Početak djelovanja, ovlasti i organizacija javnoovršiteljske službe

Transkript

1 Poštarina plaćena u pošti Zagreb ISSN TISKANICA ZAGREB, instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna pitanja IVICA CRNIĆ, dipl. iur., odvjetnik u Zagrebu BROJ 6017 Početak djelovanja, ovlasti i organizacija javnoovršiteljske službe - neka sporna pitanja IVICA CRNIĆ, dipl. iur. Od 1. siječnja počinje primjena najvećeg dijela odredaba novih propisa ovršnog prava u Republici Hrvatskoj. U njihovu se primjenu ulazi unatoč prijedlozima, primjedbama i kritikama pravničke javnosti da je riječ o nedorečenim, nejasnim i donekle proturječnim propisima koji će izazvati probleme u praksi. Naime, na održanom XXVI. savjetovanju Hrvatskog društva za građanskopravne znanosti i praksu, održanom 20. i 21. listopada u Opatiji, jedna od središnjih tema bio je i novi Ovršni zakon i Zakon o javnim ovršiteljima. Stoga, u ovom broju, donosimo članak u kojem naš autor Ivica Crnić, dipl. iur., odvjetnik u Zagrebu, ukazuje na sve manjkavosti i nedorečenosti Zakona o javnim ovršiteljima i možebitnoj promjeni tog Zakona. Ovdje navodimo neke osnovne informacije o radu te nove službe, ali upućujemo i na neka od (dosad) uočenih spornih pitanja u Zakonu. na stranicama 2. TRŽIŠTE KAPITALA 3. TRADITIO IURIDICA, br. 167, prof. dr. sc. Marko Petrak, Zagreb 4. SUDSKA PRAKSA 1. Uvodno o provedbi ovrhe u rukama javnih ovršitelja Novim Ovršnim zakonom 1 (u nastavku teksta: OZ) i Zakonom o javnim ovršiteljima 2 (u nastavku teksta: ZJO) bitno se mijenja tradicionalni institut sudske ovrhe koji je stoljećima postojao na državnopravnom području Republike Hrvatske. Umjesto sudova, ali ne i beziznimno, ovrhu preuzimaju druga javnopravna tijela javni ovršitelji i javni bilježnici. Javnoovršiteljska služba provodi ovrhu na osnovi ovršnih isprava u skladu s odredbama Ovršnog zakona Zašto ne sudovi Uvođenje javnih ovršitelja kao javnopravnih tijela, Vlada Republike Hrvatske, kao predlagatelj Zakona, opravdavala je uz ostalo i time da institucija javnog ovršitelja postoji u 19 država članica Europske unije i država u regiji (Republika Makedonija). Hoće li se uspjeti da ovrha, prema novo donesenim propisima, bude učinkovita i brza, upitno je s obzirom na činjenicu da su materijalnopravne odredbe o provedbi ovrhe, u biti, zadržane kakve su bile prema sada važećem OZ-u (puno formalizama i puno radnji što prijeti da ovrha i dalje ostane nova parnica). Uz to postoje nedorečenosti u navedenim propisima koji će otežati primjenu novih propisa ovršnog prava, a time se, ponajprije, dovodi u pitanje položaj ovrhovoditelja kao vjerovnika. Ovdje navodimo samo neke od tih spornih situacija. 5. RADNO PRAVO: Kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja Nataša Novaković, dipl. iur., Zagreb 6. GRAĐANSKO PARNIČNO PRAVO: Mirovanje postupka mr. sc. Ivan Tironi, predsjednik Općinskog suda u Trogiru 1 Nar. nov., br. 139/10 - odredbe Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 57/96, 29/99, 72/00 Odluka USRH, 173/03, 194/03 ispr., 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 na snazi su do 31. prosinca 2011.). 2 Nar. nov., br. 139/ Početak djelovanja javnog ovršiteljstva Ustrojstvo, ovlasti i način rada javnog ovršiteljstva kao javne službe, uređeni su Zakonom o javnim ovršiteljima i Ovršnim zakonom. Početak djelovanja te službe predviđen je za 1. siječnja 2012., sa 127 sjedišta javnih ovršitelja Prema članku 18. ZJO-a javnoovršiteljska mjesta u Republici Hrvatskoj određuje Ministarstvo pravosuđa, vodeći računa o tome da na svakih osamdeset tisuća stanovnika bude najmanje dva javna ovršitelja, a na području svakog županijskog suda, najmanje jedan javni ovršitelj. Pravilnik o službenim sjedištima javnih ovršitelja objavljen je u Nar. nov., br. 76/11. od 6. srpnja Prema tom Pravilniku u državi je predviđeno ukupno 127 sjedišta javnih ovršitelja. Tijekom 2011., Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske organiziralo je prve javnoovršiteljske ispite i zatim je raspisalo javni natječaj za prve javne ovršitelje. Na temelju provedenog natječaja javnog ovršitelja imenuje rješenjem ministar pravosuđa. U tijeku je postupak imenovanja prvih javnih ovršitelja. 2. Ovršno tijelo U smislu OZ-a javni je ovršitelj ovršno tijelo u čijoj je nadležnosti provedba ovršnog postupka. To su, dosad, bili samo sudovi i javni bilježnici. Od 1. siječnja sudovi u bitnome gube funkciju prvostupanjskog ovršnog tijela, a na njihovo mjesto stupaju javni ovršitelji. Ostala ovršna tijela su javni bilježnici i, ponekad, sudovi. Javni ovršitelj u prvom stupnju vodi postupak ovrhe i donosi odluke (čl. 9. i 39. OZ-a). On ima ovlast donositi ovršne naloge (čl. 37. OZ-a) Moralnost kandidata Izbor među kandidatima za javnog ovršitelja bit će od iznimne važnosti za uspjeh ove službe i njezin budući razvoj. Imanentna njegovu položaju mora biti moralnost postupanja u radu i ponašanje u privatnom životu. Za javnog ovršitelja može biti imenovana osoba koja je, uz ostalo, državljanin Republike Hrvatske, ima završen studij prava i koja ima položen pravosudni i javnoovršiteljski ispit te koja je dostojna javnog povjerenja za obavljanje javnoovršiteljskog poziva Tko nije dostojan biti imenovan javnim ovršiteljem Primjerice, nije dostojna te službe osoba protiv koje je pokrenut kazneni postupak iz koristoljublja ili koja je osuđena zbog kaznenog djela iz koristoljublja ili zbog drugog kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti, sve dok traju pravne posljedice osude Je li»rupa«zakonu otvorila put kriminalu? Takva ograničenja, glede nužnosti postojanja dostojnosti, nisu propisana za službenike u javnoovršiteljskom uredu. Takva»rupa«u zakonu otvara pitanje nije li time otvoren put tzv.»kriminalnim skupinama«da svoje ljude»instaliraju«u javnoovršiteljsku službu. Na čelu ureda dostojan pravnik, a u službi koja provodi ovrhu na terenu tko zna tko? Prema našem mišljenju Zakon o javnim ovršiteljima treba hitno dopuniti i unijeti odredbe koje će onemogućiti osobama Nastavak na 2. stranici 8. VLASNIŠTVO: Obrazloženje pojedinih odredaba Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (2.), Josipa Blažević - Perušić, dipl. ing. arh., državna tajnica Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Zagreb 11. POREZI: Povrat poreza na dodanu vrijednost inozemnim poduzetnicima, mr. sc. Nikola Vukić, Zagreb 12. NOVI PROPISI 13. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA: Posljedice neispunjenja ugovora o specijalizaciji kroz prizmu sudskih sporova (1.) Sanja Marković, odvjetnica iz Osijeka 15. VI PITATE - MI ODGOVARAMO Nakladnički savjet Novog informatora - predsjednik: Mladen Žuvela, dipl. iur. članovi: prof. dr. sc. Mate Babić akademik Jakša Barbić dr. sc. Ivo Grbin Damir Kontrec, dipl. iur. mr. sc. Hrvoje Momčinović

2 br Početak djelovanja, ovlasti i organizacija javnoovršiteljske službe Nastavak sa 1. stranice sumnjive moralne prošlosti ulazak u javnoovršiteljsku službu. To, nažalost, dosad, nije učinjeno. 3. Odgovornost za štetu Prema članku 41. stavak 1. ZJO-a, javni ovršitelj dužan je naknaditi štetu koju je drugom prouzročio svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. Iako Zakon javnoovršiteljsku službu određuje (definira) u članku 1. kao javnu službu, za štetu prouzročenu njegovom krivnjom javni ovršitelj odgovara osobno svom svojom imovinom, odnosno država ne odgovara za štetu koju je počinio javni ovršitelj Država»pere ruke«od svoje odgovornosti Rješenje prema kojem država (ministar) imenuje javne ovršitelje i kojim im država daje velike ovlasti za raspolaganjem velikom tuđom imovinom, ali pritom država isključuje svoju imovinskopravnu odgovornost za njihov nezakonit ili nepravilan rad, smatramo krajnje upitnim. Naime, moguće je da javni ovršitelj počini veliku štetu koju ne će moći naknaditi oštećeniku (u pravilu ovrhovoditelju) iz svoje imovine Izostala je reakcija Hrvatskog sabora i Vlade Ni tu zakonodavac nije reagirao, iako je stručna javnost uputila kritike. Na žalost, takav zakon, koji ne štiti građane od možebitnih zloporaba dužnosti od strane javnih ovršitelja, ide u primjenu. Pregled tržišta dionica od do NAJTRGOVANIJIH DIONICA IZDAVATELJ OZNAKA GODINA NAJNIŽA GODINA NAJVIŠA Javni ovršitelji, njihovi zamjenici i pomoćnici, te javnoovršiteljski službenici i vježbenici na području Republike Hrvatske, obvezatno se udružuju u Hrvatsku javnoovršiteljsku komoru. Sjedište Komore je u Zagrebu. Komora odlučuje i o pravima, obvezama i odgovornostima svojih članova. Komora će se osnovati kad na području Republike Hrvatske bude imenovano i počne raditi najmanje dvadeset javnih ovršitelja. 4. Hoće li ovršni postupak temeljem novih propisa biti skuplji 7 DANA NAJNIŽA 7 DANA NAJVIŠA ZADNJA CIJENA PROMJENA (%) PROMET (kn) T-HT HT-R-A 224,05 315,99 246,00 250,00 247,30-0,08% ,19 ATLANTIC ATGR-R-A 485,01 829,99 505,00 540,00 512,50 2,50% ,33 ADRIS ADRS-P-A 200,00 305,00 200,00 219,90 212,00 5,99% ,34 ERICSSON NT ERNT-R-A 1.000, , , , ,90-0,01% ,01 PETROKEMIJA PTKM-R-A 139,17 209,89 178,00 205,00 196,25 9,99% ,15 BELJE BLJE-R-A 55,50 119,97 92,01 106,00 96,95-6,33% ,82 AD PLASTIK ADPL-R-A 95,24 152,00 99,00 106,00 104,80 2,05% ,70 PBZ PBZ-R-A 480,01 708,00 502,00 519,90 519,90 3,56% ,10 KONČAR EI KOEI-R-A 471,07 699,48 504,00 520,00 519,00 3,80% ,59 ATL. PLOVIDBA ATPL-R-A 388,50 828,79 397,20 429,50 398,01-1,71% ,62 INGRA INGR-R-A 8,01 21,75 8,04 9,28 8,30 1,22% ,66 SLAT. BANKA SNBA-R-A 90,00 132,37 100,00 115,00 115,00 15,00% ,12 DOM HOLDING KORF-R-A 27,87 95,99 70,25 78,75 76,47 8,24% ,33 INSTITUT IGH IGH-R-A 783, ,00 793,00 923,00 923,00 14,66% ,43 DALEKOVOD DLKV-R-A 132,99 337,00 142,03 158,84 153,94 6,58% ,74 ZABA ZABA-R-A 42,11 325,00 42,11 44,98 43,60 0,11% ,42 LEDO LEDO-R-A 4.150, , , , ,00 6,38% ,93 KRAŠ KRAS-R-A 370,00 549,00 475,01 495,00 481,01 1,26% ,15 LUKA RIJEKA LKRI-R-A 127,07 267,02 134,13 149,99 139,20 2,22% ,72 ĐURO ĐAKOVIĆ DDJH-R-A 22,66 72,00 47,45 52,97 52,50 9,44% ,50 UKUPAN PROMET: ,18 KN Čini se da je odgovor na to pitanje pozitivan. Naime, dosad su ovrhovoditelji plaćali rad suda kao ovršnog tijela, u pravilu, kroz plaćanje sudske pristojbe. Sad će plaćati i javnoovršiteljsku pristojbu i javnoovršiteljsku nagradu. Ovršni postupak već je postao skuplji i u primjeni novih propisa o zadužnici. Pritom valja podsjetiti da će troškovi zaposlenika, prostora (uredskog i skladišnog za čuvanje ovršenikovih stvari) i opreme pasti, na početku rada, na javnog ovršitelja, ali će se oni poslije (u obliku predujma za rad javnog ovršitelja) prebaciti ponajprije na ovrhovoditelja, a tek ako i kad ovrha uspije, i na ovršenika Poticaj ovršeniku Možda će takvo predvidio poskupljenje troškova ovrhe imati utjecaj na ovršenike koji će u strahu od visokih troškova dobrovoljno ispunjavati svoje obveze. Time bi novo ovršno uređenje imalo preventivan utjecaj i potaknulo bi (možda?) stvaranje klime morala, osobito poslovnoga, tj. utjecalo da dužnici dobrovoljno ispunjavaju svoje obveze. Bilo bi odlično da zakoni konačno počnu utjecati na stvaranje klime morala! 4.2. Položaj ovrhoviditelja ili obeshrabrenje ovrhovoditelja Isto je tako, međutim, moguće da visoki troškovi ovrhe, pogotovo kad je riječ o ispunjenju manjih tražbina, nadrastu glavnicu i time obeshrabre (destimuliraju) vjerovnika kao ovrhovoditelja da uopće pokuša zahtijevati ispunjenje svoje tražbine putem javnog ovršitelja, jer ovrhovoditelj mora unaprijed platiti i javnoovršiteljsku pristojbu i predujam, a tek zatim se nadati da ovršenik ima imovinu iz koje će se moći naplatiti. Plaćanje javnog ovršitelja prema njegovom uspjehu nije dopušteno Pravilnikom o nagradi za rad i naknadi troškova, kojeg je u kolovozu donio ministar pravosuđa, nije dopušten sporazum između javnog ovršitelja i ovrhovoditelja o plaćanju nagrade javnom ovršitelju prema njegovom uspjehu, primjerice u određenom postotku od naplate tražbine. 5. Provedba ovrhe i odluke Javni ovršitelj u prvom stupnju provodi postupak ovrhe i donosi odluke. On ima status ovršnog tijela. Odluke u ovršnom postupku javni ovršitelj kao ovršno tijelo donosi u obliku ovršnog naloga, rješenja i zaključka. Zaključkom odlučuje o upravljanju postupkom i o drugim pitanjima kad je to izrijekom predviđeno tim Zakonom Treba li javni ovršitelj ovrhovoditelju vratiti zapakirane spise? Ako ovrha, pak, ne daje rezultate, odnosno ako ovršenik nema imovine podobne za ovrhu, javni ovršitelj dužan je u roku od jedne godine predmet vratiti ovrhovoditelju. Odredba o vraćanju predmeta ovrhovoditelju, primjer je nejasne odredbe, odnosno primjer je kako zakoni ne bi smjeli sadržavati laičke i kolokvijalne odredbe, tj. kako se zakoni ne bi smjeli pisati. Što znači sintagma predmet vratiti ovrhovoditelju? Hoće li javni ovršitelj zapakirati spise predmeta i vratiti ih ovrhovoditelju? Što to znači za sam ovršni postupak? Je li on takvim»pakiranjem«spisa obustavljen (čl. 85. OZ-a) ili dovršen (čl. 86. OZ-a)? jaju se ohrabrujućim poslovnim rezultatima za prvih devet mjeseci. Zahvaljujući rastu prodaje u neduhanskom dijelu biznisa (turizam, proizvodnja i prerada ribe) i pozitivnom neto financijskom rezultatu, devetmjesečna dobit Adris grupe skočila je 26,2% tj. na 544,3 milijuna kuna. Najveći pomak u poslovanju napravila je Petrokemija koja je iz golemog gubitka od 126,6 milijuna kuna ostvarenog lani, ove godine došla do dobiti u visini od 114,7 milijuna kuna. Istovremeno, ostvarila je impresivan rast prihoda od 48,6% od prodaje. Grupa Končar Elektroindustrija u prvih je devet mjeseci poslovala s dobiti nakon oporezivanja od 101,1 milijun kuna, što je 4,1% više nego lani. Od 21 društva, koje čine Grupu Končar, njih 14 je poslovalo s dobiti, a sedam ih je iskazalo gubitak u iznosu od 21,89 milijuna kuna. Ukupni prihodi Končara iznosili su 1,82 milijarde kuna, što je 8,8% manje nego u istom razdoblju prošle go- Izvor: Poslovna.hr 5.2. Položaj ovrhovoditelja nejasna formulacija Možda je takva nejasna i nespretna zakonska formulacija imala za cilj učiniti da ovršni postupci ne traju u beskraj. Što, pak, s takvim ovrhovoditeljem? On će nakon godinu dana primiti predmet od javnog ovršitelja i što dalje? Smije li on ponovno pokretati ovrhu protiv istog ovršenika. Odgovor je pozitivan smije, ali tada opet mora platiti javnoovršiteljske pristojbe i druge troškove. Slična je situacija i s nenaplaćenim novčanom tražbinama. Zašto u toj situaciji Zakonom nije propisana mogućnost zastoja ili prekida postupka, tako da se ovrhovoditelja ne izlaže dodatnim troškovima? Laički napisan propis o vraćanju predmeta ovrhovoditelju iz članka 55. stavak 2. i 3. ZJO-a, podsjeća na anegdotalnu odredbu članka 48.b stavak 1. OZ/96 (novela 2003.) koja je propisivala da ako ovršenik prigovoru priloži ispravu na temelju koje se na prvi pogled može zaključiti da je prigovor osnovan (pravomoćna presuda, priznanica s ovjerovljenim ovrhovoditeljevim potpisom, poštanska uputnica i sl.), a ovrhovoditelj se u roku osam dana ne očituje o prigovoru, da će sud obustaviti ovrhu. Nije tada bilo potpuno jasno što znači izraz na prvi pogled. Je li to značilo da sud ne treba postupak obustaviti ako je činjenice utvrdio na drugi ili treći pogled. Vjerojatno je zakonodavac mislio na situaciju kad je iz isprava, koje ovršenik priloži prigovoru, očito da je prigovor osnovan. I to je primjer laičkog i kolokvijalnog pisanja propisa. 