SNJEZANA KORDIC. Jeziöna politika: prosviecivati ili zamagljivati?

Transkript

1 Jezöxur pounkne u Bosrvl t Hencee o- vtni t rurcunöxom GovoRNoM poonuö,ru, SaSa Gavriö (Hrsg.), Sarajevo, SNJEZANA KORDIC Jeziöna politika: prosviecivati ili zamagljivati? 1. Definicija jeziöne politike Definicfje jeziöne politike mogu se naöi u raznim lingvistiökim leksikonima. Ovdje cemo citirati dvrle kojezajedno oslikavaju bas jeziönu politiku kakva je na djelu u Bosni ihercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori Srbiji. Obje definicije su iz Metzlerovog leksikona Sprache, i obje je napisao Ulrich Ammon. Jednojeziöna politika:,,za razliku od vi5ejeziöne politike bavi se jednim jezikom, njegovim rijeöima, oblicima i njihovim kori5tenjem. Jednojeziöna politika pokusava prvenstveno pomoöu zabranjivanja ili propisivanja odredenih rijeöi i tzraza utjecati na svijest ljudi. Preduvjet za to su odgovarajuee velike ovlasti (totalitarni sistemi, ratna situacija, kontrola jeziöne upotrebe u odredenim domenama). Taj pokusaj totalitarnog sistema je, s kritiökom namjerom, literarno predoöen u romanu G. Orwella na primjeru newspeaka" (Glück 2000: 668). Viöejeziöna politika'.,,dok se jednojeziöna politika odnosi na politiöke mjere unutar jednog jezika (npr. na zabranjivanje odredenih rijeöi), vi5ejeziöna politika usmjerena na odnos izmedu razliöitih jezika" (Glück 2000: 654). Konkretno, na reguliranje tog odnosa u podruöju Skolstva, pravnih i nstitucija, ad m i n istracije, m edija, ku ltu rn ih i nstitucija i sliöno. 2.Tko oblikuje i sprovodi jeziönu politiku? Nakon Sto smo kratko rekli kakva je jeziöna politika u domacoj sredini, pogledajmo tko je odgovoran da je ona takva. Dakle, tko oblikuje i sprovodijeziönu politiku? 1) U prvom redu to su profesori na fakultetima:. jer oni poduöavaju sve buduce nastavnike jezlka na srednjim i osnovnim Skolama;. sastavljaju program jeziöne nastave za studij, za sredn je i za osnovne Skole;. pisu jeziöne udzbenike za fakultete, srednje i osnovne Skole;. pisu rjeönike, gramatike i pravopise (koji se primjenjuju u 5kolama, medijima, administraciji, izdavaökim kucama itd.);. u medijima govore i pisu o jeziku;. ölanovi su raznih komisija u ministarstvima, npr. za udi.benike, za nastavne programe, za financiranje projekata itd. 2) Ministarstvo: naruöuje, odobrava ifinancira nastavne programe, udzbenike i dr. 3) Nastavnici na osnovnim i srednjim Skolama: kroz nastavu oblikuju kod djece i omladine stavove o jeziku 4) Mediji: donose u novinama tekstove o jeziku, na radiju i televiziji emisije o jeziku (u tome sudjeluju profesori, lektori, novinari) Kao 5to je iz navedenoga vidljivo, profesori na fakultetima imaju glavnu ulogu. A Sto je osnovno 5to pritom öovjek od njih oöekuje? Oöekuje u svakom sluöaju da prosvjecuju i da govore istinu. Jer oni su znanstvenici i prosvjetni radnici. Osnovni zadalak prosvjetnog radnika je da prenosi znanje. A i etiöki kodeks sveuöili5la zahtijeva od znanstvenika da prosvjecuje javnost. Ba5 zato se medu osnovnim naöelima sveuöili5ta nalazi nezavisnost znanstvenog rada od bilo kakve vladajuce politike. lmajuci ovo u vidu, zapitajmo se kako bijeziöna situacija u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori Srbiji mogla biti opisana u skladu sa znano5cu i istinom. 3. Kako bi izgledao opis jeziöne situacije s ciljem prosviedivanja javnosti? Odgovor na ovo pitanje je ustvari jednostavan. Kao prvo, rijed je o öetiri nacije odnosno o öetiri naroda. Kao drugo, ta öetiri naroda ne trebaju prevodioca kad govore standardnim jezikom; 60

