STALEŠKE VIJESTI. Naputak za pregledavanje bolesnika iza nezgode i ustanovljenje renta.

Transkript

1 1. Prilog Liječničkog Vjesnika" broj STALEŠKE VIJESTI. Naputak za pregledavanje bolesnika iza nezgode i ustanovljenje renta. Dr. Samuel Kun, glavni liječnik okružnog ureda za osiguranje radnika, Brod n/s. Predgovor. Prije tri godine napisao sam ovaj naputak u Liječničkom Vjesniku", ali od onda promjenio se zakon o osiguranju radnika, a i moje iskustvo se proširilo. Prije nekoliko dana imao sam desetgodišnjicu kao liječnik za pregledavanje rentovnika i sastavio sam ovu malu desetgodišnju statistiku: napisao sam 846 svjedodžbi, pregledao sam isto toliko osoba samo iz mog područja. Od ovih bilo je povrijedjenih, na gornjim okrajinama: 404, a na donjim 316, dakle samo 126 nije bilo ozlijedjeno na ekstremitetima. Ova činjenica je dokaz, da su kod nas, odnosno na području okružnog ureda u Brodu, skoro svi radnici sa malim iznimkama drvodjelci, koji pretežno rade sa pilom, sjekirom, oko stabala. Zato sam osobitu pažnju posvetio ozljedama na ekstremitetima. Skrižaljka je znatno proširena, što sam zato učinio, da i laik može istu proučiti, jer radnički će sudovi sve više imati posla, a u ovim slučajevima mogu i laici, osobito suci i advokati, ovaj naputak upotrijebiti. Želim, da liječnik i jurista jednako nadje pomoć u ovome naputku u korist unesrećenih radnika. Naputak. Zakon o osiguranju radnika sadržava osiguranje za slučaj starosti, iznemoglosti, bolesti i nesreće, ovaj zakon je najveća blagodat naše socijalne politike. Ako pročitamo 3. II. glave II. dijela vidimo, da zakon nedvojbeno odredjuje, da sva lica, koja na području kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca stalno ili privremeno a na osnovu ma kakovog radnog odnosa daju svoju tjelesnu ili umnu snagu pod najam, osigurana su bez obzira na spol, doba života i državljanstvo po odredbama ovog zakona". Dakle radnik daje svoju tjelesnu ili umnu snagu pod najam poslodavcu,, ovaj je odgovoran, ako radnik štetuje a otštećivanje preuzeo je na sebe Središnji ured odnosno Okružni uredi za osiguranje radnika. Zato nailazimo u 84. XI. glave ovog zakona, da je Cilj osiguranja u nesrečnim slučajevima, da se naknadi ona šteta, koja je nastala zbog tjelesne povrjede ili smrti prouzrokovane nesrečnim slučajevima, ako je nesretni slučaj zadesio osigurano lice na radu, kojeg obavlja po nalogu poslodavca ili njegovog pouzdanika ili u interesu posla".

2 304 Po 85. ZOR dobiva povrijedjeni kroz deset nedjelja besplatno liječenje, lijekove i pomoćne sprave za liječenje na način propisan u tačci 1. i 2. -a 45. i hranarinu po tačci 3. -a 45. do početka jedanaestog tjedna, od kada dalje počima teći uživanje rente. ZOR daje liječniku tešku zadaću, jer jedino liječnik može odlučno mnijenje dati, da li je bolesno stanje ili smrt iza nezgode u savezu sa onom nezgodom, iza koje je nastala nesposobnost za rad. Mnijenje laika je samo u toliko važno, u koliko ovaj može ustanoviti, koliki je upliv kojeg zanata na umanjenu radnu sposobnost iza nezgode, ali u ovom pitanju ne može se mimoići odlučno mnijenje liječnika stručnjaka, jer samo ovaj može ustanoviti, da li je nesposobnost istinita ili pretjerana. Isti 85. kaže doslovno: Renta iznosi u slučaju potpune nesposobnosti za rad i za vrijeme njenog trajanja, kao potpuna naknada, obezbjedjenu godišnju zaradu osiguranika; u slučaju djelomičnog umanjenja sposobnosti za rad pripada osiguraniku za vrijeme trajanja umanjenja njegove sposobnosti onaj dio potpune rente, koji razmjerno odgovara izgubljenoj sposobnosti za rad. Ali na takovu djelomičnu naknadu ima povrjedjeni samo onda pravo, ako umanjenje njegove sposobnosti za rad nadmašuje 10%. A sada ćemo pratiti cijeli tok postupka oko otštećivanja radne nesposobnosti. 99. ZOR-a nalaže poslodavcu ili njegovom pouzdaniku, da o svakom nesrećnom slučaju, koji se desi u poslu, i koji će vjerojatno za posljedicu imati smrt ili umanjenje radne sposobnosti, koja traje više od tri dana, izuzev obrtna trovanja, u roku od 24 sata po saznanju učini prijavu na propisanom formularu okružnom uredu za osiguranje radnika. Po 100 ZOR-a okružni ured za osiguranje radnika dužan je odmah, čim prijavu primi ili inače dozna za nesretni slučaj, odlučiti, da li će se izvršiti istraga po tom nesretnom slučaju itd.. Okružni ured nakon primitka prijavnice predaje ovu liječniku, koji je pružio prvu pomoć, a ovaj upisuje diagnozu i prognozu ozljede. Ordinirajući liječnik liječi ozljedjenika dokle god ne ozdravi, odnosno dokle god ne zadobije opet svoju prijašnju posvemašnju ili djelomičnu radnu sposobnost. Okružni ured ne čeka na posvemašnje izliječenje, već početkom jedanaestog tjedna daje ozljedjenika pregledati po liječniku, koji je za to odredjen. Ovaj 100. i 85. stavljaju na liječnika tešku i veliku zadaću, jer njegovo stručno mnijenje igra kod otštećivanja povrijedjenika osobitu ulogu. Sasvim je to naravno, jer tko bi mogao bolje ustanoviti savez izmedju nezgode i njenih posljedica, naročito tko bi bolje mogao objasniti promjenu na tijelu radnika iza nezgode, te upliv ove na pokretnost dotičnog ozlijedjenog dijela tijela i s time ustanoviti radnu sposobnost ozljedjenika, negoli liječnik? Svaki liječnik morao bi imati pred očima misao zakonodavca, da dotični povrjedjenik imade po 3. ZOR-a zaštićeno pravo na otštetu, a da renta ne znači njemu dar ili milostinja; a s druge strane ovakova renta donekle veže njoj odgovarajuću glavnicu, zato zahtjeva presuda liječnika najveću pažnju i najveću nepristranost. U stranim kulturnim državama postoji obvezatno osiguranje radnika proti nezgodi već oko godina, dočim kod nas je ono kasnije uvedeno. No na žalost kod nas se ne posvećuje dovoljna pažnja bolestima iza nezgode, mi pružamo prvu pomoć svakom ozljedjeniku, a nakon svega toga ne brinemo se za daljnje posljedice nezgode, jer u mnogim slučajevima ne znamo, hoće Ii povrjedjenik tražiti otštetu. A baš kod prve pomoći potreban je najpomniji interes za sudbinu ozljedjenika. Nije dovoljno, da liječnik iege

3 305 artis pruža ovu pomoć, već on mora saznati, da li je nezgoda poslovna (ovo doduše ustanovljuje ured) pogotovo, da li će ta ozljeda imati posljedica, radi koje povrjedjeni ima pravo na otštetu. ZOR izrično dozvoljava otštetu samo za poslovnu nezgodu, a prosuditi, da li je nezgoda poslovna ili ne spada u djelokrug okružnog ureda, ali u interesu povrjedjenika treba i to znati. Kada je liječnik ozljedjeniku pružio prvu pomoć od velike je važnosti, ako si pravi točno bilješke o toku nezgode. Nažalost je liječnik rentovnika mnogo i mnogo puta upućen na podatke samog ozljedjenika ili koga drugog laika. Od velike važnosti je i bilježiti tok bolesti, jer inače liječnik rentovnika iz statusa praesensa u jedanaestoj nedjelji bolesti može samo predmnijevati, kakvo je bilo stanje povrjedjenika u početku. Ali ne samo od pojedinih liječnika nego i od najuglednijih bolnica ne može se nikada točni opis bolesti i njezinog liječenja dobiti. Koliko puta se dogodilo, da se uprava na zahtjev liječnika obratila na bolnicu ili na ordinirajućeg liječnika, a na upitnoj tiskanici ispunjeno je svako pitanje, samo rubrika za vrst bolesti nije, što više, postotak umanjene radne sposobnosti naznačen je, ali što je za liječnika najvažnija: rubrika vrsti i toka bolesti je prazna. Kako smo iz 85. ZOR vidjeli dobiva ozljedjenik početkom jedanaestog tjedna njegovoj šteti odgovarajuću rentu, i zato 011 nakon deset nedjelja dolazi k liječniku ili liječnik k njemu radi ustanovljenja njegovih tjelesnih mana, dakle onda imade liječnik ustanoviti savez izmedju pojava bolesti, koje sprječavaju rad i pretrpljene nezgode. Da ovo ne ide tako jednostavnom lakoćom, neka svjedoči ovaj primjer: Jedna osoba dobije potres moždjana, neposredne pojave prolaze brzo, povrijedjeni nastavlja svoj posao, ali nakon nekoliko nedjelja dobiva tešku bolest moždjana. Ako bolesnik nije imao nikakovu drugu krvnu bolest, onda teče posao još uvijek vrlo lako, ali ako ima ili ako je imao pored toga i druge bolesti, onda je rad liječnika vrlo težak. Ili drugi primjer: Komadić željeza padne radniku u oko, no ovaj radi dalje, jer mu strano tijelo u oku ne smeta, ne ide niti odmah liječniku, a nakon nedjelju dana nastaje takova komplikacija, da mu se mora oko izvaditi. Kako vidimo, savez izmedju nezgode i pojava bolesti ne da se uvijek sa sigurnošću dokazati, ali vjerojatnost tog saveza uvijek možemo i moramo ustanoviti. Ovaj savez bit će tim vjerojatniji, čim više nazočne pojave bolesti odgovaraju onim običnim pojavama kod sličnih nezgoda. Zato moramo uzeti strogo u obzir, kako se desila nezgoda, kako je tekla bolest iza ove nezgode i koliko je vremena prošlo od dana nezgode do dana pregleda. Nakon ustanovljenja saveza izmedju pojava bolesti iza nezgode i same nezgode, dajemo naše mišljenje u obliku liječničkog zapisnika ili svjedodžbe. U ovome se u prvom redu pozivamo na ured, koji to od nas traži. Iza toga spominjemo, da smo identitet pregledane osobe ustanovili, onda dolazi ime, doba života, zanimanje, ime poslodavca itd. Nakon toga, ali prije pregleda, pozivamo povrjedjenika, da nam opiše, kako se nezgoda desila. Za to vrijeme motrimo njegovo ponašanje odnosno držanje i pozivamo ga, da skine odijelo. Nikada osim u opravdanim slučajevima ne smije se dozvoliti, da druga osoba pomogne skidati mu odijelo ili obuču, a niti ga ne smije drugi oblačiti. Koliko se puta desilo, da se ozljedjenik, koji se tužio, da se ne može naprijed sagnuti, jer da su mu krsta ukočena, posve lagano sagnuo i odvezao obuču. Jednom se dogodilo, da se jedna inteligentnija osoba tužila, da imade stalnu vrtoglavicu, a ja sam joj kod pregleda naložio, da stane u vojničko,,mirno držanje ovo se desilo kod vojništva i da skine košulju, a ista osoba je košulju u istom držanju preko glave skinula i navukla je bez ikakvog kolebanja.

4 306 Kod svakog pregleda mora se povrjedjenik do gola svući, naročito onda, ako imamo veći dio tijela pregledati. Kod pregleda pojedinih članaka prsta mora se ne samo bolesni nego i zdravi ekstremiteti ogoliti. Uvijek moramo ozlijedjenu stranu usporediti sa zdravom. Vanredno je važna mjera kod pojedinih ekstremiteta. Mjerimo ne samo ozlijedjeni nego i zdravi ekstremitet. Dužina i obujam ekstremiteta jednako su važni te nije dostatno navesti, da je jedan ekstremitet dulji nego drugi ili kraći za 2 cm, nego je neophodno nužno bilježiti, da duljina jednog dijela ekstremiteta iznaša recimo 30 cm, a duljina istog dijela zdravog ektremiteta iznaša 32 cm. Gornje ekstremitete mjerimo u visećem i nenapetom položaju. Dužinu nadlaktice mjerimo od akromiona do condylus externus humeri, podlaktice od condylus externus do vrška lakatne kosti. Dužina prsta od temeljnog zgloba do jagodice prsta. Obujam nadlaktice mjerimo u sredini iste najpodesnije preko bicepsa, podlakticu 4 5 cm daleko od lakatnog zgloba, a na prstima preko sredine pojedinih članaka. Dolnje ekstremitete mjerit ćemo, kad povrjedjenik legne na ledja, po mogućnosti na ravnoj površini. Dužinu dolnje okrajine mjerimo od spinae ilei anterior superior preko koljena do malleolus internus. Isto tako dužinu bedra od spinae ilei anterior superior do condylus femuris internus, a dužinu potkoljenice od condylus femuris internus do malleolus internus. Dužina noge od pete do vrha prvog prsta. Obujam bedra mjerimo cm daleko od spinae ilei anterior superior, a na potkoljenici u sredini iste i na nozi preko tabana i nožne grane. Samo se od sebe razumije, da je važno mjeriti obujam na onom dijelu, tijela, na kojem se ozljeda dogodila, i na onom odgovarajućem mjestu zdravog tijela. Obujam prsnog koša mjerimo preko sredine grudnice i preko sisa, a više puta svaku polovinu istoga posebno. Držanje ukočenih zglobova mjerimo kutomjerom. Ako kut, što ga ukočeni zglob čini, mora biti precizno izmjeren, onda rabimo kutomjer od Quervaina. Ovim instrumentom dade se točno izmjeriti stepen gibanja glave i gibanja ruke kod proniranja i supiniranja. Mjera će samo onda uspješna biti, ako obje okrajine u jednom te istom položaju i držanju mjerimo. Nakon mjerenja moramo pipanjem kontrolirati naše pretraživanje, naročito moramo pritiskom ispipati brazgotine, da nijesu srasle sa potkožnim tkivom, pokošću ili košću. Prsne i trbušne organe pregledavamo klinice kao i obično. Često je od osobite važnosti pretraživanje živaca, očiju, uši itd. U ovim slučajevima je najpodesnije specijalistu za ove bolesti u pomoć pozvati. Isto tako mora se i mokraća, izmetine i krv pretražiti, da ustanovimo objektivnu promjenu u unutrašnjosti organizma ozljedjenika. Lako je liječničko mnijenje stvoriti, ako se tužba pregledanog slaže sa podacima i nalazom, ali teško je to učiniti ondje, gdje se tužba ovome protuslovi. Ne smijemo zaboraviti, da svaki oštećenik voli agravirati i to čim je inteligentniji tim više, ali ne samo agraviranje nego i simuliranje je svojstvo tako zvanih inteligentnih povrjedjenika. U ovakovim slučajevima moramo mi liječnici dokazati agraviranje i simuliranje. Prije nekoliko godina imao sam za pretražiti jednog šumskog nadglednika, koji je preko jednog jarka skočio i odmah drugi dan otišao liječniku, koji je konstatirao kile obih strana dimlja, te je ovo stavio u savez s ovim skokom preko jarka. Nakon deset nedjelja sam istog pregledao i dokazao sam, da su obje hernije najmanje godinu dana stare.

5 307 Prije nego se završi sa nalazom valja takodjer ustanoviti funkcionalno stanje osakaćenog tijela n. pr. treba opisati gibivost ozlijedjenih zglobova, obujam mišičja, žuljeve na dlanu, tabanu, da li su ti žuljevi jednaki s onima na zdravoj ruci ili nozi, naročito je važno opisati kod povrjede dolnjih ekstremiteta, kako povrjedjenik stoji i hoda. U nalazu, može se, ali i u mnijenju spomenuti, da li je povrjedjenik bio prilikom nezgode potpuno zdrav, jer mnogo se puta dogadja, da radnik ako može izrabiti blagodat zakona već bolestan ili osakaćen stupa u rad n. pr. kao onaj gore spomenuti sa kilom. Ako ne možemo ovo sa sigurnošću ustvrditi, onda ćemo vjerojatno spomenuti. Kod zaključka nalaza valja istaknuti, da osim navedenog nijesmo ništa inače izvanrednoga pronašli i onda prelazimo na opis mnijenja. Iz nalaza mora slijediti, da li se pretrpljena ozljeda ima smatrati kao nezgoda u smislu zakona. Svaka ozljeda nije nezgoda, a naročito nije poslovna nezgoda, a da li je potonja odlučuje ured. Kako je ovo važno dokazujem ovim primjerom. Ako se pri radu dvojica posvadjaju, te jedan ozlijedi u svadji drugoga, ovakova ozljeda nema se u smislu zakona smatrati nezgodom. Dalje slijedi, ako nijesmo ovo u nalazu istaknuli, da li je povrjedjenik prije nezgode bio zdrav. Iza toga dolazi, da li su posljedice nezgode stalne ili privremene naravi i po prilici, kako će dugo privremenost trajati. Napokon dolazi najvažniji dio svjedodžbe, naime ustanovljenje stepena umanjene radne sposobnosti u postocima. Proučio sam razne skrižaljke stručnjaka u inostranstvu, ali iz mog vlastitog iskustva osvjedočio sam se, da niti jedna ne odgovara našim prilikama. Kod nas je industrija još uvijek u početku razvitka, povrjedjenik ne može svoj posao lagano promijeniti i tako je više puta prisiljen, da živi od svoje rente. Zato sam ja na osnovu mog vlastitog iskustva i pomoću skrižaljki stranih stručnjaka sastavio jednu posebnu skrižaljku, koja više odgovara našim prilikama, no prije nego je navedem moram istaknuti, da se mi liječnici ne smijemo obazirati, koliko dobiva jedan ili drugi ozljedjenik, mi moramo svakog točno pregledati i što točnije ustanoviti, koliko je isti izgubio od svoje radne sposobnosti i koliko mu je od prijašnje radne sposobnosti ostalo i srazmjerno tome ustanoviti stepen postotka. Ovaj stepen možemo po prilici u skrižaljci naći, ali to nije dosta, jer na odredjivanje stepena postotka upliviše starost, spol, a osobito zanimanje ozljedjenika. Starost upliviše stoga, što mladji ljudi mogu navikom donekle nadomjestiti gubitak funkcija uda ili gubitak funkcije jednog dijela ovog. To se kod starijih ljudi radi arterioskleroze ili slabog elasticiteta mišičja zdravog dijela ne može polučiti. Vidio sam jednog mladog inžinjera, koji je u ratu izgubio cijelu lijevu podlakticu i posve lijepo nadoknadio gubitak ove snažnom desnom rukom i ako nije imao protezu na lijevoj ruci. A na pr. jedan šezdesetgodišnji zidar nije mogao svoj posao dalje nastaviti, premda mu je prelom kostiju desne podgoljenice sasvim normalno zacijelio. U koliko je upliv spola važan kod odredjivanja postotka umanjene radne sposobnosti, vidi se i iz slijedećeg slučaja: neka radnica nije mogla dobiti namještenje radi brazgotina u licu, koje su ružno zarasle. Kod ženskih ima se u obzir uzeti to, da li je dotična kadra vršiti iza nezgode kućne poslove. Kod zanimanja povrjedjenika valja razlikovati radnu sposobnost jednog jednostavnog radnika, koji je inače izučio poljodjelstvo i kao šumski radnik vršio svoje zvanje. Kod ovih ne igra veliku ulogu gubitak jednog

