LIJEČNIČKI VJESNIK GOD. L X I. ZA G R EB, STUDENI BROJ 11

Transkript

1 LIJEČNIČKI VJESNIK GOD. L X I. ZA G R EB, STUDENI BROJ 11 Iz otolaringološke klinike Sveučilišta u Zagrebu. Predstojnik: Prof. dr. A. Šercer. Fokalna infekcija u otorinolaringologiji*. Docent dr. Branimir Gušić. Nauka o fokalnoj infekciji stoji danas u središtu našega interesa. S jedne strane zbog toga što njezini patološko anatomski substrati pored sve ogromne literature još uvijek nijesu dovoljno proučeni, a s druge strane zbog toga što postanak i zbivanje toga procesa ne m ožem o još ni iz daleka smatrati razjašnjenim. Otuda i toliko veliko razmimoilaženje među kliničarima u ocjenjivanju važnosti procesa fokalne infekcije kod najrazličitijih oboljenja. Dok jedni, kao na primjer K r e p s, uopće negiraju svaku praktičnu važnost ovoj pojavi, dotle drugi dovode s njom u vezu ogroman broj najrazličitijih oboljenja. Tako je, da istaknem samo jedan izmed ju mnogobrojnih primjera, Pässler na njem ačkom kongresu za internu medicinu godine, nabrojio slijedeće bolesti, koje prema njegovom mišljenju mogu biti uzrokovane fokalnom infekcijom : recidivirajuće angine i faringitide; naklonost prehladama, gripoznim oboljenjima i upalama limfnih čvorića; opća kriptogena sepsa i sepitička stanja nepoznate etiologije; labilno djelovanje srca; mnoge takozvane srčane neuroze; labilan vazom otorioni sistem; preosjetljivost na naglu izmjenu temperature, naročito na zimu; hladni ekstremiteti; srčana palpitacija; boli u srcu i slabost srčanog mišića; ekstraisistolija; endokarditis sa bakterijama na zaliscima i bez njih; rekurirajući endokarditis; flebitide; različite smetnje u ishrani; astenični habitus; različite smetnje u izmjeni tvari; različite psihičke i nervozne smetnje; besanica; opća uznemirenost; abnormalna suhoća kože i naginjanje na profuzno znojenje; recidivirajući herpes labialis; akne; akne rozacea; različita seboroična stanja; ekcem i; Q uincke-ovi edemli; urtikaria; česte a na oko bezrazložne glavobolje; korea; neuralgija; n e fritide; disurije; gastralgije; sekrecione anomalije želuca; dispepsije; izvjesni oblici želučanog čira; gastritide; proljevi tankoga i debelog crijeva; habituelna naročito spastična opstipacija; recidivirajući apendicitis i holecistitis; blefaritis i konjunktivitis; reumatični iritis i konačno hipohromna a n e mija. Nahmmacher je pak nedavno označio i neke bolesti genitalnog aparata kod žene kao p o sljedicu fokalne infekcije. T o su: hiperemeza, p rerano odljuštenje placente, izvjesni oblici abortusa i izvjesne form e fluora, neki oblici puerperalne infekcije, ptializam, opća umornost i utučenost sa subfebrilnim temperaturama itd. No i ako su možda ovakove tvrdnje i pretjerane, nesumnjivi je fakat, da istraživanje fokalne infekcije predstavlja jedno od kapitalnih pitanja današnje me * P redavanje održano 9. V u in tem ističk oj sekciji Zbora liječnika. dicine. Zato mi dozvolite, da Vam obrazložim stanovište što ga kao otolaringolog zauzimam prema ovome važnom problemu. I ako nije moja zadaća da se u ovom kratkom prikazu zadržim na tumačenju samoga problema fokalne infekcije, koji Vam je svima bez sumnje dovoljno poznat, to Vas molim, da mi ipak dozvolite da se posve kratko osvrnem na izvjesna pitanja, koja mi se čine važna, zbog mojih daljnjih izvođenja- U općoj medicinskoj literaturi rado se upotrebljava naziv oralna sepsa ili tonzilogena sepsa za najrazličitije pojave u čovječjem organizmu, pa i za takove, koje danas moramo sa apsolutnom sigurnošću dovesti u vezu sa fokalnom infekcijom. Pa i ako mi danas smatramo da su oralna odnosno tonzilogena sepsa i fokalna oralna odnosno tonzilogena infekcija dvije različite biološko-patološke pojave, to ipak nije još ni u našoj stručnoj literaturi takova podjela dosljedno provedena. Tako na primjer smatra Linc k, koji je baš u proučavanju patologije a naročito terapije tonzilogenih oboljenja stekao neprolazne zasluge, da je tonzilogena fokalna infekcija samo jedna zasebna forma tonzilogene sepse. Na kongresu njemačkih prirodoslovaca u Königsbergu godine on je na primjer ovaj oblik tonzilogene sepse, kojega je nazvao kronična tonzilopatija, ovako definirao:»kao kroničnu to-nzilopati ju označujemo ono trajno patološko stanje tonzila, u kojemu njihovi epitelijalni i limfatični kompleksi postaju nosioci pojačanih bakterielnih ofanzivnih energija, a kroz to i izvor različitih subjektivnih i objektivnih bolesnih pojava«. A naš drugi, ne manje uvaženi istraživač na polju tonzilarne patologije, Uffenorde, definirao je tek sada, godine, ovakovo stanje kao trajno ili povremeno ulaženje tonzilarnih bakterija u krvni odnosno limfni optok sa izvjesnom sad jače sad slabije okarakteriziranom reakcijom organizma. A li ako pođemo u našem razmatranju od gledišta Schottmülle r-ovog, koji je postavio kao postulat za postanak opće infekcije zahtjev, da postoji direktna istalno /otvorena veza između infekcionog žarišta i krvnoga optoka, te dosljedno tome stalno prodiranje patogenih uzročnika iz žarišta u krvni optok, a to gledanje moramo apsolutno i danas još smatrati kao jedino ispravan patološko-anatomski substrat za postanak patološkoga procesa kojega smijemo označiti kao sepsu, onda ne može više biti nikakove sumnje, da se proces, koji se zbiva kod pojava takozvane fokalne infekcije, ne može nikako više svrstati pod taj isti pojam sepse. Treba vrlo dobro razlikovati radi li se naime kod izvjesnoga patološkog procesa o»stalno otvorenoj vezi između

2 586 žarišta i krvnoga optoka«u smislu Schottmüllerovu ili se takova veza stvara samo povremeno od slučaja do slučaja. Dalje, radi li se baš o širenju samih bakterija iz nekoga žarišta u organizam ili njihovih toksina ili samo nekih drugih tvari nastalih njihovim raspadanjem, te konačno, dolaze li ti agensi u organizam krvnim optokom ili putem limfe. Sve su to momenti na koje treba obratiti u razmatranju ovoga pitanja osobitu pažnju i koje treba dobro razlučivati od pojma opće sepse. Pitanje fokalne infekcije naime treba po mome mišljenju smatrati kao problem funkcionalnog odnosa jednoga čisto lokaliziranoga dakle strogo prostorno ograničenoga bakterielnoga žarišta u izvjesnom organizmu i samoga tog organizma. Znači dakle, da čitav taj odnos zapravo u prvom redu ovisi o reaktivnoj sposobnosti dotičnoga organizma na to žarište i o prirodi ove reakcije. Prema tome se promatranje ove pojave ograničava na proučavanje stanja i djelovanja samoga žarišta i na promatranje cjelokupnoga organizma, koji može da izvjesnim djelovanjem ovakovoga žarišta oboli. Ako još sada dodam, da se u većini takovih slučajeva uopće ne radi o direktnom raširenju samih patogenih klica po organizmu, nego samo o alergičnim reakcijama zahvaćenoga organizma na njemu strane bjelančevine, te o patološko-anatomskim pojavama koje nastupaju kao rezultat ovakove pojačane reakcije, onda nam razlika između septičnoga procesa i ovakovoga zbivanja kod nekoga aktivnoga žarišta postaje još jasnija. N ajčešće žarište fokalne infekcije u otolaringologiji predstavljaju bez sumnje limfatične nakupine u ždrijelu. Jednako kao što inficirani kanal u korjenu mrtvoga zuba predstavlja mrtvi prostor iz kojega mogu, najčešće limfnim putem, elementi raspadanja ili i same bakterije odnosno njihovi toksini kao strane bjelančevine povrem eno ulaziti u tijelo, isto takove mrtve prostore predstavljaju i kripte u nakupinama limfatičnoga tkiva W ald eyerovoga faringealnoga prstena, a naročito tonzile palatine. V eć u trećem lunamom m jesecu dolazi do stvaranja takovih kripta u obliku epitelnih cilindara. Prema istraživanjima M in e a e a, objavljenim godine, odvajaju se, uslijed m jestimičnog sužavanja ovih prvotnih cilindričnih tvorba, epitelijalne kugle, u kojima se doskora stvaraju mjehurići, jednako kao i u distalnim dijelovima prvotnih epitelnih cilindara. D ok se jedan dio tih mjehurića daljom vakuolizacijom pretvara u stalne kripte, drugi degenerira, u prazne prostore ulaze limfociti i histiociti, a kasnije ih ispunjavaju fiksne vezivne stanice. Histološka analiza sadržaja ovakovih kripta pruža nam mogućnost, da u klinički nejasnim slučajevima otkrijemo eventualne skrivene patogene procese u dubini tonzilarnoga tkiva. Na to nas upućuje veom a povećani broj leukocita u razmazu, osobito ako oni pokazuju u velikom broju jasne tragove raspadanja. Scholz i Fischer istraživali su sekret, što su ga dobili masažom iz akutno i kronično upaljenih tonzila. D ok su k od akutnih slučajeva prevladavali u sekretu zreli segmentirani leukociti sa jako pozitivnom peroksidaznom reakcijom, dotle su kod kroničnih slučajeva prevalirali neutrofilni leukociti u nezrelim formama sa znakovim a jakog toksičnog raspadanja. Da se kod kroničnih fokalnih procesa u tonzilama pretežno-, ako i ne isključivo, radi o toksinima odnosno o raspadnim produktima bakterija, a ne i o samim bakterijama, mogu nam poslužiti kao dokaz i rezultati G a n g l -Bet t ig -o v ih zapažanja, što ih je nedavno ponovio Schulze. Tu se m oglo ustanoviti, da je fagocitoza u tonzilam om tkivu k od k roničnih procesa vanredno uvećana, dok je kod naglih akutnih oboljenja u početku mnogo manja od normale. Zbog sipke građe i velikog broja kripta najčešće sijelo fokalne infekcije u dječjoj dobi do 10 odnosno 12 godine predstavljaju od tonzila adenoidne vegetacije. T ako su W iskovsky i Fürst mogli utvrditi, da su povećan e i inficirane adenoidne v e g e tacije kod male djece u 70% slučajeva bile uzrokom stalnih rinitida, a u 33% slučajeva recidivirajućih bronhitida češće još kom pliciranim napadima bronhijalne astme. Ipak je od čitavog W aldeyerovog prstena u kriptama tonzila palatina najčešće sakriveno žarište fokalne infekcije. Tonzile su često malene, sakrivene između lukova, bez vidljivih patoloških prom jena i bez preboljelih angina u anamnezi. A li njihova osjetljivost na pritisak, osjetljive submandibulerne žlijezde ispod angula mandibule, pa m ikroskopski nalaz njihovoga sekreta, ipak odavaju pogledu iskusnoga kliničara njihov patogenitet. U rijetkim slučajevima m ože žarište fokalne infekcije ležati i u jezičnoj tonzili. Kur t h je dokazao, da je li-mfatično tkivo u ovoj tonzili najjače rašireno u drugom i trećem deceniju života, da ga poslije zamjenjuje nespecifično vezivo i da se pon ovn o p o v e ćava u osm om deceniju. Osobito rado postaje ono žarištem infekcije kod limfatičara, kod kojih je već izvedena ademotomija ili tonzilektomija. K od takovih slučajeva mogu i sekundarno povećan e striae laterales postati žarištem infekcije. Imali smo češće prilike promatrati slučaieve kroničnoga reumatizma kod tonzilektomiranih bolesnika, gdje je svaku upalu striae laterales prom ptno pratilo akutno pogoršanje općeg reum atičnog stanja. Od reumatične grupe oboljenja spadaju u grupu fokalnih infekcija većina mialgija i neuralgija, te kronične reumatične upale zglobova. Ova forma upale zglobova, koju bi prema Sl a u c k - u mogli nazvati i fokalno-to-ksički poliartritis, odlikuje se naročito simetričnim periartikularnim pojavama u zglobovima, koje malo bole kod pritiska, vrlo polagano progrediraju i slabo reagiraju na salicilate, ali vrlo naginju redicivima. Ipak je u svim takovim slučajevima rano postavljanje ispravne dijagnoze od golem og značenja, jer samo ranom dijagnozom i radikalnim operativnim odstranjenjem žarišta fokalne infekcije m ožem o se nadati i potpunom terapeutskom uspjehu. Od svih operativnih zahvata na tonzilama izvedenih posljednjih 10 godina na našoj klinici, a bilo ih je oko 3000, u 49 % slučajeva bila je fokalna infekcija razlogom operativnoga zahvata, a od ove opet u 80% slučajeva reumatične pojave. Od slučajeva sa fokalnotoksičkim reumatizmom imali smo samo u 9 slučajeva recidiv infekcije, dok je k od svih ostalih bio uspjeh operativnoga zahvata potpun. D apače su se i procesi na miokardu svi od reda nakon operacije napadno p o pravljali. T o se podudara i sa iskustvima C h in i-a, koji je svoje slučajeve kontrolirao elektrokardiografski. Iako većina slučajeva ne pokazuje promjena na EKG-u, ipak su smetnje u podražajnom vodu ili u stepenu podražljivosti bile relativno česte. Manje su efektni bili uspjesi kod različitih efekcija na bubrezima, gdje su najmanje poboljšanje pokazivali slučajevi različitih glomerulonefritida. K od postavljanja indikacije za operativni zahvat na tonzilama moram o u slučajevima fokalne infekcije

3 587 bili osobito oprezni. Površno a često i nesavjesno postavljanje indikacije i operiranje upravo na tonzi- Jama u mnogome su ne samo kod široke publike nego i u liječničkim krugovima smanjile povjerenje u uspjeh operacije. Što više ne manjkaju glasovi ni u stručnim liječničkim krugovima, koji svakom prilikom iznose tobožnje negativne rezultate operativne terapije. Svakako treba priznati, da je ispravno postavljanje indikacije za operaciju tonzila kod fokalne infekcije često vanredno teška zadaća, koju ne može da vrši tkogod. Zato se hoće velikoga kliničkoga iskustva. Apsolutno smo protivni, da se tonzilektomija smatra operacijom koju smije da izvodi svaki liječnik koji se pomalo bavi kirurgijom i to još u svojoj privatnoj ordinaciji, a još manje možemo dopustiti, da je ispravno, da se takovi liječnici smatraju pozvani da u teškom pitanju fokalne infekcije sami postavljaju indikaciju i sami vrše operativni zahvat. Upravo u pitanju fokalne infekcije nije izvršenje operacije nikada toliko velika nužda, a da se bolesnik ne bi mogao uputiti na mjesto gdje postoje sve m o gućnosti da se izvrši svestrana analiza slučaja i tek nakon takove detaljne pretrage stvori eventualna indikacija za operativni zahvat. Konačno treba imati na umu, da žarište u tonzili, iako smo ga apsolutno pozitivno utvrdili, ne mora uvijek da bude onaj fokus, zbog kojega nastaju ostale sekundarne pojave. T a kovo tonzilarno žarište može event, samo da stvara pogodne preduvjete za postanak drugih sekundarnih pojava, nastalih zbog drugoga, nama sasvim nepoznatoga uzroka. Takovih slučajeva svi se sjećamo iz vlastite prakse, gdje su sekundarne pojave nakon izvršene tonzilektomije netragom iščezle, ali su se poslije duge ili kraće pauze, često i nakon više godina, ponovno pojavile, iako je žarište u tonzilaima bilo in toto odstranjeno. No usprkos svih ovdje navedenih teškoća u postavljanju ispravne indikacije za operativni zahvat na tozilama, kod fokalne infekcije moramo apsolutno stajati na stanovištu, da je operativni zahvat indiciran u svim slučajevima, gdje je prisutnost žarišta u tonzili dokazana. Taj operativni zahvat treba da bude izvršen radikalno, što znači, da kod operacije treba odstraniti apsolutno čitavu tonzilu a ne samo neke njezine dijelove. Prema tome treba izvesti tonizilekto miju a ne samo tonzilotomiju ili možda tek inciziju i raširenje sumnjivih kripata. Kako je to operacija koju u ruci vještog i iskusnog stručnjaka možemo smatrati bezopasnom, to smo kod dokazane fokalne injekcije apsolutni protivnici svih takozvanih konzervativnih metoda liječenja kao što su obasjavanje različitim zrakama, insuflacija kisika po Mayer u, itd. Još je jedna stvar na koju moramo svratiti pozornost kod postavljanja indikacija za operativno odstranjivanje tonzila kod fokalne infekcije a naročito kod fokalnotoksione poliartritide. To je sposobnost tonzilarnog tkiva da u sebi sprema a eventualno i samostalno sintetizira askorbinsku kiselinu. Tako su Zimet i Dub o is -F e r r ière u patološko promijenjenim dječjim tonzilama našli od prilike 0,2 mg C-vitamina na gram tkiva, dok je množina reduciranoga glutathiona varirala između mg na 100 g tkiva. Neposredno pak nakon izvršene tonzilektom ije količina C-vitamina u slini naglo spadne od prilike na polovinu pređašnjega iznosa- Ovakovo naglo smanjenje količine C-vitamina u organizmu nakon tonzilektom ije bez sumnje je od važnosti za prosuđivanje otporne snage tkiva u borbi protiv fokalne infekcije. U drugom redu stoje među žarištima kod fokalne infekcije u otorinolaringologiji afekcije paranazalnih sinusa. K od toga treba imati na umu, da oboljeli sinus ne mora uvijek da prestavlja i primamo žarište- To osobito vrijedi za maksilarne sinuse kod djece- Tako je n. prim jer Creasy objavio godine 1938 u Laringoscope-u radnju u kojoj opisuje 60 slučajeva bronhijalne astme kod djece, gdje je uspjelo bolest kupirati operativnim izlječenjem bolesne čeljusne šupljine. M eđutim su trajnije patološke promjene na sluznici čeljusne šupljine kod djece prilično rijetke- Češći su sekundarni patološki procesi na sluznici maksilarnoga sinusa nastali kojim odontogenim procesom. Hatano Kavori je nedavno uspjelo dokazati da postoje vrlo intimne i brojne direktne limfatične veze između pulpe očnjaka, premolara i molara sa sluznicom dna čeljusnog isinusa, naročito bogate u dječjoj dobi. Stoga mislim da ne ćem o pogriješiti, ako izvjetsan broj ovakovih sinuitida kod djece ubrojimo u sekundarne procese izazvane dentalnim promjenama- U rijetkim slučajevima može akutna upala srednjega uha biti žarište za fokalnu infekciju bubrega. Tako je Kollert u svojoj iscrpnoj monografiji o etiološkoj terapiji upale bubrega naveo 2 slučaja tzv. otogenoga nefritisa, ističući uske veze između patološkog procesa u srednjem uhu i nefritisa. Lund je bio od otologa prvi koji je veću pažnju obratio upravo na taj problem. On je između 1063 slučaja akutne upale srednjeg uha u 30 slučajeva, dakle oko 3%, m ogao ustanoviti albuminuriju, koja je trajala 8 14 dana i nakon poboljšanja procesa na srednjem uhu sama od sebe nestala- Konačno je u posljednjem godištu Arhiva za bolesti uha, nosa i grla Gie s e objavio članak sa Zangeove klinike u Jeni, gdje je između 1103 bolesnika sa akutnom upalom srednjeg uha u 14 slučajeva promatrao p o stanak difuzne a kod 11 cirkumskriptnu akutnu upalu bubrega, koje su sve netragom iščezle paralelno sa poboljšanjem odnosno iscjeljen jem procesa na uhu. Time smo se u kratko dotaknuli svih važnijih pitanja, koja u okviru m oje struke stoje u vezi sa problemom fokalne infekcije- U kratkom vremenu koje mi je stajalo na raspolaganju nisam mogao da uđem u detaljnije razmatranje izvjesnih problema, koji bi upravo tretirani u vidu nauke o fokalnoj infekciji, mogli da pruže još mnogo interesantnih i slabo razrađenih pojedinosti. Zadržao sam se samo na najvažnijima, na onima s kojima se susrećemo u dnevnoj praksi, te sam pokušao da vam prikažem, koliki je udio m oje struke u rješavanju problema fokalne infekcije.

4 588 Iz Ginekološko-porodničkog odsjeka Banovinske bolnice u Sušaku; šef dr. Milan Berger. Prerano odljuštenje normalno smještene posteljice i apoplexia utero placentama*. Prim. dr. M. Berger. Prerano odljuštenje normalno smještene posteljice (pr. odlj. pl.) i apoplexia utero-placentaris (ap. ut. pl.) samo je odraz jedne toksikoze u graviditetu, što je u većini slučajeva skopčano sa preeklamptičnim simptomima. Slučajevi pr. odlj. pl. kpji su uvjetovani traumom, odnosno koji su nastali iz mehaničkih uzroka (kratka pupkovina, naglo smanjenje uterusa kod hidramniona), razmjerno su rijetki. Nasuprot tim slučajevima vidimo, da većinom dolazi do pr. odlj. pl. zbog primarnog retroplacentamog krvarenja, koje je samo posljedica graviditetne toksikoze. Ovi slučajevi pr. odlj. pl. su i najčešći. U etiologiji pr. odlj. pl. osobitu ulogu igraju p romjene u stijenci krvnih žila (Strong), koje prom jene smatramo posljedicom graviditetnih toksikoza. Albuminurija, povišeni krvni tlak i edemi, spadaju gotovo uvijek u sliku toga oboljenja. Kronični nefritis je vrlo čest kod ovih slučajeva, po Strong u ga nalazimo u 17% slučajeva. Da graviditetna toksikoza igra važnu ulogu i kod prerano odlj. pl. dokazuje opažanje, da kao što kod eklampsije, tako i kod pr. odlj. pl. nalazimo često karakteristične prom jene ma jetri, koje se očituju u formi supkapsulamih krvarenja. V eć godine Essen-Möller je istaknuo, da se t.aksikoza u graviditetu u jednom slučaju očituje kao eklampsija a u drugom kao apoplexia uteroplacentaris. Povišeni krvni tlak kod trudnih žena može imati kao posljedicu rastrgljivost krvnih žila, kao što su dokazali Hinselmann i Fahr za krvne žile placente. Za uzrok retroplacentarnog krvarenja uzimlje se, da postoji odnos između retroplacentarnog krvarenja i promjene krvnih žila u smislu skleroze i spazna. Ovo oboljenje krvnih žila ima za posljedicu slabu ishranu tkiva, pa zbog toga dolazi i do degenerativnih oromjena na decidui i do nekroza. Zbog tih degenerativnih promjena tanki decidualni sinusi lakše prsnu nego inače, a posljedica toga je retroplacentarno' krvarenje. Neki autori navode kao uzrok za pr. odlj. pl. preveliku produkciju hormona prednjeg režnja hipofize. Tako je Heim našao u svojim slučajevima pr. odlj. pl. povećano izlučivanje prolana u mokraći. Na osnovu tih činjenica Heim zastupa mišljenje, da povećana produkcija prolana uzrokuje u placenti sklonost krvarenju i da dovodi do preranog odljuštenj a plodve. Kod ovih toksičnih slučajeva pr. odlj. pl. posebno m oram o odijeliti jednu grupu slučajeva, koja se anatomski razlikuje od ostalih, zbog jako izražene hemoragične dijateze genitalnih organa i čitave male zdjelice. S obzirom na klinički tečaj i na visoki m ortalitet bez sumnje m ožem o takove slučajeve smatrati najtežim kom plikacijam a u nošenju i porodu. Kao p o sebno oboljenje te pojave su najprije opisane od Couvelarie-a god- pod imenom»apoplexie utćro-placentaire«. U tim slučajevima prvenstveno vidimo sada jače, sada opet slabije izraženo krvarenje u muskulaturu uterusa i ispod seroze. To krvarenje ne zauzimlje jednakomjerno čitavu muskulaturu, nego je osobito * Predavanje održano na m jes. skupštini Zbora 26. X izraženo u tubam im uglovima, te zbog toga daje uterusu i karakterističan izgled. Površina uterusa je šarena, posuta manjim i većim supseroznim krvarenjima. Zbog krvarenja u muskulaturu i zbog nastalog edema, šire se pojedina mišićna vlakanca i na taj način to uzrokuje teške funkcionalne smetnje za vrijeme porođaja. Osim krvarenja u muskulaturu uterusa nalazimo također intersticijelna krvarenja i u ovariju, a dolazi također do krvarenja i u drugim organima, kao jetri i bubrezima. U tim organima vidim o često osim krvarenja i degenerativne promjene. Simptome pr. odlj. pl. u teškim slučajevima je dosta lako prepoznati. Često put bez trudova ili opet iza kratkog trajanja trudova, promijeni se opće stanje rodilje. Ona postaje nemirna, blijeda, promijeni izgled lica i tuži se na jake boli i napetost u trbuhu. Uterus je trajno napet, osjetljiv i veći, nego prije kratkog vremena. Čedinje se česti ne;asno pipaju, a najčešće se ne čuje kucanje čedinjeg srca. Krvarenje iz vagine ne stoji u razmjeru sa teškom slikom bolesti, jer većim dijelom dolazi do krvarenja u sam uterus. Ova teška slika, koju vidimo kod tih žena, uvjetovana je koje anemijom, a koje šokom. Krvarenje na van ima stanovitu karakteristiku, jer traje gotovo neprestano, dok kod nasjele posteljice krvari na mahove. Jaka bol je uzrokovana zbog rastegnutog uterusa, a kao posljedica rastućeg retroplacentarnog hem atom a i napetosti peritoneja. Diferencijalno dijagnostički dolazi u obzir: ruptura uterusa, kasni ekstrauterini graviditet, krvarenje iz prsnutih varikoznih vena ligamenta lata. K od pažljivog promatranja, dijagnoza pr. odj. pl. jedva čini poteškoće, a predstojeća ap, ut. pl. može se predmnijevati sa stanovitom vjerojatnošću. Prognoza ovisi 0 stepenu odljuštenja plodve i jakosti krvarenja u muskulaturu i vezno tkivo, kao i od težine toksikoze. Jedan veliki dio bolesnica dolazi ad exitum već za vrijeme operacije ili tik iza nje, a stanoviti broj ih pada žrtvom atoničnog krvarenja. Raznolikost broja mortaliteta majke ovisi o raznim faktorima, pa varira između 10 do 60%, dok mortalitet djece iznosi 60 do 90%. Terapija se mora ravnati prema težini svakog pojedm og slučaia. U svakom slučaju mora se postupati individualno. Prije je bila terapija pr. odlj. pl. u glavnom konzervativna, no sa razvitkom metoda carskog reza postala je sve više aktivna. Češćim primjenjivanjem carskoga reza i supravaginalne amputacije uterusa m ožem o nešto poboljšati naše uspjehe. Oni najteži slučajevi jedva se mogu spasiti; oni i tako podlegnu primarnom ob oljen ju toksikozi, usprkos brzoj 1 tehničkoj savršeno izvedenoj operaciji. Zbog toga što danas m ožem o bolje svladavati naknadna krvarenja, koja su tako pogibeljna k od pr. odlj. pl. donekle je poboljšana prognoza tih slučajeva. Izbor naše terapije treba se ravnati prema težini oboljenja, a onda, prema vaginalnom nalazu, a mora se voditi računa i o tome, da li se radi o prvo ili višerodkinji. U lakim slučajevima sa djelomičnim odljuštenjem posteljice, više put izađem o i sa jednostavnim terapeutskim metodama, t. j. da dovršim o porod, ako su

5 589 uvjeti ispunjeni, bilo pirokinućem vodenjaka, te okretom i ekstrakcijom, bilo opet kliještima. Tu moramo biti na oprezu i na čistu, da li se zaista radi o običnom odljuštenju i da li ne predstoje m oguće znakovi tok sične apopleksije. Neuredni kucaji čedinjeg srca ili njihov nestanak govori za širenje odljuštenja posteljice. U izrazito teškim slučajevima ne prezamo pred carskim rezom također ni kod mrtvog djeteta. Za vrijeme operacije, kod otvorenog trbuha, kad je već uterus ispražnjen, češće se nađemo pred teškom odlukom, da li da se uterus ostavi, ili ne. U teškim slučajevima, a pogotovo tamo, gdje jasno vidimo na serozi krvarenja, ne smije se oklijevati, nego treba odmah odstraniti uterus. Za praktičnog liječnika p o stoji u tim teškim slučajevima samo jedna terapija i to, da bolesnicu po mogućnosti što brže pošalje u koji zavod. E s s e n-m öl l er razlikuje porodničku i kiruršku terapiju. M etode porodničke terapije jesu diruptio velamentorum i brzo ispražnjenje uterusa. Ima slučajeva, kod kojih se uterus nakon prokidanja vodenjaka dobro kontrahira; to su slučajevi, koji su zgodni za tu terapiju. No prokidanje mjehura ostaje u većini slučajeva bez uspjeha, jer ne slijede dovoljne kontrakcije uterusa zbog krvarenja u muskulaturu, koje bi dovoljno otvorile ušće. Osim toga u tim slučajevima dolazi zbog promjena u muskulaturi, do teških atonija u trećoj dobi porođaja. U tim slučajevima m ožem o eventualno spasiti život žene jedino odstranjenjem uterusa, no obično zahvat dolazi već prekasno. N epouzdanost takove p orod n ičk e terapije neka ilustrira slijed eći slučaj: M. C. zap. broj 2.696/36., 38 god. stara, V. para: dop rem ljena u bolnicu 26. X u 1 h., j er je noćas počela žestoko krvariti. D va poroda u redu, k od trećeg poroda radi krvarenja ljuštena plodva, a k od četvrtog poroda dijete nedonošeno m rtvo, te opet ljuštena plod va zbog žestokog krvarenja. Za v rije m e o v o g nošenja im ala često gla vob olje, te dosta jako otečene noge. R adilo se o srednje v isok oj dosta adipozno-j ženi, sa p riličn o izraženom anem ijom, te jakim edem im a na licu, trbušnim stijenkam a i don jim ekstrem itetim a. B ilo 120, krvni tlak 200 mm. Hg. M okraća: album en jako pozitivan: sedim ent nešto leukocita, bubrežnog epiitela i hjaliinih cilindara. Fundus uteri izm eđu pupka i proc. xiphoideus. Uterus napet, jako osjetljiv. K u caji čed in jeg srca se ne čuju. K od unutarnje pretrage se našlo, da je cerviks 2 cm. dug, i za dva prsta prohodan, jako napeti vod en jačn i m jehur, te u n jem u ručica. Iz uterusa dosta jako krvaren je. S obzirom na prednji nalaz dovršen je porod vaginalnim putem. U eter narkozi učinjen je ok ret i polagano ekstrahiran fetus, k o ji je d jelom ičn o pokazivao znakove m aceracije. Odm ah iza poroda fetusa, izlazi u m lazu dosta krvi. Da se za p riječi d a ljn je krvaren je, odstranjena je placenta, k oja je bila sv ojim n ajvećim dijelom odljuštena. Unatoč svih linjekcia za konstrukciju uterusa, masaže i tam ponade, uterus se ne kontrahira, nego ostaje posve m lohav. K om prim ira se aorta i priprem i za transfuziju krvi i amputaciju uterusa. U natoč karđijaka i infuzije, stanje bolesnice se naglo pogoršava i u kratkom roku. p rije nego je bilo m oguće pristupiti odstranjenju uterusa, došlo je do letalnog svršetka. K od autopsije su nađena na uterusu ispod seroze dosta jaka krvarenja, a iisto tako i u lije v o m 1 i g. latum. O sim toga su nađeni hypertrophia ed đilatatio cordis, te iparenhimatozna degeneracija bubrega. Ako kritički razmotrimo ovaj slučaj, to vidimo, da jedina operacija, koja je eventualno bila uspješna ako ne uzm em o u obzir tešku toksikozu bilo bi odstranjenje uterusa. Po podatcima iz literature (Heim, Puppel) i po vlastitom iskustvu smatram, da imamo pravo odustati od pokušaja, da vaginalnim putem dovršimo porod u takovim teškim slučajevima. V eć god G r ae f e je preporučio carski rez kod pr. odlj. pl. te istaknuo, da nasilno dovršenje poroda kod zatvorenog ušća je skopčano sa većim opasnostima za ženu, nego carski rez, koji je izveden brzo i pod povoljnim uvjetima. W eiss je god preporučio u slučajevima teške aitonije supravaginalnu amputaciju uterusa. Couvelaire god ponovno je potaknuo pitanje terapije teških slučajeva pr. odlj. pl., te preporučuje u tim slučajevima radikalni zahvat, t. j. odstranjenje uterusa. Od tog doba izašlo je mnogo publikacija, u kojima pojedini autori pod uplivom svojih uspjeha, odnosno neuspjeha, zauzimlju stanovište, sada za radikalnu atominalnu operaciju, sada opet za konzervativne vaginalne zahvate. Hysterotomia vaginalis ne preporučuje se u teškim slučajevima, jer ne pruža dovoljan pregled, pa zbog toga nijesmo u stanju uočiti eventualne promjene u muskulaturi uterusa. Tu ostaje još uvijek otvoreno pitanje eventualno naknadno atoničnog krvarenja, a u slučajevima, gdje je ono žestoko, naknadno odstranjenje uterusa obično dolazi prekasno, Abdominalni carski rez je jedina i ispravna terapija teških slučajeva pr. odlj. pl. i ap. ut. pl. Operativni uspjeh je ovisan od više faktora. Važno je postaviti ranu dijagnozu, a time izvršiti i ranu operaciju. Što je više vremena prošlo od početka odljuštenja posteljice, to su jasnije pojave intoksikacije, a to je i veća opasnost od atonije. Kod operacije će odlučiti nalaz na samom uterusu, koji operativni zahvat ćemo učiniti. Nema li u stijenci uterusa krvarenja, ili je ono samo neznatno, a uterus se dobro kontrahira, a stanje bolesnice je zadovoljavajuće, to ćemo učiniti samo cervikalni carski rez. U slučajevima, gdje vidimo za vrijeme operacije, da je uterus mlohav, te se ne kontrahira, u takovim slučajevima potrebno ga je odmah odstraniti. Davis ističe u svojoj publikaciji, da nije nikada požalio, što je u takovim slučajevima odstranio uterus, ali da je često požalio, kada ga je ostavio. U jednom našem slučaju učinjen je carski rez i supravaginalna amputacija uterusa. A. R., zap. b roj 2093/37., 38 god. VI. para, doprem ljena u bolnicu 8. VI , je r je k od kuće počela žestoko- krvariti. Ne Zna kad je bila zadnja m enstruacija, niti kad je osjetila m icanje. Pet poroda u redu, djeca sva živa. R adilo se o ženi sredn jega rasta, k oja je bila napadno blijeda. Jako izraženi edem i na d on jim ekstrem itetim a. B ilo 110, jed va se pipa. Sahli 20%. M okraća: album en jako pozitivan, sedim ent nešto eritrooita i hiialinih cilindara. Fundus uteri tri prsta ispod pr-oc. xyphodeus. Čuju se kucaji čed injeg srca. K od unutarnje pretrage nađe se, da je cerviks 2 cm. dug, a za dva prsta prohodan. Iz uterusa -nešto krvari, a nigdje se ne pipa placentarno tkivo. S obzirom na taj nalaz i teško stanje bolesnice, odm ah se postavi dijagnoza pr. odlj. pl., te odluči za laparatom iju u eter narkozi. U čini se cervikalni rez, ekstrahira dijete, k oje je teško 2300 gr., a dugo 47 cm. dosta asfiktično, n o doskora ga uspije oživiti. Placenta norm alno velika, većim d ijelom odljuštena, a na n jo j hem atom u v eličin i šake. Uterus dosta m lohav, slabo se steže. Iz razloga, da je žena već pet puta rodila živu djecu, a s obzirom na tešku anem iju, odluči se nadovezati am putaciju uterusa, da zapriječim o naknadno k rvaren je iz uterusa, k oji se slabo kontrahirao. Puerperij afeb-rilan, te su m ajka i dijete otpušteni zdravi kući. Neki autori preporučuju, da se u teškim slučajevima pr. odlj. pl. odnosno ap. ut. pl. uterus odstrani neotvoren t. zv. amputatio uteri praecaesarea. I mi smo učinili u jednom našem slučaju ovu operaciju. M. J., zap. b roj 1236/37., 27 god., doprem ljena u bolnicu' 5. IV , jer je počela kod kuće žestoko krvariti. Zadnja m enstruacija pred 834 m j. M icanje ne zna. Unatrag 20 dana pacijentica je opazila, da jo j otiču noge. Radilo se o ženi srednjeg rasta, sa napadno izraženom anem ijom i jakim edem im a na donjim ekstrem itetim a. B ilo m aleno, jed v a se pipa. K ateterom se nije m oglo dobiti ništa m okraće. Fundus uteri jedan prst ispod proc. xyphoiideus. Uterus je jako napet, osjetljiv. K ucaji čed injeg srca se ne čuju. K od unutarnje pretrage se našlo, da je cerviks 2 cm dug, za dva prsta prohodan. Na ušću se pipa glava, a izlazi nešto krvi. S obzirom na teško stanje žene, k o je n ije odgovaralo k rvaren ju na van, bilo je odm ah jasno-, da se radi o pr. odlj. pl

6 590 sa teškom toksikozom M akar je bezizigledno stanje bolesnice, odluči se za laparatom iju. Uterus se luksira i neotvoren supravaginalno amputira. N a uterusu ispod seroze vide se na nekoliko mjesta manja krvarenja. Placenta norm alno velika, n ajvećim d ijelom odljuštena. U natoč brzog 1 tehnički lako izv eden og zahvata, bez gubitka krvi, u slijedi doskora exitus letalis. K od autopsije se našlo parenhim atozna degen eracija bubrega, te sitna k rvarenja ispod jetren e kapsule. Najsvrsishodnija terapija najtežih slučajeva je odstranjenje neotvorenog uterusa u kombinaciji sa transfuzijom krvi. Nema sumnje, da transfuzija krvi predstavlja pom oćno sredstvo u tim slučajevima, te je m ožem o izvesti ili prije, ili za vrijeme same operacije. M etoda po P o rro -u, koja se izvodi bez otvaranja uterusa ima tu prednost, da se vrši gotovo bez gubitka krvi. Naprotiv odstranjenje uterusa, koje je izvedeno nakon carskog reza, skopčano je sa većim krvarenjem i ima visoki mortalitet. No potrebno je spomenuti, da glavna opasnost kod teških slučajeva ne prijeti samo od iskrvarenia, nego u glavnom od toksikoze. Slabi uspjesi transfuzije krvi u ovim slučajevima govore u prilog toj tvrdnji. Uterus m ožem o amputirati bilo supravaginalno, ili učiniti totalnu ekstirpaciju, kako to preporučuje S t o e c k e l. K od prim am e amputacije uterusa krvarenje je neznatno, pa su rezultati i bolji, dok u slučajevima, koji su naknadno amputirani, rezultati su jako n e povoljni. Porazne rezultate vidimo kod slučajeva, gdje je operativni zahvat izveden poslije poroda, pa je mortalitet takovih slučajeva 88%. K od slučajeva amputiranih, odnosno ekstirpiranih uterusa, odmah poslije carskoga reza, mortalitet iznosi 35.5%, dok je mortalitet kod primarne amputacije 16.6%, odnosno kod ekstirpacije 26.5%. A ko uzmemo u obzir ove činienice, onda m ožem o sa pravom ustvrditi, da je jedina opravdana terapija ovih teških slučajeva, amputatio uteri praecaesarea. Portes u svojoj statistici od 73 slučaja ap. ut pl. ima mortalitet majke od 55%, a djece 85%. U 15 slučajeva, gdje je porođaj izvršen vaginalnim putem, sve žene, a i djeca su umrla, dok od 20 slučajeva, kod kojih je učinjen carski rez, umrlo ih je četiri. Od 22 slučaja carskoga reza s amputacijom uterusa, umrlo je 10 žena. Zbog tih razloga, preporučuje Portes abdominalni carski rez, te u slučajevima, gdje uterus pokazuje jače anatomske prom jene i gdje ne dolazi brzo do kontrakcija iza ispražnjenja, drži opravdanim, odmah odstraniti uterus. I mi bismo se mogli složiti sa mišljenjem, da je carski rez u većini slučajeva najbolja m etoda. Okret i ekstrakcija su opasne m etode u tim slučajevima, koje i kod iskusnih operatera, zbog teških anatomskih promjena stijenke uterusa, mogu dovesti do teških razdora cerviksa. I vaginalna histerotomija se ne preporučuje, jer ne m ožem o uočiti, u kojem opsegu je došlo do promjena u stijenci uterusa. Tu često dolazi do teških atoničnih krvarenja, koja m ožem o jedino utišati ekstirpacijom uterusa; no taj zahvat obično dolazi prekasno. Od naša tri slučaja, dva smo izgubili i to: jedan slučaj koji je operiran vaginalnim putem, a drugi, gdje je bila učinjena supravaginalna amputacija neotvorenog uterusa- U jednom slučaju smo učinili carski rez i nadovezali odmah supravaginalnu amputaciju uterusa. Ta žena je otpuštena zdrava kući. U oba naša slučaja, koja su operirna abdominalnim putem odstranili smo uterus zbog lošeg stanja bolesnice, a iz razloga da zapriječim o daljnje krvarenje. Da smanjimo taj veliki mortalitet kod tih teških oboljenja u graviditetu, odnosno u porođaju, potrebno je posvetiti najveću pažnju profilaksi tih oboljenja, K ako se profilaksa, preranog odljuštenja posteljice podudara sa profilaksom toksikoza u graviditetu, to je potrebito pravovrem eno upoznati toksikozu i takove žene podvrgnuti odgovarajućem liječenju. U pravo u tim slučajevima vidimo, koliko je važna pretraga i stalna kontrola trudnih žena, što kod nas još nije uobičajeno u širim razmjerima. Naša je dužnost, da svim mogućim sredstvima propagiramo i u najširim slojevima našega naroda stručni pregled trudnih žena. Jedino ranom dijagnozom i liječenjem takovih slučajeva, postići ćem o zadovoljavajuće rezultate k od ovih tako teških kom plikacija u graviditetu i porođaju, pa držim, da ćem o u mnogom slučaju uspjeti, da spasimo i majku i dijete. Iz Instituta za Radium terapiju u Zagrebu. Arsen u etiologiji karcinoma. Priv. docent dr. Juraj Körbler. Auler je izvijestio (Int. congir. cancer. Bruxelles ), da prema njegovim kliničkim iskustvima maligni tumori, koje je liječnik smatrao luetičnim procesim a i liječio salvarsanom, za vrijeme liječenja često budu aktivirani; to je naročito opažao kod tumora nosne i usne šupljine i kod tumora jezika. A u l er nabacuje pitanje, da li nije možda liječenje salvarsanom više odgovorno za kasniju pojavu raka kod luetičara nego sam lues. Prema A u leru (1. c.) je arsen također jedno od najstarijih sredstava za liječenje raka, te imade kao arsenicum album, arsenska kiselina ili u formi natrijeve soli, saglasno s liječničkim iskustvom prošlih vremena, u većini slučajeva neosporno povoljno djelovanje, ali naravski samo onda kad su doziranje, ritam i forma aplikacije udešeni na osnovu kontrole organizma. Prema podatcim a, koje je skupio J. Wolff (Krebskrankheit. Fischer, Jena 1913.) v eć je Para - cel so dovodio arsenik u uzročnu vezu sa rakom. J. F. Schamberg je opisao (Journ. of cutan. dis. Vol. 25. str. 907.) pojavu multiplih kožnih epitelioma kod psoriatičara, kori je kroz 25 godina upotrebljavao arsen. W. Dub r e i l h (Annales de derniatol. et de syphiligraph ) opisao je pojavu epitelioma na arsenskoj keratozi dlana ruke, koja je postojala kroz 15 godina. J. Hutchinson Lancet, 10. XII ) opažao je, da kod interne upotrebe arsena može doći do pojave kožnih karcinoma, naročito na dlanovima i tabanima. M. B. Har t z el l smatra (Am eric. Journ. of med. Sc. 118, 265.), da zapravo podlogu za pojavu raka stvara psorijaza, kod koje se u glavnom arsenik interno propisuje. M. Nedopil (Ärch. klin. Chir ) proglasio je dapače karcinom za k o načni stadij psorijaze. M eđutim njegovi se podatci odnose na psorijazu sluznice jezika i usne šupljine, tj. na leukoplakije. Prema J. W o l f f u (1. c.) karcino-