2 komunikacija na standardnom jeziku odvija se teöno, razumiju se medusobno bez imalo napora. Kao trede, unutar tog standardnog jezika postoje odredene nacionalno uvjetovane jeziöne razlike. Sve to nalazimo i kod nekih drugih nacija izvan Balkana. Brojni su sluöajevi kada vise nacija govori zajedniökim standardnim jezikom i pritom postoje odredene nacionalno uvjetovane jeziöne razlike. Takav sluöaj je sa standardnim njemaökim jezikom u Njemaökoj, Austriji i Svicarskoj:,,standardni njemaöki jeztk tih drzava sadrzitekako primjetne razlike" (Ammon 1995: 1).A da se unatoö tim razlikama radi o jednom standardnom njemaökom jeziku, dokazuje se pomocu podudarnosti triju varijanata njemaökog i pomocu medusobne razumljivosti izmedu njihovih govornika (Ammon 1995: 5-11). Buduci da njemaöki isvi drugi takvi standardnijezici imaju nekoliko centara i nacionalnihvarijanata (varijeteta), nazivaju se u sociolingvistici policentriönim (pluricentriönim) standardnim jezicima. Policentriöni su skoro svi veci evropski jezici i brojni neevropski jezici, npr. engleski, francuski, Spanjolski, portugalski, malajski, arapski (Blum 2002: L24). U Metzlerovom leksikonu Sprache j e policentriöniili pluricentriönistandardnijezikdefiniran kao,,jezik s nekoliko nacionalnih standardnih varijanata, koje se doduse u pojedinim toökama medusobno razlikuju, ali ne toliko jako da bi mogle konstituirati zasebne jezike, npr.engleski (britanski, ameriöki, australijski itd. standardni engleski), njemaöki (njemaöki, austrijski, Svicarski standardni njemaöki), portugalski (portugalski, brazilski standardni portugalski)" (Ammon in Glück 2000: 535). lz definicije se vidi a) da je svaki policentriönijezik standardan, b) da su njegove varijante standardizirane, c) da su njegove varijante vezane za nacije, d) da izmedu varijanata postoje razlike. Evo i definicija iz jo5 jednog lingvistiökog leksikona (Bußmann2002:52L-522):,,Pluricentriönijezik Jezik s vi5e nacionalnih 'centara', koji izgraduju razliöite standardne varijante: (prvenstveno) leksiöke i fonetsko-fonolo5ke razlike su doduse jasno izraiene, ali ne opravdavaju se govori o razliöitim jezicima. Primjeri su nacionalno razliöiti oblici engleskogili njemaökog". U ovoj definicijije dodatno vidljivo da su razlike izmedu varijanata najvece na planu rijeöi i izgovora. Dakle, razlike nitko ne dovodi u pitanje. Öovjek treba, medutim, osvijestiti da varijacije postoje u svakom standardnom jeziku. Varijabilnost je normalno stanje svakog jezika. U policentriönom standardnom jeziku su varijacije posebno izraiene. Razlozi tome najöesce su: velika teritorijalna prosirenost jezika, prostorna razdvojenost njegovih govornika, politiöka razdvojenost njegovih govornika (Zive u razliöitim drzavama i/ili pripadaju razliöitim nacijama). U zborniku o policentriönim jezicima (Clyne 1992:1--2)navedeno je da se njihove nacionalne varfante po pravilu nalaze u razliöitim drzavama. Do poöetka 90-ih godina je standardni jezik Hrvata, Srba, BoSnjaka i Crnogoraca bio jedini policentriönijezik s varijantama unutar iste drzave (Ammon 1995: 46). Öinom nastankarazliöitih drzava postao je ipo tom svojstvu tipiöan policentriönijezik. Lingvisti koji su usporedivali nekoliko policentriönih jezika utvrdili su da su standardnojeziöne razlike izmedu Hrvatske, Bosne, Crne Gore i Srbije manje nego izmedu standardnih varijanata drugih policentriönih jeztka (Gröschel 2003: ; Thomas 2003: 3I4; Pohl 1996:2L9; Mclennan 1996: 107). 