6 308 prsta, ali već je od važnosti krivo zarasli prelom potkoljenice. Kod povrjedjenika koji osobitom spretnošću svojih ruku zaradjuje svoj kruh vrijedi obratno. Ima radnika, koji pored sve svoje tjelesne snage bez spretnosti raditi ne mogu uopće ili samo jedva. Na primjer tesar, koji nakon gubitka desnog kažiprsta ne će moći ili samo mukom sjekirom vladati, dok krojač će i sa ukočenim desnim kažiprstom uvijek u konac zapinjati. Dakle ako hoćemo pravedno postupati kod odmjere renti, onda moramo dodati onoj brojci, koju smo našli u skrižaljci toliko postotaka, koliko dotični gubi uslijed svoje starosti, spola i zanimanja. Ako naznačimo rentu sa R, a gubitak radne sposobnosti sa G, onda ćemo dobiti ovu formulu: R = G = X% Kod povrjedjenika, kod kojega se moraju uzeti u obzir gore navedene okolnosti, dajemo dodatak (D), te u ovom slučaju formula glasi. R = G + D X% Primjer: kod gubitka desnog kažiprsta obično računamo R = 20%, no kod radnika, kojima ovaj prst osobito treba, recimo kod tesara, moramo % dodati, te u ovom slučaju formula glasi: R 20 - f 5 = 25% Kod gubitka sviju prstiju na nozi računamo obično R sa 15%, kod stolara ili sličnih zanimanja, koji nožne prste kod rada osobito potrebuju, moramo dodati 1 0 %, te račun glasi: R == = 25% Kod ružno zarasle brazgotine u licu renta je kod muškarca 12%, jer ovaj će svojom ostalom tjelesnom snagom svoj posao nastaviti ili slični kod drugog poslodavca dobiti, ali ženska će teško s ovakovom manom dobiti novo mjesto zato R = = 33% Sastavio sam ovu skrižaljku na temelju vlastitog iskustva i na temelju iskustva drugih stručnjaka za one ozljede, koje se najviše dešavaju, i to kako slijedi: 1. kod gubitka jednog o k a % 2. oba o k a djelomičnog gubitka sluha na jednom u h u o. 4. oba uha gubitka potpunog sluha na jednom u h u 2 0 b. 50--bO 7. preloma čeljusti, koji smeta otvaranju usti ili žvakanju ružnih brazgotina u l i c u gubitka palca na desnoj* ru ci » lijevoj kažiprsta na desnoj r u c i lijevoj srednjega prsta desne r u k e »»» lijeve prstenastog prsta desne ru k e 15 lb.» lijeve malog prsta desne ru k e »»»» lijeve,, jednog članka palca desne r u k e * lijeve * Kod ljevaka vrijede veći postoci za lijevu ruku.

7 kod gubitka jednog članka kaži- ili srednjeg prsta desne ruke 10 15% 22. lijeve dvaju članaka kaži- i srednjeg prsta desne ruke lijeve jednoga članka prstenastog ili malog prsta desne ruke lijeve ruke dvaju članaka prstenastog i malog prsta desne ruke lijeve ruke ukočenosti temeljnog zgloba palca desne r u k e djelomične ukočenosti temeljnog zgloba palca desne ruke ukočenosti temeljnog zgloba palca lijeve ruke djelomične ukočenosti palca lijeve r u k e ukočenost ostalih prstiju desne r u k e lijeve r u k e djelomične ukočenosti ostalih prstiju desne ruke lijeve ruke živčane osjetljivosti prstiju, osobito na jagodici gubitka sviju prstiju desne r u k e lijeve palca i kažiprsta desne r u k e lijeve palca, kažiprsta i srednjeg prsta desne ruke lijeve palca, kaži-, srednjeg i prstenastog prsta desne ruke lijeve kaži- i srednjeg prsta desne r u k e lijeve r u k e kaži-, srednjeg i prstenastog prsta desne ruke lijeve kaži-, srednjeg, prstenastog i malog prsta desne ruke lijeve srednjeg i prstenastog prsta desne ruke lijeve srednjeg, prstenastog i malog prsta desne ruke lijeve prstenastog i malog prsta desne r u k e lijeve 25 Ovo vrijedi, kada su duboke kosti ruke neozljedjene; ako su i ove ozljedjene, onda valja ovom postotku dodati 30 50%, Na primjer: ozljedjenom ne manjka samo palac desne ruke nego i duboka kost ovog palca, onda iznaša R = = 33% Kod malog prsta desne ruke iznaša renta R = = 18% Samo onda, kada svi prsti i njima odgovarajuće duboke kosti manjkaju, onda ostaje renta 58. kod gubitka desne r u k e 80% 59. lijeve sviju prstiju jedne ruke ili cijele ruke i jedne dolnje o k r a j i n e 100,, 61. kod gubitka jedne dolnje i jedne gornje o k r a j i n e obih r u k u cijele desne gornje o k ra jin e lijeve 70

8 kod ukočenosti ručnog zgloba desne r u k e 30 50% 66. lijeve desnog laktenog zgloba lijevog desnog rameničnog z g lo b a lijevog Ako povrjedjenik podignutim rukama raditi ne može, onda 71. desno R = = 75% 72. lijevo R = = kod kroničnog iščašenja' desnog rameničnog zgloba lijevog krivo zaraslog kostoloma podlaktice, koji sprječava pronaciju i su p in a c iju * kod krivog zgloba (pseudoarthrosa) desne podlaktice lijeve desne nadlaktice lijeve gubitka velikog prsta na n o z i jednog od ostalih prstiju n o g e sviju prstiju noge duboke kosti ili 5. p r s t a 30 40,, 85. noge samo ako peta o s ta n e jednog dijela potkoljenice potkoljenice i jednog dijela b e d r a preloma čašice koljena gubitka obih dolnjih okrajina iskrivljenja, skraćenja ili kljenuti donjih okrajina, ako povrjedjeni samo pomoću štapa ili šljake stoji i hoda ,, 91. preloma zdjelice, ukočenosti kuka, ako sprječava hodanje i gibanje bedrenog zgloba ozljede hrptenjače, ako je vrat ukočen ukočenosti hrptenjače jedne dolnje okrajine skraćenja slabosti mišičja jedne dolnje o k ra jin e ukočenosti koljena nožnog zgloba ozljede ključne k o s ti preloma rebra, ako je i prsna utlina b o lesn a jednostrane dimljačke kile sa dobro podržanim pojasom obostrane kile, koja se ne da pojasom stegnuti ozljeda m jehura gubitka obih muda ili spolnog u d a raznih promjena u držanju uterusa Totalna kljenut uda odnosno označenih organa ima se isto ocijeniti kao i gubitak istih. U smisla 85. ZOR-a predvidjeno je da ako povrjedjenika, koji već uživa djelomičnu rentu, zadesi nova nezgoda, treba naknadu odrediti na osnovu odredjivanja prve rente, osim ako je u vrijeme posljednjeg nesretnog slučaja zarada povrjedjenog bila veća.

9 311 Ako je povrjedjenik uslijed nezgode postao nesposobnim za rad, nego i tako iznemogao, da iziskuje stalnu njegu i poslugu, ima se renta za vrijeme trajanja iznemoglosti povisiti najviše za V3 (jednu trećinu) njegove obezbjedjene godišnje zarade1*. Kada povrjedjeni izgubi više uda ili tjelesnih organa uslijed nezgode, ne smije renta veća biti nego suma pojedinih oštećenja, a nikad ne smije premašiti %. Kako sam spomenuo, nemoguće je držati se strogo ovog ocjenjivanja, no savjesnim pretraživanjem naići ćemo uvijek na put pravde, koja ne daje kršiti pravo povrjedjenika; i ako mi je uspjelo na osnovu mog dugogodišnjeg iskustva istaknutim nazorima ovaj put pokazati, onda sam postigao onaj cilj, koji mi je, pišući ovaj naputak, lebdio pred očima. O NAMA ZA NAS. Izmjene činovničkog zakona sa gledišta medicinske nauke i zdravstvene službe. Dr. Pera Jovanović, Novisad. (Svršetak.) Član U Državnim Bolnicama imaju državni službenici, penzioneri i njihove porodice, koji osim plate ili penzije nemaju drugih prihoda, pravo na besplatno liječenje. Prijedlog VI. prihvaćen na sjednici glavne skupštine saveza drž. službi činovnika održane 16. XII u N. Sadu u % svoje već je prihvaćen u Ministarstvu Narodnog Zdravlja, koje je naredbom od 19. juna Z. Br odobrilo besplatno liječenje po ovome članku svima činovnicima i pravedno kategorisalo prema grupama, koje klase bolnice mogu pojedine grupe upotrjebiti. Preostalo je jošte, da se uredi pitanje besplatne bolničke njege i svima činovnicima bez razlike njihovoga privatnoga imanja, t. j. u ovom prijedlogu VI. takodjer tretirano, pa i to je Ministarstvo Narodnog Zdravlja priopćilo dne 7. augusta pod Z. Br , da je predmet u raspravi i ima izgleda, da će se i to pitanje po činovništvo pravedno i povoljno riješiti Ostalo je otvoreno pitanje, da li će činovnici gradski i općinski imati ista prava kao i državni činovnici? No ono što je najglavnije, što je mene pobudilo, da sam ustao protiv cijeloga ovoga članka, zašto mi je sve naprijed rečeno služilo kao uvod da dokažem nevaljanost ovoga članka, - to je ono, što je ovim članom moralo biti izrečeno, i što je ovaj član trebao biti, a što nije ni jednom rječju dodirnuto. Ovaj je član trebao obuhvatiti cijelo osiguranje činovnika za sve slučajeve bolesti, porodjaja i smrti, kao što su dosadanji zakoni činili, kao što je zakon 0 osiguranju radnika, kao što je pragmatika činovnika središnjeg ureda Z. O. R. učinila, kao što je najzad i sam naš parlamenat Države

10 312 S.H.S god. predvidio i obećao to učiniti, pa je prešao ćutke preko svog obećanja i činio se nevješt, kao da se nitko od nas jadu dosjetiti ne će, jer će činovnici biti očaraui, kao da je Bog zna šta ovim članom njima učinjeno. Zakon o osiguranju radnika stvoren pod uticajem socijalne ideologije, daje fizičkom radniku i intelektualcu, kojega je isto osiguranje obuhvatilo (bankarskom činovniku, privatnom namješteniku i dr.) osigurava mu sve potrebe pored plate, koje su u životu za održanje njegova zdravlja, za unapredjenje i očuvanje njegove porodice, za izliječenje u bolesti, nesreći besplatno sve i to većim dijelom na račun poslodavca, a manjim dijelom na račun sopstvena doprinosa. Pragmatika činovnika središnjeg ureda 100. od g. broj O. R. Ureda, daje: Službenici središnjeg ureda dobivaju za slučaj bolesti besplatnu liječničku pomoć, babičku njegu i lijekove, za sebe i svoje porodice za sve vrijeme bolovanja, a potrebnu bolničku njegu u vlastitim lječilištima (sanatorijima) i oporavilištima (banjama) najviše preko pola godine; isto dobivaju i penzioneri. Za slučaj porodjaja u porodici dobivat će pripomoć te opremu djeteta u iznosu odredjenom po zakonu o osiguranju radnika. Za slučaj smrti u porodici pak za novorodjenče 50 Din, za dijete do 4 god. 100 Din, za dijete do 14 god. 200 Din, za lica preko 14 god 500 Din, kao pogrebnu pripomoć. A zakon o osiguranju radnika 46. stavka 5. daje i sve faktičke izdatke oko pogreba". Naš parlamenat u svojoj redovnoj sjednici XXIV. od 3. XII. 1922, g. stidljivo je izrekao: Ovo dajem radništvu, a činovništvu će se naročitim statutom osigurati liječnička pomoć i lijekovi kao i pomoć za slučaj porodjaja i smrti." U zakonu o osiguranju radnika naš parlamenat je u 7. izrekao: Lica, koja su namještena po nadleštvima (uredima), zavodima (ustanovama) ili preduzećima države, pokrajine, županije, okruga, srezova, (kotareva), gradova, trgovišta, varoši (političkih), upravnih općina, crkvenih (bogoštovnih) općina, imovnih općina, zemljišnih zajednica, zadruga ustrojenih na osnovu zakona o vodama i uopće svih javnih korporacija, zaklada (zadužbina) i zavoda, isto tako namještenici javnih željezničkih i brodarskih saobraćajnih preduzeća nijesu dužni osigurati se: a) za slučaj bolesti, ako na osnovu službenih propisa, koji su za njih na snazi, primaju svoje prinadležnosti (beriva) u slučaju bolesti najmanje za vrijeme od'26 nedjelja, računajući od početka bolesti. b) iznemoglosti. c) nezgode. Ministar Socijalne politike ustanovit će u sporazumu sa zair.teresovanim ministrima naredbom pobliže, koji su namještenici na osnovu ovog oslobodjeni od obaveze osiguranja. Namještenicima, koji su po ovom paragrafu oslobodjeni od obaveze osiguranja za slučaj bolesti i njihovoj porodici osiguraj će se naročitim statutom liječnička pomoć i lijekovi kao pomoć za slučaj porodjaja i smrti." Ako je taj statut ovaj činovnički zakon, onda je on vrlo mršav a drugih statuta nigdje ne vidimo niti kod županije niti kod pokrajine, okruga, sreza, općine, kao ni kod države. A sva ta lica, koja su ovdje nabrojena kao namještenici jesu činovnici jlj državni službenici, bilo više ili niže kategorije.

11 313 Po neka bogoštovna općina (konzistorija), glumačka udruženja, po neke seoske općine osigurale su svoje činovnike. Država je davala god i neku pripomoć za osiguranje nižeg osoblja, ali je prestala davati. M. S. P. sa M. N. Z. i glavnim računovodstvom Min. Fin. skupa dali' su 22-VIII g. Br razjašnjenje: Da svi, koji uživaju svoje prinadležnosti na osnovu zakona o dodacima na skupoću t. j. koji imaju stalnu mjesečnu platu i odgovarajući dodatak na skupoću i koji su postavljeni sa stalnim mjesečnim honorarom, (hemičari i dr.) ne moraju se osigurati," dakle jedino stalni dnevničari nadleštava moraju se, a nestalni nadničari osigurati se ne moraju. Nije se stvorio ni štatut na koje je parlamenat vezao 6. zakona Z. R. za poljoprivredne radnike i dr. Istina je, da nijesu bili činovnici pri gore pobrojanim nadleštvima obvezani pristupiti udruženju manuelnih fizičkih radnika, koja ih obezbjedjuje za slučajeve oboljenja i drugoga u životu.- Ali su imali početke sličnih osignranja. Ali evo zakucala je nužda i životna potreba i na vrata intelektualaca, pa su dogadjaje predvidjeli radenici i postarali se nešto i za njih, te proturali kroz parlamenat spomenuto obećanje. Inteligencija kao da važnost svega ovoga nije ni shvatila i nije ništa ni preduzela. Jedino jedna grupa liječnika u Osijeku nedavno je uputila apel na vladu, da osigura svoje državne činovnike, koji na ovoj zimi drhću bolesni od zime i gladi". U Njemačkoj je prije rata bilo 20, osiguranih članova, dakle jedna trećina stanovništva. Danas je prema statističkim podacima jedna polovina stanovništva, dakle svaki drugi čovjek, u sindikalnoj organizaciji osiguran za sva eventualna. Nije moguće, da je polovica stanovništva radništvo, nego je tu i inteligencija a najviše je ostalo neosigurano seljaka. To je svakako pomoglo Njemačkoj. Čudno je, da je naš parlamenat zastao na pola puta. Je li se uplašio, da je dao veće plate činovništvu, nego što ih imaju na pr. grafički radnici, bankarski činovnici i drugi, pa im ne treba druge pomoći u bijedi i nevolji? Famozni dodaci na skupoću?! Razvrstajmo nadnicu fizičkih radnika i našu platu pretvorimo u nadnicu, pa ćemo vidjeti, da te plate činovničke nijesu sjajne. Uzmimo u obzir uložen kapital za spremu radnika i intelektualca, pa ćemo vidjeti grdne razlike. Ni najbolje plaćeni činovnik ne može sa svim svojim prinadležnostima pokriti sve svoje potrebe i svoje porodice: odijelo, školovanje, bolovanja, banje, popravke zuba, specijalistička pomoćna sredstva i t. d. iz svojih redovnih prihoda. Koliko ih imaju izvanrednih prihoda osim plate? Velika većina činovnika osim plate od države nema nikakve druge zarade. Jedino Ministarstvo Saobraćaja, koje takodjer eto nije bilo obvezano na osiguranje", u društvu sa Ministarstvom Socijalne Politike, stvorilo je sličan statut za svoje namještenike, za sve svoje osoblje, kao što je zakon za osiguranje radnika, jer je ono dalo Upravu humanitarnih fondova", udruženje, koje u najmanju ruku pruža iste pomoći, koje uživaju ostali namještenici po zakonu o osiguranju radnika. I kod odredjivanja pomoći, u upravi osoblje ima isti utjecaj, kao što predvidja Zakon o osiguranju radnika 6. Z. O. R. Istina je, da Alinistarstvo Saobraćaja, koje kao poslodavac doprinaša tome fondu, imalo je od uvijek svoja osiguranja, jer mu je većina manuelnih radnika. Ono je bilo uvijek organizirano, te je i postiglo više sviju činovnika: rok najkraće službe, dodatke na plaću i t. d. Ali Ministarstvo