6. Nepotrebno ograničenje i formalizam suprotno Ustavu Riječ je o jednoj besmislenoj ili, blago rečeno, nedovoljno promišljenoj odredbi Zakona, koja ovrhovoditelju i javnom ovršitelju nameće ograničenja koja nisu nužna s obzirom na okolnosti. Smatramo, zbog takvih nepotrebnih ograničenja, tu odredbu suprotnom članku 16. hrvatsko tržište kapitala dine. Najveća turistička tvrtka u Hrvatskoj, Dom holding, ostvarila je gotovo dvostruko veću dobit nego lani, uz rast prihoda od 9,38%. U okruženju stalnog pada obujma građevinskih radova i investicijskih aktivnosti, Institu IGH uspio je zaustaviti pad prihoda i ostvariti dvostuko veću dobit nego prošle godine. Svjetske burze prošloga je tjedna zahvatila euforija nakon što su europski lideri usuglasili rješenja za suzbijanje dužničke krize, a rastu cijena dionica, četvrti tjedan zaredom, pridonijeli su i dobri poslovni rezultati niza tvrtki. Indeks Dow Jones ojačao je 3,6%, S&P 500 je porastao 3,8%, a podjednako je dobio na vrijednosti i Nasdaq indeks. ZORAN KORDA Nakon duljeg razdoblja apatije, na Zagrebačkoj je burzi prevladavao optimizam, potaknut ohrabrujućim vijestima s globalnih tržišta i solidnim poslovnim rezultatima vodećih hrvatskih tvrtki. U takvom ozračju, Crobex je ojačao 2,31% pri čemu su najznačajniji doprinos rastu dale dionice Adrisa, Petrokemije, Končar elektroindustrije, Instituta IGH i Dom holdinga. Spomenute tvrtke izdva-

3 br stavak 2. Ustava Republike Hrvatske. Prema Ustavu, ograničenja moraju imati razlog i smisao. Ovdje je valjda razlog da se statistički dokaže koliko je predmeta dovršeno, no statistika šuti o tome da je stvarno riječ o neuspjehu ovrhe. Takvim formaliziranjem ovršnog postupka dovodi se ovrhovoditelja u neravnopravan položaj prema ovršeniku, jer mu se nakon isteka godine onemogućuje daljnje vođenje istog postupka i nabijaju mu se dodatni troškovi možebitnog ponovljenog postupka. Takvih primjera nepotrebnog formaliziranja ima u ovršnim propisima nažalost još. 7. Isprave na temelju kojih se pokreće ovršni postupak Uz prijedlog za provedbu ovrhe, ovrhovoditelj mora javnom ovršitelju podnijeti ovršnu ispravu u izvorniku ili otpravku, odnosno ovjerovljenom prijepisu. Ako uz prijedlog za provedbu ovrhe nisu podnesene navedene isprave javni ovršitelj odbacit će takav prijedlog. Takva zakonska odredba nastavak je isto takvog lošeg zakonskog uređenja prema OZ/96, jer se i dalje, ustraje na formalnostima kojima je svrha otežati položaj ovrhovoditelja (vjerovnika) i učiniti mu ostvarenje njegovih prava što težima. Naime, ako dužnik (ovršenik) smatra da nije riječ o valjanoj ovršnoj ispravi, on će je osporiti bila ona izvorna ili ovjerovljeni preslik ili tek običan preslik Oblik (forma) prijedloga za provedbu ovrhe Prijedlog za provedbu ovrhe podnosi se javnom ovršitelju u pisanom ili usmenom obliku. Iz takve odredbe može se razumjeti da ovrhovoditelj može pristupiti u ured javnog ovršitelja i tamo na zapisnik, u obliku obrasca (tiskanice), izjaviti da pokreće ovrhu Ovršni nalog umjesto sudskog rješenja o ovrsi Ovršni nalog naziv je odluke kojim javni ovršitelj odlučuje o prijedlogu za provedbu ovrhe. Ovršni nalog mora biti u pisanom obliku, smije biti izdan na obrascu, a ne mora biti obrazložen. Ovršni nalog ima pravno značenje prvostupanjske odluke protiv koje je dopuštena žalba sudu. Ovršni nalog će, dakle, zamijeniti dosad uobičajeno sudsko rješenje o ovrsi Ovrhovoditeljevi novci prenose se javnom ovršitelju, a ne ovrhovoditelju Među zanimljivim novostima novog Ovršnog zakona svakako vrijedi spomenuti odredbu prema kojoj ako se ovršnim nalogom radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine nalaže prijenos novčanih sredstava s ovršenikova računa ili računa bilo koje treće osobe, novčana sredstva prenose se na poseban račun javnog ovršitelja. Zašto se ovrhovoditeljevi novci prenose javnom ovršitelju, a ne ovrhovoditelju zasad - ne znamo. Čemu takvo administriranje i formaliziranje!? Je li to, također, zakonodavčev doprinos pojednostavljenju i ubrzanju ovršnog postupka. Što ako javni ovršitelj pronevjeri tako primljeni novac? Država za to ne odgovara! Ovrhovoditelj neka progoni javnog ovršitelja Žalba protiv ovršnog naloga javnog ovršitelja Protiv ovršnog naloga javnog ovršitelja, ovršenik može izjaviti žalbu. O žalbi protiv ovršnog naloga odlučuje općinski ili trgovački sud. Posebno je važno uočiti da na odluku prvostupanjskog suda, kojom je odlučeno o ovršenikovoj žalbi, ne postoji mogućnost žalbe višem tj. županijskom ili Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske Žalbeni postupak dovršava se na sudu prvog stupnja To smatramo osnovanim sa stajališta učinkovitosti postupka. Prevelik broj pravnih lijekova otvarao bi daljnju mogućnost odugovlačenja ovršnog postupka. Time općinski i trgovački sudovi dobivaju i funkciju žalbenih sudova Upitna mogućnost ujednačavanja sudske prakse Loše je što je ta nadležnost disperzirana na dvije različite vrste prvostupanjskih sudova tj. i na sve općinske i na sve trgovačke sudove, tj. na više od 70 sudova. To može biti dodatni uzrok neujednačenosti u sudskoj praksi, jer svaki od tih sudova može formirati svoju sudsku praksu. Znači li to svojevrsnu pravnu feudalizaciju Hrvatske. 8. Dopuniti zakon - specijalizirati sudove za ovrhu i drugi prijedlozi Zato bi izmjenama propisa o mjesnoj nadležnosti sudova trebalo stvarnu nadležnost prvostupanjskih sudova, kao žalbenih u ovršnom postupku, koncentrirati na manji broj sudova koji bi tada morali imati specijalizirane odjele ili suce. Time bi se smanjila mogućnost neujednačenosti sudske prakse u žalbenom postupku Ugrožen ustavni položaj Vrhovnog suda Zadaću ujednačavanja sudske prakse u području ovršnog prava, iako mu je to ustavna uloga, ne će moći ostvarivati ni Vrhovni sud Republike Hrvatske. To s obzirom na odredbu članka 11. OZ-a, prema kojoj protiv pravomoćne odluke donesene u postupku ovrhe i osiguranja, nije dopuštena revizija, čak ni izvanredna. To vjerojatno ne će jako ražalostiti Vrhovni sud koji, ionako, pokušava smanjiti svoju nadležnost po revizijama. Republika Hrvatska će vjerojatno biti svjetski pravni raritet, jer će o pitanjima provedbe ovrhe, koja bi, u pravilu, morala biti zapravo pitanja tehničke prirode, odlučivati na kraju Ustavni sud. Naime, očito je da će u takvoj situaciji nezadovoljne stranke moći zahtijevati zaštitu samo pred tim sudom Ovrha na pojedinim predmetima ovrhe Javni ovršitelji imat će važnu ulogu u provedbi ovrhe na pojedinim predmetima ovrhe. Međutim, provedba ovrhe na pokretninama, nekretninama, dionicama i drugim predmetima ovrhe je, u biti, regulirana odredbama, propisanima važećim OZ/96. Čini se da, upravo zbog brzine koja je bila nametnuta u donošenju OZ-a i ZJO-a, nije bilo snage da se te odredbe pokušaju pojednostavniti i time ovrhu učiniti bržom. A riječ je o vrlo važnim odredbama koje su, u stvari, ostale iste Je li riječ o cjelovitoj reformi ovrhe Ta činjenica zapravo dovodi do pitanja je li uopće riječ o bitnoj, a napose cjelovitoj reformi ovršnog zakonodavstva, koja bi ovrhu učinila doista učinkovitom. Primjer za to je ovrha na nekretnini koja se, i nadalje,»razvlači«kroz bezbroj ovršnih radnji. Naime, ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom (čl OZ-a). Nije li u tom slučaju trebalo propisati da se ovrha provodi prodajom nekretnine na javnoj dražbi, najboljem ponuditelju. Naime, u takvom bi slučaju i vjerovnik (ovrhovoditelj) i dužnik (ovršenik) bili potaknuti poduzimati mjere da se na dražbi postigne najveća moguća cijena. Ovako kroz provedbu ovršnih radnji, u koje valja uključiti i više dražbi, nastaje samo Traditio Iuridica (167) prof. dr. sc. MARKO PETRAK, * Zagreb * Profesor na Katedri za rimsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu daljnja agonija za sve koji su upleteni u određeni slučaj. Je li to doprinos Hrvatskog sabora kao zakonodavca ubrzanju ovrhe? U pregledu položaja i uloge javnoovršiteljske službe, nije bilo moguće ući u dublju analizu tih propisa. No, i on pokazuje da navedeni propisi nisu sadržajno dorečeni, nejasni su ili su nepotrebno formalistički, a u bitnom dijelu provedba ovrhe na pokretninama, nekretninama, dionicama i drugim predmetima ovrhe u biti je regulirana odredbama, propisanim sada važećim OZ/96, što ne jamči učinkovitost ovrhe. Poštujući, dakle, dobru namjeru predlagatelja novog Ovršnog zakona i Zakona o javnim ovršiteljima da se sada važeći OZ/96 učini učinkovitijim, smatramo, s obzirom na brzinu kojom su doneseni ti novi zakoni i složenost, odnosno opsežnost materije koja je predmet uređivanja (reguliranja), da postoji objektivna opasnost da nisu uočene i razmotrene sve posljedice predloženih rješenja. 9. Umjesto zaključka I prema novom OZ-u i ZJO-u, ovršni je postupak i dalje, možda čak i nešto složenije, ostao parnica nakon parnice. Tko će, dakle,»platiti cijenu«još jednog zakonodavnog pokusa. U takvoj će situaciji opet najvišu cijenu platiti stranke koje kroz postupanje javnih ovršitelja, kao ovršnih tijela, razrješavaju svoje Traditio Iuridica TRADITIO, lat. predaja, prijenos; u rimskoj pravnoj tradiciji i suvremenim građanskopravnim sustavima, pojam traditio - osim derivativnog način stjecanja vlasništva neformalnim putem, kojeg smo obradili u Traditio iuridica, br označava i predaju stvari kao derivativan način stjecanja posjeda (possessio). U pogledu tradicije kao derivativnog načina stjecanja posjeda, sukladno rimskoj ili subjektivističkoj koncepciji posjeda, posjed se stječe corpore et animo, tj. u trenutku kad stjecatelj ima oba konstitutivna elementa posjeda: faktično držanje stvari (corpus) te volju da stvar drži kao svoju (animus). S druge strane, sukladno germanističkoj ili objektivističkoj koncepciji, dostatno je steći faktičnu vlast nad stvari, tj. animus nije konstitutivan element posjeda. U rimskoj pravnoj tradiciji razlikuje se: 1. fizička predaja koja se sastoji u predaji stvari iz ruke u ruku (traditio de manu ad manum) (traditio vera). To je najuobičajenija i najčešća vrsta tradicije kod prijenosa posjeda pokretnih stvari, nazvana još i traditio vera ili traditio effectiva (»prava predaja«). Usprkos nazivu, kod te vrste tradicije nije uvijek nužno potrebno da prenositelj i stjecatelj fizički doslovno zahvate stvar rukom, već je dostatno stjecatelju omogućiti faktičnu vlast nad stvari. Poseban oblik fizičke predaje je tzv. traditio longa manu (»predaja dugom rukom«) kod koje se stjecatelj s dopuštenjem prenositelja sâm stavlja u posjed (npr. s neke uzvisine pokaže se stjecatelju zemljišna čestica i dopusti mu se da se sâm stavi u posjed). U tom slučaju stjecatelj ne mora fizički zahvatiti stvar, već ju je dostatno zahvatiti, kažu rimski pravnici, i očima (oculis aprehendere possessionem) kako bi se izvršio prijenos posjeda; 2. predaja znacima ili simbolička tradicija (traditio symbolica) kao vrsta tradicije kod koje se prijenos posjeda obavlja s pomoću akta predaje stjecatelju nekog sredstva, oruđa ili znaka kojim se aktom nedvojbeno omugućuje stjecanje faktične vlasti nad stvari (npr. predaja ključeva stana). Simbolička tradicija se, ponajprije, primjenjuje kod onih stvari koje se fizički ne mogu predati iz ruke u ruku, npr. nekretnina; 3. predaja isprave (traditio ficta) koja sadržava izjavu o prijenosu posjeda kojim se nadomješta fizička predaja stvari (npr. predaja skladišnice kao tradicijskog vrijednosnog papira kojim se omogućuje stjecanje faktične vlasti nad uskladištenom robom). Naziva se još traditio chartae ili traditio instrumenti; 4. predaja očitovanjem (traditio per declarationem), tj. predaja posjeda pukim očitovanjem volje prenositelja na stjecatelja, bez ikakve promjene faktičnog držanja stvari. U tom se smislu razlikuju dva slučaja: a.) traditio brevi manu, koji će biti zasebno obrađen u jednom od sljedećih nastavaka Traditio iuridica te b.) constitutum possessorium (v. podrobnije Petrak, Traditio iuridica, br. 7, Informator br od 2. travnja 2008.). Imajući na umu rimskopravne temelje suvremene regulacije tradicije kao derivativnog načina stjecanja vlasništva, reguliranim napose čl Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99 - Odluka USRH, 22/00 - Odluka USRH, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09), naša građanskopravna doktrina često koristi pojam traditio i druge navedene latinske izraze u kontekstu analize stjecanja posjeda (v. posebice Klarić/ Vedriš, Građansko pravo, Zagreb, 2006., str. 209 i sl.), jednako kao i suvremena sudska praksa (v. npr. Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev 548/00-2 od 26. srpnja 2000.). sporne odnose. Na njima će se lomiti prijepori koji će proizaći iz nejasnih i nedorečenih odredaba i OZ-a i ZJO-a. Ponekad se čini, pogotovo kad se uoče svi formalizmi kojima je novi ovršni postupak opterećen, da su novi propisi doneseni ne radi razrješavanja životnih situacija u kojima vjerovnici zahtijevaju da dužnici ispune svoju obvezu, već radi uljepšavanja sudske statistike. Koliko će nepravde stranke doživjeti dok, zbog loših propisa, javni ovršitelji i žalbeni sudovi budu na njima vježbali strogoću i provedbu takvih propisa. Bilo bi, stoga, dobro da i saborski zastupnici koji su donijeli ove popise i članovi Vlade koji su ih predložili, budu subjekt njihove primjene. Možda bi to i za njih bilo poučno. Da se saborski zastupnici, koji su donijeli ovakve nejasne propise, ocjenjuju prema kriterijima prema kojima poslodavci u radnom odnosu radnicima daju otkaze zbog povrede radne obveze, onda bi donošenje takvih propisa sigurno bio razlog da se svim zastupnicima Hrvatskog sabora da izvanredni otkaz zbog lošeg rada. Na sreću zastupnika to nije moguće, jer bi im inače mandati, i to ne samo zbog ovdje spomenutih zakona koje su donijeli, trajali znatno kraće.