7 591 matozna prom jena kožne psorijaze je rijetka, i opažani su samo pojedinačni slučajevi. Cartaz je p romatrao (Bullet, de la Soc. anat ) pojavu karcinom a na psorijazi ruke a H e b r a je (M onatshefte Dermatol ) uspio sakupiti u svemu 4 slučaja koje iz literature,a koje iz vlastitog opažanja. Prema podatcim a kod E. W. Ba a d e r-a ( A d a m - Auler: Krebskrankheiten. Hirzel, Leipzig str. 104.) poznat je arsenski rak kao poslovno oštećenje već godine 1820., te ga je tada kao takovog opisao John Ayrton. Prema Baaderu i relativno male količine arsena su već dovoljne da izazovu arsensko oštećenje i pojavu raka, te svuda tamo gdje u poslu dolazi do unutarnjeg ili vanjskog utjecaja arsenovih spojeva nalazimo poznati niz pojava p o čevši od arsenskog eksantema, hiperkeratoze, atrofije, ulceracije do pojave raka na koži i sluznicama. Slika 1. R ak ma tabanu izazvan arsenom. Poznato je, da nakon dugotrajne terapeutske upotrebe arsena m ože doći do pojave raka. Godine došla je k meni u liječen je 68 godišnja učiteljica sa m nogobrojnim kožnim karcinom im a na rukama i tabanima (slika 1). K oža na rukam a i nogam a je suha, raspucana i orožnjena. Ona je bolesna v e ć od godine 1921, te jo j je radi ove bolesti v e ć p rije nego što je došla k m eni u lije če n je amputirana jedna ruka i dva prsta druge ruke. L iječim bolesnicu do danas radijem. Ona dolazi jedan put godišnje na lije če n je i tada u vijek pronalazim n ovo nastale karcinom e kože, te ih liječim. K ao mlada d jevojk a im ala je lu etičn i prim arni afekt, te j e liječena živom. U godinam a uzim ala je arsen, je r je tada b olovala od psorijaze. U godini liječio sam 57 godišnju bolesnicu radi e p i- teliom a na nosu i epiteliom a na koži lica. U godinam a do dolazi bolesnica svake god ine na pregled i u v ijek opet nalazim n ove epiteliom e na licu, na čelu i na vratu. Svakog puta su zahvaćena druga m jesta i svakog puta uspijeva ih izliječiti radijem. Ostala koža je glatka i nježna. B olesnica im ade kraj analnog otvora još od m ladosti pigm entirani nevus. Početkom godine opaža na tom m jestu prigodice neznatna krvarenja. Prva b iopsija učinjena u aprilu pokazuje, da postoji papillom a in degeneratione carcinom atosa. Druga biopsija izvedena je iste godine u julu, kad se bolesnica konačno odlučila na lije če n je i pokazuje carcinom a planocellulare. B olesnica je pred 20 godina provela kuru za jačanje. Uzim ala je arsen u form i pilula, kapi j injekcija. M ultipla pojava kožnih epiteliom a na' licu jo š n ije dokaz, da postoji veza sa uporabom arsena. M ultipli epiteliom i na licu m ogu nastati i kod ljudi koji prethodno nisu uzim ali arsen. A li o v o tvrdok orn o ja v lja n je u vijek novih m alih epiteliom a ne sam o na licu i vratu n ego i na drugim dijelovim a tijela u pućuje na to, da vjeroja tn o ipak postoji neka veza sa prethodno uzim anim arsenom. K ako oprezno valja prosuđivati ovakove p ojave, pokazuje prim jer 43 god išn jeg drogista, k ojega sam liječio godine radi m ultiplih epiteliom a kože. Zahvaćena su prsa i leđa. P ojedinačni m ali epiteliom i nalaze se na čelu, na licu i na nadlaktici. D ijagnoza epiteliom a utvrđena je histološki. B olesnik b olu je već od godine na istoj bolesti i ja sam ga do godine op e tovano puta liječio. M jesta liječen ja radijem reagiraju dobro i za cijelju ju brzo, ali u v ije k se stvaraju n ovi epiteliom i i to u vijek na n ovim m jestim a. G odine nađene su k od bolesnika krvne reak cije na sifilis pozitivne, prem da on sam n e zna da je ibio zaražen. L iječen je neosalvarsanom i solusalvarsanom, ali prema b olesnikovim podacim a postojali su pojedin ačni epiteliom i već i p rije toga liječenja. Nesumnjivoi postoje slučajevi, koje bism o m ogli tako protumačiti, da je kura arsenom izazvala m alignu prom jenu postojeće psoriaze. U m artu lije čio sam 61 godišnjeg apotekara, k o ji od godine b olu je od psorijaze. Im ade m n ogobrojne psorijatičn e eflorescen ce na koži prsiju, leđa, sjedišta, trbuha i obiju podkoljenica. P red godinu dana p očele su se na dvjem a takim eflorescencam a stvarati kraste. Jedna se nalazi na leđim a, a druga na prsim a. H istološka pregledba pokazuje, da se razvio carcinom a baseocellulare. Zrakam a uspijeva oba m jesta dobro izliječiti. U m aju iste godine dolazi bolesnik ponovno, je r su sada iste prom jene nastale na eflorescenci kože trbuha. Histološki je utvrđeno, da je i na tom m jestu nastao carcinom a baseocellulare. I ovog uspijeva zrakama izliječiti, ali u septem bru d v ije daljnje eflorescence, opet jedna na prsim a i jedna na p od k oljen ici, pokazuju sum njive prom jen e. B olesnik je već kao gim nazijalac uzim ao arsen, a i kasnije često i kroz duže vrem ena. M eđutim m alignu prom jen u psoriaze nalazim o i kod takovih bolesnika, k o ji nisu nikada liječen i arsenom. U augustu lije čio sam 66 god išn jeg veterinara, k o ji već 45 godina b olu je od psorijaze, p roširene PO čitavoj koži tijela. Sve krvne probe na sifilis su negativne. N ikada n ije liječen arsenom i nikada n ije uzim ao arsen. Sada postoje na dvije psorijatičn e eflorescence sum njive prom jene, a histološki je utvrđeno na objem a carcinom a baseocellulare. Jedan karcinom nalazi se na prsim a, a drugi na leđim a i oba u sp ijeva radijem izliječiti. U m aju d v ije druge eflorescence pokazuju su m n jivo k lijan je tkiva. O voga puta histološki je nađen carcinom a solidum. Od velike je važnosti pitanje, kakovo etiološko značenje imade arsen za kasniju pojavu raka. Imade opažanja, koja pobuđuju sumnju, da terapeutska u potreba arsena imade daleko veće značenje za kasniju pojavu raka, nego što se to danas općenito smatra. K od toga izgleda, da nije ni potrebno, da se razvije tipični arsenski rak sa svim svojim karakterističnim prethodnim promjenama, već možda i kod drugih forma raka postoji neka veza sa prethodnom upotrebom arsena. Svakako dosadašnja iskustva ne d o puštaju definitivan odgovor na to pitanje, naročito ne onda, ako se promatraju ne samo slučajevi koji govore za to, nego i oni koji govore protiv, kako to iziskuje osnovni postulat naučnog istraživanja. Lymphogranuloma inguinale s. poradenitis venerea. Otkriće uzročnika IV. spolne bolesti. Dr. F. S. N o h a r a, Bonn1 Na poticaj g. prof. E. Hoffmanna želio bih trebalo, prema E. Hoffmannu i dr., označiti na ovom e mjestu pružiti kratki prikaz ingvinalne ispravnije kao poradenitis venerea. To limfogranulomatoze ili četvrte spolne bolesti, koju bi oboljenje odgovara maladie de Nicolas-Favre frani Preveo Fr. Kogoj, cuske škole. U zadnjim se godinama poznavanje ovih

8 592»klimatskih b u b o n a «prvo dijagnostički sigurnom F rei-ovom kuti-vakcinom, a kasnije i p r o nalaskom uzročnika (Miyagawa i dr.) tako produbilo, da je to oboljenje, koje je na pr. kod Crnaca u sjevernoj Am erici, te u Nizozemskoj Indiji, u lučkim gradovima itd. dosta prošireno, postalo i u Evropi, na pr. u M ađarskoj (usporedi radove M e l c z e ra), u Jugoslaviji (Ki ć ev a c, Beograd, Bošnjaković iz Kogojeve klinike, Zagreb) u Rumunjskoj, na Siciliji (Cottini) od većeg značenja. Izvijestit ćem o niže o tome pitanju na temelju radova E. Hoffmann a, kod kojih sam imao prigode sudjelovati i u djelom ičnom e oslonu na moj skupni referat u Dermat. Ztschr. (sv. 76. i 78.) o dosad poznatim činjenicama. Istovrem eno želim primjetiti da u njemačkim priručnicima i udžbenicima (Jadašsohn-Lesser, Arzt-Zieler, Hoffmann itd.) postoje v eć više ili manje iscrpni prikazi toga o b o ljenja. Uzročnik. Miyagawa i njegovi suradnici saopćili su već god i svoje nalaze»granulokorpuskularnih elemenata«, koje su oni pronašli u limfnim žlijezdama bolesnika koji su patili od ingvinalne limfogranulomatoze, zatim u inficiranim moždanima majmuna i miševa, a rijetkokad i u spolnim žlijezdama (mudima) drugih životinja u razmazima, koji su bili bojadisani po Giemsi. Oni naslućivahu već tada u tim filtrabilnim elem entarnim tjelešcima ili elementarnim zrncima, čiji je prom jer iznosio navodno 200 m ;j-, virus ingvinalnog limfogranuloma. Miyagawini originalni preparati, koje je u septembru god pokazivao Rose na sastanku društva za tropsku medicinu (Tropenm edizinische Gesellschaft) u Hamburgu bili su m e đutim toliko krcati zrncima, da se sumnjalo u njihov karakter virusa. I na kongresu njem ačkog derm atološkog društva (Dtsch. Dermat. Gesellschaft) u Stuttgartu ovakva demonstracija nije navodno djelovala uvjerljivo. Na temelju japanskih nalaza bavio se god. 1936,- 37. Herzberg tim virusnim oboljenjima, za koje mu je Ruge iz Kiela bio dobavio materijal. Njemu je uspio prikaz elementarnih tjelešaca sa Viktorijinim plavilom (Viktoriablau), doduše u manjoj količini, u gnoju iz bubona kod čovjeka, kasnije i iz moždana inficiranih miševa u svakoj pasaži, k od čega je u potrebljavao metodu svijetlećih slika. Neovisno je od njega došao Na u ck do istih pa i novih nalaza u žlijezdama, moždanima i na očima (usporedi kliničke komplikacije) kod inficiranih miševa. Tako je i on, ma da su mu nalazi bili češće skromniji, potvrdio nazor M i y agawe, da se kod opisanih elem entarnih tjelešaca, za koje je E. Hoffmann, koji je te nalaze m ogao potvrditi i kod zamoraca (soj su mu pribavili Löhe i Schlossberger) predložio naziv granulozoa, došao do uvjerenja, da se tu radi o uzročniku ingvinalne limfogranulomatoze. N a temelju ovih potvrda treba otkriće uzročnika IV. spolne bolesti datirati sa god. 1935; ono je najprije uspjelo u Japanu, a kasnije je bilo potvrđeno od njemačkih autora. Naucku i Paschenu (M alamos) uspjelo je sad gojenje virusa inguinalne limfogranulomatoze i na rožnici kunića. Zanimljivo je, kako Hoffmann naglašuje u jednoj svojoj novoj radnji, napadna pol im o rf i j a uzročnika kod četiriju veneričkih oboljenja, od kojih imade jedan oblik žem ičke, drugi oblik štapića, treći malog vijka, a četvrti oblik finih granulacija. D ok gonokoki, koje je otkrio god Neisseri Streptobacillus uic. mollis, koje je opisao god. Ducrey, au tkivu god. Unna pripadaju kao bakterija u biljno carstvo, to treba po S c h a u din n -u i Hoffman n-u god otkrivenu spirohetu palidu i uzročnika ingvinalne lim fogranulomatoze ubrojiti m eđu protiste, t. j. u mikrobe, koji stoje po srijedi m eđu najmanjim životinjskim i biljnim živim bićima. Dijagnoza. Poslije potvrde o virusu koji je otkrio Miyagawa, dao je E. Hoffmann poticaj da bi se p o kušala rana mikroskopska dijagnoza punkcijom limfnih žlijezda, analogno onoj metodi koju je on bio uveo kod sifilisa, a koja se bila pokazala uvjerljiva i koja bi mogla postati osobito važna i kod inguinalne limfogranulomatoze, na pr. kod primarne lezije na penisu, koja je rijetkokad jasna; to je on predložio već kao svrsishodno i moguće praktički upotrebivo u Am erici, gdje je vidio napadno m nogo svježih primarnih infekcija. Frei-ova se reakcija dakako^ pokazala za razgraničenje lym phogranuloma inguinale prema m e kom čankiru, tercijarnom e sifilisu, prema tbc. bubonima kuge itd. kao korisna i klinički često dostatna. Opće je iskustvo pokazalo, da je m ožem o smatrati skoro u 100% slučajeva sigurnom, pa je stoga djelom ično smatramo suodgovornom za (prividni?) porast raširenosti ovog oboljenja. Ova se intrakutna reakcija provodi tako da se 0,1 ccm 1:10 razrijeđenog gnoja ili kaše iz žlijezda koju kroz 2 sata ugrijavam o na 60 i steriliziramo, izaziva nakon sati papuloznu reakciju što vrijedi kao pozitivni rerezultate i pokusi, kako bi se za izvođenje reakcija kao alergičnu reakciju bjelančevinastih tvari, koje su oboljenjem postale specifične. Izgleda, da su dali iste rezultate i pokusi, kako bi se za izvodjenje reakcija u serijama upotrijebio standardizirani antigen iz mišjih moždana. Dokaz uzročnika uspijeva u razmazu punkata i sa plohe kod reza izvađenih limfnih žlijezda bojadisanjem po Giemsi ( sata u otopini od kapi gotove Giem sa-otopine na 25 ccm dest. vode; otopinu treba»pufrati«s kalijevim karbonatom i uvijek svježu pripremiti) odn. za Viktorijinim plavilom po Herzbergeru (20 minuta u 3% otopini Viktoriablau). Granulozoa, što su crvenkasto do modroljubičasti odnosno tamnoljubičasto bojadisana, u tamnom polju svijetla, leže većinom ekstracelularno, katkad i u malim nakupinama zatvorena u vakuolama histiocita i limfocita. Št.o se tiče metoda za eksperimentalni prijenos i gojenje, to ukazujem na radnje Naucka, Paschen a, M alamos a. Mmogo manje upotrebivo dijagnostičko pomagalo m ože biti katkad mjerenje brzine sedim entacije eritrocita, koja se paralelno sa kliničkim pojavam a p ov e ćava, i poslije regresije pojava postaje opet normalna, dok F r e i-o v a reakcija analogno seroreakcijam a kod sifilisa ostaje i u latenciji pozitivna. Kliničke pojave. Limphogranuloma inguinale prenosi se pretežno spolnim općenjem, ali i pederastrijom, rjeđe aseksualno. Vrijeme inkubacije varira u prilično širokim granicama; ispravno je vjerojatno računati sa 2 4 sedmice. P r e h n razlikuje prvu inkubaciju do nastanka primarnog afekta, koja traje 12 (1 67) dana i drugu do pojave adenitida koja traje 21

9 593 (1 180) dana. Oboljenje se razvija torpidno, kronički, dovodi do stvaranja upalnih paketa otečenih in g v i- nalnih i dubokih ilij a kalnih žlijezda, koje su sklone multiplom omekšanju i stvaranju fistula sa gnojnom sekrecijom ; prati ga remitirajuća vrućica, neznatni bolovi i osjećaj slabosti. Česta kasna posljedica je od prije kao Fournier o v syphiloma anorectale poznati, g e n ito -a n o - rektalni sindrom sa ljevkastom strikturom rektuma. Taj m ože postati manifestan već godinu dana iza infekcije i može biti razlogom, da se izvede anus praeternaturalis. I ulcus chronicum vulvae (esthiomène), koji se obično pojavljuju solitarno, katkad i u većem broju, na stražnjoj komisuri i m ože preći na rektum, najčešće je p o sljedica inguinalnog limfogranuloma, pa ga smatramo u novije vrijeme direktno kao jednu od kliničkih slika tog oboljenja. Odgovarajući sistemu limfnih žila, kako on postoji kod žena, dolazi uslijed otoka dubokih limfnih žlijezda do zastoja limfe, koja. potpom aže nastanak gnojnih kroničkih upalnih promjena rektuma i vulve. Prema tom e se pokazuje histološki najprije eksudativni infiltrat, koji se sastoji iz lim focita i histiocita i kojeg polagano u formi konglomerata okruži organizirano tkivo (Fuji t a.) K om plikacije su vrlo jake poliartritide, epididymitis, bartholinitis, peritonitis, gnojenje mekih dijelova slično kao kod skrofuloderm e i dr. Nalazimo nerijetko i dvojne i trojne infekcije simultano sa sifilisom, gonorejom i mekim šamkrom, što odgovara slojevima pučanstva (prostitutke i t. d.), kod kojih nailazimo na lymphogranuloma inguinale- Suglasno sa eksperimentima Naucka, Schlossbergera i dr. kod miševa opisana je u najnovije vrijeme dosad nepoznata pojava inguinalnog limfogranuloma na oku sa folikulam om konjuktivitidom, crvenilom i jakim otokom vjeđa, osobito u području prelaznog nabora bez ulceracija uz tjestenasti indolentni otok regionarnih žlijezda, koje sliči Parin a u d o v o j bolesti; Hashimoto i dr. zato misle da je potonja tek infekcija očiju sa lymphogranuloma inguinale. L iječenje. U liječenju inguinalnog limfogranuloma nije se u zadnje vrijeme bitno ništa promiienilo. Konzervativno se upotrebljava jod (jodoform, Lugolova otopina, i intravenozno) zlato (solganal B. oelos, postepeno od 0,1 07 ccm, 15 puta, u intervalima od 3 5 dana), antinom (neostibosan) te njegove kombinacije, rentgen, radium i lokalno kupke. U najnovije vrijeme vrlo preporučuju sulfanilamid (uliron, koji tako dobro utječe na gonoreju) Hutchinson, Gjurićidr. Pored sigurnog izlječenja on navodno jako skraćuje i duljinu liječenja. Specifično liječenje antigenom sa serijama intrakutanih i supkutanih injekcija Freiovog antigena imade svoje pristaše. Ono ubrzava, smekšava i ispražnjuje apscese i smanjuje mortalitet; i rektalne strikture mogu postati pod uplivom toga liječenja mekše. Ranu kiruršku totalnu ekstirpaciju žljezdanih paketa, pred kojom se prije bježalo zbog navodne opasnosti postoperativnih elefantiaza, preporučuju u novije vrijeme opet neki autori (Bäl ve r - stedt, Martinotti) kao najbolju metodu. Preporučuju se i simptomatske ubodne incizije. Raširenost. L. i. pojavljuje se svuda, osobito pak u toplim i tropskim krajevima i to posebno kod tamnoputih; u evropske luke donose ga obično pom orci. Razni osvrti i izgledi pokazuju općenito slabiji ili jači prirast i dosta veliku proširenost IV. spolne bolesti. T ek daljnji razvoj će pokazati, koliko je taj prirast m ožda samo prividan i posljedica profinjene diagn ostike zadnjih godina i koliko su time olakšana graničenja prema blizini i konkomitantnim b o le stima. Izvod, da se ingvinalni limfogranulom dosta p ro širuje, dozvoljava konstatacija d 'A u n o y a i v a n Ha a m a, koji su naišli kod jedne šestine cjelo kupnog crnačkog pučanstva N ew Orleansa na p ozitivnu F r e i-ovu reakciju. I iz Kalifornije, Japana, Švedske, Mađarske, Jugoslavije i iz drugih zemalja javlja se o sve većem širenju lymphogranuloma inguinale. Često se pokazuju već nastojanja, da se zbog toga uvrsti ingvinalni limfogranulom u zakone za suzbijanje spolnih bolesti, što bi odgovaralo njegovom značenju i proširenosti kod prostitutki. U Švedskoj podliježe on već danas dužnosti prijavljivanja. * Oboljenje, koje su genijalnim kliničkim pogledom već bili izlučili Nicolas i Favre kao zasebnu bolest i koje je nazvano njihovim imenom, sada je mikrobiološkim studijem jednog još novog područja uspjelo objasniti te time zaokružiti poglavlje spolnih bolesti. To je od naučne i praktične važnosti za dijagnozu i za liječenje te bolesti, koja je bila već upoznata i F r e i-o v o m reakcijom te bi ono moglo postati ishodištem daljnjeg napretka, a m oglo bi i povećati značenje same venerolo g ije u odnosu prema općoj medicini. Iz neurološko-psihijatrijske klinike Sveučilišta u Zagrebu. Predstojnik: Prof. dr. R. Lopašić. Lhermitte-ov simptom ( izbijanje električne struje 5) kao rani znak multiple skleroze. (Prilog simptom atologiji akutne multiple skleroze.) Dr. Gjuro Karminski i dr. Zvonimir Sušić- Multipla skleroza (sclerosis multiplex, sclérose en plaques) poznata je po opisu Ch a r co t -a kao oboljenje motorija. Za dijagnozu toga oboljenja bio je karakterističan klasični trijas: nistagmus, intencioni tremor i smetnje govora. To, pa i drugi česti simptomi multiple skleroze, kao što su spastičke pareze, ataksija i anomalije refleksa, uglavnom su smetnje u ispravnoj funkciji motiliteta. Erb, god , Oppenheim, god. 1887, a naročito Freund1), god , upozorili su, da se uz simptome motorne lezije ili prethodeći ovima mogu naći osjetne smetnje prouzokovane istim patološkim

10 594 procesom. Od god , kad je Guillain2) održao svoj veliki referat o multiploj sklerozi, pridaje se tim senzibilnim smetnjama puna dijagnostička važnost. Njih zaista, kako kaže Marburg3), to češće nalazimo, što ih više tražimo. Kliničko iskustvo pokazalo je dalje, da izolirane senzibilne smetnje i bez drugih simptoma mogu biti znakom, da će se kod dotične osobe tokom vremena razviti tipična slika multiple skleroze. Među takovim senzibilnim smetnjama zauzimaju parestezije posebno mjesto i njihova je uloga premonitomog, signalnog znaka,»friihsymptom«-a utvrđena. Guillain (1. c.) je izvijestio, kako je mogao dijagnosticirati rani stadij multiple skleroze u slučajevima, gdje su uz lagane očne smetnje ili jednostavno pojačanje tetivnih refleksa postojale kao izraziti znak bolesti jedino parestezije (mravinjanje, osjećaj zamrlosti uda i si.). God je L h e r m i t te) upozorio na posebnu vrstu parestezija, koje se javljaju kao rani znak multiple skleroze. On je taj znak nazvao»symptôme de décharge électrique«i opisao ga je ovako:»radi se o neugodnim, ali u biti ne baš bolnim senzacijama, koje su vrlo slične osjećaju, koji se ima kod prolaza faradične struie. Te su senzacije brze i kratkotrajne, a iradiraju općenito niz hrptencu, od glave prema nogama. Ne javljaju se spontano ni za vrijeme mirovanja, već isključivo u toku svih onih kretnja, koje su praćene naglom fleksijom glave prema naprijed. To će reći. da se manifestiram kod niza radnja dnevnoga života. Kretnje, koie zahtiievaiu prigibanje, sagibanje. da se podigne neki predmet, da se vežu cipele, da se češlja samog sebe, da se kaže energično: da, mogu se brojiti u one kretnje, koje najčešće izazivaju ovaj fenomen. On se može i pasivno izazvati, pa je dovolina i relativno neznatna fleksija glave, da bi se fenomen poiavio«. Lhermitte tumači nastajanje toća znaka organskom leziiom. lokaliziranom u cervikalnom düelu medule spinalis u obliku početne demiielinizaciie živčanih vlakana, koia su uslijed toga poiačano osietlüva i na takav efpmeran podražaj, kao što je ispružanje hrptenice kod fleksije glave. Kod slučaja, koü ie dao L h e r m it t e-u povoda za niećovu prvu publikaciju, taj se je znak poiavio deset mieseci prüe retrobulhame neurihđe. a ova je tek prethodila slijedu ostalih karakterističnih znakova multinle skleroze, pa ie L hermitte već onda shvatio»svrnutome de décharge électrique«kao rani, premonitorni znak. God je uz L h e r m it t e-a5) u francuskoj litera turi i Trioum o h o f f ) pisao o tom simn+nmu. U am eričkoj literaturi ie pnznat od đnd u nouskoi ie na ni unozorio O pal sk i. a. u češkoj Sindelar9). Marburg ga ie god uvrstio u Bum ke-foersterov Hdb. d. N eurologie opisumći simntomatologiju senzibilnih smetnja kod multiple skleroze. Isti znak su ioš god bili zapazili Babinski - Du b ois i lherm itte kod traumatskih obolienia hrptenice. Hass i n 10) našao ie god tai znak. a nazivlie ga Lhermitt.e-nvim simntomnm, kod iednog shičaia snmalmiog obolienia uz hinerhromnu anemiiu. Po Salmon - u ) dolazi on i kod malum Potti, spinalnih tumora, a ne često k od multiple skleroze, pa i onda ne kao rani znak. Kako smo se mogli uvjeriti studirajući literaturu, o kojoj smo ukratko referirali, taj je simptom do sada rijetko zapažen, te je opisan tek u pojedinim kazuističkim prikazima. Taj isti simptom, kako ga je opisao Lhermitte, imali smo nedavno priliku opažati kod jedne bolesnice.*) K. A., 20 god., neudata, kućanica, živi u m anjem m jestu u ok olici Sarajeva, B oravila je na ov oj klin ici od 7. II. do 13. V III O biteljska anamneza n ije ni od kakova značaja. U djetin jstvu je prebolita ospice, a kasnije je u vijek bila sajsma zdrava. Početkom god. osjećala je kroz m jesec dana kao neke trnce u oba bedra. Iza toga je pala s visine od 2 m na noge i n ije se jače pozlijed ila, te je bez dkakovih sm etnja nastavila ahičnim dnevnim životom. L jeti iste godine im ala je kroz tjedan dana gla vob olje, a jed n om kroz dva dana b olo v e slične lumbagu. 6. X II plesala je na lokalnoj zabavi u am aterskom baletu i sama je izvodila»kozačok«. Za to je vježbala neum orno kroz 14 dana, n ajm an je sat do sat i po dnevno. Izvedba je uspjela te je bolesnica svoju točku m orala n ekoliko puta ponoviti. Ona p riznaje, da ju je to v rlo zam aralo. Čitavo to v rijem e bilo jioj je inače sasma dobro, n ije osjećala nikakove slabosti mi parestezija. S redinom prosinca osjećala je o p e t trnce u oba bedra i to trajno kroz nekih 14 dana. U isto je vrijem e im ala kroz nek oliko dana tupi osje ća j u dlanovim a i prstim a obiju ruku. Na S ilvestrovo je cijelu n oć proplesala bez um ora. Od 5. I datira po shvaćanju bolesnice njezina bolest N aglo je osjetila slabost u ob jem a nogam a, naročito u lije v o j a im ala je istog i narednog dana izvjesnu sm etnju kod hodanja. 6. I. pošla je u kino, a nakon predstave n ije se m ogla odm ah dići ni zakoraknuti. M alo kasnije m ogla je uz p om oć p oći sv o jo j kući. Tu je dobila v rtogla v icu s povraćanjem, ali bez povišene tem perature. Činilo jo j se, da slabije vidi i slabije čuje. S lijedećeg je dana još n ešto m alo hodala, ali uz. poteškoće, a v e ć je p red podne legla u k revet i od tada n e ustaje. 7. I. su jo j noge v rlo slabe, nešto ih m ože m icati, a ne m ože stajati. D va dana kasnije počeše i ruke gubiti snagu i to lijeva više od desne. Stanje se postepeno pogoršavalo tako, da je poslije 14 dana m o gla sam o prstim a vršiti sitne i slabe kretnje. N ek olik o dana kasnije p oja v ili su se trnci u objem a rukam a i dvoslike. K oncem m jeseca siječn ja p ojavila se prolazna inkontinencija. K od kuće n ije navodno nikad im ala povišene tem perature. 31. I. došla je na m edicinsku kliniku u Zagreb. Tada je im ala gotovo kom pletnu m lohavu tetraplegiju s hipestezijom na sve osjetne k valitete od Co na niže. A bdom inalni su refleksi m anjkali, tetivni i periostalni pojačani, znak Babinskoga obostrano prisutan. Z jen ice uske, refleksi na svijetlo prom ptni, nešto m anje izdašni. H orizontalni nistagm us u oba pravca te vertikalni prem a gore. Paresis m. recti ext. đ., m. recti sup. d. et m. recti int. d. Fundus b. o. K ralježnica k od kliničke i rentgenske pretrage u redu. U nutarnji nalaz Oisim lagan og bronhitisa u redu. RR 115/90. Tem peratura se kreće izm eđu 36 8 i 37 5a C. U rin b. o. W a R u k rvi negativna. Sedim entacija p o W estergreenu 35/57/102. H em ogram : E. 3, , L.: 5.600, H b: 80%, I. b. 1,05, Eosino: 4%, baso: 2%, nesegm.: 3%', segm.: 61%, ly : 27%, m on o: 3%. Dne 7. II. prem ještena je na neurološku kliniku. N ježne građe, m ršava; koža nešto m asna, blijed o-žućkaste boje, A cne juvenilis. A febrilna. U zubalu n ek olik o dubokih karijesa. U nutarnji nalaz kao prije. G inekološki je nalaz uredan. Potpuna m lohava k ljenut donjih ekstrem iteta. G ruba sila i opseg kretnja gornjih ekstrem iteta znatno su smanjeni. Muskulatura svih udova, n aročito donjih, hipotonična, kontraktura nema. O sjet za sve kvalitete je nešto sm anjen od Cg D s a od Dr> je znatno sm anjen. Patelarni i refleks A h ilove tetive obostrano pojačani, polikinetični. Abdom inalni refleksi fale. Patoloških refleksa nema. H orizontalni i vertikalni nistagmus s rotatornom kom ponentom. Sm etnje govora slične skandiranju. U psihičnoj sferi nem a alteracija, pristupačna, svijesna, prim jerene inteligencije, uravnoteženog, ponešto vedrog osnovnog raspoloženja. Nalaz lik vora: stanice 10, ukupna bjelan čevin a (Branđberg): 133%, Pandy: -) \-, N on ne-a pelt: opalescem cija, W ar, Citochol reakcija negativne. Zlatna sol-rea k cija : gotovo potpuni ispad do bezbojnosti u 14 cjevčica. Za v rijem e daljeg boravka na klin ici stan je se bolesničino n ije ispočetka m n ogo m ijen jalo. P očela se tužiti na ja k e bolove u nogam a, a kasnije u trbuhu i grudim a, ali su ovi uskoro iščezli. P ojavila se tvrdokorna opstipacija, a kroz m jesec veljaču postojala je incontinentia urinae. * Bolesnica je dem onstrirana na sijelu neurološko psihijatrijske sek cije Zbora liječnik a 13. VI

11 III. započeto je liječen je ljudskim serum om po m etodi Stransky. (Dr. B reitenfeld. D o 30. III. dnevno 2 X p o 10 cc serum a i. m.). Tokom m jeseca ožujka stanje se počelo dosta brzo popravljati. Sm etnje govora su nestale, pareze gornjih udova se poboljšavaju, osjetne sm etnje su znatno m anje, tek m anjka fini osjet u rukama. P ovrem en o im ade subfebriln e tem perature, a tako i za cijelog boravka na 'klinici. 2. VI. je neurološki nalaz slijed eći: H orizontalno-rotatorni nistagm us kod pogleda u stranu, katkada naznačeni vertikalni nistagm us k od pogleda ravno. Pareze gorn jih ekstrem iteta znatno su se popravile, gruba je sila prim jerena, kretnje nešto dism etrične, pokus prstom na nos izvađa obostrano nesigurno. Lagani n epraviln i sitni trem or ispruženih prstiju. Znatna parapareza donjih ekstrem iteta, desno ja če nego lijevo, nešto pareze trbušne i zd jeličn e m uskulature. Stopala u p oložaju ekstenzione, nefiksirane kontrakture. R efleksi gorn jih ekstrem iteta živahni. A bdom inalni refleksi fale, patelarni su živahni. Klonus A hilovih tetiva. Babinski ob o strano v rlo živahan. Nema objek tivn og ispada senzibiliteta. 6. VI. nalaz lik vora: stanice: 9, bjelan č.: 0.65, P andy: +, N orm e-apelt: opal., zlatna krivulja : VI. tuži se na mutninu pred očim a i glavobolje. Pretragom očne pozadine nalazi se tem poralno b lijeđ ilo obiju papila i obostrano centralni skotom za boje. V isus- obostr. 6/6? 20. VI. uz pom oć se uspravlja i čini par koračaja. 26. VI. kod voljnih kretnja intencioni trem or desne ruke. 28. VI. p oja vila se jasna anizokorija, l> đ. L ije v i bulibus podrhtava k od svih kretnja i zaostaje kod konvergencije. 1. VII. tuži se na povrem ene dvoslike; ob jek tivn o nem a kljenuti očnih m išića. 10. V III. Sitni brzi horizontalni nistagmus sam o k o d pogleda na desno, kretnje očnih jabu čica uščuvane. Z jen ice jednake. Trbušna je m uskulatura snažnija, abdom inalni refleksi i nadalje fale. Jedva hoda uz potporu. M lohava parapareza, kontrakture A h ilovih tetiva sa skraćenjem. Patelarni su refleksi živahni, đ > l; p ostoje izraziti patološki refleksi donjih ekstrem iteta. H ipotonija gornjih, a osobito donjih ekstremiteta. K retn je gorn jih ekstrem iteta dism etrične, snaga sačuvana. Kod 20-godišnje djevojke pojavila se i naglo se razvila slika oboljenja, kod kojega smo morali zaključiti na multilokularno patološko zbivanje u centralnom živčanom sistemu. Manifestna bolest počela je afebrilno, s naglim nastupom parapareze, koja se u dva dana razvila u paraplegiju, da se iza daljnja dva dana pretvori u tetraplegiju. Kroz godinu dana prije toga manifestnoga početka postojale su prolazne parestezije: mravinjanje, trnci, tupi osjet, a u daljem toku bolesti pridolaze i drugi više ili manje temporarni simptomi kao pareze očnih mišića, dvoslike, nistagmus, znakovi retrobulbarne neuritide, centralni skotomi za boje, temporalno izbijeđenje papila, pojedini ataktični fenomeni, skandirajući govor, intencioni tremor, pomanjkanje trbušnih refleksa, patološki refleksi, bolovi, hipestezije. Cijelo oboljenje, koliko smo ga mogli promatrati, pokazuje izraziti intermitentni tok, a sađanji mah (Schub) jasnu tendenciju remisiji. Uz nalaz likvora baš takav tok daje nam sigurnu bazu za dijagnozu u pravcu encefalomijelitide u formi žarišta tipa multiple skleroze. U našem slučaju radilo se zapravo o akutnoj formi multiple skleroze, a pod tom je dijagnozom bolesnica i primljena na kliniku. Nije nam sada do toga, da ulazimo u pitanje diferencijalne dijagnostike akutne multiple skleroze i diseminirane encefalomijelitide sensu strictiori, koje se pitanje ovdje nameće. Napomenut ćemo samo, da se sve više prihvaća Mar b u r g -o v a (1. c.) teza o jednostavnoj nozologiji. P e t t e12) i Rise r 13) u najnovijim pregledima prikazuju naime tako mišljenje o tom pitanju i njemačke i francuske neurološke škole. Mislimo, da je u našem slučaju opravdano upozoriti na nešto neobično tjelesno zamaranje, kome se je bolesnica izložila neposredno prije, nego što se očitovalo manifestno oboljenje u tako dramatskoj slici. Bolesnica je godinu dana prije akutne atake osjećala karakteristične i poznate parestezije, čiju prisutnost možemo sada retrospektivno tumačiti time, da je latentno oboljenje već tada postojalo. Usprkos te latentne afekcije mogla se bolesnica potpuno dobro služiti svojim motorijem, što više mogla je udovoljiti čak pojačanom funkcionalnom zahtjevu. Kroz 14 dana ona je naime intenzivno vježbala za amatersku baletnu priredbu, na kojoj je sama izvela uz ostali program i»kozačok«. To je svakako za amatera izvanredan a možda i pretjeran tjelesni napor. Takovo fizičko zamaranje koje je neposredno prethodilo manifestnoj kliničkoj slici možemo shvatiti kao agent provocateur akutne egzacerbacije latentnog procesa. Potkrepu za to naše mišljenje možemo naći naročito u starijoj literaturi ( O p p e n h e im ) 14. U novije vrijeme to je pitanje obrađeno u opširnoj monografiji v. H o e s s l in -a 15), a da baš fizički napor djeluje štetno kod multiplih skleroza, i da to valja imati na umu kod terapije, čita se u svakom udžbeniku. Ispitujući anamnezu naišli smo kod bolesnice i na Lhermitt e-ov simptom. Ona ga sama nije nikako dovodila u vezu sa svojom sadanjom bolesti, jer se je već davno prije pojavio, te ga nije spontano ni iznašala, ali priznala je, da ju je on zbog svoje bizarnosti i intenziteta naročito zanimao, te ga je upravo proučavala. Sama bolesnica opisuje taj sim ptom ovako:»k ad bih prignula glavu, osjetila bih k a o treper neki od struje. Činilo m i se, kao da čujem, da pucka nešto u leđim a«.»struja, k o ja se tada javi, kratko p roteče kroz k ičm u od leđiju skroz d o lje u noge i kroz noge.p on ajviše bih to u ju tro osjetila, kad ustanem i kad sam odm orena.o bično ako bih se dan p rije m nogo um arala«.»n ajviše, kad bih čučnula, prignula se k zem lji i kad bih v o ljn o polagano glavu sagnula.«taj je sim ptom zapazila m ožda jo š u ožujku god., a onda se je poja vljiva o sve nekako do ljeta. N ije ga naim e u vije k m ogla osjetiti, v e ć sam o u stanovitim vrem enskim periodam a. Isprva se p oja v ljiv a o rijetko. P rvi put ga je zapazila, kad je čučnula na zahodu na do sada uobičajeni način. Ta jo j je pozicija u opće n ajviše sm etala i ona ju je upravo eksperim entalno iskorištavala za ispitivan je simptom a. Struja se javila samo onaj m om enat, kad bi čučnuvši prignula glavu i struja je kratko protekla. M ogla ju je prigibanjem glave izazvati 5 do 6 puta u seriji, ali više ne. U ljetu n ije zam jetila te struje, ali pred B ožić 1937., a onda ok o Uskrsa zam jećivala ju je ponovno kroz m jesec dana. 14 dana pred nastupom akutne m anifestacije sadanje bolesti počela je bolesnica osjećati isti sim ptom u m n ogo intenzivnijoj m jeri sve do travnja ov e godine. Od tada ga u pravilu n e osjeća, ali se on ipak p o k oji put pojavi, kad bi je naglo posadili. K od dolaska na kliniku n ije jo j nitko sm io ni glave ni ram ena prignuti, je r bi odm ah osjetila»tu struju.«isprva je struja tekla kroz k ičm u u noge, a kasnije je tek zalazila i u ruke. Jednom je struja išla u ruke, kroz kičm u i u lijevu nogu, onu, k ojom je već tada nešto bolje micala. Taj fenom en n ije bio nikada izrazito bolan. Gotovo dvije godine prije sadanje manifestne bolesti, opazila je bolesnica, da kod prigibanja glave i raznih položaja, koji bi zahtijevali sagibanje hrptenice u cervikalnom dijelu, nastupa jedna dizestezija, čiji se opis i način javljanja podudara posve s onim u najtipičnijem Lhermitt e-ovom slučaju. Bolesnica sama nazivlje tu paresteziju strujom. Ona teče od vrata kroz kičmu u noge, proteče naglo u onom času, kada se glava sagne. Može biti izazvana ne samo aktivnim nego i pasivnim pokretima, a nije nikako bolna.

12 596 Kako je bolesnica taj znak dobro promatrala, to je mogla zapaziti neke detalje, koje nismo našli u dosadanjim opisima. Ona je mogla opaziti, da parestezije ne može stalno i u svakoj prilici izazvati. U većim vremenskim razmacima nije se uopće pojavljivala. No periodicitet u pojavljivanju tako je karakterističan za sve ostale simptome multiple skleroze, da nas ni ovdje ne začudjuje. Teže bi nam bilo tumačiti neke druge interesantne momente, pa ćemo ih samo registrirati. Bolesnica je mogla fenomen izazvati voljno, po nekoliko puta u seriji, ali nikako ne više od 5 6 puta; fenomen kao da se zamarao. On se dao mnogo lakše izazvati izjutra, kad bi bila odmorena, a opet češće u dane iza jačeg zamaranja. Zanimljivo je, da smo ovaj simptom našli kod slučaja, kod kojega se je multipla skleroza manifestirala u akutnoj formi, a simptom se pojavljivao ravne dvije godine prije manifestne atake, Do sada opisani slučajevi bili su mahom kronično-progredijentne naravi, a nismo našli ni slučaja, kod kojega je taj premonitorni znak bio kroz tako dugo vrijeme prisutan. Kod naše bolesnice ne možemo prisutnost toga simptoma tumačiti nikako drugačije, nego povezavši ga s ostalim pojavama, t. j. kao izraz multiple skleroze. Mi nemamo nikakovih razloga zaključivati, da je taj simptom bio izazvan nekim drugim procesima, a kod kojih je također opisan. Na temelju kliničke slike isključujemo malum Potti, spinalni tumor, pernicioznu anemiju a isto tako i posttraumatski proces u meduli spinalis. (Lakša trauma, koju bolesnica u anamnezi spominje, desila se iza pojave ovog fenomena, To nam može ujedno služiti i za to, da isključimo ulogu te traume u patogenezi kasnijeg manifestnog oboljenja.) Povezanost toga simptoma sa cijelim oboljenjem jasna je i po tome, što se taj simptom nije samo javljao kao premonitorni znak u prvoj fazi bolesti, nego je kontinuirano prešao u simptomatologiju njene druge faze, t. j. razvijene slike akutne multiple skleroze. Po prisutnosti ovoga fenomena već dvije godine prije akutne egzacerbacije možemo na osnovu Lherm i 11 e-ovog tumačenja o postanku ovog simptoma zaključiti, da je i kod našeg slučaja akutne multiple skleroze postojao lagani demijelinizacioni proces lokaliziran unutar cervikalnog dijela medule spinalis pune dvije godine prije manifestnog oboljenja. Kako smo prije istakli, smatramo, da je kod egzacerbacije procesa važnu ulogu igralo pretjerano zamaranje, kome se naša bolesnica bila izložila. Ovaj simptom, čini se, da nije čest. Opisan je do sada samo u pojedinim kazuističkim prikazima, a ni na našoj klinici, koja zaista obiluje materijalom te vrsti, nije bio zapažen. Vjerojatno je tome uzrok i taj, da je potrebna baš stanovita lokalizacija početne demijelinizacije, pa da se simptom javi, a poznavajući hirovitost lokalizacije žarišta multiple skleroze duž hrptene moždine, razumjet ćemo, da proces baš ne počinje često u njenom cervikalnom dijelu. Lherm it t e-ov simptom naći ćemo stoga kod relativno malog broja bolesnika. Mislimo, da je rezimirajući važno istaknuti, da smo opisali L h e r m it t e-ov simptom kao rani znak jedne multiple skleroze, koja će se u obliku kliničke slike t. zv. akutne multiple skleroze pojaviti dvije godine iza prvih pojava tog simptoma. U našem slučaju mogli smo osim interesantnog i potpunog opisa ovog simptoma upozoriti na njegovu ulogu kao premonitornog znaka ili kao ranog simptoma i akutne multiple skleroze te i time pokazati, kako je posve opravdano shvaćanje, da se t, zv. akutna multipla skleroza ne odvaja od obične multiple skleroze s kroničkim tokom i da s njome čini jednu nozološku jedinicu. Literatura: 4) Freund C. S. A rch. f. Psych. X X II. sv., s to ) Guillan G. R ev. neurol I. str *) Marburg O. H dbch B um ke-förster, sv. X III. str ) Lhermitte, Bollak et Nico l a s, R ev. neurol II. str ) L h e r - mitte, Levy et Nicolas, Presse m edic str ii) T r iou m p ho f f: P resse m edic. sv. 35, 1927, s to ) Lhermitte, A rch, o f N eurol. 1929, sv. 22., str. 5. 8) O p a - loki, N eurol, polska 12. sv. str. 7., ) Šindelar ref. Zbl. Neur. sv. 67, god. 1933, str ) H a s s i n, G. D. Arch, o f N eurol. sv. 29, 1933, str u ) Salmon Bull. Neurol. Instit. N ew Y ork, A ugust 1937, str ) P e t t e, Münch, m ed. W schr. 1938, sv. II. str ls Riser, Presse m edic. 1933, br. 62, str ) Oppenheim, Lehrbuch der N ervenkrankheiten, 1923, I. sv. str. 474.,5) v. Hoesslin, R.: ü b e r m ultiple Sklerose., M ünchen Jedan slučaj ozljede električnom strujom*. Dr. Branko Kesić. U dijagnostici ozljeda električnom strujom najveće poteškoće predstavljaju povrede živčanog sistema. Živčani sistem, kao najosjetljiviji elemenat organizma i kao provodnik svakog nadražaja, izvrgnut je u toku električne traume u velikoj mjeri djelovanju električne energije. Iz tog razloga su u elektropatološkoij klinici povrede živčanog sistema vrlo česte- Električna energija, koja se na putu u organizam pretvara u mehaničku i termičku energiju, koja djeluje kao elektrolit i katalizator, koja dolazi do svake živčane stanice i prođe kroz svako živčano vlakno, ostavlja u većini slučajeva na živčanom sistemu tragove svog razornog djelovanja. Međutim mnoge od tih promjena prolaze bez simptoma, ili sg simptomi neposredno ili kratko vrijeme iza traume bez traga gube. Old četiri stotine prijavljenih slučajeva ozljeda * P redavanje održano na m jesečn oj skupštini Zbora 26. X god. električnom strujom medu članovima Središnjega ureda za osiguranje radnika, imali smo ovih dana po prvi put mogućnost da vidimo jednu ozljedu električnom strujom, koja je karakterizirana trajnim promjenama u živčanom sistemu i gdje je radna sposobnost ozlijeđenoga uslijed tih promjena bitno umanjena. S ofer ii elektrom onter Š. B., r o d jen godine, do- sada u v ije k zdrav, obiteljska anam neza b o., pretrp io je u radu dvije nesreće uslijed udara električnom strujom. Prva nezgoda desila se je 7. VI u 18 sati. K od rada na električnom stupu m jesn e rasvjete om aknula m u se noga i qn je uhvatio rukam a za žice električnog voda (izm jenična istruja, 380 volta). O sjetio je kako m u struja steže ii grči ruke. O buzeli su ga jaki b olov i u prsim a i rukam a, a dlanovi su ga pekli. N ije m ogao vikati. S vijest n ije izgubio. O zlijeđeni među ostalim izja vlju je :»Nisam se ustrašio, na udar sam b io pripravljen. U vijek za v rijem e rada oček u jem udar struje i siguran sam da mi se ništa ne m ože dogoditi«. Jedan od prisutnih drugova p risk očio je k njem u, uhvatio ga za h lače i otrgnuo ga od žica. Sve je to trajalo nekoliko sekunda. N ije pao- na. zemlju, jer ga je drug prihvatio. V eć oslobođen od žica izgubio je na