12 314 Poljoprivrede i Voda već nije imalo svuda svoja osiguranja. Ono je trebalo kod nas 1. jula g. prema 6. alineje 3. izdati svoj slični statut, (koji sam ja i kod Ministarstva Socijalne Politike urgirao) za obavezna osiguranja na način i u zajednici sa organizacijom osiguranja ostalih radnika, pa i lica u popravilištima i zatvorima kaznenih zavoda, pa u nestalnom kućnom zanimanju, ali ta socijalizacija društva je zapela nalazi se u prekovremenom proučavanju. Pomoći, koje udruživanja pružaju, takve su, da se šta više poželiti ne može. Dok zakon O. R. Ima 118, koji govore o davanju pomoći po njemu osiguranima, a samo 104 o ustrojstvu i disciplini, ovaj činovnički zakon ima 21 član o prinadležnostima a 64 od 252 člana svega o disciplinskom postupku. Pa nije ni to hrdjavo, samo dobro disciplinovani činovnički kadar dovesti će državu do sreće i blagostanja i spasiti je od propasti. Ali zato činovništvo mora biti dobro nagradjeno. Intelektualci ne vode pravu borbu za svoje dobro. Oni vode jednu jalovu borbu i troše se u pitanju razvrstavanja, više oko titula, kojima će dobiti Din mjesečno više ili manje. Na svim skupštinama traže samo povišicu plate a osiguranja daju pomoći hiljadama. Povišica plate nije arkanum, koji će sve tegobe činovnika kao čarobnim prutićem ukloniti. Ni prijedlog, da vlada daje činovništvu platu ne u novcu nego u naravi, ne će mnogo pomoći činovništvu. Danas kad je glavno pitanje agrara, tu ne može se tako to ni zamisliti. Vlada ne može kupovati skupo pa činovniku davati jeftino. Nabavljačke zadruge, koje bi imale u naravi pomoći, poslije rata su zatajale, jer ne mogu da održe konkurenciju sa velikim kapitalima. Činovnici ne treba da su kao malodobna djeca, koja sve od svoga oca iziskuju. Treba se organizirati, ali je pitanje, kako da se sprovede ta organizacija. Ja sam toga mišljenja, kao što sam naprijed izložio, da je vlada pozvana i kao što je parlamenat obećao, da se moramo osigurati obavezno odozgora. Ne htjedne li parlamenat ili vlada učiniti, to moramo se osigurati sami. Samo ako to budemo u stanju provesti, pokazat ćemo, da istinski osjećamo onu bijedu, koju na sve strane naglašujemo. Samo udruženja, koja pružaju koristi, održat će se. Drukčija ne privlače i ako se stvore raspadaju se brzo. Sindikalne organizacije pomažu se šakom i kapom t. j. i dobrim zakonima i novčanom pomoći. Sindikalne organizacije su već tu i ne ide li niti na ovaj niti na onaj način, stoji svakome na volju, da dobrovoljno istima pristupi. Nema sumnje, da bi najbolje bilo, kada bi i mi stvorili svoju organizaciju na/ istim principima, na kojima je stvorena i organizacija fizičkih radnika t. j. uz obilatu pripomoć države kao našeg poslodavca. Istina, da to ne ide u prilog specijalno liječničkom staležu, kojemu imam čast pripadati. Ali ljubav prema širem krugu svojih činovničkih kolega i istinska bijeda činovničkog staleža u današnjim prilikama goni me, da predložim ono, što mislim da je najbolje i najpreče. To može biti i privremena mjera, a možda se nadje i jedan bolji način i modus prave pomoći činovničkom staležu, koji je ovim zakonom svakako razočaran.

13 315 Stvar je svakako istaknuta na dnevni red i zaslužuje ozbiljnog proučavanja i pažnje. Zbog toga predlažem izmjenu članka 112. Č. Z. kao što slijedi: U svim državnim bolnicama kao i od Države subvencioniranim javnim bolnicama imaju državni službenici, penzioneri i njihove porodice kao i porodična lica, koja oni uzdržavaju, besplatno liječenje po razredima bolničkim prema svome položaju (ostvareno već na papiru, ali nije provedeno! tyidi riješenje min. nar. zdravlja, hig. odjel. N. Br od 2. I ). Ostale pripomoći osiguranja u slučaju bolesti i nezgode kao i pomoć za slučaj porodjaja i smrti, u koliko nije po ovom zakonu predvidjeno, ustanovit će se posebnim statutom, koji se ima donijeti za sve činovnike do 1. januara g. Član 124. Pogrebnina se daje samo državnim službenicima i to: jednomjesečna plat a, a porodici pored ove i dvo-mjesečne prinadležnosti, ako nemaju drugih prihoda. 11 Tome dolazi cinično tumačenje: ako nemaju pravo na penziju, 11 t. j. koje porodice nemaju pravo na penziju, dobiju, a koje imaju pravo ne dobiju. Koliko mi je poznato svi zakoni cijeloga svijeta i stari i novi daju tro-mjesečnu pogrebninu. Tako pragmatika činovnika okružnih ureda 108. i 124. Svi daju pomoć za pogreb članova porodice. Z. O. R. 46. Tač. 5. daje čak faktične izdatke, samo za državne činovnike kao da vrijedi: crnac je svoje učinio, sad može ići. 11 Zaista vrlo malo humaniteta i vrlo malo pieteta prema pokojnicima! Sa tolikom pomoći, koju ovaj zakon pruža, skoro da izgleda, da je želio, da čovjek ode na onaj svijet onakav, kakav je došao na ovaj svijet. Možda ima i religija, koje to i traže, ali naša hrišćanska ne. U našoj hrišćanskoj religiji ni najskromniji pogreb ne može se obaviti sa jedno-mjesečnom platom. Ili da se primoramo, da po uzoru nekih špekiilanata seljaka dovlačimo svoje polumrtve srodnike u bolnice, gdje da ih natovarimo besplatnoj državnoj sahrani?! Ili da kupimo vječno kolekta za sahranu svoje djece? Da dajemo koncerte za podmirenje pogrebnih troškova svojih drugova i prijatelja, kao što je nedavno bio slučaj ove godine u N. Sadu?! Nerazumljivo je, da se pojam otpremnine utrpava u jedan o pogrebnini i o pomoći za sahranu! Očigledno je, da 124. ima glasiti: Pogrebnina za činovnika jeste njegova tro -mjesečna plaća, a za porodičnog člana prema godinama starosti člana porodice, za suprugu pak polovica pogrebnine pripadajuće suprugu činovniku. Član 139. Na punu penziju stiče pravo državni službenik poslije 35 godina službe a u kraćem vremenu, ako je to predvidjeno specijalnim za k ono m.11 Ne znam, koliko je istine u jednoj novinarskoj notici, da će se svima činovnicima sa fakultetskom spremom odobriti penzija od 30 godina, privatne informacije u onom nadležnom Ministarstvu glase drukčije, službene potvrde tog glasa jošte nema.

14 316 U mom ministarstvu se tumači kraće vrijeme, predvidjeno specijalnim zakonom tako, da za državne liječnike važi srbijanski sanitetski zakon gl. 1. čl. 6. i gl. IV. čl. 10., te gl. VI. čl. 12., dakle ti državni liječnici dobivaju penziju poslije 30 god. službe samo u Srbiji. Prema tome bi u Hrvatskoj važio zakon od 15. VII god. U Ugarskoj opet od 1874., gdje državni liječnici služe 35 god., gradski 30 god. te će prema tome biti i tamošnjim liječnicima kod prevodjenja uračunata ili data penzija (čl. 239.) po novom ili starom zakonu? Tako je isto bilo i kod Ministarstva Prosvjete, ali su mudri prosvjetitelji stvorili sebi posebni novi, sadanji zakon, izjednačili se svuda te svi imaju 30 godina službe, jer i tamo je bilo na pr. u Hrvatskoj profesora i učitelja po zakonu, koji su morali 35 ili 30 god. služiti prema zvanju, mjestu gdje su služili i prema kvalifikaciji svojoj, a općenito je bilo 32 god. za učitelje. Još bolje su uradili u Ministarstvu Saobraćaja: oni su dobili 25 god. službe za penziju, opet specijalnim, novim zakonom, na osnovu novog činovničkog zakona. Razlog: jer imaju noćnu službu. Mi liječnici najbolje znamo, kako se danas brzo izživljuje, mi znamo kako se danas brzo istroši svaki činovnik na službi, ali mi ne možemo da ne istaknemo, kod ovog pitanja, da ni liječnička služba nije mnogo manje naporna od službe profesora i učitelja, pa čak ni saobraćajnog osoblja, jer ni liječnici nemaju ni danju ni noću mira; sreski liječnici služeći narod i državu u vječitom su kretanju, liječnici nemaju obligatnih ferija, pa kad bi ih i dobili, od bolesnika ne bi mogli da ih upotrjebe. Apsolutno je nužno, da se i kod nas izjednače zakoni. Mi smo odlučno protivni favoriziranju ma kojega kraja, ma koje struke, protivni smo svima zakrpama a. To je najjednostavnije, ali nemoralno je, a ništa lakše, izigravati zakon; premjestiti prosto u drugi kraj i steći specijalno pravo toga kraja. Jamačno i I. al. čl misli i na 282. financijskog zakona, te bi činovnik van Srbije premješten u te strane mogao steći prava toga -a. Ali dok se ne sprovede izjednačenje zakona, opravdan. j& zahtjev liječnika, da se za sanitetsko osoblje donese takodjer specijalan zakon ili još bolje: penziona uredba, za sve činovnike, da usvoji izmjenu ovog člana ovako: D a sv i činovnici sa fakultetskom spremom dobivaju punu penziju nakon 30 god. državne službe. Član Službenica, koja je u porodu, ima pravo na osustvo 30 d an a. Sa gledišta medicinske znanosti je to apsolutno nedovoljno. Sve su kulturne zapadne države dale poštedu porodiljama 10 nedjelja t. j. 4 nedjelje prije poroda, 6 nedjelja poslije poroda. Vodili su ih ovi naučni razlozi: I. Za poštedu prije porodjaja: a) U posljednjem mjesecu nastupa kod trudne žene pomjeranje ploda, namještanje djeteta u maternici i karlici za Što bolji položaj, što znači priprema za sam porodjaj. Taj čin je skopčan s izvjesnim senzacijama i bolovima (divlji trudovi). Koliko je puta naprezanje doprinjelo rdjavom položaju djeteta i svakovrsnim opasnostima pri porodjaju? b) Dan porodjaja nije moguće tačno odrediti, te s obzirom na to, da porodjaj može biti i vrlo nagao, pa da se dogodi i u toku od V2 sata, što

15 317 nije rijetka stvar, izlaže se veliki dio žena opasnosti, da je porodjaj može snaći i za vrijeme posla, kad je na radu, na službi, kad nije kod kuće t. j. u blizini postelje i mjesta, gdje se može porodjaj dobro sprovesti bez povrjede organa, bez povrjede ploda, bez eventualne smrti matere ili djeteta. c) Jedan priličan procenat porodjaja ide sa jakim i teškim krvarenjem uslijed nepravilnosti položaja posteljice i naglog odlupljivanja posteljice. Ako trudna Žena radi do posljednjeg časa, prije se izlaže svim tim opasnostima nego doma. d) I nošenje je djeteta vrlo često nepravilno (atipično) sa krvarenjem za vrijeme trudnoće, sa rdjavim položajem i posteljice i djeteta. Treba dati prilike trudnoj ženi, da se pripremi za porodjaj, da ima vremena konzultirati liječnika, da se sve te opasnosti za vremena isprave ili odstrane, te predusretne nesreća i nevolja. e) Dogadja se i ako malo rjedje, da sa bolovima, šta više i prije početka porodjaja, žena trudna dobije eklamptične grčeve, koji je mogu snaći na njenoj dužnosti. f) Pri kraju nošenja svaka žena živi u nekom naročitom psihološkom raspoloženju, koje je vezano sa strahom i neizvjesnošću, i zbog čega je naročito potreban oprez i osjećanje sigurnosti, da je kod svoje kuće i svoje postelje, (njen rad je tada već tim strahom i onako umanjen.) g) Srce žena, osobito sa nježnijom tjelesnom konstitucijom, kao što su većinom žene, intelektualne radnice, jeste obično slabije; njemu treba dati da se odmori, ojača, da dodje u priliku, da se svestrano ispita i spremi za veliku i opasnu borbu, koja mu predstoji za najsvetiji čin jedne žene. h) Ne ću da idem i dalje, ali da su sve države išle sa svojim zakonima dosad na susret i porodiljama, to znamo, jer su dozvolile, da žene na mjesec dana prije porodjaja mogu ići u bolnice (sirotnije) besplatno, (bogatije idu u sanatorije), da se pod nadzorom liječnika odmore i dočekaju svoju odsudnu borbu, boj na život i smrt, da se otmu brizi i radu, što više umire, utješe i uvjere u dobar svršetak borbe. (Taj je zakon i kod naše države u krjeposti). Najplemenitiji gest svake države je olakšati teško breme života i poziva ženinog: porodjaj, pomoći joj što se više može, da ne propadne i podlegne slaba i nejaka borbi života. Jer toliko je puta ruka vještog akušera preokrenula abnormalan položaj u normalan, ojačala srce, podigla duh porodilje. Za to zaslužuje svaka žena poštedu prije poroda. Ništa manje ne zaslužuje veću poštedu poslije poroda iz ovih razloga: a) Involucija t. j. povraćaj na staro, povraćaj na normalno stanje, kod porodjajnih organa treba 6 punih nedjelja dana. Nauka sviju vijekova zna, da je t. zv. puerperium 6 nedjelja dana. b) Za sve ovo vrijeme žena pomalo i krvari, zbog čega je prirodno, da gubi i snagu za rad, a bogme i volju za rad koji joj je teži i slabiji. Prvih 12 dana krvarenje je jače, uz to velika slabost, mora ležati. Zadnjih 8 dana može ustati, ali raditi obične svoje poslove ni sada. c) Za to vrijeme izložena je žena, da lako dobije kakovo zapaljenje, pošto još nije se za 21 dan obrazovala unutarnja prevlaka maternice, sluznica; svi su krvni sudovi maternice otvoreni, da prime lakše u sebe kakvu infekciju, da prouzrokuju bolest, groznice, gnojenja i dr. Današnja medicinska nauka zabranjuje i pretraživanje maternice nakon poroda za 21 dan, jer se lako povrjedi, zarazi. To se može tako učiniti samo uz pismen revers od strane porodilje. Žena je prijesna, bolesna i prema njoj treba imati najveće nježnosti i opreznosti. d) Porodjajni organi se punih 6 nedjelja konfiguriraju, preudešavaju na prvašnji položaj i stanje. Neka u to doba naidju jači pokreti, nepravilni

16 318 pokreti, koliko patoloških promjena ne nastaje za uvijek? Koliko iskrivljenja, naginjanja na stranu, spuštanja na niže, posuvraćenja i dr. ne nastane za uvijek i s tim nebrojenih jada, bolova, patnja i danguba? e) Iznenadan krvotok, otkidanje grudva krvi i začepljenje žila, srca pluća i smrt, za sve to vrijeme može da nastupi. f) Na licu se svake žene poslije porodjaja vidi promjena, bljedoća; izgubljena je velika količina krvi, koja se ne može nikako za 4 nedjelje nadoknaditi. - g) Ali naročito radi djeteta samog, jer mora svaka rodilja dva mjeseca da se bavi sistematskim dojenjem i njegom djeteta, dok mu se stomak i crijeva ne urede, ne ojačaju; za to vrijeme mora dojkinja, da je stalno uz dijete, da ga samo ona doji i njeguje, da ne vrši drugi kakav posao ili dužnost, jer uz ovaj posao ne može sistematski dojiti svoje dijete, ona gubi mlijeko, od čega najviše pati dijete, jer mati mora pribjeći vještačkom dojenju. Nije laka stvar urediti dojenje. Isprva zahtjeva ono vrlo mnogo truda, napora i vježbanja i sa strane matere i djeteta. Sa vještačkog dojenja propalo je pola novorodjenčadi. Sa neudešenja dojenja pati i mati i dijete i cijela kuća; njoj se mora dati vremena, da na tenane udesi taj za mater ne manje častan posao, nego sam porodjaj. Zašto da joj se uskrati, da prve dane svu svoju ljubav i miloštu ne ulije u svoje dijete? Da mu što više dade od svog života? Zar i činovnica nije mati kao i druge? h) Ali mati će to ipak učiniti, dojiti će i dan i noć. Pa koja vajda zvanju takvom? Prije će svaka pustiti, da pati služba nego dijete; prva dva mjeseca i onako ne spava ni dan ni noć, slabi i propada, i s nje pati i narod, kojem se ne udaraju prvi čvrsti temelji života, ako ne da djetetu svu svoju snagu i duševnu i tjelesnu. i) Najzad ne može se preći ni preko ovog abnormalnog poslijeratnog stanja. Na žalost i prije se inteligencija isticala svojim postotkom infekcije gonoreom, a poslije rata još i više. Može se reći, da je svaki treći svoju ženu zarazio, žene te moraju se još jače čuvati u porodjaju, da ne nastupe komplikacije. Držim da je dosta nauke, a život bi dao još više dokaza. Pa se moramo čuditi, kako je naš parlamenat mogao ovakav članak uzakoniti? Još više, kad znamo, da je od 27. juna u glavi IX. 4. (41. stavka 4. tačka b) Z^cona o osiguranju radnika donio zakon da članovi radnice porodilje imaju jedan mjesec dana prije poroda i dva mjeseca poslije poroda poštedu i hranarinu, a žene radnika (nečlanice, dakle domaćice čiste) poštedu i pomoć jedan mjesec dana prije poroda i jedan mjesec poslije poroda. I da je 1. augusta god. Ministarstvo Socijalne Politike potvrdilo pragmatiku službenika središnjeg ureda za O. R. Br , gdje je još liberalnije i galantnije u rečeno, da službenica, koja je na porodu ima pravo na odsustvo za svo vrijeme, dok je nesposobna za rad. Kako bi se rastumačilo to dvojstvo u shvaćanju istog zakonodavca? Reći će se, ovo je zakon za fizičke radnice, a ono za umne. Ali to biti ne može. Iz moga razlaganja mogli smo uvidjeti, da nauka toga ne poznaje, priroda ljudska je svuda jednaka. Ne postoji razlika izmedju porodjajnih organa fizičkih radnica i intelektualnih radnica, čak šta više vidimo, da su ovih organi slabiji, nježniji, da su ovih organi izloženi lakšem oboljenju, lakšoj infekciji. Je li umiru kraljice u puerperiumu kao seljanke i radnice? Jesu li žene u porodjaju jedne privilegisane, a druge ne? Pred zakonom? Pred smrću? Ocu, materi, državi? Njihova njega i odgoj drukčiji? Nije li zakona o osig. radnika obuhvatio i intelektualne 'i fizičke radnice? Kasirice, konobarice, bankovne činovnice, priv. činovnice, pisarice,