4 br Uredništvo Sudska praksa Odgovornost poslodavca za štetu prouzročenu radniku Poslodavac odgovara radniku za štetu prouzročenu ozljedom na radu prema načelu uzročnosti ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Rev 871/ OD 23. PROSINCA U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnome, je utvrđeno: - da je tužitelj bio zaposlenik drugotuženika te je radio na poslovima mazača u pogonima; - da je 23. kolovoza tužitelj doživio nezgodu na radu tako da se, radeći svoj svakodnevni i uobičajeni posao po nalogu poslovođe, silazeći niz stube visine 3-4 metra, koje su imale rukohvate, te na kojima su se nalazile masne mrlje od curenja iz pogona, a držeći pritom u rukama kanticu s uljem za podmazivanje, poskliznuo i izgubio ravnotežu; - da je tužitelj kritične zgode koristio svu zaštitnu opremu (zaštitni šljem, radne rukavice i odjeću te cipele), te da zbog pada kod tužitelja nisu evidentirane modrice, a posljedice pada su rezultirale ozljedom lijevog oka tužitelja (puknuće i odljepljivanje rožnice); - da neposrednih očevidaca štetnog događaja nije bilo, no da je tužitelj tog jutra došao zdrav na posao, te se neposredno nakon pada javio poslovođi radionice i potom otišao liječniku, nakon čega mu je istog dana otvoreno bolovanje. Pri takvom stanju stvari, nižestupanjski su sudovi zaključili da je sporna šteta prouzročena nesrećom na radu te da drugotuženik, kao tužiteljev poslodavac, odgovara tužitelju u cijelosti za nastalu štetu, a time su, prema ocjeni ovog suda, pravilno primijenili materijalno pravo. Navedena pravna situacija uređena je odredbom članka 15. Zakona o zaštiti na radu (Nar. nov., br. 59/96 i 94/96 - ispr. - u nastavku teksta: ZZR). Prema toj zakonskoj odredbi poslodavac odgovara radniku za štetu prouzročenu ozljedom na radu prema načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava. Na revizijski prigovor da šteta ne potječe od opasne stvari treba odgovoriti da se u predmetnom slučaju, kao što je već rečeno, radi o objektivnoj odgovornosti poslodavca, u smislu članka 15. ZZR-a, pa utoliko okolnost potječe li predmetna šteta od opasne stvari ili ne nije od važnosti. Napomena: Odredbe članka 15. Zakona o zaštiti na radu (Nar. nov., br. 59/64 i 94/96 - ispr.) odgovaraju odredbama članka 15. Zakona o zaštiti na radu (Nar. nov., br. 59/96, 94/96 - ispr., 114/03 i 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09). informator, broj Solidarne obveze djelomično ispunjenje Vjerovnik ne može od preostalih solidarnih dužnika tražiti ispunjenje onog dijela obveze koji mu je već ispunio solidarni dužnik, budući da je taj dio obveze prestao ispunjenjem ODLUKA VISOKOG TRGOVAČKOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Pž-7132/09 OD 18. SVIBNJA Unatoč neosnovanom protivljenju zaključku prvostupanjskog suda o postojanju solidarne obveze iz predmetnog štetnog događaja, tuženica s pravom u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir činjenicu da je jedan solidarni dužnik tužiteljima isplatio određeni novčani iznos, s osnove odštetne odgovornosti iz tog događaja. Prema podacima u spisu proizlazi da je na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u S., poslovni broj P- 2676/90-3 od 14. ožujka (list spisa), djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete, protiv tuženika PZ Ž. Podneskom od 24. kolovoza (list 314. spisa), tužitelji su naveli da je nad PZ Ž. proveden stečajni postupak (zaključen rješenjem tog suda, posl. br. St-28/02 od 7. lipnja 2004.), da su u tom postupku oni djelomično namireni s osnove predmetnog štetnog događaja, ali da im odšteta nije isplaćena u cijelosti pa su ustrajali pri tužbenom zahtjevu usmjerenom protiv tuženice. Na ročištu od 17. prosinca 2008., tužitelji su izjavili da im je od strane PZ Ž.»u tri navrata uplaćen iznos od ,99 kn«(list 381. spisa), što ponavljaju i u odgovoru na tuženičinu žalbu (list 420. spisa). Odredbom članka 414. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - u nastavku teksta: ZOO) propisano je da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće, sve dok ne bude potpuno ispunjena. Kad jedan dužnik ispuni obvezu, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Inače, svaki solidarni dužnik može dugovati s drugim rokom ispunjenja, pod drugim uvjetima i s različitim odstupanjima. Dakle, bude li obveza djelomično ispunjena, vjerovnik može prema svom izboru zahtijevati ispunjenje ostatka tražbine od bilo kojeg sudužnika, pa i od onog od kojeg je primio djelomičnu isplatu, što znači da svi solidarni dužnici ostaju u obvezi vjerovniku, sve do njihovog potpunog namirenja. No, kad je jedan solidarni dužnik ili kad su samo neki solidarni dužnici ispunili obvezu, ona je time prestala i svi se solidarni dužnici oslobađaju obveze za onoliko koliko je tražbina ispunjena, a njihovi se međusobni odnosi rješavaju u skladu s odredbama članka 423. i 424. ZOO-a. U konkretnom slučaju nema spora oko činjenice da su tijekom ovog postupka, prije donošenja pobijane presude, tužitelji djelomično namireni primitkom iznosa od ,99 kn, od solidarnog dužnika PZ Ž. Na temelju te okolnosti prestala je i tuženičina obveza tužiteljima do navedenog iznosa pa oni mogu zahtijevati naknadu štete do potpunog namirenja, u visini razlike između iznosa za koji smatraju da im pripada i iznosa za koji je ta njihova tražbina prestala. Drugim riječima, tuženičina je obveza kao obveza solidarnog dužnika djelomično prestala (čl ZOO-a), djelomičnim ispunjenjem te obveze od strane drugog solidarnog dužnika i ona za tu obvezu tužiteljima više ne može odgovarati. Tužitelji, stoga, imaju pravo da se odluči o njihovim tužbenim zahtjevima usmjerenima protiv tuženice kao drugog solidarnog dužnika, ali samo za preostalu neispunjenu tražbinu, jer se oni mogu u ukupnosti namiriti samo jednom, od bilo kojeg dužnika (u cijelosti ili djelomično). Napomena: Odredbe članaka 295., 414., 423. i 424. prijašnjeg ZOO-a (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) odgovaraju odredbama članaka 160., 43., 52. i 53. novoga ZOO-a (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08). informator, broj Ponovno otvaranje glavne rasprave Bez rješenja o ponovnom otvaranju glavne rasprave, sud ne može provoditi ročišta niti donijeti rješenje o presumiranom povlačenju tužbe zbog nedolaska stranaka na ta ročišta ODLUKA VISOKOG TRGOVAČKOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Pž-7633/08 OD 27. TRAVNJA Pobijanim rješenjem označenim u izreci, Trgovački sud u B. riješio je da se tužba smatra povučenom. Tako je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe članka 499. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH i 123/08 - ispr. - u nastavku teksta: ZPP) jer na dva uzastopna ročišta nisu pristupile stranke, iako su bile uredno pozvane. (...) Iz spisa u bitnom proizlazi da je postupak pokrenut 8. travnja tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga podnesenom Trgovačkom sudu u Z. te da je Trgovački sud u Z. izdao platni nalog, poslovni broj Pl-8/98 od 24. ožujka 1999., protiv kojeg je tuženik podnio prigovor. Trgovački sud u Z. održao je potom nekoliko ročišta te na ročištu 9. studenoga (list 47. spisa) zaključio glavnu raspravu. Rješenjem od 29. listopada (list 67. spisa) taj je sud utvrdio prekid postupka zbog otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem, a rješenjem, poslovni broj P- 1363/2008 od 17. prosinca (list 72. spisa), nastavio je postupak i ukinuo platni nalog u cijelosti. Potom je Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj 10 Su-IV-249/2008 od 16. svibnja 2008., mjesna nadležnost prenesena Trgovačkom sudu u B. pa je prvostupanjski sud zakazao ročište za glavnu raspravu 10. rujna 2008., a tužitelj je podneskom od 9. rujna predložio sudu da se oglasi nenadležnim. Apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka i pogrešna primjena odredbe članka 499. stavak 3. ZPP-a (presumirano povlačenje tužbe u slučaju izostanka stranaka s dva uzastopna ročišta) ogleda se u činjenici da je pobijano rješenje doneseno nakon zaključenja glavne rasprave, koja nikad nije ponovno otvorena. Naime, Trgovački sud u Z. zaključio je glavnu raspravu na ročištu 9. studenoga 2000., nakon čega je čak i održao ročište 20. lipnja 2006., te ukinuo platni nalog u cijelosti, bez da je ponovno otvorio glavnu raspravu, u smislu odredbe članka 305. ZPP-a, a što je bio dužan učiniti. Međutim, ovaj sud u ovom žalbenom postupku ne ispituje pravilnost i zakonitost postupanja Trgovačkog suda u Z., već postupanja prvostupanjskog suda pri donošenju pobijanog rješenja. S obzirom na to da je u ovom predmetu prenesena mjesna nadležnost s Trgovačkog suda u Z. na prvostupanjski sud Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj 10 Su-IV-249/2008 od 16. svibnja 2008., tom su odlukom vezani prvostupanjski sudovi i ovaj drugostupanjski sud. Stoga je, prema ocjeni ovog suda - iznimno od pravila da glavnu raspravu ponovno otvara sudac pojedinac, odnosno vijeće koje je i zaključilo glavnu raspravu - prvostupanjski sud trebao ponovno otvoriti glavnu raspravu i provesti parnični postupak, sukladno odredbama ZPP-a, što u konkretnom slučaju sud nije učinio. informator, broj Telekomunikacije odluka o prenosivosti broja i predodabir operatora Odluka o izmjeni odluke Hrvatske agencije za telekomunikacije o prenosivosti broja i predodabiru operatora nije upravni akt ODLUKA UPRAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Us-11155/2007 OD 28. SRPNJA Odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Nar. nov., br. 53/91, 9/92 i 77/92) propisano je da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta. Stavkom 2. propisano je da upravni akt, prema tom Zakonu, jest akt kojim tijelo iz članka 5. toga Zakona, u obavljanju javnih ovlasti, rješava o određenom pravu ili obvezi određenog pojedinca ili organizacije u kakvoj upravnoj stvari. Međutim, u konkretnom slučaju sud ocjenjuje da se ne radi o upravnom aktu iz navedenog članka 6. Zakona o upravnim sporovima, nego o općem aktu koji djeluje prema svima, a ne samo prema tužitelju. Osporenom odlukom o izmjeni odluke o prenosivosti broja i predodabiru operatora, tuženo tijelo nije rješavalo o određenom pravu ili obvezi tužitelja već je uređivalo način prenosivosti broja i predodabira operatora koji je upravljen prema svim pružateljima telekomunikacijskih usluga u Republici Hrvatskoj kao i njihovim korisnicima, te s obzirom na to da se ne radi o upravnom aktu, sud zaključuje da tužba nije dopuštena. informator, broj

5 Uredila Hubertina Žalud, dipl. iur. br zemljišnoknjižno radno pravo pravo Kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja NATAŠA NOVAKOVIĆ, dipl. iur., Zagreb Hrvatski sabor je na 24. sjednici 21. listopada usvojio novi Kazneni zakon, koji će stupiti na snagu 1. siječnja 2013., osim odredaba članka (zastara izvršenja kazne te izvršenja sigurnosnih mjera, oduzimanja imovinske koristi i predmeta), koje prestaju važiti donošenjem posebnog zakona. Stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona prestat će se primjenjivati važeći Kazneni zakon (Nar. nov., br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11). Tim se Zakonom uvodi novo poglavlje, u Glavi XII., koje obuhvaća kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja. Novim je Kaznenim zakonom kao kazneno djelo predviđen i slučaj neisplate plaće. U ovom članku autorica piše o povredi prava na rad, neisplati plaće i zlostavljanju na radu. 1. Uvod U posljednje vrijeme dosta polemike dizalo se oko odnosa prema neisplati plaće kao kaznenog djela. Vlada Republike Hrvatske uputila je u zakonodavnu proceduru prijedlog novog Kaznenog zakona (u nastavku teksta: NKZ) koji je usvojen na 24. sjednici Hrvatskog sabora, 21. listopada 2011., a primjenjivat će se od 1. siječnja Novim Kaznenim zakonom uvodi se cijelo posebno poglavlje Glava XII., koja se odnosi na kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja a to su: povreda prava na rad, neisplata plaće, zlostavljanje na radu, povreda prava iz socijalnog osiguranja. Iako je i do sada postojala mogućnost utuživanja neisplate plaće, NKZ-om je po prvi put izdvojeno opisano biće kaznenog djela neisplate plaće. Naime, važeći Kazneni zakon 1 u članku 114. propisuje da će onaj tko uskrati ili ograniči građaninu pravo na rad, slobodu rada, slobodni izbor 1 Nar. nov., br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11. zvanja ili zaposlenja, dostupnost radnog mjesta i dužnosti svakome pod jednakim uvjetima, pravo na zaradu, zakonom određeno radno vrijeme i odmor, prava iz socijalnog ili mirovinskog osiguranja, prava na posebnu zaštitu određenih skupina radnika, prava iz nezaposlenosti, prava u svezi s porodom, materinstvom i njegom djece ili druga prava iz rada, utvrđena zakonom ili kolektivnim ugovorom, biti kažnjen novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. 2. Povreda prava na rad Članak 131. NKZ-a sadržava zaštitu od otkaza radnika koji se u dobroj vjeri zbog opravdane sumnje na korupciju obratio ili podnio prijavu nadležnim osobama ili tijelima državne vlasti (»zviždači«) te zaštitu od otkaza zbog sudjelovanja u zakonitom štrajku. U stavku 2. članka 131. propisano je da će biti kažnjen poslodavac koji otkaže ugovor o radu jednom ili više radnika zbog njihovog sudjelovanja u štrajku koji je organiziran i proveden u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima sindikata. To je nova odredba koja je prema objašnjenju predlagatelja nastala na temelju članka 279. Zakona o radu 2, a kažnjava se otpuštanje radnika zbog sudjelovanja u zakonitom štrajku. Stavljanje radnika u nepovoljniji položaj zbog sudjelovanja u štrajku kažnjava se i kao prekršaj (čl st. 1. t. 55. u svezi s čl st. 2. Zakona o radu), a prekršaj su i povrede ostalih prava radnika vezanih uz štrajk (čl t Zakona o radu). Stavak 3. članak 131. istovjetan je odredbi iz važećeg Kaznenog zakona prema kojem će kaznom zatvora do tri godine biti kažnjen onaj tko ne izvrši pravomoćnu sudsku odluku kojom je odlučeno o vraćanju radnika na posao. 3. Neisplata plaće 2 Nar. nov., br. 149/09 i 61/11. 