13 597 kratko v rijem e svijest (d vije m inute?). Bez tuđe pom oći došao jje k svijesti. O sjećao je m alaksalost u čitavom tijelu i bolove u rukama. Iza nekoliko sati potpuno se je oporavio i drugi dan je nastavio redovni posao. Na oba dlana zadobio je lake opeklin e. k oje su zacijelile bez liječenja. D ruga nesreća dogodila m u se 19. VI u 24 sata kod p op ravljan ja električnog voda visok og napona (izm jenična struja ljü.ooo volta). Stajao je na m ok roj zem lji i zadobio udar u lijev u podlakticu. O dbačen pao je na zem lju. S vijest n ije izgubio, ali kaid je ustao osjećao je b olove u čitavom tijelu. Im ao je osjećaj kao da m u je tko otsjekao lijevu ruku. M eđutim iza nekoliko minuta nastavio je rad potpuno oporavljen. Na lije v o j podlaktici dobio je opekline, k oje su za kratko vrijem e zacijelile. U jesen godine, na pregledu za šoferski ispit, otkrivana je slu čajn o n jegova današnja bolest: atrofija lije v e ruke i lije v o g pektoralisa. P očetk om godine lije č io se je u fizikalnoj terapiji, no stanje se n ije popravilo. O sjećao je slabost u objem a rukama, naročito lije v o j i brzo se je um arao. O pazio je da m u je lije v a ruka sve m ršavija. Sada dolazi sa zahtjevom za rentu. Z ali se na slabost u rukama, im a trajn e b olove i k od rada se brzo um ara. Nem a više tako dobar o sjeća j u lije v o j podlaktici i na dlanu lije v e ruke, sve mu je kao- tupo. O n m ože da se štipne u lijevu ruku a da to jedva osjeća. K od rada na stupovim a ne m ože da se drži za gredu, jer mu je ruka preslaba Inače nem a n ikakovih drugih tegoba i osjeća se potpuno zdrav. Lues, alkohol i n ikotin negira. O pće stanje: V isok, dobro građen. Na gorn joj trećini lijeve podlaktice s dorzalne strane nalaze se dva zacjeljen a ožiljka veličin e cm, na pritisak bezbolna. K oža i vidne sluznice b. o. Som atski nalaz b. o. U rin: alb-n^g., sach.-neg., urob.-neg. K rv serološki negativna. N eurološki nalaz (specijalna n eurološka ispitivanja vršio g. dr. B etlheim ): lubanja b. o m oždani b. o.. Z je n ice okrugle, jednake, reagiraju na sv ijetlo i akom odaciju. Nistagmus nema. G orn je ok ra jin e: lije v i pektoralis jako atrofičan. L ijeva gornja okrajina u cijelosti znatno slabija od desne. M jere: nadlaktica, desno 27 lije v o 24.5 podlaktica, desno 26 lije v o 24, iznad ru čnog zgloba, desno 17.5 lije v o 16.5, opseg dlana bez palca, desno 24.5 lijev o B oja kože i toplota obih gornjih okrajina jednaka. M otorička snaga u svim m išićim a lije v e ruke znatno slabija n ego desne. O sobito je slaba fu n k cija lije v o g pektoralisa kod dizanja aducirane napred ispružene ruke iz h o rizontale. L ijevo biceps i triceps refleks vrlo slab, desno n orm alan. Periostalni refleks lije v o slab. Električna reakcija galvanskom i faradskom stru jom lije v o i desno b. o. Ne p ostoji osjetljiv ost živaca na dodir. Tonus m uskulature b. o. G ibivost u svim zglobovim a p otpu no sačuvana. Senzibilitet: osjet dodira na ulnarnoj strani lije v e pod laktice i na lije v o m dlanu slabiji nego desno. To isto vrijedi i za osjećaj uboda iglom. Na p oje dinim m jestim a lije v e nadlaktice, ali u m an joj m jeri um anjen osjet na dodir i u bod iglom. O sjet za hladno i toplo nije porem ećen. O sjet k od kretanja zglobova b. o. Trbušni refleksi b. o. D onji ekstrem iteti: nema atrofija, tonus, snaga i osjet b. o. Patelarni i ahilovi refleksi b, o. Patoloških refleksa nema. R om berg neg. H od b. o. D ijagnoza: P ovreda električnom strujom u radu. A tro fija i slabost lije v og prsnog m išića i m išičja lijeve ruke. O cjen a radne sposobnosti: radna sposobnost um anjena za 30% trajno, p on ovn i p regled u m artu Sa potpunom sigurnošću n ije m oguće utvrditi lokalizaciju opisanih prom jena. K onačno treba uzeti u obzir da je slučaj prvi puta prom atran tek nekoliko m jeseci iza traume. Nastalo stanje može biti uvjetovano promjenama u lijevom pleksusu birahijalisu, i to najvjerojatnije u korjenu tog pleksusa. Manje je vjerojatno da se promjene nalaze u medulli spinalis. Za lokalizaciju ozljede u pleksusu govori ograničenje promjena na lijevu ruku i lijevi pektoralis. Po iskustvima Panse oštećenja medulle spinalis uslijed djelovanja električne struje lokalizirana su najčešće u prednjim rogovima i u sivoj supstanciji u okolini centralnog kanala. Klinički se te promjene očituju atrofijom mišičja i poremećeinjem senzibiliteta uz istovremene vazomotome i trofične smetnje kao kod siringomijelije. Treba spomenuti i to, da su afekcije u medulli spinalis uslijed udara električnom strujom vrlo rijetke, tako da i Jellinek u svom bogatom iskustvu spominje tek nekoliko slučajeva u kojima je sa sigurnošću mogao ustanoviti trajne kliničke promjene, uvjetovane djelovanjem električne energije na medullu spinalis. U obzir treba uzeti i eventualne lezije u perifernim živčanim stablima; međutim po iskustvima Jellineka i Panse je tkivo perifernih živaca naročito otporno premo djelovanju električne struje. Preima svemu najvjerojatnije se radi o povredama u korijenju lijevog pleksusa brahijalisa. Do tih promjena moglo je doći uslijed intraneuralnih krvarenja ili uslijed razdora živčanih niti korijena, dakle dosljedno uslijed posttraumatskih degenerativnih promjena. Razdori tih živčanih elemenata mogu biti uzrokovani trzajima muskulature, koji su u toku električne traume katkada tako jaki da uzrokuju iščašenja pojedinih zglobova, pa je onda razumljivo da mogu djelovati kao teški traumatski inzult i na osjetljivo živčano tkivo pleksusa. Atrofije iza ovakovih električnih trauma mogu se razviti neposredno iza traume ili po nekoliko mjeseci iza ozljede. Taj nastanak promjena ozlijeđeni u početku obično ne zapaža i vrlo često se poremećenja dijagnosticiraju tek pukim slučajem. Što se tiče postanka električne traume nekoji autori (na pr. Panse) pripisuju kod ozljeda veliku važnost putu električne struje kroz tijelo. Po našim opažanjima put električne struje u tijelu nije od naročite važnosti za ishod električne tarume. U prikazanom slučaju put električne struje tekao je kod prve nezgode iz ruke u ruku, a kod druge kroz lijevu ruku, tijelo i noge u zemlju. Prognoza u ovakovim slučajevima uvijek je nejasna. Vjerojatno ćemo u budućnosti moći promatrati prikazani slučaj, koji se po dosadanjim opažanjima može smatrati prognostički lošim. Literatura: Jellinek: E lektrische V erletzungen K lin ik u. H istopathologie (Leipzig 1932). Jellinek-Pollak: Ü ber V eränderungen des Zentralnerw ensystem s nach Starkstrom verl. (Virchow s A rch. Bd H ). Panse: D er Stand der elektropath. E rfahrungen in der N eu rologie (Med. K lin Nr. 2). Panse: Schäden durch Elektrizität. Fischer- Molineus: Das ärztliche Gutachten im Versicherungsw esen, L eipzig Patološko-anatomski Institut med. fakulteta u Zagrebu. Predstojnik prof. dr. S. Saltikow. Haemangioma medullae spinalis. Dr. I. Papo Tumori medullae spinalis, koje ću prikazati u ovoj radnji, spadaju među rijetke nalaze kako po svojoj histološkoj građi tako i po svojoj lokalizaciji, ma da iste nalazimo vrlo često izvan nervnog sistema kao prirođene novotvorevine na koži, a i u nutarnjim organima kao slučajne nalaze, bilo pri kakvom operativnom zahvatu, bilo pri sekciji. Malo je opisano hemangioma medullae spinalis,- te s pravom ističu Borst i Kaufmann da je to vrlo rijetka lokalizacija, ako se odbace slučajevi angioma spinae bifidae, za koje je pitanje, da li se mogu i ubrojiti među prave tumore (Hildebrandt i Borst). Pojava haemangioma na raznim mjestima tijela, na koži, jetrima, bubregu, centralnom nervnom sistemu itd. ide

14 598 u prilog mišljenju kongenitalnog postanka haemangioma zbog poremećena razvitka krvnih žila u jednom ograničenom dijelu organa. Lindau je našao haemangiome na raznim mjestima istog tijela; tako uz angiom imalog mozga vrlo često angiome jetre, kože: retine, istodobno sa cistama pankreasa, multiplim cistama bubrega i hipernefromima. Kao hemangiome sa spomenutom rijetkom lokalizacijom prikazat ću u kratko slijedeće dva slučaja, zapažena u našem sekcionom materijalu. I. Slučaj. Anamneza* je dala slijed eće podatke: B olesnik je p rim ijetio, da su m u oslabili prsti desne noge, a k retnje u desnom laktu znatno su se sm anjile u svom obujm u. Postepeno se razvijala k ljen u t svih ekstrem iteta, uz to n ije više m ogao m okriti, niti je im ao stolice. Status praesens: Spastička k ljen u t svih ekstrem iteta. Svi patološki refleksi povišeni do klonusa. O bujam m išića um a njen, osjet um anjen za sve kvalitete niže od V III. cervikalnog segm enta. L iqu or je pokazao 0,30 album ena. L ip iođ ol su b occip i- talno uštrcan zadržava se u obliku finih k a p ljica u visini III IV. cervikalnog segmenta. Sa n eurološke klin ike bolesnik se prem ješta na kiruršku kliniku radi op eracije pod dijagnozom, tum or m edullae cervicalis. P ri operaciji se našlo, da je m edulla spinalis u svom cervikalnom dijelu zauzeta tum orom plavkaste boje. Tri dana nakon operacije bolesnik pokazuje dispnou, cija - noznu i stridorno disanje. Č etvrti dan nakon o p era cije nastupa exitus. Sekcija (br. 80/1936. P rof. Saltykow) je dala slije deći nalaz: A ngiom a simplex m edullae cervicalis. Cystitis haem orrhagica suppurativa. Pyelitis haem orrhagica bilateralis. H ydronephrosis levis sinistra. Infiltratio haem orrhagica m ucosae fundi ventriculi. Strum a thyreoidea nodosa cystica. P ancreas accessorium duodeni duplex. Nalaz na meduli spinalis bio je slije d e ći: na stražnjoj površini vrata p očin je od protuberantia occipitalis 16 cm duga operativna rana. U p red jelu te rane otvoren je v ertebralni kanal od II. V. cervik alnog luka u širini o d 2 cm. U sredini se v id i otvor na duri m ater. N akon što se dura otvorila, našlo se u duralnoj šupljini nešto bistre tekućine. M eke opne su zadebljane, bjelkaste; u p red jelu torakalnog dijela prožete su narančastom tekućinom. Cervikalni dio m edullae spinalis p roširen je do debljine od 2,5 cm. Na tom m jestu m edulla spinalis je vretenasto od eb lja n a ; kranialno d kaudalno to se od eb lja n je polako gubi. U čitavom opsegu spom enutih p rom jen a m edulla spinalis je m eka, u lateralnim d ijelovim a konveksno odebljana, dok je ventralno i đorsalno nešto sploštena. Na presjek u se vidi, da je znatan dio m edullae spinalis u cervikalnom dijelu zauzet tum oroznom m asom sm eđ e crvene boje. Ta tum orozna m asa n ajobilnija je u p redjelu cervikalnih segm enata, kranialno naglo iščezava, da se u gorn jem cervikalnom dijelu pokaže u form i točkastih sm eđih nakupina idijelom u b ijeloj supstanciji. K audalno ta masa prelazi lagano i iščezava u predjelu donjih cerv i kalnih segm enata. Crtež m edullae spinalis na p rosjek u je nestao. T k iv o je razm ekšano i prožeto crven im točkam a (sl. 1), a p ored istih im a ih i žućkaste boje. O d VI. cervikalnog segm enta tkivo m edullae spinalis n ije razm ekšano, dok je crtež na presjeku v id ljiv. T orakalni i lumibalni dio pokazuje istu sliku. Histološki nalaz: k od slabog se p ov ećanja vidi, da je crtež m edullae spinalis nestao. Tkivo, t. j. bijela i siva supstancija, prožeto je krvnim žilam a m an jeg i većeg lum ena, k o ji su na nekim m jestim a ispunjeni krvnim tjelešcim a (si. 2). M eke opne pokazuju n ježn o zadebljanje. Pri većem p ov eća n ju vidi se, da je tk ivo m edullae spinalis prožeto pom enutim krvnim žilama, k oji na svim m jestim a pokazuju istu građu. K rvn e žile pokazuju lum en, n eke su ispunjene k rvn im tjelešcim a, dok su neke prazne. Lum eni su ok ru gle ili eliptične form e, u većih krvnih žila sasvim su nepravilni. Uz o v e krvne žile im a dosta kapilara, k o je na nekim m jestim a ulaze u v e će k rvn e žile. Z id ovi k rvn ih žila su razne debljine, u n jim a se m jestim ičn o m ogu vid jeti dosta duge stanice vezivn og p orijek la, dok se na unutrašnjoj površini nalaze endotelne stanice. K ako je v eć p rije spom enuto medulla spinalis * Na predu sretljiv om ustupku podataka k lin ičkog nalaza i pov ijesti bolesti n a jto p lije se zah valju jem gosp. prof. dr. J. Buđisavljeviću, p red stojn ik u kirurške klinike d gosp. prof. dr. R. L o p a š i ć u, predstojniku neurološke klinike. ne pokazuje m akroskopski crteža, dok se m ikroskopski vidi, da je održana siva supstancija atrofična. V retenasto odebljanje m edullae spinalis p regledano je u više presjek a; svi presjeci pokazuju iste prom jen e, sa razlikom, da u kaudalnom dijelu ima m anje krvnih žila, a cd VIII. cervikalnog segmenta m edulla spinalis pokazuje norm alnu sliku. U o v o m opisanom slučaju radi se o haem angiom a m edullae spinalis. Opisani tum or supstituira tk ivo m edullae spinalis, počin je u visin i III. cervikalnog' segmenta, odakle se kranialno širi do gornjih, a kaudalno skoro do zadnjih cervikalnih segm e nata. U visini II IV cervikalnog segmenta tum or se širi u lateralne d ijelove m edullae spinalis, dok kaudalno ostaje u njenim granicama. II. Slučaj. Anamneza: P rije 3 tjedna ja v ilo se probadanje u ram enim a, a m alo kasnije i b olov i, u desnoj ruci osjeća trnce, da mu m alo zatim oslabi ta ruka. N akon n ek olik o dana oslabila mu je i desna noga. P red n ek olik o dana osjeća, da m u je oslabila i lijeva noga. Ne m okri i nem a stolice. SI. 1. I. Sluča j. 4 poprečna' presjek a kroz otekldmui u razn oj visini gledamo kroz lupui. Na n jim a se jasino v id e lum eni krvnih žila.. Status praesens: K ljen u t desne ruke i desne noge, neznatna gibanja lijev e noge, izrazita pareza lije v e ruke. Pred jel III-IV. vratnog k ralješka na pritisak je izrazito bolan. K oordinacija gibanja i statike: leži n epom ično na krevetu. Sfera osjeta: osjet sm anjen, odn. izgubljen distalno od D3, pogotovo na lije v o j strani (Brown-Sequar). R efleksi: površni n o r m alni, duboki p ojačani do klonusa, abdom inalni otsutni. Nalaz liqu ora: bjelančevin a po Brandbergu 0,45% o, Kafka 0,43% o, globu lini Roos Jones ~K Nonne Apelt +. Selak 6, Pandy -)-. B olesnik se prem ješta na kiruršku kliniku p od diagnozom : spondylitis tuberculosa cervicalis, gdje nakon 8 dana nastupa exitus. Sekcija (br. 315/1930. P rof. Saltykow) je dala slije deći nalaz: Haem angioma haem orrhagicum medullae spinalis cervicalis. Tuberculosis fibrosa circum scripta apicis pulm onis sinistri. Residua pleuritidis adhaesivae dextrae. H yperaem ia m echanica universalis. Residua endocarditidis fibrosae m itralis et aortalis. A therosclerosis gradus levis (II). D iverticulum oesophagi tractionis. Strum a thyreoidea colloides diffusa. N a meduli spinalis našlo se je slijed eće: M edulla spinalis u p redje lu in tu m escen cije na presjeku pokazuje razm ekšanje sa krvarenjem, nepotpuno oštro ograničeno od okolnog tkiva m edullae spinalis; m eke opne ne pokazuju nikakovih patoloških prom jena. T ek m ikroskopska pretraga dala nam je uvida u p rirodu gore opisane prom jene. V eć kod slabog pov ećanja zapaža se potpuno iščezavan je svake strukture karakteristične za m edulu spinalis. Od sive supstancije preostale

15 599 su sam o pojedin e partije, tako da se dobiva utisak, da je ona potisnuta u stranu. P od velikim pov eća n jem po p eriferiji gore spom enute prom jen e vid e se grupe m ultlpolarnih stanica, kakve dolaze u prednjim rogovim a m eđullae spinalis. U centralnom dijelu vidi se bezstrukturna nekrotična masa sa krvavom in filtracijom naročito izraženom na periferiji. U m ozgovini izvan p od ru čja opisane nekroze i krvarenja, vid e se različito velike krvne žile, čiji je zid obložen endotelom, a koji su ispunjeni eritrocitim a. N am ještaj krvnih žila je m jestim ično gušći, dok su na drugim m jestim a razm aknuti m oždanom supstancijom. P resjeci krvnih žila su u glavnom okruglasti, ma da se vid e i razvedene form e nepraviln og oblika, a katkada su tako približene, da granicu izm eđu n jih čini jedan tanki zid, obložen endotelom s jed ne i s druge strane. O kolna supstancija, u k o jo j se vidi bu janje glije, in filtracija sa upalnim stanicam a n aročito oko krvnih žila prožeta je eritrocitim a, k o ji su na nekim m jestim a naročito m n ogobrojni. Osim gore spom enutog vid e se i velike ok ru gle stanice t. zv. zrnate stanice (K örnchenzellen) krcate žućkasto sm eđim pigm entom h em atogenog porijekla. M oždana supstancija, u k olik o n ije zauzeta spom enutim prom jenam a, pokazuje znakove raspadanja m ielinskih ovojnica sa edem om. SI. 2. I. Slučaj. U tk ivu hæptentjiaôe v id e se b rojn e razno velike žile, neke prazne, druge ispunjene krvlju. N jihove stijenke eu razno debele. P oveć. 36. Bojačfeam je p o v. Giess o n -u. K ako sam već prije spomenuo, tumori krvnih žila u ostalim organima su jako česti i dobro su nam p o znati; međutim ti slučajevi u meduli spinalis su veoma rijetki. U literaturi je opisano samo nekoliko slučajeva, bilo sasvim iste ili slične histološke građe. Tako Roman opisuje nalaz haemangioma simplex u torakalnom dijelu, a također Gu il l an, Schmite, Bertrand i Rand CW. Tumori, koje su gore navedeni autori opisali, iste su građe kao naš prvi slučaj, dok su tumori, koje su opisali slijedeći autori međusobno slični. Kapilarni hemangiom cervikalnog dijela međullae spinalis opisuje Pinner kao slučajni nalaz uz syringomyeliju, dok Guillan, Bertrand, Lereboullet navode slučaj tumora caudae equinae, koji po svojoj histološkoj građi stoji na prelazu od kapilarnog hemangioma na kavernom. Na caudi equini Ga u p je našao angiom, dok je Berenb r u c h uz multiple angio-lipom e našao jedan angiolipom na leđima, koji je preko foramina intervertebralia stajao u vezi sa angiomom cervikalne medule. Tannenberg je našao dva kapilarna hemangioma, jedan u lumbalnom dijelu, a drugi jedan centimetar ispod olive. Kao slučajni nalaz opisuje Berblinger kapilarni hemangiom uz hypernephrom bubrega, ciste pancreasa i Hipelovu bolest. Interesantan je nalaz W ersilowa, koji je uz kapilarni angiom cervikalnog dijela našao iste tumore na meningama u torakalnom i lumbalnom dijelu međullae spinalis. Kavernome međullae spinalis opisuje Hadlic h i to u lumbalnom dijelu, Lorenz u cervikalnom kao i Meyer, Kohler, dok slučajeve kavernoznih angioma navodi Lissovsky u torakalnom dijelu, a Finkelburg opisuje kavem ozni angiom, koji je sezao od IV. ventrikla pa sve do gornjih cervikalnih segmenata. U lumbalnom dijelu našao je Benda angioma racemosum. Kao posljednje navest ću slučajeve haemangioma nađene kao slučajne nalaze uz Linda u-ovu bolest. Harbitz i Francis našao ih je u torakalnom dijelu, a Schuback navodi slučaj kapilarnog angioma, koji je sezao od IV. ventrikla do II, cervikalnog segmenta. Wolf, Abner, Willeus i Sigmund našli su kod jednog bolesnika, koji je umro od Lindau-ove bolesti, 3 haemangioblasma međullae spinalis, a navode da su među 15 slučajeva seciranih od pomenute bolesti našli 4 puta haemangioblastome. Literatura: Benda: A ngiom a racem osum, Ztsch. f. d. g. neur. u. psych. Bd. 28 S eite 245, Jahrg. 1922; Berenbruck: 1890 g. Ein Fall von m ultiplen A n giolipom en kom biniert m it einem A ngiom des R ückenm ark. Inaug. Dissert. Tübüngen, cit. p o Romanu; Berlinger: W. v. G raefes arch. f. ophtalm. Bd. 110 S. 395 Jahr. 1922; d t. po Tannenbergu. Borst; 1903 R ückenm arkgeschw ülste. Gaup: Z w ei N eurofibrom e und ein A ngiom der Cauda equina, zentrales G ilom und Syringom yelie des Lendenteils des Rückenm arks. Zieglers Beitrag Bd. II. Jahrg citirano p o Romanu. Guillan, Bertrand, Lereboullet: H aem angioblastom du System e n erveu x central a localisations m ultiples. R eçu e neurol. Bd. I. S. 432 Jahrg Guillan, Schmite, Bertrand: H aem angiom a m édullaire, Revue neurol. Bd. I. S. 423 Jahrg H a d l ich: Ein F all von tum or vacem osu s des Rückenm arks, V irch ow A rch. Bd. 172 S. 429 Jahrg Harbitz, Francis: Ein Fall von mult. G liom, u. H aem angiogliom atose m it S yringom yelie des Z. N. S. sow ie Züstenpancreas u. andere G eschw. der A bd. Org. (M. Lindau) Zblatt f. Path. Bd. 61 S. 395 Jahrg Cit. p o W. Fischeru. Hildebrandt citiramo po> Borstu. Kaufmann: 1913 Lehrbuch d e r spez. P athologie u. A natom ie. Koch: B eitrage zur Path, der B auchspeicheldrüse V irch ow A rch. Bd. 214 S. 18'1 Jahrg Lindau, A r r w id, Studien ü ber K lein - him zysten. A cta path, et microfeiol. scand Lisiovsky: Ein F all von R ü ck eim ark sangiom. Ztsoh. fć r die geas. neur. und psych. Bd. 28 S. 245 Jahrg Lorenz: Inaug. Dissert. Jena 1901 d t. p o Tannenbergu. Meyer, Kohler Frankfu rter Ztsch. fü r Path. Bd. 20 S. 37 Jaihrg d t. po T a, m- nenbergu Pinner: Q. W. K apillares H aem angiom zei S yringom yelie A rb. a, d. path, ainiat. inst, zu r Tübüngen Bd. 6 S. 113 Jahrg Rand C W.: H aem angiom of. the spinal cord. A rch, o f neurol. Bd. 18 S. 755 Jahrg. Roman B.: Ein F all v o n H aem angiom des Rückenm arks. Zblatt f. Path. Bd. 21 S. 933 Jahrg Schuback: U ber die Angiom atose des ZN S. Linidaueche K rankheit Ztsoh. f. d. ges. neur. u. psych. Bd. 110 S. 359 Jahrg Tannenberg: U ber die path, der S yringom yelie zugleich ein B eitrag zum V orkom m en v o n Capillairbaemaingiomen im Rückenm ark Ztsch. fü r d ie ges. neur. u. psych, Bd. 92 S. 119 Jahrg Wersilow: Zur Frage ü ber die sog. serösen Zysten des K leinhirns. N eurol. Zblatt Bd. 3 S. 98 Jahrg Wolf, Abner, Willems, Sigmund: Am er. J. Path. Bd. 10 Nr. 4 Jahrg 'cit, po W. Fischeru.

16 600 Socijalna terapija u radničkom osiguranju. Dr- M iroslav Š l e z in g e r, liječnik Okružnog ureda za osig. radnika u Zagrebu. Samo pružanje liječničke pomoći na širokoj osnovi velikom dijelu pučanstva, koje bi do te pom oći teško dolazilo, kad ne bi postojalo socijalno osiguranje, već je ogroman dio socijalne terapije. Na cijelom svijetu obavezno je osigurano za slučaj bolesti oko 100 milijuna ljudi (bez članova obitelji): u N jem ačkoj 17 milijuna, u Velikoj Britaniji 17 milijuna, u Francuskoj 8 milijuna i t. d. Kod nas je osigurano u cijeloj zem lji oko , sa članovima obitelji oko jedan i po milijun ili jedna desetina pučanstva. Na teritoriju Banovine Hrvatske osigurano je u radničkom osiguranju oko članova. Pružanje liječničke pom oći ovisi o kvalitetu pojedinog liječnika kao i o dobroj organizaciji zdravstvene službe u socijalnom osiguranju. Ovaj dio socijalne terapije m oći će se uspješno provoditi, ako budu liječnici dolazili u socijalno osiguranje spremni. Njihova sprema nije dovoljna, ako su se na univerzi upoznali samo sa metodama individualnog liječenja, već oni treba da znadu i metode socijalne medicine, jer će im tek tada rad u ustanovama radničkog osiguranja biti na visini. Ne poznavajući osnove socijalne terapije oni će se zadovoljiti individualnim liječenjem, misleći da će taj njihov vrlo vrijedan posao m oći da riješi sve zdravstvene probleme. Uzmimo kao primjer malariju. Samo dijagnosticiranjem i individualnim liječenjem ne može se riješiti problem malarije u radničkom osiguranju. Usporedimo taj posao sa rješavanjem pitanja poplava. I najpožrtvovniji rad oko individualnog spašavanja ljudskih života ne m ože uspješno riješiti pitanje poplava. Regulacijom rijeke sprječavaju se poplave i sigurno je to bolja mjera, nego li naj požrtvovnije spašavanje ljudi u već poplavljenom području, a da ne govorimo o ekonomskoj vrijednosti regulacije rijeka. Tako je i sa socijalnim bolestima, na pr. sa malarijom. Te bolesti poput poplave zahvaćaju cijelo pučanstvo, ne samo radnike. Liječe li se samo radnici, a ostalo pučanstvo ne i ne poduzmu li se i preventirane mjere, onda će te zarazne bolesti i dalje»poplavljivati«radničko osiguranje, koje ovakve poplave neće moći financijski izdržati. Kad je država prijašnjih godina svoje zdravstvene ustanove jače dotirala i kad se radi toga vodila jača borba protiv malarije, bilo je i radničko zdravlje odnosno socijalno osiguranje u boljoj situaciji, jer se provodilo liječenje većeg dijela pučanstva i jer su se provodile m jere asanacije i time zatrpala mjesta, odakle je došlo do»poplava«m alarije u radničko osiguranje. Iz ovog se primjera vidi, da individualno liječenje ne m ože a isto tako ni cijelo socijalno osiguranje samo za sebe da riješi sve probleme radničkog zdravlja. Zdravstvena politika u socijalnom osiguranju ne može se provoditi izolirano, već se mora uklopiti i koordinirati sa zdravstvenom politikom države odnosno banovine, odnosno dotičnog kraja, ako se želi postići maksimum uspjeha. Pretpostavlja se, da je državna (banovinska) zdravstvena politika dobra, jer svaka oscilacija državne, banovinske, gradske zdravstvene politike imade refleksa i na socijalno osiguranje. O d dobre državne zdravstvene politike imade i socijalno osigurainje koristi, a od loše štete jer ne može izolirano samo za sebe niti najbolje uređenom zdravstvenom službom u svojoj ustanovi da riješe pitanje radničkog zdravlja. N adalje je svakome jasno, da se svaka zdravstvena politika i državna kao i ona u socijalnom osiguranju mora provoditi po izvjesnom planu i da je potrebna koordinacija rada izm edju države, banovine grada i socijalnog osiguranja. Osim u Sloveniji u novije vrijeme u Banovini Hrvatskoj (na polju suzbijanja tuberkuloze) nije se ta koordinacija rada još dosad uspješno provodila, a bila bi poželjna za podizanje radničkog a i općeg javnog zdravstva. Ovakva suradnja koordinacija rada mora biti takova, da jedna ustanova ne raspolaže sa materijalnim sredstvima drugih ustanova, već samo sa vlastitim sredstvima, jer inače ne dolazi do suradnje već do sukoba. Iz daljnjih razlaganja vid jet će se, kako socijalno osiguranje može pom oći državi banovini prim jerice na suzbijanju m alarije, pa da onda indirektno od toga rada imade država materijalne i zdravstvene koristi. U tu svrhu potrebno je, da se dotaknemo pitanja investicionih zajmova socijalnog osiguranja. Naše radničko osiguranje je unificirano, t. j. u jednoj ustanovi nalazi se : 1. grana za slučaj bolesti i materinstva; 2. grana za slučaj poslovnih nesreća; 3. grana za iznem oglost, starost i smrt. Prva grana za slučaj bolesti i materinstva prikuplja sredstva razrezivanjem, t. j. po zakonu propisani prinosi utroše se iste godine. Jedino se spremaju relativno male sigurnosne rezerve za slučaj epidemije odnosno druge veće nepredvidive izdatke. Te sigurnosne rezerve treba u pravilu da dostignu svotu jednogodišnjih izdataka. O v a grana bolesti ne podjeljuje nikakove zajmove. Druga grana za poslovne nesreće i treća za iznemoglost, starost i smrt, ne utroši sve sakupljene prinose iste godine, već sprema tehničke rezerve (kapitalno pokriće), iz čijih se kamata daju rente unesrećenim i iznemoglim radnicima. Da se ti kamati dobiju, mora se sakupljeni kapital (tehnička rezerva) uložiti tako, da je siguran, da je likvidan i da su kamati osigurani, a osim toga je potrebno pri tome uzeti u obzir i kriterij socijalne korisnosti, kako to treže i zaključci kom iteta eksperata socijalnog osiguranja, koje je godine sazvao Međunarodni ured rada (Matjašič Radovan: Preporuke komiteta eksperata M eđunarodnog biroa rada za ulaganje imovine socijalnog osiguranja i Dechamp: Ulaganje imovine socijalnog osiguranja izdao M eđunarodni ured rada). Dakle zajmovi se podjeljuju iz grane za nesreću i grane za iznemoglost, starost i smrt, jer ove grane ne utroše iste godine prikupljene svote, već ih moraju negdje plasirati, da iznemogli radnici mogu doći sigurno do svojih renta (od 6 % kamata plasiranih svota). Kako tehničke rezerve rentnih osiguranja (za nesreću i iznemoglost) mogu dostići vrlo velike iznose, dapače i milijardske, vrlo je važno, da se ti

17 601 zajmovi svrsishodno plasiraju, ako se želi tim novcem provoditi uspješna socijalna terapija od koje grana bolesti može imati velikih koristi. Često se krivo misli a i u liječničkim krugovima da se deficiti u grani bolesti mogu kratkim putem pokrivati sa prikupljenim rezervam a iz grane nesreće i iznemoglosti. Često se čuje prigovor o strogom ocjenjivanju radne sposobnosti bolesnih radnika u socijalnom osiguranju u isto vrijeme, kad se podjeljuju zajmovi iz gore spomenutih rentnih osiguranja. Ovaj prigovor mogao je kod nas dobiti taj popularitet, koji šteti ugledu socijalnog osiguranja iz toga razloga, jer je kod nas osiguranje unificirano, dok su u drugim zemljama sve te grane posebne ustanove, koje imaju dosta slabu vezu sa osiguranjem za slučaj bolesti. Osim toga se kod nas grana bolesti nalazi u vrlo teškoj situaciji zbog velikih zdravstvenih i socijalnih rizika, o kojim a sam pisao u posebnom članku. Da se vidi, koliki se zajm ovi mogu dati iz socijalnog osiguranja, potrebno je spomenuti, koliki su socijalni tereti u cijeloj zemlji uopće. Oni iznose: općine, trebalibikodnas da seu prvom redu upotrijebe za podizanje narodnoga zdravlja. Iz ovih zajmova trebalo bi primjerice provesti planski organiziranu asanaciju malarije. Eto na taj način može socijalno osiguranje da koristi državi i cijel om narodu, a sa druge strane znatno bi snizilo zdravstveni rizik u grani bolesti, jer bi se ugasla žarišta, koja ugrožavaju, i radničko zdravlje kao i financije socijalnog osiguranja, Ovakvo plasiranje tehničkih rezervi u rentnim osiguranjima odgovaralo bi i duhu unifikacije i uzajamnosti ijedne grane1prema drugoj u našem radničkom osiguranju. Ovakva socijalna terapija bila bi racionalna i za granu bolesti ekonomska. A k o se pak ti zajmovi utroše za druge razne svrhe, za koje treba da se država, banovina ili gradska općina pobrinu redovitim budžetom, onda ise te rela- Za granu bolesti 355 m ilijuna dinara (u godini 1938.) n e s r e ć e 104,, iznem oglosti, starosti i smrti Središnji ured za osiguranje radnika Penziono osiguranje privatnih nam ještenika. 120 S ocija ln o osiguranje r u d a r a. 60 B urze rada i p om oći b e s p o s le n im 71 R adničke k o m o r e 15 Ukupni socijalni tereti iznose 862 m ilijuna dinara (u godini 1938.) Ovdje nisu uračunati prinosi za bolesnički fond državnih željeznica. Prema tome iznose kod nas u cijeloj zemlji ukupni socijalni tereti oko 900 milijuna dinara godišnje. Uredbom od 1. VII. 1938, mora Središnji ured za osiguranje radnika 60% raspoložive gotovine kapitalnog pokrića i premijskih rezervi, ulagati u unutrašnje državne i državom garantirane dugoročne zajm ove u cilju stvaranja što zdravijih uslova za p o dizanje i razvitak op će privredne djelatnosti u zemlji. Od penzionog osiguranja i od Burze rada osigurala si je država 50% premijskih rezervi. Na taj način osigurala si je država oko 200 milijuna dinara godišnjih zajmova, od toga od Središnjeg ureda za osiguranje radnika oko 106 milijuna dinara, za koje treba da osiguranju plaća 6% kamata. Središnjem uredu za osiguranje radnika preostaje još 13 milijuna iz grane nesreće i 48 milijuna iz grane iznemoglosti, starosti i smrti, dakle okruglo oko 60 milijuna dinara raspoložive gotovine godišnje, kada pokrije ostale izdatke, za vlastite investicije kao i za podjeljivanje zajm ova banovinama i gradskim op ćinama, jer treba da te svote sigurno plasira uz 6% kamata. Penzionom pak osiguranju preostaje ok o 54 milijuna premijskih rezervi, koji preostaju za plasiranje, jer je ostalo dobila kao zajam država. T o su sve samo zaokružene brojke, koje treba da služe za naše daljnje razmatranje. Sigurnojeuredu, dadržavaodnosno banovina kao najjači i najsigurniji faktor dobiva zajmove na prvom mjestu, u smislupreporuka Međunarodnog biroia rada; no ti zajmovi, koje dobiva država i banovine, odnosno gradske tivno male svote utope u ogromnim potrebama državnog života. Osim suzbijanja malarije trebalo bi provesti intenzivnije suzbijanje tuberkuloze, jer ona ugrožava našu državu i zdravstveno i ekonom ski, a grana b o lesti trpi vrlo m nogo od nje i financijski. Podizanje bolnica po državi odnosno banovini iz spomenutih zajm ova sigurno bi bilo također od koristi po radničko zdravlje. Podizanje radničkih stanova, prenoćišta, radničkih kuhinja, skloništa za starce, obdaništa za djecu, vodovod, kanalizacija, elektrika i t, d, trebali bi biti prvenstveni uvjet, da se gradskim i drugim općinama pod jelju ju zajmovi. A ko tu bude bilo dovoljno plana i svrsishodnosti, radničko zdravlje i socijalno osiguranje imat će kod takovih racionalnih m etoda socijalne terapije m nogo koristi, T reba istaći, da su izvjesni zajmovi i upotrijebljeni do sada u gornje svrhe ali ne svi i sigurno je to lijepa socijalna terapija u radničkom osiguranju. Pokazao sam u gornjim retcima, da kod ovakove vrste socijalne terapije odlučuju vrlo jaki faktori: država, banovina, samouprava i uprava socijalnog osiguranja, javno mnijenje a trebao bi kod toga posla da dođe jače do izražaja i mišljenje socijalnih terapeuta. M ožda će koji financijski stručnjak prigovoriti, što se liječnici miješaju u financijske operacije i da bi bilo možda bolje, kad bi doktori ostali kod svog skalpela, stetoskopa, rentgena i m ikroskopa, a op e racije sa milijunskim brojkama da prepuste financijskim operaterima. Tehničku stranu ovakovih operacija treba doista prepustiti stručnjaku: financijskom

18 602 kirurgu, ali o indikaciji za operaciju treba da se čuje i mišljenje liječnika, ako se želi da ta socijalna terapija postigne što jači učinak, jer se tu radi o ekonomiji sa ljudskim životima i ljudskim zdravljem. Priznavanje i dodjeljivanje hra narina daljnji je dio socijalne terapije u radničkom osiguranju. U članku 0 individualnom liječenju bilo je više govora o poteškoćama, koje imade liječnik pri prosuđivanju radne sposobnosti bolesnih i unesrećenih radnika. Ovdje treba samo istaknuti, da socijalni faktor igra veliku ulogu kod broja hranarinaša. Nisu samo gripa, malarija, tuberkuloza uzrok velikom broju hranarinaša, već i socijalni faktori: generalni ili djelomični štrajkovi, loša ishrana, premorenost uslijed loše higijene rada, nezaposlenost, sezonska narav posla i t. d. Tuberkulozni radnik često radi, dok ima posla, a kad ga nema, onda ide na»blagajnu«, da riješi problem uezaposlenosti s pomoću svoje bolesti. Ne treba da naglasim, da ovo nije racionalna socijalna terapija, jer takve radnike liječi liječnik socijalnog osiguranja često već u neizlječivom stadiju. Iz ovih razlaganja slijedi, d a pitanje izdataka na hranarinu ne može da riješi samo liječnik, već to treba da rješe jači faktori od nj eg a. Često se tvrdilo, da bi se dobrim vještačenjem liječnika mogle uravnotežiti financije našeg radničkog osiguranja. No tome nije tako. A k o se na pr. protiv širenja malarije, tuberkuloze, loših uvjeta rada ništa ne poduzme, onda je fiksiranje izdataka, recimo na 26%, umjetna stvar. Ili izvjestan broj radnika nesposobnih za rad ne može prema tom principu da dobije hranarinu, ako se želi uspostaviti financijska ravnoteža ili izaći sa raspoloživim sredstvima. Uspostavljanje umjetne financijske ravnoteže u radničkom osiguranju nije prema tome racionalna socijalna terapija. Naprotiv, ako se prema gornjim razlaganjima vodi planski organizirana borba protiv malarije, tuberkuloze i drugih socijalnih bolesti i ako se poboljšaju opći uvjeti rada, a tako i higijenski, onda će biti manji broj bolesnih radnika nesposobnih za rad usprkos sve većoj općoj frekvenciji u ambulantama, o čemu sam pisao u članku o zdravstvenim i socijalnim rizicima. Ovakva financijska ravnoteža u socijalnom osiguranju je prirodna i to je racionalna socijalna terapija u radničkom osiguranju. Ovime nimalo ne mislim smanjiti vrijednost vještačenja liječnika u socijalnom osiguranju; naprotiv, to vještačenje dobiva kod prirodne financijske ravnoteže objektivnu i čvršću pozadinu. No u socijalnom osiguranju mogu liječnici osim već spomenutog pružanja liječničke pomoći širokim narodnim slojevima d a i sami provode socijalnu terapiju.»liječnik u svom radu oko unapređenja narodnog zdravlja mora biti ekonomski neovisan od bolesnika, jer će samo tada moći da ispunjava svoju pravu zadaću u punoj mjeri«, veli Štampar. U našem pak socijalnom osiguranju liječnik je neovisan od pojedinog bolesnika, po stoga može razviti svu svoju energiju na polju socijalne terapije. Liječnik radničkog osiguranja ne treba da svoje bolesnike čeka u ambulanti, dok mu se jave bolesni, već ih on može da vidi 1 prije toga na mjestu rada. On ima prilike da vidi, kako radnik stanuje, kako se hrani i kakve ima loše higijenske navike. No liječnik radničkog osiguranja može svakodnevno da uz liječenje i savjetuje i time ima mogućnosti da sarađuje na poboljšanju narodnog zdravlja. Socijalna pedagogika poučavanje naroda, može se kod svakodnevnog susreta sa radnicima izvrsno provoditi u radničkom osiguranju. Naši radnici trpe često ne samo od neimaštine, već i od higijenske bijede. Poučavanje radnika i radnica 0 osnovima higijene u ambulanti, tvornici, posebnim tečajevima, može mnogo da koristi podizanju radničkog zdravlja. Liječnik može da djeluje pozitivno i na ličnu higijenu, ioše higijenske navike, neznanje u priređivanju hrane i t. d. Održavanje higijenskodomaćinskih tečajeva na periferiji grada Zagreba, koje priređuje gradska općina sa Školom narodnog zdravlja i Okružnim uredom, pokazuje, da se poučavanjem može vrlo lijepo djelovati na radničko zdravlje. Svagdje ondje, gdje se održao takav tečaj, mogao sam se, posjećivajući bolesne radnike, često uvjeriti, da su se higijenske prilike u dotičnoj radničkoj porodici poboljšale: stan je bio uredniji, hrana tečnije priređena, lična higijena bolja i t. d. U socijalnom osiguranju cijele države radi oko 1800 liječnika. A ko se bude nastavilo sa higijenskim poučavanjem radnika na polju higijene po određenom planu, sigurno je, da će ta metoda donijeti velike koristi radničkom zdravlju. I u ambulantama imade mnogo prilike za socijalnu terapiju u radničkom osiguranju pomoću savjetovanja bolesnih i zdravih radnika. Tako treba da se ambulante za plućne bolesti u socijalnom osiguranju reorganiziraju tako, da njihov rad koordinira radu antituberkuloznih dispanzera, t. j. da se ne bave samo liječenjem već i sprječavanjem tuberkuloze. Već sam spomenuo, da je na polju borbe protiv tuberkuloze učinjeno mnogo u radničkom osiguranju, ali još uvijek premalo, da se ta socijalna bolest ne širi među radnicima. Lijepo je provedena koordinacija rada socijalnog osiguranja sa radom antituberkuloznog dispanzera u Sloveniji, a lijepo se time započelo i u bivšoj Savskoj banovini. Centar svake antituberkulozne akcije je antituberkulozni dispanzer, pa je sigurno, da se kolaboracijom između socijalnog osiguranja, banovine, gradske općine može uspostaviti cijela potrebna mreža antituberkuloznih dispanzera, a isto tako sè mogu stvaranjem takvih radnih zajednica namaknuti sredstva za borbu protiv tuberkuloze. Upotrebom gore spomenutih zajmova sa strane države, banovine 1 gradova, za podizanje potrebnih bolničkih kreveta za tuberkulozne bolesnike, može se akcija za suzbijanje tuberkuloze energično provesti. Socijalno osiguranje samo za sebe nije u stanju da riješi problem tuberkuloze, ali kolaboracijom sa ostalim faktorima može uspješno da provodi socijalnu terapiju te najvažnije radničke bolesti. Oko 10% članova i njihovih porodica boluju od reumatizma, a 2% od bolesti srca i krvnih žila. Ovakvim bolesnicima treba ne samo dugotrajno liječenje, već i stalna kontrola i savjetovanje. Bolesnike sa griješkama na srcu treba kontrolirati i savjetovati prije nego se radnik razboli sa teškom dekompenzacijom srca, što sve smije da radi, ako želi da mu srce previše ne sitrada. Na taj način moći će se provoditi i preventivno liječenje, pa će ono imati više efekta nego li dosadašnje, kad se čeka da se bolesnici sa griješkama na srcu sami jave liječniku u ambulanti, kad već nikako ne mogu da rade. Savjetovanje kod lošeg izbora zvanja kod šegrta koji imaju griješke na srcu, savjetovanje kod trudnih majki i savjetovanje kod radnika, koji imaju griješku na

19 603 srcu, a bave se sportom, važan je dio socijalne terapije u socijalnom osiguranju. Radničko osiguranje izdašno zaštićuje majke radnice, davanjem besplatne babičke, liječničke i b o l ničke pomoći, i porodiljskih potpora u slučaju materinstva. A k o se prigodom pregleda tih trudnica i porodilja urede u ginekološkim ambulantama i savjetovališta za majke, onda će ta davanja socijalnog osiguranja biti bolje iskorišćena, pa će i ova metoda socijalne terapije u grani materinstva donijeti lijepih rezultata. Isto vrijedi z a dječje ambulante. Zaštita djece treba da je provedena p o izvjesnom planu, a rad u socijalnom osiguranju na tom polju treba da je zgodno uklopljen u taj plan. K olaboracija socijalnog osiguranja sa ostalim organima zaštite doječandi i male djece i pretvaranjem vlastitih dječjih ambulanata u dječje dispanzere, treba da bude buduća metoda socijalne terapije u radničkom osiguranju na polju zaštite djece. Radničko osiguranje imade mnogo interesa na zaštiti šegrta. T o su naime budući radnici i nije svejedno, da te naše buduće članove prepustimo njima samima, da za vrijeme tjelesnog razvitka ostanu bez naročite zdravstvene zaštite. Njihovo radno vrijeme često karikira sve zakonske odredbe o trajanju radnog vremena, jer rade i preko 12 sati. Godišnjeg odm ora ne-majju, dok njihovi drugovi u srednjoj ili građanskoj školi imadu ferije i preko dva mjeseca. Ovi mladi radnici ne kupaju se cijele godine, pa nije čudo da su uši vrlo često njihovi vjerni pratioci. O vo pitanje nije se k od nas još planski obu hvatilo, a kamoli da je po sistemu nešto većega urađeno osim izolirane vrlo lijepe privatne inicijative za zaštitu šegrta, no koja je preslaba da riješi sva pitanja zaštite šegrta. Godišnji odmor radnika važan je faktor socijalne terapije. K od nas nema godišnji odm or većina radnika, dok ga imaju privatni namještenici. Od radnika imaju prim jerice godišnji odm or grafički radnici, koji je predviđen k olek tivnim ugovorom. Radnici se često obraćaju na socijalno osiguranje, da ih ono šalje na godišnji oporavak, kad se prem ore od posla. Radničko osiguranje ne m ože financijski izdržati takvo opterećenje. Za zagrebački Okružni ured iznosilo bi to oko 20 milijuna dinara godišnje: skoro polovica cijeloga budžeta za granu bolesti. U drugim zemljama prebacuje se ta dužnost na poslodavce. Kako se iz ovih razlaganja vidi uspješnu socijalnu terapiju ne može provoditi radničko osiguranje za sebe, već to m ože da učini cijelo društvo: država, banovina, gradske i seoske općine, odnosno cijeli narod, a liječnik je često samo egzekutivni organ te metode socijalne terapije. Iz tih razlaganja slijedi također, da se samo individualnim liječenjem bez socijalne terapije ne m ože uspješno podići radničko zdravlje.»pri socijalnoj terapiji ne pružamo lijekove u obliku praška, infusa, decocta, masaže i drugih priznatih fizikalnih sredstava, ne borim o se protiv bak terija kod zaraznih bolesti, nego općim sredstvima kao što je asanacija, uređenje naseobina, vodovodim a i kanalizacijom, podizanjem zdravih stanova, uređenjem zdravih radionica,.. Tako su nazivi lijekova ovdje sasvim drugi, nego u farm okopeji; pri ovakvim lijekovim a nije označeno ni doziranje, jer ovdje imamo posla sa drukčijim m etodam a liječenja. Ovakvi lijekovi ne mogu se dobiti samo na liječnički prepis, njih određuju pored liječnika i drugi faktori; samo njihovim zajedničkim radom ovi lijekovi djeluju«, veli Štamparu svojoj knjizi»socijalna medicina«. Iz Anatom skog instituta sveučilišta u Zagrebu. Predstojnik: Prof. dr. D. Perovič. O novoj latinskoj terminologiji u anatomiji. Prof- dr. D. Perovič- V eč nekoliko Rodina upotrebljava se u anatomiji nova latinska terminologija, koja se dobrim dijelom razlikuje od one koju su za vrijeme svojih studija upoznali svi sadašnji liječnici- Jedna trećina svih naziva izmijenjena je u većoj ili u manjoj mjeri. Bit će stoga od interesa da se ovdje ukratko prikaže o čemu se tu radi i koji su bili razlozi, da se tako dalekosežno izmijeni ono što je izgledalo kao da je ustaljeno jednom za uvijek. Potreba za izmjenama u anatomskom nazivlju osjećala se već odavno. Osnivana i stvarana dobrim dijelom već u doba, kad se o pravom značenju m nogih dijelova tijela nije mnogo znalo, a ipak je sve novo nađeno trebalo nekako krštavati, da se zna o čemu se govori i da ne bude zamjenjivanja, anatomska term inologija davala je imena često po dalekoj sličnosti. Sve do godine 1895 nije ona, osim toga, bila ni jedinstvena. Te godine, na kongresu anatoma u Bazelu, nakon dugih predradnja, uveden je napokon red u te stvari fiksiranjem t- zv. Bazelske nomenklature, koja se ubrzo rasprostrla krugom čitave zem lje i bila neprikosnoveno priznata kroz čitavih 40 godina. Ipak ni ona, iako je značila veliki napredak prema ranijem stanju, nije zadovoljavala potpuno, kao što je to kasnije postajalo sve više očito- Evo primjera za to: naziv ligamentum upotrebljava ona za sasvim raznorodne stvari: za sveze koje osiguravaju zglobove, za dijelove mezenterija, za nabore peritoneuma, za zakržljale krvne žile, za nabore sinovi jalne membrane u zglobovima. Prigovori protiv Bazelske nomenklature množili su se stoga sve više. i u tolikoj mjeri, d'a je godine Anatomsko društvo (Anatomische Gesellschaft, u kojem su začlanjeni pored njemačkih anatoma i anatomi gotovo sviju ostalih nacija), priznalo potrebu njene izmjene i izabralo između svojih članova naročitu Komisiju za nomenklaturu sa zadaćom, da sve prigovore i predloge novih naziva primi, kritički prouči njihovu opravdanost ili razloge za njihovo odbacivanje i, nakon obavljena posla, da sama predloži i obrazloži, šta treba da se mijenja. Nakon 12-godišnjeg rada i nakon mnogih peripetija, pa i oštre borbe, kom isija je najzad na godišnjoj skupštini u Jeni god. predložila Anatom skom društvu svoj definitivni prijedlog. Taj je prijedlog primljen. Na IV- Ujedinjenom internacionalnom kongresu anatoma u Milanu god. nova je nomenklatura principijelno prihvaćena i od ostalih anatomskih društava: Anatomical Society of Great