17 319 supruge trgov, pomoćnika, agenata, osiguravajućih društava i dr. Nijesu Ii žene Činovnika središnjeg ureda, intelektualaca? Žene liječnika okružnih ureda isto? Nije li soba, u kojoj jedna učiteljica na selu sa dijelom djece radi, često puta gora od svake radionice tvornica, bez ventilacije, s isparinama svakovrsnima i zimi kod tolike seljačke djece, u prenatrpanoj sobi? Nije li rad koje profesorke teži od mehaničkog rada stovarišta duhana, na pr. svilare itd.. koje sjede i 8 sati lišće prevlače s dlana na dlan? Zamislimo se samo malo, pa budimo iskreni i pravedni. Priroda je stvorila sve ljude jednake oni se sami razdvajaju, eto i zakonom diferenciraju. Sam parlamenat kao da je uvidio nepravdu, učinjenu samo činovnicima, pa je sitno dodao:,,a ovo vrijeme ne računa se u maksimum vremena za odsustvo zbog bolesti" dakle ovih 30 dana Vam poklanjamo džabe, a ako hoćete više tražite komisiju, plaćajte taksene marke, pristojbe za dva liječnika, i podvrgnite se normalnom postupku od svoje zlehude plaće. Dokazujte, da ste bolesne ili da se Vama može dogoditi kakova bolest? Da je naš parlamenat neobavješten seljački, on bi dao fizičkim radnicama manju poštedu, jer to vidi svaki dan u selu. Ali on nije niti obavješten bio niti je seljački parlamenat on se prosto rukovodio jedino fiškalskim a ne fiziloškim razlozima. Kod Z. O. R. nije mogao, jer tamo su mu predstavnici socijalne higijene, materinska udruženja, državna zaštita dijece, zaštita matera, diktirale pravedno stanovište, obzir prema porodiljama, dojenčadi stanovište moderne nauke; držao je, da ne ide direktno iz njegova džepa no ovdje je radio možda ne pitajući nikoga i za to pogrješno, pofalio. Surovo je prosto goniti ženu u posljednjem mjesecu trudnoće na rad do posljednjeg časa; neestetično je, neukusno dozvoljavati teškoj bremenoj ženi pristup medju školsku omladinu ili drugove, siliti je da se napreže makar i umno to skoro graniči sa varvarstvom. Štednja tako daleko ići ne smije, te predlažem da se ovaj član izmjeni: Da službenica, koja je na porodjaju, ima pravo na odsustvo jedan mjesec dana prije poroda, a šest nedelja poslije poroda. Epilog. Tvorci činovničkog zakona iz god dali su bez sumnje jedan jamačno iz finansijskih obzira - zakon pun nedostataka. Ali njegovi ispravljači iz god i ako su tobože pozvali na suradnju pro forma sve faktore i saradjivali iz sviju krajeva ujedinjene otadžbine, de fakto popravili su samo ono, što je ispravljačima samima išlo u prilog i kao da spremaju jedno popravljeno, ali ne na bolje, nego na gore po sirote činovnike izdanje. To se daje naslutiti iz dosad objelodanjenoga i u život sprovedenoga već 1-IX. o. g. Zakona o dodacima na skupoću penzijo n era. S ovim apendiksom došli su u protuslovlje sa čin. zakonom, koje protuslovlje nijesu uz to uništili, no i ono ostavili na snazi, tako da sada imamo jednu, što pravnici vele antinomiju jednog istog zakona, a sve za to, da udovolje glavešinama a učine nepravdu nekim staležima, medju kojima je naravno liječnički stalež. Protiv toga se mora otvoreno protestovati. Evo u čemu je stvar: Čl. 16. Zakona o dodacima na skupoću penzijonera veli:

18 320 Izuzeti su od prava na dodatke na skupoću uopće, t. j. od ličnih i porodičnih dodataka penzijoneri i penzijonerke, koji imaju bilo sopstveuog imanja, bilo od ličnog rada mjesečno 3000 dinara ili više prihoda. Oni državni penzijoneri, koji se bave samostalnom radnjom Hi slobodnom profesijom kao advokati, liječnici, inžinjeri i drugi, nemaju pravo na dodatak na skupoću, izuzimajući slučaj, ako liječničkim uvjerenjem izdatim od strane općinskih ili državnih liječnika dokažu, da su nesposobni za rad uslijed starosti i tjelesne nesposobnosti ili su prešli 65 god. života". «A čl. 17. kaže: Odredbe stava I. čl. 16. o. zakona ne važe za ministre i za penzijonere i penzijonerke, koji primaju ličnu penziju i ako su penzijonisani poslije 2 0 god. efektivne službe a za penzijonerke, koje uživaju udovičku penziju, ako imaju više od 65 god. starosti (dakle još više?! Sravnimo li ta mudra naredjenja sa činovničkim zakonom, onda vidimo, da čl alineja 2. daje činovniku sa 35 god. službe uživanje pune penzije, a čl al. 2. veli: izuzetno može se državni činovnik staviti u penziju i prije ovoga vremena (t. j. prije navršenja god. službe, da stekne punu penziju), ako je navršio 60 god. života". Činovnički zakon stoji dakle na stanovištu, da je svaki državni činovnik sa 35 g. besprikorne službe zaslužio punu penziju; ovaj apendiks stoji na stanovištu: samo liječnik- činovnik sa 65 g. života zaslužuje punu penziju. Činovnički zakon od god ispravio je naredjenja dotadanjih penzionih zakona i hrvatskog i madjarskog i srbijanskog, da činovnik može služiti do 65 god. života i da ga dotle ne može nitko ex offo penzijonisati, ali se sua sponte može sa 60 god. penzijonisati, dakle posve liberalno i u redu izjasnio se, da je čovjek sa 60 god. života dosta se naradio, da je i za državu star, a ne sa 65 god.; i država je primila jedno posve ispravno i napredno gledište, sa higijenskog gledišta posve opravdano. Na tom stanovištu, što je u svim modernim soc. zakonima naprednih država, projektuje radničko osiguranje, penziju radnika, koji su samo 5 god. stalno bili članovi okružnih ureda a navršili 60 god. života. Ovo čudo od zakona to sve pobija i veli, da je liječnik star sa 65 god. života i da ne zaslužuje primanje zaslužene penzije ni poslije 30 god. neprekidne službe državi. Koji je zakon sada u krijeposti? Ovaj apend koncedira sada: da se dokaže sa liječničkim uvjerenjem, da je čovjek sa 60 g. starac i kad je u pitanju ovdje jedna istina, koja je državnim zakonom sankcionisana. Pa zašto da kolega, na zakonu osnovanu istinu, bez okolišanja ne potvrdi? Jer kad neko bude ex offo sa 60 god. umirovljen i protiv toga ne može protestirati, dočim je po starom zakonu mogao tražiti razloge toga vladinoga postupka znači otjeran je u penziju, jer je dotrajao, jer je ostario, jer je svoju dužnost učinio, jer je nesposoban za službu. Ali se isprečio narodni poslanik g. Kocić, koji je na 24. predložio: Za dokaz o istinitosti navoda podnosioca prijave služit će jamstvo dva državna činovnika, aktivna ili u penziji. Jamci za tu prijavu, kojom se traži dodatak na skupoću, odgovaraju u krivičnom i materijalnom pogledu kao i podnosioci, ako su svjesno potpisali neistinitu prijavu". Što je naravno jednoglasno prihvaćeno, pa sad neka pokušaju gg. kolege posvjedočiti, da onaj koji je od države ex offo proglašen nesposobnim za rad, jeste de fakto nesposoban za rad?! Samo gg. ministri ne moraju to dokazivati i najzad i drugi činovnici poslije 20 god. efektivne službe. Kod liječnika ne vrijedi ni 35 god. službe, kod udovica penzijonerka njihovih ni 65 god. života.

19 321 Samo gg. ministri mogu biti bogati, mladi, zdravi, mogu i dalje imati ličnih prihoda, ma bili ti i od intervencija, njima se maksimum dodataka dirati ne smije. Liječnik pak činovnik ići će sa 60 god. u penziju ex offo ali će penziju uživati tek poslije 5 god. t. j. kad predje 65. god. života. Šta se hoće sa tim postići? Da umre dotle od gladi ili da uopće ne uživa penziju? On ne smije imati mirnih dana sve do smrti svoje, on ne smije uživati plodove svoga dugogodišnjega napornoga rada ili ako mu je Bog dao možda još koji trunak zdravlja, bar na izgled, zar da se pretvara, laže i bogoradi?! Za svoj rodjeni doprinos, za svoju vjernost državi i narodu?! Zaista se ova tjesnogrudnost ne može drukčije shvatiti, nego se htjelo nekom zamazati oči, da prodje vlastita korist tako, da se ošteti drugi. Jer dodaci su trebali- da budu povećani za nekoga dvostruko i trostruko, pa je zato trebalo povampiriti čl. od 28. II g. o dodacima na skupoću, koji je XIV. čl. od g. kao neosnovan i nepravedan poništio. Poništio ga je i čin. zakon čl. 139., koji ne pravi nikakva ograničenja, jer uživanje penzije daje nakon 35 godina službe. Zakon i ne spominje, da će se samo plata uživati, a ne i dodaci; on veli puna penzija, a zakon ovaj o dodacima na skupoću ustanovljuje upravo tolike dodatke, kolika je i položajna i osnovna plata većine činovnika ukupno. Ali ne treba dokazivati još, da u današnje doba ne može stari liječnik od 60 god. konkurisati sa mladim liječnikom, jer moderno doba hoće što je novo, što je moderno, sve kad bi i mogao svojom slabom snagom uporedo ići danju i noću sa jednim mladićem; niti, da je apsolutna većina liječnika svojim službovanjem izgubila privatnu praksu i to što obično je: što je predanije i savjesnije službovanje državi, to je manja privatna praksa; niti, da apsolutna većina liječnika činovnika nema osobito po velikim gradovima ni blizu onoliko privatne zarade, koliko iznosi minimum odredjenih ovih dodataka na skupoću. Jedino opravdano i na zakonu osnovano gladište jeste izraženo u čl. 17. I. stav. i to se mora primjeniti na sve službenike podjednako. Ovo nedonošče od zakona mora se ukinuti, a za sve struke i za sve staleže jednak zakon ostaviti. Jadne li mi države, čije bi finansije tek nekoliko staraca svojim gladovanjem spasilo. Ne smije se ostaviti, da se ovakvim zakonima odbijaju mladi ljudi od državne službe, jer tko će htjeti ovu služiti vjerno, kad ova ne ispunjava svoja obećanja i'ne vraća vjernost za vjernost?! Član 17. alineja I. ima se dakle protegnuti ne samo na gg. ministre, nego na sve činovnike bez razlike, koji imaju 2 0 god. efektivne službe, a drugi st. čl. 16. potpuno izostaviti. Socijalna higijena. Nekoliko pabiraka sa zdravstvenog polja. Dr. V. Reinhart, liječnik, Libochovice1. Okružne bolesničke blagajne imaju cilj kurativni, karitativni, kako to shvaćaju one same i kako to propagira Vaš list. 1 Ovo je uvodnik u broju 6. nsvćpomoci od o. g., listu za socijalno osiguravajuće zakonodavstvo u Čehoslovačkoj. Prema datom obećanju donosimo ga u prijevodu, jer držimo, da je i ako je pisan obzirom na češke prilike, dobrim dijelom aktuelan i kod nas. U ostalom že lili bi, da o socijalnoj higijeni medju našim radnicima pišu naši liječnici. Prevodilac.

20 322 Koliko mnogo, premnogo plemenitoga i velelijepoga postiglo bi se, kad bi funkcioneri i vodeći činovnici blagajna s liječnicima zajednički radili! Upravo u vrijeme donošenja zakona o socijalnom osiguranju bilo bi dobro znanstveno istražiti statistiku oboljenja. Nema časnijega posla koji je dašto dosta trudan nego pregledavanjem bolesničkih listova utvrditi u kojoj i dobi života, kod kojega spola i kod kojega se namještenja izvjesna bolest javlja, kakav je tu tečaj različitih bolesti i koje su bolesti specifički vezane sa samim namještenjem. Stara riječ: Što podnese kovač ne podnaša krojač1*, u premnogom bi se potvrdila, kao i to, da narav nije svuda ista. Jedno je stalno, da bi procenat iznemoglih bio drugačiji kod ljudi različite dobi, različitoga spola i različitoga namještenja. Na polju liječničke higijene velikim koracima ide se danas naprijed. Zato bi liječnička suradnja kod zakona o socijalnom osiguranju donijela okružnim bolesničkim blagajnama neprocjenjivu korist. Treba samo zasukati rukave na rad i djelo, pa da se prilike na znanstvenom polju stubokom izmijene odozdo kad to još ne ide ozgora. Možda je griješka, da naši ljudi ne znaju, odnosno da nijesu odgojeni tako, da ocijene sve; a na drugoj strani, da se ne staraju zato, da eksploatišu sve one blagodati, koje donosi sa sobom liječništvo. 1 zato je vrlo korisno, što Vi u svome listu činite, pobuditi u općinstvu interes, da se bar ponešto orijentira na polju socijalne higijene. 1 treba raditi na popularizaciji higijene, da općinstvo shvati, što može učiniti liječničko umijeće i znanost, što čini povjerenje prema liječniku, kako djeluje na zametak i tečaj bolesti, stan i okolina bolesnikova, kakove bolesti donosi sa sobom doba, hrana i namještenje, izobrazba i duša ljudska. Koliko je do danas održano predavanja sa filmovima iz liječničkog područja, a koliko je izdano brošura, koje prostonarodnim načinom govore o liječništvu uopće! I takova su predavanja brojno posjećena i dosta se čitaju knjige, koje popularišu liječničku znanost. Istina, da se to negdje čini samo iz puke radoznalosti, ali istina je i to, da i u tom slučaju započinje lično interesovanje. Tko naime obrati pažnju na stvar, kod toga zaista ne ostaje sve na kino platnu. Kažu da su dobri gradjevni propisi? Dobro, možda s gledišta tehničkog, ali s gledišta zdravstvenog nijesu dobri. Tuberkuloza, tifus, crne boginje, kolera i druge priljepcive bolesti ne bi mnogo puta prikratile života onome, tko bi pitao prije gradjenja liječnika, da li je gradilište prikladno za gradnju. U ratu smo vidjeli, da su Nijemci prvi istraživali terain čarobnim prutom** na podzemne vode i tek onda da su postavljali svoje praktične bolnice. Želimo, da se tuberkuloza, ta strašna bolest ne samo naših gradova i tvorničkih naselja, nego i našega zdravoga** sela, ukloni iz naših redova. Osnivamo društva i sabiremo prinose, da tu bolest barem smanjimo; ali da bi se starali zato, da izaberemo takovo gradilište, takav gradjevni nacrt, po kojem bi nam sunce, taj najveći neprijatelj tuberkuloze, stalno svjetlilo u stanu, stvar nam je sporedna! Na tlu mekom, neisušenom i u vlažan neisušen stan useljuje se porodica i koje onda čudo, da se za kratko vrijeme počinje javljati bolest pluća. Ljudi do sad zdravi počinju poboljevati i kroz nekoliko godina od cijele porodice preostaje jedan, dva člana. Imali bismo se starati, da tuberkulozno oboljenje uopće ne bude moguće. Mnogo bi k tome pridonijelo, kad bi liječnik bio nazočan ne samo kod istraživanja tla, izabranog za gradnju, nego i kod sastava nacrta zgrade. Malo će pomoći liječničko mišljenje, kad je kuća već sagradjena.

21 323 Tuberkuloza, koja danas ubire silan harač i po našem selu, ima danas svojega krvnoga dušmanina u sunčanom svjetlu i zato se gradjevno liječništvo mora oživotvoriti. Prosvjetom k slobodi, svjetlom k zdravlju ima postati pe samo parolom našega naroda, nego i njegovim zakladnim kamenom! Donosimo dobre zakone i iz svoje sredine izbacujmo rdjave, ali da odlučimo u cilju zatora bijele morije", da se grade kuće i izabiru prostorije za spavanje i za stanovanje po odredbi liječnikovoj, nije nam ni na kraj pameti. Želio bi da vidite sliku, koju sam pred nekoliko mjeseci ja vidio. Išao sam da pogledam lješinu djeteta. Lješina djeteta, starog oko 16 mjeseci, ležala je u čistoj ali mračnoj sobici. U pohode su došla dva rodjaka, kojima je tuberkuloza, od koje je umrlo dijete, navirala štono riječ na oči. Lani sam imao prilike da zaklopim trudne oči odraslom članu te porodice stricu ovoga maloga pokojnika, kojemu je takodjer u 20. godini presjekla nit života sušica. Pred nekoliko godina umrla je u toj kući odrasla tetka toga djeteta takodjer od tuberkuloze. Dok sam pisao smrtovnicu ustade baka i udari u naricanje za unučićem. Naricanje njeno iznenada promijeni se u zdvojni vapaj: Gledajte", govorila je gušeći se u suzama, gospodin nas tješi, da je na svijetu pravda i da ne zdvajam. Kako da ne plačem, kad sam lani izgubila sina za kćerju, za koje sam sve žrtvovala što sam mogla, da ih očuvam, a sada opet izgubih unučiča. Zašto smo Samo mi izvrženi toj strašnoj nesreći, zašto je samo kod nas jetika. Ne vjerujem više ništa. Mi smo proganjani, jer smo bijedni. Kad bi imala silu, sve bi na svijetu satrla. Zašto toga nema kod bogatih?" U takovom tonu išlo je to dalje i ja sam se uzalud trudio, da je utješim. Ostavio sam porodicu očajnu i ogorčenu nad njenom bijedom i u uvjerenju, da bi im bilo bolje, kad bi bili bogati. Takove slike danomice gleda svaki liječnik, i ako u različitim oblicima, ali vazda s jednim istim karakterizovanjem, da se optužuje cijelo ljudsko društvo. A šta radi društvo? Ništa, nego samo naredjuje kod toga dezinfekciju stana! Nešto čemernoga, napokon istinitoga, ima u toj žalbi na ljudsko društvo. Društvo ne dolazi s ničim da pomogne u nesreći, nego još izdaje ferman, da se dezinfikuje, da se drugi od bijednih ne zaraze! Ko stradava, a nije naravi potpuno iskristalizovane, zar da ne plane na društvo? Mislim, da ne toliko zbog nasljedstva, koliko više zbog dugog zadržavanja u lošem stanu zatire tuberkuloza tolike porodice. Već je dokazano, da je mnoga radionica, mnoga kancelarija postala grobom ljudi samo zato, što se tu udomaćila tuberkuloza i što samo stanovanje u takvim prostorijama ima za posljedicu oboljenje na tuberkulozi. To je utvrdjeno, a što čini društvo? Zar se ne bi imala voditi statistika o takovim kućama, o takovim radionicama i kancelarijama, gdje nesmiljeno harači sušica i zar društvo tu ne bi imalo zahvatiti drugačije, nego sa pukom dezinfekcijom? Nije dosta izdavati potpore za slučaj bolesti, nego treba još voditi rat do istrjebljenja sa samom bolešću. Odstranjenje kuća, u kojima se uvriježila tuberkuloza, zatvaranje i odstranjenje radionica i kancelarija, u kojima zdravi ljudi malo pomalo zabijaju čavle u svoj mrtvački odar, ne bi stajalo toliko novaca, koliko se izda na potpore sušičavima! Naš narod imade vepma loše nazore o vodovodima i kanalizaciji. Često puta i u gradu podražuje nas neprijatan vonj gnoja u isparivanju, vonj truleži i preražličitih drugih aromatičnih stvari. A dolazi to otale, što pletemo kotac kao i otac, što provadjamo kanalizaciju po jednom teistom planu tako, da kraj toga plače božica Higijena.