3 Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98 - proč. tekst., 113/00, 124/00 - proč. tekst, 28/01, 41/01 - proč. tekst., 55/01 - ispr., 76/10 i 85/10 - proč. tekst. Ovaj članak zasigurno je najčešće komentiran članak NKZ-a. Članak 132. odgovara dijelu članka 114. važećeg Kaznenog zakona i to onom kojim se štiti pravo na zaradu koje je jedno od prava iz rada (zajamčeno čl. 56. st. 1. Ustava Republike Hrvatske 3 ). Napravljen je prema uzoru na njemački kazneni zakon iako se taj zakon odnosi na neisplatu doprinosa i poreza, a ne i neisplatu neto plaće. U stavku 1. članka 132. NKZ-a propisano je da će onaj tko ne isplati dio ili cijelu plaću jednom ili više radnika, biti kažnjen kaznom zatvora do tri godine, s tim da je u stavku 3. definirano da nema kaznenog djela kada je do neisplate došlo zbog opravdanih razloga. Tako je propisano da nema kaznenog djela kada je do neisplate došlo zbog nemogućnosti raspolaganja financijskim sredstvima na računu poslodavca ili nedostatka financijskih sredstava na računu poslodavca koji nisu nastali sa svrhom izbjegavanja isplate plaće. Radi se o o stvarnoj nemogućnosti isplate, a ne o situaciji kad poslodavac ne želi isplatiti radniku plaću. Osim toga, prema važećem zakonodavstvu, u slučaju neisplate plaće ili doprinosa, radnik ima pravo: 1. otkazati sklopljeni ugovor o radu, 2. pokrenuti ovršni postupak protiv poslodavca (obračun plaće predstavlja ovršnu ispravu), 3. pokrenuti štrajk, 4. pokrenuti stečaj protiv poslodavca (bez plaćanja pristojbe) i 5. prijaviti poslodavca inspekciji rada, pa neisplata plaće može biti ocjenjena kao kazneno djelo samo u najtežim slučajevima, kao što je to propisano NKZ-om. Stavak 2. članak 132. NKZ-a propisuje da će biti kažnjena osoba koja ne daje podatke ili daje netočne podatke za određivanje plaće i na taj način je ne uplaćuje ili je uplaćuje djelomično. To je, u stvari, članak kojim se inkriminira zapošljavanje»na crno«, također prema uzoru na njemačko zakonodavstvo. I na kraju, budući da sva zakonodavstva poznaju institut djelotvornog kajanja, tako je i u stavku 4. članak 132. NKZ-a predviđeno fakultativno oslobođenje od kazne ako poslodavac naknadno, odnosno do donošenja pravomoćne presude, uplati zaostale plaće. Prema tome, prema neplaćanju doprinosa odnosi se jednako kao i prema neisplati plaće pa je predlagatelj u konačnom prijedlogu Zakona ta dva kaznena djela spojio u jedan članak, tako da se pod pojmom plaće uz naknadu za rad obuhvaća i doprinos za mirovinsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, zapošljavanje osoba s invaliditetom ili osiguranje od nezaposlenosti te ostali doprinosi i naknade prema posebnim propisima. Na taj se način prema neisplati plaće i doprinosa odnosi jednako te je zapriječena ista sankcija. U članku 134. Kaznenog zakona, opisano je i kazneno djelo povrede prava iz socijalnog osiguranja koje je također vezano uz neispunjenje dijela obveze poslodavca, odnosno obvezu plaćanja doprinosa, a odredba glasi:»tko drugome uskrati ili ograniči pravo iz mirovinskog ili zdravstvenog osiguranja ili osiguranja od nezaposlenosti utvrđenog zakonom, ako time nisu ispunjena obilježja nekog drugog kaznenog djela, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine«. Prema ovoj odredbi može se sankcionirati neplaćanje doprinosa zbog čega osiguranik ne može uopće ili djelomično ostvariti prava iz socijalnog osiguranja ako time nisu ispunjena obilježja nekog drugog kaznenog djela, odnosno kad poslodavac ne plaća doprinose već samo neto plaću. Za ovo je djelo zapriječena manja kazna nego za neisplatu plaće (kazna zatvora do jedne godine). U ovom slučaju ne postoji način opravdanja za neisplatu. 4 Međutim, zanimljivo je pitanje na temelju čega će se poslodavac kazneno progoniti. Naime, poslodavac, kao isplatitelj plaće, obvezatan je izvještavati Poreznu upravu o obračunanim i uplaćenim doprinosima za obvezna osiguranja (čl. 26. Zakona o doprinosima 5 ), porezu na dohodak i prirezu, isplaćenim primicima 4 Dakle, poslodavac već za neisplatu jednog doprinosa može odgovarati za ovo kazneno djelo, bez obzira na to što mu cilj nije bio uskratiti isplatu doprinosa, već jednostavno nema sredstava za isplatu. 5 Nar. nov., br. 84/08 18/11. (čl c i čl. 65. Pravilnika o porezu na dohodak 6 ) te obračunanom doprinosu za mirovinska osiguranja (čl. 7. Zakona o prikupljanju podataka po osiguranicima o doprinosima za obvezna mirovinska osiguranja, Nar. nov., br. 177/04 - u nastavku: Zakon o prikupljanju podataka). Pravilnikom o porezu na dohodak propisana je obveza dostavljanja Poreznoj upravi obrasca ID, koji se sastavlja za izvještajni mjesec u kojem je dospjela obveza plaćanja propisanih obveza (doprinosa, poreza i prireza). Obrazac ID dostavlja se najkasnije do 15. dana u mjesecu za obveze koje su dospjele i plaćene u prethodnom mjesecu. Obveza dostavljanja obrasca ID propisana je i u slučaju kad poslodavac ne isplati plaću, pri čemu moramo razlikovati nekoliko slučajeva, a to su: 1. kad plaća nije isplaćena, ali nisu niti plaćeni doprinosi do posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec, podaci o obveznim doprinosima, bez obzira na to što nisu plaćeni, iskazuju se u obrascu ID pod III. 2. kad plaća nije isplaćena, ali su doprinosi plaćeni-podaci o mjesečnim iznosima isplaćenih primitaka te uplaćenih obveza unose se u obrazac IP najkasnije u roku 15 dana od proteka mjeseca u kojem su isplaćeni primici (čl. 65. Pravilnika). Upitno je što ako poslodavac podnese Poreznoj upravi obrazac iz kojeg je razvidno i time priznaje da nije platio doprinose ili plaću i doprinose. 4. Zlostavljanje na radu Člankom 133. NKZ-a propisano je da će biti kažnjen kaznom zatvora tko na radu ili u vezi s radom drugoga vrijeđa, ponižava, zlostavlja ili na drugi način uznemirava i time naruši njegovo zdravlje, ili povrijedi njegova prava. U početnom prijedlogu Kaznenog zakona kao posljedice bile su još predložene»ili pogorša njegove uvjete rada«ili»ugrozi njegovo napredovanje«, međutim zbog mogućnosti preširokog tumačenja i zloporabe, navedeno je ispušteno iz Prijedloga. Socijalni partneri su se složili da je potreban poseban Zakon o mobbingu, međutim budući da još ne postoji, sindikati su tražili da ovaj članak preventivno uđe u Kazneni zakon. Stajalište poslodavca je bilo da je o ovom, vrlo osjetljivom pitanju potrebno propisati posebnu, podrobnu proceduru. Naime, prema većini teorija mobbing, (work abuse, employee abuse) specifičan je oblik ponašanja na radnom mjestu, gdje jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezinog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Mišljenja smo da je potreban poseban zakon koji će urediti ovu materiju, preciznim i jasnim odredbama, da bi se na što manju mjeru svela mogućnost manipulacije, a s druge strane da bi se zaštitili oni koji su stvarno izloženi mobbingu. 6 Nar. nov., br. 95/05 123/10 - u nastavku teksta: Pravilnik.

6 6 br građansko parnično pravo Mirovanje postupka (de lege lata de lege ferenda) mr. sc. IVAN TIRONI, predsjednik Općinskog suda u Trogiru Mirovanje postupka kao institut građanskog parničnog prava, reguliran je odredbama članaka , 465. i 499. Zakona o parničnom postupku. U članku dajemo prikaz tog instituta te ga analiziramo, pri čemu autor zaključuje da se, uglavnom radi o dobro uređenom institutu. Međutim, da bi mirovanje postupka trebalo de lege ferenda predvidjeti u statusnim sporovima i sporovima radi uzdržavanja. U tom smislu autor nudi i odgovarajuće prijedloge. 1. Uvodne napomene Mirovanje postupka, institut je građanskog parničnog procesnog prava u kojem dolazi do privremenog zaustavljanja gotovo svih aktivnosti u parnici. Mirovanje postupka regulirano je odredbama članaka 216., 217., 218., 465. i 499. Zakona o parničnom postupku 1. Rješenje da je nastupilo mirovanje postupka sud donosi kad se za to ispune propisane zakonske pretpostavke. Odluka suda o mirovanju postupka je deklaratorna. Do mirovanja postupka dolazi see temeljem izričite ili prešutne dispozicije stranaka. 2 Mirovanje postupka nikad ne nastupa kao posljedica konstitutivne odluke suda. Slično tome sudska praksa zauzima stajalište da je rješenje o povlačenju tužbe zbog toga što nijedna stranka u roku četiri mjeseca, otkad je nastupilo mirovanje postupka, nije tražila nastavak postupka (odredba čl st. 3. ZPP-a), samo deklaratorne prirode, pa parnica više ne postoji čim su se ispunile pretpostavke iz članka 217. stavak 3. ZPP-a. Sukladno tome prvostupanjski sud ne može meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu kojeg više nema. 3 U rješenju o mirovanju postupka označava se datum kad je mirovanje postupka nastupilo. Trenutak nastupanja mirovanja postupka je važan, budući da je odredbom članka 217. stavak 2. ZPP-a propisan rok u kojem se može tražiti nastavak postupka, a koji se računa od dana kad je nastupilo mirovanje postupka. Radi se o prekluzivnom roku čije propuštanje ima za posljedicu donošenje rješenja o predmnijevanom povlačenju tužbe (čl st. 3. ZPP-a). Sud u rješenju o mirovanju postupka upozorava parnične stranke na pravne posljedice mirovanja postupka, a žalba na odluku o mirovanju ne zadržava nastupanje pravnih učinaka rješenja (odredba čl st. 1. ZPP-a). Institut mirovanja postupka nije pretrpio bitnije izmjene ni Novelom iz Jedina izmjena uvjetovana je okolnošću da sud, prema Noveli iz 2003., presudu zbog izostanka, kad su za to ispunjene druge pretpostavke, može donijeti i po službenoj dužnosti, a ne samo kako je to bilo uređeno prije Novele na prijedlog tužitelja. Zbog tog razloga, nakon Novele, ako tužitelj ne predloži donošenje presude zbog izostanka, iako su ispunjeni uvjeti za njezino donošenje, ne će doći do mirovanja postupka Kad nastupa mirovanje postupka Odredbom članka 216. stavak 1. ZPP-a propisano je pod kojim uvjetima nastupa mirovanje postupka. Iz te odredbe jasno proizlazi da je u nekim slučajevima za nastupanje mirovanja postupka potrebna aktivnost stranaka (sporazum stranaka o mirovanju postignut prije glavne rasprave, o čemu obavještavaju sud ili prijedlog jedne stranke kad na ročište za glavnu raspravu nije pristupila druga stranka), a u nekim slučajevima za 1 Zakon o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - u nastavku teksta: ZPP). 2 Više o tome Siniša Triva - Mihajlo Dika, Građansko parnično procesno pravo, Narodne novine, Zagreb, 2004., str Županijski sud u Splitu, presuda, br. 2241/97 od 5. prosinca 1997., Izbor odluka, Zagreb, 1/1998., str Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 117/03 - u nastavku teksta: Novela). 5 Mihajlo Dika, Prekid, zastoj, obustava i mirovanje postupka (skupina autora, urednik Ivica Crnić), Novote u parničnom postupku, Organizator, Zagreb, 2003., str. 205 i 206. mirovanje postupka zakonodavac predviđa prešutnu dispoziciju stranaka (kad obje stranke izostanu s pripremnog ročišta ili s ročišta za glavnu raspravu ili kad prisutne stranke na ročištu ne će raspravljati). Mirovanje postupka nastupa i u slučaju da obje stranke nisu pristupile na ročište za glavnu raspravu ili kad su pristupile obje, a ne žele raspravljati, te u slučaju kad je izostala jedna uredno pozvana stranka, a druga predloži mirovanje (čl st. 1. ZPP-a). Možebitne nejasnoće mogu se pojaviti oko pitanja kad je nastupilo mirovanje postupka, ako su stranke prije zaključenja glavne rasprave postigle sporazum o mirovanju. Sukladno odredbi članka 216. stavak 2. ZPP-a, propisano je da mirovanje postupka nastupa od dana kad stranke o tome obavijeste sud. Ako su stranke to učinile istovremeno (primjerice, u zajedničkom podnesku), tada bi trebalo uzeti da je mirovanje postupka nastupilo kad je sud zaprimio zajednički podnesak stranaka, a ako su to učinile odvojeno tada bi mirovanje postupka nastupilo onda kad je sud zaprimio podnesak stranke čije je obavještenje - podnesak kasnije zaprimio. U sudskoj se praksi rijetko događaju slučajevi da parnične stranke izvijeste sud da su postigle sporazum da postupak miruje, što je logično i razumljivo. Naime, ako je, primjerice, sud zakazao ročište za glavnu raspravu, a stranke su suglasne da postupak miruje, jednostavnije je da na ročište za glavnu raspravu ne dođu, što za posljedicu ima također mirovanje postupka, nego da o svojoj volji za mirovanjem postupka daju očitovanje sudu. Ako, pak, sud nije zakazao ročište za glavnu raspravu ponovno je teško za pretpostaviti da bi u tom slučaju stranke obavještavale sud da su postigle sporazum o mirovanju postupka. Nije za očekivati, bar ne često, da u situaciji kad sud ne zakazuje ročište za glavnu raspravu, tužitelj predlaže mirovanje postupka kad postupak de facto ionako na određeni način,»miruje«. Osim toga obavještavanjem suda da su postigle sporazum o mirovanju postupka (što ima za posljedicu donošenje rješenja od strane suda kojim se utvrđuje da je nastupilo mirovanje postupka) parnične stranke, a ponajprije tužitelj, sebi nameću obvezu da u roku četiri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka, zahtijevaju nastavak postupka jer bi propuštanjem tog roka za posljedicu imalo utvrđenje da je tužba povučena, sukladno odredbi članka 217. stavak 3. ZPP-a. No, ipak je moguće zamisliti i slučajeve u kojima parnične stranke i kad nije zakazano ročište za glavnu raspravu, suglasno predlažu sudu mirovanje postupka. Primjerice, kad je sud odlučio izvesti dokaz vještačenjem te je s tim u svezi naložio strankama, ili jednoj od njih, uplatu novčanog iznosa s osnove troškova vještačenja, stranka kojoj je to naloženo, pogotovo ako je riječ o znatnijem novčanom iznosu, a ako postoji mogućnost mirnog rješenja spora, mogla bi se odlučiti da predloži sudu mirovanje postupka (dakako, trebala bi imati suglasnost i druge stranke), a sve da bi izbjegla troškove za koje bi se moglo pokazati da su bili suvišni i nepotrebni. Također, kad bi sud, primjerice, odlučio po prijedlogu stranaka, ili jedne od njih, pribaviti dokaz čije bi pribavljanje bilo vezano uz određene teškoće i troškove, moglo bi se očekivati da stranke koje su započele ozbiljne pregovore oko mirnog rješenja spora, a htijući izbjeći moguće nepotrebne parnične troškove, pribjegnu obavještavanju suda da su postigle sporazum o mirovanju postupka, da bi na taj način zausta- vile aktivnosti suda na pribavljanju dokaza, budući da za vrijeme mirovanja postupka nastupaju iste pravne posljedice kao i pri prekidu postupka, osim što rokovi određeni zakonom ne prestaju teći. Odredbom članka 214. stavak 2. ZPP-a propisano je da za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na temelju te rasprave donijeti odluku. Dakle, sukladno odredbi članka 217. stavak 1. ZPP-a, a u svezi s odredbom članka 214. stavak 1. ZPP-a sud bi nakon zaprimanja obavijesti da su stranke postigle sporazum o mirovanju postupka trebao privremeno zastati sa svojim aktivnostima vezanim i uz pribavljanje dokaza ili izvođenje dokaza. 3. Institut mirovanja postupka u nekim drugim državama 3.1. Savezna Republika Njemačka i Republika Austrija Institut mirovanja postupka (njem. das Ruhen des Verfahrens) u Saveznoj Republici Njemačkoj reguliran je odredbama članka 251. i 251.a Građanskog parničnog postupka 6. Odredbom članka 251. tog Zakona propisano je da će sud odrediti mirovanje postupka ako to zatraže obje stranke ili ako se zaključi da je zbog neriješenih pitanja u raspravi, u svezi s nagodbom ili nekim drugim važnim razlogom, ta odredba svrhovita. Valja istaknuti odredbu članka 251.a stavak 1. navedenog Zakona, koja propisuje da ako se obje stranke ne pojave na raspravi ili ne sudjeluju u nekom roku, sud može odlučiti prema stanju u spisu. Mirovanje postupka u Republici Austriji, propisano je odredbama članka 168., 169. i 170. Građanskog parničnog postupka 7 (u nastavku teksta: ZPO), koje je prema svom sadržaju bliže našem reguliranju tog instituta od onog u Njemačkoj. Tako se u odredbi članka 170. tog Zakona propisuje da u slučaju da se na određenom ročištu ne pojavi nijedna stranka, posljedica je mirovanje postupka, ako takva odsutnost prema odredbi Zakona ne utječe na daljnji tijek parnice. Odredbom članka 168. navedenog Zakona određeno je da se stranke mogu složiti da u postupku dođe do mirovanja postupka, a taj je sporazum važeći od roka kad obje stranke to objave sudu. Mirovanje postupka osim toga ima za posljedicu da se postupak ne može nastaviti prije isteka tri mjeseca od objave dotične nagodbe (čl ZPO-a). Za razliku od našeg prava, ovim člankom austrijski zakonodavac nije predvidio krajnji rok u kojem stranka može poduzeti aktivnost za nastavak postupka Napuštanje instituta mirovanja postupka u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Crnoj Gori Da bi se povećala učinkovitost u rješavanju predmeta, zakonodavci su u Federaciji 6 Zivilprozessordnunng, de/zpo/index.html, aktualna verzija od 12. travnja ndesnormen&kundmachungsorgan=&index=&titel =ZPO&Gesetzesnummer=&VonArtikel=&BisArtikel= &VonParagraf=&BisParagraf=&VonAnlage=&BisAn lage=&typ=&kundmachungsnummer=&unterzeic hnungsdatum=&fassungvom= &norma bschnittnummerkombination=und&imrisseit=un defined&resultpagesize=100&suchworte=ruhen+ des+verfahrens&position=1, aktualna verzija od 28. travnja Više o mirovanju postupka u austrijskom pravu vidjeti Oskar J. Ballon, Einfuehrung in das oesterreichische Zivilprozessrecht Streitiges Verfahren, Leykam, 2009., str. 201 i 202.