20 604 Britain and Ireland, Association des Anatomistes, Société Anatomique Luso-Hispano-Americaine, S o ciété Anatomique Néerlandaise, Société Anatomique Portugaise, Société Italiana di Anatomia, American Association of Anatomists, Poljsko društvo za anatomiju i zoologiju, Japansko anatomsko društvo- Tu je ustanovljena i stalna komisija sastavljena iz po jednog člana svakoga od ovih društava, koja ima da bdije nad daljnom izgradnjom nomenklature. Tim je dalkle nova Jenska nomenklatura definitivno prihvaćena i tako postala obavezna. Ona se u svim od tada izašlim anatomskim udžbenicima i atlasima provodi konsekventno, H. Stieve, berlinski anatom, kao posljednji predsjednik komisije za nomenklaturu, objavio je u ime Anatomskog društva novo nazivlje (Nomina anatomica), gdje je detaljno izložio principe, kojima su se rukovodili sastavljači kod unošenja izmjena. Tu je u dodatku dano i pojedinačno obrazloženje za svako novo ime, gdje bi čitalac m ogao biti u nedoumici o njegovoj opravdanosti- Nešto kasnije iznio je u saopćenju korekture neznatnih lapsusa, koji su se potkrali u prvoj publikaciji, tako da to dvoje tek čini punu cjelinu. Kopsch je zatim 1937,, kao nadopunu svome atlasu, izdao novo nazivlje upoređeno sa starim abecednim redom i time i za onoga, kome anatomija nije struka, učinio lakim orijentiranje o svakoj izvršenoj izmjeni. Da vidimo dakle u čemu se te izmjene sastoje- Ne navodeći ih sve, jer njih imade preko 1200, a sa manjim korekturama i mnogo više, dovoljno će biti, ako ovdje dademo sistematski pregled o principima, ikoji su rukovodili komisiju pri donošenju izmjena, i ako nakon toga navedemo nekoliko primjera. Mi te izm jene m ožemo podijeliti u četiri grupe: I. Ukinuta su sva imena autora iz anatomskog nazivlja. G a l e nos, Fallopia, Vidius, Sylvius, Malpighi, Santorini, Winslow, Vicq-d-Azyr, Hunter, Monro, Purkinje i čitava plejada dragih i slavnih imena isčeznut će tako ubrzo iz anatomske nastave- Razlozi, koji su za to ukidanje navođeni, dobrim su dijelom opravdani. Ipak, veliki broj anatoma smatra da je to šteta. A li je na tome ostalo. Zadaća nastave historije m edicine bit će da to nadoknadi. 2. Druga grupa izmjena obuhvata one, koje znače ispravak stvarnih pogrešaka u nazivlju. Na pr. plica lata uteri umjesto ligamentum latum uteri, zato jer to nije sveza, nego dupljikatura peritoneuma; pars gastromesocolica mesogastrii dorsalis m j. ligamentum gastrocolicum, zato jer ni to nije sveza, nego dio dorzalnog mezogastrija. Tako isto chorda uteroinguinalis mjesto lig- teres uteri, plica suspensoria ovarii mj- lig. susp- ovarii, chorda venae umbilicalis mj. lig. teres hepatis, chorda ductus arteriosi mj. lig. arteriosum Botalli, mesohepaticum ventrale mj. lig, falciforme hepatis, chorda urachi mj. lig- umbilicale medium, chorda arteriae umbilicalis mj. lig umbil. laterale i dr. Izmjene, koje u ovu grupu spadaju, stvarno su najhitnije i one su bile prvobitni i glavni povod, da se pristupilo m ijenjanju nazivlja. Veliki broj anatoma je i želio da se samo to i izmijeni. Ali, kako to već biva, kad se već pristupilo poslu, onda je stvar i izvedena temeljito. Svakako to je i bolje. Ćesto m ijenjati nomenklaturu, naročito ovako glomaznu kao što je anatomska, nije dobro, jer svaki put nastane pomutnja kroz neko vrijeme. 3- Treća grupa obuhvata jezične ispravke, koje su provedene na'kon savjetovanja sa filolozima. Naročito su mnogi završetci pridjeva ispravljeni kako treba- Na pr. musculus deltoides (m- deltoideus), os sphenoides (os sphenoidale), processus coracoides (p. coracoideus), vertebra thoracica (v. thoracalis), crista ilica (c. iliaca), musculus fibularis longus i brevis (m- peronaeus longus i brevis), nervus fibularis com munis, superficicdis i profundus (n- peronaeus comm,, sup. i prof.), nervus glossopharyngicus (n- glossopharyngeus), promunturium (prom ontorium ). Do sada često upotrebljavani završetak pridjeva na - ide u s, kojim se označivala sličnost, zam ijenjen je posvuda sa jezično ispravnim završetkom - i d e s. Zadržan je samo ondje, gdje ima da označi ne sličnost, nego pripadnost. Na pr. cartilago thyreoides (mj- c. thyreoidea), ali glandula thyreoidea, arteria thyreoidea. 4- Četvrta grupa izmjena je naročito opsežna, i tiče se u anatomiji tako često upotrebljenih oznaka položaja jednog organa ili njegova dijela prema drugom. U Bazelskoj nomenklaturi toliko česta oznaka superior i inferior eliminirana je, gdje je god to bilo moguće, a isto tako i oznaka anterior i posterior. Evo dakle o čemu se tu radi. Dosadašnja Bazelska nomenklatura uzimala je za oznaku, kako jedan dio tijela leži prema drugom, uspravni stav čovjeka. U tom stavu, ono što je bliže tjemenu, to leži gore, a dolje leži ono što je bližu tlu; superior i inferior. A li čim čovjek legne, kao kod izvođenja operacije ili kod liječničkog pretraživanja, te oznake ne vrijede više, jer su obadva kraja tijela tad u istoj visini. A kod kosog nagiba tijela, sa glavom dole, one su ne samo krive, nego bi trebale da budu obratne. Umjesto superior i inferior uzete su stoga oznake cranialis i caudalis, k oje vrijede uvijelk, ma u kom se položaju nalazilo čov ječje tijelo- Otuda dakle novi nazivi: arteria thyreoidea cranialis i caudalis, art. m esenterica cranialis i caudalis, vena rnesenterica cranialis i caudalis, vena cava cranialis i caudalis, pars cranialis et caudalis duodeni i dr- Samo u predjelu glave dijelom su zadržane stare oznake (kod gornjeg i donjeg očnog mišića i kod nosnih školjki), a dijelom nove nešto izm ijenjene: colliculus rostralis i caudalis, nucleus rostralis thalami. Napuštanje oznaka superior i inferior, osim gore navedenoga razloga, dobrim dijelom je provedeno i s obzirom na komparativnu anatomiju, a naročito na anatomiju domaćih životinja. R adi horizontalnog p o ložaja hrptenice, tamo leži gore ono što kod čovjeka straga, naprijed ono što kod čovjeka gore- Nove oznake uvode u tom potpunu harmoničnost. To isto bilo je i povodom, da je i oznaka anterior i posterior eliminirana, gdje god je to bilo m oguće i zam ijenjena sa oznakom ventralis i dorsalis. Na pr, spina ilica ventralis, musculus scalenus ventralis, m é dius i dorsalis. Ova posljednja izmjena, ialko, kao što se vidi, nije po sebi bitna, povukla je za sobom promjenu mnogobrojnih naziva, jer se upravo ove topografske oznake upotrebljuju u anatomiji naročito često. To su dakle glavni principi, koji su provedeni u novoj terminologiji. A li se razumije samo po sebi, da su i izvan toga pojedinačni stari nazivi zam ijenjeni novim, gdje je igod bilo moguće naći neki bolji izraz- Tako se zglob zove articulus umjesto articulatio, limfna žlijezda lymphonodus umjesto

21 605 l ym p h o gl a n d ul a, da navedemo samo ta dva primjera. Na gornjim udovima konsekventno je provedena zam jena topografske oznake medialis i lateralis sa r a d ia l i s i ulnaris i to ne samo na podlaktici nego i na laktu i na nadlaktici. Na donjim udovima opet, i to čitavom dužinom, i na koljenu i na bedru, upotrebljena je oznaka tibialis i fibularis do kraja dosljedno- I pridjev peronaeus eliminiran je i zam ijenjen sa fibularis. Tako imademo sada musculus vastus tibialis i fibularis, condylus fibularis i tibialis na bedrenoj kosti, meniscus fibularis i meniscus tibialis i tako redom. Nove generacije liječnika, k oje izlaze sa m edicinskih fakulteta naših i stranih, ponijet će dakle sa sobom nove anatomske nazive. Potrebno je stoga, da i oni liječnici, koji su kroz anatomiju prošli za trajanja starije nomenklature, upoznaju nove nazive bar u koliko oni zasijecaju u njihovu posebnu disciplinu, da bi se izbjegli nesporazumci. A također i zato, da ne bi upotrebom starog nazivlja dali, razum ije se neopravdano, impresiju neke zastarjelosti. Ja ću stoga u slijedećem u za pojedine m edicinske discipline navesti samo po nekoliko novih naziva, tek kao prim jer i kao upozorenje. Iz dolje navedene literature svaki će moći lako i brzo i potpuno da se orijentira o onom, što njega specijalno interesira. Evo dakle tih primjera. Interna i Pedijatrija: costae sternales, costae arcuariae affixae, costae arcuariae fluctuantes; pulmo: lobus ventrocranialis, lobus dorsocaudalis, fissura accessoria pulmonis dextri, rami bronchales, bronchuli, bronchuli respiratorii, lymphonodi bronchales, lymphonodi pulmonales, mesopneumonium; mediastinum: pars cranialis, venitralis, dorsalis; cor: nodus sinuatrialis, fasciculus atrioventricularis: nodus truncus, crura; trabeculae carneae mj. mm. pecrtmati, valvula tricuspidalis: cuspis septalis, ventralis, dorsalis; valvula a. pulmonalis: velum semilunare dorsale, dexttrum, sinistrum, noduli velorum semilunarium, lunulae veloruim semilunarium ; faix septi, valvula bicuspidalis (mitralis) : cuspis ventralis, cuspis dorsalis, m, papillaris dexter, sinister; valvula aortae. velum semilunare ventrale, dextrum, sinistrum; truncus brachiocephalicus mj. art. anonyma, vena brachiocephalica dextra, sinistra, vena thoracica longitudinalis dextra mj. v. azygos; ventriculusgaster: paries ventrocranialis, paries dorsocaudalis; duodenum: pars cranialis, flexura duodeni cranialis, pars descendens, flexura duodeni caudalis, pars caudalis, pars tecta duodeni; mesostenium (novi naziv za slobodni mezenterij tankog crijeva), intestinum ilium, colon sigmoides; ren: arteriae corticales radiatae (mj- interlobulares), arteriola afferens, arteriola efferens; vesica urinalis. Kirurgija i Ortopedija: vertebrae thoracicae, vertebrae caudales-coccygicae, processus spinalis (mj. p. spinosus); ramus ossis pubis: pars acetabularis, pars symphysica; ramus ossis ischii: pars acetabularis, pars pubica; spina ilica venitralis, tuberculum ilicum, spina ilica dorsalis cranialis i caudalis, promunturium; os femoris: condylus tibialis i fibularis, epicondylus tibialis i fibularis; malleolus tibiae, malleolus fibulae, articulus, labium articulare, discus intervertebralis, ligg. decussata genus (mj. cruciata), lig. bipartitum (mj. bifurcatum), musculus biventer mandibulae, m- serratus lateralis mj- anterior, m. deltoides, m. supra spinam, m. infra spinam, m. fibularis longus i brevis mj. peronaeus, mesohepaticum ventrale mj. lig, falciforme, pars hepatoduodenalis fomenti minoris mj- lig. hepatoduodenale), pars gastrolienalis i pars gastromesocolica (mesogastrii dorsalis mj. lig. gastrolienale i gastrocolicum), m esostenium, radix mesostenii, plica duodenomemcolica cranialis, recessus duodenomesocolicus cranialis m j. duodenojejunalis, colon sigmoides, mesosigmoideum, arteria mesenterica cranialis i caudalis, art. facialis m j, maxillaris externa, arteria maxillaris mj. max, interna, arteria menimgica media, arteria thvreoidea cranialis i caudalis. Ginekologij a: portio vaginalis : labium ventrale, labium dorsale; isthmus uteri, canalis isthmi, orificium internum canalis isthmi, orificium externum canalis isthmi; plica lata uteri, chorda uteroinguinalis, chorda uteroovarica, plica suspensoria ovarii, pars interstitialis tubae uterinae, columna rugarum ventralis i dorsalis- Neurologija: pars medialis fasciculi dorsalis m j. funiculus gracilis Golli, pairs lateralis fasciculi dorsalis mj. funiculus cuneatus Burdachi, fasciculi pyramidici, corpus trapezoides, fossa rhomboïdes, aquaeductus mesencephali, nucleus niger, colliculus rostralis i caudalis, crus cerebri, fasciculus opticus, chiasma fasciculorum opticulorum, nucleus rostralis thalami, sulcus collateralis, sulcus parietooccipitalis, sulcus calcarinus, gyrus occipitotemporalis medialis mj. g. lingvalis, gyrus occipitotemporalis lateralis mj. g. fusiformis, pars lateralis ventriculi telencephali m j. v- lateralis, capsula interna nuclei lentiformis: crus frontale, genu, crus occipitale, granule meningica- K od moždanih živaca ne navodi se vidni živac više kao drugi, jer on stvarno i nije pravi živac, nego dio mozga, pa je on stoga označen novim imenom: fasciculus opticus. Na mjesto njega umetnut je, poglavito zato da se ne bi remetio red ostalih, jedan rudimentarni živac, nervus terminalis, i taj će od sada fungirati kao II. moždani živac. Tako dakle, ma da je izostavljen opticus, red ostalih ostaje i dalje nepromijenjen, Naziv devetoga nervus glossopharyngeus ispravljen je u nervus glossopharyngicus. V eć je gore spomenuto da je n. peronaeus prezvan u nervus fibularis (communis, superficialis, profundus). Dermatovenerologi j a i Urologija: vesica urinalis, periorchium mj. tunica vaginalis p ropria testis, tunica vaginalis testis et funiculi sperm atid mj- tunica vaginalis communis, musculus intervaginalis testis, glandula vesiculosa mj. vesicula seminalis, pars praeurethralis prostatae. Urethra masculina dijeli se na pars intramuralis (dio koji leži u muskulaturi mjehura), pars prostatica (portio interna do mjesta, gdje ulaze ductus ejaculatorii i p ortio externa), pars diaphragmatica, pars cavernosa (ampulla urethtrae, portio intermedia, fossa navicularis). Glandulae paraurethrales mj. gll. urethrales Littrei. Urethra feminina dijeli se na: pars intramuralis i pars cavernosa. Glandulae paraurethrales mj. gll. urethrales. Otorinolaringologija: tuba pharyngotympanica mj. tuba auditiva Eustachii, ostium pharyngicum tubae pharyngotympanicae, ostium tympanicum tubae pharyngotympanicae, promunturium mj. promontorium zato, jer riječ dolazi od prominere a ne od mons, ductus endolymphaceus, saccus endolymphaceus, sinus nasales mj. s. paranasales, cartilago septodorsalis: lamina septi (mj. cartilago septi) i lamina dorsi nasi (mj. cartilago nasi lateralis), cartilago apicis nasi mj. c. alaris major, recessus sphe-

22 606 noethmoideus, meatus nasopharyngicus; os ethmoides: lamina mediana mj. perpendicularis i lamina orbitalis mj. papiracea, lamina cribriformis, sinus ethmoidei; sinus sphenoideus, pars cutanea (septi nasi) mj. septum m obile nasi, prominentia laryngica, cartilago thyreoides, cart, cricoides, cart, arytaenoides, muscuius cricoarytaenoideus dorsalis, nervus laryngicus cranialis i caudalis. Oftalmologija: fasciculus opticus mj. nervus opticus, area cribriformis sclerae, lamina limitans externa mj. lamina elastica anterior Bowmani, lamina limitans interna mj. lamina elastica posterior Descemeti, stratum perichorioideum, lamina capillarium mj. 1. choriocapillaris, lamina basialis, spongium anguli iridocornealis mj. ligamentum pectinatum iridis, papilla fasciculi optici, apparatus suspensorius lentis mj. zonula ciliaris Zinni, fibrae suspensoriae lentis mj. f. zonulares, arteriae chorioideae mj. aa. ciliares posteriores breves, arteriae iridis medialis i lateralis mj. aa. ciliares posteriores longae, venae chorioideae majores = vv. vorticosae, fissura orbitalis cerebralis mj. fissura orbitalis superior, fissura orbitalis sphenomaxillaris mj. fiss. orb. inferior. Odontostom atologija: processus articularis mj. p. condyloideus mandibulae, processus muscularis mj. p. coronoideus, septa intraalveolaria, labium maxillare i mandibulare za gornju i donju usnu, papilla salivaria sublingvalis mj. caruncula sublingvalis, ductus parotidicus, papilla salivaria buccalis. K od zuba sa više korijena svi su korijeni shvaćeni kao jedna cjelina, koja se dijeli na rami radicis, pa otuda i apex rami radicis, canalis rami radicis. K ao što se iz ovih navedenih primjera vidi, sve su unesene izmjene u nazivlju opravdane, jasne, lo gične, razumiju se same po sebi i pamte se stoga bez napora lako od prvog čitanja. Onaj, ko ih jednom upozna, ne osjeća više nikakve volje da se vraća na staro. Anatom ija ih je primila i uvela u nastavu i u radove. U kliničke struke one će ulaziti polagano, što već i čine, dok opet ne zavlada puna harm oničnost u tom pogledu. Literatura: Stieve, H.: N om ina anatiomiica. Zusam m engestellt von der im Jahre 1923 gew ählten N om enklatur-k om m ission unter B erücksichtigung der Vorschläge der M itglieder der Anatom i schen G esellschaft, der A natom ical S ociety of Great Britain and Ireland, sow ie der A m erican Association o f Anatom ists überprüft und durch Beschluss der A natom ischen G esellschaft auf der Tagung in Jena 1935 endgültig angenom m en. G. Fischer, Jena Stieve, H.: V erbesserungen an den N om ina anatom ica. A natom ischer A nzeiger 83 B and 1936/37. Triepel, H. D,ie A natom ischen Namen. Ihre A bleitung und Aussprache. 18. A u flage von H. Stieve. J. F. Bergm ann, M ünchen Kopsch, F r.: D ie N om ina anatom ica des Jahres 1395 (B. N. A.) nach der B uchstabenreiche geordnet und gegenübergestellt den Nom ina anatom ica des Jahres (I. N. A.) G. Thiem e, Leipzig TE R A P E U T SK E B ILJEŠKE: (Iz kirurškog odjela»sanatorija Merkur«u Zagrebu. Šef Prim. dr. Branko V i ta u š.) Nekoliko indikacija za jedan novi spazmolitik. Dr. Antun V a l eč i ć, as. k ir. odjeljenja. K om bin acija spazm olitika i analgetika n ije ništa nova u farm akologiji. P ostoji čitav niz preparata, gd je je pokušana ta kom binacija sa više ili m anje uspjeha. H tjeli bism o opisati nekoliko in dik acija za upotrebu jed nog n o v o g preparata, g d je se ta komb,nacija pokazala vrlo dobrom. Naš bolničk i m aterijal se sastoji gotovo isk lju čivo od lju d i iz građanskog staleža, t. j. lju di u velik oj većini neobično osjetljivih, što n ije niti čudo kad u očim o način današnjeg života i n jegov tem po. Taj je bolnički m aterijal n eobičn o osjetljiv za sve bolove razne etiologije. Zato je i pitanje uklanjanja tih bolova kod naših pacijenata jedan dosta važan problem. K o d tih naših bolesnika pokušali sm o u p otrijebiti jedan n ovi preparat, k o ji je n edavno k o d nas plasirala švicarska firm a»c iba«p o d im enom»spasmocibalgin«. Preparat je kom bin acija sintetskog spazm olitika Trasentina i analgetika Cibalgina. T rasentin je chlorhydrat diphenylacetyldiäthylam inoäthanolestera. To su b ije li u vod i la k o top ivi kristali. On d jelu je na živčani sistem kao atropin a na m uskulaturu kao papaverin. O trovnost m u je v rlo malena, te nem a neugodnih.nuzpojava kao atropin. Cibalgin je stari i poznati preparat, a sastoji se o d am idopirina i diala (derivat diaethylbarbiturne kiseline). D jelov an je m u je analgetično, sedativno i antipiretično. Jedna tableta spasm ocibalgina sadrži 0,25 cibalgina i 0,05 trasentina. Supozitorij se sastoji od 0,5 cibalgina + 0,05 trasentina. Glavna nam je svrha bila da provjerim o širinu m ogućnosti aplikacije toga preparata i da tako ustanovim o ispravnu ind ik aciju za n je g o v u prim jenu. Znam o da niti n a jb olji preparati ne m ogu poslužiti u svakoj prilici onako kako ih nekad farm a ceutska industrija reklam ira, a to često dovodi do toga, da kad se liječn ik jednom razočara u jednom preparatu, što ga je upotrije b io pod k rivom in dikacijom, a prem a uputam a dotične tvornice, da takav preparat odbaci, prem da bi m u on ispravno upotrebl jen m ogao izvrsno poslužiti. Preparat sm o pokušali prim ijeniti svagdje gdje smo pretpostavljali, da boli nastaju u slijed spazam a glatke muskulature. Pokušali sm o n ajprije kod nefrolitijaze u svim njenim stadijim a te sm o vid jeli, da je n je g o v o d jelovanje k od intenzivnih akutnih napadaja n edovoljn o. B oli su se doduše nešto sm anjile, no p osve ih kupirati i sa dosta velik im dozama u obliku sup. nism o m ogli. Tu je pom agao jed ino m orfij. N o v id je li smo, da je izvrsno poslužio kod kam enaca u ureteru, k oji su uzrokovali trajne pod m u kle boli, k o je su pacijentim a bile nesnosne. K od tih sm o slučajeva davali po 2 3 sup. dnevno, v eć prem a potrebi tako dugo, dok kam en ne bi izašao ili bi se m orali odlučiti za drugu vrstu terapije. K od m nogih bi pacijenata davali sup. ili tabl. sa u pozorenjem, da ih uzm u odm ah čim bi osjetili, da se napadaj sprem a, dakle profilaktički. O rdinirali sm o u vijek n ajm anje p o d v ije tabl. ili jedan sup. V id jeli sm o. da je tako u spjelo zaustaviti m nogi napadaj odm ah na početku. P acijenti su svi bez razlike dobro podnosili preparat bez ik akovih sporednih simptom a, pa i onda, ako smo povisili dozu sa još nekolik o tableta ili za još 1 2 sup. B olove nisu u op će više osjećali niti su im ali stalan podražaj na p ovraćanje, k o ji ih je p rije m učio. M ogli su redovito jesti, probava je bila uredna, dapače kako sm o kod nekih čuli i bolja nego prije. Na rentgenskoj kontroli, k o ju bi pravili svakih 8 10 dana, m ogli sm o vid jeti, kako se kam en lakše ili b rže spušta niz ureter. K od kam enaca u sam om pijelon u, k o ji također uzrokuju trajne m ukle bolove, također smo se poslužili spazm ocibalginom sa dobrim uspjehom. No tu nism o nikada previše dugo čekali, nego smo se što p rije odlučivati za operativni zahvat. O vo što sm o rekli za akutni napadaj n efrolitija ze to isto vrijed i i za akutni napadaj k od holecistitisa ili holelitijaze. K od akutnih napadaja sa intenzivnim grčevim a m orali sm o davati preparate m orfija, da se kupira napadaj. No kod lakših napadaja, a osobito kod perm anentnih b olova kao što ih vid im o kod em pijem a žučnjaka izvrsno nam je poslužio spazm ocibalgin. Tu se radi o osjećaju težine i bolova u p red jelu p od desnim rebranim lukom, vjeroja tn o u slijed distenzije žu čn e vrećice, k oja je puna gnoja. Davali sm o ovdje isto kao i kod perm anentnih bolova k od n efrolitijaze red ovito po 2 3 sup. dnevno, a ako je b ilo potrebno pojačali sm o dozu sa n ek olik o tableta. B olovi su u vijek prestajali, te sm o m ogli uz obloge i ostalu terapiju dočekati sm irenje akutnog stadija i sprem iti pacijenta za operaciju. I k od redovitih holelitijatičkih napadaja davali sm o pacijentim a profilaktički po 2 tabl. ili 1 sup., čim bi osjetili i najm anji podražaj bolova, te sm o i tu odmah u početku m ogli kupirati napadaj u koliko n ije bio osobito žestok. V rlo dob ro m ože preparat poslužiti i k od kam enaca u ductusu choledochusu, gd je dolazi do stalnih bolova. Tu smo u vijek m jesto drugih spazm olitika davali spazm ocibalgin sa vrlo dobrim uspjehom, uz duodenalnu sondu i ostalu obligatnu terapiju.

23 607 Pokušali sm o k od dva beznadna slučaja ca ventriculi in o- perab. k o ji su p oslije eksplo-rativne laparatom ije, gd je se ništa n ije dalo učiniti, stal, sa istim bolovim a, spazm ocibalgin, da barem za prvo vrijem e izbjegnem o upotrebu m orfija. K od je d nog sm o se slučaja m ogli poslužiti sam o spazm ocibalginom otprilike kroz m jesec dana a onda smo se još dva m jeseca m orali služiti i m orfijem. K od drugog slučaja dostajao je spazm ocibalgin kroz sve v rijem e što je pacijent p oslije op eracije proveo kod nasi t. j. ok o tri tjedna, a kod k u će dali smo mu sup. o d k ojih je uzim ao 1 3 kom. dnevno bez upotrebe m orfija kroz nekih 3 4 m jeseca. K od dva slučaja ulcus sanguinans za vrijem e krvarenja davali sm o također spazm ocibalgin u oblik u sup. te smo v id jeli, da su bolovi, k o ji n e samo da su.neugodni pacijentu nego i sp rječa v a ju prestanak krvaren ja bili u sp ješno kupirani pored svega što su barem na početk u ti b olovi bili vrlo intenzivni. Još bism o htjeli navesti jedan slučaj, gdje smo sa relativn im u sp jeh om m ogli -aplicirati spazm ocibalgin, i to u jed nom slučaju arteriitis obliterans (M orbus Raynaud). Radilo se o je d n om o k o 45 god. m uškarcu, k od k ojeg a su nastupili sim ptom i endarteriitisa na lije v o m don jem ekstrem itetu. Stanje je bilo v e ć n epovoljn o, kad je p acijen t došao u naš sanatorij. Puis se n ije više pipao niti iza m ed ijaln og m aleola niti na đorsumu pedis, a jed va u fossi p op litei i u inguinum u. Čitav vrh palca bio je razoren dubokom nekrozom, k oja je vodila sve do kosti. Rana je bila gotovo bez granulacija dakle bez tendencije za zacjeljen je. P acijentu se nism o k od p revija n ja sm jeli dotaknuti toga m jesta, je r je odm ah reagirao od intenzivnih bolova. Bili smo se odlučili n ajp rije, da pokušam o konzervativnu terapiju acetylcholinom ili padutinom a za suzbijanje bolova u zeli smo spazm ocibalgin. V id jeli sm o da se pacijent, nakon što smo m u dali po 2 tablete spazm ocibalgina, prestao tužiti na bolove. Dakako da je dnevna doza m orala biti povećana na 2 3 puta po 2 tabl. i tako je tek pacijent m ogao stalno biti uzdržan bez bolova. K od njega smo preparat davali kroz dugo vrem ena per os, n o nism o v id je li nikakovih nuzpojava sa strane želuca ili probavn og trakta. U.i.ašem b oh rčk om, a i u m n ogob rojn om am bulantnom m aterijalu vid im o m n ogo slu čajeva sm etnja sa probavom, k oje im aju posve n ervn u etiologiju t. j. na bazi sim patičnog nervnog sistema. P oteškoće se očituju u kron ičn oj opstipaciji sa dosta intenzivnim bolovim a, često u obliku grčeva, osobito u području debelog crijeva. Za odstranjenje opstipacije u ovakovim slučajevim a n ije dovoljn o davati laksancija, jer ona još više p oja čavaju spazm e a jedva da d jelu ju na defekaciju. Tu je n ajb olje davati spazm olitika i odrediti ispravnu dijetu. U svim tim slučajevim a davali smo spazm ocibalgin sa v rlo dobrim uspjehom. P acijenti su se osobito hvalili, je r su im boli nestajale prom ptno a probava se općenito poboljšala. Davali sm o preparat u obliku tabl. i to u vijek po 2 tabl. kod nastupa jačih grčeva. Inače bi određivali kroz 8 dana po tri puta po 1 tabl. bez obzira na b olove. Tim e smo znali postići da su se svakodnevni dosadni b olovi i neredovita probava tako uspješno regulirali, da su pacijenti uz prim jerenu dijetu ostali bez poteškoća sa p robavom kroz dugo vrem ena i bez ikakovih sredstava za stolicu. Dakako da to n ije dosta učiniti jednom, jer znam o da se te tegobe vraćaju čim se nervno stanje pacijenta nečim porem eti. Zato treba u vijek u tim slučajevim a opet davati po nekoliko dana po tri tabl. dnevno, dok simptom i ne prođu. V idjeli sm o u nekoliko slučajeva, da su se tegobe nakon nekoliko- ovak-o-vih povrata izgubile posve, te su pacijenti sada v eć po nekoliko m jeseci bez ik ak ovih tegoba sa strane probave. To bi se u neku ruku m oglo sm atrati kauzalnom terapijom spa-stičkog kolitisa, te nam se čini da je baš u takovim slučajevim a spazm ocibalgin osobito prikladan za aplik ciju i da su tu rezultati najeklatantniji. Pokušali sm-o v e ć ran ije u tim slučajevim a davati sam trasentin, naim e jedan o d sastavnih dijelova spazm ocibalgina, te sm o i s n jim postigli dobre uspjehe. No čini nam se, da je kom binacija trasentina sa cibalgino-m u ovom novom oblik u znatno poboljšala d jelovanje jed n og i drugog, te su zato i uspjesi mnogo- bolji. Još bism o h tjeli spom enuti jedno p og lavlje gd je aplikacija spazm ocibalgina m ože naći veom a u sp ješno p olje djelovanja a to su dism enoroične tegobe. U n ek olik o slučaja što sm o ih imali prilike vidjeti k od naših ambulantnih bolesnica pokazao se preparat izvrsnim. D avali sm o k od nastupa dism enoroičnih tegoba p o 2 puta 2 tabl. k roz prva dva do tri dana a kasnije u k oliko bi bolovi još uopće postojali po 2 puta 1 tabl. dnevno. P acijentice, k o je su radi tih svojih tegoba v eć iskušale sva moguća antidolorosa neobično su hvalile preparat i bile s njim e zadovoljn e. Nism o se tim e specijalno bavili, nego to navodim o tek uzgred a ginekolozi m ogu o v d je pokušati d ispitati m ogućnosti aplikacije u čitavoj gin ek ologiji i opstetriciji. To bi bio kratak pregled do sada iskušanih naših aplikacija spazm ocibalgina. D akako da će n jegova upotreba biti m nogo veća nego što sm o tu naveli, n o i ovo nekoliko prim jera bit će dovoljn o da pokaže, da je svakako vrijedn o upozoriti šire lije č ničke krugove na jednu us-pjelu kom binaciju švicarske farm a ceutske industrije. FELJTON Refleksije s posjeta dermatovenerološkim klinikama u Italiji*. Šim e Čajkovac, Zagreb G ospođe i gospodo! Pothvati-o -sam se, da ov ih ljetnih praznika pregledam i upoznam još ome derm atovenerološke klinike u Italiji, do k ojih nisam lani zbog prekratka vrem ena m ogao dospjeti. Ž elio bih danas, da u posve kratkim crtam a o v d je prikaže-m, što sam vidio. Otišao sam iz Zagreba 2. srpnja navečer. Nakon kraćeg boravka u Trstu i P adovi stigao sam preko B ologne i pokraj v rlo lije p o g Trasim enskog jezera 6. srpn ja n avečer u Perugiu, Perugia je jedan od najstarijih i najzanim ljivijih gradova Italije, k olik o po dobro sačuvanim ostacim a starih zidina još iz etrurskih vrem ena k o ji u m nogočem u p od sjećaju na stare m ire našega D ubrovnika, tolik o po svom e položaju, k o ji dom inira nad slikovitom T iberskom dolinom. D rugi dan u jutro oko 10 sati zaputio sam se prem a derm atološkoj klinici, zapravo poliklinici. Na sam om ulazu u zavo-d iznenadio m e natpis, na ko-ji sam kasnije, naročito u ju žn oj Italiji i S iciliji, nailazio v rlo često: Climica derm oceltica, dakle za kožne bolesti i keltsku bolest (sifilis). K linika je osnovana još u 16. vijeku, a sad je u njeno-j n e posrednoj blizini izgrađena lijepa nova zgrada u k oju će se sadašnja klinika doskora preseliti. Nakon nekoliko minuta če kanja p rim io m e v rlo srdačno prof. A gostino Cr-osti i p roveo me sa svojim asistentima kroz čitavu kliniku. P rofesor je elegantan i v rlo sim patičan gospodin, im a ok o 40 god. Na k lin ici im ade 30 kreveta,.koje za kožne, k o je za spolne bolesti. F rekvencija u ambulanti iznosa godišnje oko 1500 novih bolesnika. Od staci-oniranih slučajeva bilo je na odjelu n ajviše ekcem a i tri-hofitije te n ek olik o sekundarnih m anifestnih lueisa. P rofesor Cro-sti se dosad bavio genezom atrofije kože, p rovok a cijom seroloških reakcija s pom oću intravenoznih in jekcija luetina, klinikom i *) Prem a predavanju održanom na derm.-ven. sekciji Z bora liječnika sim ptom ato-logijom različitih heilitida, a najviše je proučavao kožne karcinom e, to im ade dosta- vrl-o zanim ljivih publikacija s toga pod ručja. On sm atra na pr. mo-rbus Paget m etastazom epiteliom a, k ojega p rim a m o žarište leži u izvodnim kanalim a m liječn e žlijezde. Epiteli-omske stanice su zabačene iz žljezd a- nog tkiva u epiderm is, pa se m ikroskopskom pretragom vide jasne razlike izm eđu tih stanica i onih, koje pripadaju str. M alpighi. P rim am o žarište oboljen ja ne pokazuje u vijek pravu infiltraciju karcinom atoznog tkiva, kako sm o je inače naučni v i djeti, n o kc-d točn ije m ikroskopske pregledbe u vijek se m ože u dubini naići na stvaranje cista i papilom a, na m etaplaziju epitela, na regresivne i repa-racione procese na stvaranje epiteliom a. K ako je m liječn a žlijezd a sam o diferencirana apokrina žlijezda znojnica, razu m ljivo je, da se m orbus Paget kako je u literaturi v e ć i n avedeno m ože lokalizirati i na akcesom im žlijezdam a m am ile, na pravim žlijezdam a zno-jnicama apokrina i ekkrina tipa (na pr. na usnicam a ili- pod pazuhom). N aročito su zan im ljivi i osobiti pokusi, k o je Crosti već kroz niz godina p rov od i transplantacijom epiteliom a. U početku je m islio i s te pretpostavke je započeo radom, da će m oći poboljšati, a možda i izliječiti lokalne sim ptom e ili barem spriječiti n jih ove recid ive i metastaze. P rigodom tih ispitivanja produbao je znanje o prenosivosti epitelioma. P rovodio je u početku sa-mo autotransplantacije s površnim dijelovim a epidermisa, k o ji p ok rivaju epiteiiom, kod ljudi starijih od 70 godina. N ova transplantirana žarišta dosada je učinio v eć nekoliko stotina tih pokusa progrsdiraju polagano i u posve nezavisnom ritmu -cd razvitka prim arnog tumora. U svim se je dosadašnjim slučajevim a koža. na koju je in-okulirao epiteiiom, pokazala sposobnom da i d alje prehran ju je transplantât i n ije pružala nikakva otpora prodiran ju epiteliom a u dubinu. T kivo, k o je je transplantirao, običn o je bilo veličine m akova zrna, a k od prijenosa je naročito pazi-o, da transplantât dođe u što bliži doticaj s epiderm isom, pa ih je zato prenosio u -nešto ledirani

24 608 nabor epiderm isa. Iako se ti transplantati ne ponašaju kao strano tijelo, što je u v ijek m ogao m ikroskopski potvrditi, ipak transplantât ne pokazuje nikakove naročite evolutivne sposobnosti, v eć ga organizam pošto je transplantât izgubio svoj karakter maligniteta iza nekog vrem ena rezorbira ili elim i nira. Iz toga Crosti logički zaključu je, da transplantati ne p red stavljaju metastatička žarišta (vjerojatn o je za to potrebna op ćenita dispozicija), je r n ovom m iljeu nedostaju faktori za dalji razvitak tumora. Po tim ispitivanjim a čini se, da prim am o žarište imade samo lokaln o značenje. T i se n jegovi zaključci, kako mi je u diskusiji rekao, odnose sam o na kožne tum ore, i ne sm ije se bez prethodnog ispitivanja- pov u ći analogija s n eoplazm am a drugih organa. Crosti ispituje i uvjete, k oji sprečavaju rast tramsplantiranog epiteliom a. U tu je svrhu prenosio tkivo s plitkih, čv o - rastih ili egzulceriranih bazocelularnih i početnih spinocelularnih epiteliom a na kožu zdravih ljudi. N aknadne histološke pretrage pokazale su, da transplantât n ije izgubio svoje histološke strukture, k o ju je p okazivao na bolesnu čovjek u, n o ipak ih je organizam valjd a zbog n esp ecifičk ih obram benih snaga elim inirao. Da li će se transplantât zadržati na životu ili ne će, zavisi o vitalnoj sposobnosti transplantiranoga tkiva i o količin i protutvari organizm a, k o ji n ije p rip ra vljen za razvitak neoplazm e. Crosti m isli, da je na tem elju tih pokusa ipak još preuranjeno zaključivati na neku im unitetnu sposobnost organizma ili pak na prirođen lokalni h iperrecep tivitet k od nosioca epiteliom a. Ishodi pokusa govore, da nema svako tkivo karcinogenih faktora, k oji bi posp ješivali rast tum ora. Štaviše, nema ih ni koža, k o ja inače predisponira za razvitak m alignih tum ora, kao što je na pr. koža bolesnika s pigm entiranom kseroderm ijom, kako se u v je rio na nekom 27-godišnjem bolesniku. B udući da ne m ožem o stanicu tum ora smatrati k licom bolesti, već samo nosiocem m aligniteta, m oram o pretpostaviti, da m alignitet strada zbog novog m iljea. Da li će se transplantai dalje razvijati ili će uginuti, zavisi po C rostiju o otpornosti im plantiranoga tkiva i o prirodn oj obrani organizm a, a nikako o stečenim im unitetnim faktorim a nastalim zbog karcinom a, iako neki in d iciji govore za porast protutvari kod teških karcin o- m atoznih bolesnika. Sva njegova opažanja, kako sm o već naveli, govore u prilog m išljenju, da je barem u početk u patološki tum or posve lokalan proces. K ožni su tum ori često puta, zbog svoga lokaln og disontogenetićnog pod rijetla iz nevusa, m ultipni, što ne govori protiv iznesenog m išljenja, je r i ti m ultipni tum ori ipak zadrže kroz dugo vrem ena posve lokalni malignitet. O tim pokusim a se raspričao prof. Crosti u svom e laboratoriju prikazujući vrlo uspjele m ikrofotografije iz dosadašnjih publikacija i one, k o je će tek sad pu blicirati; donosio je svoje m nogobrojne m ikroskopske preparate i pri tom s n aročitim veseljem pokazivao i tum ačio p ojed in e detalje, za k o je [ am ga pitao. Na odjelu mi je pak pokazivao bolesnika, k o ji na flek sornoj strani lije v e podlaktice pokazuje u v eličin i k o nopljina zrna traosplantirani epiteliom s prim arnog žarišta, k oje leži s tem poralne strane u blizini lije v o g oka. P okraj tog transplantata nalaze se brazgotine od ekscidiranih žarišta. Pošto m e je obdario čitavim nizom svojih radova, oprostio sam se i krenuo p rek o Napuljia prem a S iciliji. Na tom sam se putu zadržao u N apulju, pa sam drugi dan pogledao znamenitu M odru spilju, Capri i Anacapri. N e ću se o v d je zadržavati na n jih ovu opisivanju, je r to n ije tako lako, n aročito derm atologu, k oji sv oje d ojm ove n ajčešće izražava sam o papulam a, sitnijim ili krupnijim ljuštenjem, ulceracijamia ili drugim kožnim m a nifestacijam a, pa m u za druge prirodne ljepote kod deskriptivnog prikazivanja fale adekvatni izrazi. Na n ajju žn ijem dijelu kopna, p rije prijelaza na Siciliju, zadržao sam se u R eggio di Calabria i tu sam posjetio derm a tološki odio u»o spedale civico Francesco Biamchi«. R eggio Calabria je v rlo čist, p osve m oderan grad s n evisokim kućam a. Široke ulice, paralelne s obalam a Mesinsfcog tjesnaca, položene su u terasam a jedna povrh druge, a ukrašene su alejam a oleandra; m eđusobno su spojene užim ulicam a k o je su takođ er sve paralelne i teku ok om ito na glavne, tako da se je v r lo lako orijentirati. Starih zgrada gotovo i nema, jer je grad u dva navrata (zadnji put god.) katastrofalnim p o tresim a b io gotovo posve razoren. Sadašnja bolnica je izgraćena godine. Am bulanta derm atološkog odjela, k oju v od i A lfred o Seianatico, služi samo za internu upotrebu bolnice, a eksterna ambulanta sm ještena je u gradu. B olesnike i bolesnice s m anifestnim luesom lije če u bolnici, dok se latentni luetičari lije če ambulantno. Sredstva za lije če n je su kao i svagdje u Italiji neosalvarsan i n eo I. C. I., si od bizm utovih preparata u potrebljava se dom aći preparat aeobisoi Sass. k o ji odgovara našemu bism oluolu S. Nešto tuberkuloze kože, k oje im aju, liječe elektrokoagulacijom, finzena nem aju. R ijetke slučajeve lepre, k o ji se u am bulanti prigodice ja v lja ju (nedaleka su žarišta Benestare, G ioiosa Jonica i Locri, te oveće žarište u m jestu Portigliola), šalju u leprozarij u A cquaviva đelle Fonta. Od seroreakcija prave W ar, M K R i Kahna, a gdjekad i Ideovu m ikroreakciju. Na odjelu im ade u vijek dosta trihofitija, k oja su svojed ob n o u svrhu terapije epilirali i talijem, no sada zbog intoksikacija, k o je su imali i kod posve ispravna doziranja talijeva acetata (8 m g na kg. težine djeteta), sve epiliraju sam o rentgenom. Odio za liječen je zrakam a vod i prof. G aliffi, k o ji mi je pok azivao i za mene m anje zanim ljive rentgenološke slike bronhieiktazija i fistula plućnih abscesa. P oslije pregleda čitavoga klin ičk og dijela đerm atovenerološkog odjela odvezao m e je svojim»fiatom «kući, odakle sam se drugog dana u jutro dao s autom prevesti u M essinu, da razgledam tam ošnju kliniku prof. M. M onacellija. P oslije v r lo ugodne v ožn je p o m oru s pogledom na čitav M esinski tjesnac, na Soilu i»sedm oglavu aždaju«charybdu, opjevanu od Hom era, na Etnu, k ojoj su niži obronci posve obrasli vinogradim a, naranđam a i lim unim a, na kojim a, kako se v eli u O diseji pasu H elijeva goveda, stigao sam ok o 9 sati u Messinu. Još i danas im presioniraju svakog turistu čitavi kom pleksi do tem elja razrušenih zgrada od nezapam ćenog potresa, k o ji je snašao M essinu 28. prosinca u ranu zoru, kad je pod ruševinam a poginulo stanovnika. Iz tih se ruševina postepeno diže nov, posve m oderan grad. P ošto sam gotovo dva sata uzalud tražio kliniku, stigao sam do privatnog stana profesora M onacellija, k oji se u to vrijem e nalazio u Rimu. N jegova gospođa, čuvši da tražim p rofesora i ocijen ivši m e valjda kao nastradala turistu, uputila m e p o v je rljiv o i gotovo šapćući na n jegova zam jenika, k o ji je»također v rlo dobar i savjestan«i k ojem u se m ogu»m irne duše p ovjeriti«. K ako mi se žurilo, nijesam jo j razjašnjavao svrhu m oga dolaska, pa me je samilosno otpustila, davši mi adresu klinike, kako bih što prije našao prof. Pissacanea. P rofesor Carlo Pissacane je vrlo susretljiv i prijazan g o spodin. Odmah m e je od v eo na odjel i proveo me kroz sve b o lesničke sobe li laboratorije. K linika im ade ok o 50 kreveta. Od. derm atoloških slučajeva v rlo v elik b roj zauzim lju trihofitije, m anje m ik rosp orije i favus. P elagre im adu također, no vrlo malo. Pem phigus lije če germ aninom i hepatratom. Na odjelu im adu vrlo zanim ljiv slučaj: B esnier-b oeckov sarkoid s pozitivnim nalazom lepra bacila na sluznici nosa. Z anim ljiv je slučaj m onilijaze na sluznici usta i na pubesu k od n ek e puellae K od psorijaze, k o je im ade dosta, v id je li su gdjekad vrlo lijep e uspjehe s preparatim a od kore nadbubrežne žlijezde. G eneraliziranu sklerođerm iju, k oja također leži na odjelu, znatno su uspjeli pop raviti preparatim a inkretornih žlijezda. V u lvovaginitida imadu malo', liječe ih lokalno i folikulinom, a od vakcina u p otrebljavaju arthigon, gon ojatren i dom aću vakcinu. Sa streptosilom (dom aći paraam inobenzolsulfam idski preparat) nem aju kod g on oreje naročitih uspjeha, nešto m alo k od starijih slučajeva. Od seroloških reakcija red ovno prave W ar, M K R i citochol (Sachs-W itebsky), a o d m ik roreakcija Ideovu reakciju. Od aparature, k oju im adu po različitim bogato uređenim laboratorijim a, spom enuo bih sam o aparat za u tvrđ ivanje bazalnog metabolizm a. P oslije pregleda klinike upoznao m e s drom Barbarinem, direktorom leprozarija, s k ojim sam pregledao staru i novu zgradu za gubavce. L eprozarij je, uz lagan hod. udaljen 1» m inuta od klinike. Na m alenu brežu ljk u pokraj starijeg odjela izgrađena je v rlo lijepa zgrada predviđena za 100 kreveta, k o jo j je jo š potrebno unutarnje u ređen je, da se u n ju presele bolesnici. U staroj je zgradi u to vrijem e bilo 15 b o lesnika, od k o jih neki nisu n ikad napuštali S icilije. To su sporadički slučajevi iz p ojedin ih zdravih obitelji, kako se j k od nas u Bosni gdjekad nađe. K od lepre nervorum im adu dobrih uspjeha s vitam inom B». Tu sam vid io n ekoliko vrlo lijepih i zanim ljivih slučajeva lepre, k oji se liječe ol. chauim oograe i elektrok oagu lacijom bez recidiva in lo co m orbi. M etilensko m odrilo u potrebljavaju još samo gdjekad kao đijagnostikum Istoga dana (12. srpnja) odvezao sam se prekrasnom cestom k oja prati neposrednu blizinu m ora na sjevernoj obali H om erove T rinakrije u Palerm o. Cesta je asfaltirana i obrubljena posvuda izrazito crvenim cv ijećem pelargonije i šeboja (cheiranthus cheiri i ch. annuus), k oje kontrastira s plavim T irenskim m orem i legendarno vedrim i m od rim sicilijanskim nebom. S desne strane se u daljini vide Eolski otoci, k ako se u form i akum iniranih tipičnih lihenoidnih papula recim o kod lichen trichophyticusa izdižu iz vode, a k o je je i O disej dva puta p osjetio i o n jim a p jevao feačk om kralju A ntinoju. U P alerm o sam stigao kasno u noći. G rad je tih dana bio naročito ilum iniran zbog proslave sv. R ozalije, zaštitnice Palerm a. Po izgledu Palerm o zaista zaslužuje p rid jev ak sretnoga grada (Città felice). Šarenilo tropskog i subtropskog cv ijeća i drveća isprepleće se s prekrasnim vilam a i zgradam a u različitim stilovim a: arapskonormanska arhitektura X II. stoljeća izm jen ju je se s ba