22 324 Znanstveno istraživanje bolesničkih listova nedvoumno bi pokazalo, što čini terain, kao i to, kako veliki utjecaj vrši na čovječanstvo okolina. Bolest iste vrsti imade sasvim drugi tečaj u središtu grada, nego na periferiji. Iz bolesničkih listova takodjer bi se moglo utvrditi, kakav blagotvorni utjecaj vrši kanalizacija, dobar vodovod i dobro svjetlo. Dodamo li k tome još utjecaj okoline, čistoću tijela i odjeće, pa se ne ćemo čuditi, što se jedna te ista bolest drugačije zameće i razvija na periferiji grada gdje nema kanalizacije, vodovoda i dobroga svjetla, gdje se ljudi susreću više sa zemljom i različitim životinjama i gdje okolini nije toliko stalo do čistoće tijela i odjeće i društvene profinjenosti. Zato se i sasvim druge bolesti javljaju : doticaj sa životinjama; rojevima muha, s komarcima i drugim insektima prouzrokuje na periferiji različita kožna oboljenja, dok boravljenje u središtu grada pogoduje više unutrašnjim bolestima. Što važi za stanove, važi u potpunom smislu riječi i za hranu. Društvu je dužnost da vodi račun o čistoći hrane i pića. Ne ću dokazivati, da mnogo i premnogo bolesti, n. pr. crijevnih i želučanih katara, tifusa, različitih kožnih, infekcioznih bolesti, ima korijen jedino, u nečistoj hrani i piću, nego ću se pozvati samo na materijalnu stranu. Za dobre novce trebala bi da se dobije dobra vaga i dobra i zdrava stvar. Ja bi strožem nadzoru podvrgnuo vagu rsp. čistoću na vazi, nego li sam kvalitet stvari. Kad netko oboli, koliko se time gubi da ne računam troškova na liječnika na radnoj sposobnosti. Koliko se ulaže brige i imutka, da se odstrane štetne posljedice nečiste vode, rdjavoga mesa, mizerno izradjenih i osušenih kobasičarskih proizvoda, patvorenog brašna, loše kave, pljesnive riže, stare krupice, pušljivog korijenja i t. d. Trgovine živežnim namirnicama nalaze se doduše pod nadzorom liječnika, ali koliko vremena, koliko torture i koliko nastojanja stoji liječnika, kad nadje pokvarenu stvar, da je uništi. A zatraži li da se sve stvari konfiskuju e onda jao njemu! Naše staklarnice, naše tvornice cementa, duhana, šećera, boje i ostali industrijalni zavodi imali bi poklanjati veću pažnju zdravstvu. Okružni liječnici tu se doduše staraju, da izvrše ono što zakon traži, ali zakon je nedostatan i traži vrlo malo tako, da punim pravom možemo reći, da se dosad nigdje nije tako malo radilo, kao u području obrta i industrije. A koliko imade kod nas upravo tu najraširenijih i najrazličitijih zdravstvenih potreba kao na pr. u kovinarskoj industriji, u industrijama kože, papira, živeža itd. pa u trgovini, obrtu i otpremi. Potrebna je tu veća gospodarska zaštita namještenika, bar takova, koja bi ograničila iznemoglost, bolest, radnu nesposobnost i koja bi pružila namještenicima prvu pomoć. U Velikoj Britaniji ima nekoliko hiljada tvorničkih inspektora iz redova liječnika, a i kod nas se mora, hoćemo li da podignemo zdravstveno stanje naših tvorničkih radnika, uvesti institucija tvorničkih liječnika. Samo takovi socijalno-obrtni liječnici, koji bi stalno boravili medju radnicima i koji bi stalno i sistematski nadzirali tvornice i radničke stanove, mogli bi zahvatiti dublje u područje domaće higijene radnika i njihove zdravstvene odgoje. Samo takovi liječnici bi se mogli uspješno starati za male radnike i trudne žene. Odredjivanje radne sposobnosti i čuvanje zdravlja radnika u preduzećima opasnima za zdravlje ograničilo bi znatno oboljenja i privrednu nesposobnost medju radnicima. Svaki od nas vidi, da se tu nešto za podizanje zdravstva i ograničenje bolesti mora učiniti, ali kako da se to izvede? Uzmimo na pr. novi zdravstveni zakon o rajonskim liječnicima. Koliki bi napredak predstavljao taj zakon, da je naš parlamenat razumio i uvažio

23 325 stručnjačke prijedloge liječnika poslanika Dr. Hajka! Samo odgoja je kriva i ništa drugo, da je govor Hajkov u parlamentu, jedan topao humanitarni govor pun najsilnijih znanstveno-liječničkih zamisli, ostao bez efekta. I zato je potrebno početi sa odgojem kod naših porodica i naše djece. Njima treba odgoja, da podje drugim putem. Okružne bolesničke blagajne staraju se za zdravlje svojih članova i zato im je bez sumnje mnogo stalo do njihovoga zdravlja. Zato treba pregnuti, da se u pogledu zdravstva ljudi od mladosti obrazuje tako, da bi postavši jednom muževima, koji odlučuju o mnogim naprijed navedenim stvarima, bili uvjereni, da su u području zdravstvenom moderne izmjene na bolje prijeko potrebne. To spada u funkciju školskih liječnika. Djelatnost školskih liječnika ne smije se, kao što je to slučaj sada, ograničiti na puko pregledavanje djece, da li su zdrava ili ne, da li im osjetila fungiraju ispravno ili pogrješno, nego treba poraditi na tome, da se školskim liječnicima stavi u dužnost, da i u osnovnim školama predavaju djeci higijenu. Danas je potrebno, da se i u tom ostvari napredak. Fridrik pruski, nazvan Veliki, rekao je jedamput, kad je trebao mnogo vojske, da ništa nije tako istinito kao život i smrt. Aksiom je da živemo i umiremo i zato je potrebno, da se život produži a smrt odloži. Zato je Fridrik Veliki žrtvovao sve na skrb i brigu za zdravlje svojih vojnika. Zaista treba život produžiti, ali tako da bude bez bolesti. Postići se to dade samo radom i odgojem. Djecu treba učiti i odgajati, da upoznaju najvažnija zdravstvena pravila i da znaju da će živeći po tim pravilima produžiti svoj život bez bolesti. U današnjoj modernoj školi, napose u gradovima, treba da naučava zdravstvo ne učitelj nego liječnik. Dalje prostonarodno poučavanje s jedne strane o čistoći zraka, o njezi očiju i ušiju, o oslabljenoj i oštećenoj duševnoj djelatnosti, o koristi zasadjivanja drveća po golim i pustim stranama, o isušenju barovitih i pokvarenih voda, o odstranjenju prašine s odijela i hrane, a s druge strane lako i razumljivo crtanje razvoja i usavršavanja duševnih i tjelesnih sila, pobudjivanje ljubavi prema svemu zdravom, o izboru zvanja, o zamecima različitih bolesti i t. d., donijelo bi u budućnosti neprocjenjive plodove. Zdravlje čovječje je osnov sreće i mira. Tko može i tko ima samo malo snage, plemenitosti i ljubavi prema bližnjemu i sebi samomu, neka propagira ove principe na svakom koraku. Istina, dok žive čovječanstvo, živjet će s njime i bolesti, i ne će se nikada moći sasvim istrijebiti, ali ako budemo htjeli moći ćemo ih ograničiti. Time će se ograničiti i bijeda medju ljudima, a podići sreća, mir i bogatstvo. ( Radnička Zaštita". Preveo: Gj. G ć.) Pitanje slobodne prodaje specijaliteta sa strane m alodrogista. Slobodnu prodaju traže drogisti već 2 god. Ako rezumiramo razloge za i protiv, vidimo, 1. da takova dozvola znači pitanje egzistence ljekarna, 2. Isključiva prodaja gotovih lijekova po ljekarnama ne znači privilegium", već samo po sebi razumljivo pravo. 3. Proširenje prodaje specijaliteta na drogiste ne nalaže nikakova potreba, pošto se dovoljnim brojem ljekarna omogućuje pučanstvu, da te lijekove može kupiti. 4. Prodaja specijaliteta nije nikakva jednostavna mehanička prodaja, već nosi i odgovornost, koju može preuzeti samo kvalifikovani ljekarnik. 5. Dozvola značila bi protuzakonito izdavanje lijekova, koji potpadaju liječn. propisu. 6. Podupiralo bi se

24 326 time samoliječenje bez individualiziranja. 7. Nijesu za to niti farmaceutski tvorničari, niti okružne blagajne, koje predstavljaju velik dio konzuma. 8. Preparati i u slučaju takove dozvole ne bi pojeftinili. Ovo je pitanje samo za se opsežno, te se mora rješavati sa više raznih gledišta. (Včstnik čes. lek. br. 8., g ) Dr. Culek. Skupštine t kongresi. Svečana sjednica za proslavu 50-godišnjice Zbora liječnika održana je 21. listopada u saborskoj dvorani. Na proslavu je došlo oko 300 liječnika iz svih krajeva države. Brojno je zastupana Srbija pod vodstvom predsjednika Srpskog lekarskog društva i medicinskog fakulteta. Isto tako lijepo se odazvala Slovenija s predstavnicima slovenskih liječničkih udruženja. Iz Bosne, Dalmacije i Vojvodine te Češke pridošli su takodjer predstavnici liječništva. Svečanoj sjednici prisu- i stvovali su svi zagrebački liječnici i gosti iz cijele Jugoslavije, zatim civilni i vojni predstavnici. Svečanu sjednicu otvorio je u 10 sati prof. dr. M. Čačković, predsjednik Zbora liječnika Hrvatske, Slavonije i Medjimurja ovim riječima: Moja gospodo i moje gospodje! Otvaram ovu svečanu sjednicu i molim da zapisnik ove sjednice vode dr. Ciraki i dr. Kohler. Sastali smo se danas ovdje na koncu prva pol vijeka života Zbora liječnika za H. S. i M. u Zagrebu, da dademo računa o radu i napretku Zbora, o razvoju medicinske znanosti i zdravstvenih prilika u nas, o nastojanjima i težnjama hrvatskih liječnika. U životu se naroda pol vijeka obično ni ne broji, u životu čovjeka vrlo je to veliko razdoblje, u životu društava, znanosti, javnih prilika zbivaju se i u kraće vrijeme tako zamašne promjene, da se sve iz temelja promijeni. Medicinska znanost prije 50 godina daleki je preteča današnje medicine; zdravstvene prilike u ono vrijeme počeci su zdravstvene organizacije. Danas smo daleko pokročili u medicinskoj znanosti i u zdravstvu, danas svaki bolesnik lako dodje do liječničke pomoći, danas ima velik broj radnika na znanstvenom polju, naša periodična medicinska literatura odlično je razvita, a započelo se već izdavati i znanstvena djela i udžbenike. U svem tom razvoju i napretku Zbor je odlično sudjelovao, ali hoću naročito da spomenem veliki i mnogi rad na polju medicinske znanosti, te dvije naše velike stečevine zadnjega vremena: medicinski fakultet i liječničku komoru i da naglasim Zborove zasluge za te ciljeve. Zbor liječnika i u teškim prilikama bio je vjeran hrvatskom narodu, jugoslavenskoj i slavenskoj ideji. Danas smo svoji u svojem, postigli smo ideale, za kojima smo težili i nadamo se, da ćemo biti veliki i jaki u lijepoj i složnoj domovini, Danas sve je ljepše, bolje, naprednije nego što je bilo prije 50 godina, ali hoću da istaknem nešto, što bi mi svi htjeli da se vrati. Godine kada se u hrvatskom saboru raspravljao zdravstveni zakon, odbor Zbora liječnika pozvao je saborskog izvjestitelja dra Kviringa, te je u šest sjednica nastojao si što bolje razjasniti zakonsku osnovu; bila je to neka vrst zdravstvenog parlamenta, nešto od česa čini se da smo danas vrlo daleko.

25 327 Osobita mi je čast, što danas stojim na ovom mjestu, gdje me sa svim velikim etapama u životu Zbora vežu uske veze, tradicije. Moj otac bio je jedan od osnivača Zbora, za 25-godišnjice bio sam glavni tajnik, a danas stojim na ovom časnom mjestu predsjednika. I baš zato hoću da se zahvalno sjetimo svih onih, koji su u Zboru živjeli i radili za tih 50 godina, i to isto tako onih, koji više nijesu medju nama, kao i onih, koji još danas čvrsto uz nas stoje. Nije moguće da ih nabrojim sve, ali hoću da se sjetim onoga muža, koji je bio prvi tajnik Zbora liječnika, koji je kod 25-godiŠnjice bio predsjednik i koji je za sveg svog života sudjelovao u Zboru i neumorno radio u svakoj prilici, našega velikoga predsjednika dra Ladislava Rakovca. Vrlo žalimo, da danas ne vidimo dva naša člana, koji su u Zboru od osnutka, dra Dragutina Reichweina i patr. chir. Petra Zreleca, kojima zdravstveno stanje nije dopustilo, da dodju u naš krug, pa ih zato s ovog mjesta pozdravljamo. Čast mi je predložiti, da se s ove svečane sjednice pošalje pozdravni brzojav Njegovom Veličanstvu Kralju (Živio kralj!) Izvjestiti mi je, da je ovaj čas poslan brzojav slijedećeg sadržaja: Njegovo Veličanstvo Kralj Aleksander Prvi Beograd. Prigodom proslave 50-godišnjice Zbora liječnika u Zagrebu iz sve naše domovine sakupljeni liječnici šalju Vašem Veličanstvu izraz svoje odanosti. Dr. Lačković, predsjednik. Ovu su našu slavu počastili svojim posjetom mnogi odličnici, predstavnici oblasti, korporacija i društava, pa ih sve od srca pozdravljam. Pozdravljam naročito zastupnika ministarstva narodnog zdravlja i šefa inspektorata u Zagrebu dra Josipa L o c h e rta, zastupnika ministarstva prosvjete i šefa odjela za prosvjetu i vjere u Zagrebu dra Aleksandra Jemrića, zamjenika pokrajinskog namjesnika dra Gavru Gojkovića, rektora sveučilišta dr. Ladislava Poliča, načelnika grada Zagreba arh. Vjekoslava Heinzela, zastupnike vojske gg. generale Srećkovića, Uzun-Mirkovića i dra Nikoliča, predsjednika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti dra Gavru M anojl ović a, rektora veterinarske visoke škole Jaroslava Sa kara, zastupnike medicinskih fakulteta u Beogradu prof. Bogdanovića, u Ljubljani dekana A. Šerka i u Zagrebu prodekana D. M a še ka, predsjednika zdravstvenog vijeća dra Ćulumovića, predsjednika liječničke komore u Zagrebu dra Huhna, predsjednika Ljekarničkog zbora mag. Zimmermanna, zastupnika čehoslovačkih liječnika dra Mesku, zastupnike Jugoslavenskog Ijekarskog društva dra G. Bogi ća, Srpskog lekarskog društva dra. B. Pijada, Slovenskog zdravniškog društva u Ljubljani dra A. Zalo kara, Zdravniškog društva u Mariboru dra Fr. Tavčar a, Udruženja lekara za Bačku, Banat i Baranju dra J. Nenadovića, Udruženja ljekara za Bosnu i Hercegovinu dra Kušana, Slobodne organizacije liječnika u Dalmaciji dra Arambašina, Hrvatskog farmaceutskog društva i Hrvatskog prirodoslovnog društva i konačno kano zastupnika naše učeće mladeži predsjednika Kluba medicinara Preloga. A na koncu pozdravljam topla i otvorena srca Vas braću i kolege, koji ste došli ovamo iz svih krajeva naše široke domovine, koji ste došli da uveličate ovaj naš svečani čas, da se veselite našem veselju, da se dičite našom slavom i da suradjujete u našem radu. Živili! Iza toga je tajnik dr. Janko Božić prikazao historijat Zbora ovako: Vrlo poštovani zbore! Sastali smo se danas ovdje, da svečanom sjednicom proslavimo 50-godišnjicu opstanka Zbora liječnika Hrvatske. Ali mi se nijesmo sastali samo zato, da slavimo slavu, već da izdržimo kritiku čitave naše javnosti, da li je Zbor liječnika kroz ovih 50 godina ispunjao svoju zadaću.