4.Kako lingvisti mogu utvrditi da li se radi o jednom standardnom jeziku ili o nekoliko? To se najbolje moze utvrditi ako se primjenjuju Sto objektivniji lingvistiöki kriteriji (da je po mogucnosti mjerljivo, provjerljivo). Jedan od takvih kriterij a je medusobna razumljivost. 0na je izmedu hrvatske, srpske, bosanske/bosnjaöke i crnogorske standardne varijante,,veca nego izmedu standardnih varijanti engleskog, francuskog, njemaökog ili Spanjolskog" (Thomas 2003: 325). Gröschel (2003: 1.82) takoder konstatira da,,idiomi Hrvata, BoSnjaka isrba (i naravno Crnogoraca) su kao iprije uza1amno razumljivi (i to statistiöki u daleko vecoj mjeri nego Sto je to sluöaj izmedu blisko srodnih 61

3 jezika). Ta uzaiamna razumljivost [...] je sociolingvistiöki korelat strukturnoj sliönosti utvrdenoj u sistemskoj lingvistici". lz toga Gröschel (2003: 183) izvlaöi zakljuöak da se radi o varijantama jednog policentriönog standardnog jezika. 0 istoj temi Mark (2008: 295) podjednako napominje da je,,medusobna razumljivost potpuna". Postojanje potpune medusobne razumljivosti potvrduju öak i ikone danasnje jeziöne politike u Hrvatskoj, npr. Brozovic (2005: 14) priznaje da,,nije potrebno prevodenje. lstina je, dakako, da je odnos hrvatskoga isrpsko$jezika drugaöiji nego odnos hrvatskoga prema bilo kojem drugom jeziku, i kada se na televiziji daje izjava kojega stranca, uvijek se prevodi, samo ne ako govori srpski". Medusobna razumljivost je toliko oöita kod varijanata srpskohrvatskog da se njeno mjerenje öak ni ne predlaze. Takva medusobna razumljivost je, naravno, direktna posljedica ogromne koliöine rstovjetnosti u standardnom ieziku. Tu smo vec kod drugog kriterija:,,öinjenica da su suvremeni srpski hrvatski varijante iednogiezika dokazuje se odluöujucim istovjetnostima u jeziönom sistemu" (Pohl 1996: 2I4).,,Lingvistiöki tu imamo samo jedan jeziöni sistem, koji se javlja u nekoliko varijanata. To uopce ne stoji pod znakom pitanja" (Hinrichs 7997:14; usp. ijacobsen 2006: 3I7-3I8; 2OO8: 2G-27\. Kada se mjeri koliöina istovjetnosti, usporeduju se sve jeziöne razine. Ako postotak potpune identiönosti prelazi 5O%o, onda je rijeö o jednom policentriönom standardnom jeziku (Ammon 1995: 6; Bunöic 2008: 91). Buduci da mjerenje istovjetnosti kod varijanata srpskohrvatskog jezika daje za rezultat 75% ili vise, radi se o jednom policentriönom jeziku (Bunöic 2008: 93). 