25 609 roknom arhitekturom X V II. stoljeća, a nedaleko- već nailazim o na renesanski stil X IV., X V. i X V I. stoljeća i bogatu dekorativnu um jetnost Serpotte X V II. i X V III. vijeka. Z b og svega toga sam se tu zadržao duže n egoli sam u početku m islio. D rugi sam diain posjetio Tom assij evu kliniku i začudio se njenom vanjskom izgledu. T o je u nekoj zabačenoj ulici, punoj prašine i rupa, velika neugledna zgrada s dosta oštećenom fasadom. K linika (Istituto derm osifilopaitico della R. clinica dd Palerm o) ima o k o 40 godina i u dogledn o će se v rijem e preseliti u n ovu zgradu, k oja se v e ć gradi. K ako je već b ilo dosta -kasno-, našao sam samo jed n og liječnika, k o ji m i je u razgovoru v r lo du hovito izjaivio, da je on»asistent p rofesorova asistenta«(aduto dell a juto) i da će m i, ako želim, v rlo rado pokazati čitavu klinilku, ili da će obavijestiti o m om e dolasku p rofesovora zam jenika, je r je prof. Tom assi već n ek olik o dana bolestan. D ogovorili sm o se, da ću poslije pod ne o k o 4 sata d oći p on ovn o na kliniku. U -određeno vrijem e našao sam na k lin ici 6 8 liječn ik a s prof. I. B oscom na čelu. P oslije v rlo susretljivog prijem a i u poznavanja krenuli sm o svi zajedn o na od je l. K linika im a 120 k reveta i v elik broj laboratorija, te odjel za leprozne. M nogo vulgarnih lupusa, k oje lije če finz-enom, đisem inirano je razm ješteno p o sobi, da interpolirano nailazim o na različite m ikoze obraštenih i neo-braštenih d ijelova kože, seb oroičk e i p rofesion alne ekcem e, D uhring i pem phigus liječen germ aninom i hepatratom (u liječen ju sulfam idnim preparatim a nem aju iskustva), kom p liciran e g o n o re je i si. P rofesor Tom assi je za liječen je progresivne paralize preporu čio lije če n je s rabies-vakcinom, p a je sad provode. D aju po 5 ccm na dan, u kupn o 25 in jek cija. Naišli smo na jed a n takav slučaj, k o ji je v e ć bio na kon ou liječen ja, no- taj je baš u to vrijem e d obio takvu 1-ogorrhoeu, da ga više nitko n ije m og ao sustaviti u pripovijedanju. T rih cfitija im adu -oko 200 slučajeva na godinu, epilaciju p rovode sam o rentgeno-m, baš kao i kad d jece s m ik rosp orijom (m icrosporon Audonini). Na leproznom od jelu im adu sam o 4 slučaja, k oje lije če s ol. chaulm-oograe i elektrokoagulacijcm, m etilensko m od rilo ne upotrebij-avaju. Od seroreakcija u potrebljavaju iste kao i ovdje, sam o što ne prave II. M ü llerove kongl. reakcije. T o sam p oslije po-đne p rov eo u krugu palerm skih derm atologa vrlo ugodno, sjed eći p od drvetom papra (piper nigrum ), zasađenim u vrtu bolnice. D rugog sam se dana oko 9 sati odvezao preko sredine Sicilije prem a Sirakuzi. L iv ade i pokošena žitna p o lja izm jen ju ju se s vinogradim a, šumama naranača, lim una, sm okava, badem a i m aslina, da se na nekim m jestim a p oja v i pustoš i go kam en. P o toj g otov o paklenoj vru ćin i čitav dan rade seljaci na p olju; te na m a lim k on jim a, volovim a ili m agarcim a vrhu žito. V rlo susretljivi i prijazni, suncem -opaljeni, p od ve-hkim sicilijanskim siam nim šeširim a i u p la v im košuljam a, čin e se da lako podnose tu vrućinu. Z b og nesretne p o d je le zem ljišta (feudalizam ) čitavi su kom pleksi još neobrađeni, no sad se već. i to uređuje i provodi neka vrsta agrarne reform e. U m oran, prašan i m ok ar od zn oja stigao sam n a v ečer u A rch im ed ovu Sirakuzu. A m fiteatar cara Augusta, Di-onizijevo uho, golem o grčk o kazalište i tkalačka spilja (gr-o-tta dei cordari), k o je sam drugi dan pogledao, ostat će m i zbog s v o je osobitosti u nezaboravnoj uspom eni, baš k ao i E urijalov kaštel i katak om b e crk ve sv. Ivana s oltarom, s k ojeg a je jo š kažu g ovorio apo-stol Pavao. Sa široke ceste, k o ja se m jestim ičn o p robija k roz velik e a leje sm okvenlca (opuncia ficu s indica), m aslina i smokava, pruža se s jed ne strane vidik na Jonsko m ore, a- s druige strane na Etau. Postepeno se na rubovim a ceste sve više ja vlja ju bregovi lave tam nosm eđe do ahatn-ocrne b oje m aligno alteriranoiga lentiga ili pigm entiranoga nevusa, da za čas auto p o ju ri cestom izgrađenom o d lave, a i većina je kuća baš k a o i u C ataniji izgrađena od istesane lave. Catania je grad v eličin e Zagreba s tipičnim veselim sicilijanskim životom. K ako je grad b io u više navrata djelom ice uništen lavom ili do tem elja razoren potresom (na pr. k od zadnjeg strahovitog potresa k on cem 17. vijek a ostalo je sam o 5 kuća), nem a u n jem u starina, već je to m oderan grad sa širokim ulicam a, vrtovim a, zdencim a i vodoskocim a. D rugi dan u ju tro kren uo sam divno izgrađenom cestom p rek o N icolosija na Etnu. V e ć iz daljine s e vide na najivišim predjelim a b ije le m rlje snježnih poljana na tam noj podlozi lave u form i leukom elanoderm iökih žarišta, kako- ih je prije 3 decenija k o d luesa opisao D obi, ili u form i parcijaln og albinizm a na koži crnaca (»E lstem eger«,»nègres pies«). U don jim se partijam a (jugoistočna strana Etne) cesta uspinje m eđu vinogradim a, različitim ju žn im v oćem i kaktusim a, da se sve postepeno zam jen ju je šum ama kestena (castanea vesca), breze, bukve i hrasta, da se završi sm rekom (picea excelsa), k o ja,se p e n je do ivisine -od 2200 metara (visinu je lako pročitati na tablama, k oje označuju p oje dine b regove lave). Izn ad.te visine se šuma p rorjeđ u je, ja v lja se patuljasto drveće i m n ogo k a o ksantelazm a žutih grm ova astraga-lusa (astragalus aetnensis), te neke b od ljik a ve trave s crvenkastim cvjetovim a i jakim m irisom. To- je granica svake vegetacije, tu počinju golem i pred jeli crn e i gole m ase skrućene lave. Cesta vod i do opservatorija na visini -od blizu 3000 m etara, gd je se nalazi i gostionica. Tu sam se odm orio i krenuo p o neutrtom -putu p rek o b regova lave i vulkanske prašine pokraj ugaslih parazitičkih kratera prem a vrhu. O ko glavn og kratera im ade oko om anjih k orim biform no razm ještenih t. ziv. parazitskih kratera, k o ji su zbog laganog izbacivanja la ve također dosta narasli. Pravi krater puši se još i danas, i >ođ vrem ena do vremena izbacuje dosta v elik e lapile uz m n ogo vod ene pare, no- do eru pcije la ve ne m ože doći, je r je b rijeg odviše visok. P rije nego- lava dosegne gorn ji»orificium «* kratera, d jelu je bočni pritisak na stijene tako jako-, da -one puknu i k roz n jih se izlijeva lava. T ako je nastalo m n ogo parazitskih kratera, o-d k o jih su najstariji danas već pokriveni šumom. K rasna -od lave izgrađena cesta, kojom sam prošao, prolazi preko M onte Rossija parazitskog kratera, iz k ojeg a je svojed ob n o p oju rila golem a masa lave m jestim ičn o široka 4300 m etara -prema Cataniji, i na sv-om putu uništila 14 naselja, na koja je naišla, i uništila jedan dio Catanije. Lava o d zadnjih bočnih erupcija Etne (1908., 1910., 1911., i godine) vrlo- je -oštra i još p osv e gola i crna. D ojm ove, k o ji se ja v lja ju s jed n e strane kod pogleda na veće ili m an je bregove i udubine parazitičkih kratera gd jegd je presvučene sjajnim naslagam a sublim iranih klorida i sulfata, s druge strane k od pogleda na m ore, Caitaniju i čitavu Siciliju, ne m ože otpisati derm atolog. M-cgu sam o tolik o reći, da su ti d ojm ovi bitn o različiti -od -onih, k o ji se u derm atologu ja v lja ju k od ogledavanja m a i n ajljep še eflorescen cije ili derm atcze. K asno n av ečer vratio sam se kući, a- drugi dan (ponedjeljak) ujutro otišao sam na derm atološku Mimiku pro-f. Franca Flarera. K linika je sm ještena u bivšem samostanu sv. M agdalene, prislonjena je uz istoim enu crkvu. Sam ostan je izgrađen p rije k o jih 400 godina, a prerađen je za klin iku prije 100 godina. Pro-f. Flarer prim io m e vrlo susretljivo i nadasve srdačno. To je izraziti cerebralni tip čovjek a s p rijazn im crtam a lica-, spodrezana brka i živih crnih -očiju. Sjedeći udobno u širokom fotelju n jegove radne sobe razgovarali sm o o svim m ogućim derm atološkim problem im a i sanitetskim, prilikam a kod njih i kod nas, -o prednosti putovanja autom obilom pred željezn icom (posjed uje»lancia apriliu«, na vlas jednaku -mojoj), o derm atološkim kongresim a i si U poznao m e je sa svim svojim asistentima- i p rov eo m e kroz čitavu zgradu o-d n ajgorn jeg kata d o životin jsk e stanice u podrum u. K roz aimibuiantu p rođ e god išn je ok o 2000 n ovih bolesnika. N ajviše im adu različitih m lkoza (trihofitije su najčešće uzrokovan e trichophyton vio-laceumo-m), tropske leishm anioze, dosta ingvinaine limf-ogranu-lomatoze, m nogo eritemato-đesa, pem figusa i D uhringove đerm atitiđe, psorijaze i različite piod erm ije, nešto tuberkuloze kože, p o k o ju lepru (najčešće s otoka Malte) i m n ogo svježih i kongenitalnih luesa. Z an im ljivo je, da im adu i žitne šuge prouzrokovane -grdnjom pediculoiđes ventrik-ozus. K linika im ade 60 kreveta, a prim aju pretežno derm atološke slučajeve. Prostitutke ne prim aju na kliniku, već se lije če u -ospedale- Vitt. Em anuele. O d seroreakcija pra-ve W ar, M K R i citocho-1 - Kahna ne prave. Sobe su na klin ici vrl-o čiste i uredne. G otovo svi b o lesnici na -odjeljenju idu u k ožn e slučajeve, tek je p o k o ji ven e- rološki kom pliciraniji kazus. Leishm anioze posve saniraju u n ajk raće v rije m e m etodom, kako ju je p rvi preporuči-o Fla-rer, k o ju su dođanas kako sam se sâm u v je rio k a o n ajb olju preuzele gotovo sve derm atološke klinike, g d je se p o ja v lju je leishmanioza. V odenu otopinu atebrina (0,1 0,2 gr ate-brina u form i 5-10%' otopine) in jicira subkutano in lo co m orbi od p erife rije prem a centrum u granulom a u pauzam a -od 2 3 dana!, u svem u 3 4 in jek cije. Istodobno m ože davati atebrin i peroralno k roz 7 dana dnevno po 0,3 grama. G djekad se već jednom jedinom in jekcijom uspijeva dovesti granulom do pcsvem ašnjeg izlječenja. Ko-d kožne tuberkuloze napustili su lije če n je Gersonoiv-om dijetom, jer nisu vidjeli nikakvih naročitih uspjeha. K od ingvinaine limf-ogranulomat-oze ima-du n ajboljih rezultata s preparatima iz grupe sulfami-da uz istodobno o sv je tlje n je rentgenom. Erythem atodes liječe kiioterapijom i injekcijam a zlata, rubrofenom nem aju uspjeha. K od lepre upotrebljavaju kao i drugdje na klinikam a c-1. chaulm-oograe i elektrokoagulaciju p ojedinačnih leproma-, vrlo rijetko m etilensko m odrilo. Osim -banalnih slučajeva, bila su na klinici i 3 slučaja leishm anioze, 1 m i- kozis fungo-ides, 2 Duhringa, tuberkuloza kože u gluteal-noj regiji vegetiraju ćeg karaktera, za k oju su m ogli utvrditi, da se radi o typus galinaceus. Q uoad prc-gnosim infaustissim am vrlo je zan im ljiv slučaj 5-god. djeteta s pigm entiranom kseroderm ijom od druge godine života, a sad su neka žarišta na licu i rukam a m a * U nedostatku po-znava-ruja geološkog stručnog na-ziva- -poslužio sam se m edicinskim term inom, k-oji d ov oljn o označuje, što se pod tim misli.

26 610 ligno alterirala u smislu nezrelih epiteliom a i m elanosarkom a. O sjetljivost kože spram rtg. zraka iskušali su u lum balnom pre, djelu i dobili v eć na m alu dozu v rlo jaku eritem atoznu reakciju s naknadnom pigm entacijom. H istološki pregled tog dijela kože pokazao je izrazitu hiperplaziju epitela s parakeratozom i jakom pigm entacijom, pa su zato odustali o d svake aktinoterapije. Sluča jev e s epiteliom im a šalju inače ui zavod za ispitivan je raka, k o ji im a 300 m g radija. U životin jsk oj stanici čuva na m iševim a pet različitih sojeva virusa ingvinalnog lim fogranulom a, k o je je nabavio iz različitih klinika, a jednoga je i sam izolirao. Virus ing. lim fogranulom a pokušao je cijepiti i na m em branu ohorionallantoideu, no bez ikakva uspjeha. V rlo lijepo uređeni različiti laboratoriji dopuštaju obilan znanstveni rad, k o ji je na m aksim alnoj visini. Svake godine publicira se s Flarerove k linike oveći broj lijepih radova. G otovo nema važn ijeg problem a u denm atoivenerologiji, o k ojem u,ne b i n jegova klinika im ala sv o je m išljen je na bazi vlastitih iskustava. Tako su ga na pr. n jegova kliničko-eksperim entalna razm atranja o patergiji kože odvratila od u običajen ih m etoda za p r ocjen jiv a n je sposobnosti alergićkog stanja organizm a intrakutanim ili perkutamim reakcijam a s različitim alergenim a, je r ta reakcija n e m ože pružiti ispravno stanje o individualnom m ehanizm u stvaranja protutvari u organizm u. Pa individualni način reagiranja na alergene i m ehanizam senzibiliziranj a dva Su posve različita faktora, i zato se jed nom jed in om reak cijom ne m ože utvrditi, o k ojem u se zapravo faktoru radi, je r negativna kutireakcija m ože označivati posvem ašnji nestanak faktora za senzibilizaciju, a m ože da bude i p osljedica prom ptnog reaktiviteta. Izm jen ičn o ponašanje obaju faktora m ože se danas izraziti jed in o G roerovim zakonom o patergiji. N adalje je F larer prvi u p ozorio na potreban studij b iolog ije o reaktivnosti i p rijem ljivosti organizm a k od u vođ en ja n e m ik robakterijalnih elem enata, v e ć na elem ente celularne naravi, na pr. k od transplantacije h eterologn og tkiva, ili o biološkim p rom jenam a, k o je se zb ivaju u organizm u k o d razvijanja n eop lastičkog tkiva u bolesnom organizm u. Ta su ispitivanja pokazala, da se k o d histoloških rezova na m jestu im plantata (epiteliom a na zdravu kožu ili zdrave kože na epiteiiom ) nalazi staničje vezivnoga p od rijetla sincitijalna tipa s karakterom orijaških stan ica s p erifern o nam ještenim jezgram a. Čini se da te tvorevin e znače obranu organizm a, n o točn ijeg razjašn jen ja jo š nema. P a i neoplazm a često pokazuje na rubu sincitijalni karakter s m n ogo jezgara. O vakvih stanica nikad nem a u centru prim arnog žarišta, a dva puta ih je našao i u lim fn im žlijezdam a. F larer se baš kao i Crosti u Perugii bavi transplantacijom epiteliom a, no p ri tom e ispituje druge faktore n egoli Crosti. D osad m u je u tri pasaže uspjelo prenositi transplantât (spinocelulam i epiteiiom na bazi vulgarnog lupusa) u v ijek u razm aku od 20 dana, pa je tim e dokazao pasažernu prenosivost epiteliom a i n je g o v lokalni karakter. Upoređivanj em autoplastičkih inokulacija tum ora k od životin ja i spontanih neoplazm a k ože k o d čovjek a došao je do zaključka, da prisutnost neoplazm e ne čini.organizam m a n je ili više o sje tljiv im za epiteiiom, iako tu postoje gdjekad i dosta velike in dividualne razlike. Strogom analizom ovak vih pokusa m ogao je Flarer izvesti čitav niz po biologiju prenošljivosti epiteliom a važnih spoznaja. No i na drugim p o dručjim a derm atologije se je F larer aktivno istakao. Na bazi ispitivanja krvnih slika kod K aposijeva oboljen ja dolazi do zaključka, da se to o b oljen je im a smatrati sistem atiziranom endoteliom atozom s isk lju čivim ili pretežnim p o ja v ljiv a n je m na koži. P roučavajući etiopatogenetske faktore epiderm om ikoza s obzirom na kon centraciju vodik ovih iona u tvrd io je oprečnost s jedne strane izm eđu K aufm an n-w olf ova epiderm ofitona i uzročnika eritrazm e te kriptokoka (toruloze) i m on ilije s druge strane, je r K. W. g d jiv ice i m icros.poron m inutissim um n e rastu ili v rlo slabo na kiseloj podlozi, a lako na alkaličnoj, dok k rip tokoki i m on ilije sami m od ificiraju reakciju gojilišta prem a neutralnoj (i od alkaličke i od kisele). Z bog te spoznaje p rik lon io se F larer M arch ionin ijevu m išljen ju -o u potrebi kiselih sredstava u derm atoterapeutske svrhe, pa je za liječen je epiderm om ikoza aplicirao m liječn u ili solnu kiselinu, inkorporiranu ili u obliku k o je solu cije ili masti. Iako je in korporaeija u obliku masti bila znatno aktivnija, napustio ju je, je r draži kožu m n ogo ja če od solucije. Na druge n je g o v e radove, kao što. su ispitivan ja o bojađisan ju tkiva na bazi utvrđivanja a psorp cije solnih i koloidalnih otopina te suspenzije različitih b oja apliciranih u form i intravenoznih in jek cija, o histogenezi B ow en ove bolesti, o eksperim entalnim ispitivanjim a prenošenja filtrata tuberkuloznog tkiva za dokaz da li postoji filtra'bilan virus tuberkuloze ili ne, o lip oidozi i h ijalin izaciji kože, o odnosim a m ikozis fungoiđesa prem a lim fogranulcm atozi, o hom olognoj prenošljivosti transplantata kod leproznih b olesnika, o tehnici pripravljanja antigena kod ing. lim fogranulom atoze i rezultatim a njena cijepljen ja na životinje itd., jedniako kao i na druge b rojn e radove, publioiirane s n jegove klinike, ne m ogu se ovd je osvrnuti zbog prekratka vrem ena. P oslije oproštaja krenuo sam kući d odvezao se istoga dana cestom izm eđu pod nožja istočne ob a le Etne 1 H om erovih bazaltnih kiklopskito otoka, pa m im o pećinu, u k o jo j je, po grčk oj priči, živ jela m orska n im fa Galatea, te dalje uz dugačku prekrasnu plažu p rek o Taorm ine prem a M essini. N aselje kraj naselja s divnim vrtovim a, voćn jacim a i vilam a neprestano se nižu jed n o do drugoga. T u je obalu v rlo plastički opisao H om er (XII. pjeva n je O diseje u stihovim a ovako:... na blaženi dođem o otok, otok božanski, na k ojem i goveda širokih čela bješe i m nogo ovaca a svima je B og H iperion H elije bio gospodar... Pošto sam se u R eggiu odm orio i p roučio put za drugi dan, krenuo sam jo š za sum raka, k ako bih drugoga dana stigao u Bari. Taj je p u t od 800 km p rek o N icastra, Cosenze, C astrovillarija, Potenze, G ravine i A ltam ure zan im ljiv i za geologa (cesta prelazi preko geološki najstarijih form acija golem ih granitnih ploča visoravni La Sila, k oje su o v d je nastale jo š davno p rije negoli se p o ja v ilo A peninsko gorje) i za historičara, k o ji tu nalazi ruševine negdašnjih dvorova zapadnih Gota (u Cosenzi na Busentu zakopan je 412. god. kralj A larich s čitavim svojim blagom, k o je su već u n ekoliko navrata uzalud tražili, baš kao i blago cara R adovana) i ostatke starih građevina njem ačkih careva (u N icastru su na pr. ruševina dvora Fridrdcha II., uj kojem u je držao zatočena svog sina H einricha), grob L u dovik a III. iz kuće A njoua, Izabele, supruge Filipa II. francuskog, m noga grčka, bizantinska, rim ska i norm anska naselja itd. U gorskim predjelim a K a la b rije narod je još zadržao prekrasnu narodnu nošnju, po otm jenosti donekle sličnu našoj k on avosk oj, a i u T irolu k o ji je nadaleko poznat zbog n aročito lije p ih žena oblače se još u v rlo staru i slikovitu narodnu nošnju. Uz put se nailazi i na zan im ljive ok ru gle kam ene kuće s čunjastim krovom (zovu ih»trulli«), u m nogočem u slične okruglim pastirskim kućam a u Istri. N o i derm atolog tu dolazi na 'Svoj načun, jer na tom putu prolazi k roz žarišta endem ijske lepre. T o je n ajteži i n ajnaporniji dio puta što sam ga prošao. V rućina je tu kao u kotlu. P očin je se osjeća ti v e ć na sjevern im obroncim a N apuljskih Apendna u p rovin ciji L ucanjja, pa d alje kroz čitavu Apiuliju. T o je tipičan kraški teren s erodiranim golim 1 b ijelim vapnanim g orjem uz m nogo vrtača, fisura, ragada i spilja. Sam o u jed n om riječn om koritu našao sam nešto m alo tople vod e za hladionik, sve drugo se isušilo. Č itav dan bez ručka uz d v ije eksplozije gum e na stražnjim kotačim a, nastale zbog vru ćeg zraka, brze vožn je i m nogih serpentina, gladan i um oran stigao sam u Bari oko 5 sati poslije podne. U jutro sam krenuo na B erta ccim jevu kliniku, za koju rpi nitko n ije znao reći, g d je se nalazi. N ije m i tu pom ogla ni u običajena sm icalica, kad sam u ju tro k o d kave pitao, konobara, g d je je klinika, za lije če n je gon oreje. T o je b io još posve m lad konobar, k o ji gon oreju pozna sam a»iz literature«, a bolestan još n ije bio. N o n jegov kolega se baš sada lije či, pa. će mi od njega d on ijeti adresu klinike. Za kratko v rije m e se vratio i don io mi adresu nekog privatnog ven erologa, k o ju nisam m ogao upotrijebiti. Lutao sam fija k erom i tražio adresu po ljekarndcam a, i napokon, stigao do derm, klinike, k oja je u zgradi bolnice: Ospedale consorziale Sacro m onte di piertà. Spom enut ću o v d je sam o jednu sitnicu, k o ja ilustrira današnje prilike u Italiji. K ako nisam im ao sitna novca, ia platim vožnju, a k očijaš m i n ije m ogao uzvratiti, otišao sam u dućan, da nešto kupim i tako prom ijen im novac. K ako sam bio turistički ob u čen (kratke hlače, tropski šešir i fotografski aparat prebačen preko ramena), vjerojatn o sam svratio pozornost na sebe, pa m e je u određenoj u daljenosti pratio stražar. K upio sam v elik lim un za 35 centesim a, i kad mi je prodavačica vraćala novac, uđe unutra stražar i zainteresira se, koliko košta m oj lim un. Ostao sam začuđen, kad m i je prodavačica iza v rlo kratkog objašnjenja sa stražarom povratila još 5 centesim a, k o je sam m orao prim iti, je r su ovakvi lim uni izloženi u izlogu p o cijen i od 30 cent. Stražar je to shvatio kaio nabijanje cijen e strancu i za p rijetio prijavom, k o ja bi m ogla im ati za posljedicu, da jo j cduzm u koncesiju. K ako prof. BertacCini v e ć n ek olik o dana ne dolazi na kliniku zbog neuritisa, srdačno m e prim io n jegov asistent prof. U m berto Bomcinelli. Toga dana je status bolesnika na klinici iznosio 60. U nevezanom razgovoru u biblioteci doznao sam, da se u am bulanti osim u običajenih poslova k a o i na ovoj klinici vrše jedan do dva puta na n edjelju pregledi prostitutka, i one, fcotje su m anifestno zarazne, prim aju se odmah na od je l, je r im a m jesta za 40 puella. Sala celtica, u k o jo j su sm ještena, p ok azuje najrazličdtiije k lin ičk e slike m anifestnog sekumdarizma, jer je lues među prostitutkam a vrlo raširen. Tu

27 611 sam m eđu ostalim vid io v rlo lijep ih slučajeva k orim biform nog luesa, interdiigitalndh erodiranih papula, k oron e venereae i si. Po od jelu i laboratorijim a vod io m e je as. B uccero. Zgrada je kao bolnica stara oko 300 godina,a p rije 14 godina preuređen je jedan dio za derm atoven. kliniku. S eroreakcije, k o je se vrše jedam put na n e d jelju p op rečn o oko 30 k rvi svaki put jesu uobičajene: WaR, M RK. i Sachs-W itebsky. Ideovu m ik roreakciju su pokušali, no nijesu je zadržali; K ahnove i Mülleroive reakcije ne rade. M uške i ženske gon oreje liječe lokalno i sulfam idpiridinom, k o jo m m etodom im adu uspjeha u 30%' slučajeva k od p rvog udara. K od d ječjih vulvovaginitida daju osim toga foqifculin. U lcera m ollia i ing. lim fogranulom atoze nem aju m nogo. Tu se služe i G atè-p apacostasovom form ol gelifik aoijom kao dokazom za ing. lirnfogranuloimatozu, a F reieve reakcije ne u potrebljavaju. G atèovu reakciju izvode tako, da 1 kubnom centim etru aktivnog serum a dodaju 2 kapi form ola. Pošto epruvetu prom ućkaju, ostave je u sobnoj tem peraturi 24 sata. R eakcija je pozitivna, ako je serum gelatinizinan. L ije če n je četvrte spolne bolesti p rovode samo sulfam idim a, rentgenom ne, je r n ije potreban. Na odjelu je bilo u to v rijem e osam leproznih bolesnika, 3 m uškarca i 5 žena. Te su bolesnike zadržali zbog dem onstracije, inače sv e šalju u A cquaviva đelle Fonti; tam ošnji leprozarij također pripada k linici, a udaljen je 30 km južno od Barija. U leprozarij m ože stati 100 bolesnika, no zasada ih je sam o 48. N ajveći broj bolesnika zaražen je leprom u A frici ili Am erici, no ni sporadički slučajevi iz sela u ok olici Banija nisu nikakva rijetkost. L ije če ih ol. chauim oograe i elektrokoagulacijom. Na k lin ici im adu dosta vulg. lupusa, k o ji lije če rentgenom i fenbattacinom. T o je n jih ov dom aći tuberkulin, a naziv potječe od skraćenog: fenol, bakterije, tuberkulin. K od lupusa su pokušali i Gersomovu dijetu, n o nijesu im ali nikakva uspjeha. Erythem atodesa im adu također dosta; ru brofen još nisu pokušali. Pem figuse liječe sulfam idnim preparatim a. Inače im adu dosta trifaofitija i favusa, m ik rosp o- rije nem aju. E pilaciju p rovod e n ajviše rentgenom. P ostsalvarzanske derm atitiđe lije če kao i na ovoj klin ici: ekstraktim a jetara, natr. tiosulfatom i vitam inim a B 2 i C. M nogo skabiesa liječe H elm erichovom masti. Z bog strašne žege s konsekutivnim gum idefektim a za v rijeme v ožn je p o danu krenuo sam navečer oko 8 sati prem a Modemi. Za v rijem e n ajv eće vrućine oko podne zadržao sam se u A n coni i u R im iniju, a oko 4 sata p oslije podne stigao sam u Modemu. To je vrlo čist om anji gradić bez v elik og prom eta, k a o stvoren za odm or. D erm atološka klinika je u boln ici»o spedale con gregazionale«. Zasada im ade 48 kreveta, a p oslije nadogradnje drugoga kata (sad se dovršava) bit će m jesta za 72 bolesnika. Unutarnji uređaj pokazao m i je prof. E doardo Ciam bellotti. T o je v rlo m iran i susretljiv gospodin četrdesetih godina. K linika je osnovana g. u bolnici, k oja je stara par stotina godina. O ve se godine izgrađuju svi n ovi odjeli za ukupno 1100 kreveta, te je v e ć za to p redviđ eno 45 m iliona lira. B roj studenata n a toj klinici v rlo je malen. K retao se oko 80 na godinu, a sad otkako je izašao zakon o Zidovim a spao je broj na 40. Frekven cija je u am bulanti godišnje oko 1800 n ovih slučajeva Imadu dosta svježih luesa, vrlo m alo ing. lim fogranulom atoze (lami u svem u 4 slučaja). U k lin ičk oj am bulanti pregledavaju se i lije č e i prostitutke, dok su m anifestno zarazne stacionirane na odjelu (u to v rijem e 2 puellae). O d staeiomiranih slu čajeva našao sam tu i jed nu lepru (zaražena u A m erici), keratosis follicu laris rubra s ulerythem a ophriogenes na licu, psoriasis vulg. gyrata s luetičkim prom jenam a na dlanovim a i stopalim a. V ulgarnih lupusa im adu m alo, a lije če ih m od ificiranom G ersonovom dijetom uz skarifikaciju. Imadu finzen-lam pu s 4 tubusa, no n ije m ontirana. M ali broj eritem atođesa n ije jc š pokušao liječiti rubrofenom, v e ć ih lije či arsenobenzolovim preparatim a i k rio - terapijom. P em figus n e lije č i germ aninom, jer mu je pretoksičan, gotovo u svakom slučaju je dobio nefritiđe. Sulfam ldim a također n ije v id io nikakvih uspjeha, pa ni k od gonoreje. Seroreaikcije (W ar, M K R i K R te gonor.) izvodi tri puta na n e d je lju ; godišnje pregleda oko 5000 seruma. N aročito je zadovoljan K ahn ovom reakcijom. Skabiesa im ade m alo. N ajčešći su slučajevi različitih piod erm ija i trih ofitije (pretežno životinjske form e) te m ik rosporije; favusa u op će nema. U M ilanu sam čuo, da je sad za ordinariusa u M odeni određen prof. M arcello Gomel, a Ciambellotti kao dosadašnji zam jenik šefa oistaje i dalje na klinici kao asistent. Još istoga dana zaputio sam se prem a najužoj dom ovini parmezanskoig sira, prem a Parmi, da pogledam derm. ven. kliniku prof. M aria Pelagattija. To je postariji nepristupačan g o spodin s pogledom fiksiranim u pod, senilnom distrofijom donjih vjeđa (»kesice«) i ovećim obješenim čupavim brcim a. Zbog usahla potkožna tkiva čine se rugae seniles jo š dubljim a, a koža, m jestim ično prevelika, ispada na nekim m jestim a kao kod Jadassohnove atrofoderm ije (E xsiccatio cutis propter atrophiam telae adiposae). K liniku m i je pokazao n jegov asistent dr. Boschi. Od seroreakcija prave samo W asserm annovu reakciju jedam put nedjeljno seruma. Druge im reakcije nisu potrebne. K linika im ade 56 kreveta. Od kutane tuberkuloze najčešće je zastupana tuberculosis verrucosa cutis. K o d gljivičn ih o b oljen ja (trih ofitije i m ikrosporije) i na obraštenim d ijelovim a kože glave p rovode samo parcijalnu epilaciju, kako bi u slučaju trajne alopecije, kao posljed ice epilacije ipak na glavi ostalo nešto kose. G onoreje imadu dosta i zadovoljni su sulfam idnim preparatima. Ingvinal-ne lim fogranulom atoze vid e vrlo rijetko. Na odjelu im adu i jedan slučaj lepre iz p rovin cije Parm e. K ako bolesnik ne želi u leprozarij, ostat će i d alje na klinici. L ije če ga uobičajenom terapijom : ol. chauim oograe i elektrokoagulacijom. Derm atitis herpetiform is liječe arsenobenzolovim i sulfam idnim preparatim a i germ aninom. D rugog sam dana im ao p rilike razgledati derm atološki odio građanske b oln ice (»ospedale civile«) u Piacenzi. U zorno ga vodi prim. Širo Farina. Taj se odio tek p rije p et godina razvio iz odjela za lije če n je prostitutki. V elika bolnica od god., već nekoliko puta pregrađivana, im ade danas ukupno ok o 600 kreveta. Prim arius Farina je om anji, ođebeo i vrlo prijazan gospodin pedesetih godina. Na odjelu sam našao 30 ženskih bolesnica, 10 muških i troje djece. M eđu njim a bilo je vulgarnih lupusa (liječi ih elektrokoagulacijom i krem enom svjetiljk om ), jedna Dulhringova derm atoza refrakterna za svaku terapiju (germanin, streptosil, cam poion, enterogeni bakteriofagi), par vulvovaginitida, k o je lije či folik ulin om uz lokalnu terapiju (instilacije 5%' protargola, n avečer delegon štapić). K od gon oreje odraslih u potrebljava s dobrim u sp jeh om streptosil i coclađino (dom aći preparat analogan ulironu). V elik broj skabiesa lije či m itigalom ili dom aćim preparatom»acoderm o«, u k o je m je kao glavni sastavni dio živa. M nogo trih cfitija (specijalno m egalosporne form e) epilira samo rentgenom s jed n e strane zbog toksičnosti talijevih soli, a s druge strane, što kosa p o čin je iza ep ilacije talijem prerano rasti. Erythem atodes liječi kricterapijom i zlatom. O ve godine im a v rlo m nogo svježih luesa. Od seroreakcija pravi W ar i citoch ol (gdjekad i Ideovu m ikroreakciju ) jedam put na n edjelju. P op rečn o im ade svaki put oko 50 serum a. Na odjelu je im ao i jed nu leishm aniozu (jedina u pet godina), k oja je došla iz A frike. Na svom e od jelu je dosada u svem u vid io sam o dvije ingvinalne lim fogranulom atoze. B olesnik s leprom, k o ji je ležao na n jegovu odje lu (poslao ga u B olognu), zaražen je od brata, k oji je služio vojsku u A lbaniji. P oslije pregleda derm atološkog odjela odveo m e u m oderno uređeni paviljon, u kojem su sm ješteni različiti laboratoriji za čitavu bolnicu. T o je histološki, k e m ijski, bakteriološki i serološki laboratorij, dvorana za seciranje, od io za rentgeniziranje i fotografiran je itd. Zahvalivši m u se na vrlo susretljivu prijem u oprostio sam se i krenuo dalje prem a Pavii. Izvan grada, na raskrsnici cesta Pavia M ilano leži nova zgrada poliklinike S. M atteo, izgrađena god. (stara je bila osnovana g.); u n jo j je sm ješten i odio prof. G iorgia F alchija. K ako je prof. Falchi tih dana bio u M ilanu, čitavu m i je kliniku u k o jo j im ade 95 kreveta, a u slučaju potrebe m ogu sm jestiti i 120 bolesnika pokazao n jegov asistent prof. Pinetti, k o ji je ovam o došao iz Siene. R azličiti laboratoriji (histološki, serološki, soba za m ik rofotcgra fije, fizikalnu terapiju i bazalni metabolizam, te odio za rentgen epilaciju) vrlo su ukusno uređeni. Nad vratim a bolesničkih soba svaka s osam kreveta - upisana su im ane poznatijih zaslužnih talijanskih derm atologa: sala M ajocchi, s. M ibelli, s. B erengario de Carpi, s. Scarenzio, s. Celso, s. de A m icis itd. Soba predstojnika, biblioteka, sobe asistenata i predavaonica u potp u n ju ju od jel. U biblioteci čini se da im adu sve derm atološke časopise, osim japanskih i ruskih. Od seroreakcija izvode W ar i citochol te Ideovu m ikroreakciju. K rv se pretražuje jedam put na n edjelju, a kom pletni rezultati označuju se s tr.i križa. N edjeljn o pregledaju krvi. A m bulanta je n a dane in jek cija vrlo frekventirana. D olazi do 100 luetičara. N ovih bolesnika imadu oko 800 na godinu, stacioniranih 500. S obe I. razreda su u svem u jednake sobam a II. i III. razreda, sam o su m anje (1-2 kreveta). C ijena je za liječen je na k linici od prilik e kao i kod nas. B olesnici I. razreda plaćaju 40 lira na dan, u drugom 20, a u III. besplatno. Od slučajeva, k oje sam tam o vidio, vrlo m n ogo je trihofitija, m anje favusa 1 m ik rosporija. Sve epiliraju rentgenom. Pem figus liječe arsenskim preparatim a. K od IV. spolne bolesti k ojih nema m n ogo s dobrim u sp jeh om daju streptosil, rentgen ne upotrebljavaju. R ijetke slučajeve leishm anioze lije če atebrinom i rentgenom. U običajen om k em oterapijom sulfam idim a služe se i k od ulcera venerea, pa kom binirano s folikulin om k od gonoroičnih vulvovaginitida. P oslije pregleda klinike skrenuo sam u Certosu di Pavia i dalje u Milano.