7 br Uredio Jerko Slovinić, dipl. iur. Bosne i Hercegovine učinili proteklih godina niz izmjena zakona pa tako i Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine 9 i Zakona o parničnom postupku Republike Srpske. 10 Inače riječ je o dva zakona čije su odredbe gotovo identične. Neki bosansko-hercegovački autori smatraju da su upravo zbog bržeg okončanja parničnog postupka i s tim u svezi sa sužavanjem mogućnosti zloporabe procesnih ovlasti stranaka koja su vodila nepotrebnom odugovlačenju postupka, institut mirovanja ukinut iz ZPP-a FBiH i ZPP-a RS. Smatraju, naime, da je zbog postojanja instituta mirovanja, postupak mogao trajati godinama, a tužitelj je više puta mogao tražiti nastavak postupka što je utjecalo na učinkovitost postupanja. 11 Inače prije napuštanja instituta mirovanja postupka, mirovanje je u Zakonu o parničnim postupku Federacije Bosne i Hercegovine bilo regulirano gotovo u cijelosti, kao što ga je regulirao i naš Zakon o parničnom postupku. 12 I novi Zakon o parničnom postupku Republike Crne Gore više ne poznaje institut mirovanja postupka. 13 Neki autori napominju da je prije u praksi bio čest slučaj da se postupak stavi u stanje mirovanja zbog nedolaska stranaka, a da se poslije redovito tražio povrat u prijašnje stanje, ponovno zakazivala glavna rasprava i tako postupak vraćao u prijašnje stanje i produljivao. Prema njihovom mišljenju ukidanje instituta mirovanja postupka u ZPP-u Crne Gore ne će predstavljati nedostatak, nakon što je predviđeno da ako na pripremno ročište ne dođe tužitelj, koji je uredno pozvan, smatrat će se da je tužba povučena, a dalje je predviđeno da ako tužitelj ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a bio je uredno pozvan, smatrat će se da je povukao tužbu, ako se tuženi ne upusti u raspravljanje po tužbi Pravne posljedice mirovanja postupka 4.1. Općenito Već je navedeno da u slučaju mirovanja postupka nastaju iste pravne posljedice kao i pri prekidu postupka, osim što rokovi određeni zakonom ne prestaju teći. Rok je određeno vremensko razdoblje u kojem se neka procesna radnja može poduzeti, odnosno prije čijeg se isteka ne može poduzeti. 15 Zakonski rokovi su oni rokovi čije je trajanje zakonom određeno, pa ga ni sud ni stranke ne mogu mijenjati. Parnične radnje koje su vezane uz zakonske rokove, stranka za vrijeme mirovanja postupka ne samo da može nego i mora poduzeti ako želi izbjeći štetne posljedice propuštanja Pitanje dopustivosti povlačenja tužbe za vrijeme mirovanja postupka U dijelu pravne znanosti smatra se da se i za vrijeme mirovanja postupka može povući tužbu, pa bi, ako je tuženik, kad je 9 Sl. nov. Federacije BiH, br. 53/03 - u nastavku teksta: ZPP F BiH. 10 Sl. gl. RS, br. 58/03, 85/03 i 74/05 - u nastavku teksta: ZPP RS. 11 Duško Medić, Reforma parničnog postupka u Bosni i Hercegovini, u Duško Medić, Rasprave iz građanskog i poslovnog prava,»grafomark«laktaši, Banja Luka, 2007., str. 154 i 155. l1 2 Vidjeti Mihajlo Dika - Jozo Čizmić, Komentar Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, OSCE - Ured za demokratizaciju, Sarajevo, 2000., čl , str Zakon o parničnom postupku (Sl. l. Republike Crne Gore, br. 22/04, 28/05 i 76/06 - u nastavku teksta: ZPP R CG). 14 Biljana Đuričin, Analiza izmjena Zakona o parničnom postupku Republike Crne Gore, Zbornik radova s okruglih stolova posvećenih novom Zakonu o parničnom postupku Republike Crne Gore i novom Zakonu o izvršnom postupku Republike Crne Gore, održanih u Podgorici, Budvi i Bijelom Polju, Centar za obuku sudija Republike Crne Gore, Podgorica, 2004., str Triva - Dika, op. cit. ( bilj. 2), str to potrebno, na to pristao, parnica prestala teći. 16 Naime, odredbom članka 193. stavak 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Odredbom stavka 2. istoga članka, određeno je da se tužba može povući i poslije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku petnaest dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. No, mišljenja smo da za vrijeme mirovanja postupka tužitelj nije ovlašten povući tužbu. Naime, već je rečeno da u slučaju mirovanja postupka nastupaju iste pravne posljedice kao i pri prekidu postupka, osim što rokovi određeni zakonom ne prestaju teći. Odredbom članka 214. stavak 1. ZPP-a, propisano je kad prekid postupka uzrokuje to da prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji. Stavkom 2. istoga članka, određeno je da za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na temelju rasprave donijeti odluku. Dakle, sukladno navedenim zakonskim odredbama koje reguliraju institute mirovanja i prekida postupka, držimo da tužitelj za vrijeme trajanja mirovanja postupka nije ovlašten povući tužbu, baš kao što u tom slučaju - a ako se tuženik prethodno upustio u raspravljanje o glavnoj stvari - ni sud ne bi bio ovlašten sastaviti i dostaviti tuženiku obavijest da je tužitelj povukao tužbu te ga pozvati na očitovanje o tome. Slično tom mišljenju i novija pravna doktrina smatra da za vrijeme trajanja mirovanja postupka radnja tužitelja kojom je izjavio da povlači tužbu ne bi smjela imati prema tuženiku nikakav pravni učinak dok bi mirovanje trajalo, te da bi ona prema tuženiku počela djelovati tek nakon što bi postupak bio nastavljen. Naime, tu ne bi bila riječ o radnji čije bi poduzimanje bilo vezano uz neki zakonski rok. 17 Dakako, bilo bi svrhovito da i za vrijeme mirovanja tužitelj smije povući tužbu. Primjerice, ako su stranke postigle dogovor o mirnom rješenju spora već nakon dvadeset dana od dana od kojeg postupak miruje, bilo bi nerazumno, a za stranke moguće i štetno, čekati četiri mjeseca da sud donese rješenje da se smatra da je tužba povučena. Međutim za otvaranje mogućnosti tužitelju da i za vrijeme mirovanja povuče tužbu, potrebno je izvršiti izmjenu, odnosno dopunu ZPP-a, gdje će se, primjerice, u članku 217. izričito dopustiti mogućnost povlačenja tužbe i za vrijeme mirovanja postupka. 5. Nastavak procesnih aktivnosti 5.1. Općenito Postupak miruje dok jedna stranka ne predloži nastavljanje postupka. Takav se prijedlog ne može staviti prije nego što proteknu tri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka. Ako nijedna od stranaka u roku četiri mjeseca, od dana kad je nastupilo mirovanje postupka, ne stavi prijedlog za nastavljanje postupka, smatrat će se da je tužba povučena. To je propisano odredbama članka 217. stavak 2. i 3. ZPP-a. No, ako sud ne odbaci prijedlog za nastavak postupka koji je podnesen prije proteka roka od tri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka, nakon isteka tog roka prijedlog treba uzeti kao pravovremen. Ako u roku četiri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka nijedna stranka ne podnese prijedlog za nastavak postupka ima se smatrati da je tužitelj povukao tužbu (odredba čl st. 3. ZPP-a). 16 Triva - Dika, op. cit. ( bilj. 2), str Mihajlo Dika, Građansko parnično pravo, Tužba, Narodne novine, Zagreb, 2004., str Pitanje dopustivosti prijedloga za nastavak postupka podnesenog nakon proteka roka od četiri mjeseca u pojedinim slučajevima vezanim uz dostavu strankama rješenja o mirovanju postupka Glede nastavka postupka može se istaknuti situacija kad stranke prime rješenje o mirovanju postupka nakon proteka roka od četiri mjeseca. Primjerice, sud je tek nakon pet mjeseci od dana kad je nastupilo mirovanje postupka, dostavio rješenje o mirovanju strankama. Ako bi dosljedno primjenjivali odredbu članka 217. stavak 3. ZPP-a, a uzimajući u obzir da je rješenje o mirovanju postupka tek deklaratorno, u ovom bi slučaju trebalo donijeti rješenje kojim se smatra da je tužba povučena odmah po proteku roka od četiri mjeseca otkad su se ispunile zakonske pretpostavke za mirovanje postupka. No, u sudskoj se praksi zauzima stajalište da bez propisane dostave rješenja o mirovanju postupka ne može proteći rok za traženje nastavka postupka. 18 Kako stranka prijedlog za nastavak postupka može, zapravo, tražiti u roku mjesec dana (između proteka trećeg i četvrtog mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka), trebalo bi uzeti da je stranka uvijek pravodobno podnijela prijedlog za nastavak postupka ako je on podnesen u roku mjesec dana od dana propisane dostave rješenja o mirovanju. Takvo stajališta zauzima sudska praksa prema kojoj se u situaciji kad stranci rješenje o mirovanju postupka nije dostavljeno u roku četiri mjeseca od dana donošenja odluke o mirovanju postupka, smatra da je rok od mjesec dana za stavljanje prijedloga za nastavak postupka počeo teći onog dana kad je stranci dostavljeno rješenje o mirovanju postupka. 19 U smislu navedenog, mišljenja smo da bi postojeću zakonsku odredbu koja propisuje da se u slučaju ako nijedna stranka u roku četiri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka ne stavi prijedlog za nastavak postupka, ima smatrati da je tužba povučena - trebalo dopuniti tako da se u zakonu istakne da rok za podnošenja prijedloga za nastavak postupka ne može proteći prije proteka roka od mjesec dana, od dana kad je stranci izvršena propisana dostava rješenja o mirovanju postupka. 6. Stadiji parničnog postupka i posebne vrste sporova u kojima nema mirovanja postupka 6.1. Općenito Mirovanja postupka nema u dijelu parničnog postupka koji se vodi u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje, kao ni u fazi postupka u kojem se odlučuje o pravnim lijekovima, a mirovanje postupka ne može nastupiti ni na ročištu za izvođenje dokaza pred predsjednikom vijeća ili zamoljenim sucem. Također, mirovanja postupka nema ni onda ako obje stranke ne pristupe na ročište za objavu presude. Osim toga, odredbom članka 465. stavak 3. ZPP-a propisano je da se u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe ovog Zakona o mirovanju postupka, dok je odredbom članka 499. stavak 2. ZPPa propisano da se u postupcima pred trgovačkim sudovima ne će primjenjivati odredbe ovog Zakona o mirovanju postupka. Konačno odredbom članka 271. stavak 2. Obiteljskog zakona 20 određeno je da u statusnim parnicama i parnicama radi uzdržavanja nema mirovanja postupka. 18 Vrhovni sud Hrvatske, br. Gž- 2617/77 - Naša zakonitost, pregled sudske prakse, prilog 14/79, 1979., str upanijski sud u Splitu, rješenje br. Gž-5/08 od 3. rujna Obiteljski zakon (Nar. nov., br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 61/11 - u nastavku teksta: ObZ) Kritika postojeće pravne regulative da u statusnim parnicama i parnicama radi uzdržavanja nema mirovanja postupka Statusne parnice jesu one u kojima sud odlučuje o obiteljskom i drugom osobnom stanju fizičke osobe (ovdje se ubrajaju postupci radi razvoda i poništaja braka, radi utvrđenja da brak postoji ili ne postoji, postupci radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva, postupci radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete živjeti itd.). 21 Već je rečeno da je odredbom članka 271. stavak 2. ObZ-a propisano da u statusnim parnicama i parnicama radi uzdržavanja nema mirovanja postupka. Neki autori navode da je odredba stavka 2. članak 271. ObZ-a uvedena jer je ocijenjeno da institut mirovanja nije u skladu s hitnom prirodom tih parnica te s pojačanim oficioznim ovlastima suda u njima 22. Ne ulazeći u razloge zbog kojih je zakonodavac propisao da u statusnim parnicama i parnicama radi uzdržavanja nema mirovanja postupka, mislimo da je ovaj propis loš do te mjere da u pojedinim slučajevima doslovce onemogućava sudu okončanje parničnog postupka, a pogotovo u postupcima koji su sami po sebi hitni (primjerice razvod braka, uzdržavanje maloljetne djece, utvrđivanje očinstva i dr.). Pravnu pa i životnu neodrživost propisa da u statusnim predmetima nema mirovanja postupka, objasnit ćemo na jednostavnom primjeru iz vlastite sudske prakse. Pred sudom je u tijeku postupak radi razvoda braka parničnih stranaka. Nakon što je posredovatelj proveo postupak posredovanja između stranaka - bračnih drugova, sud je zakazao ročište za glavnu raspravu na koje je pozvao stranke. Međutim obje parnične stranke, iako uredno pozvane, nisu pristupile na glavnu raspravu niti su svoj izostanak opravdale. Sukladno odredbi članka 271. stavak 1. ObZ-a sud ne smije donijeti rješenje o mirovanju postupka pa odgađa ročište za glavnu raspravu i zakazuje drugo na koje ponovno poziva parnične stranke. Stranke, iako opet uredno pozvane, nisu pristupile na ročište za glavnu raspravu. Donošenje rješenja o mirovanju vidjeli smo nije moguće, a u ovom slučaju nije moguće ni održavanje rasprave bez stranaka, što proizlazi iz odredaba članka 216. stavak 1., članka 465. stavak 2. i članka 499. stavak 3. ZPP-a. Naime, ponovimo, sud, u pravilu, ne može održati ročište na koje nije pristupila nijedna stranka. Samo iznimno je moguće takvo ročište održati, i to u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje (čl ZPP-a) za izvođenje dokaza pred predsjednikom vijeća ili pred zamoljenim sucem, ako su stranke izjavile da tom ročištu ne žele biti nazočne (čl st. 3. ZPP-a), a i ročište za objavu presude može se održati iako obje stranke nisu pristupile (čl st. 4.) 23. Slijedom navedenog, a budući da sud ne može donijeti rješenje o mirovanju postupka, a ne može ni održati ročište za glavnu raspravu bez nazočnosti stranaka, u ovom opisanom slučaju sud je bio»osuđen«na stalna odgađanja ročišta za glavnu raspravu i zakazivanja novih, ostajući u svojevrsnoj nadi da će se jedna od stranaka ipak pojaviti na glavnoj raspravi i raspravljati, ili kojom drugom aktivnošću omogućiti sudu okončanje postupka. 21 Više o statusnim parnicama vidjeti u Obiteljskom zakonu, opća redakcija Dubravka Hrabar, redakcijski pročišćeni tekst zakona s napomenama, uputama, sudskom praksom i pojmovnima kazalom, II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine, Zagreb, 2009., str. 358 i Velimir Belajec, Branko Hrvatin i Mihailo Dika, op. cit., bilj. 21, str Mihajlo Dika, Građansko parnično pravo, Parnične radnje, Narodne novine, Zagreb, 2008., str. 76. Nastavak na 8. stranici