0snovno rjeöniöko blago takoder pokazuje da je rijeö o jednom policentridnom jeziku. Sto ulazi u osnovno rjeöniöko blago, definirao je Morris Swadesh sastaviv5i listu od sto osnovnih rijeöi. Na njoj su rijeöi koje oznaöavaju dijelove ljudskogtijela (oko, kosa, srce, usta), Zivotinje (riba, pas), radnje Uestl piti), brojeve (jedan, dva, tri), zamjenic e (ja, ti, on) itd.,,morris Swadesh je dva idioma smatrao oblicima istog ieilka tek onda ako imaju najmanje 8L% zajedniökog osnovnog rjeöniökog blaga" (Kloss L976:303). Hrvati, Srbi, BoSnjaci i Crnogorci kad govore standardnim jezikom imaju IOO% zajedniöko osnovno rjeöniöko blago (Brozovic 2OO2: I24). Dominacija istovjetnosti u standardnom jeziku je direktna posljedica toga Sto je itokavica postala standardni iezik u Bosni Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Tu je sad vec rijeö o trecem kriteriju. Kod njega se gleda koji regionalnijezikse prosirio ipostao nadregionalan. Druköije reöeno, koji dijalekt (kajkavski ili öakavski ili Stokavski)je postao standardnijezik. Naime, standardnijezik sluzi kao nadre$ionalnijezik i koriste ga razliöiti dru5tveni slojevi za medusobno sporazumijevanje. Moglo je biti da u Hrvatskoj öakavski postane standardni jezik, a u Srbiji slavjanoserbski. Tada bismo danas imali razliöite standardne jezike i trebali bismo prevodioce. Ali pro$lost se odvijala drugaöije, pa je danas svim öetirima dri.avama zajedniöko da je njihov standardni jezik Stokavski (Babic 2OO4:150; Brozovic 2005:!94). 5. Zaöto tvrde mnogi Hrvati, Boönjaci, Crnogorci Srbi da se radi o öetiri razliöita standardna iezika? Ta tvrdnja jerezultatjedne jeziöne politike koja nije i5la za tim da prosvjecuje nego dazamagljuje. Tvrdnju da se radi o öetiri razliöita standardna jezika koja moraju nositime öetirr.1u driava lansirali su i pro5irili politiöari i lingvisti dotiönih drzava. Uspjeh njihovog uvjeravanja temelji se na tome Sto su izokrenuli znaöenje rryeöi jeilk: jezik za njih vise ne znaöi moci se sporazumjeti sa sugovornikom ili ne, nego biti jedne nacionalne pripadnosti ili druge (Mappes-Niediek2005: 30). Nacionalni lingvisti ipolitiöari su nacionalnostijezik proglasili sinonimima (Bellamy 2003: L4t). Naravno da je to pogre5no (Richter Malabotta 2004: 81). Radi se o shvacanju iz 19. stoljeöa da samo zaseban jezik moze dati zasebnu naciju. Takav stav je stvarnost odavno pregazila, 5to se vidi iz postojanja brojnih nacija koje govore isti jezi1 kao neke druge nacije, 62

4 npr. austrijska nacija, Svicarska, ameriöka itd. (Kohn L962:20; Pfaff 1994:57-52; Esbach 2000: 60-61). Danas je sasvim jasno da ne postoji podudarnost izmedu nacije ijezika. Zatoje predodzba da se nacija temelji na jeziku obiöan mit (Greenfeld 2001-: ). 6. Jeziöna politika u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori isrbiji uzgaia mit o podudarnosti nacije i jezika To ide toliko daleko da u nekim Skolama postojijeziöniapartheid (Greenberg2O}t:26-27),tj. podjela uöenika po nacionalnoj osnovi u razliöite razrede u ime navodno razliöitih jezika.0 problematiönom Skolskom sistemu Bosne i Hercegovine llovori njemaöko Ministarstvo vanjskih poslova na svojoj internetskoj stranici (april 2010.):,,Skolski sistem je u Bosni Hercegovini öesto poligon etnocentriöne politike. [...] Tako se nastava povijesti odvija öesto s nacionalistiökim obiljezjima u ovisnosti od etniökog sastava regije; preuzimaju se dijelom knjige o povijesti iz susjednih zemalja. Na podruöju sredi5nje Bosne i Hercegovine s mijesanim stanovnistvom ima oko 50 Skola u kojima uöenici razliöitih nacionalnosti razdvojeno pohadaju nastavu u istoj zgradi, imaju razliöite uöitelje, razliöite nastavne programe, öesto i razliöito vrijeme nastave (,,dvije Skole pod istim krovom"). Sveuöili5ta öesto ne priznaju dak ni diplome s drugih sveuöili5ta iz iste drzave. Kod etniöki raztiöitih sveuöili5ta öak je redovita pojava da medusobno ne priznaju d iplom e. "l Prema nesluzbenim podacima u Bosni i Hercegovini postoje 54 takve,,dvije Skole pod istim krovom ", npr. u Vitezu, Gornjem Vakufu/Uskoplju, Mostaru, Stolcu, Travniku, Bugojnu. 