28 612 D erm atovenerološka klinika u Milanu s dopunskim zgradama, k o je su jo j p rid ijeljen e, n ajveća je od sviju u Italiji, k oje sam vidie. N asuprot ulaza je prostrana predavaonica. U hodniku do p rofesorove sobe k oji je u to vrijem e b io na dopustu jesu prostorije ravnateljstva»g io m a le Italiano di D erm atologia e S ifilologia«, kraj n jih velika biblioteka, p rofesorov laboratorij i soba za naučni eksperim entalni rad asistenata. U m nogim drugim sobam a vrši se posao, m nogo puta zanim ljiv sam o s teoretskog stajališta. Tu nalazim o aparaturu za određivanje koncentracije vodikovih iona (ph), za bazalni m etabolizam, za određivanje tem perature kože, aparate za fizikalno-kem ijska ispitivanja, m ak rofotogra fije i si. Današnja zgrada je god. bila građena za bolnicu, a o d g. služi kao klinika. N a jv eći dio aparature i biblioteku darovao je klin ici dr. Amibrosio Bertarelli, pa je i n jegov portret u naravnoj v eličin i dzvješen u stubištu. N jegov je dar i»fotoradioterapeutski«zavod, k o ji je također baš kao i zgrada za lije če n je parkinzonim a bugarskom kurom p rid ijeljen đerm atovenerološkoj klinici. Predstavnik tog zavoda kao i odjela za čitavu fizikalnu terapiju na k lin ici jest E doarđo Rosti. P roveo m e kroz zavod za krenoterapiju, u k o je m provode t. zv. k u re»salzojod ice«k o d astm e i peludne groznice. U sobi istovrem eno inhalira 5 6 bolesnika. U toj zgradi, g d je su svi m etalni d ijelov i na vratim a i prozorim a zam ijen jen i tvrdom gum om, k ako ih jo d ne b i nagrizao, nalazi se posve m od ern o uređena herm etički zatvorena prostorija za inhalaciju ra d ijeve em anacije (dnevno im stoji na raspoloženju M. J. N aročitim uređajim a ta se p rostorija zrači i osvježuje. Za lije če n je psorijaze, artritisa 1 gihta postoje zasebne p rostorije za sum p orne kupke. Na odjelu za rentgen-terapiju im adu starije (Straus, Hammer) i n ajn ovije đozim etre (mecapion). U velikoj dvorani sm ještene su dvije fin zen ove lam pe s osam tulbusa, dalje opet d ijaterm ija s kratkim valovim a, Jessicnekova lam pa i aureol lam pa, B u ck ijev aparat s graničnim zrakama, orm ar za kupke sa svijetlom (Lichtbad), pa soba s jed n im gram om radija, k o ji su n abavili iz B elgije. K lin ičk a je k uhinja u tam noplavoj b oji, kako b i u n jo j b ilo što m anje m uha. U susjednoj je zgradi, o d ije lje n o j vrtom, vila za žensku djecu, k o ja su liječila gon oreju, kako bi se poslije tog lije če n ja duševno opet podigla i učvrstila. U četiri sobe sm ještena su 24 kreveta. Sobe su odijeljen e staklenim p rostorijam a, u k ojim a na d jecu paze sestre. U v ili im adu i sobu za zabavu, lijep o uređen e kupaonice, d v ije u čion ice, sobu za dnevni boravak, za kazališne i k in o predstave itd. Sve je to dar neke g d je Sacchi. U dupkom pu noj am bulanti klinike, k o ju vod i T. Scom azzoni, bilo je najrazličitijih slučajeva. M nogobrojne eritem a- tođese lije če bizm utom, zlatom (solganal), u gljičn om kiselinom i rentgenom. U vijek se nađe i p o k o ji slučaj lepre. Z an im ljiv je slučaj enđem ijske lep re k od n ek og radnika, k o ji je prenosio željezn ičke p rag ove stigle iz In d ije i doibio lepru, iako nigda n ije b io izvan države. L iječe ih ol. chauflmograe, antileprinom, zlatom i elektrokoagulacij-om ; m etilensko m odrilo ne upotrebljavaju. Pelagre nem aju, m ikozis fungoiđes vrlo rijetko. A m bulanta je u v ije k v rlo bogata svježim luesim a i gonorejom. Sulfam iđnim preparatim a im adu i kod posve akutnih oboljen ja uspjehe u k o jih 80%'. D aju 4 5 gram a na dan, u jed n oj ataki do 40 gram a sulfam idskih preparata. Osim dom aćeg»ulirona«cocla - dina, daju i thioseptal, sulfamidipiriđin. Nešto m alo ing. lim fogranulom atoze također liječe oralnim kem oterapeuticim a, gdjekad i rentgenom. T rih ofitije (uz m a lo favusa i nešto m ik rosp orije) epiliraju rentgenom, a k od d je ce do 30 kg. težine i talijem. K roz klin ičk e sobe p rov eo m e je asistent Ronzani. U tim je sobam a sm ješteno 400 kreveta, 28 kreveta u svakoj. V elik taj posao oko tolikih bolesnika obavlja ju 5 asistenata (jedan je samo za aktinoterapijui), 6 7 volon tera i n ekoliko liječnika, k o ji se specijaliziraju. Tu sam vid io pem figus foliaceus znatno popravlje n germanin-om (sulfam iđo preparati nijesu kcristili), jednu lepru (iz B razilije), tuberculosis luposa cutis s n ekrotičkom reakcijom v e ć 24 sata p o slije intrakuttano apliciranog tuberkulina u razrjeđen ju 1 : 1, P ovršne piod erm ije lije če oblo-zima eau d A libou ra, iza toga trlja ju aficirano m jesto razrijeđen om jod o- v om tinkturom u alkoholu (1 : 1000) i p o slije toga stave koju mast s 5 10%' m ineralnog katrana. M ikozis fungoiđes su pokušali liječiti streptosilom i u jednom su slučaju im ali naglo poboljšanje, u drugim slučajevim a n ije pom ogao. V elik broj profesionalnih i sehoroičkih ekcem a, psorijaze i vulg. lupusa, eritem atodesa i v rlo velik b roj g on oreja i lupusa u potp un ju ju druge sobe. V ulvovaginitida b ilo je u to vrijem e 40 staci-oniranih. L i je č e ih, kao i svagdje drugdje, kom binirano: folikulin, sulfamid, vakcina i lokalna terapija. P oslije 5 sati razgledavanja klinike kren uo sam u A lpe -preko K om sk cg jezera i M erana, da se odm orim i sredim sve lijepe dojm ove, k oje sam prim io na putu o d klinike do klinike. Ukratko m ogu zaključiti, da se na najvećem b ro ju talijanskih đerm atoveneroloških klinika a vid io sam sve, osim dvije na Sardiniji: Sassari i C agliari - osje ća dinam ika naše struke, da su danas Talijani u derm atovenerclogiji jedan od prvih naroda. Srdačnom susretljivošću kod posjeta om ogućuju i olakšavaju studij derm atovenerologije, a sv o jim bogatim stručnim časopisim a pružaju n esu m n jiv dokaz zam jerne visine, k o ju su postigli u struci. Referati. Interna B. Prusi k i F. Svatoš: N ovi putovi u liječenju trofičkih prom jena kod arteritis obliterans. (Čas. lék. ces , br. 39). K od traganja za sredstvom, što bi bilo prikladno za lije čen je gangrene okrajnina, upala je autorim a u oči velika sličnost teže gangrene arteritide k od arterioskleroze i B ü rger- W iniw arterove bolesti sa slikom trofičk ih prom jena k od pelagre. Poznato je uspješno liječen je pelagre sa nikotinskom kiselin om kao jed n im od sastavnih dijelova vitam inskog kom pleksa B 2. Isto su lije če n je autori prim ijenili k od trofičk ih prom jen a i upala u toku kron ičkih sklerotičkih arteritiđa i k od B ü rger- W iniw axterova tipa, te su in jicirali svakoga dana intravenozno 10 ccm 1% rastopine hloriđa nikotinske kiseline (n. k.) i ujedn o su davali per os dnevno po 5 tableta iste tvari à 0,1 g. U svem u je bilo potrošeno po slučaju sve do m aksim alno 230 ccm rastopine i 140 tableta, t. j. 2,3 g n. k. intravenozno i 14 g per os. K od n aročito teških oboljen ja sa trajnim bolim a i sa širenjem upale preko gangrenoznih m jesta upotrebljena je jo š i in traarterijelna in jek cija 10 com 1% rastopine (hloriđa) n. k. u art. fem oralis. Jedna ili dvije in jek cije u žilu u vijek su đostajale. P oslije in je k cije 1% rastopine n. k. u art. fem oralis poveća se red ovito toplina nožnih palaca za 1 2 C, gdje je bila pred tim snižena. Reakcija kod norm alnih arterija i nepotem ećene cirkula cije n ije ispitana. Za sve v rijem e sistem atskog liječen ja sa n. k. ostali su bolesnici u krevetu. U jedno su upaljena m jesta lege artis n jegovan a uz uporabu 1% masti rivanola. O vakovim liječen jem uspijeva u roku od nekoliko n edjelja izlije če n je v e ć i zastarjelih trofičk ih prom jena i zacjelen je kako površnih tako i dubokih čireva. K od većih nekroza u sp ije d e- m arkacija. Lokalna in fekcija uslijed upala sm iruje se već nakon n ekoliko in jek cija, a i u daljen i lim fan goitis nestaje. G dje postoje sam o boln i sim ptom i, claudicatio interm ittens i trajni bolovi, rezultati su također p ov oljn i, no u m anjem postotku nego li kod trofičkih prom jena. N. k. ima izraziti eutrofički u tjecaj na trofička porem ećenja nastala u toku arteritiđa, a ov a j je u tjecaj ja či o d regionarne vazođ ilatacije sitnih žila i kapilara. Sistem atskom prim jenom n. k. liječeno je u svem u 13 slučajeva oboljen ja perifernih arterija. Četiri su slučaja bili gangrena n oge: k od svih n jih nastupilo je ne sam o subjektivn o, već i objek tivn o poboljšan je i izliječen je gangrene. Ostalih 9 bolesnika nisu im ali trofičk ih prom jena. K od 7 n jih (većinom obična klaudikacija, jedanput sa um jerenim trajnim bolim a) bilo je lije čen je uspješno katkad je dostajalo v e ć 8 ccm 1% rastopine n. k. u art. fem oralis, da se stanje napadno poboljša i da nestanu tegobe, ali većin om je davano intravenozno ccm, jedanput čak 220 ccm intravenozno, a ujedn o p er os tableta. M eđu uspješno liječen im bila je također bolesnica sa tipičk im R aynaudovim sindrom om uz sklerođerm iju. P oboljšanje se o v d je pokazalo sm an jen jem R aynaudova fenom ena i napadnim olakšanjem kretanja prstiju ruku, te su se m jesecim a inhibirane kretnje opet uspostavile, a ujedn o se znatno sm anjio refleksni u tjecaj hladnoće. B. Stein Tuberkuloza Suzbijanje tuberkuloze u Engleskoj. On the state o f the pu blic health. Annual R eport of the C hief M edical O fficer of Health fo r the year Printed and published by His Majestiy s Stationery O ffice, L ondon, R ef. B ulletin de l Union Internationale contre la T uberculose, V ol. X V I. No 2, 1939, p

29 613 P om or od tuberkuloze iznosio je u Engleskoj i W alesu god na stanovnika, god , a god To je najniži, uopće registrirani broj pom ora od tuberkuloze u Engleskoj. Obligatna prijava slučajeva tuberkuloze. God prija vljen o je , a god novih slučajeva tuberkuloze. Prem a statističkim podacim a 9.9% slučajeva, k o ji su um rli od tuberkuloze, n ije za života b ilo p rija v ljen o, o d toga je bilo slučajeva plućne tuberkuloze. U god pregledano je u dispanzerim a osoba B roj konzultacija izn osio je Rentgenoloških pregleđaba obavljen o je B roj dispanzera se ne povećava, ali se nastoji oko poboljšan ja stambemn prostorija dispanzera i rentgenskih aparatura. U dispanzerim a je obavljen o u god pregleda ispljuvka. P regledavanje osoba, k o je žive u kontaktu sa tuberkuloznom osobom svake je godine intenzivnije. Na 100 novih slu čajeva tuberkuloze p regledano je god osoba, k o je su bile u kontaktu sa tuberkuloznim bolesnikom, a god B roj pregledane djece, k oja su u kontaktu su tuberkuloznim bolesnikom, iznosi posljed n jih godina 74%. B roj novih slučajeva tuberkuloze u okolini tu berkuloznog bolesnika od godine do godine opada. B roj kreveta za tuberkulozne u bolnicam a i sanatorijim a iznosio je god '0,.a god kreveta, od toga otpada 18.0'UO k reveta na sanatorije i bolnice u javn im zdravstvenim ustanovam a, a k reveta u privatnim sanatorijim a i bolnicam a. V eliki broj bolesnika, k o ji dolaze u bolnice, nema izgleda za izlijecen je, niti za poboljšan je, ili su izgledi m inimalni, je r bolesn ici dolaze u bolnice u vrlo napredovanom stadiju. Od odrasla bolesnika sa plu ćn om tuberkulozom, k oji su prim ijeni u bolnice, (36%) um rli su u bolnici. U javnim sanatorijim a od slučajeva, k oji su se liječili u tim ustanovam a m anje od 28 dana, (347c) um rli su u sanatoriju. Iz tih se podataka vidi, da je broj bolesnika, k oji dolaze u san atorije u napredovalom stadiju velik, a izgledi izliječen ja m i nim alni ili nikakov'i. N aprotiv, neposredni rezultati liječen ja bolesnika, k oji se nalaze u sanatoriju više od 28 dana, pokazuju, da se m ogu postići p o v o ljn i rezultati, ako bolesnik dod je u ranom stadiju u zavod. No i od tih bolesnika 25%, b olu ju od napredovale tuberkuloze. Tuberkuloza kod sestara je predm etom rasprava u raznim zem ljam a, n o jo š u v ije k nem am o odgovora na tem eljn o pitanje, da li sestre općenito, a poglavito da li sestre, k oje n je guju tuberkulozne bolesnike, ob ole češće od tuberkuloze. Svakako je potrebno', d a se poduzm u stanovite m jere za zaštitu sestara od zaraze. T reba im protum ačiti pog ibli zaraze p og la vito od strane bolesnika sa otvorenom tuberkulozom. M aterijalni životni u slovi sestara treba da su po m ogućnosti što b olji. Sestre, k o je su b olov a le od tuberkuloze, treba čuvati o d prenapornog rada i umora. M jere za zaštitu od zaraze u bolnicam a i sanatorijim a treba provesti potpuno. U sanatordjskom selu Papw orth n astojalo se ostvariti te idealne uslove. Svaka sestra se on dje k od dolaska liječn ičk i pregleda. A k o oboli, učini se rentgenska snimka. Sestre se češće u pućuju o pogibli zaraze. U bolesničkim sobam a im adu posebne od jeće. N aročita osoba bavi se isk lju čiv o dezin fek cijom ispljuvka. Posuđe se sterilizira. B olesnici i osoblje p iju samo kuhano m lijeko. Stanje borbe protiv tuberkuloze u Francuskoj. (E. Bernard, Tuberculose et m édecine sociale, M asson et Cie. Paris, pag ) Prem a službenim podacim a iznosio je pom or od tuberkuloze god osoba, n o n e će biti p retjeran o prema Bernardov o m m išljenju, ako kao stvarni b roj uzm em o otprilike P om or od tuberkuloze p ored en sa općim pom o rom, iznosi u Francuskoj otprilike 12%,. Na stanovnika um ire od tuberkuloze 130 žitelja. M nogo je teže odrediti m orbid itét. Računa se, da m orbiđitet odgovara b ro ju sm rtnih slučajeva pom noženo sa. 7. Prem a tom e bi broj bolesnih od tuberkuloze iznosio , a od toga bi 50% b ilo zaraznih oblika tuberkuloze. U F rancuskoj je god bilo 870 antituberkuloznih dispanzera, k o ji su obavili oko 2 m ilijuna konzultacija. God bilo je u sk rbi dispanzera tuberkuloznih osoba, a novo je pronađeno tuberkuloznih bolesnika. Dispanzeri su sm jestili u b olnice i sanatorije osoba. U dispanzerim a radi sestara pom oćnica, k oje se naobražavaju u 26 škola, sestara. Sestre pom oćn ice u čin e god išn je p rek o m iliju n kućnih posjeta. U F rancuskoj im a 180 javn ih i privatnih.sanatorija za plućnu tuberkulozu sa kreveta, k tom e treba pribrojiti kreveta na specijalnim bolničkim odjelim a. Nadalje postoji 41 sanatorij, javni ili privatni, za ekstrapulm onalne tuberkuloze sa kreveta. U preventorijim a im a kreveta djecè sm ještava godišnje Oeuvre Graneher, a dojenčadi je povjereno organizaciji Placem ent fam ilial des Tout-Petits. D ržavna subvencija za suzbijanje tuberkuloze iznosila je god milijuna., a god m ilijuna franaka. Lusignoli: Statistika tuberkuloze u Italiji u god Izdanje Federazione Italiana N azionale Facista per la Lotta con tro la T ubercoiosi. Réf. Bulletin de l U nion Internationale contre la Tuberculose, V ol. X V I. No 3, U Italiji iznosio je pom or o d tuberkuloze god na žitelja. God. 193/. bila su u Italiji 94 pokrajinska kon zorcija za suzb ija n je tuberkuloze (Consorzi P rovinciaii A ntitubercolari), k oji su raspolagali sa 468 antituberkuloznih dispanzera. U god pronađeno je u dispanzerim a novih slučajeva tuberkuloznih o b oljen ja izm edju osobe, k oje su te godine prvi puta pregledane u dispanzeru. Ukupni broj konzultacija u antituberkuloznim dispanzerim a iznosio je god , Od ukupnog broja pregledanih osoba broj tuberkuloznih bolesnika svake je godine m anji. God postotak dijagnosticiranih tuberkuloza iznosio je 27.6f^%, a god, 18.88%,. God hospitalizirano je bolesnika. U škole u prirodi, p reventorije i k olon ije sm ješteno je osoba. A u tor konstatuje, da je broj škola u prirodi, k o jih im a 63 u cijeloj Italiji, premalen. U tim školam a se djeca, k oja dolaze iz sirom ašnih prilika, kahektična i anem ična, preobraze u lijep e i snažne individue. T uberkulozni bolesnici im ali su u 15.4%, vlastitu sobu, a u 77.26% sa drugim osobam a. Od ovih p osljed n jih sam o je 22.85% im alo vlastiti krevet. U svim dispanzerim a u čin jen o je reinsuflacija pneum otoraksa. Suzbijanje tuberkuloze u Jugoslaviji. G odišnjak o narodnom zd ravlju i radu zdravstvenih ustanova i organa za god Izdao Centralni higijenski zavod, B eograd p U Jugoslaviji bilo je god dispanzera, u kojim a je pregledano osoba, cd toga je b ilo bolesnika s otvorenom plu ćn om tuberkulozom. N apredovanje dispanzerskog rada se vid i po tom e, što od godine do godine broj pregledanih osoba u dispanzerim a raste. Tako je god bilo pregledano osoba, god : , god : , a god : D ijagnostički rad u svim dispanzerim a n ije jed n olik o razd ijeljen, je r dok im am o dispanzera, k oji godišnje p regledaju p rek o osoba, im a ih, k o ji ne dostignu ni 100 pregleđaba. Dispanzera, k o ji godišnje pregledaju, preko osoba, ima sam o 15, to znači, da u 2/a dispanzera treba provesti unutarnju reorganizaciju, povećati personal i kredite. Rentgenološki se pregledavaju bolesnici u 33 dispanzera, gd je je obavljen o rentgenoskopija. N ajviše rentgenskih pregleda izvršeno je u ovih 10 dispanzera: 1. Z agreb , 2. S k op lje 7.859, 3. Split 7.054, 4. N ovi Sad 5.677, 5. Sarajevo 4.542, 6. L jubljana 3.175, 7. T rbov lje 2.092, 8. M urska Subota 1.977, 9. Sušak 1.922, 10. B anjaluka U svim dispanzerima ukupno je pregledano sputum a i to n ajviše u Zagrebu (776), Banjaluci (730) i L jubljani (717). L iječen je pneum otoraksom p rovodi se u 29 dispanzera, te je kroz god u čin jen o ukupno punjenja pneum o- toraksa. P o b roju danih pneum otorabsa dolaze po redu: 1. Zagreb 3.406, 2. N ovi Sad 2.913, 3. Split 2.123, 4. L jubljana 1.360, 5. S k op lje 1,236, 6. O sijek 1.185, 7. B eograd 679, 8. M aribor 641, 9. Sušak 445, 10. C elje 436. Sestre pom oćn ice učinile su kućnih posjeta. P o broju kućnih posjeta sestara pom oćnica antituberkuloznih dispanzera dolaze po redu: 1. Zagreb 6.454, 2. V inkovci 3.875, 3. B eograd 1.551, 4. S k op lje 1.348, 5. Split 1.266, 6. S arajevo itd. (B roj kućnih posjeta seistaara za Zagreb u statističkim je podatcim a u o v o m G odišnjaku izostavljen, pa sm o mi sami u ovom referatu taj b roj (6.454) uvrstili. Op. ref.) A n tituberkulozni dispanzeri će postići idealni cilj svoga socija ln o profilaktičn og rada, ako sve bolesnike s otvorenom tuberkulozom na svom teritoriju dobiju pod svoj nadzor. R e zultat tog nastojanja dispanzera n a jb o lje se vid i po tom, koliki je god išn ji broj um rlih od tuberkuloze bio prije sm rti pod nadzorom dispanzera. Tako dobiveni broj izražen u procentu t. zv. procenat evidencije, prikazuje nam n ajb olje uspjeh rada pojedin ih dispanzera. D ržavnih sanatorija za tuberkulozu ima 6: Topolšica (230 kreveta), Surdulica (100 kreveta), V enac (160 kreveta), Sum etlica (65 k reveta za djecu), N ovi M arof (157 kreveta), K raljev ica (100 kreveta za tuberkulozu kosti). Ukupno im a 812 kreveta za tuberkulozne u državnim sanatorijim a. (Sanatoriji radničkog osiguranja: B restovac kraj Zagreba (150 kreveta), najstariji sanatorij na Slavenskom jugu i Balkanu, osnovan g i K le-

30 614 novnik (200 kreveta), Kasdndol kraj Sarajeva (200 kreveta). B anovinsko lječilište B restovac pod ign uto je g , im a 150 kreveta; lječilište G olnik ima 200 kreveta. U kupno svih sanatorijskih kreveta za tuberkulozne. D odatak referenta). D ječjih oporavilišta bilo je U sa 995 kreveta. O poravilišta su otvorena običn o sam o u 2 ljetn a m jeseca, rjeđ e 3, a samo 2 3 oporavilišta rade s v rlo ograničenim b rojem d jece preko cijele godine (Lokrum, Brus, Risan). (Pag. VII.) Borba protiv tuberkuloze u M ađarskoj. (The Tuberculosis Cam paign in H ungary. B ulletin de l Union Internationale contre la Tuberculose, vol.. X V I. No. 2., p. 193.) P om or od tuberkuloze iznosio je god , a god na žitelja. Iza rata započela je borba protiv tuberkuloze u M ađarskoj god p on ovn im usp ostavljan jem narodnog odbora za suzbija n je tuberkuloze. O dbor je sv oj rad u sm jerio u tri pravca: osnivanje dispanzera, p ov e ća n je b roja kreveta u sanatorijim a i osnivanje specijalnih odjela za tuberkulozne u bolnicam a. B roj kreveta za tuberkulozne iznosio je poslije rata 1.739, a u siječn ju 1938.: A ntituberkuloznih dispanzera bilo je godi : 25, a u sije čn ju 1938.: 83. G odine radilo je u dispanzerim a 158 liječnik a i 124 sestre. Od 78 dispanzera, k o ji su p ostojali godine, 58 p osjedovalo je vlastiti rentgenski uređaj, dok se 19 služilo aparatima drugih ustanova. U 43 dispanzera lije čilo se pneum otoraksom. G odine pregledano je novih osoba. Od toga je b olov a lo od tuberkuloze R entgenoloških p regledba učinjeno je Pregledan je ispljuvak. U činjeno je punjenja pneum otoraksa. Sestre pom oćnice učinile su kućnih posjeta. U godini bdio je 13 sanatorija za plućnu tuberkulozu sa kreveta, a u 43 bolnice ili od jela za tuberkulozne bilo je 2,679 kreveta. N adalje je b ilo 5 bolnica sa školom za tuberkuloznu d jecu sa 376 k reveta i 2 sanatorija sa školom, te 5 škola u prirodi, i v iše oporavilišta sa preko 1000 kreveta za antituberkuloznu profilaksu. Z dravstvena služba p od ijeljen a je na 194 zdravstvena kotara, te pučanstvo od 563 općine dobiva od strane 288 liječn ik a i 195 sestara pom oćn ica opću m edicinsku n jegu i brigu oko suzbijanja tuberkuloze. U zavode za lije če n je tu berkuloze u pućuju se bolesnici putem dispanzera ili liječn ik a specijalista. Zavod, u k o je m se bolesnik liječi, šalje svaka 2 m jeseca izvještaj o zdravstvenom stanju bolesnika centrali, koja p o d ije lju je d ozvole za sm ještavanje bolesnika u sanatorije i na tem elju toga zavodskog izv ještaja centrala odlu ču je o produženju boravka ili, ako je potrebno, p ošalje bolesnika na pr. radi kirurške in terven cije u drugu ustanovu. K ad je lije če n je završeno, bolesnik dolazi opet pod kontrolu dispanzera svojega okruga. Prem a 7-godišnjem planu, k oji je pred viđ en za d efin i tivno u ređen je b orbe p rotiv tuberkuloze u M ađarskoj, osnovat će se za svakilh stanovnika jedan dispanzer i prem a potrebi osnovat će se ambulantne dispanzere, k oji će sa svojim m obilnim uređajem p osjećivati m ala sela i zaselke i pregledavati pučanstvo. U glavnim gradovim a županija osnovat će se županijske dispanzere p o d kon trolom šefova liječn ik a, kojim a je p ovjeren a borba protiv tuberkuloze u županiji. T a k od jer je predviđeno p ov eća n je b roja kreveta za tuberkulozne. U prvom redu predviđeno je uz svaki dispanzer osn iv an je kreveta za hospitalizaciju tuberkuloznih bolesnika, kod kojih je p o trebno točn ije liječničko opažanje p rije liječen ja pneum o toraksom kao i za izola ciju napredovalih slučajeva. Da bi se sm jestili svi tuberkulozni bolesnici u bolnice i sanatorije, potrebno je najm anje 4:500 novih kreveta. Suzbijanje tuberkuloze u N jem ačkoj, Izvještaj o stanju suzbijanja tu berkuloze' u N jem ačkoj (bez A u strije i Sudeta), za god /39. Izdao R eiohs-t uberkulose-a ussohuss, Berlin. U redio p oslovođ a odbora H. Grass. U zagradam a su pod aci za god /38.. P om or od plućne tuberkuloze je porasao, i iznosio je napram a p rija šn je godine, a i pom or od ostalih oblika tuberkuloze iznosio je napram a prijašnje godine. U kupni pom or od tuberkuloze iznosio je naprama prijašnje godine ili drugim riječim a 6 na stanovnika. M ortalitet, k o ji je bio od god do prošle godine stalno u opadanju, i bio posljedn je godine konstantan, počeo je rasti. N jem ačka je im ala god na 65, (65, ) stanovnika (1.397) antituberkuloznih dispanzera, od toga 941 (906) državnih i općinskih glavnih i 555 (491) pom oćnih. Dispanzeri su bili u 68 (60) slučajeva sm ješteni u vlastitoj zgradi, u 515 (425) slu čajev a u zdravstvenom uredu, u 257 (340) slučajeva u n a jm ljen im prostorijam a, u 419 (317) slu čajeva u bolnici, i u 55 slučajeva u uredim a socijaln e skrbi. Za 201 (168) dispanzer nema podataka. B roj dispanzera je porasao kao što je i porasao broj ustanova, k oje su sm ještene u vlastitoj zgradi odnosno u zdravstvenom uredu. U dispanzerim a je b ilo zaposleno (1.688) liječn ik a, od toga u glavnoj službi 533 (370), a u spored noj (1.318). Specijalnih sestara za tuberkulozu radilo je u dispanzerim a 493 (471), a polivalentnih sestara (3.064). U kupno (4.576) sestara. Lica, kiojb su n ovo prim ljena u dispanzeru., upućena su: od l i j e č n i k a ( ) od v l a s t i ( ) sami su se j a v i l i (65.891) pozvani od dispanzera ( ) bez navoda (26.303) U postotcim a iznosio je b roj lica, k o ja su se sam a javljala u dispanzerim a 10.9% (12.5%), dakle još u vijek dosta znatan broj, U dispanzerima je obavljen o: điaskopija rentgenom.... 1, (1, ) slikanja rentgenom ( ) pregleda sputum a ( ' pokusa tuberkulinom ( ) sedim entacija krvi.... ( ) krvnih s l i k a (28.005) Prisilno aziliranje asocijalnih otvorenih tuberkuloza p rovod i se u N jem ačk oj, da bi se vrela zaraze, k o ja se ne m ogu inače učiniti neškodljivim a, odstranila od općenitosti. O tom, da li je izolacija m oguća k od k u će ili je p otrebno bolesnika sm jestiti u neki zavod, od lu ču je dispanzer u suradnji sa»bezinksfiirsorgeverband«. B olnica m ože odlu čiti sam o to, da li je na pr. k od teške kaheksije, opsežne tuberkuloze crijeva i grla, potrebno aziliranje u sp ecija ln oj bolnici u m jesto na pr. u jed n om m nogo jeftin ijem bolničk om zavodu. A k o se u boln ici za tuberkulozne ustanovi, da n ije više u izgledu izliječen je, ali da je potrebna izolacija, to se posebna upitnica dostavi dispanzeru kraja, u k ojem bolesnik stanuje. A k o dispanzer odgovori, da je m oguća izolacija k od kuće, tad se bolesnik otpusti ku ći i aziliranje prekine, ako iz razloga potrebne bolničk e n jege n ije potrebno, da bolesnik dalje ostane u bolnici. A k o dispanzer p riopći, da izolacija k od k u će iz epidem ioloških razloga n ije ili jo š n ije m oguća to se bolesnik prem a težini sivoga stanja sm jesti ili u b oln icu za tuberkulozne ili u jeftin iju k o ju ustanovu za aziliranje, k oja također sto ji p od stru čn om k on trolom bolnice za tuberkulozne. Ako. se bolesnik n e će da podvrgne aziliranju, k o je je dispanzer našao za potrebno., m ože se, ako su kućne p rilik e bolesnika takove, da je okolina ugrožena, a osob ito tada, ako se radi o asocijalnim elem entim a, p rov esti i prisilna izolacija. N astoji se o k o toga, da se uz b olnice u rede naročite v rlo jeftin e ustanove za aziliranje. A zilirano je bilo g / (5.650) tuberkuloznih bolesnika. Iz izvještaja se ne vidi, koliki je broj bio prisilno aziliram. Sestre su učinile ( ) kućnih posjeta u ( ) kućanstva, dakle porast, a to znači, da je vrem enski razm ak izm eđu p ojedin ih posjeta postao v e ći; iz toga slijedi, da b roj sestara pom oćn ica za sanaciju kućanstva još u vijek n ije dovoljan. Od zaraznih bolesnika n ije im alo vlastiti krevet (2.293) i to (1.350) radi p om anjk anja prostora. U tom pogledu nastupilo je poboljšan je, no b it će to važno pitanje suzbijanja zaraze riješeno tek tada, kad će svaki bolesnik sa otvorenom tuberkulozom im ati svoj vlastiti krevet, a ondje, g d je im ade u kućanstvu d jece, i sv oju vlastitu sobu. O d ( ) kućanstva sa tuberkuloznim bolesnikom (22.844) n ije bilo besprikorno. L ječilišta za tuberkulozu b ilo je 240 (233) sa (28.541) krevetom. Heitmann: N eki izgledi antituberkulozne akcije u Norveškoj, B ulletin de 1 U nion internationale contre la tuberculose V ol. V III. N o 1, Antituberkulozna akcija u N orveškoj imala je u vijek profilaktički karakter, što n e znači, da su terapijska nastojanja stavljena na drugo m jesto. S p riječiti širenje tuberkuloze bio je jed n od n ajvažn ijih zadataka u b orb i p rotiv tuberkuloze. N orveški zakon p rotiv tuberkuloze im a isk lju čivo higijenski karakter. Taj zakon nem a izričito kurativne svrhe, no obzirom, da su u sm islu zakona gotovo svi bolesnici izolirani na trošak javnosti, a ustanove, u k ojim a su izolirani su m oderno uređene, to se većin a bolesnika u n jim a i liječi. N orveški zakon o tuberkulozi određuje, da je liječnik, kojem u dođe bolesnik sa otvorenom tuberkulozom p rvi puta u liječenje

31 615 radilo se o bilo k o jo j lok alizaciji bolesti dužan prijaviti dotični slučaj predsjed niku higijenske kom isije na sp ecijaln oj prijavn ici. L iječn ik, k o ji bolesnika lije či, im a prem a zakonu pravo, da sam nadzire profilaktične m jere oko takovog bolesnika, n o dužan je u p rija v n ici navesti, da li to želi poduzeti sam ili ne. A k o odgovori jesno, p redsjed nik higijenske kom isije sam o registrira takav slučaj u službenom protokolu, u protivnom slučaju nadzor u p ogledu profilaktičnih m jera preuzm e predsjednik h igijenske k om isije, i u slučaju, da sam liječnik, k o ji bolesinika lije či, preuzm e nadzor, dužan je odgovoriti na stanovita pitanja higijenske kom isije u pogledu asanacionih m jera u okolin i bolesnika. A u tor je m išljenja, da je p ogriješn o prepustiti izbor u pog led u nadzora asanacionih m jera liječniku, k o ji bolesnika lije či. B ilo bi pod esnije, kada bi predsjednik h igijenske k om isije b io dužan nadzirati s v e slučajeve, a u slučajevim a, u k ojim a nađe za podesno, m og ao b i tu sv oju dužnost prepustiti liječniku, k oji bolesnika liječi. U svim predjelim a zem lje ne vrši se obligatna p rija v a jednako. U zroci propusta p rija v e su s jed n e strane prezaposlenost liječnik a u nekim krajevim a, a s druge strane s e n e vrši prijaiva zaito, da bi se izbjegla suvišna bojazan okoline od zaraze. P o autorovom m išljenju p oto n je gledište u velikim gradovim a n ije opravdano, jer sestre pom oćn ice dolaze u stanove bolesnika bez uniform e 1 takoreći neopaženo. Na selu i u m alim gradovim a je situacija drugačija. Za n o v i slučaj tuberkuloze se v rlo broz sazna, pa službena prija va i nadzor nisu od odlu čn e važnosti za indiskreciju. T reći uzrok, da se su ča jev i ne p rija v lju ju, je m ožda strah privatnih liječnika, da se predsjed nik higijenske k om isije n e bi m iješao U lije če n je bolesnika. N o ni taj strah n ije opravdan. T om e se m ože izb jeći, ako se nadzor potpuno p o v je ri sestri p om oćn ici. P rijava funkcionira p ravilno prem a iskustvim a u N orveškoj, ako im ad e u zem lji d ov oljan broj liječn ik a i ako bolesnici im adu stanovite koristi i pom oći u vezi sa prijavom. Prem a zakonu o suzbijanju tuberkuloze dužan je predsjednik higijen ske k om isije u slučaju, da higijen ske prilik e u stanu bolesnika p red stavljaju p og ibelj zaraze za okolinu, dotični slučaj predložiti kom isiji, k oja određuje, k o je će se m jere poduzeti i propisuje, da li se bolesnik im ade sm jestiti u b olnicu. Taj član zakona naišao je u p rojek tu na jaku opoziciju, je r dozvoljava prisilnu izolaciju bolesnika, n o ipak ne dozvoljav a separaciju bračnih drugova, ako žele ostati zajedno. Iskustvo je dokazalo, da je m ogućnost prisilne izola cije ne sam o vrlo uspješna m jera, već predstavlja zapravo stožer antituberkulozne akcije u N orveškoj. O pozicija, k oja je p rotiv te m jere postojala, tako reći je nestala, je r se je ta m jera provodila Uviek sa n ajv ećom disk recijom i tako, da su slučajevi prisilne izolacije v rlo rijetki. P rem a n orvešk om zakonu bolesnik se m ože sm jestiti u sanatorij ili druigu kurativnu ustanovu sam o u svrhu zaštite okoline od zaraze, jer, kako sm o spom enuli, norveški zakon ne predviđa kurativnih m jera. Na toj osnovi p rofilaktična akcija p raviln o funkcionira. Specijalna osebina norveške organizacije borbe protiv tuberk uloze su domovi za tuberkulozne. U tim dom ovim a im ade bolesničkih kreveta. U dom u su uz liječnika zaposlene jedna sestra nadstojnica, d v ije sestre bolničarke, jedna kuharica i dvije k u ćn e pom oćnice. O pćenito h ječn ik posjeću je dom 2 puta tjedn o, n o n astoji se o k o toga, da lije čn ik dolazi dnevno. N astoji se i ok o toga, da je liječn ik p o m ogućn osti specijalista za tuberkulozu. U N orveškoj je taj sistem dom ova prihvaćen poradi geografskog položaja zem lje i teških kom unikacija, i jer su o b zirom na v elik e distance pu tovan ja v rlo tegotna, pa je nem ogu će sve b olesnik e sm jestiti u jednu centralnu ustanovu. Iskustvo dokazuje, da bolesnici i n jih ova okolina otklanjaju da se bolesnik sm jesti u ustanovu, k oja je vrlo uđalena od n je g ov og dom a, je r je p od takovim okolnostim a p osjet bolesnika) vrlo otešćam, a separacija od k u će traje k o d tuberkuloze često m jesece, pače godine. A u tor je m išljenja, da je u k rajevim a sa dobrim kom unikacijam a bolje m jesto m alih dom ova za tuberkulozne graditi v elik e institucije za v eće pred jele zem lje, kako je to na pr. u Švedskoj. T akova velik a institucija m ože postati odličan centar antituberkulozne borbe, je r se m ože snabdjeti i sa sposobnim liječnicim a specijalistim a. V elikim pučkim sanatorijim a u pravlja u N orveškoj država, i ona ih podiže. D om ove za tuberkulozne podižu u glavnom okruži, općine i privatne organ izacije. Privatne organizacije, k o je se bave borbom protiv tuberkuloze u N orveškoj su C rveni križ, D ruštvo norveških žena za u napređ ivanje zd ravlja i D ruštvo 'z a borbu protiv tuberkuloze k o ja im adu velik ih zasluga za antituberkuloznu borbu. Statistika borbe protiv tuberkuloze u Rum unjskoj (B ulletin de l U nion Internationale contre- la tuberculose, vol. X V., Nr. 1, 1938). B roj stanovnika iznosio je god , God iznosio je opći pom or na stanovnika , a pom or od tuberkuloze A ntituberkuloznih dispanzera b ilo je 56, od toga je 27 p ripadalo Ligi protiv tuberkuloze, 22 socijaln om osiguranju, 7 željezničkim blagajnam a. U tih 56 dispanzera upisano je bilo god osoba. T ok om godine ustanovljena je tuberkuloza k od osoba, a ob a v ljen o liječn ičk ih pregladba. Rentgenskih pregledba je učinjeno U bolnice i sanatorije je sm ješteno osoba. U 20 dispanzera se pravi pneum otoraks, a u čin jen o je 5968 reinsuflacija. Sanatorija b ilo je za plućnu tuberkulozu 27, a za druge oblik e tuberkuloze 2, specijalnih bolnica za tuberkulozu 4. Statistika borbe protiv tuberkuloze u Švedskoj (Bulletin de l U nion Internationale contre la tuberculose, vol. X V. Nr 1, 1938). B roj stanovnika iznosio je god , Ukupni pom or iznosio je god , a pom or od tuberkuloze na stanovnika. A ntituberkuloznih dispanzera bilo je 232. U skrbi dispanzera bilo- je ob itelji, k od k ojih su sestre u činile kućnih posjeta. T ok om jed ne god ine dijagnosticirano je tuberkuloznih oboljen ja. Pregledano je rentgenom osoba. Sputum a je pregledano U bolnice je sm ješteno 1.315, u sanatorije , a u ostale ustanove, k o lo n ije i drugd je osobe. U sanatorijim a je b ilo kreveta za plućnu, a za druge vrst ituberkuloze. U specijalnim bolnicam a za tuberkulozne bilo je kreveta. Statistika borbe protiv tuberkuloze u Švicarskoj (B ulletin de l U nion Internationale contre la tuberculose, vol. X V., Nr. 1, 1938). B roj stanovnika iznosio je god , God iznosio je ukupni pom or na stanovnika 1.127, a pom or od tuberkuloze 101. A ntituberkuloznih dispanzera bilo je te godine 392. Pučkih sanatorija za tuberkulozu pluća bilo- je 4 sa 391 krevetom, za ostale vrste tuberkuloze jed an sp ecijaln i sanatorij sa 49 k reveta, a m ješovitih pu čk ih, sanatorij a bilo je 29 sa kreveta. S pecijalnih bolnica (malih sanatorija u nizini) za tuberkulozu bilo je 4 sa 141 krevetom. O djeljen ja za tuberkulozu u bolnicam a b ilo je 86 sa kreveta, a u n jim a je lije če n o god bolesnika. U stanova za radnu terapiju b ilo je 4 sa 219 kreveta, a prošlo je kroz n jih u godini dana 393 bolesnika. Škola u prirodi bila je jedna sa internatom sa 82 kreveta, a škola u prirodi sam o za boravak preko dana bilo je 9. P rev en torija za odrasle' i d jecu bilo je 5 sa 249 kreveta, a sam o za djecu 31 sa kreveta, kroz k oje je prošlo djece. U sanatorijim a iznosio je broj bolesnika sa plućnom tuberkulozom, k o ji su se lije čili u sanatoriju d u lje od 4 tjedna, O d tih se 81.2% pob oljšalo ili izliječilo, 14.9% se n ije poboljšalo, a 3.9% je um rlo. K o d 49.2% sanatorijskih bolesnika bio je sputum pozitivan, k od 22.0% negativan, 24.9% n ije ekspektoriralo. P rosječn i boravak u sanatoriju iznosio je 229 dana. U sanatorijim a je 532 bolesnika liječen o pneum otoraksom. Pierre Bourgeois: Organizacija borbe protiv tuberkuloze u U. R. S. S. Revue de la tuberculose, 1937, p Savez socijalističkih sovjetskih republika (URSS) im a , stanovnika i sastoji se od U nejednakih republika. T o su: 1.. Socijalistička federativna sovjetska republika Rusija (RSFSR). G lavni grad M oskva. O dgovara nekadašnjoj V elikoj R usiji. Im a 120 m ilijuna stanovnika. 2. S ocijalistička sovjetska republika Ukrajina. G lavni grad H arkov. Ima odprilike 20 m i lijuna stanovnika. 3. Socijalistička sovjetska republika Bijel.' Rusija. G lavni grad Minsk. B roji 7 8 m ilijuna stanovnika. M ale socijalističke sovjetske transkavkaske republike' 4. SSR G eorgija. 5. SSR Arm enija. 6. SSR A zerbejdjan Transkaspijsku grupu čine: 7. SSR Uzbekistan. 8. SSR K a zakstan. 9. SSR Turkm enistan. 10. SSR Kirgisistan. 11. SSR Tadžikistan. U pogledu antituberkulozne organizacije dolaze zapravo u obzir samo RSFSR i Ukrajina, k oje posjeduju vrlo važne autonom ne antituberkulozne organizacije. Transkavkaska grupa (poglavito G eorgija i A rm enija) i K rim p osjed u ju glavna klim atska m jesta u URSS i to kako na m oru tako i u gorama. Transkaspijsk e republike (Uzbek, Turkm enistan, Tadžikistan, K irgiz i K azak im adu sam o m anjkave antituberkulozne centre i u m alom broju).

32 616 Opća organizacija borbe protiv tuberkuloze. S ovjetska antituberkulozna organizacija ima d v ije karakteristike: 1. ona je potpu no etatizirana, 2. bitnu ulogu u n joj igraju sindikati. 1. Etaitizirana uprava borbe protiv tuberkuloze. U URSS je privatna filantropska akcija zam ijenjena s organizacijom na solidnoj bazi sovjetsk og sistema. G lavne sm jernice u zdravstvenim pitanjim a zem lje kao i u ekonom skim, finan - cijalnim ili v o jn ičk im daju centralne vlasti (sovjetsk i kongres, savez pučkih kom esara URSS, tajništvo i eksekutivni odbor kom unističke stranke). D v ije pjaitiljetke, k o je su v eć izvršene, i treća, za k oju je izrađen program god , sadrže specijaln o p ogla vlje posvećen o antitubenkuloznoj organizaciji. Eksekutivni organi, k o je p red stavljaju razni kom esarijati javnoga zdravstva, ostvaruju odluke centralne vlasti, b d iju ći pri tom, da se ne izađe s puta u naprijed određenog pravca. Centralna vlast se ne brine sam o za izradu socijalnih projekata, za zakonodavstvo, za gradnju zgrada, v e ć daje također i sm jernice radu raznih znanstvenih zavoda. K rediti za znanstvena istraživanja d a ju se sam o tada, ako istraživanja ostanu u granicam a sm jernica, k oje je postavila centralna vlast. Izvršni organ je pu čk i kom esarijat za ja v n o zdravstvo URSS, k o ji odgovara m inistarstvu. R azd ijeljen je na stanoviti broj direkcija, i dužnost m u je, da općenite sm jern ice priopći kom esarijatim a javnoga zdravstva raznih republika. U svakoj se rep ublici od lu k e i nalozi, k o je izd a ju pu čk i kom esari republike, priopću ju putem kom esarijata pojedin ih republika odsjecim a provin cijaln ih kom esarijata (zdravotdiel). Ove pak region am e organizacije u direktnom su kontaktu sa lokalnim organizacijam a, sanatorijim a, dispanzerim a itd. Uz ovaj adm inistrativni dosta kom plicirani aparat, k oji je prilagođen strukturi Sovjetske U nije, postoje znanstveni I n stituti, k ojim a je zadaća, da daju organizacijam a, kojim a upravljaju, znanstvenu i socija ln u podlogu, k o ja im a upravljati n jih ovom akcijom. O vi znanstveni instituti su na razni način u klopljeni u adm inistrativnu organizaciju. U M oskvi p ostoji jedan centralni institut R SFSR, jedan regionalni institut za okrug M oskvu i jed a n gradski institut, k o ji je podvrgnut M osksovjetu. N adalje postoje: institut za rep ubliku U krajinu u H arkovu, za B jeloru siju u M insku, za G eorgiju u Tiflisu, a za republiku U zbekistan u Sam arkandu. R egionalni instituti se nalaze u Lenjingradu, Ivanovom, Kazanu, Odesi, K iew u, Sam ari, Sm olensku, Sorki itd. 2. Uloga sindikata. Radnički sindikati im adu općenito u antituberkuloznoj organizaciji, a poglavito k od sm ještavanja bolesnika u sanatorije, posebnu ulogu. a) Sindikati posjeduju stanoviti broj sanatorija: od 275, 45 su n jih ovo direk tn o vlasništvo, i jedan od tih 45 je sanatorij L en jin sa 500 kreveta, n a jb o lje uređeni sanatorij u cijeloj URSS. b) U ostalim sanatorijim a iznajm ljuju sindikati g o tovo sva m jesta u sanatorijim a. U URSS se oduzim a 10.75% od plaća, to se zove socijalizirani dio plaće. Sume, k o je se n a taj način sakupe, u potrijebe se za izn ajm ljiv an je m jesta u sanatorijim a, k oja vodstvo sindikata pod jelju je radnicim a i nam ještenicim a. Jedan dio te sum e m ože se u potrijebiti za gradnju n ovih sanatorija. c) Sindikati odlučuju kod izbora bolesnika, k o ji se im adu poslati u sanatorij. Ta odluka dolazi s jedne strane odatle, što sindikati p osjed u ju m jesta u sanatorijim a, pa ih oni i p o d je lju ju m eđu s v o je pristaše i s razloga toga, je r su socija ln i kao i profesionalni položaj isto tako odlučni kao i m edicinske indikacije. K od izbora bolesnika za sanatorije uzim aju se u obzir ekonom ske i socijaln e prilike bolesnika, n jih ov profesion alni položaj, karakter n jih ovog rada. N ajbolji radnici, k oji potpuno izvršuju svoju zadaću, dolaze kod odašilja n ja u sanatorije na p r v o m jesto. Radnici u strukama, k oje su osobito važne za državu, sm ještavaju se u sanatorije u prvom redu i gotovo nikad ne m oraju dugo čekati na prim itak. I ako je, unatoč n a jn o v ije g razvoja teške industrije, R usija ostala u glavnom agrikulturna zem lja sa seljačk im stanovništvom, ipak je o k o 80% kreveta u sanatorijim a rezervirano na taj način za industrijske radnike, a tek 2 3 mala sanatorija, k oji pripadaju kolhozim a, uzdržavaju se iz seljačkih blagajna za uzajam nu p om oć uz p om oć države. A u tor kritizira taj postupak, u slijed k o je g je antituberkulozna borba na selu u URSS još u rudim entarnom stadiju. Sam o neznatni broj m jesta, poglavito u kupalištim a i klim atskim m jestim a iznajm ljen je direktno privatnim osobama. Sanatoriji u URSS. 1. siječn ja bilo je u URSS kreveta za tuberkulozne u sanatorijim a. Od toga u RSFSR , Ukrajini 8.070, B ijeloj R usiji 1.110, G eorgiji 1.990, A rm eniji 550, A zerb e jd jan 350, U zbekistan 545, Turkm enistan 100, Tadžikistan 40. Od svih kreveta u sanatorijim a bilo je za plućnu tuberkulovu kod odraslih o k o , za tuberkulozu kosti k od odraslih i d jece oko 3.350, za d ječju plućnu tuberkulozu 4.300, za tuberkulozu žlijezda kod d jece ok o kreveta. T i kreveti u sanatorijim a nalaze se u 275 sanatorija. Sa 213 sanatorija u p ravlja izravno pučki kom esarijat za narodno zd ravlje, dok je 45 sanatorija sa k revetom izravno vlasn ištvo sindikata. Od tih 9 zavisi izravno od centralnog vijeća sindikata URSS, k oji su pristupačni za cijelu URSS, 10 pripadaju centralnim kom itetim a raznih sindikata, a 26 (6.461 krevet) zavise od lokalnih sovjeta sindikata republike ili pokrajina. 17 sanatorija, nisu p rip ojen i direktno niti kom esarijatim a za narodno zd ravlje niti sindikatim a, v e ć pripadaju ili C rvenom križu ili su to kolhoski sanatoriji za seljake. B roj kreveta u sanatorijim a je različan. Tako sanatorij P etrovski u U krajini im a kreveta, sanatorij bivše Carsk oje Selo im a 400 kreveta, sanatorij L iv adija u bivšoj palači cara N ikole II. im a 755 kreveta, sanatorij L en jin 500 itd. Neki su sanatoriji naprotiv v rlo skrom no uređeni i odgovaraju onom e, što se u Danskoj i N orveškoj zove»d om ovi za tuberkulozne«, k o ji se razlikuju od pravih sanatorija. B roj sanatorijskih kreveta je u stalnom porastu. Tako je u RSFSR bilo g kreveta u sanatorijim a, god , god. 1932, , a god U rep ublici U krajini b ilo je p rije revolu cije 5 sanatorija, god , god , god sa kreveta. Ti b ro je v i dokazuju, da je Sovjetska U n ija u p osljed n jih 10 godina sv o ju antituberkuloznu organ izaciju uvelike u napredila, no ona n ije jedina, k oja je postigla te rezultate. Taj isti napredak vidi se i u zapadnoj Evropi, bila ona dem o kratska ili fašistička. Ipak se m ora naglasiti, da je URSS unatoč toga što je k roz 4 godine sudjelovala u svjetsk om ratu i kroz 5 godina v od ila građanski rat, stvorila organizaciju, k oja za v rije m e carističkog režim a n ije zapravo ni postojala. I to je sve postigla za vrijem e vrlo teških ekonom skih prilika. U k olik o su podatci o b ro ju sanatorija i b roju kreveta za lije če n je tuberkuloznih u URSS p ov oljn i, u toliko su podatci, što se tiče kvaliteta tih ustanova m anje pov oljn i. L iječn ičk om osoblju nem a prigovora. F tizeolozi, u koliko ih je autor im ao p rilike sresti, daju n a jb o lji utisak. N jihova skrom nost i n jih ovo sirom ašno o d ije lo potpu no su u p rotiv - štini sa n jih ovim znanstvenim nastojanjim a i znanjem, i interesom za sve on o, što se događa u ftiz eologiji u zapadnoj Evropi. Nedostaci u sovjetskim ustanovam a su u glavnom m aterijalne prirode. N ajbolje je u cijeloj URSS organiziran sanatorij Lenjin. No ako se poznaje pučke sanatorije kao institut Forlanini u Rim u, sanatorij U tram u blizini Stockholm a ili sanatorij B erge-en -B orsch u blizini U trechta, i druge, tad je sanatorij L enjin vrlo čedan. B olesničke sobe u sanatoriju Lenjin, u k ojim a im a po oko desetak bolesnika su čiste, nem aju galerija prigrađenih uz zgradu, v e ć odijeljen o. Ulaz je čedan. N aprotiv kolonađa, k oja okružuje glavnu zgradu sa m onum entalnom fontanom, djeluju vrlo dekorativno. Dvorana za operacije je jednostavna, ali dovoljn a; instrum entarij, k oji su većim d ijelom izrad ili bolesnici u m ehaničkoj radionici, k oja je p ripojen a sanatoriju, sm atrao bi se u F rancuskoj n edovoljnim. O perativna aktivnost n ije m anje znatna. Zahvati se prave u lokaln oj anesteziji. P ravi se dosta v elik broj totalnih plastika, plom be su rijetke, ekstrapleuralni pneum otoraks se u svibnju god. n ije prakticirao. U slijed p om anjkanja stranih deviza ruske ustanove su snabdjeven e sa aparatima sovjetsk e fa b rikacije, k oji zaostaju od prilike 10 godina za francuskim a, Film ovi su v rlo čedne kvalitete, i to kako u institutim a tako i u sanatoriju L en jin i u n aju zorn ijim dispanzerim a. T om ografija n ije uvedena. Sanatoriji na K rim u na obali Crnoga i A zovskoga mora u bivšim vrlo raskošnim palačam a prinčeva, vrlo su siromašno i n edovoljno uređeni. A ko budućih godina uspije Sov jetsk oj U niji stvoriti laku industriju, v je ro ja tn o će se uređaj tih sanatorija znatno poboljšati. Sanatoriji se nalaze: 1. n a morskoj obali na K rim u i na kavkaskoj obali.' Služe za p rovođ en je helioterapije, p rosječn a godišnja insolacija iznosi sati; 2. u stepama uz more, uz obalu Crnog i A zovskog m ora, služe poglavito za liječen je d ječje, osteo-acrtikularne tuberkuloze i tuberkuloze žlijezda. 3. Visinski sanatoriji nalaze se poglavito u G eorgiji i A rm eniji na visini od metara. Imadu blagu i sunčanu zim u. 4. Sanatoriji u - stepama Kumisa. U tim sanatorijim a se p rovodi lije če n je kum isom, n aročitim m lijekom, k oje im ade 2.2% bjelančevine, 3.2% laktoze, 1.7% masti i 1% alkohola i slobodne CO2 i vrlo obilu je vitam inim a. T i se sanatoriji nalaze u pred jelu izm eđu V olge i Urala.