8 br građansko parnično pravo Mirovanje postupka Nastavak sa 7. stranice 6.3. Mirovanje postupka u statusnim parnicama i parnicama radi uzdržavanja de lege ferenda Navedeni slučaj osobito je moguć u situacijama kad su se bračni drugovi pomirili i izgladili svoje bračne nesuglasice pa nemaju daljnjeg interesa za vođenje parnice radi razvoda braka, pa ne samo da ne dolaze na ročište za glavnu raspravu, nego o novonastalom okolnostima niti ne obavještavaju sud. Budući da se ne može dopustiti da sud bude potpuno ovisan o strankama glede mogućnosti da okonča parnični postupak u statusnim stvarima i radi uzdržavanja, potrebno je izmijeniti zakonsku odredbu da u tim postupcima nema mirovanja. Smatramo da nema posebno opravdanog razloga u tim vrstama parničnih postupaka ne predvidjeti institut mirovanja. No, budući da je riječ o sporovima koji prema svojoj prirodi zahtijevaju hitnost postupanja, za tu vrstu postupaka mogli bi se predvidjeti kraći rokovi trajanja mirovanja postupka. Stoga predlažemo da se u postupcima u kojima se odlučuje o statusnim stvarima i uzdržavanju, prijedlog za nastavak postupka ne može staviti prije nego što protekne mjesec dana od dana kad je nastupilo mirovanje postupka (umjesto tri mjeseca kako je to propisano odredbom čl st. 2. ZPP-a) te da se - u slučaju da nijedna stranka u roku dva mjeseca, od dana kad je nastupilo mirovanje postupka, ne stavi prijedlog za nastavljanje postupka - ima smatrati da je tužba ili sporazumni zahtjev za razvod braka povučen (odredbom čl st. 3. ZPP-a predviđena su četiri mjeseca kao krajnji rok za traženje nastavka postupka). Vjerujemo da takve izmjene Obiteljskog zakona ni na koji način ne bi pridonijele odugovlačenju statusnih sporova i sporova o uzdržavanju dok bi se s druge strane omogućilo sudu da privede parnični postupak kraju, kad stranke u tim vrstama sporova izgube interes za njihovo vođenje i pokažu potpunu pasivnost u postupku. Može se reći i to da je centar za socijalnu skrb u pojedinim bračnim i obiteljskim postupcima ovlašten sudjelovati kao stranka i kao umješač sui generis (čl ObZ-a). Zbog očekivanog stupnja profesionalnosti centra za socijalnu skrb, teže se može pretpostaviti da bi u ovim postupcima dolazilo do opisane situacije da zbog potpune pasivnosti stranaka sud ne može okončati postupak. No, ta pretpostavka nikako ne mijenja naše mišljenje o potrebi izmjena Obiteljskog zakona što se tiće mirovanja postupka. 7. Pravni lijekovi Protiv rješenja o mirovanju postupka dopuštena je žalba. Odredbom članka 218. stavak 1. ZPP- a propisano je, između ostalog, da žalba protiv rješenja kojim se utvrđuje mirovanje postupka ne zadržava nastupanje pravnih učinaka rješenja. Rok za podnošenje žalbe na rješenje o mirovanju postupka ovisi o vrsti predmeta u kojem je to rješenje doneseno i iznosi onoliko koliki je rok za žalbu na presudu ili rješenje doneseno u tim postupcima, a kojim se odlukama ti postupci okončavaju. Rok za podnošenje žalbe, u pravilu, iznosi petnaest dana (odredba čl st. 1. ZPP-a). U radnim sporovima rok za podnošenje žalbe iznosi osam dana (odredba čl ZPP-a), a rok od osam dana propisan je i u parnicama radi smetanja posjeda (odredba čl st. 2. ZPP-a). O žalbi koja je u konkretnom slučaju devolutivni, nesuspenzivni i samostalni pravni lijek odlučuje Županijski sud. Protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se potvrđuje prvostupanjsko rješenje o presumiranom povlačenju tužbe, čemu je prethodilo mirovanje postupka, moguće je u određenim slučajevima podnijeti reviziju o kojoj odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske. Ovdje se može istaknuti da se u brojnim takvim revizijama revidenti pozivaju na povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, navodeći da im je onemogućeno raspravljanje pred sudom. Naime, vrlo često parnične stranke traže odgodu ročišta za glavnu raspravu čemu se izlažu riziku, posebno ako je riječ o neopravdanim i neobrazloženim prijedlozima, da sud donese rješenje o mirovanju postupka ili rješenje o povlačenju tužbe jer su se po drugi puta ispunile pretpostavke za mirovanje postupka. 24 Ovdje se može istaknuti da se protiv rješenja o mirovanju postupka može zatražiti i povrat u prijašnje stanje o čemu odlučuje sud koji je donio odluku. Protiv rješenja suda u određenim slučajevima dopuštena je žalba Županijskom sudu (odredba čl ZPP-a). Valja obratiti pozornost na ne rijetke, slučajeve kad stranka podnese prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta za glavnu raspravu na kojem je doneseno rješenje o mirovanju postupka. Nakon što sud, primjerice, odbije prijedlog nezadovoljna stranka podnosi žalbu Županijskom sudu. Drugostupanjski sud nakon određenog vremena donosi odluku kojom odbija žalbu kao neosnovanu i potvrđuje prvostupanjsko rješenje. Nakon svih ovih stranačkih i sudskih radnji, poduzetih u ovom hipotetskom, ali u praksi ne tako rijetkom slučaju, često protekne rok od četiri mjeseca u kojem stranka može tražiti nastavak postupka. Zbog toga treba biti oprezan i tražiti pravovremeni nastavak postupka u mirovanju, ne pouzdavajući se bezrezervno da će prijedlog za povrat u prijašnje stanje biti prihvaćen. 8. Zaključak Institut mirovanja postupka koji ponovimo, predstavlja privremeni zastoj gotovo svih aktivnosti u parnici te s jedne strane omogućava strankama da u tom stadiju postupka iskoriste sve mogućnosti za mirno rješenje spora, a s druge strane omogućava sudu okončanje postupka donošenjem rješenja o presumiranom povlačenju tužbe ako stranke, a poglavito tužitelj, iskažu pasivnost u postupku. Mirovanje postupka na određeni način nameće tužitelju dodatnu obvezu aktivnosti u parnici jer će u protivnom, pod zakonom predviđenim pretpostavkama, sud okončati postupak donošenjem rješenja o povlačenju tužbe. Tu situaciju može spriječiti tuženik svojom aktivnošću, a da bi se predmet okončao donošenjem meritorne odluke. Mišljenja smo da je institut mirovanja u našem pravu dobro postavljen, uz neke manje nedostatke na koje je ukazano u ovom radu, posebice kod statusnih sporova i sporova radi uzdržavanja, u kojima radi nepostojanja instituta mirovanja može doći do apsurdne situacije da sud uopće ne može okončati postupak. U tom smislu dani su prijedlozi za izmjene postojećeg normativnog okvira instituta mirovanja kod statusnih sporova i sporova radi uzdržavanja, tako da se i u tim vrstama postupka predvidi institut mirovanja, doduše, u nešto drukčijem obliku. 24 Vrhovni sud Republike Hrvatske, Odluke, br. Rev 1588/ od 20. listopada i br. Rev 966/03-2 od 15. prosinca Uredila Davorka Foretić, dipl. iur. Obrazloženje pojedini nezakonito izgrađenim JOSIPA BLAŽEVIĆ-PERUŠIĆ, dipl. ing. arh., državna tajnica Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Zagreb U Informatoru, u broju 6013 od 22. listopada 2011., objavili smo prvi dio članka s odgovorima na upite postavljene na savjetovanju, održanom 15. rujna pod nazivom»novine u prostornom uređenju i gradnji 2011.«, a odnosili su se na postavljene upite kroz odgovore na pojmovnik, pojam nezakonite zgrade i broj etaža. U ovom broju nastavljamo s odgovorima na upite, na cjeline koje se odnose na osnovne uvjete ozakonjenja zgrada, područja (površine) zgrade na koja se Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ne odnosi. U jednom od sljedećih brojeva lista dovršit ćemo objavu odgovora na brojne upite koji su se odnosili na Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Nar. nov., br. 90/11) i Uredbu o naknadi za zadržavanje nezakonito izgrađenih zgrada u prostoru (Nar. nov., br. 101/11) Osnovni uvjeti za ozakonjenje zgrada Na temelju i pod uvjetima propisanim Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Nar. nov., br. 90/11 - u nastavku teksta: Zakon), nezakonito izgrađene zgrade mogu se ozakoniti: 1. ako su izgrađene bez, odnosno protivno aktu kojim se odobrava građenje u razdoblju od 15. veljače do 21. lipnja 2011.; 2. ako su evidentirane na digitalnoj ortofoto karti, u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske od 21. lipnja 2011.; 3. ako su im izvedeni svi građevinski i drugi radovi ili su im izvedeni najmanje svi grubi konstruktivni građevinski radovi sa ili bez krovišta, uz uvjet da su glede namjene, veličine i smještaja na čestici izgrađene u skladu s prostornim planom, koji je vrijedio na dan stupanja na snagu Zakona; 4. ako se ne nalaze na područjima, odnosno ako nisu zgrade na koja se Zakon ne odnosi i 5. ako im je osiguran pristup s prometne površine. Odredbama Zakona propisuju se osnovni uvjeti i postupak donošenja rješenja o izvedenom stanju za dvije različite kategorije nezakonito izgrađenih zgrada, i to: I. nezakonito izgrađene zgrade koje su, glede namjene, veličine i smještaja na čestici u skladu s prostornim planom, koji vrijedi na dan stupanja na snagu Zakona, odnosno 10. kolovoza 2011.; II. nezakonito izgrađene zgrade koje glede namjene, veličine i smještaja na čestici nisu u skladu s prostornim planom koji vrijedi na dan stupanja na snagu Zakona, odnosno 10. kolovoza Ostale građevine Iz navedenih postavki, stoga, nedvojbeno slijedi da se Zakon odnosi samo na postupak ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada, tako da se na temelju tog Zakona ne mogu ozakoniti građevine koje nisu zgrade kao, primjerice, sve infrastrukturne građevine, otvoreni bazeni, trafostanice, parkirališta, potporni zidovi i dr. Međutim, kako u ZPUG-u nije isključena mogućnost izdavanja potvrde glavnog projekta u slučajevima u kojima je građevina izgrađena bez akta za građenje, tako se u takvim slučajevima može izdati potvrda glavnog projekta, ako su za to ispunjeni svi propisani uvjeti Dovršenost nezakonito izgrađene zgrade U odnosu na navedene postavke, pitanje dovršenosti zgrade određeno je tako da se na temelju Zakona može ozakoniti zgrada u gradnji ako su joj izvedeni najmanje svi grubi konstruktivni građevinski radovi, i to: temelji, zidovi, odnosno stupovi s gredama i stropovi sa ili bez krovišta, što znači da se svaka takva zgrada prema stupnju dovršenosti može nalaziti u različitim fazama sve do završenih svih građevinskih i drugih radova i ako se može koristiti. Pritom se, da bi se zgrada mogla smatrati dovršenom, drugim radovima ne smatraju fasaderski radovi.

9 br vlasništvo h odredaba Zakona o postupanju s zgradama kroz odgovore na upite sa savjetovanja 2.dio U svezi s uvjetom dovršenosti nezakonito izgrađene zgrade, postavlja se pitanje u odnosu na zgrade koje su dijelom dovršene i koriste se, dok je ostali dio u fazi grube gradnje (primjerice, u stambenoj građevini u fazi grube gradnje dovršen je manji dio građevine - soba i kupaonica u kojima vlasnik stanuje ili, primjerice, ako je prizemlje izvedeno i koristi se, a kat nije završen i ne može se koristiti, a zgrada nije izgrađena u skladu s planom. U tome se slijedi pravilo da se mogu ozakoniti zgrade koje se koriste ili se mogu koristiti, a imaju izvedenu barem jednu etažu. Dakle, ako je zgrada izgrađena tako da ima prizemlje bez krova, koristi se s prijavljenim prebivalištem, a zgrada nije u skladu s prostornim planom, može se ozakoniti najviše kao tako izgrađena prizemna zgrada (P) Evidentiranost nezakonito izgrađene zgrade na ortofoto karti Iz odredbe članka 2. stavak 1. Zakona, nedvojbeno proizlazi da se ne mogu ozakoniti nezakonito izgrađene zgrade koje nisu evidentirane na digitalnoj ortofoto karti (DOF5), jer su izgrađene nakon 21. lipnja 2011., međutim u takvim slučajevima u ZPUG-u nije isključena mogućnost izdavanja rješenja o uvjetima građenja i potvrde glavnog projekta ako je zgrada, izgrađena bez akta za građenje, u skladu s prostornim planom koji se primjenjuje na području na kojem se zgrada nalazi i ako su za to ispunjeni svi propisani uvjeti Vrsta prostornog plana Uvjet koji se postavlja za postupak ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada u odnosu na njezinu usklađenost s prostornim planom, koji se primjenjuje na području na kojem se takva zgrada nalazi, odnosi se prije svega na prostorni plan uređenja općine ili grada (PPUO/G), a ovisno o području to mogu biti i urbanistički plan uređenja (UPU) ili detaljni plan uređenja (DPU). Slijedom toga, u smislu članka 4. Zakona, primjenjuje se najdetaljniji prostorni plan za područje na kojem se zgrada nalazi, a koji je vrijedio na dan 10. kolovoza 2011., kad je Zakon stupio na snagu Usklađenost s prostornim planom U svezi usklađenosti s prostornim planom, važno je naglasiti da se usklađenost podrazumijeva samo u odnosu na tri bitna lokacijska uvjeta, i to: a) namjene, b) veličine zgrade i c) smještaja zgrade na čestici. ad. a) Što znači da se ne uzimaju u obzir i drugi uvjeti utvrđeni prostornim planom (npr. dovoljan broj parkirnih mjesta, propisani postotak hortikulturnog uređenja i sl.). Zato se, primjerice, i zgrada koja je prostornim planom predviđena za uklanjanje ne smatra neusklađena s prostornim planom. ad. b) Uvjet veličine zgrade podrazumijeva tlocrtnu izgrađenost te broj etaža i visinu zgrade, koja se prostornim planom najčešće određuje kao najviše dopuštena ili točno određena, mjereno u metrima do visine krovnog vijenca. Navedeno znači da se za ocjenu radi li se o zgradi izgrađenoj u skladu s prostornim planom ili protivno planu glede broja etaža i visine mjerene u metrima, uzimaju u obzir oba uvjeta, dok uvjet nagiba krovišta, neovisno o visini propisanoj prostornim planom, nije od utjecaja za pitanje veličine nezakonito izgrađene zgrade. ad. c) Smještaj zgrade na čestici odnosi se na udaljenosti zgrade od međa i od regulacijske crte, a mjeri se od granice katastarske čestice. Slijedom toga proizlazi da je potrebno i zgradu koja je, primjerice, izgrađena na osnovi akta o građenju, ali nije u skladu glede smještaja na čestici, pokrenuti postupak ozakonjenja Pristup s prometne površine U skladu s člankom 11. i 12. Zakona, rješenje o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu donosi se kad, između ostalog, zgrada ima pristup s prometne površine. Tom odredbom Zakona nije izrijekom određeno da pristup s prometne površine mora glede bilo kojeg uvjeta biti u skladu s prostornim planom koji se primjenjuje na području na kojem se zgrada nalazi, što znači da nije uvjetovano vlasništvo prometne površine niti njezini fizički elementi. Navedeno znači da se nezakonito izgrađena zgrada u odnosu na prostorni plan ne smatra neusklađenom u slučaju kad pristup s prometne površine do takve zgrade nije u skladu s uvjetima iz prostornog plana, jer je pristup s prometne površine uvjet za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, odnosno za ozakonjenje takve zgrade. Ako se ima na umu definicija pojma prometne površine, prema članku 2. stavak 1. točka 20. 7, tada je nedvojbeno da se ne može ozakoniti zgrada koja nema osiguran pristup s prometne površine, a koja nije: površina javne namjene 8, nerazvrstana cesta, površina u vlasništvu vlasnika građevne čestice ili površina na kojoj je osnovano pravo služnosti prolaza u svrhu pristupa do čestice, bez obzira na to je li takva mogućnost predviđena prostornim planom. Pritom, za ozakonjenje nije uvjet kakvo je uporabno stanje prometne površine te, primjerice, je li pošljunčana ili asfaltirana. Nije uvjet za ozakonjenje ni minimalna širina, određena prostornim planom, niti je to činjenica kojom se utvrđuje je li nezakonito izgrađena zgrada u skladu s prostornim planom. Zaključno, ne može se ozakoniti nezakonito izgrađena zgrada koja nema pristup s prometne površine, ali se može ozakoniti takva zgrada ako ima pristup s prometne površine, iako ta prometna površina nije javna, u kojem se slučaju mora pribaviti pravo služnosti prolaza, ako prometna površina nije u vlasništvu podnositelja zahtjeva. 7 Članak 2. točka 20. ZPUG-a: Prometna površina je površina javne namjene, nerazvrstana cesta, površina u vlasništvu vlasnika građevne čestice ili površina na kojoj je osnovano pravo služnosti prolaza u svrhu pristupa do građevne čestice. 8 Članak 2. točka 19. ZPUG-a: Površina javne namjene je svaka površina čije je korištenje namijenjeno svima i pod jednakim uvjetima (javne ceste, ulice, trgovi, tržnice, igrališta, parkirališta, groblja, parkovne i zelene površine u naselju, rekreacijske površine i sl.) Mogućnost ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada U odnosu na navedene postavke Zakona, postavljen je najveći broj upita kojima je zajednička dvojba može li se ozakoniti nezakonito izgrađena zgrada, odnosno kako postupiti u određenom slučaju. U odnosu na upite o slučajevima koji se odnose na mogućnost ozakonjenja, valja istaknuti da je rješenjem o izvedenom stanju, ako su ispunjeni svi propisani uvjeti, moguće ozakoniti: - nezakonito izgrađenu zgradu koja se nalazi u građevinskom području i na kojoj su izvedeni svi grubi konstruktivni građevinski radovi bez krovišta, ako se gradi u skladu s prostornim planom; - nezakonito izgrađenu zgradu unutar građevinskog područja koja je izgrađena nakon 1968., a za koju se zbog, primjerice, udaljenosti od prometnice suprotno važećem prostornom planu, ne može ishoditi rješenje o građenju na temelju ZPUG-a; - namjenu zgrade koja je protivna aktu za građenje na temelju kojega je izgrađena, budući da se prema odredbi članka 2. stavak 1. Zakona može ozakoniti rekonstruirani dio postojeće zgrade, izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, jer prema ZPUG-u promjena namjene jest rekonstrukcija; - poslovne prostore u funkciji izvedene protivno namjeni, jer je prema građevnoj dozvoli namjena bila stambena; - prenamijenjene prostore bez akta kojim se odobrava građenje i protivno namjeni unutar postojećeg gabarita zgrade; - nezakonito izvedenu prenamjenu prostora bez obzira na to je li bilo građevinskih radova; - tehnički podrum kojem je promijenjena namjena u stambeni prostor; - uređene poslovne prostore za koje je izdana građevna dozvola u ROHBAU izvedbi, a privedeni su namjeni bez akta za građenje; - zgradu stambene namjene izvan građevinskog područja naselja, ako su ispunjeni ostali propisani uvjeti; - stambeno-poslovnu zgradu u zoni stambene namjene (S) s više od 50% poslovnog prostora koji ne ometa stanovanje (ljekarna, fizioterapeut, stomatološka ordinacija i sl.); - nezakonito izgrađenu zgradu koja se nalazi izvan građevinskog područja i izvan pojasa od 70 m od obalne crte, bez obzira na to što se čestica površine od 4000 m 2, na kojoj se nalazi ta zgrada, nalazi unutar tog pojasa, odnosno da je nije moguće ozakoniti; - nezakonito izgrađenu zgradu kojoj su izvedeni svi grubi građevinski radovi ako glede namjene, veličine i smještaja nije u skladu s prostornim planom; - zgradu izgrađenu izvan granica građevinskog područja koja nije u skladu s prostornim planom glede namjene - stambena), ako nije dovršena i nije primjerena za uporabu, tj. ako su joj izvedeni samo grubi konstruktivni građevinski radovi bez krovišta; - stambenu zgradu izgrađenu izvan građevinskog područja koja je u fazi grube gradnje, a vlasnik te zgrade može nakon 21. lipnja dovršiti obrtničke i instalaterske radove bez akta kojim se odobrava građenje; - jednu funkcionalnu jedinicu (lokal, stan) u zgradi koja nema akt za građenje; - dio zgrade koji pripada jednom etažnom vlasniku kojeg je sâm nezakonito izgradio, jer se, sukladno članku 6. stavak 1. Zakona, rješenje o izvedenom stanju donosi za nezakonito izgrađenu zgradu i ne može obuhvatiti samo dio zgrade bez ostalih bespravno dograđenih dijelova drugih vlasnika; - samo jednu zatvorenu loggiu koju vlasnik želi ozakoniti, a nalazi se u neboderu na kojem su na različitim etažama zatvorene i prenamijenjene loggie, a u podrumu izvršena nelegalna prenamjena Kako postupiti u svrhu ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada U odnosu na upite kako postupiti u pojedinim slučajevima koji se odnose na postupak ozakonjenja ili na neke posebne okolnosti kao što su, primjerice, područje zaštite okoliša i prirode, valja istaknuti sljedeće slučajeve: Primjena dokumenata zaštite okoliša i zaštite prirode U slučajevima nezakonito izgrađenih zgrada za koje je predviđen postupak procjene okoliša, odnosno izrada studije utjecaja na okoliš ili je predviđena provedba postupka o ocjeni o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, to nije uvjet za postupak ozakonjenja, odnosno za donošenje rješenja o izvedenom stanju, niti je to u tom postupku kao prethodno pitanje. Slijedom toga se na nezakonito izgrađene zgrade (npr. gospodarske zgrade - farme), koje se prema svojim obilježjima nalaze na popisu zahvata u prilozima I. ili II. ili III. Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (Nar. nov., br. 64/08 i 67/09), u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju ne primjenjuju odredbe navedene Uredbe. Također se, iz istih razloga, na nezakonito izgrađene zgrade koje mogu imati značajan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju, ne primjenjuju odredbe Pravilnika o ocjeni prihvatljivosti plana, programa i zahvata na ekološku mrežu (Nar. nov., br. 118/09), a valja naglasiti i da se postupak ocjene prihvatljivosti plana, programa i zahvata za ekološku mrežu, sukladno članku 2. stavak 2., ne provodi za zahvate koji se izvode unutar izgrađenog dijela građevinskog područja Mogućnost ozakonjenja u određenim slučajevima U slučaju kad se na čestici nalazi više nezakonito izgrađenih zgrada, u svezi s mogućnošću njihovog ozakonjenja, valja istaknuti da Zakonom nije izrijekom određeno da se moraju ozakoniti istovremeno sve zgrade, a nije niti onemogućeno ozakoniti samo jednu zgradu, dakle selektivno u odnosu na stvarno izgrađeno stanje. Iz toga proizlazi da u odnosu na to pitanje valja, prije svega, razmotriti posljedice u slučaju propuštanja potpunog ozakonjenja, ali i ekonomičnosti provođenja višekratnih postupaka radi ozakonjenja preostalih zgrada. Potrebno je, također, uzeti u obzir i okolnost da će se na nezako- Nastavak na 10. stranici

10 10 br vlasništvo Obrazloženje pojedinih odredaba Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama Nastavak sa 9. stranice nito izgrađenu zgradu primjenjivati mjere građevinske inspekcije. U svezi s postavljenim upitima, u odnosu na tu okolnost, valja istaknuti da sukladno Zakonu: a) predmet ozakonjenja ne moraju biti sve zgrade izgrađene na jednoj čestici, te je moguće prema želji ili mogućnosti investitora ozakoniti samo jednu zgradu (npr. izgrađenu stambenu zgradu za razliku od izgrađene samostojeće pomoćne garaže); b) ako stranka želi ozakoniti samo jednu nezakonito izgrađenu zgradu, a na terenu je utvrđeno da na čestici postoji više takvih zgrada, bez obzira na to što nisu predviđene za rušenje, može se izdati rješenje samo za tu jednu zgradu; c) ako je podnesen zahtjev za ozakonjenje samo jedne zgrade ne moraju se uzeti u obzir i sve ostale zgrade na čestici; č) ako se na čestici nalazi više stambenih zgrada, u postupku ozakonjenja izdaje se rješenje o izvedenom stanju za sve zgrade, ako je podnesen takav zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju; ć) investitor može ozakoniti sve nezakonito izgrađene zgrade na istoj čestici u jednom postupku; d) ako se na jednoj čestici nalazi više pomoćnih zgrada, može se ozakoniti i svaka posebno, ako to želi podnositelj zahtjeva; dž) ako je na čestici nezakonito izgrađena pomoćna zgrada, koja je fizički odvojena od osnovne zakonito izgrađene zgrade, može se ozakoniti samostalno pomoćna zgrada; đ) ako je izgrađeno više zgrada uz infrastrukturne i druge građevine (parkiralište, bazen, razne infrastrukturne mreže, vaga i sl.), a stranka ih želi legalizirati, tada se postupak ozakonjenja može odnositi samo na zgrade; e) ako se na jednoj katastarskoj čestici nalazi nekoliko pomoćnih zgrada, nije propisan slijed kojim ih treba ozakoniti, već to ovisi o mogućnosti i želji vlasnika Područja/površine/zgrade na koje se Zakon ne odnosi Odredbama članka 5. Zakona propisuju se područja, određena prostornim planovima uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom grada Zagreba, koji su vrijedili na dan stupanja na snagu Zakona, te površine i zgrade na koje se Zakon ne odnosi, što znači da ako se nezakonito izgrađena zgrada nalazi unutar tih područja ili površina ili jest takva zgrada, ne može se provesti postupak ozakonjenja. Zakonom su za navedena područja/površine određene iznimke prema kojima se nezakonito izgrađene zgrade ipak mogu ozakoniti, ako ispunjavaju propisane uvjete, a to se odnosi na: - zgrade stambene namjene i zgrade poljoprivrednog i obiteljskog gospodarstva, za koje podnositelji zahtjeva mogu dokazati da su ih stalno koristili za tu svrhu prije 21. lipnja 2011., u zaštićenom obalnom pojasu; - zgrade poljoprivrednog i obiteljskog gospodarstva, za koje podnositelji zahtjeva mogu dokazati da su ih stalno koristili za tu svrhu prije 21. lipnja na poljoprivrednom zemljištu kategorije: osobito vrijedno obradivo (P1) i vrijedno obradivo (P2) zemljište; - zgrade unutar tradicijske naseobine u nacionalnom parku, parku prirode i regionalnom parku i - zgrade javne, društvene i gospodarske namjene, te groblja ako su u skladu s namjenom određenom u prostornom planu. Područja/površine i zgrade na koje se u skladu s odredbama članka 5. Zakon ne primjenjuje, odnose se na sljedeće kategorije i vrste: - izvan i unutar građevinskog područja (površine izvan građevinskog područja u zaštićenom obalnom području mora, u pojasu do 70 m, površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode i regionalnom parku, kao i površine javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih, kulturnih i vjerskih funkcija, te izdvojeno građevinsko područje izvan naselja koje je prostornim planom predviđeno za gospodarsku namjenu (proizvodnja, ugostiteljstvo i turizam, sport) i groblja; - osnovna namjena prostora, odnosno površina (planirani ili istraženi koridori i površine prometnih, elektroničkih komunikacijskih, energetskih i vodnih građevina od važnosti za Republiku Hrvatsku te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, poljoprivredno zemljište - kategorije osobito vrijedno obradivo (P1) i vrijedno obradivo (P2) zemljište, gospodarska i zaštitna šuma te šuma s posebnom namjenom, eksploatacijsko polje mineralne sirovine i postojeća površina javne namjene prema pojmu definiranom u odredbi članka 2. točka 19. ZPUG-a); - kategorije zaštićenih vrijednosti (područje posebne zaštite voda, zona sanitarne zaštite vode za piće, arheološka nalazišta ili zone, kulturno-povijesne cjeline, upisane u Listu svjetske baštine ili evidentirana, odnosno registrirana pojedinačna kulturna dobra, zaštićena područja u kategoriji strogi rezervat, posebni rezervat, spomenik prirode, park šuma i spomenik parkovne arhitekture, pomorsko i vodno dobro). Odredbom članka 5. stavak 2. Zakona određeno je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti, ako se nalazi unutar kulturnopovijesne cjeline upisane u Listu svjetske baštine (gradovi Dubrovnik, Split i Trogir), i to unutar granica registrirane kulturno-povijesne cjeline, dok se za sve ostale kulturnopovijesne cjeline, uključivo i kontaktne zone, primjenjuju odredbe članka 11., odnosno članka 12. Zakona. Naime, u slučaju ako je nezakonito izgrađena zgrada protivno prostornom planu, nadležno tijelo koje izdaje posebne konzervatorske uvjete može odbiti izdati propisanu potvrdu, a time i mogućnost ozakonjenja, kad ocijeni da bi tako izgrađena zgrada bila protivna propisima o očuvanju i zaštiti kulturnih dobara; - sklop (trajno povezan s tlom - kamp kućica, kontejner i sl., odnosno izgrađen na način i od materijala kojima se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja - baraka i sl.), dakle one zgrade na koje se može primijeniti definicija određena prema odredbi članka 2. točka 36. ZPUG-a za pojam građevine. 9 Slijedom navedenog proizlazi da se u skladu s člankom 5. stavak 1. podstavak 1. 9 Građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, svrhovito izveden od građevnih proizvoda sa zajedničkim instalacijama i opremom ili sklop s ugrađenim postrojenjem, odnosno opremom kao tehničko-tehnološka cjelina ili samostalna postrojenja povezana s tlom, te s tlom povezan sklop koji nije nastao građenjem, ako se njime mijenja način korištenja prostora. kojim je određeno da se Zakon ne odnosi na površine izvan građevinskog područja u zaštićenom obalnom području mora u pojasu do 70 m, osim za nezakonito izgrađene zgrade isključivo stambene namjene i zgrade poljoprivrednog i obiteljskog gospodarstva, za koje podnositelji zahtjeva mogu dokazati da su ih stalno koristili za tu svrhu prije 21. lipnja 2011., ne mogu ozakoniti zgrade za povremeno stanovanje, odnosno vikendice. a) analiza članka 5. stavak 1. podstavak 2. U odnosu na odredbu članka 5. stavak 1. podstavak 2., kojom je određeno da se Zakon ne odnosi na površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode i regionalnom parku, osim za nezakonito izgrađene zgrade ako se ne nalaze unutar tradicijske naseobine, proizlazi da će u postupku ozakonjenja nadležno javnopravno tijelo odrediti mogućnost ozakonjenja takve zgrade, bez obzira na to jesu li u prostornom planu uređenja općine, odnosno u prostornom planu nacionalnog parka određene tradicijske naseobine. U smislu ZPUG-a tradicijska naseobina nije građevinsko područje, već se smatra zonom, odnosno prostornom cjelinom na etnološkim lokalitetima, koja je izgrađena tradicijskim građevinskim sklopovima i elementima, ponajprije za povremeno korištenje. Slijedom toga proizlazi i da se ne mogu ozakoniti zgrade koje su izgrađene izvan građevinskog područja naselja unutar parka prirode, kada se ne mogu smatrati zgradom izgrađenom unutar tradicijske naseobine. 10 b) članak 5. stavak 1. podstavak 3. U svezi s odredbom članka 5. stavak 1. podstavak 3. kojom je određeno da se Zakon ne odnosi na planirane ili istražene koridore i površine prometnih, elektroničkih komunikacijskih, energetskih i vodnih građevina od važnosti za Republiku Hrvatsku te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, može se ozakoniti nezakonito izgrađena zgrada koja se nalazi izvan planiranog koridora prometnice, iako se dio katastarske čestice na kojoj je zgrada izgrađena, nalazi unutar takvog planiranog koridora. Ako se ima na umu odredba članka 4. stavak 1. i 2., ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade koja se prema prostornom planu koji je vrijedio na dan stupanja na snagu Zakona, nalazila unutar koridora prometnice, dakle njezino ozakonjenje je isključenom člankom 5. Zakona, naknadnom izmjenom i dopunom tog prostornog plana nakon stupanja na snagu Zakona, odnosno nakon 10. kolovoza 2011., kojom bi se promijenio koridor prometnice, odnosno promijenila namjena, tako da bi zgrada bila u skladu s važećim planom, nije moguće. c) članak 5. stavak 1. podstavak 5. U svezi s odredbom članka 5. stavak 1. podstavak 5. kojim je određeno da se Zakon ne odnosi na izdvojeno građevinsko područje izvan naselja koje je prostornim planom predviđeno za gospodarsku namjenu (proizvodnja, ugostiteljstvo i turizam, sport) i groblja, osim za nezakonito izgrađene zgrade unutar tog područja i u skladu s tom namjenom, ozakonjenje 10 U Prostornom planu Parka prirode Lonjsko polje, primjerice, člankom 134. provedbenih odredaba dopušta se građenje građevine za potrebe lovstva i gospodarenje šumama, građevine u funkciji posjećivanja (posjetiteljsko-informacijski centri, izletišta i skloništa za izletnike, promatračnice, vidikovci, odmorišta i sl.). Pritom se ističe da ZPUG-om nije isključena mogućnost izdavanja rješenja o uvjetima građenja i potvrde glavnog projekta u slučajevima kad je građevina izgrađena bez akta za građenje u skladu s prostornim planom, te se može donijeti rješenje o uvjetima građenja, odnosno izdati potvrda glavnog projekta, ako su za to ispunjeni svi propisani uvjeti. zgrade, koja se nalazi u izdvojenom građevinskom području ugostiteljsko-turističke namjene izvan naselja za koju je potrebno izraditi UPU, a koju je podnositelj zahtjeva za ozakonjenje nazvao»turistički apartman«, iako je u prirodi višestambena zgrada, valja reći da se sukladno odredbama članka 71. ZPUG-a u prostornom planu županije određuju područja ugostiteljsko-turističke namjene izvan naselja (položaj, vrsta, te najveći kapacitet i veličina) i smjernice za utvrđivanje izdvojenih građevinskih područja te namjene i to: (T1) - za hotele s najmanje 70% i vile s najviše 30% smještajnog kapaciteta, (T2) - za turističko naselje u kojem će hoteli imati najmanje 30% i vile najviše 70% smještajnog kapaciteta, te (T3) - za autokamp i kamp, na temelju čega proizlazi da se višestambena zgrada, iako je podnositelj naziva»turistički apartman«, ne može ozakoniti. Naime, za određivanje usklađenosti s prostornim planom od utjecaja je namjena zgrade, a ne način korištenja. Slijedom toga ne mogu se ozakoniti ni apartmani za iznajmljivanje kao ugostiteljsko-turistička namjena, ako se nezakonito izgrađena zgrada nalazi u zoni označenoj kao T1, određenoj u smislu članka 5. u izdvojenom građevinskom području izvan naselja, međutim ako se takva zgrada nalazi unutar građevinskog područja naselja, u zoni T1 kao nezakonito izgrađena zgrada protivno prostornom planu, može se ozakoniti. Također, u svezi s odredbom članka 5. stavak 2. kojom je određeno, između ostalog, da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako je evidentirana, odnosno registrirana kao pojedinačno kulturno dobro, ako se radi o nezakonito rekonstruiranoj zgradi koja je prema rješenju Ministarstva kulture zaštićena kao spomenik kulture, s obzirom na to da je sukladno članku 120. Prijelaznih i završnih odredaba Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Nar. nov., br. 69/99, 151/03, 157/03 - ispr., 87/09, 88/10 i 60/11) određeno da spomenici kulture stavljeni pod zaštitu, prema propisima koji su vrijedili do stupanja na snagu toga Zakona, ostaju pod zaštitom, a njihovi vlasnici i imatelji imaju prema njima sva prava i obveze propisane tim Zakonom. Naime, člankom 7. toga Zakona nepokretno kulturno dobro može biti, između ostaloga, i građevina ili njezini dijelovi, te građevina s okolišem, koja se smatra, u smislu Zakona, pojedinačnim kulturnim dobrom. U skladu s navedenim proizlazi i da se ne mogu ozakoniti rekonstrukcije zgrada koje su registrirane kao kulturno dobro, jer je njihovo ozakonjenje izrijekom isključeno odredbom članka 5. Zakona. Pritom se ističe da ZPUG-om nije isključena mogućnost izdavanja rješenja o uvjetima građenja i potvrde glavnog projekta u slučajevima u kojima je zgrada izgrađena bez akta za građenje i u skladu s prostornim planom, te se može donijeti rješenje o uvjetima građenja, odnosno izdati potvrda glavnog projekta, ako su za to ispunjeni svi propisani uvjeti. U svezi s odredbom članka 5. stavak 3. kojim je određeno da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti, ako se nalazi, između ostalog, na postojećoj površini javne namjene, na upit je li postojeća površina javne namjene i parkiralište koje je predviđeno prostornim planom, a koje nije izgrađeno, niti je za njega izdan akt kojim se odobrava građenja, valja naglasiti da se postojećom površinom javne namjene, u skladu s navedenom definicijom iz odredbe članka 2. točka 19. ZPUG-a, ne može smatrati planirana takva površina, već samo ona koja se već koristi u tu svrhu.