0 tome Deutsche Welle jasno kai.e:,,ono Sto se u Evropi naziva etniöka segregacija, politiöari u Bosni i Hercegovini zovu zajedniöko kori5tenje Skolskog prostora i Skolovanje na materinskom jeziku. Jedna 5kola, dva direktora, dva nastavna programa, dupli broj nastavnika i dupli troskovi za driavu."2 A izgovor za razdvojenu nastavu -,,Skolovanje na materinskom jeziku" - posve je apsurdan. Pa öak i najvatreniji pobornik odvojene nastave hrvatski lingvist Stjepan Babic priznaje o tim navodno,,razliöitim standardnim jezicima" (2004:108),,da kad nauöite jedan, praktiöno znate i drugi". 7. te li naziv jezika objektivan problem? Nije, jer kod te teme treba razlikovati s jedne strane ustav, s druge strane obiöne ljude i s trece strane lingviste. lz ustava bi trebalo izostaviti bilo kakvu odredbu o sluzbenom jeziku i njegovom imenu jer to je potpuno suvisno, brojne zemlje to nemaju, medu njima i Njemaöka, Madarska, Velika Britanija, Sjedinjene Ameriöke DrZave. Obiöni ljudi su slobodni da zovu jezik kako god hoce. Ta sloboda, naravno, ne vrijedi za lingviste jer oni moraju imati jedan naziv kojim se jasno kaze da se radi o jednom jeziku. Lingvistika nije zapoöela nasim rodenjem niti je standardni jezik nastao nasim rodenjem, nego i jedno i drugo postoji vec skoro dvjesto godina. Tako unutar lingvistiöke znanosti postoji podjednako dugo i struöni naziv kojim se kaze da se radi o jednom jeziku. Kad domacim lingvistima smeta Sto u nazivu jezika vide iime druge nacije ili im smeta Sto nevide ime svoje nacije, time samo pokazuju da su odbacili neutralnu objektivnost znanstvenika i dali prednost vlastitim nacionalistiökim emocijama. NaSi lingvisti bi se mogli malo ugledati u austrijske lingviste, Svicarske, ameriöke, kojima nije problem naziv njihovos jeztka. A kod nas je do5lo do toga da je ime standardnog jezika kojim govorimo zabranjeno kako bi se prodavala magla da se radi o öetiri standardna jezika. Sada5nja situacija kod nas usporediva je sa situacijom kada je u Austnji nakon poraza nacizma vladala toliko velika averzija prema svemu njemaökome da se u Skolama jezik sedam godina nije 7. Kultu r-und Bi I d u n{spol iti k _nod e. htm I 2. dw-worl d.de/ dw/ a rti cl e/ O,, , OO. html 63

5 nazivao,,njemaöki" nego,)ezik nastave", a tako je pisalo i u svjedodzbama iz tog vremena. No nakon sedam godina situacija se smirila i vi5e nije bio problem izustiti ime druge nacije. Nas vec Sesnaestgodina dijeli od rata, ibilo bi vrijeme da se moze izustiti ime zajedniökogjezika.apredmet u Skolama bi se mogao zvatili,,srpskohrvatski jezik" ili,jezik iknjizevnost" ili,)ezik nastave". Treba podsjetiti i da nacije öije ime je u nazivu jezika nemaju time veca prava od drugih nacija. 8. Zaöto hrvatski, stpski, bosanski i crnogorski lingvisti ne razjaönjavaju svojim sugradanima jeziönu situaciju? Zato 5to su se stavili u sluzbu nacionalne politike i zato 5to se njihov nacionalni angazman financijski honorira (Gröschel 2009: 258). 