33 617 Dispanzeri. D ispanzeri p redstavljaju bitni elem enat antituberkulozne sovjetsk e organizacije. D ispanzeri ne daju sam o savjete i ne sm ještavaju sam o bolesnike u sanatorije, v e ć šalju liječnik e i sestre pom oćn ice u stanove, te podržavaju također stalnu vezu izm eđu dispanzera i liječn ičk e službe u tvornicam a i poduzećim a. Uz dispanzer su priključeni danji ili noćni sanatoriji, dijetetska središta dtd. K ao i u sanatorijim a, kvantitet nadm ašuje kvalitet. Naravn o im ade i uzornih dispanzera, k o ji raspolažu sa dov oljn im brojem liječnika i sestara pom oćnica, i k oji sa svojim ustanovama, k o je su im pripojen e, čine v rlo važne b oln ičk e centre, no to su iznim ke. God bilo je sam o 30% dispanzera snabdjeveno rentgenom, a 45% su im ali laboratorij za ispitivanje sputuma. D ispanzeri se d ijele u 3 kateg orije: a) autonom ni an ti tuberkulozni dispanzeri, b) tu b -d iv izije; to su antituberkulozni dispanzeri u sklopu općih dispanzera. Taj tip dispanzera smatra kom esarijat za narodno zdravlje najpodesnijim, c) tub-punkt su dispanzeri u m inijaturi ili jednostavnije, skrom ni antituberkulozni am bulatoriji bez specijalnog uređaja. U RSFSR razv ijao se broj dispanzera ov a k o: god : 4 dispanzera, god : 84, god : 348, god : 497. U U krajini je bilo god dispanzera, god : 68, god : 132, god : 187, god : 210. U cije lo j URSS bilo je god dispanzera, 121 tu b -d iv izija u sk lop u općih dispanzera i 300 tub-punkta, ukupno 863 dispanzera. V eliki broj malih ustanova d ozvolja va S ovjetsk oj R usiji da tvrdi, da. je b ro j n jezin ih dispanzera v e ći nego u Italiji, Francuskoj i U SA i da je dostigla Njem ačku. Svaki dispanzer im ade ograničeni teritorij rada. U M oskvi svaki dispanzer im a u s v o jo j skrbi o k o stanovnika. U M oskvi vod i skrb za 3 i p o l m ilijuna stanovnika 20 dispanzera. Svaki dispanzerski liječn ik radi oko 4 i pol sata u dispanzeru, a sat i p ol posvećuje posjećivanju bolesnika kod kuće. Sestre pom oćn ice rade na način kao kod nas. Druge antituberkulozne ustanove. A) Odjeli i bolnice za tuberkulozne. U URSS im a 30 bolnica i 132 odjela za tuberkulozne u općim bolnicam a, te 61 odjel za tuberkulozne, k o ji je p rip ojen uz antituberkulozni dispanzer. U kupno im a kreveta, o d toga kreveta za odrasle bolesnike sa plu ćn om tuberkulozom, 410 kreveta za djecu sa plućnom tuberkulozom, 601 krevet za odrasle sa tuberkulozom kosti i 950 kreveta za d jecu sa tu berkulozom kosti. U U krajini je predviđ eno u slijed ećim godinam a n ovih kreveta. B) Danji i noćni sanatoriji su n aročite ustanove, k o je su p rip ojen e dispanzerim a i osnovane radi prenapučenosti velik ih gradova i industrijskih centara. B olesnici naim e sa aktivnom otv oren om plu ćn om tuberkulozom ili tuberkulozom drugih organa, im adu p rav o na posebnu sobu. B olesnici sa aktivnom zatvorenom tuberkulozom pluća ili drugih organa, im adu p rav o na 9 m 2 prostora, ali n em aju pravo n a posebnu sobu. G dje n ije m oguće bolesnika izolirati u posebnoj sobi, predviđa sovjetska antituberkulozna organizacija u potrebu paravana. U n oćn e sanatorije sm ještavaju se bolesnici, k od k ojih se problem stana ne m ože riješiti n a izloženom principu. B o lesnici nakon svršen og rada dolaze u n oćn i sanatorij, ondje se operu i urede, dobiju zdravu i obiln u hranu, i -ondje prespavaju. U danjem sanatoriju b orave tuberkulozni bolesnici, k o ji rade noću, ili k o ji rade samo jed a n dio dana. D anji se sanatoriji u potrebljavaju poglavito za tuberkuloznu djecu. R o ditelji p o v jera v a ju danjim sanatorijim a bolesnu d jecu preko dana i dođu p o1 njih, kad svrše posao, k ojim su preko- dana zabavljeni. C) D ijetetske blagovaonice za odrasle i djecu. U S ovjetsk oj Ruisiji se osobita pažnja p osv eću je p rehrani. U velik im sanatorijim a određen je n aročiti liječn ik, k oji proučava- i nadzire dijetu. U v elik im centrim a organizirane su sp ecijalne blagovaon ice za tuberkulozne. U RSFRS -bilo je -god od jela za dijagnostiku s kreveta, noćnih sanatorija za odrasle b ilo je 120 sa kreveta,, danjih sanatorija za odrasle 12 sa 395 kreveta, obdaništa za odrasle 10 isa 465 m jesta, noćnih sanatorija za d jecu 15 sa 306 kreveta-, obdaništa za d jecu k oja s-u otvorena kroz čitavu godinu 24 sa 997 m jesta, sezonskih obdaništa 15 sa 540 m jesta, javn ih k uhinja za odrasle 65 sa m jesta, javn ih kuhinja za d jecu 12 sa 895 m jesta, drugih ustanova 5 sa 52 m jesta. S ovjetske vlasti nisu osobito zadovoljn e sa funkcion iranjem ov ih pom oćnih ustanova, je r im ade na pr. noćnih sanatorija, k o ji ne prim aju nikada otvorenih tuberkuloza, dok u drugim n oćn im sanatorijim a čine otv oren e tuberkuloze veći b roj bolesnika. U n oćnim i danjim sanatorijim a, nalaze se često isk lju čivo osobe u dobrom stanju. N adalje se u ovim ustanovam a ne p rovode u vijek principi sanatorijskog načina života i discipline. N iveau kvaliteta liječn ičk og rad-a je nizak, na pr. u n oćn im sanatorijim a se često ne p rovodi -pneumotoraks, niti se pregledava rentgenom. Stoga sovjetske vlasti drže, da je princip ovih ustanova dobar, ali su potrebne m noge m odifikacije u n jih ovom funkcioniranju. Borba protiv tuberkuloze kod djece o b u hvaća: A) sa kurativno gledišta: a) velik i b roj d ječjih sek cija u dispanzerim a. U RSFSR od 462 dispanzera im adu 196 sek cije za d jecu i u 137 se daju posebne kon zultacije za bolesnike sa tuberkulozom kosti; b) d je čji sanatoriji, u k ojim a im a kreveta za -plućnu tuberkulozu i to kreveta na raspolaganju kroz cijelu godinu, a 1265 u sezoni. N adalje im a za tuberkulozu kosti krevet, od toga je kreveta raspoloživo kroz cijelu godinu, a u sezoni, te za tuberkulozu žlijezda kreveta i to raspoloživo kroz cijelu godinu, a u sezoni. Ukupno je raspoloživo u d je čjim sanatorijim a krevet, od toga je raspoloživo kroz cijelu godinu 8.110, a sam o u sezoni krevet; c) u p reventorijim a im a raspoloživo kreveta- za djecu. B) Preventivna skrb za djecu. U R usiji se osobita pažnja p osveću je osnivanju k oljevk i za dojenčad. U RSFSR ima 3, mjesta u koljevkam a. Za- školsku d jecu ka-o i posliješkolsku djecu ima- veliki b roj ferijaln ih k olon ija, oporavilišta, škola u prirodi, k o je stoje pod u pravom kam unističke m ladeži, k oja se brine za politički i socijaln i odgoj. U stanovitim gradovim a u svrh u p rik upljanja iskustava vrši se vakcin acija d jece rođene u tuberkuloznoj sredini pom oću BCG. P ovoljn a iskustva, koja su u prvom početku stečena, bila su povod, da se sa BCG vakcin iraju u velik om broju gradova sva djeca, kod k o je postoje u o b itelji tuberkulozna a-ntecedencija, pa bilo i u d aljn jem srodstvu. D 0 1. siječn ja cijepjen o je 2.370, a do 1. aprila djece. Tuberkuloza i rad. A) Bacilozni tuberkulozni bolesnici u tvornicam a. A utor se čudi, sa k ojom lakoćom drže sindikalne i zdravstvene sovjetsk e vlaisti bolesnike sa otvorenom plućnom tuberku lozom u zajednicam a, osob ito u tvornicama- m eđu zdravim radnicim a. Da bi se sp riječile zaraze, drže sovjetsk e vlasti, da je d ov oljn o držati se ovih principa: 1. B olesnici treba da su higijenski prosv ijećen i i obligatno u potrebljavaju p ljuvačnicu ; 2. Svrsishodnom organ izacijom radnog prostora treba da postoji distanca barem od jednog metra od bolesnog radnika do n jegovog susjeda; 3. Bacilozne radnike treba sm jestiti u što prostran ije i sv je tlije prostorije. A ntituberkulozna organizacija u URSS je za 15 godina rada ustanovila, da im ade mno-go kvalificiran ih radnika, k-oji b olu ju o d otvorene tuberkuloze, a k oji godinam a sa u sp jeh om rade u sv ojem zvan ju i u istoj radionici. Oni se svake godine 2 ili 3 m jeseca liječe u sanatorijim a, a ostalih 10 m jeseci rade. Prem a tom e, ako se ustanovi kod radnika otvorena tuberkuloza, to u URSS ne znači, da treba prestati odm ah sa radom ili da ga treba odstraniti od n jegovih drugova u radionici. Radnik radi dalje uz stanovite olakšice na pr. ako ra-di noću, pređe u radni danji sloj, o-dredi m u se lakši rad ili se radno vrijem e skrati itd., ali se pazi na- to, da je radnik od ostalih udaljen za jedan metar. A utor nije suglasan sa tim postupkom. B) Antituberkulozni radni profilaktori-ji. T-o su specijalne ustanoive, kojim a je cilj, da proučavaju sva pitanja, k o ja se odnose na radnu sposobnost d privik avanje tuberkuloznih na rad. Takovih ustanova ima u URSS 5. P rofilaktorij vod i -o svakom bolesniku p ov ijest bolesti, gd je je u bilježena tem peratura, težina, broj dana, koliko je prekinut rad, podaci o sposobnosti za rad. N am jerava se osnovati u p rofilak torijim a laboratorije za biokem iju, fiziologiju, psihotehniku itd., kao i jedan bolesnički o d je l sa 50 kreveta za rasuđivanje radne sposobnosti. C) R a d u sanatorijima. O sobito je dobro organiziran u sanatoriju L enjin, gd je je oko 50 bo-lesnika zaposleno u razni-m, poglavito m ehaničarskim zvanjim a. Znanstvena istraživanja i organizacija nastave. U S ovjetsk oj R usiji postoje znanstveni instituti za tuberkulozu, kako sm o napred naveli. Uz grandiozne institute za

34 618 eksperim entalnu m edicinu, k iru rgiju i transfuziju krvi, k oji zad ivlju ju strane posjetnike, instituti za tuberkulozu su vrlo skrom ni. Centralni institut za tuberkulozu RSFSR je najvažniji, a n jim e u pravlja prof. Holz mann. Zavod je skroman. Sm ješten je u jednoj staroj vili, k oja je prije revolu cije bila adaptirana za zdravstvenu stanicu. B olnički odjel im a 50 kreveta, k oji su sm ješteni u sobam a od 6 8 kreveta, sa vrlo skrom nim kirurškim odjelom, gd je operira žena-kirurg, gđa dr. K ričeva, v rlo vješta u plu ćn oj kiru rgiji. L aboratoriji su sm ješteni u glavnom u m alim prostorijam a u prizem lju i u jed n oj zgradi u p erivoju. U institutu p ostoji vrlo velika aktivnost, a istraživanja se odnose u glavnom na praktična područja. B olnički odjel, k o ji je priklju čen institutu, om ogućava neposredna potrebna klinička istraživanja'. Znanstvena p rodukcija ovih instituta je ograničena radi n edovoljn og m aterijala, i p og la vito stoga, što se institut m ora ogran ičiti na opći program, k o ji je određen sa viših m jesta, i k o ji se provodi u svim ostalim institutim a S ovjetske unije. Razni instituti p u bliciraju m jesečni časopis, k o ji se do god zv ao:»p roblem i tuberkuloze«, a sada se zov e»b orba protiv tuberkuloze«. Od vrem ena do vrem ena kom esarijat za narodno zd ravlje p u blicira m on ografije, djela iz ruske ftizeologije, kao i stanovite p rije v o d e inozem nih autora (Calmette, L eon Bernard, Ranke itd.). Nastava o tuberkulozi se vrši u institutim a za tuberkulozu u vezi sa m edicinskim fakultetim a. Osnovnu nastavu za m edicinare vrše 7 katedra profesora u velik im sveu čilišnim cen trim a i 7 honorarnih p rofesora u m edicinskim školam a, gd je nem a sp ecijalne katedre. P redavanja o tuberkulozi se slušaju u 5. godini i obuhvaćaju oko 50 sati predavanja. S p ecijalizacija se postizava u stanovitim institutim a, i to u 4 instituta u RSFSR i u 2 instituta u U krajini. Nakon postignute sp ecija liza cije obligatni su p eriodičk i tečajevi za usavršavanje. Da bi se osigu rao zb or nastavnika u institutima, stvorena su m jesta aspiranata, k o ji nakon trogodišnjega rada i znanstvenih istraživanja postaju kandidati m edicinskih znanosti i ostanu d efin itivn o d od ijeljen i znanstvenim institutima. A ntituberkulozna organ izacija u URSS predstavlja veliko, u m nogim točkam a još nedovršeno djelo. Izražavajući p riznanje naporim a, k oji su učinjeni u zem lji, gdje je trebalo učiniti sve od početka, autor konstatira, da je sađanje stanje sovjetskih antituberkuloznih ustanova na nižem stupnju n ego u drugim evropskim zem ljam a. A u tor n ije suglasan s nastojanjim a sovjeta, k oji idu ekskluzivno za poboljšan jem ekonom skih prilika, da bi se postigao stanoviti niveau m aterijalne civilizacije poput on e u U SA. O individuu i n jegovim n aročitim teškoćam a po autorovu m išljenju ne vod i se računa, v e ć sam o o radu i planu produkcije. Dr. Vladim ir Ćepulić. Pedijatrija Dieti, K arl: Profilaksa i terapija pertusisa. (W ien. klin. W schr. 1938, II ). Jedan od n ajvažn ijih početnih sim ptom a k od pertusisa je k ašljan je noću. K od m lade dojenčadi nem a zavlačenja na k raju napadaja. K adšto se m jesto kašlja ja v lja ju napadaji grčevitog kihanja. Ovi su napadaji rijetk i, a opažali su ih k od dojenčadi i kod male djece. Intersticijalne prom jen e u plućim a m ogu se n ajbolje dokazati rentgenskom pretragom. U kataralnom stadiju nalaz je gotovo u v ije k negativan. U stadium convulsivum opaža se kod 40% slučajeva sim etrično p ov ećanje hilusne sjene s tracim a, k o ji se zrakasto šire. O vi traci se sastaju u desnom don jem p olju i čine tkzv. bazalni trokut. Z asjen jen je pokazuje saćastu strukturu. Pertusis pripada in fe k cijoznim ob oljen jim a s obligatnom dispozicijom, dočim sama p riljep čivost pertusisa nije tako velika kao ona ospica. R ijetko je dosad uspjelo p rofilaktičnom vakcin acijom zapriječiti pertusis. B udući da je dijagnoza pertusisa u početk u oboljen ja vrlo teška, m oram o svu djecu, koja su naročito ugrožena od pertusisa (rahitičari, dojenčad) ukloniti iz blizine djece, k o ja boluju od pertusisa. Terapeutski se teško dade u tjecati na pertusis. N a jb olje je, da su djeca stalno na zraku (Freiluftbehandlung). P reporu ču je se u ređ en je ležaonica za djecu bolesnu od pertusisa no p eriferiji velikih gradova. V ažno je i psihički utjecati na bolesnike. M ože se pokušati i sugestivna terapija, (faradizacija, m azanje grla, prom jen a okoline). D jeca treba da jed u p oslije napadaja, neka naročita ishrana n ije potrebna. Dienst, C ornelius: Eksperimenti kod hipoglikem ije i hipoglikemičnog šoka. (N aunyn-schm iedebergs A rch. 191, , 1939). H ipoglikem ija i hipoglikem ični šok su dva posve različita procesa. Oba pokazuju doduše veze s m ijenom tvari uigljikohidrata, sam o što je glikopeniični sim ptom ni kom pleks (studirah na ljudim a i psima) više nego jednostavni m anjak šećera. Karakteristična je za ovaj sim ptom ni kom pleks sm etnja unutrašnje bilanse, odnosno nepravilna regu lacija izm eđu k rv n og šećera i m ijen e tvari kiselina i baza. K od jednostavne h ipoglikem ije krvni šećer pada, a rezerva alkalija raste, dok k od šoka pad krvnog šećera i acidoza idu paralelno. D avanje šećera uklanja hipoglikem iju i acidozu a tim e i šok, ma da se daje šećer. Davanje kiselina k od šoka p ojačava acidozu i p ov išu je krvn i šećer, ali gotovo i ne u tječe na sam šok. D avanje alkalija uklanja acidozu kod šoka, ali uz to krvn i šećer jo š više pada. Unatoč toga šok prestaje. U koliko nisu uslijed šoka nastupile ireverzibilne prom jen e to alkaloza u v jetu je b o lje isk orišćavanje šećera u samimj stanicam a i u slijed toga pada krvn i šećer. Istovrem eno davanje šećera i alkalija k od šoka je svrsishod nije n ego davanje šećera sam og. A drenalin i acetylcholin d jelu ju jednako kao i in jek cija kiselina, t. j. oni pov isu ju krvn i šećer i p ojačavaju acidozu. Vitam in Bi nivelira i snizuje krvni šećer k od dijabetičara. N jegovo je djelovanje isto kao i konačno djelovanje alkalija. A lkaloza sprječava a acidoza ubrzava p o ja v ljiv a n je šoka. A lkaloza protrahira djelovan je inzulina i om ogućuje sniženje šećera s m nogo m an jom dozom inzulina nego što b i to bilo m o guće bez alkaloze. Dr. Rebec. Kirurgija A ntun Valečić: Interesantan slučaj stranog tijela u probavnom traktu. (Zbl. chir. No ). K roz enteralni trakt fiziološk i prolaze strana tijela u obliku hrane svakodnevno. O v d je se opisuje jedan interesantan slučaj kako se tijelo na n efiziološk i način n astojalo riješiti stranog tijela, k o je je d osp jelo u p robavn i trakt. P acijent, k o ji je došao u b olnicu radi neznatnih b olov a u lije v o m gorn jem trbuhu, im ao je ispod lije v o g rebranog luka kao dobra muška šaka veliki tum or, dosta tv rd e konsistence, na pritisak bolan, k o ji se vuče prem a natrag u predio lije v o g bubrega te izb oču je lijevu lu m - balnu regiju. Isti je p a cijen t p red 1 i pol godinu n ajednom osjetio ja k e b olove isp od lije v o g rebran og luka, tem peratura je bila p rek o 38. P acijen t n ije p ovraćao niti je im ao podražaj za povraćanje. B oli i tem peratura su potrajali 3 4 dana i prestali. N akon n ek olik o dana opet su se b oli i tem peratura p on ovili no p oslije 14 dana posve prestale i nisu se više vraćale. P oslije toga m u je b ilo dobro god. 1 p ol. N akon toga vrem ena osjetio je najedn om boli u lije v o j strani trbuha osob ito p od lij'evim rebranim lukom, k o je su se b oli protezale sve do u renalnu regiju. L iječn ik k o ji ga je konzultirao našao je ispod lijevog rebran o g luka oteklimu u v eličin i dobre šake, kako je gore opisana, ta ga je poslao u bolnicu. N akon svestranih pretraga odlu čilo se učiniti explorativn u in ciziju za eventualnu probatornu exciziju u koliko se radi o neoplazm i. K od operacije došlo se ispod m u skulature u jed nu šupljinu v elik u k a o m anja jabuka, k oja je bila puna n ek rotičn og gran ulacion og tkiva. Na dnu te šupljine našlo se jedan kom adić drveta (čačkalice) 3.5 cm dugog i do 2 m m širokog, k o ji je sigurno ovam o p rodro na svom putu iz crijevn og trakta. Interesantno je to, da taj k om adić drva na tom svom putu n ije probivši crije v o p rouzrok ovao ja če peritonealne sim ptom e nego samo lake boli i tem p, do 38. N a jv jeroa tn ije je, da je strano tijelo p robilo crije v o u p od ru čju lije v e fleksure, te da se stijenka crijeva odm ah prilijepila na parijetalni peritoneum i tako se sp riječio veći peritonealni podražaj. M ože biti, da je strano tijelo p robilo i k o ju v iju gu tankog crijeva i ta da se odm ah prilijep ila na lijevu stranu pariijetalnog peritoneum a i tako da je strano tijelo izašlo iz enteralnog trakta. Niti jedno niti drugo ne m ože se sa sigurnošću reći,, je r se nisu eksplorirali oldnosi u abdom enu a rentgenološki se ništa n ije dalo ustanoviti. Svakako je to jedan interesantan način k ako se tijelo nastojalo riješiti stranoga tijela. H ans-h einrich West ermann: O bolim a uzrokovanim metastazama (Zbl. Chir. No ). B oli živaca m ogu biti u zrokovane n ajrazličitijim uzrocim a, tako na pr. upalnim prom jenam a, kem ijskim, toksičnim i raznim drugim uzrocim a. A u tor h oće o v d je da g ov ori o bolim a, k oje su uzrokovane m ehaničkim pritiskom. A u tor opisuje dva slučaja m alignih tum ora, k oji su metastazirali i posve pritisnuli periferne nerve na gornjem ekstrem itetu tako da su uzrokovali neizdržive boli, k o je su dovele d o eksartikulacije ekstrem iteta i tek onda su prestale. Na histološkim slikam a m ože se lijepo vidjeti kako su u jed n om slučaju tum orozne m ase p osve opkolile živac i pritisnule ga kao u jed nu cijev. Na drugom se preparatu vtidi opet, da su tum orozne m ase posve prorasle živac i tako pritisnule p ojedin a vlakna senzibilnog živca i u zrokovale intenzivne boli. B oli te vrsti dolaze običn o nakon nekog vrem ena poslije kakve op eracije radi m alignih tum ora i to običn o nakon par tjedana ili m jeseci. Intenzivne su i nikakovim sredstvim a fizi-

35 619 kalne terapije ne dadu se odstraniti ili barem ublažiti. Takovi pacijenti ob ičn o postaju m orfinisti lili se ako je to još m oguće m ora pristupiti n ajradikaln ijoj operaciji. P oslije, kad se odstrani čitav obuhvaćeni živac b oli prestaju kao odsječene. Z ato autor upozorava da se u vijek k od pacijenata, k o ji dolaze radi bolova živaca a b ili su p r ije operirani radi kakvog m alignog tum ora, m ora svakako m isliti na boli u slijed k om p resije tum oroznim masama a ne sam o na banalni upalni neuritis. R. Seubert: O putovanju projektila u tijelu. (Zbl. Chir. No ). A utor opisuje slučaj jed n og pacijenta, k o ji je proveo cijeli rat kao bolničar na fronti i bio jednom ranjen u glavu i to samo hitcem, k o ji ga je -okrznuo tako- da niti jedan dan n ije izostao i'z posla. Sam si je p rilijep io na ranu flaster i rana je nakon 8 d/ana posve zarasla god. opazio je n ajednom da m u otiče predio nad desnom sisom. Ispočetka se par dana sam lije čio no kad n ije b ilo b o lje otišao je liječn ik u, k o ji m u je incidirao a-psces u veličini d ječje šake nad desnom sisoim iz k ojega je izvadio p rojek til iz vojn ičk e puške. P acijent posve sigurno tvrdi, da n ije p rije niti poslije nikada bio ranjen. Dr. A. V a l eč i ć. Neurologija i psihijatrija O. Gagel: Prinos patofiziologiji graničnog lanca. (N ervenartzt, 4., 1939, str. 186.) O. Foerster je istakao veliku važnost graničnog lanca sim patičnih ganglija kao iparamedularni put p rovođ en ja bolnih oćuta, što dolazi n aročito d o izražaja k od potpunog prekida kontinuiteta hrptene m oždine. Takav jedan vrlo instruktivan slučaj prikazuje G. ukratko k lin ičk i i m ikroskopsko-anatom ski. Radilo se o 48 godišnjem m uškarcu, k o ji je ui sam oubilačkoj nakani pucao u svoje grudi. M etak je prigodom kirurške interv en cije izvađen iz dorzalne p a rtije m eđularnog kanala, a pri tom e se je ustanovio široki prekid kontinuiteta m oždine. N e urološkom pretragom neposredno iza traum e ustanovljena je m lohava paraplegiija, kljenutost m jehura i anusa sa reflek sijom uz posvem ašnju anasteziju za sve oć-utne kvalitete do u k lju čiv o D 11. Jedino je postojao oću t b olnog pritiska testisa. N akon 1 m jeseca ja vili su se patološki refleksi, nakon 3 m jeseca p oja v io se je neugodni osjećaj k od gn ječen ja m uskulature potkoljen ice i kod pritiska na art. fem oralis, a nakon dalja 2 m jeseca b o lesnik je grubo lokalizirao duboki pritisak na don jim ekstremitetima. H istološkom pretragom 6 m jeseci iza traum e ustan ovljen je posvem ašnji diskontinuitet hrptenjače s vezivnom brazgotinom u visini D 11. P rem a tom e nalazu m ože se kazati, da param eđularni put, k oji u tom slučaju m ožem o zam isliti jed in o preko truncus sympathicus, ne vodi sam o jake senzibilne podražaje već om o gućuje i n jih ovu grubu lokalizaciju, a bolni osje t iz testisa ulazio bi u m edulu u segmentima iznad D 11. W. Müller: Neobični nalaz likvora kod moždanih k rvarenja i razmekšanja. (N ervenarzt, sv. 7., str. 358, 1937.) K od autopsijom utvrđenog slučaja m asivnog intracerebralr:og krvaren ja kao i k od slučaja većeg m oždanog sm eđ e-crv e- nog razm ekšanja lik vor je pokazivao izrazitu m eningitičnu form ulu: pleoeitozu, povećanje bjelan čevin e i nespecifičnu m astiks-krivulju. U drugom slučaju bila je -i klinička slika m eningealnog nadražaja, što je još više otežavalo ispravnu dijagnozu. Pat-ološko-anatom ski nalaz dao je razjašn jen je, jer je u oba slučaja došlo do jake leukocitarne reakcije u ok olici žarišta, a ta je prelazila i na meninge. U trećem slučaju m a sivnog ra zm ek šan ja 's jakom leukocitarnom reakcijom n ije bilo pleocitoze v e ć sam o um jereno povećanje bjelančevine i prom jena m astiks-krivulje. O. Schwink: Apendicitida i neuritida femoralisa. (N ervenarzt, sv. 7. str ) Uz pregled literature, iz koga se vidi rijetkost zajedničke poja ve neuritide fem oralisa i apendicitide donosi Schw. kazuistički prilog. Akutna apendicitida indicirala je operativni zahvat, prilik om k ojega se našao retrocek aln i položaj apenđiksa. Iza jed n e sedm ice razvila se je tipična neuritida fem oralisa, koja je nakon 2 m jeseca, kod pretrage, pokazivala sve sim ptom e: neznatna atrofija i hipotonija m uskulature ekstenzorne grupe bedra, pareza savijanja u kubu i pružanja koljena, oslabljen je PR, sm etnje senzibiliteta istostranog safenusa. K ao patogenetsko tu m ačen je dolazi u obzir m ogućnost širenja in fek cioznog procesa per continuitatem. H. Verfoiest i J. Zeledenrust: Derm oidna cista cerebelo-m edularnc cisterne. (N ervenarzt, sv. 7. str. 366, 1938.) K od 17-god. mladića razvijali su se u toku 2 godine sim p tom i, k oji su upućivali na obostrani unutarnji hiđrocefalus prouzročen procesom u stražnjoj jam i. K od operacije i obdukcije nađena je derm oidna cista u cerebelo-m edularnoj cisterni. I p o položaju i m ikroskopskoj strukturi odgovarao je derm oid potpuno slučaju opisanom od M. K ornfelda. L okalizacija je v rlo rijetka. J. Fulton: Spasticitet i čeoni režanj. (N ervenarzt, sv. 9, str , 1938.) Na osnovu eksperim entalnih činjenica dobivenih kod operativnih zahvata na antropoidim a, k o je autor provodi od god , dolazi do zaključka, da je spasticitet posljedica oslobađanja aktivnosti subkortikalnih centara, dakle otk očenje (Enthemmung) tih centara. Spasticitet nastupa u najčešćoj form i, kad se odstrani korteks na prelazu iz m otornog u prem otorno polje. Izolirani p resjek piram idalnog puta u -području m edule izaziva k od m akakusa sam o m lohavu kljenut, a talko isto i odstranjenje samo p olja 4 (po Foerster-B rodm anu). E kstirpacija p olja 5 vo-di do prisilnog hvatanja i do m eke plastične resistencije. Facit: spasticitet ne stoji u direktnoj vezi s o zljedama piram idalnog puta, on je posljedica isklju čen ja ekstrapiram idalnih kortikalnih puteva. Dr. Zv. S u š i ć. Oftalmologija Jaensch: Nasljedni postanak kratkovidnosti. (Med-, K lin I.). Pisac kaže, da je postajanje svakog lom a svijetla (refrakcije) u vjetovano nasljedstvom. Neznatna i srednje jaka kratkovidnost, k oja p očin je u godinam a razvoja, m ože se dovesti u vezu sa horm onalnim utjecajim a. Osim toga p ostoji veza izm eđu tjelesne građe i refrak cije. Tako na pr. p ostoji dalekovidnost više k od pikničnih, a kratkovidnost k od asteničnih -osoba. K ratkovidnost d je čje dobi, k o ja većinom vrlo b rzo napreduje, je beziznim no prirođena i vrlo često nasljedna. P rom jen e u očn oj nutrini kao što su: conus, prom jen e u žilnici na stražnjem polu, zatim prom jen e u perifern im dijelovim a žilnice i m režnice uvjetovane su nasljedstvom. O ve prom jene su posve slične senilnim prom jenam a, ali n ijesu p osljed icom rastezanja očne jabučice, n ego su p rav e mane. N asljedstvo kratkovidnosti je pretežno recesivno, k od čega je dom inantni tok baštinjenja ustanovljen isto tako kao i nasljedstvo spola za p ojedin e rodove. Pisac ističe, da se liječen jem kratkovidnosti slaže sam o u toliko, u k olik o Se radi o propisivanju odgovaraju ćih naočala. M edikam entozno lije če n je je u glavnom besm isleno (atropin, p ilocanpin). No budući da i n a jb o lji poznavaoci kratkovidnosti još i sada ne isključuju vanjske u tjecaje kod postanka kratkovidnosti, to im ade m eđikam entozno liječen je neko opravdanje. Ispravna ishrana je svakako od koristi. Fillipow: O elektromagnetičnoj pomoći. (Vestn. Oftalm ). B udući da je za uspjeh kod intra-okularnih stranih tjelešaca v rlo važno, da se ista po m ogućnosti što p r ije odstrane, to pisac kaže, da bi b ilo potrebno, da se u U SSR nabave veliki m agneti ne sam o u velikim centrim a, nego također i u m anjim m jestim a. Z b og toga bi bilo potrebno, da se u USSR požuri izradba velik ih m agneta u seriji. Izradba ručnih m agneta u seriji u USSR v eć zadovolju je. Što se tiče vrijednosti raznih tipova magneta, treba dati prednost M illinger-k lin gelfu ss-ovom tipu. Na koncu izvješćuje o rezultatim a svojih ekstrakcija stranih tjelešaca pom oću magneta. Od njegovih bolesnika oslijep ilo je 33%, :kođ 3.7% izvršena je enukleaoija, 14%' slučajeva im alo je slab vid t. j. do 0.09, priličan vid ( ) im alo je 11.1%', a 22% slučajeva im alo je dobar vid, dočim kod 15% slučajeva ostao je vid nepoznat. D oc. A. Španić. P atološka anatomija R. Rös s l e : Eksperimentalni prinos razum ijevanju žarišne infekcije. (V irchow s A rch iv B. 304, H. 1/ ). P ojam žarišne in fek cije stvoren je na osnovu kliničkog opažanja. Pokušaji, da se u eksperim entu stvore prilike, k o je bi odgovarale onom e, što se razu m ijeva pođi žarišnom in fek cijom, ostali su ranije bez uspjeha.

36 620 A utor je u početku pošao od id e je da u aseptične abscese ucijepi bakterije, očekujući razvitak žarišne in fekcije iz in ficiranog abscesa. U spjeh toga pokušaja je potpuno negativan obzirom na faktičn o izazivanje in fek cije, je r su bakterije injicirane u aseptični absces uginule. U sprkos toga, serijskim pretraživan jem histoloških preparata takvih aseptičnih abscesa različite starosti, dolazi autor do zaključaka, k o ji osvjetlja vaju pitanje žarišne in fekcije. U svrhu izazivanja aseptičnog abscesa uštrcavano je p otkožno kunićim a p o 1 ccm em u lzije aleuronata i u lja sjem enke pam uka, ili em ulzija aleuronata u fiziološk oj otop in i kuhinjske soli. O vim em ulzijam a dodan je Trypanblau i Lithionkarm in, da bi se ispitala propusnost čahure i eventualni transport lim f nim putem. Pokus je izveden na 22 kunića, a svaki od n jih je im ao po 4 abscesa. Starost ispitivanih abscesa kretala se od dana. K ao prva rea k cija organizm a na uštrcanu em ulziju bila je stvaranje fibrin sk og om ota ok o spom enute mase i nastajanje edem a u anem ičnoj okolini. U em u lziju u brzo ulaze leukociti, gd je potpadaju raspadu, tako da nastala tvorba dob ija sličnost abscesu. Oko tog abscesa postepeno se ra zv ija vezivna čahura isprva nježna, a kasnije postaje deblja i čvršća. Ubrizgana em ulzija i boja, prem a tom e, u početku ne m ogu biti rezorbirane; radi toga je okolina gotovo slobodna od b o je i ljuskica aleuronata. P etog dana prestaje ulaženje leukocita u absces, a p očin ju procesi od značenja za tum ačenje žarišne in fek cije. O kolno tkivo abscesa i čahura k oja se postepeno steže oko njega, p ov eća vaju tlak u abscesu. P od tim tlakom istiskuje se tekući m aterijal abscesa u ok olin u kroz inače n eoštećenu čahuru. Tako se m ože tum ačiti p o ja v ljiv a n je u štrcanog ulja u kapljicam a u ok olin i tek u ovom stadiju. O vaj relativno rani stadij m ogao bi nam tum ačiti ponašanje žarišta in fek cije bar što se tiče n je gove tekuće kom ponente (alergeni, toksini). Sadržaj abscesa dospijeva u ok olin u i na d rugačiji način, k o ji nastaje u kasnijem stadiju. Opaža se kako se vezivna čahura abscesa na m nogim m jestim a stanjuje, možda pod uticajem nekog histolitičnog ferm enta, k oji d jelu je iz abscesa na unutrašnju stijenku čahure. Na ovako stanjenim m jestim a dolazi do prokida čahure, a sadržaj abscesa izlazi kroz nastale otv ore u ok olin u u form i nekog prolapsa. O ko ov a k o prolabiran og sadržaja k roz fistulu čahure stvori se n o v i vezivni om ot, n ova čahura. Na novostvorenim čahuram a dolazi također d o prolom a i spom enuti proces p rolabiranja sadržaja abscesa i n ovog očahurenja se više puta p o navlja. T im p rocesom se izgled ishodnog abscesa potpuno prom ijen i: O d prvobitne ovalne form e nastane nepravilna, sa m nogo izdanaka, izm eđu k ojih se nalazi čvrsto vezivo stare čahure. O vakav izgled abscesa pog rješn o bi se tum ačio uraštanjem veziva u absces, dakle organizacijom, nego ga treba tum ačiti gore spom enutim prolabiranjem sadržaja abscesa i novim bujanjem v e ziva. 10-og dana se na unutrašnjoj strani kapsule abscesa p oja v lju ju poliplasti, k o ji fagocitiraju b oju i mast. Izvan čahure se vidi upalna in giltracija sa lim focitim a. tako da absces dobiva izvjesnu sličnost sa tuberkuloznom kavernom, k od k o je također vid im o tri kon centričn a sloja : epitelcid ne stanice, čahuru, upalnu infiltraciju. O ko dana iz okoline abscesa urastaju u n je g ovu kapsulu kapilare, k o je dopiru sve do sadržaja. Tim e je dana Inova m ogućn ost saobraćaja izm eđu sadržaja žarišta i organizm a. A u tor zaključu je, da se povrem en e navale»druge bolesti«m ogu dovesti u vezu sa naizm jeničnim zatvaranjem izlaznog in fek cioznog žarišta. H istološki se taj proces m ože točn o pratiti. N a jd jelotvorn ija je blokada žarišta (u eksperim entu uštrcanog sadržaja) u akutnom stadiju, kada se razvija oko abscesa fibrinski sloj i vazokonstriktorna anem ija sa edem om okoline. P ojave druge bolesti nastupaju sa istiskivanjem toksina, a osobito n akon što se odigraju p rovale sadržaja abscesa u ok olin u i uraštenje kapilara u čahuru žarišta. Dr. Kopač Rad skupština i sekcija Izvan redna m jesečn a skupštin a Hrv. lije čn ičk o g Z bora održana u četvrtak dne 12. listopada u predavaonici Hrvatskog liječničkog doma u Šubićevoj ulici 9. Predsjeda: prof. dr. Vladim ir Ć e p u l i ć. Zapisničar: dr. IFranjo V i šna r. I. Dem onstracije Dr. M laden Petras (ortopedska klinika profesor dr. B. Spišić): Ishem ična kontraktura. Izašlo u L. V. 10/1939. str U diskusiji su d jelju je g. dr. Carević i g. prof. dr. Šp i š i ć : Diskusija: 1) Dr. Carević: Na Puttä-evoj k lin ici vid io sam ishem ičniu kantrakturu k od h em ofilitičara, k o ja je nastala poslije lake kontuzije podlaktice. K od drugog bolesnika, sam o kratkotrajna kom presija od Esm archa na nadlakticu, dovela je d o ovakove kontrakture. Ova dva rijetka slučaja nađođajam p o d je li etioloških faktora k od isheimične kontrakture, o k ojim a je govorio dr. Petras. I ova p rim jeri govore, da su uzroci, k o ji izazivaju ovu deform aciju ruke, različiti i još u vijek nejasni i da prem a P utti-evoj pretpostavci ovise o individualnom labilitetu tkiva. 2) P rof. dr. Spišić: N aglašava važnost sudskonm edicinskog prosuđivanja k od odgovornosti za nastajanje ishem ičnih kontrakt tuira, jer usprkos n ajbolje reponirane frakture i ispravno podstavljenog sadrenog zavoja, m ože doći do V ollkm anove kontrakture. Doc. dr. M ilan Sm okvina (centralni rentgen zavod prof. dr. L. Popovi ć): Dem onstracije rijetkih rentgenograma. (Izaći će in extenso u L. V.) II. Izvještaj upravnog odbora. N ovi članovi: dr. S tjepan M iklin, priv. liječnik, K rižev ci; dr. R obert Nigoević, liječn ik, Zagreb. U m rli članovi: počasni član dr. František Kotynek, Prag; prof. dr. V ladim ir Pliverić, Z agreb; prim. dr. D ragutin Barković, Z ag reb; dr. Iv o Gašparac, Zagreb. Hrv. liječničkog Zbora. Predsjednik kom em orira um rle članove, skupština ustajanjem i sa»slava im «oda je počast uspom eni pokojndkâ. N adalje izv ješću je predsjednik, da je Banska Vlast odobrila nova pravila Zbora. III. P rof. dr. R adoslav Z. Lopašić, predstojnik n eurološke klinike: D ijagnoza i liječenje kronične encefalitide. (Izaći će in extenso u L. V.) IV. Eventualija. U zaklju ču je predsjed nik skupštinu. R edovita m jesečn a skupštin a H rvatsk og lije čn ičk o g Zbora održana u četvrtak dne 26. listopada u 18 sati u predavaonici Hrvatskog liječničkog doma u Šubićevoj ulici 9. Predsjeda: prof. dr. V ladim ir Ć e p u l i ć. Zapisničar: dir. F ran jo Višnar. P redsjednik p ozdravlja člainove Z bora g. dra. Ivana Stali a iz Splita, i prim. dr. M ilana Bergera iz Sušaka. I. Dem onstracije. Dr. Ivan Šalek (interna klinika p rof. dr. Ivan Botteri): Slučaj ehinokoka pluća. P acijent je 50 god. star, p o ljo d je la c iz katara Sinjskoga i dolazi s anam nezom : g. p očeli b olovi u grudim a s lije v e strane, ja či kod d u bokog disanja, miučio ga suhi kašalj, ili je p a k iskašljavao m alu količin u gustog, bjelk astog sp u ta n a. K a sn ije je nekoliko puta b ilo i m alo k rvi u ispljuvku. B ilo je i nekih bijelih kožica. T em perature n ije osjetio g. je radi toga u Splitu operiran i izvađeno mu je ok o 15 m jehurića iz lijevoga pluća. N ije imao sm etnja do g. kada se bolest pon ovila, pa su opet operacijom odstranjena dva m jehurića. D o p red 5 n ed jelja n ije im ao više tegoba. Sada ga opet b o d e u predjelu lije v o g rebren og luka, draži ga na kašalj, m alo teže diše, b oli ga u p redjelu kraj gorn je trećine sternuma. Tem perature n ije im ao. P rije 15 dana iskašljao je pon ovn o neku b ije lu k ožicu i gork u tekućinu: U rtikariju n ije im ao. P red 5 dana isk a šlja o je m alo krvi. A petit m u je dobar. Neznatno je oslabio.