26 328 Neka mi zato bude dozvoljeno, da u najkraćim crtama progovorim nešto o radu našega Zbora kroz ovih 50 godina. Zbor je osnovan god za banovanja Ivana Mažuranića. Ban pučanin prvi neplemić na banskoj stolici, provodio je u Hrvatskoj moderne reforme u školstvu, upravi i sudstvu. Uvedena je opća obvezatnost polaska škole, porota za delikte štampe, zakonom uredjena sloboda sastajanja. Mažuranić je stvorio temelje naše moderne Hrvatske i prirodno je, da je u takovim prilikama bujao društveni život, osjećala se potreba raznih kulturnih, znanstvenih i staleških organizacija i tako se osnovao i Zbor liječnika. Od utemeljitelja Zbora nemamo nikoga živoga, jedino su još dva člana na životu: Dr. Reichwein i Pat. chir. Zrelec. Kako je iste godine osnovano i hrvatsko sveučilište, ali zbog pomanjkanja sredstava bez medicinskog fakulteta, bila je razumljiva želja naših liječnika, da se združe i zajedničkim silama dodju do jednoga cilja, do osnutka medicinskoga fakulteta u Zagrebu. Ovo je bila jedna od prvih zadaća Zbora liječnika. Zato je Zbor već u svom početku preko svojih začasnih članova prof. Al berta i Jirouša osnovu za medicinski fakultet predao vladi u Zagrebu. Kroz 45 godina podržavao je Zbor interes za medicinski fakultet u javnosti, ali zbog nezgodnih političkih prilika nije dugo vremena došlo do ovog narodnog cilja. Tek onda, kad su nakon mnogo nevolja u Hrvatskoj preuzeli vladu narodni ljudi, kad se u svjetskom ratu osjetila nestašica liječnika, onda u god stvara hrvatski sabor na ovom mjestu na predlog Milana Rojca zaključak, da se ima odmah pristupiti otvorenju medicinskog fakulteta. Milan Rojc sprovodi kao predstojnik za bogoštovlje i nastavu ovaj zaključak u djelo, a Zbor ga za njegove zasluge imenuje svojim začasnim članom. Zbor liječnika imade veliku zadovoljštinu, što su prva tri profesora Čačković, Mašek i Wickerhanser imenovani iz njegove sredine. Isto je tako Zbor sudjelovao kod svih zdravstvenih ustanova na području Hrvatske, Slavonije što savjetom što djelom. Odmah u početku godine zatražila je vlada mišljenje Zbora prigodom gradnje zavoda za umobolne u Stenjevcu, dalje u doba osnutka primaljskoga učilišta u Zagrebu, a poduzeo je Zbor korake, da se što prije osnuje prosektura u Zagrebu, što je doskora i učinjeno. Zbor je aktivno sudjelovao kod stvaranja svih zdravstvenih zakona, koji još danas vrijede u Hrvatskoj, tako kod izradbe zakona o uredjenju zdravstvene službe i zakona o zdravstvu od god , u kojem su došli do izražaja upravo iz sredine Zbora posve moderni principi socijalne medicine, kao zaštita djece, suzbijanje tuberkuloze i obrtna higijena. Spomenuti nam je vrlo savremenu osnovu zakona o zdravstvu, koju je izradio član Zbora dr. Markovič i koja će, budući do danas nemamo jedinstvenog zdravstvenog zakona, služiti kao jedna od onih osnova, po kojima će se taj jedinstveni zdravstveni zakon stvarati za čitavu državu. U Zborovim sjednicama, predavanjima i prikazivanjima počinje naš medicinski znanstveni rad tako, te se god osjetila potreba, da na hrvatskom jeziku izlazi jedan časopis, Liječnički Vjesnik", koji danas izlazi već 46. godinu. U znanstvenom radu spomenuti nam je dr. Fona, koji je u početku mnogo pisao za Liječnički Vjesnik, zatim dr. D. Schwarza, Wickerhausera, Mašek a, a u novije se doba razvija taj znanstveni rad u sekcijama, te mi nije moguće tolika istaknuta imena ni spomenuti. Liječnički je Vjesnik prestao kratko vrijeme izlaziti, dok ga nije ponovno uskrisio i unapredio prof. Lobmayer. Liječnički Vjesnik ne donosi samo članke znanstvenog sadržaja, već se tu raspravljaju pitanja oko podizanja narodnog zdravlja i staleška pitanja, osobito otkada od izlazi prilog Staleški Glasnik". Liječnički je

27 329 Vjesnik ujedno organ slovenskih liječnika, liječničkoga društva za Dalmaciju, a u njem se priopćuju i vijesti društva lekara za Bačku, Banat i Baranju u Novom Sadu. Zbor ne goji medicinsku nauku samo kod kuće u svojim redovitim sastancima, on vodi ozbiljnu brigu o svim znanstvenim pokretima u inozemstvu, te sudjeluje na raznim medicinskim kongresima kao u Parizu, Rimu, Barceloni, Moskvi, Pragu, Beogradu i Sofiji, dolazi u dodir s ostalim medicinskim društvima, u prvom redu slavenskima. Svakom se prilikom nastoji manifestirati široka slavenska ideja, te god glavna skupština Zbora izabire za začasne članove liječnike iz sviju slavenskih centruma, kao iz Ljubljane, Beograda, Sofije, Praga i Moskve. U isto vrijeme nastoji se Zbor što više približiti najbližim jugoslavenskim liječničkim društvima, i to u prvom redu Slovenskom zdravniškom društvu u Ljubljani. U Ljubljanu bilo je iz Zagreba vrlo lako ići, mnogo teže u Beograd, jer smo se mi Hrvati nalazili u Austro-ugarskoj, koja je to prijekim okom gledala. Uza sve to prisustvuju Članovi Zbora pod vodstvom predsjednika Rakovca god Kongresu srpskih lekara i prirodoznanaca u Beogradu. Predsjednik istaknuo je tom prilikom u svom govoru, da je srpski narod najdostojnije proslavio 100-godišnjicu slavnog ustanka od upravo na taj način, da je pokazao napredak ii ovih 100 god. slobode. Dr. R ak ovac je tom prilikom visoko odlikovan od Kralja Petra 1. Ovaj uzajamni rad naših jugoslavenskih društava dovodi do toga, da srpski liječnici iz Beograda drže predavanja u Zboru u Zagrebu, tako dr. Sub b o tić, D a nić, Jovanović -B atut god. održava se u Beogradu Jugoslavenski sastanak za operativnu medicinu. To je ujedno i prvi zajednički sastanak liječnika Hrvata, Srba i Slovenaca. Iza prevrata u našoj zajedničkoj velikoj državi nastavljen je rad, kojega je Zbor s ostalim jugoslavenskim liječničkim društvima već desetke godina prije toga započeo. Liječnička su se društva združila u Jugoslavensko Ijekarsko društvo, ali na taj način, koji je sve zadovoljio, da pojedina društva ostaju potpuno samostalna, a da rade za jedan cilj zajednički, oko podizanja narodnog zdravlja i poboljšanja staleških interesa. Tako je i Zbor liječnika sa svojih više od 600 članova stupio u jugoslavensko ljekarsko društvo i biva, i ako inače u svom radu samostalan u Zagrebu, najjači temelj Jugoslavenskog ljek. društva u Beogradu. Zbor, u kojem imade članova iz sviju pokrajina naše države, okupljao je od davnine pod svojim hrvatskim krovom lijepi broj i srpskih drugova. Mi to s ponosom na današnji dan naše slave ističemo, jer nam je uspjelo, zahvaljujući u prvom redu narodnoj a zatim staleškoj svijesti naših članova, ostati po strani od dnevnih političkih trzavica i borbi. U pogledu narodnoga zdravlja raspravlja se u Zboru sada još intenzivnije o suzbijanju kroničnih zaraza našega naroda, u prvom redu o tuberkulozi i spolnim bolestima. Znanstveni rad biva sve jači osobito time, što imademo u neposrednoj blizini medicinski fakultet, te se to osobito odrazuje u člancima u Liječničkom Vjesniku, gdje izlaze radnje, koje se mogu po valjanosti mjeriti s radnjama svjetskih medicinskih časopisa. Od staleških stvari spomenuti nam je osnutak liječničkih komora u državi. Od god radi Zbor marljivo u zajednici sa Slovenskim zdravniškim društvom u Ljubljani, i Jugoslav. ljekarskim društvom u Beogradu i raspravlja u mnogim sjednicama o nacrtu, kojega je izradio dr. Gregorič. God imademo več izbore za upravu prvih naših komora. Osnutak liječničkih komora je od velike važnosti za naš stalež. On je time dobio svoju autonomiju, te riješava samostalno sve staleške poslove.

28 330 je u ratu protiv Bugarske s urodjenim mu požrtvovanjem i ambicijom. Poslije ratne službe vrativši se u Beograd primio je ponovno službu u Duševnoj Ja sam na koncu moga izvještaja. Zbor je prema svojim silama i prilikama kroz ovih 50 godina nastojao ispuniti svoju svrhu, on je njegovao liječničku znanost, brinuo se za narodno zdravlje, promicao socijalne, gospodarske i etičke interese liječničkog staleža. Za ove ciljeve i svrhe neka on i u budućnosti dalje radi i napreduje. Iza ovoga izvještaja uzeli su riječ dr. J. Loch ert kao zamjenik ministra narodnog zdravlja, g. A. Jemrić kao zamjenik ministra prosvjete, dr. G. Gojkovič zamjenik pokrajinskog namjesnika, rektor dr. L. Polić u ime sveučilišta i medicinskog fakulteta, gradonačelnik arh. V. Heinzel za grad Zagreb, dr. Lochert kao šef zdrav, odsjeka, g, Sakar kao rektor veterinarske visoke škole, prof. Bogdanovič za beogradski medicinski fakultet, prof. Šerko za ljubljanski med. fakultet, u ime Jugoslav. akademije znanosti i umjetnosti predsjednik dr. G. Manojlović, dr. P. Ćul u m ović predsjednik Zdravstvenog vijeća, dr. K. Hiihn predsjednik Liječničke komore, Mg. S. Zimmermann u ime Ljekarničkog zbora, dr. Mčska za Spo- Iek československych lćkaru v Bratislave, dr. G. Bogić potpredsjednik Jugoslavenskog ljekarskog društva, dr. B. Pijade za Srpsko lekarsko društvo, dr. A. Zalokar u ime Slovenskog zdravniškoga društva v Ljubljani, dr. Tavčar F. za Zdravniško društvo v Mariboru, dr. J. Nenadović u ime Udruženja lekara iz Bačke, Banata i Baranje, dr. Kušan za Udruženje ljekara lz Bosne i Hercegovine i dr. Arambašin za Slobodnu organizaciju liječnika u Dalmaciji. Sva su gospoda biranim i karakterističnim riječima ocrtali utjecaj i rad Zbora liječnika na incijativi i razvitku raznih institucija, naročito medicinske znanosti, medicinskog fakulteta i socijalnih liječničkih odnošaja, sve na boljitak naroda i otadžbine. Na koncu se predsjednik prof. Č ačkov ić najljepše zahvaljuje gostima na njihovim iskrenim pozdravima i zaključuje sjednicu u V2 I2 sati. Iz sabornice krenuli su svi učesnici poslave u Zagrebački Zbor na svečano otvorenje medicinsko-farmaceutske izložbe. Dr. JovanDanić 25. oktobra god. naprasno je umro dr. Jovan Danić, dugogodišnji upravnik Duševne Bolnice u m. u Beogradu. S njim je otišao u grob jedan od posljednjih najstarijih i najuglednijih srpskih liječnika, vjeran kolega i veoma dobar čovjek, što je očigledno posvjedočio i njegov sprovod 27. oktobra t. g. Dr. Jovan Danić se rodio 13. augusta godine u Beogradu, gdje je svršio i gimnaziju. Poslije mature se upisao na pravo Velike Škole u Beogradu. Godine otišao je Zurich na medicinske studije, gdje je slušao 8 semestara, a ostalo vrijeme studija je probavio u Wurzburgu, gdje je postao doktor cjelokupne medicine, hirurgije i babičluka. Poslije toga je frekventovao godinu dana klinike u Parizu i u jesen godine se vratio kući u Beograd. Godine postavljen je za sanitetskog kapetana II. klase i odredjen je bio na službu u Zaječar, gdje ga je zatekao i rat, u kojem je učestvovao sa osobitom ambicijom. Za ovu izvanrednu službu odlikovao ga je general Černjajev srebrnom medaljom za hrabrost. 16. juna godine je postavljen za sekundarnog liječnika Duševne Bolnice u Beogradu, a godine postao je upravnikom iste bolnice. Godine učestvovao

29 331 Bolnici, na kojem je mjestu ostao sa prekidom od 2 godine službe liječnika fizika u Ćupriji do svog konačnog penzioniranja godine. Dr. Danić u posljednjem deceniju života učestvovao je i u svjetskom ratu. Godine je bio kao upravnik jedne Rezervne Bolnice u Aleksincu, odakle je prilikom nesretnog sloma srpske armije pokušao prelaz preko Albanije, ali kod Peći nije mogao dalje, nego je bio od austrijanaca zarobljen, doveden u Beograd i kasnije interniran u Nežideru (Madjarska). Sve patnje teškog zarobljeničkog života izdržao je Dr. Danić ne samo hladno, nego više nekim humorom, kojim je on uvijek raspolagao. Velike zasluge ima dr. Danić ne samo u istoriji Srbije, nego i u životu Jugoslavije kao liječnik, kao izvrstan borac stojeći na najvećoj visini moralne snage u društvenom životu, kao jedna najmarkantnija ličnost u našem državnom administrativnom životu, koju je poznavao baš uslijed njenog populariteta svatko, počevši od cigančeta do najvišeg kraljevog doma. Neumoran je literaran rad pok. dr. Danić a. Gotovo polovicu čovječjeg vijeka je uredjivao Srpski Arhiv za celokupno lekarstvo1', organ Srpskog Lekarskog Društva". Od godine do rata je uredjivao i Narodno zdravlje". Njegov jasan i primamljiv, prirodan stil je i popularisao njegov rad. On je preveo Sistem Higijene" od dr. Rajha i Ženije i Ludilo" od Lombroso-a. Imedju ostalog napisao je i psihijatrisku studiju 0 duševnom bolu", Jedna šetnja kroz ludnicu", 0 samoubijstvu" i t. d. Kao liječnik stalno veoma savjestan, kao dugogodišnji direktor beogradske Duševne Bolnice izvanredno tačan, marljiv, po potrebi strog ali uvijek pravedan, kako prema mladjima uvijek dobroćudan, tako isto i prema pretpostavljenim službenim organima uvijek dostojanstven, otvoren, slobodan, ali ni pred kim nije nikada puzio. Mnoge anegdote su ostale iz tog doba, koje su i danas sačuvale pokoj. dr. Danića u živoj uspomeni kod srpskog naroda. Kao liječnik bivao je vrlo često državni izaslanik na stručnim kongresima u inozemstvu. Kao stari organizator i pobornik u borbi protiv alkoholizma stekao je vječno ime širom naše kraljevine, kao i u tudjem svijetu. Značajan je rad pok. dr. Danića i u srpskom društvenom životu. Tri puta je bio odbornik grada Beograda, bio je u svoje doba čak i narodni poslanik i učestvovao u Skupštini prilikom izbora Kralja Petra i kao član delegacije sam je dopratio kralja iz Švajcarske u Srbiju. Posljednih decenija se povukao od svakog političkog života, što nam može protumačiti samo pošteni i iskreni karakter. Slični karakteri, koji su rijetki, uvijek imaju pred očima procul a negotiis", jer politika nikada nije rodjena od logike, nego od simpatije ili antipatije. I kao dugogodišnji predsjednik Glavnog Sanitetskog Savjeta nesumnjivo je ostavio dr. Danić svojom smrću veliku prazninu, koja će se teško dati dostojno ispuniti. Više puta je bio i predsjednik Srpskg Lekarskog Društva" a na koncu je bio izabran i za prvog predsjednika Lekarske komore" u Beogradu. Odlaskom dr. Danića gube njegovi sinovi i unučad izvanrednog oca i djeda. Nad svima vrlinama pokoj. dr. Danića stoje kao sjaj neobična visina njegovog morala i etike, kao komponenti veoma razvijenog altruističkog osjećaja, ne manje stalna toplota samo jednog toplog čovjeka, kojom se zagrijao svaki, koji je došao u kontakt s njim, rijetke vrline u današnje bolesno doba korupcije i neograničenog egoizma! Život i neumoran rad dr. Jovana Danića služi nam i služiti će u buduće svima liječnicima kao odličan primjer jednog dobrog liječnika i čovjeka sa neobičnim moralnim crtama. Slava Jovanu Daniću! Beograd. 10.-X ' Prof. dr. Laza Stanojevič.

30 332 [P rof, dr. Jaroslav Hlava. j Češki narod izgubio je ponos svoga medicinskoga fakulteta, najistaknutijeg predstavnika našeg staleža, a Zbor liječnika jednoga od najuglednijih svojih začasnih članova: 31. listopada umro je u Prahi prof. dr. Jaroslav Hlava. Nad ovim grobom ne smije se pisati konvencionalni nekrolog, jer ličnost ovog pokojnika svojim svestranim radom, svojom veličinom i krasnom harmonijom, kida sve priznate konvencionalne okvire poznatih, priznatih, uvaženih trudbenika, kojima se grob kiti ovakovim epitetonima. Hlava je značio mnogo više, ne samo češkom narodu, nego i Slavenstvu, bio je sjajan primjer slavenske duše, m o d e ril e slavenske duše: radin kao crv, pravedan i neumoran, strog i blag, skromna češka natura i pravi grandseigneur, jednako velik kraj mikroskopa, uz seciranu lješinu, kao i vodja češkog liječništva, kao vrhovna glava češkog zdravstva, kao predsjednik društva Narodnog divadla, kao prvi inicijator Slavenskog liječničkog komiteta, jednako velik kao borac protiv raka kao i prijatelj djaštva i urednik najuglednijeg češkog medic, časopisa i autor mnogih znanstvenih članaka i predavanja. Iz ovakvih kamenova sazidala se, na ovakvim se stupovima samo mogla da podigne impozantna zgrada zdrave, napredne i bogate čehoslovačke republike! Sa 28 god. već je docenat (1883.) patološke anatomije na novo otvorenom češkom medic, fakultetu. Mladi docenat imponira starijim kolegama profesorima, i ti stari profesori nijesu ukočeni auguri, koji se zatvaraju u svoj aeropag, nego širokogrudno pozi viju u svoje kolo i mladog docenta i daju mu savjetujući glas u svom zboru. A on taj poziv i zaslužuje. U kratko vrijeme organizira zamjernom energijom svoj institut, dapače nakon 13 godina uspijeva pod Austrijom! da mu se sagradi i novi, za ono vrijeme lijepi i prostrani institut, i na sklonku svog života, kao krunu svog životnog rada i nastojanja, g , u slobodnoj državi svoga naroda, konačno izgradi velebni svoj institut, koji punim pravom nosi njegovo ime. Uz neumorni rad kao profesor patološke anatomije dospijeva da napiše uz bezbroj omanjih predavanja i referata 113 vrlo vrijednih i znamenitih radnja iz patološke anatomije i bakteriologije i izdaje prvu modernu medic, knjigu na češkom jeziku za medicinare (Patološku annatomiju, u zajednici sa svojim asistentom prof. Obrzutom); 27 godina predsjeda najuglednijem udruženju Spolek českych lćkaru", radi u njemu neumorno, organizira sastanke, sjednice, predavanja i referate; i kroz dugi niz godina kao vrhovni urednik sve više usavršuje i diže najbolji češki med. list Časopis českych lćkaru" do posljednjeg svog daha. Djaštvo ga voli nada sve; djacima bio je strog učitelj ali i dobar drug, s toplim srcem oca i zaštitnika; svaki koji je radio, našao je u njemu zaštite i potpore vanrednim instinktom je znao naći talente i podupirao ih u radu svestrano. Ali široka kulturna duša njegova nije samo u tom krugu našla svoje smirenje: kao prava neumorna slavenska duša morao je raditi još i u širem, opsežnijem djelokrugu. Uz pomoć nekih vrlih suradnika (Semeršd, Pešina) on se stavlja na čelo pokretu za zbliženje svih slavenskih liječnika i tu imade neprocjenivih zasluga za slavensku med. znanost, jer je zapravo njegovom inicijativom tek slavenska med, znanost došla do uvaženja i priznanja na svjetskom forumu. Začasno članstvo mnogih slavenskih liječničkih društava, i našeg Zbora, tek je bila neznatna nagrada za taj njegov grandiozni