0ni dobivaju razne privilegije koje su povezane s novöanim dodacima: napredovanja u sveuöilisnoj karijeri; ölanstva u akademuama; nagrade; prihodi od gramatika, pravopisa, rjeönika i udzbenika koje su oni napisali a ministarstvo odobrilo za upotrebu na Skolama;financiranje projekata i sudjelovanja na simpozijima; otvaranje novih radnih mjesta itd. (Gröschel 2009: 370). Pored toga postaju zapaleni ölanovi dru5tva jersebe profiliraju pobornike 'nacionalnih interesa' (Gröschel 2009: ). Kad im netko skrene paznju na defekte u njihovoj argumentaciji, ne Zele to priznati. Nastavljaju ponavljati isto, i ne Zele znati ono 5to bi ustvari mogli znati. Gröschel (2009: 372) o takvom pona5anju domacih lingvista kai.e da nazalost,,,od ta5tine, koja bi mogla biti povrijedena priznavanjem vlastitih zabluda, oöito ni lingvisti nisu oslobodeni". Evo najnoviji sluöaj: prije mjesec dana juznoslavenski mediji su otkrili interni dokument State Departmenta, u kojem godine ameriöki inspektor nakon posjete ameriökim ambasadama u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori i SrbrlizvjeStava da se u tim öetirima drzavama ne govore öetiri lezika, nego varijante jednog te istog jezika. Navodi da je rasipanje novca i vremena ako se od ambasadora traze öetirijeziöna kursa. (Usput reöeno, jedan kurs traje 44 tjedna, dakle skoro öitavu godinu.) Zakljuöuje da ambasador koji je pohadao jedan jeziöni kurs moze biti rasporeden u sve öetiri drzave. A jeziöne specifiönosti svake od drlava mogu se usvojiti u nekoliko konverzacijskih vjezbi. Inspektor preporuöuje ameriökoj vladi da,,kod izobrazbe i kod rasporedivanja na radna mjesta tretira regionalne varijante srpskohrvatskog jezika kao jedan te isti jezik".3 A 5to su na to rekli domaci fakultetski profesori? Njihovi komentari takoder se mogu proöitati u medijima. Svi vi5e-manje ustrajavaju na stajali5tu da se radi o öetiri standardna jezika. S obzirom da smo u Bosni, pogledajmo komentare iz Bosne:,,lingvista i profesor bosanskog, srpskog i hrvatskoglezika na Filozofskom fakultet u Sarajevu" ka/.e,,bosanski jezik pripada BoSnjacima, hrvatski Hrvatima, srpski iezik pripada Srbima, a crnogorski Jezikje jezik crnogorskog naroda".4 Ta tvrdnja je klasiöan primjer laiökog poistovjecivanja naroda i jezika. Usporedivo je s tvrdnjom,,ameriökijezik pripada Amerikancima, britanski Britancima, australijskijezik pripada Australcima, a kanadskijezik jezik kanadskog naroda", odnosno, s tvrdnjom,,njemaökijezik pripada Nijemcima, austrijski Austrijancima, a Svicarski jezik je jezik Svicarskog naroda". lstovremeno taj isti domaöi profesor se slaze s ameriökim inspektorom da je potreban samo jedan jeziöni kurs.s To je, naravno, u kontradikciji s njegovom prethodnom tvrdnjom da öetiri naroda imaju öetiri jezika. Jer ako imaju öetiri jezika, kako to da ih nije potrebno uöiti. Takve kontradikcije su redovite kod domacih fakultetskih profesora. Öak u reöenicama koje idu jedna za drugom:,,srbi, Hrvati, Crnogorci i Bo5njaci imaju jedan jezik. Rijeö je o öetirijuznoslavenska standardna jezika, potpuno ravnopravna kao sociolingvistiöke öinjenice" ü05 jedan lingvist i profesor bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu Sarajevu).6 Dakle, ijedan jezik i 3. http :// org. sta te.gio v/ d oc u ments/ or {a ni zation/ pdf ibid dw/ a rticle/ O,, ga Se _2,00. html 64