11 br Uredio Dražen Kozulić, dipl. oec. porezi Povrat poreza na dodanu vrijednost inozemnim poduzetnicima mr. sc. NIKOLA VUKIĆ, dipl. iur., Zagreb Oporezivanje prometa dobara i obavljenih usluga uređeno je Zakonom o porezu na dodanu vrijednost 1 i Pravilnikom o porezu na dodanu vrijednost 2. Pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost inozemnim poduzetnicima. Porezni obveznici koji u Republici Hrvatskoj nemaju sjedište niti prebivalište, poslovnu upravu, podružnicu ili drugu poslovnu jedinicu i ne obavljaju isporuke dobara i usluga u Republici Hrvatskoj koji su im zaračunali porezni obveznici na području Republike Hrvatske za isporuke pokretnih dobara i obavljene usluge uređeno je odredbom članka 21.a Zakona i člancima Pravilnika. O tome šire pišemo u nastavku, uz prikaz na konkretnom primjeru. 1. Način i uvjeti za povrat poreza Prema odredbama članka 21. a Zakona o porezu na dodanu vrijednost (u nastavku teksta: Zakon), porezni obveznici koji u Republici Hrvatskoj nemaju sjedište niti prebivalište, poslovnu upravu, podružnicu ili drugu poslovnu jedinicu i ne obavljaju isporuke dobara i usluga u Republici Hrvatskoj, imaju pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost koji su im zaračunali porezni obveznici na području Republike Hrvatske za isporuke 1 Nar. nov., br. 47/95 94/09. 2 Nar. nov., br. 149/09 i 89/11. pokretnih dobara i obavljene usluge. Pravo na povrat poreza ostvaruje se pod uvjetom da u državi podrijetla podnositelja zahtjeva, tuzemni porezni obveznik također ima pravo na povrat poreza. Poslovnom jedinicom, u smislu Zakona i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (u nastavku teksta: Pravilnik), ne smatra se predstavništvo pravne osobe registrirano u Republici Hrvatskoj prema propisima koji uređuju to područje (čl st. 2. Pravilnika). Pravo na povrat poreza imaju porezni obveznici koji u razdoblju, za koje traže povrat poreza, nisu obavljali isporuke dobara i usluga, a mjesto oporezivanja je u tuzemstvu, osim prijevoznih i s prijevozom povezanih usluga koje su oslobođene poreza na dodanu vrijednost, na temelju odredaba članka 12. točka 31. i 34. i članka 13. Zakona te usluga za koje je domaći primatelj usluga obvezatan obračunati i uplatiti porez na temelju članka 19. stavak 2. ovoga Zakona. To znači da pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost imaju inozemni poduzetnici koji u razdoblju za koje traže povrat poreza nisu obavljali isporuke dobara i usluga za koje je mjesto oporezivanja u tuzemstvu, osim ako su obavljali usluge prijevoza iz članka 12. točka 31. Zakona koja je oslobođena poreza na dodanu vrijednost ako je vrijednost takvih usluga uključena u poreznu osnovicu, sukladno članku 9. Zakona kao i usluge prijevoza u provozu kroz carinsko područje Republike Hrvatske (čl. 12. t. 34. Zakona). Pravo na povrat poreza mogu ostvariti inozemni poduzetnici koji, na području Republike Hrvatske, obavljaju usluge prijevoza pri izvozu dobara (čl. 13. Zakona). Isto tako povrat poreza mogu ostvariti inozemni poduzetnici koji u tuzemstvu obave usluge domaćemu poduzetniku za koje je usluge domaći primatelj obvezatan platiti porez na dodanu vrijednost u smislu članka 19. stavak 2. Zakona. Inozemni poduzetnici imaju pravo na povrat poreza za isporuke pokretnih dobara i obavljene usluge u skladu s odredbama članka 20. i članka 22.f Zakona i pod uvjetima i u opsegu pod kojim tuzemni porezni obveznici imaju pravo na povrat poreza u državi podrijetla tog poreznog obveznika, odnosno podnositelja zahtjeva. Pravo na povrat poreza inozemni podnositelj može ostvariti samo za isporuke pokretnih dobara i obavljene im usluge koje su koristili u svrhu obavljanja poduzetničke djelatnosti. Kako bi ostvario pravo na povrat poreza, inozemni poduzetnik mora predati zahtjev za povrat poreza Poreznoj upravi najkasnije u roku šest mjeseci nakon završetka kalendarske godine na koju se zahtjev odnosi. Pravo na povrat poreza nemaju inozemni poduzetnici po računima za primljena dobra i obavljene usluge što ih koriste za isporuke dobara i obavljene usluge koje su oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost. (čl. 11. i 11.a Zakona ). Odredbama članaka Pravilnika, pobliže su propisana pravila povrata poreza na dodanu vrijednost inozemnim poduzetnicima koji u Republici Hrvatskoj nemaju sjedište niti prebivalište, poslovnu upravu, podružnicu ili drugu poslovnu jedinicu i ne obavljaju isporuke dobara i usluga u Republici Hrvatskoj koji su im zaračunali porezni obveznici na području Republike Hrvatske za isporuke pokretnih dobara i obavljene usluge Obveze poduzetnika zahtjev za povrat poreza Da bi inozemni poduzetnici kao porezni obveznici, ostvarili pravo na povrat poreza moraju zahtjev za povrat poreza predati Ministarstvu financija - Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, najkasnije u roku šest mjeseci nakon završetka kalendarske godine na koju se zahtjev odnosi. Zahtjev za povrat poreza može podnijeti porezni obveznik koji svoj porezni status dokazuje potvrdom porezne službe države u kojoj je registriran kao porezni obveznik. Potvrda mora obuhvaćati razdoblje za koje se traži povrat poreza i ne smije biti starija od šest mjeseci Prema članku 150. stavak 4. Pravilnika, potvrda o poreznom statusu poreznog obveznika mora sadržavati najmanje sljedeće podatke: 1. naziv i adresu poreznog ureda kod kojeg je podnositelj zahtjeva registriran kao obveznik poreza na promet, odnosno poreza na dodanu vrijednost; 2. ime i prezime ili naziv tvrtke poreznog obveznika, djelatnost te adresu prebivališta, odnosno sjedišta poreznog obveznika; 3. očitovanje da je porezni obveznik upisan u registar poreznih obveznika poreza na promet, odnosno poreza na dodanu vrijednost; 4. datum izdavanja potvrde; 5. pečat i potpis. Zahtjev za povrat poreza može se podnijeti samo za iznose poreza više od 1.000,00 kuna. Uz zahtjev za povrat poreza prilažu se izvornici računa koji moraju sadržavati sve podatke iz članka 15. stavak 3. Zakona. Poduzetnik na poleđini zahtjeva sam specificira račune temeljem kojih traži povrat poreza. Nakon odobrenog povrata poreza, Porezna uprava poništava izvornike računa pečatom s natpisom»iskorišteno pravo na povrat poreza«i vraća ih poduzetniku. Zahtjev za povrat poreza može u ime poreznog obveznika podnijeti i njegov zastupnik - opunomoćenik, a uz zahtjev je obvezatno priložiti punomoć poreznog obveznika. Zastupnik - opunomoćenik poreznog obveznika mora biti tuzemni porezni obveznik. Člankom 151. stavak 3. Pravilnika propisano je da je dodijeljeni osobni identifikacijski broj, inozemni poduzetnik, odnosno njegov zastupnik, obvezatan upisati pri podnošenju zahtjeva za povrat poreza u obrazac ZP-PDV, na za to predviđeno mjesto. Zahtjev za povrat poreza podnosi se na obrascu ZP-PDV koji je sastavni dio ovoga Pravilnika, a otisnut je na hrvatskom i engleskom jeziku Razdoblje za povrat poreza Prema članku 152. Pravilnika, razdoblje za povrat poreza mora obuhvatiti najmanje tri mjeseca za redom, a može se odnositi najviše na jednu kalendarsku godinu. Razdoblje za povrat poreza može biti i manje od tri mjeseca, ako se odnosi na razdoblje koje obuhvaća kraj kalendarske godine - npr. mjesece studeni i prosinac ili samo mjesec prosinac. Zahtjev treba podnijeti najkasnije u roku šest mjeseci nakon završetka kalendarske godine na koji se zahtjev odnosi Povrat poreza Prema članku 151. stavak 2. Pravilnika, pri obradi prvog zahtjeva za povrat, Ministarstvo financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb inozemnom poduzetniku odredit će i dodijeliti osobni identifikacijski broj, prema odredbama posebnog propisa, ako ga poduzetnik već ne posjeduje. Porezna uprava mora u roku šest mjeseci od dana podnošenja cjelovitog zahtjeva za povrat poreza na dodanu vrijednost, donijeti rješenje o povratu poreza na dodanu vrijednost. Iznos poreza inozemnom poduzetniku Porezna uprava doznačuje na njegov nerezidentni kunski račun otvoren kod banke ovlaštene za poslovanje s inozemstvom sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, koji u zahtjevu naznači porezni obveznik, odnosno njegov opunomoćenik ili na račun opunomoćenika u Republici Hrvatskoj. (čl st. 1. Pravilnika). Troškove platnog prometa za doznačeni iznos poreza na nerezidentni račun snosi inozemni poduzetnik. Ako Porezna uprava ospori zahtjev u cijelosti ili djelomično, izdaje rješenje o odbijanju zahtjeva za povrat ili donosi rješenje o novoutvrđenom iznosu poreza za povrat. Inozemni poduzetnik ima pravo žalbe na rješenje o odbijanju zahtjeva ili na rješenje o novoutvrđenom iznosu za povrat. Glede žalbenog postupka, obnove postupka, zastare, obračunavanja i naplate poreza te provođenja prekršajnog postupka, primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona Sažetak Inozemni poduzetnici koji u Republici Hrvatskoj nemaju sjedište niti prebivalište, poslovnu upravu, podružnicu ili drugu poslovnu jedinicu i ne obavljaju isporuke dobara i usluga u Republici Hrvatskoj u smislu odredaba članka 21.a stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, imaju pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost koji su im zaračunali porezni obveznici na području Republike Hrvatske za isporuke pokretnih dobara i obavljene usluge koje su koristili u svrhu obavljanja poduzetničke djelatnosti. Pravo na povrat može se ostvariti samo pod uvjetom da u državi podrijetla podnositelja zahtjeva tuzemni porezni obveznik također ima pravo na povrat poreza. Poslovnom jedinicom u smislu Zakona i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, ne smatra se predstavništvo pravne osobe registrirano u Republici Hrvatskoj, prema propisima koji uređuju to područje. 3. Primjer popunjavanja zahtjeva za povrat poreza U nastavku dajemo primjer popunjenog zahtjeva za povrat poreza (Obrazac ZP-PDV). 3 Nar. nov., br. 147/08 i 18/11. Nastavak na 12. stranici

12 12 br proračunsko računovodstvo porezi Povrat poreza na dodanu vrijednost inozemnim poduzetnicima Nastavak sa 11. stranice novi propisi broj 118 od 19. listopada Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencija iz područja zaštite od požara - stupio na snagu 27. listopada Pravilnik o izmjenama Pravilnika o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu - stupio na snagu 19. listopada Pravilnik o priznatim organizacijama za nadzor, pregled i certifikaciju brodova - stupio na snagu 27. listopada osim odredaba članka 4., članka 5. stavka 4., članka 6. stavka 2., članka 7. stavka 2. i članka 8. koje stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o istraživanju pomorskih nesreća - stupio na snagu 27. listopada Pravilnik o provedbi mjera strukturne politike u ribarstvu kroz sufinanciranje troškova kupnje opreme, ribolovnih alata, plovila i pogonskih strojeva za obavljanje gospodarskog ribolova na slatkim vodama u godini - stupio na snagu 19. listopada Mreža hitne medicine - stupila na snagu 27. listopada Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu - stupio na snagu 27. listopada Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o jamstvenom kapitalu kreditnih institucija - stupa na snagu 1. siječnja 2012., osim odredaba članka 9. koje stupaju na snagu 30. lipnja i odredaba članka 3. koje stupaju na snagu 31. prosinca Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o javnoj objavi bonitetnih zahtjeva kreditnih institucija - stupa na snagu 30. lipnja Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija - stupa na snagu: - 1. siječnja 2012., i to članci i lipnja 2012., i to članci 1., , , te - 1. srpnja 2013., i to članci 2. i 22. ove Odluke Izmjene i dopune Statuta Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti - stupile na snagu 27. listopada broj 119 od 21. listopada Uredba o utvrđivanju visine boravišne pristojbe za godinu - stupila na snagu 29. listopada Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi - stupila na snagu 29. listopada Odluka o dopunama Odluke o objavljivanju pravila o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje - stupila na snagu 21. listopada Odluka o izmjeni Odluke o koncesiji pomorskog dobra u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene - luke nautičkog turizma Porto Mariccio - stupila na snagu 1. srpnja Odluka o izmjeni Odluke o ispravama i službenim obrascima čiji su sadržaj, oblik, način zaštite i obvezna primjena propisani zakonima i drugim propisima - stupila na snagu 21. listopada Odluka o dopunama Odluke o osnivanju Povjerenstva za izbor kandidata Republike Hrvatske za suce pri Europskom sudu za ljudska prava - stupila na snagu 6. listopada Pravilnik o tehničkim i drugim uvjetima koje moraju ispunjavati pravne osobe ovlaštene za ocjenu ispravnosti i podobnosti proizvoda za zaštitu od požara - stupio na snagu 29. listopada Rješenje o izmjenama Rješenja o načinu izračuna troškova prisilnog udaljenja - stupilo na snagu 29. listopada Pravilnik o izmjenama Pravilnika o raspodjeli dozvola za međunarodni prijevoz tereta - stupio na snagu 21. listopada Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o postupku homologacije motornih vozila s pogonom na vodik TPV 162 (izdanje 00) - stupio na snagu 28. listopada Pravilnik o unutarnjem redu u Nacionalnom parku»krka«- stupio na snagu 28. listopada broj 120 od 26. listopada Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (pročišćeni tekst) Pravilnik o izmjeni Pravilnika o snimanju dokazne ili druge radnje u prethodnom i kaznenom postupku - stupio na snagu 3. studenoga Pravilnik o uspostavljanju pravila i postupaka u svezi uvođenja operativnih ograničenja vezanih za buku zrakoplova na zračnim lukama na teritoriju Republike Hrvatske - stupio na snagu 3. studenoga Pravilnik o ljekovitoj hrani za životinje - stupio na snagu 3. studenoga Pravilnik o sadržaju Plana prikupljanja podataka o morskom ribarstvu i sadržaju godišnjih izvješća o stanju ribarstva - stupio na snagu 26. listopada 2011., osim odredaba članka 5. stavaka 2., 3. i 4., članka 6., članka 7. stavaka 3., 4. i 5., članaka 8., 9., 10. i 15., članka 20. stavaka 1., 2. i 3., članka 21. stavka 2., članka 24. stavaka 4., 5. i 6., članka 25. stavka 2., članka 26., članka 27. stavka 1. točaka d) i e) i stavka 2. i članka 29. ovoga Pravilnika, koji stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizama - stupio na snagu 3. studenoga Pravilnik o izmjeni Pravilnika za sprječavanje pojave, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija - stupio na snagu 3. studenoga Odluka o proglašenju Zelenjaka - Risvičke i Cesarske gore značajnim krajobrazom - stupila na snagu 3. studenoga Odluka o porezima Općine Postira - stupa na snagu osmog dana od dana objave u»službenom glasniku Općine Postira«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2012.