31 333 rad. Vrijedno je, da baš tu stranu njegovog djelovanja posebice i opširnije istaknemo, jer je i kod nas vrlo malo poznato, dapače ni onima, koji su ga odlikovali, kako se to u stanovitim prigodama i nedavno očitovalo. G vodi Hlava 130 čeških liječnika na medjunarodni liječnički kongres u Moskvu. Češki liječnici drže predavanja u svim sekcijama češki ili francuski (60) i imponiraju na cijeloj liniji. Dok pok. car svih Rusa Nikolaj 11. kod općeg primanja ni ne zna, da postoji narod Hrvata (kad su mu bili predvedeni naši delegati), dotle prima Hlavu u posebnu audijenciju kao predsjednika češkog narodnog liječ. komitea i odulje s njime ruski razgovara... G polazi Hlava sa 84 čeških liječnika na drugi medjunarodni forum na internacionalni med. kongres u Paris. I na tom XIII. internae, kongresu on izradi, da se je jedna sjednica posvetila lih slavenskim liječnicima. Bilo je to 8. kolovoza kad se u amfiteatru bolnice Hotel Dieu sakupilo preko članova kongresa, svih slavenskih narodnosti, a medju njima i francuski prijatelji L. Leger i E. Denis te predsjednik kongresa Duflocque. Kao počasni predsjednici zauzeše stolice prof. Albert iz Wiena, Pašutin iz Petrograda, Horbaczewski iz Prahe, Wicherkiewicz iz Krakowa, Subbotić iz Beograda, Gun drum iz Hrvatske, Rusev iz Sofije i Hlava. Hlava je otvorio skupštinu i tajnik češkog narod, komitea Dr. Pešina iznio je glavne smjernice za osnutak slav. medic, komitea: 1. Odnošaj pojedinih slavenskih plemena na polju medic, žurnalistike i izdavanje zajedničkog Slavenskog medic, zbornika; 2. Slavenski kongresi liječnika i prirodoslovaca; 3. Medic, terminologija medjunarodna, narodna i medjuslavenska (Semerad). Opširna i svestrana debata svršila je nizom realnih rezolucija i osnutkom Slav. med. komitea. Doskora i svi ostali slavenski narodi osnivaju svoje narodne medic, odbore, koji šalju u taj centralni svoje zastupnike. Hlava je duša svemu i neumorno nastoji, da dodje do veće koncentracije rada. Svjetski je rat i to prekinuo. No i prije, na ili., IV. i V. kongresu ćeš. liječnika Hlava kao predsjednik organizira dolazak slavenskih liječnika, a osobita je njegova zasluga, da su na kongres u Sofiji došli takodjer ostali slavenski liječnici. On organizira i sastanak Slav. medic, komitea g u Wienu i g. 1911, u Krakowu. Vrhunac značajnog djelovanja tog komitea pod vodstvom H l ave bio je g protest protiv ugnjetavanja Slovaka; tada, prigodom XVI. internae, kongresa u Pešti, apsentirali su se svi slavenski liječnici od tog kongresa, jer im nije bilo dozvoljeno, da se afirmiraju kao predstavnici narodnih odbora i protestirali su pred licem Evrope protiv proganjanja nemadjarskih narodnosti u Ugarskoj. Nezaboravne su riječi tog protesta: Ne možemo da budemo gosti vlade i naroda, čija velika većina odobrava protukulturno, šovinističko nasilno vladanje, koje vrijedja svijest demokratske i slobodne Evrope." Tada, za najcrnijih dana pokojne austrijanštine, taj je protest prvi potpisao Dr. Jaroslav Hlava, dvorski savjetnik i član gospodske kuće. Uz Bjornsona i Scotus-Viatora našli su Slaveni Ugarske i trećeg branitelja, čija je smjelost zacijelo bila i veća, jer ga je mogla stići neumoljiva ruka državne osvete Hlava je bio inicijator velike i lijepe češke pomoći na slavenskom jugu za vrijeme balkanskog rata, kada se po prvi puta u kolu drugih narodnosti na izaslanim sanitetskim zavodima ponosno vijorio i češki barjak, javljajući ostalom svijetu, da češki narod ide historičkim putem samostalnoga naroda! Ljetos na duhove još je Hlava posljednji put sudjelovao na sastanku slav. medic, komitea, i time do zadnjeg časa pokazao svoj interes za slavensku medic, organizaciju.

32 334 No njegova široka slavenska, radina duša još je zahvaćala i dalje. Društvu za ispitivanje i pobijanje raka u Prahi" bio je višegodišnjim predsjednikom, jer ga je pitanje raka posebice zanimalo. Nadalje je bio vrlo aktivan kao predsjednik Medicae, koja se u glavnom osnovala liječničkim kapitalom i uspješno svojim produktima stupila u borbu s inozemnim proizvodima. 1 veliki moderni sanatorij u Podoli kod Prahe, jednako podignut liječničkim kapitalom, u kome je ispatio svoju bolest, vidio^ga je ua čelu za vedrih zdravih dana kao brižnog i savjesnog predsjednika. Što više, njegova nježna duša nalazi mnogo smisla i za umjetnost, i eno ga kroz nekoliko godina kao predsjednika društva Narodnog divadla, gdje dolazi u uski dodir sa dramskom umjetnosti, podupire njen razvitak i blagotvorno pomaže umjetnike i djelovanje tog nada sve važnog kulturnog faktora kod Čeha. I kad je nadošao historički momenat, da se češki narod oslobodio svih veriga i stao na svoje noge, osnovao svoju državu, svoju demokratsku republiku, kako to dolikuje naprednom i samosvijesnom narodu, eto i Hlave, da u najvišem forumu zdravstva svog naroda radi i posveti svoje sile narodnom zdravlju. A češki narod, bez ukočenih tjesnogrudnih predrasuda, bez bornirane šovinističke ideologije, gledajući samo na rad i vrijednost svoga sina, stavlja bivšeg austrijskog hofrata", člana austr. gospodske kuće, na najviše mjesto zdravstva: Hlava bude imenovan predsjednikom državnog sanitetskog savjeta. No najdublji, najljepši i najtopliji spomenik podigao si je Hlava u srcima svojih učenika. Stari gospodin1' znao je svojim prijateljskim i simpatičnim načinom općenja steći zaista ljubav i odanost svega djaštvo, koje je do posljednjeg mjesta vazda punilo njegovu predavaonu. Istina, bio je strog na ispitima, mnogo je zahtijevao i jao si ga kandidatu, ako je ispitač odložio svoju obligatnu virdjinku... to je bio vrlo kritičan momenat, i dosta čest... no nikada nije virdjinka ugasnula radi nepravednosti eksaminatora! To je djak.znao, i kada je i morao ponovno stupiti pred strogog profesora, onda je vazda nastojao, da zadovoljni eksaminator ispuši virdjinku do kraja... I to djaštvo, počam od sijedih već profesora, prvih djaka njegovih, pa do najmladjih, puno istinskog pijeteta ispratilo ga je u neobičnom broju na zadnji počinak. Ta stari gospodin" gotovo je umro u njegovim redovima! Već teško bolestan, ustaje sa kreveta, polazi iz sanatorija na ispit, da još jednoć ispituje svoje kandidate, i onda se vraća na postelju, koja mu je za par dana bila samrtna. Klasična veličina zadnji trzaj heroja nauke i rada. * Nad Pragom je sipila dosadna jesenska kišica. Pravi listopadski daii mutnog sjevera. Svuda kaljuže, blato, sklisko kamenje, nesnosna magla, puna čadje i oštre vlage. Vrlo turoban, vrlo žalostan doček za mladog brucoša sa toplog sunčanog juga. Uz to nepoznati ljudi, strani jezik, veliki grad, pun poslene žurbe i hladne stvarnosti, koji hiti za svojim poslom i nema vremena, da se osvrće na kakvu novu, nepoznatu mladu dušu. A ta je duša došla sa toliko lijepih, vedrih, velikih ideala amo a sada stoji sama, osamljena, bez pomoći, bez ikoga. I konačno se nadje na dekanatu. Predlaže svoj indeks gosp. dekanu, ugojenom gospodinu srednje dobe. Sve u strahu, u očekivanju, Što će biti. I taj strogi dekan odjednoć digne glavu, gleda brucoša. I u brucoša se upiru oči. Beskrajno dobre, prijazne, prijateljske. 1 u tom momentu je brucoš zaboravio sve: i maglu i blato i zimu odjednoć mu je bilo tako sjajno u sobici, tako lijepo, prijatno i toplo i dekan je lijepo s njime, onako na pola hrvatski, raspredao razgovor, pitao ga koješta, davao mu dobre savjete, križao mu u indeksu predmete, koje ne treba da upiše, samo da uštedi na

33 335 školarini, htio mu dapače uračunati dva semestra zagreb. filozofije... Brucoš je ispao iz dekanata crvenih obraza i uzburkanog srca. I nikada nije zaboravio onih toplih modrih očiju dekana Hl ave... Doskora zaredaše burni dani, teške demonstracije, brutalna soldateska, mrcvarenje draguna na Vaclavskim namčstima, iznimno stanje, prijeki sud. No medju djaštvom, kao dobri otac, opet se pojavio dekan Hlava, zauzimao se za djake, nastojao da smiri strasti, da održi predavanja otac medju miadjarijorh. I opet su sjale modre oči... Hlava je bio zaista otac djaka, a prema nama Jugoslavenima posebice se ispoljila njegova veiika simpatija. 1 u redu je, da se baš specijalno naša omladina s njime dirljivo oprostila (cand. med. Hajdarević). Zadnja velika gesta pokojnika: tamo gdje je radio, tamo je i svršio. Gdje je tisuće i tisuće secirao, tamo je legnuo i sam, da se na njemu izvrši zadnji čin: sekcija. On, koji je trebao toliki materijal", sada se i sam pružio, da bude materijal". I hladni je nož njegovih asistenata i djaka izvršio svoje, i protokol je suhim slovima bilježio: Produktivna lcronička kataralna bronhitida; kronički emfizem; hipertrofija i dilatacija desnoga srca, obostrani hidrotoraks, ascites, hydrops, anasarca; umjerena cianotička induracija organa, kronička holecistitis s potpunom obliteracijom holedoha i subperitonealno zacijeljenim žučnim konkrementima; pericholecystitis plastica; kamenčić u duet. choledochus; srednja generalizirana ateroskleroza; sitna atrofička aterosklerotička ognjišta u bubrezima; hipertrofija srednjeg režnja prostate; periprostatisis fibrosa; perisplenitis cartilaginea; diverticulum Meckeli. Konac? Ne još dolazi zadnja gesta, od svih zadnja, no jednako veiika, jednako časna po velikog pokojnika: poput drugih velikana češkoga, naroda, koji idu duhom vremena, i on ne će da legne u hladni grob: pepeo si bio i pepeo ćeš biti ali ćeš ostati medju svojima, s njima zajedno, da iz mirnog kakvog kuta promatraš život tvojih bližnjih, tvojih djaka, tvoga naroda. I opet je bio hladni, tmurni jesenski dan nad Prahom, kad su posmrtni ostaci velikog pokojnika nestali u plamenu olšanskog krematorija, da se skromni pepeo vrati medju svoje Heroj je skladno dokončao svoju veliku putanju. Dr. J. Razne vijesti. Zbor liječnika izgubio je posljednih dana dva odlična začasna člana. Dne 25. listopada preminuo je u Beogradu Dr. Jovan Danić, predsjednik beogradske liječničke komore, bivši ravnatelj duševne bolnice i do smrti dugogodišnji urednik Srpskog arhiva za celokupno Iekarstvo". Dne 31. listopada umro je u Prahi Dr. Jaroslav Hlava, j. r. profesor patološke anatomije medic, fakulteta u Prahi, predsjednik drž. sanit. savjeta, začasni doktor Jagellonskog sveučilišta u Krakdwu, red. član Češke Akademije znanosti i umjetnosti, Associć de l Academie de medecine u Parizu, glavni urednik

34 Š36 Časopisa češkych lekaru, bivši dekan (4 puta) i rektor Karlovog sveučilišta te začasni član mnogih slavenskih liječ. društava. Spaljen je 4. studenoga. U njemu gubi Zbor iskrenog prijatelja, koji se vazda borio za priznanje slavenske medic, nauke u svijetu, a naša učeća mladež vazda spremnog zaštitnika. Na drugom mjestu donašamo opširne nekrologe. Odbor Zbora izrazio je svoje saučešće, a uredništvo L. V. uredništvima, koja su izgubila svoje vrijedne glavne urednike. Novi članovi. Zboru pristupiše kano redoviti članovi: dr. Ferdo Palmović, aspirant zakladne bolnice u Zagrebu; Dr. Ilija Ćorlukić, privatni liječnik, Zagreb; Dr. Mara Kuč era, aspirant zakladne bolnice u Zagrebu; Dr. Ivo Pedišić, aspirant bolnice u Sisku; Dr. Zoran Kameuković, sekund, liječnik kirurške klinike, Zagreb; Dr. Eugen Nežić, bol. aspirant, Zagreb. Umro. Dr. Nikola Hranilović, privatni liječnik u Jastrebarskom. Imenovanja. Dr. Sima Petrović imenovan je za pomočnika ministra nar. zdravlja. Sekundarni liječnik ortopedske bolnice u Zagrebu Dr. Ferdo Grospič ml. asistentom iste bolnice. Dr. Emilija Lazič liječnicom dječijeg lječilišta u Lipiku. Dr. Mira An g je l in o v ić -Guts c hy zubnom liječnicom kod državne školske poliklinike u Zagrebu. Honor. liječnik Dr. Vladimir Skomorovskij kr. kotar, liječnikom u Perušiću. Dr. Arsen Guteša kr. kotar, liječnikom u Korenici. Prem ještenje. Šef ambulante za trahom u Kotoribi Dr. Martin Žižić kao upravitelj stanice za trahom u Prelog. Umirovljenje. Dr. Dobr. Ger. Popović, pomoćnik ministra nar. zdravlja, Beograd. Drugarska pažnja. Prigodom 50-godišnjice Zbora posvetilo je uredništvo Praktičnog lekara (urednik Dr. M. Cermanović, Beograd) svoj 10. broj (sav latinicom) našemu Zboru, uz ove bratske uvodne riječi: U Spom en P edesetogodišn jici Zbora Liječnika Hrvatske, Slavonije i Medjuinurja. Slaviti pedeset godina kulturnoga stručnoga rada nije malenkost nije malenkost u toliko prije, što je Zbor liječnika Hrvatske, Slavonije i Medjumurja ponikao u jednoj sredini, koja se ne bi mogla smatrati za najpogodnijom za taj rad. I u prkos svima poteškoćama i u prkos sviju prilika, koje su kaleidoskopski mijenjale čas u jednom, čas u drugom pravcu, Zbor je u svima pitanjima kako u stručnim, tako i u staleškim uvijek zauzimao stanovište stvarno i neodvisno. Vodjen pedeset godina od kolega, koji su kao prvi medju sebi ravnima, imali ne samo povjerenje članova Zbora, već i njihovu stvarnu pomoć u radu, Zbor je dostigao zavidnu visinu, Zbor je bio zbiralište sviju najvećih umova svoga tla, od njega su zračili zraci

35 nauke do najudaljenijeg mjesta, gdje je bilo njegovih Članova. Zbor je proširio svoj rad daleko preko onih granica, koje je sebi u početku stavio u zadatak. Veza izmedju Zbora i drugih slovenskih ljekarskih udruženja bila je uvijek iskrena i čvrsta i nerazdvojna, što medju ostalim može da se zaključi i iz spisa začasnih članova Zbora. Danas poslije pedeset godina svoga teškoga ali i uspješnoga rada, čijem je uspjehu u mnogome doprineo i ugledni stručni organ Liječnički Vjesnik". Zboru će svi praktični ljekari poželjeti, da i u drugom polustoljeću posluži: Civibus servandis, Morbis pellendis, Medicis juvandis! Praktični lekar" samo se pridružuje toj želji i posvećuje današnji svoj svečani broj Zboru liječnika Hrvatske, Slavonije i Medjumurja. Dr. Milivoje Cermanović. Ovaj lijepi gest drugarske pažnje mi radosno bilježimo te se uredništvu P. 1." srdačno zahvaljujemo. Jugoslavenski sastanci za operativnu medicinu. Prigodom 50-godišnjice Zbora liječnika pozvao je potpisani kano predsjednik II. jugoslavenskog sastanka za operativnu medicinu sve u Zagrebu se nalazeće predstavnike ove struke dne 23. listopada na dogovor, te je zaključeno: 1. da se jugoslavenski sastanci za operativnu medicinu imadu nastaviti; 2. da se daje mandat Beogradu, da priredi slijedeći sastanak i da potpisani taj mandat preda. Prema tome se je potpisani obratio na profesora dra Milivoja Kostića, kano predstojnika kirurške klinike i kano nasljednika prof. Subbotić a, pokretača ovih sastanaka i zamolio ga, da inicira organizaciju 111. jugoslavenskog sastanka za operativnu medicinu u Beogradu. U Zagrebu 14. studenoga Prof. Čačković Otvorenje instituta za socijalnu medicinu u Zagrebu. Institut za Socijalnu Medicinu u Zagrebu kao ustanova Ministarstva narodnog zdravlja, otvoren je 15. augusta na Mlinarskoj cesti broj 10. Institut je stručni organ Higijenskog odjeljenja Ministarstva narodnog zdravlja, te će obavljati sve poslove, koji spadaju u socijalnu medicinu i propagandu. Uz to moči će se Institut upotrebljavati i za univerzitetsku nastavu. III. sastanak ruskih znanstvenih radnika u Prahi 28. rujna 3. listopada Na medicinsko-prirodoslovnom sastanku predavao je dne 1. listopada A. 1. Sčerbakov: Kupališta u Jugoslaviji. Godine pozvalo je min. nar. zdravlja autora, da proučava miner, vode u SHS. Autor priopćuje rezultat svog 4 god. rada. Bogatstvo je miner, voda u SHS neizmjerno. Oko 3000 izvora ima u državi, te vode su svih mogućih vrsti. Ne postoji miner, voda na svijetu, da je nema i u SHS. Sve dakako nijesu u takovom stanju, da bi se ih moglo upotrjebiti u medicini. Država vodi u režiji 8 kupališta, ostalo je u najmu. Dalje pretresa klimu: Ta je primorska (malo), srednjeevropejska (mnogo), alpinska (visoke gore) te ste p na

36 338 (na istoku). Obala jadranskog niora bit će jednoć središte svim Slavenima (Slavenska Riviera). Tumači, odakle široko, jugo (topla zračna struja), odakle bura (hladna, sjeverna struja). Spominje i češka mjesta na obali: Srebrno i Kupari, gdje se ne štedi sa glavnicom, ali nijesu mjesta najzgodnija, (pijesak samo 5 6 m.) Pokazuje silu diagrama, te svršava, da studij voda u SHS znači posao od više godina a i više stručnjaka. Dr. Culek Službeni pravilnik liječnika-činovnika Sred. ureda za osig. radnika. Na mnoge upite kolega saopćujemo, da radi odviše velikih troškova sa štampanjem nijesmo u stanju, da donesemo konačnu redakciju tog pravilnika, kako ga je odobrilo ministarstvo za soc. politiku. Tko taj pravilnik želi, neka se obrati na: Uredništvo Radničke Zaštite", Zagreb, Preradovićeva ul. 44. Odsluženje staža na klinikama. Inspektorat min. nar. zdravlja u Zagrebu, javlja: Riješenjem Ministarstva narodnog zdravlja u Beogradu od 7. rujna pod brojem dozvoljeno je, da se liječnici, koji imaju da odsluže jednogodišnji staž, mogu dodijeliti na službu i kliničkim bolnicama, što se naslovu znanja i ravnanja radi saopćuje. U Zagrebu, dne 26. listopada Dr. Lochert. Honorar primalja. Ministarstvo Narodnog Zdravlja svojim riješenjem broj od 29. aprila odredjuje: Prema čl. 20. Uputstva za babice", koja su otštampana u broju Službenih Novina, babica ima pravo naplaćivati za učinjene posjete prije ili poslije porodjaja kao i za ostale babičke radove (klistiranje, ispiranje i t. d.) 7.50 do 15 Din. u unutrašnjosti, 15 do 20 Din. u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, za porodjaje dinara u unutrašnjosti, a Din. u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, no kod porodjaja obuhvata se kod ove takse i sav potrebni rad poslije poradjanja, kao i njega u babinjama za prvih devet dana. Ove takse važe za cijelu zemlju. Liječnički kurzevi u W ienu. Medicinski fakultet u Wienu priredjuje i ove školske godine cio niz vrlo potrebnih i korisnih kurzeva iz pojedinih grana medicine te o nekim specijalnim pitanjima novije terapije. Upozorujemo gg. kolege na te kurzeve. Potanje informacije saznat će iz posebne instruktivne i pregledne brošure, koja se svakom besplatno šalje. Obratiti se na: Buro der Aerztekurse, Wien VIII. Schl5sselgasse 22. Izm jen i serum a protiv difterije. Saopćujemo u ime drž. seroterapeutskog zavoda u Wienu, da je kod seruma protiv difterije, serija 988, sa rokom uporabivosti do novembra g moćnost popustila, te se uslijed toga povlači iz prometa. Izmjena svježim serumom vrši se po nama bez naplate. Jugoslavenski serum zavod d. d. Zagreb Bijenička cesta br. 21. Glavni zastupnik drž. seroterapeutskog zavoda, Wien.