6 öetiri standardna iezika.ova izjava se öesto ponavlja: itreci lingvist i predavaö bosanskog, srpskog ihrvatsko$jezika na Filozofskom fakultetu Sarajevu tvrdi,,rijeö svakako jednom jeziku", da bi na sljedecoj stranici napisao da se radi o razliöitim standardnim jezicima.t Ta demago5ka tvrdnja ne potjeöe od sada5njih sarajevskih profesora, nego od hrvatskog lingvista Dalibora Brozovica, koji ju je lansirao dok je bio potpredsjednik Hrvatske 90-ih godina. Od tada ju ponavljaju svi hrvatski fakultetski profesori, npr. lvo Pranjkovic, Josip Silii, da navedem samo neke od najprominentnijih. Oni su utjecali na svoje kolege u regui, pa je evo doslo do toga da fakultetski profesori u öitavoj regui ponavljaju netoönu tvrdnju da se sociolingvistiöki gledano radi o öetiri standardna jezika. Time negiraju postojanje standardnog njemaökog jezika, standardnog engleskos jezlka, standardnog francusko$ jezika, i postojanje svih drugih policentriönih standardnih jezika. Da podsjetim: u definiciji policentriönog jezika pi5e da je to jeda n standardni jezik koji u razliöitim drlavama ima razliöite variiante. Takoder podsjetimo: pojam policentriönog jezikaje socio/ingvistiöki pojam. U vezi s tvrdnjom,,ijedan jezik i öetiri razliöita standard na jezika" öovjeku pada na pamet zapazanje njemaökog filozofa Michaela Schmidta-Salomona (2006: 32) kako,,pravi virtuozi intelektualnog nepostenja vladaju" umijecem da öak i oöite stvari potpuno zamagle. Za krai, spomenimo jo5 da u Evropskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima pi5e da vraz regionalniili maniinskiiezici obuhvaca one jezike koji se razlikuju od sluzbenogjezika dotiöne drzave; ne obuhvaca dijalekte sluzbenosjezika (zbog njihove nedovoljne razlike prema sluzbenom jeziku).8 To znaöi: preduvjet da se mora raditi o dva razliöita jezika da bi unutar iste drzave jedan nosio oznaku sluibeniiezik a drugi oznaku manjinskijezik.lako taj preduvjet nije ispunjen, u Hrvatskoj je za manjinski jezik proglasen srpski, u Srbryi su za manjinske jezike progla$eni bosanski i hrvatski, u Bosnisu bosanski, hrvatski isrpski proglasenizatri sluzbena jezika... Oöito je da se jeziöna politika na juznoslavenskim prostorima zasniva na varanju. 0na baca prasinu oöi neupucenoj javnosti u Evropi i svijetu. A glavni akteri takve jeziöne politike su fakultetski profesori u Hrvatskoj, Bosni Hercegovini, Crnoj GoriSrbiji. 7. str. 777 i 772 u zborniku Jeziöni variieteti i nacionalni identiteti, ur. L. Badurina, l. Pranjkoviö, J. Siliö, Za{reb 2OOg. 8. http :// conventi ons. coe. i nt / Tre aty/ er/tre ati es/ Html/ htm 65

7 Bibliografija Ammon, U. (1995), Die deutsche Sprache in Deutschland, Osterreich und derschweiz: das Problem der nationalen Varietäten, Berlin/ New York. Babic, S. (2004), Hrvanja hrvatsko$a, Zagreb. Bellamy, A. J. (2003), The formation of Croatia national identity, Manchestey'New York. Blum, D. (2002), Sprache und Politik, Heidelberg. Brozovic, D. (2002),,,Europske integracije i hrvatski iezik", Jezik 49/ 4, L2I-I25. Brozoviö, D. (2005), Prvo lice jednine, Zagreb. Bunöic, D. (2008),,Die(Re-)Nationalisierung der serbokroatischen Standards", S. Kempgen i dr. (ur.), Deutsche Beiträge zum 74. lnternationalen Slavrstenkon$ress 0hrid 2008, München, Bußmann, H. (ur.)