37 Promjena imena. Min. unut. djela dozvolilo je kol. Dru Aleardu Kčnigu, da svoje ime promijeni u Kraljević. Kolege! 339 Odbor Zbora primio je preko liječničke komore dopis kol. Dra Barića, u kome se moli za potporu teško bolesnom starom našem kolegi Franji P atockome, kr. kot. liječniku u m. u Kostajnici. Zbor je po mogućnosti priskočio kolegi u pomoć, no nema sredstava, da rnu pruži toliko, koliko bi mu bilo potrebno. Stoga molimo sve kolege, da izvrše" svoju drugarsku dužnost i izravno pošalju kolegi. Dru Bariću svoje prinose za Dra Patockoga. Odbor Zbora. Književna objava. Engleska biblioteka izdala je Gramatiku engleskog jezika od Jelene Kolin-Gjurić. Narudžbe prima: Engleska biblioteka, Zagreb, Prilaz 2. Preporučamo. Pripomoćna blagajna. Mjesto vijenca na odar pok. Dru Jakovu Neumannu sakupio je kol. Dr. H. Blau medju varaždinskim liječnicima i ljekarnicima Din 520 za pripomoćnu blagajnu Zbora. Rakovčeva zaklada. Dr. L. J. poklonio liječnički honorar od D 400' ; Dr. M. Gjurički liječ. honorar od D 800'. Uplate gg. članova Zbora za m jesec rujan god Dr. J. Ciraki, Zgb., D 200 Dr. J. Paleček, Zgb., D 150', Dr. M. Bašić, Vinica, D 200', Dr. I. Baboselac, Zemun, D 200', Dr. V. Bachman, Pregrada, D 200', Dr. L. Horvatin, Klanjec, D , Dr. H. Gross, Jastrebarsko, D 200', Dr. A. Miiller, Wien. D 200', Dr. L. Piantanida, Mostar, D 150, Dr. V. Boić, Zgb., D 150', Dr. J. Stalio, Split, D 200', Dr. K. Sekora, Jajce, D 200., Dr. M. Knežević, Topusko, D 200', Dr. J. Semerdd, Praha, D 200', Dr. D. Begović, Vel. Gorica, D 200', Dr. V. Peičić, Bjelovar, D 200', Dr. 1. Čorlukić, Zgb., D 200, Dr. M. Selak, Zgb., D 200., Dr. J. Škarica, Wien, D 200'. Zagreb, 30. rujna Dr. O. Weiss z. s. blagajnik. Prinosi gg. članova Zbora za 50-godišnjicu Zbora za m jesec rujan god Dr. J. Ciraki, Zgb., D 100', Dr. J. Paleček, Zgb., D 50', Dr. i. KShler, Zgb., D 100', Dr. D. Jurinac, Vinkovci, D 100', Dr. M.B ašić, Vinica, D 100, Dr. J. Dobrodolac, Beograd, D 100', Dr. A. Miiller, Wien, D 100, Dr. M. Glasgall, Varaždin, D 100', Dr. A. Raić, Zgb., D 100, Dr. S. Pavlekovičeva, Senj, D 150, Dr. D. Begović, Vel. Gorica, D 100 Dr. E. Sattler. Vojni Križ, D 100, Prof. dr. D. Mašek, Zgb., D 600, (ukupno D 1000' ), Dr. J. Račić, Split, D 100, Dr. D. Certin, Zgb., D 100,

38 340 Dr. M. Dejanović, Zgb., D 100', Dr. Stepniczka Zgb., D 100',' Dr. M. Selak, Zgb., D 100', Dr. J. Stavči, Gračac, D 100, Dr. F. Stipan, Jastre- barsko, D 100', Dr. J. Škarica, Wien, D 100'. Zagreb, 30. rujna Dr. O. Weiss z. s. blagajnik. Uplate g g. članova Zbora za m jesec listopad god Dr. 1. Ivančević, Zgb., 200', Dr. L. Palmović, Virje, D 100., Dr. B. Szemerey, Lipik, D 100', Dr. N. Perov, Zgb., D 152'50', Dr. J. Rogina, Zgb., D 200', Dr. Ž. Hahn Zgb., D 202'50, Dr. M. Hofer, Novi Vinodol, D 200', Dr. L. Fischer, Zgb., D 200', Dr. J. Vyborny, Čabar, D 100', Dr. V. Blaž, Fiume, D 200', Dr: E. Sattler, Vojni Križ, D 200, Dr. J. Nenadović, N. Sad, D 200, Dr. K. Tauszk, Zgb., D 200', Dr. K. Sztraka, Zgb., D 200', Dr. Z. Kamenković, Zgb., D 15250, Dr. V. Krstić, Zgb., D 15250, Dr. L. Tramontana, Vis, D 200', Dr. L. Jurinac, Lukavac, D 100', Dr.J. Vodehnal, Ogulin, D 200', Dr. M. Bauer, Zgb., D 200, Dr. S. Seat, Šibenik, D 200', Dr. V. Jurinac, Zgb., D 75', Dr. E. Kostić, Šid, D 100', Dr. A. Ernst, Varaždin, D 200', Dr. A. Stadar, Osijek, D 100', Dr. A. Muža, Osijek, D 200', Dr. 1. Sobol, Crikvenica, D 200', Dr. Lušić-Matković, Čačak, D 200', Dr. K. Lušicky, Zgb., D 200', Dr. Ž. Spitzer, Zgb., D 200', Dr. M. Nemičić, Meran, D 200 Zagreb, 31. listopada Dr. O. Weiss z. s. blagajnik. Uplate g g. članova za 50-godišnjicu Zbora za m jesec listopad. Dr J. Rogina, Zgb., D 100', Dr. E. Šlajmer, Ljubljana, D 100', Dr. Ž. Hahn, Zgb.,.D 100', Dr. M. Deutsch, Zgb., D 100 Dr. A. Ferri, Šplit, D 100', Dr. O. Krajec, Ljubljana, D 100', Dr. V. Jurinac, Zgb., D 50', Dr. I. Barbot, Stenjevac, D 100', Dr. W. Kryspin Exner, Stenjevac, D 100, Dr. O. Kryspin, Stenjevac, D 100', Dr. S. Karabajić, Stenjevac, D 100', Dr. V. Bazala, Zgb., D 100', zač. član Dr. M. Rojc, Zgb., D 1000', Dr. V. Vereš, St. Pazova, D 100, Dr. J. Vodehnal, Ogulin, D 100' Dr. G. Bledšnajder, Karlovac, D 100', Dr. H. Gross, Jastrebarsko, D 100, Dr. L. Stanojević, Beograd, D 100', zač. član Dr. Gorjanović, D 100, Dr. 1. Fodor, Zlatar, D 100', Dr. R. Peičić, Zgb., D 250', Dr. D. Landler, Bjelovar, D 100', Dr. M. Bauer, Zgb., D 100', Dr. F. Brolich, Zgb D 100', Dr. L. Deszb, Zgb., D 100', Dr. V. Krstič, Zgb., D 50', Dr. Z. Kamenković, D 50', Dr. K. Sztraka, Zgb., D 100', Dr. L. Tramontana, D 100', Dr. P. Čulumović, Zgb., D 100', Dr. D. Lipnjak, Štrigovo, D 100, Dr. M. Duboković, Pleternica, D 100', Dr. 1. Bajić, Sr. Mitroviča, D 100', Dr. L. Debeljak, Varaždin, D 100', Dr. E. Ditz, Osijek, D 100', Dr. B. Katušić, D. Miholjac, D 100', Dr. J. Sondić, Bjelovar, D 100, Dr. P. Baturić, Pučišće, D 100', Dr. F. Machaček, Daruvar, D 100', Dr. R. Joković, Zgb., D 100', Dr. A. Kuljženko, Zgb, D 100', Dr. S. Metzger, Vinkovci, D 100', Dr. J. Nenadović, N. Sad, D 100', Dr. H. Lowy, Zgb., D 100', Dr. G. Ivkovič, Zgb., D 100, Dr. K. Tauszk, Zgb., D 100', Dr. K. Radoničić, Zgb., D 1100', Dr. N. Bačič, Sušak, D 100 Dr. D. Eckstein, Sisak, D 100., Dr. J. Reichsmann, Zgb, D 50', Dr. 1. Vidaković, Sisak, D 100', Dr. M. Stein, Zgb., D 100', Dr. O. Weiss, Zgb., D 100, Dr. J. Heršković, Zgb., D 50', Dr. E. Mayerhofer, Zgb., D 100', Dr. Čačković, Zgb., D 100' (ukupno D 1100' ), Dr. A. Simić, Zgb., D 50' (ukupno D 100. ), Dr. D. Ristović, Zgb., D 100', Dr. J. Scheyer, Koprivnica, D 100', Dr. V. Poljanić, Dubrovnik, D 100', Dr. A Kuhar, Zgb., D 100,

39 341 Dr. J. Marošević, Zgb., D 100', Dr. B. Stein, Zgb., D 100', Dr. A. Muža, Osijek D 100', Dr. M. Divković, Zgb., D 100, Dr. I. Sobol, Crikvenica, D 100, Dr. V. Crlenjak, Zgb., D 100', Dr. M. Košić, Kraljevica, D 100', Dr. Sarčević, Kraljevica, D 100', Dr K. Hiihn, Zgb., D 100, Dr. K. Lusicky, Zgb., D 100, Dr. J. Šandor, Zgb, D 100', Dr. M. Grossmann, Zgb., D 100, Dr. V. Lušić-Matković, Čačak, D 100', Dr. Ž. Spitzer, Zgb., D 100', Dr. D. Erler, Aleksandrovo, D 100', Dr. V. Trojanović, Ston, D 100, Dr. M. Rukavina, Vrbovec, D 100, Dr. D. Dima, Ruma, D 100, Dr. H. Breitwieser, Lipik, D 100, Dr. S. Dočkal, D. Stubica D 100, Dr. J. Antolković, Zgb., D 100', Dr. A. Blašković, Zgb., D 100', Dr. I. Beuc, Zgb., D 100, Dr. B. Bogičević, Zgb., D 100', Dr. J. Božić, Zgb., D 100 Dr. 1. Buzolić, Zgb., D 100', Dr. R. Bauer, Zgb., D 200', Dr. D. Barković, Zgb, D. 100', Dr. H. Botteri, Zgb, D 100', Dr. A. Botteri, Zgb, D 100 Dr. V. Cepulić, Zgb, D 100', Dr. D. Certin, Zgb, D 100', Dr. F. Durst, Zgb, D 1000, Dr. J. Domac, Zgb, D 100', Dr. M. Dejanović, Zgb, D 100 Dr. D. Eisenstadter, Zgb, D 100', Dr. L. Fodor, Zgb, D 100, Dr. J. Fischer, Zgb, D 300', Dr. K. Fried, Zgb, D 100', Dr. 1. Frčhlich, Zgb.^D 100 Dr. R. Fischer, Zgb, D 50', Dr. A. Gottlieb, Zgb, D 100, Dr. Z. Hercog, Zgb, D 300', Dr. K. Hiihn, Zgb. D 100 Dr. I. Herzog, Zgb, D 100 Dr. J«Hribar, Zgb, D 100 Dr. K. Farkaš, Zgb, D 100, Dr. F. Jurčić, Zgb, D 100', Dr. G. Jellinek, Zgb, D 100', Dr. 1. Ivančević, Zgb, D 100', Dr. A. Kuchar, Zgb, D 100', Dr. K. Kleinkind, Zgb. D 100', Dr. J. Korenić, Zgb. D 100', Dr. G. Kraus, Zgb, D 100', Dr. B. Koščica, Zgb, D 100', Dr. O. Muller, Zgb, D 300', Dr. J. Medved, Zgb, D 100', Dr. J. Marošević, Zgb, 100', Dr. R. Mindszenthy, Zgb, D 100', Dr. E. Meixner, Zgb, D 100', Dr. H. Njemirovskij, Zgb, D 100', Dr. L. Novak Zgb, D 100', Dr. V. Pliverić, Zgb, D 100', Dr. M. Pandaković, Zgb, D 100', Dr. I. Raić, Zgb, D 100', Dr. R. Rosner, Zgb, D 100', Dr. V. Scholler, Zgb, D 200, Dr. M. Schwartz, Zgb, D 100', Dr. A. Šžlek Zgb, D 300', Dr. 1. Steinhardt, Zgb, D 200', Dr. J. Thierry, Zgb, D 100, Dr. F. Vitauš, Zgb, D 200', Dr. L. Vrbanić, Zgb. D 100', Dr. j. Štajduhar, Zgb, D 100', Dr. D. Plentaj, Zgb, D 100', Dr. S. Nikolić, Zgb, D 50', Dr. J. Marković, Zgb, D 50', Dr. S. Radojević, Zgb. D 100', Dr. S. Mašek, Zgb, D 100', Dr. S. Vidaković, Zgb, D 100', Dr. S. Zanella, Zgb, D 100', Dr. A. Šercer, Zgb. D 100', Dr. I. Sondić, Bjelovar, D 100', Dr. P. Baturić, Pučišče, D 100', Dr. M. Nemičić, Meran, D 100, Dr. D. Riessner, Zgb, D 100'. Dr O. W e is s Zagreb, 31. listopada z. s. blagajnik. 8. redovita m jesečna skupština Zbora liječnika održaje se u petak 28. novembra o. g. točno u 8 sati u veče u kliničkoj predavaoni (Draškovičeva ul. 19.) s ovim dnevnim, redom: v 1. U spomen Jovanu Dani ću i Jaroslavu H lavi. 2. Predavanje i prikazivanje (Dr. Mir. Schlesinger, Zagreb: Današnje stanje psihoanalize.) 3. Izvještaj predsjedništva. 4. Izvještaj o proslavi 50-god. bora. 5. Staleška pitanja. 6. Eventualija. V lasnik i izdavatelj: Zbor liječnika Hrvatske, Slavonije i M edjumurja u Zagrebu. Uz pom oč redakcionalnog odbora uredjuje Dr. Vladim ir J e lo v š e k. Tisak Dioničke štam parije d. d. Karlovac.

40 Upravni odbor žu pan ije požeške Broj: 871/1924. Požega, dne 16. listopada Predmet: Gjulaves opć. liječnika natječaj. Natječaj. U mjestu Gjulaves ima prazno mjesto opć. liječnika. Beriva istog jesu 2800 Din. plaće godišnje, zatim 26 Din. ličnog, 2 Din. stanarinskog i po 5 Din. obiteljskog doplatka dnevno; petgodišnji doplaci su po 300 Din. godišnje. Natjecatelji neka pošalju svoje propisno biljegovane molbe do 25. studenoga potpisanoj oblasti sa svim potrebnim prilozima u originalu ili ovjerovljenom prepisu. Uvjeti su: 1. Državljanstvo S. H. S: 2. Polučeni doktorat sveukupnog liječništva, biio kod nas u državi, bilo nostrificirani. 3. Svršen bolnički staž. 4. Neporočnost. 5. Doba ispod 4 0 godina. Predsjednik: Dr. M. Bogdanović-Tom ić. Natječaj. U oftalmološkoj klinici kr. sveučilišta Srba, Hrvata i Slovenaca u Zagrebu (predstojnik prof. Dr. Albert Botteri) imade se popuniti mjesto asistenta (pomoćnog liječnika). Prinadležnosti će mu se odrediti prema odredbama zakona o činovnicima. Osim toga uživa stan u naravi i hranu, za koju mu se za sada usteže 50% ličnog dodatka na skupoću. Namještenje je na vrijeme od 2 godine uz medjusobni tromjesečni otkaz. Molitelj imade predstojniku klinike predložiti svoju na profesorski zbor liječničkog fakulteta sveučilišta kr. S. H.S. upućenu propisno biljegovanu molbu, i njoj priložiti: diplomu doktorata medicine, svjedodžbu o potpunom zdravstvenom stanju, krsni ili rodni list, domovnicu, uvjerenje nadležne vlasti o regulisanju vojne obaveze, kao i uvjerenje o dotadanjem zanimanju i vladanju, kao i dosadašnjoj praksi u svojoj struci, te curriculum vitae pisan svojom rukom. Uz svaki izvorni prilog treba priklopiti molbi još dva ovjerovljena prepisa. Rok prijave do 15. decembra U Zagrebu, dne 30. oktobra Prof. Dr. Albert Botteri v. r. predstojnik oftalmološke klinike.