(2002), Lexikon der Sprachwrssenschaft, Stuttgart. Clyne, M. (ur.)(1992), Pluricentric LanSuages. Differing1Norms in Different Nations, Berlin/New York. Esbach, C. (2000), Nationa/rsmus und Rationalität, Berlin. Glück, H. (ur.)(2000), Metzler Lexikon Sprache, Stutt$art. Greenberg, R. (200L),,,LanSuage, Nationalism and the Yu$oslav Successor States", C. Reilly (ur.), Language, Ethnicity and the State, London/New York, L7-43. Greenfeld, L. (2001),,Nationalism and Language", R. Mesthrie (ur.), Concrse Encyclopedia of Socio/ingurstics, Amsterdam i dr., Gröschel, B. (2003),,Postjugoslavische Amtssprachenregelungen - Soziolinguistische Argumente gegen die Einheitlichkeit des Serbokroatischen?", SrpskiiezikS/ Gröschel, B. (2009), Das Serbokroatrsche zwischen Linguistik und Politik. Mit einer Bibliographie zum postju{os/avrsche n Sprachenstreit, München. Hinrichs, U. (1997),,Südslavische Sprachwissenschaft und Südosteuropa-Linguistik", Zeitschrift f ür Balkanologie 33/ I, Jacobsen, P. (2006),,,Forum ", Studi S/avistici 3, 3tT Jacobsen, P. (2008),,0 strukturalno-lingvistiökim konstantama srpskohrvatsko$ jezika (inventar fonema i fonotaktiöka struktura)", B. Ostojic (ur.), Jeziöka situacija u Crnoi Gori - norma i stan da rdizaclja, Pod go ric a, Kloss, H. (1-976),,,Abstandsprachen und Ausbausprachen", J. Göschel i dr. (ur.), Zur Theorie des Dialekts: Aufsätze aus 700 Jahren Forschung, Wiesbaden, 3OL-322. Kohn, H. Q962), Die ldee des Nationahsrnus, Hambur$. Kordic, S. (2010), Jezik i nacionalizam, Zagreb. Mappes-Niediek, N. (2005), Die Ethno-Falle. Der Balkan-Konflikt und was Europa daraus lernen kann, Berlin. McLennan, S. (1996),,sociolinguistic Analysis of 'Serbo-Croatian"', Cal$ary Working Papers in Linguistics 18, Mark, H. (2002), Serbok roatisk grammatik, Arhus. Pfaff, W. (1994), Die Furien des Nationalismus, Frankfurt am Main. Pohl, H.-D. (1996),,serbokroatisch - Rückblick und Ausblick", l. Ohnheiser (ur.), Wechselbeziehungen zwischen slawrschen Sprachen, Literaturen und Kulturen in Vergangenheit und Gegenwart, InnsbrucR, Richter Malabotta, M. (2004),,semantics of War in Former Yu$oslavia", B. Busch/H. Kelly-Holmes (ur.), LanSuage, Discourse and Borders in the Yu$oslav Successor States, Clevedon, Sc h m idt-sa lo m o n, M. (2006), M an ifest des evol ution äre n H uman is m us, Asc h affe n bu rs. Thomas, P.-L. (2003),,Le serbo-croate (bosniaque, croate, montdndgrin, serbe): de l'6tude d'une langue ä I'identitdes langues", Revue des ftudes s/aves 74/2-3,37L

8 Naslov Jeziöka/e politika/e u BosniHerce{ovini i njemaöko m govo rn om pod ruöi u Zbornik radova predstavljenih na istoimenoj konferenciji odrzanoj22. marta 2OL1,. godlne Zbornik izdaje Za tzdavaöe Goethe-lnstitut Bosnien und Herzegowina iil 3::::: g;:,::xff#.';'':ie,ac je Petra Raymond Donatus Köck Andrd Schaller Zbornik priredio Prevod tekstova Lektura Naslovnica i prelom Sa5a Gavric Nermana Mr5o, Dijana Prljic, Anne Grundwald, Mirjam Baumert Arijana Aganoviö, Regina Rahe Zenon Kosovic Sarajevo, novemb ar Autori/ke, Goethe-lnstitut, Ambasada Austrije, Am basada Svajcarske Autori, autorice i priredivaöi sluzili su se razliöitim normama te se ova publikacija odlikuje jeziökom raznolikoscu.