37 621 Sam e ob jek tiv n e tegobe sa straine pluća i fizikalni nalaz su tipično nakarakteristični. Naime, p a cijen t se tuži na sm etnje k oje se ja v lja ju i k od m nogih drugih plućnih bolesti. Fizikalni nalaz isto tako m ogao bi nais zavesti na k riv i put; nalazim o naim e perkutorno skraćen zvuk, djelom ice s tim panitičnim prizvukom (izm edju 4. i 6. grudnog kralješka nai lije v o j strani), skraćen zvuk bazalno i sa strane od 6. rebra na niže, na tom m jestu oslabljen o disanje, a gore pooštreno disanje sa sitnim, suhim i vlažnim bronhitičnim hropčićim a. U ovom sm o slučaju dakako odm ah posum njali na eh inokokus pluća, je r je bolesnik već dva puta m anifestno bolovao od te bolesti, p ri čem u je iskašljao kom adiće kutdkule eh inokobusa i gorku tekućinu, a uz to je dva puta operiran, N adalje i opće stanj'e bolesnika afebiiilan je i v rlo dobro izgleda nam je dopustilo, da m islim o na recid iv te n je g o v e bolesti. Drugi dan po dolasku k nam a iskašljao je bolesnik finu kožicu bjelkaste boje, k o ja nam je n esu m n jivo tu bolest potvrdila. Ta je kožica od prilike velik a k a o b ob ica grozda, a bila je smotana i slijepljena kao m okri papir za cigarete. P od m ikroskopom, i to m alim pov ećanjem vidim o, tipičnu lamelam iu građu, kako je pokazuje kutikula ehinokokove ciste. P rikazujem o ovdje u naravi tu kutikulu, a i p o d m ikroskopom, je r se ipak v rlo rijetk o događa, da je liječn ik dob ije u ruke i da je vidi', p a se m ože dogoditi, da je i onda k ad je dobije ne prepozna, ako je n ije im ao prilike već i ranije vidjeti. N apom enuo bih još, da je dijagnoza potvrđena i rentgenološki i da slika pokazuje u m eđijalnim partijam a lijevoga pluća kao m anju jabuku veliku, okruglu i oštro ocrtanu sjenu. Osim toga je echinantigen proba p o Botteri-ju pozitivna, dok.hem ogram n e pokazuje eosdnofiliju. U diskusiji sudjelu je p rof. Botteri: O vom prilikom želio bih spom enuti, gg. kolege, veliku važnost pretraga sekreta i ekskreta u svakom slučajli, gd je postoji i n ajm an ja sum nja na p rodor ehinokokovih m jehura u kanalikulam i sistem. K od te pretrage n ije nalaz eh inokokovih kukica ni izdaleka toliko važan, koliko nalaz ehinokokovih membrana. M oje osobno iskustvo pokazalo m i je, da se k u kice v rlo teško nađu i u većini slučajeva ta pretraga zahtijeva antiform inizaciju dotičnog sekreta, dok je nalaz eh in okokovih m em brana m n ogo češći i m n ogo lakši, je r n e treba nikakve priprem e. Pretraga ispljuvka je m nogo lakša1, je r se m em brane m ogu lako razabrati, ako se doda m alo v od e i prom atra prem a tam noj podlozi. S druge strane bolesnici sami vrlo često opažaju u ispljuvku bijele, p rozirne krpice i liječnika sam i upozoravaju na m ogućnost p erfo riranog p lu ćn og ehinokoka. M nogo važn ija je naprotiv pretraga stolice i m okraće. U tim slučajevim a prod ora ehiniokokovih cista u crijeva i žučne puteve s jed ne strane, i p rod ora ehikonokovih cilsta u bubrežnu zd jelicu i du blje m okraćne puteve, bolesnici obično n e opažaju izlu čivan je m em brana pa stoga razloga treba liječn ik u svakom sum njivom slučaju pretražiti razrijeđenu stolicu i sedim ent m okraće na g ore opisani način, prom atrajući ga u P etrijev oj zd jelici prem a tam noj podlozi kod dobre rasvjeta. M nogo slučajeva žučnih kol'ika, k o je se inače ne m ogu razlikovati od holeliitijatičnih napadaja i m nogo bubrežnih kolika, k oje izg led a ju kao n efrolitijatičk e, nisu zapravo posljedica kam enaca nego p ovrem en og začepljenja duktusa holedohusa ili uretera konglom eratim a ehinokokovih m em brana. U svim tim slučajevim a m ože nam pom na pretraga ekskreta om ogućiti ispravnu dijagnozu. Dr. N evenka P i e r o t i ć - S o l t er (interna klinika prof. dr. Ivan Botteri): Slučaj malignog procesa u jetrim a. B. F., 42 godi., iz Splita, činovnik. Anamneza: m ajka um rla od tuberkuloze pluća, inače je obiteljska anam neza b. o. Od d ječjih bolesti, p rebolio ospice i pertusis g. je kroz 2 m jeseca im ao p rolje v e i to 4 5 stolica dnevno, k o je su b ile tekuće i pom iješane sa sluzi. Povišenu tem peraturu u to doba n ije im ao god. p oja v ile su se k od njega povišene tem perature do 37,5 C. P očeo se je znojiti i izbacivati žuti sputum, te se osjećao dosta slab i umoran. L iječn ik je pronašao da ima tuberkulozu na desnoj strani pluća. L ije čio se u B oln ici mil. sestara, gdje se je započelo sa davanjem pneum othoraxa, k o ji dobiva stalno od tog vrem ena do danas. Iza kako je p očeo dobivati pneum othorax spom enute su potešk oće iisčezle te se sada osjeća dobro, ne znoji se, nem a tem perature i m alo izbacuje. Na našu kliniku je došao 18. X i to zbog drugih p o teškoća. Naim e, v e ć od m aja o. g. osjeća se bolestan. Tada je osjetio po čitavom trbuhu napetost i pritisak, a i neke m ukle boli, k o je su bile više lokalizirane o k o pupka i u oba donja kvadranta trbuha. K ad su se prvi puta te boli javile trajale su uz m ale prekide čitav dan. K asnije m u je bilio dobro, ali su se ipak ove boli više puta opetovale, p o prilici svaki tjedan 1 2 puta. 25. septem bra je najednom d obio vrlo jake grčeve po čitavom trbuhu, a osobito u d on jim partijam a. Ti su grčevi trajali kroz sedam sati. Na sve ove poteškoće n ije polagao nikakvu važnost, dok n ije o k o 15. oktobra dobio pon ovn o veom a jake grčeve na opisanim m jestim a. Sada je otišao liječniku, k o ji ga je odm ah uputio u našu kliniku. K od nas se osjeća dosta dobro, samo što ipak dobiva g o to v o svaki dan spom enute m ukle boli po čitavom trbuhu i osjeća priti'sak u tom e predjelu. N ije prim jetio da bi m u trbuh postao u zadnje vrijem e veći i koliko se m ože sjećati bio je u vijek dosta debeo i n aročito m u je trbuh bio dosta velik. V ažno je istaći u anamnezi da si je bolesnik pred 2 m jeseca dao spaliti sitne tam no p ig - m entirane bradavice ispod pazuha. Status praesens: sredn je visok, p rim jerenog kostura, m uskulatura nešto slabije izražena, panikulus p riličn o razvijen. P acijent u licu nešto blijed. P o čitavom tijelu nalaze se sitni, tam no pigm entirani nevusi, razne veličine, ali ne veći od zrna kave. G lava: p ostoji lagano izraženi egsoftalm us i venuka pigm entoza na lije v o j d o n jo j vjeđ i. Vrat: bez patoloških prom jena. Thorax: srednje dug, u donjim partijam a širok, desna strana zaostaje k od disanja. P luća: lije v o p ostoji p erk u tom o u p redjelu iznad skapule skraćen plućni zvuk, inače nad ostalim partijam a norm alan plućni zvuk, respiratorna pom ičnost dobra. Desno perk utom o postoji skraćen plućni zvuk, osobito u gorn jim partijam a. A uskultatorno disan je je preko čitave desne strane oslabljen o, a ob o strano otraga u p redjelu iznad sredine isfcapule ču ju se sred n je veliki, vlažni hropci. Srce: je nešto povećano, drugi pulm onalni ton je naglašen. A bdom en: se nalazi iznad razine toraksa. Jetra je ogrom na. Prem a gore siže desno do 5. rebra^ n ad alje ispunja čitav desni i lije v i hlipohondrij, pa se od lije v o g rebren og luka spušta od p red n je aksilarne lin ije, pa dva prsta ispod pupka do nešto iznad desne P upartove veze. P ovršina jetre n ije glatka, nego se na n jo j pipa više čvorov a velik ih k a o šaka. T ako se ispod đesniog rebren og luka nalaze tri takova čvora. Spom enuti su čv orov i veom a tvrdi i na pritisak nešto bolni. Izm eđu čvorova površina jetre je udubljena. Slezena n ije povećana. G enitalija i ekstrem iteti su bez patoloških prom jena. Nalazi: tem peratura, puls norm alni, isto tako i tlak krvi. U rin pokazuje sam o povišen u robilinogen u razred jen ju 1:32. K rvn a slika: osim leukocitoze od ne p ok azuje nikakvih prom jena. Želučani sok: norm alan. SE nakon 1,2, sata, = 35,72 (seđ. W estergren). Što se tiče ispitivanja fu n k cije jetre to je ona normalna. Nalazi su slijed eći: Takata = negat. Galaktoza = 1,5. M eulengracht 9, Diazo dir. poz. F unkcija pankreasa je norm alna. Dijastaea u krvi. i urinu = 64, šećer u k rvi 110 mg Stolica: m ikroskopski nema m išićnih vlakanaca ni masti. Sputum : K och pozitivan. Echinantigeni negativan. WaR, Kahn, M einicke = negativan, M üller slabo pozitivan. Rentgenski nalaz pasaže želuca i crijeva b ez patoloških prom jena. Rentgenski nalaz plu ća i srca: na desno se vidi sredn je izdašan pneum othorax, k o ji se u glavnom lokalizirao uz lateralnu stijenlku grudnog koša1. P lućni je bataljak prekriven zadebljanom pleurom, a prem a d olje je prirasao s lateralnem stijen kom grudnoga koša. P regača je n a toj strani izvučena širokim zaraslicam a, k o je su naročito lokalizirane sprijeda, što se vrlo dob ro vidi na snim ci sa strane. D ijafragm a je nešto podignuta, slabije se miče. Na lije v o se infraklavikularno vide m aglušave sjenke i g ru b lje pruge, a u sredini ispod k lavikule i 1. rebra p ostoji oštro ocrtano s v je tlije m jesto u veličini lješnjaka. Ostali su dijelovi te polovine pluća norm alne prozirnosti i crteža. G orn ji je d io m edijastinum a privučen nešto na desno. Inače se n e vidi rtg. nikakvih naročitih promjena^ Srce je nešto p ov eća n o i to uglavnom lijeva kom ora, k oja je jače zaobljena, P oprečni desni p rom jer je 4 cm, pop rečn i lijevi 9 cm, uzdužni 14 cm. A k cija srca je ritm ična i snažna. A orta 2% prsta široka, tam nije saturacije. O čni nalaz: p ostoji veruka pigm entoza palpebae inf. sin. Iris tigrata. Fundus: Naevus chorioideae paracentralis o. sin. Tri nevusa h orioid eje na dnesnom oku. Jedan parapapilam o, jedan paratem proralno, jedan ispod arterije tem peralis inferior. Rektalni, nalaz: prostata ne pokazuje patoloških prom jena. Cistoskopski nalaz: b. o.

38 622 D iferencijalna dijagnoza: 1. budući da pacijent ima tuberkulozu pluća to sm o n a jp rije pom islili ne radi li se m ožda kod njega o tuberkuloznom procesu u jetri. U tom bi slučaju došli u obzir sam o tzv. solita m i koglom eratni tuberkli, k o ji dolaze u form i čvorova veličine šake. M eđutim ovo je ob oljen je neizm jerno rijetko. 2. N adalje m ogla bi doći u obzir i am iioidoza jetre, ali k od toga procesa ne dolazi do stvaranja čvorov a. Osim toga sm o kod našeg pacijenta m ogli dokazati, da1 se ne radi o am iloidozi i na taj način što sm o m u indicirali 10 ccm 1-%-tne otopine K ongo crvenila intravenozno i kada smo nakon 1 sat kontrolirali k rv našli sm o crven u b o ju u krvi, dok bi se k od am iloidoze ta b oja bila staložila u jetri. 3. M oglo bi se raditi i o apscesu jetre, m eđutim u tom slučaju postoje visoke tem perature sa septičnim tokom, dok naš pacijent uopće n ije im ao povišenu temperaturu. 4. N adalje dolazi u obzir još i jedan ehinokokus. No kod našeg bolesnika je echinamtigen reakcija negativna, a eosinofilnih leukocita ima sam o 1%. 5. Zatim p ostoji m ogućnost, da se radi o luesu i to u form i hepar lobatum syphiliticum. K od ovog ob oljen ja nalazim o čvorove, k o ji m ogu doseći veličinu šake. P rotiv luesa govori to, što kod našeg pacijenta nema pov ećane slezene, k o je je p ov eća n je kod luesa red ovito prisutno. Što se tiče seroreakcije to je k od našeg pacijenta W ar, K ahn i M einieke negativan, a sam o je M üller slabo pozitivan. Ova pozitivna M üllerova reakcija n ije odlučujuća za dijagnozu luesa, 6. K on ačn o dolaze u obzir tum ori i to maligni. M ože biti carcinom i sarcom i to prim am i i metastatički, P rim am i karcinom i su rijetk i, a osobito su rijetk i prim arni sarkom i jetre, iako su opisani slučajevi prim arnog m elanosarkom a jetre. U jetru najčešće m etastazira karcinom pankreasa u 50(% slučajeva, zatim carcinom vesicae feleae sa 39%, carcinom želuca i crije v a sa 33j%. K od sum nje na metastatički karcinom jetre treba pretražiti čitav probavm i trakt, zatim genitale, prostatu i bubreg. Mi sm o to k od našeg bolesnika i učinili, ali nism o našli prom jen a koje bi gov orile za prim arni karcin om spom enutih organa. Tako pasaža želuca i crijeva ne pokazuje patoloških prom jena. Za pankreas karcinom nem am o nikakvih pozitivnih nalaza, jer je fu n k cija pankreasa -normalna; nem a k opioznih m asnih stolica ni m išićnih vlakanaca u stolici. Dijastaza u k rv i i urinu i šećer u k rvi su norm alni. Isto tako ne pokazuje prostata patoloških prom jena. O bzirom na to što smo k od -našeg sl-učaja m ogli isklju čiti pomenut-a oboljenja, te budući da postoji ovako veliki tum or je tre, zatim spom enuti nevusi na koži i eho-rioidei to smo se odlučili za dijagnozu sarkom a i to m elanosarkom a iako je T orm e- lenova- reakcija norm alna. Thorm elenova reakcija je u ovom slučaju doduše negativna, ali m islim da će za par dana biti po-zitivna. I to nakon obasjavanja jetre rentgenovim zrakam a k o je će m obilizirati -melame i tim e stvoriti ovu reakciju pozitivnom. Dr. Z vonim ir Pavišić (očna klinika prof. d-r. Al-bert Botteri): Slučaj reciđivirajuće parenhimatozne keratitide. I. B., 27 god., bravar, neoženjen. Anamneza: P očetkom ove godine u m jesecu siječn ju opazio je bolesnik da mu je- lije v o ok o crveno, da slabije vidi i da ga ok o boli. Tada se je lije čio u b oln ici u M ariboru. Tom prilikom je ustanovljeno, da su kod roditelja seroreakcije kom pletno pozitivne. N ajm lađi brat od 24. god. također je im ao kom-pl. poz. -seroreakcije. S rednji brat od 26 go-d. -nema pozitivnih reakcija, a sam bolesnik je im ao tada također seroreakcije kom pi. pozitivne. D o tada niije znao ni on ni braća, da b o lu ju od luesa. U bolnici je svršio jednu kom binovanu kuru (N. S. B.). U početk u bi ga oke u v ijek iza in jek cija ja če b o - Ldlo i -bilo ja če crveno. Z ube je od m ladosti ima-o n evaljale, te je neke m orao izvaditi, a -druge popraviti i staviti na njih krune zbog trošno-sti. K osti i zglobovi- n ijesu ga nikada bolili. D ječjih bolesti se ne sjeća. B olesnik navodi, da je u početku u školi v rlo teško učio. Inače n ije drugih nikakovih bolesti Imao. Ne puši, ne -pije. Inf. ven. neg. Status praesens 28. III D. o.: B. o. Ast. 30 = 0.5 D. V od : 6/12??? 1.0 Dsf D cyl. 30 = 6/8 6/6??? L. o.: Cil'ijarn-o in jicirano. R ožnica difuzno nježn o točkasto i prašinasto in filtriran a u dubokim slojevim a, nešto gušće u centru n ego u p eriferiji. Na stražnjoj ploštini postoje masni precipitati. Šarenica nejasnog crteža. Z jen ica nepraviln o okrugla zbog stražnjih sinehija. Leća -i staklovina b. o. Fundus b. o. Tonus norm. Jaka- fotofobija- i epifora. Ast. 180 = 1.50 Dsf. V cs: 6/36' 1.0 Dsf. o D cyl. 180" = 6/18??? Nalaz pluća i srca b. o. Urin b. o. Neurološki -nalaz: tremo-r jezika, vjeđ a i prstiju, te povišeni refleksi psihoneurosis. Som atski -nalaz b. o. O t o r i n o ra l i n gol. nalaz: Rhinitis chronica sicca, Arthritis art. m andibulae dex. Am ygdalitis chronica. Rentgenski nalaz desnog rnand. zgloba pokazuje proširenje zglobne pukotine bez prom jen a na zglobnim plošti-nama i koštanim dijelovim a. Serološki nalaz: W ar negat. Kahn, M einieke, M üller: pozitivan. R eakcije na Tbpr. I. i -na sol. A. O. I. slabo pozitivna. B olesnik je liječen subkonj. in jek cija m a sol. NaCl, a općenito in jek cijam a Calcium Sandoz i Natr. kakodyla-ti i 3'% Calc. jodata. Tokom liječenja u m jesecu svibnju pojavili s-u se sitni duboki prašinasti paralim-barni infiltrati i na -desnom oku između 5 6h kao 1 prašinasti precipitati, dok su ise na lije v o m oku pareneh. in filtrati resorbirali, sinehije rastrgle i preostali samo nježni precipitati, a v id se pop ra vio na 6/8 sa k orek cijom. U takvom stanju je i otpušten kao p oboljšan dne 24. V L ije če n je je nastavio k od k u će u M ariboru, gd je je dobivao drugu kom bin ovan u kuru (N. S. -H g.) u m jesecu kolovozu. U početku je na in je k cije reagirao tem peraturam a. Za vrijem e liječen ja oči ga n ijesu bolile i n ijesu bile crvene. Po svršetku druge kure nakon m jesec dana u početku m jeseca listopada ponovno se u palilo lije v o oko uz jake b olove, te se vratio k nama na liječen je sa slijedećim nalazom. Status praesens: dne 7. X D. o.: bez podražaja. Oko nešto konjuktivalno injicirano. P rednji d ijelovi oka- b. o. Fundus: G liozno tk ivo na papili jače razvijeno. U p eriferiji jasan crtež žilnice s nekoliko disem ini- ranih točkica retinalnog degeneriranog pigm enta. V od : 6/ D-sf D cyl. os 30 = 6/7 6/6??? L. o. oilijarno jako podraženo. Izm edju 10h 2h p ostoji oko 1 m m široki panus u form i epulete s m noštvom gustih površnih krvnih žila. Na rubu panusa polum jesečasta zona pahuljastih prašinastih dubokih in filtra cija široka oko 1 mm. Na stražnjoj ploštini rožnice nježn-i pigm entirani stari ostaci precipitata. Šarenica atrofična. Stražnja sinehija prem a 8h. Ostaci pigm enta na1leći. Fundus: G liozno tkivo na papili jače razvijeno. U periferiji ja sn iji crtež žilnice sa disem iniranšm crnim točkicam a pigmenta. Vis: 6/ Dsf. o 0.50 D cyl. os 180 = 6/8 Sol. Tbpr. II. slabo poz. Seroreakcije: W ar a-utotropan. Kah-n, M einieke i M üller. poz. D ne 9. X. bolesnik je dobio 1 ccm a-utoserum subkonj. uz Limbus prem a 12h u lijevo oko. D rugi dan je došlo do lokalne anafilaktične reakcije s edem om sp ojn ice, kože gorn je v je đ e i ja čim bolovim a, te jačim sukulencijam a panusa. D va d-ana k a sn ije p roširile su se duboke prašinaste- Infiltracije prem a centru rožnice u form i dvaju trokuta od lih i lh u ove in filtracije urasle su odm ah guste i duboke k rvn e žile, k o je su jasno bile izražene nakon 5 dana Dne 14. X. započeta je treća kom binovana kura s piriferom. N. S. i Bi. M eđutim je bolesnik ob o lio dne 18. X. od fo litoulame angine uz povišenu temp, do 38. Z b og angine je liječen eolv-ochinom i kininstreptazolom, te se angina za 3 dana- stišala i bolesnik je postao afebrilan. Epikriza; K od našeg slučaja radi se dakle -o kasnoj p o - parenhim atozne reciđ ivira ju će keratitide, suhe kron ične rin i- parenhim atozne reciđ iviraju će keratitide, suhe kron ične rirnitide i artritide desnog m andibularnog zgloba. Reci-divirajuća ataka je veom a jaka i pokazuje -sliku prim arnog razvoja parenehim atozne keratitide. P rvi je napadaj m eđutim im ao atipičnu sliku prašinaste punktiform ne duboke keratitide sa jakom iridociklitido-m, kakova se v ećin om vidi k od akviriranog luesa, dok se kod našeg slučaja nem inovno radi o kongenitalnom kasnom luesu. K arakteristično je da recidivi u našem slučaju pokazuju jaku anafila-ktičnu reakciju na lokalnu aplikaciju autoseruma, što govori -u p rilog W essely-ovog shvaćanja o anafilaktičnom postanku parenhim atozne keratitide, k oju je on u nespecifičnoj form i m ogao izazvati eksperim entalno reinjekcijo-m serum -antigena u rožnicu sensibiliziranog kunića. Dr. B ranko Kesić, liječnik Suzora: Jedan slučaj ozljede električnom strujom. (Vidi pred n ji dio L. V.)

39 623 U diskusiji su d jelu je gg. doc. dr. Hauptfeld, dr. Schlesinger i dr. Sučić. Doc. dr. Hauptfeld pita, da li predavač drži, da li je oštećenje živaca nastalo direktno d jelovanjem električne energije ili m ehaničkim inzultom uslijed jakog trzaja mišica. Dr. Kesić odgovara, da je oštećenje m ehaničke naravi uslijed rastezanja, Dr. Schlesinger p rim jeću je, da se na jed noj m jesečnoj skupštini Z bora liječnik a raspravljalo v rlo živ o o ispravnom pružanju p rv e pom oći u nesrećen im od električne struje. Tom zgodom izabran je i odbor, k oji je im ao zadaću da sastavi k n jižicu o elek tropatologiji za liječn ik e i da tu k n jižicu izda onda u zbirci M edicinske biblioteke, kako bi se ubuduće unesrećenim od električne stru je pružala ispravna prva pom oć. M olim g. predsjednika da nam kaže, što j'e v e ć dosad uradio spom enuti odbor. Ovaj upit na g. predsjednika stavljam radi toga, je r se je u jednom gradu dogodila opet nesreća u slijed udara o d električne stru je i tom prilikom nastradale su dvije osobe. Prva pom oć n ije pružena kako treba, pa se im a utisak, da su i ova dva života nepotrebno ugasla. K ao Z b o r liječn ik a ne sm ijem o pak stajati skrštenih ruku, je r neispravno pružanje prve pom oći ne m ože služiti na čast našem zvanju. P redsjednik izja v lju je, da izabrani odbor još n ije stavio konkretne predloge. Dr. Sučić: K ako je, sudeći po izlaganjim a g. predavača, kod bolesnika uz ispad m otiliteta p ov rijeđ en i senzibilitet, to mi ipak izgleda da p ostoji kod ozlijeđen og povreda slična kao kod siringom ijelije. II. Izvještaj upravnog odbora. Opskrba lijekovima za vrijem e sađanjih izvanrednih prilika. P redsjednik izv ješću je, da je odbor H rvatskog liječn ičk og Zbora sazvao na inicijativu H rvatskog društva za internu m e dicinu za srijedu 25. X konferenciju, k oja je raspravljala 0 tom, kako bi, se opskrba s lijek ovim a za v rijem e sadanjih izvanrednih prilika osigurala i tako organizirala, da ne bi u slije d nestašice lije k o v a ili radi n jih ove skupoće stradalo narodno zdravlje. Anketi su prisustvovali: u im e H rvatskog liječn ičk og Zbora predsjednik prof. dr. V ladim ir Ćepulić, dr. A nte Vuletić 1 dr. Franjo V išna r, od strane L jekarničke kom ore predsjednik Mr. Ph. Josip Salopek, u im e H rvatskog društva za in ternu m ed icin u gg. prim. dr. L u jo Thaller i doc. V in k o V u letić, u im e H rvatskog kiru rškog društva g. dr. Dušan M a - chied o, te ravn atelji bolnica gg. prim. dr. K urt H ü h n, dr. Ivan M a j n a r i ć i dr. A ntun S a s s o, a u im e L iječn ičk e K o m ore tajnik g. dr. V ladim ir F r a n k o v i ć. K on feren ciji je predsjed ao predsjednik Z bora g. prof. dr. Vladim ir Ćepulić, zapisnik je vod io zapisničar H. L, Z. g. dr. Franjo V i šna r. N akon opsežne rasprave stvoren je slijed eći zaključak: K on feren cija sazvana od strane H rvatskog liječn ičk og Zbora, koja je raspravljala o tome, kako bi se opskrba lijek ovim a za vrijem e sadašnjih izvanrednih prilika osigurala i tako organizirala, da ne bi uslijed nestašice lijek ova ili radi njihove skupoće stradalo narodno zdravlje, konstatira, da su stanoviti lije kovi, a osobito lijek ovi inozem nog porijekla i povojn i m aterijal u cijen i v eć skočili. Nadalje je konstatirano, da se stanoviti lije k o v i u veletrgovinam a v e ć teško dobavljaju. P ostoji bojazan, da bi i nestašica lije k o v a kao i skupoća lijek ova m ogla postati i akutnija. Stoga k on feren cija predlaže, da H. L. Z. pošalje jed n o izaslanstvo Banskoj Vlasti Banovine Hrvatske, k oje bi kom petentne faktore upozorilo na te činjenice i zam olilo za hitnu intervenciju i, pom oć u toj stvari. K onferen cija je m išljenja, da bi bilo potrebno: 1. Olakšati uvoz svim sredstvim a svih neophodno potrebnih inozem nih lijek ova, poglavito sniženjem carina, dobivan jem deviza za neophodno potrebne lijek ove uz eventualne druge olakšice; 2. da se osiguraju bolnicam a nužne količine sredstava dom aćeg porijek la, k o je su nedavno nestale iz prom eta, poglavito eter d form alin ; 3. olakšati razdiobu lijek ova popisom svih zaliha lijek ova koji u zem lji postoje k od veled rogerija, zastupstava, kem ijsk o- farm aceutskih tvornica i sličnih poduzeća: 4. olakšati konzum galenskih preparata davanjem špirita i šećera bez trošarine u svrhu prod u k cije lijek ova i raskužnih sredstava; 5. poduzeti hitno sve m jere da bude bolnicam a i kurativnim zdravstvenim ustanovam a om ogućeno dobivanje zavojnog materijala u dov oljn im količinam a uz norm alne cijene. P ostojeće zalihe treba da se popisu i zato, da bi se m ogle pravilno razdijeliti; 6. da se povede diskusija o potrebi stvaranja nužnih stokova lijekova i zavojnog m aterijala u našoj Banovini; 7. da se stavi pod kontrolu izvoz svih u našoj državi p roizvedenih lijek ova i ljekovitih specijaliteta i da se izvoz lje kovitog bilja i droga kao i lijek ova i ljek ovitih specijaliteta dozvoli tek nakon punog podm irenja dom aćih potreba; 8. potrebno je također upozoriti nadležne faktore da je nabava i popravak instrum enata naročito za okulistične potrebe veom a oteščana i da će i tu trebati hitno naći način da se prilike olakšaju. Predsjednik stavlja zaključke k onferencije na diskusiju: Dr. Sučić: V rlo je važn o znati, k olik o se lijek ova k o ji se troše u našoj državi uvoze iz inozem stva. K oliko je meni poznato, glavni naši dobavljači lijek ova i sirovina za produkciju lijekova naših farm aceu tsko-kem ijskih tvornica su klirinške države, poglavito N jem ačka. Bilo bi korisno poduzeti kod nadležnog M inistarstva, k oje regulira naš robni prom et sa va n j skim državam a, a to je M inistarstvo T rgovine i Industrije, da se zam oli to M inistarstvo, da vod i brigu o tome, da se ne obustavi isporuka lijekova sa strane klirinških zem alja. D obavljanje lije k o v a iz neklirinških zem alja je otešćano time što ima malo deviza. P redsjed nik prim jeću je, da je to v e ć p red vid jen o u 1. točki rezolucije. D oc. dr. Hauptfeld; U vezi pom anjkanja lijek ova trebalo bi naglasiti, da je put od producenta do potrošača v rlo kom pliciran. L ijek ovi idu kroz kontrolu. Trebalo bi ovu čin jenicu uzeti u obzir i p ojedn ostaviti taj put od producenta od nosno uvoznika do potrošača. Dr. M ario D u i ć : T reba da se ograniči u voz onih lijek ova za koje m j im adem o zam jenu u dom aćoj, industriji ili im ađem o dovoljne rezerve. Tim e bi se klirinške svote uštedite za neophodno potrebne lijek ove. P rof. dr. Ivančević: Zagovara štednju lijek ova, a uvoz lijek ova treba racionalizirati. Predsjednik odgovara, da će se i ove prim jedbe kolega priopćiti Vlastim a kod predaje zaključaka. Skupština zaključu je, da odbor izabere iz svoje sredine osobe, k oje će vlastima predati zaključke Zbora. Zatim saopćuje predsjednik, da će doc. dr. V inko Vuletić održati Seminar iz elektrokardiologije. Sem inar započinje 7. X I u 18 sati (bez akadem skog četvrta), a održavat će se svakog utorka i petka u p r e d a v a o n ici. H rvatskog liječn ičk og doma. III. Prim. dr. M ilan B e r ig e r, šef ginekol. odjela ban. bolnice, Sušak: Prerano odljuštenje plodve i apopleksija utero-placentarna. (V idi prednji dio L. V.) P rof. dr. Durst: K usp jelom predavanju kolege g. prim a riusa dr. B e r g e r a hoću da učinim samo 2 kratke prim jedbe. A blatio placentae praem atura, a p ogotovo u vezi sa u teroplacentarnom apopleksijom je veom a rijetka. Na našoj klin ici opažali sm o do godine sam o 2 slučaja uteroplacentarne apopleksije, o kojim a je godine referirao prof. dr. V i d a ković na kongresu u Splitu (vidi L iječn ičk i V jesn ik godine 1931.). Od onda nismo vid jeli ni jedan slučaj. K olega g. dr. Berger im ao je 3 slučaja u k ratk o v rijem e, otkako je šef novo kreiranog odjela b olnice na Sušaku. On je evo im ao1 p r v i kod nas priliku, da prim ijeni u n o v ije doba pređlaganu amputaciju uteri praecaesareu ili sectio Caesareu en b loc. Drugo što bih p rim ijetio je okolnost, da baš rad kolege Bergera kako to i današnje n jegovo odlično predavanje pokazuje potvrđuje potrebu, da se opstetricija i ginekologija u bolnicam a prepusti stručnjacim a specijalistim a. To je stajalište, za k oje smo se i naš Z b o r liječn ik a i mi u banovinskom sanitetskom savjetu opetovano zalagali. U spjesi u evo očigledni. K olegi g. dru. B e r g e r u srdačno čestitam. Prim. dr. Berger zahvaljuje g. p-rof. Durstu kao svojem učitelju i svoj će rad u tom pravcu i nadalje usavršavati. P redsjed nik zah valju je kolegi Bergeru na zanim ljivom referatu sa željom, da ponovno referira o svojim iskustvim a u Zboru i m oli ga, da Z b o rovoj sek ciji»h rvatskom liječn ičk om društvu u Sušaku«i našim ondašnjim kolegam a izruči pozdrave sa željom za što užu suradnju. U 20 sati zak ljuču je predsjed nik skupštinu.

40 624 Zapisnik IV. m jesečn og sasta n k a k iru rške sek cije Z b ora liječn ik a održanog dne 20. IV u predavaonici kirurške klinike D raškovičeva ul. 19. P redsjeda: prof. dr. Budisavljević. Zapisničar: dr. Paleček. P rof. dr. A. Šercer: a) Rijedak slučaj s'tranog tijela u ezofagusu. Igla zabodena u plexus cervicalis. B olesnik S. J. 51 godinu star, željezn ički radnik, došao je na kliniku dne 24. II god. sa slijed ećom anamnezom. P rije dva dana je o je bolesnik o podne kruh i u jednom m om entu je osjetio oštar u bod u vratu, tako da je odm ah izbacio1 kruh, ali usprkos toga osjećao je i dalje da ga nešto bode u vratu i počeo je teško disati i kašljati. U početku je o sjeća o oštre boli samo na lije v o j strani vrata u predjelu prstenaste h rskavice i to sam o u m om entu kada bi gutnuo. Dva sata nakon toga što je progutao strano tijelo, počeo je osjećati boli ne sam o u vratu nego i u lije v o m ramenu. Boli su se u toku dvaju dana, dok n ije došao na kliniku, ne samo pojačavale nego su se u lije v o j ruci spuštale sve niže, tako da ga sada boli n e sam o ram e i nadlaktica i podlaktica osim šake. K adagod bi gutnuo slinu, osjetio bi jake boli u ruci od ramena sve do šake i po prilici kroz dva sata bila bi mu ruka paretična u ram enu i u laktu, dok je šaku samu m ogao aktivno gibati. Istu p oja vu osje ća o je i k od dodira larinksa sa lije v e strane. K od dolaska na kliniku bio je lije v i g orn ji ekstrem itet paretičan, osim šake. K od ezofagosk opije opažena je na lije v o j strani ulaza u ezofagus malena crna tačka, k oja je odgovarala glavici zahrđale igle, k o ja je bila zabodena u ezofagus u sm jeru prem a d o lje i lateralno sve do sam e glavice. O dgovarajućom h vata ljkom je glavica uhvaćena i čitava igla izvađena bez ikakovih poteškoća. N akon ekstrakcije igle bolesnik je još u v ijek osje ća o boli kod gutanja ali u znatno m anjoj m jeri, no lijevi gorn ji ekstrem itet postao je sm jesta m obilan. T okom slijed ećih d v aju dama boli su sasvim prestale, gutanje i disanje je bilo sasvim n orm alno, a k o d kontrolne ezofagosk opije nađena je na m jestu uboda igle sam o m ala fibrinozna krpica, te je bolesnik zdrav otpušten kući. Prem a tom e m ožem o neobičnu sim ptom atologiju ovog slučaja rastum ačiti tako, da je igla, k o ju je bolesnik progutao, probila zid ezofagusa i zabola se u ogranke plexusa cerv i- calisa. To je slučaj kakova u cijeloj literaturi dosada nijesm o našli. b) Nagla smrt 11 godina nakon resekcije čeljusti radi karcinoma. B olesnika P. F. 45 godina stara iz Zagreba p rim ljena je po prvi puta na k lin ik u 24. septembra Iz anam neze sm o saznah, da po p rilici v e ć 6 godina osjeća sm etnje u desnoj polovini g orn je čeljusti; u p red jelu 2 m olara osjećala je boli i oteklinu. P rivatni zubar ju je u putio na rentgensku pretragu, k oja je pokazala, da se u području alveolarn og nastavka nalazi desno gore vjeroja tn o sekvestar. Isti zubar je u pretpostavci, da se radi o osteom yelitisu, ekstrahirao bolesni zub i pokušao ekskohleirati ranu. K od toga je iz sam og sinusa m aksilarisa odstranio velik e k oličin e tum oroznoga tkiva, k oje je poslao na histološku pretragu u naš patol.-anatom ski institut. D iagnoza je glasila: adenocarcinom a. Radi toga je uputio bolesnicu na kliniku. Na klin ici je ustanovljeno da se radi o m alignom tum oru u desnom sinusu maksilarisu, k o ji je urasao u proc. alveolaris i to m edialno do blizine sredn je lin ije, a straga gotovo do angulusa m aksile. B olesnici je preporu čeno da se operira, našto je ona radi privatnih razloga otišla sa klinike, te se je p o novno vratila na kliniku dne 18. oktobra 1928., te je v e ć slijedećeg dana operirana u lokaln oj anesteziji i to k rvavim načinom. Izvedena je Rhinotom ia lateralis po M ou re-u i parcijalna resekcija desne gorn je čeljusti. O peracija je bila parcijalna u toliko što je ostalo intaktno sam o dno orbite, dok je čitav ostali d io m aksile zajedno sa proc. pterigoideusom radi opsega tum ora m orao biti reseciran. B olesnica je m jesec dana nakon operacije otpuštena u kućnu n jeg u sa protezom k o ju je izradio privatni zubar, te je odm ah upućena u postoperativnu rentgenterapiju, k oja je provednea u našem rentgenološkom zavodu. Još iste godine t. j u decem bru prim ljena je bolesnica po treći puta na kliniku, ali ovaj puta radi akutne upale sredn jega uha na desnoj strani, kom plikovane sa m astoiditisom. Radi toga je k od bolesnice dne 22. decem bra izvedena antrotom ija i m astoidektom ija na desnoj strani. Bakteriološka p re traga gn oja iz m astoida pokazala je da se radi o hem olitičkom streptokoku. D ne 19. januara otpuštena je bolesnica sa klinike zdrava, U m artu 1929 g. dolazi bolesnica na kliniku po četvrti puta radi k ron ične upale sredn jeg uha na lije v o j strani. Tom prilikom je izvedena tzv. radikalna trepanacija tem poralne kosti te je bolesnica 5. aprila op et otpuštena zdrava kući. N akon toga se bolesnica osjeća dobro i dolazi povrem eno na kontrolu. D ok u decem bru godine, dakle više nego 4 godine nakon resek cije čeljusti, n ije počela iz rane u ustima pom alo krvariti i osjećati boli i to odostraga d olje gd je je velik a proteza n ajv iše pritiskala. Na tom e m jestu je nađen m aleni tum or u veličin i zrna graška, k oji je čvrsto prirasao na podlogu, te je bio nepom ičan i pokriven glatkom neprom ijen jen om sluznicom. Taj tum or je dne 5. januara dialerm ijom skuhan. T om prilikom se ispostavilo da je tum or bio m n ogo veći nego je izgledao. Prem a g ore je dosizao do visine sred n je školjke, a prem a lateralno je urasao u brazgotinu od p rve operacije p o d bukalnu sluznicu, te je im ao veličin u oraha. Nakon što je rana počela zdravo granulirati, upućena je b o lesnica na terapiju u R adium instiut. O vaj puta je histološka diagnoza glasila sam o C arcinom a, ali u detaljnom se nalazu govori, da je tum or građen iz sitnih tračaka epitelnih stanica, k oje su poredane djelom ice oko malenih šupljina, što bi gov orilo za to da se je radilo o adenocarcinom u. N akon toga se bolesnica opet potpu no dobro osjeća i vrši sv o ju dužnost više od d v ije godine, dok u januaru ne dolazi pon ovn o na kliniku i to po peti puta, je r je opazila ispod k ože u desnom obrazu m alu kvržicu. Taj tu m orčić je dne 29. januara hirurški kroz usta odstranjen, a radilo se je o m alom tum orčiću u v eličin i k oštice od trešnje. Na prorezu se je ispostavilo da se radi v jeroja tn o o n ekoj cisti k oja je bila ispunjena bistrom tekućinom. M eđutim je histološka pretraga pokazala da se radi o C arcinom u. H istološki nalaz glasio je : Čahura šupljine je građena iz čvrstog veziva, a sadržina je tk ivo građen o iz m alo v eziv n e Strome u k o ju su u k lop ljen i uski tračci sitnih epitelnih stanica. B olesnica je upućena na am bulantno lije č e n je radium om. Inače s e je dobro služila s v o jo m protezom i dobro je gutala i govorila. U ovom e slučaju radilo se je dakle o m aloj m etastazi v jeroja tn o u jed n oj lim fn oj žlijezd ici na obrazu k o ja je opažena 6 godina nakon resekcije čeljusti. Na ovom e m jestu naglašujem o, da osim ov e m etastaze ispod bukalne sluznice n ije kod bolesnice nikada bilo metastaza u lim fnim žlijezdama na vratu. N akon toga opet se bolesnica 2 godine osjeća dobro, te istom u m aju godine dolazi sam o am bulantno na kliniku, je r je opazila odostraga gore u v e lik o j op eracion oj šupljini, jed nu kvrgu. T om p rilik om je ustanovljeno, da se odostraga gore, na strop u operacione šupljine, a na dnu orbite nalazi glatki recid iv tum ora v elik poput oraha. Rentgenski je utvrđeno, da je tum or urasao u orbitu. Stoga je bolesnici p reporu čeno da pristane na egsenteraciju orbite i da nastavi sa radium terapijom. M eđutim bolesnica n ije pristala ni na operaciju ni na radium terapiju i n ije se poja v ljiv a la na klin ici, te je još 2 god in e živ jela p riv id n o dobro dok n ije 7. m arta naglo na ulici um rla. B olesnica je daikle um rla 10 d p o l godina nakon izvršene resek cije čeljusti, a 16 i pol godina, n akon što je osjetila prve sm etnje na m jestu gd je se je razvio tumor. Osim navedenih o p era cija bila je bolesnica jed n om na lije če n ju u našem CRI i to godine, kada je dobila jednu punu dozu o d 12 HE (H olzknech t-jed inica), zatim je bila dva put na liječen ju u našem Radium institutu i to' prvi puta u godini kada je dobila uisve 9540 m g sati, a drugi puta godine kada je dobila ponovno 9520 m g sati. K ako sm o nakon sm rti saznali tužila se je bolesnica posljed n jih n ek olik o tjedana p rije sm rti na teško disanje, što je obdukcioni nalaz razjasnio. B udući da je bolesnica naglo na ulici um rla, bila je izvedena sudska obdu k cija na našem suđsko-m edicinskom institutu, pa je tom p rilik om postavljen a slijed eća patološko-anatom ska dijagnoza: R eoid iviraju ći aden o-carcinom d. antruma H ighm ori sa p rod orom kroz d. stranu lubanjske spodine (foram en opticum). K arcinom atozna in filtracija d. carotis int. na bazi lubanje sa arozionom aneurizm om i spontanim prsnućem. Interm eningealna h em oragija na bazi m ozga. O pćenita sekundarna karcinom atoza. Karcinom atozne metastaze su se našle skoro u svim unutrašn jim organim a, a n aročito b rojn e su bile u plućim a koja su bila kao posuta sa metastazam a, v je ro ja tn o v r lo svježeg datuma. Sm rt je nastupila u slijed prsnuća karotide i krvarenja na bazi lubanje. O vaj sm o slučaj prikazali iz više razloga. 1. Z an im ljiv je i neobičan način sm rti u ovom slučaju, je r kako smo vid jeli bolesnica n ije umrla direktno o d karcinom a ili n jegovih neposrednih posljedica, nego je umrla od k rvaren ja u m ozgu, dakle od jed n e indirektne posljedice svoje prim arne bolesti.

41 Č injenica je da je ta bolesnica živjela n ajm an je 11 godina otkad se p o čeo razvijati karcin om u n jen oj čeljusti. Ona je k roz to v rijem e više puta bila p rivid n o zdrava, ali kako konačni ishod bolesti pokazuje, on a n ije bila nikada de facto zdrava, je r je karcin om postajao bez prekida usprkos naših višekratnih zahvata. M islim o da su ti zahvati bili za bolesnicu ipak od koristi i da su u sp jeli barem usporiti nem inovni tok bolesti, jer ne v je ru je m o da bi ta bolesnica bila p roživjela još 11 godina, otkad je diagnoza bila postavljena, da je tum or bio prepušten sam om e sebi. V jerojatn o je da hi bolesnica podlegla bolesti davno prije. M islim o da su operativni zahvati kod karcinom a čeljusti ipak od koristi za bolesnike i da sm o obvezani takve bolesnike operirati, p og otovo ako uvažim o da danas raspolažem o sa bitno savršenijim m etodam a operiranja i zračenja, nego što je to bila u doba kad sm o prvi put operirali cv u bolesnicu. Otkada k o d tum ora čeljusti u potrebljavam o dijaterm iju, proširila se je indikacija i znatno se je popravila prognoza. 3. Karcinom i, gorn je čeljusti p o s v o jo j lok a liza ciji i po svojim odnosim a s ok olin om predstavljaju u cjelokupnom kom pleksu bolesti k o ju zov em o rak, jed n u posebnu grupu, i to naročito obzirom na m ogućnost širenja tih tum ora u okolinu i obzirom na metastaze. U ovom sm o sduča.ju vidjeli, da karcinom usprkos trajanja kroz 11 godina i usprkos konstantnog širenja u sm jeru prem a endokranium u n ije metastazdrao u t. zv. regionarne lim fne žlijezde ni u farinksu ni na vratu. A k o u važim o da su anatom ski odnosi lim fnih puteva i žlijezd a u čeljusti, u nosu, u ustim a i na vratu kud i kam o k om pliciran iji nego što se običn o m isli i da su ti odnosi v elikim d ijelom jo š neistraženi, i ako s druge strane znam o da prim arne m etastaze tum ora u n osu i u čeljustim a leže na m jestu s k o je g a ih n ije m oguće odstraniti, pa prem a tom e metastaze na vratu p red sta vlja ju v e ć drugu b a rijeru onda će nas sve to m orati dovesti do zaključka, da op će kirurško p ravilo operativn og odstranjenja lim fn ih žlijezda na vratu p od - vrgnem o kritici i da prem a tom e pitanju za sada zauzm em o barem neodlu čan stav p o g otovo ako jo š uvažim o i n o v ije radove nekih am eričkih autora k o ji lim fnim žlijezdam a pripisu ju štaviše i neku zaštitnu fu n k ciju p rotiv karcinom a. A li potpuno negativan stav m oram o zauzeti prem a ekscesivno radikalnom postupku nekih francuskih i talijanskih autora, k o ji u takvim slučajevim a n e p reporu čaju sam o odstranjenje lim fnih žlijezda, nego i odstranjenje čitave m uskulature k oja graniči s tim žlijezdam a. U tom negativnom stavu prem a takovom radikalnom postupku u tvrđ u je nas naše čitavo dosadašnje iskustvo na ovom p od ru čju kirurškog rada, a taj naš stav opravdava i ovaj prikazani slučaj. D iskusija: Dr. E. P r e m e r u: Ž elim da n adovežem sa n ek olik o rije či što se je u o v om slučaju u stanovilo p rilik om ob d u k cija, k o ju sm o izv ršili u našem Institutu za sudsku m edicinu i krim inalistiku dne 7. ožujka 1939, kada se je i riješila narav oboljen ja i u zrok smrti o ve bolesnice. Sa podacim a redarstvenog fizikata, k o ji je i zatražio obdukciju, da je F. P. dne 6. ožu jka 1939 h odaju ći u licom najednom naglo pala i na licu m jesta umrla, pristupili sm o autopsiji. koja zaprem a d ijelom desnu sred n ju lubanjsku jam u, predio m alog desnog krila sfenoidalne kosti, prednji desni dio turskog sedla i stražnju polovinu krova desne očn e šupljine. U ovo tum orozno tkivo je u klopljena i desna arteria karotis interna. P repariranjem arterije ustanovi se. da je njena stijena nešto malo ispod desnog foram en opticum arodirana u vidu m anje rupice, kroz k o ju je nastupilo subduralno krvarenje, što je i neposredno u zrokovalo naglu sm rt o v e žene. Tum orozno tkivo proizlazilo je iz H eigm orove šupljine desne g orn je čeljusti, k oja je ra n ijom operacijom b)ila rececirana. D a ljn jim pregledom organa nadju se brojni metastatični tum orozni čvorovi i čvorići rasijani posvuda u plućim a, zatim u jetri i bubrezim a. Iz snim aka Se razabire sjed ište tum ora te p om oću u vučen og m alog drvca, m jesto gdje je u.sljed tum oroznog nagrizanja arterije karotis, došlo do arozije n jene stijenke. D iapozitivi p lu ćiju jasno nam pokazuju difuznu rasejanost brojnjih m etastičnih tum oroznih čvorova. H istološka pretraga isječaka prim arnog tum ora, k ako i onog iz lubanjske šupljine tako i onih metastatičnih, pokazala je izraženu sliku ađeno-karcinom a. Istaknuti je, da su adeno-karcinom i gorn je čeljusti, prem a iskustvim a svih autora, rijetka pojava, pa držim, da je ovaj slučaj instruktivan i za klin ičara i za forenzičnog anatoma. Dr. J. K örbler se osv rće na pitanje da li lim fn i čvorov i vrše obranbenu fun kciju protiv širenja raka ili ne, da li je kirurško odstranjivanje tih čvorov a opravdano. N edavno je Cutler obra d io to pitanje u svom d jelu o raku, te iznio m išljenje E w i n g a, k o ji tvrdi da nem a opravdanja pripisivati lim fnim čvorovim a neku obranben u fu n k ciju protiv širenja raka. Izgleda po svem u, da on i m aligni tum ori k o ji im adu in vazivn i rast prodiru do lim fn ih čv orov a kontinuirano, dok oni k o ji im adu infiltrativno destruktivni rast dopiru u lim fn e čvorov e ernboličkh Samo' kod ovih posljedn jih m oguće je odijeljen im lije čen jem prim arnog žarišta i m etastaze postići izlječen je, dok k od on ih p rvih m oram o liječiti i lim fn e puteve. A li izgleda da k od tum ora s invaznim rastom opasnost regionalnih m etastaza n ije tako velika kao k od onih s infiltratdvnim. O vo m ože služiti kao direktiva za klinički postupak prem a žlijezdama. Dr. Podvinec p rim jeću je, da na tem elju vlastitoga opažanja k od slučajeva, k o ji su operirani zbog m alignoga tum ora gorn je čeljusti prije više godina, m ora ostati zagovornikom m e tode, da se lim fn i čv o ro v i na vratu ne kušaju odstraniti, n ego da se lije č e rentgenom. I k od bolesnika, k o ji su im ali metastaze u njim a m ože nastupiti k lin ičk o izlječen je i trajati m nogo godina. L im fni čv orov i vrše u pogledu m alignoga tum ora zadaću fakultativne zaštite za organizam, zaštite za organizam. Dr. Riesner D.: K linika i terapija tumora mozga IV. dio (Izići će in extenso). P rof. dr. A. Šercer: N alazim s e ponuikanim da na v rlo uspjelom ciklusu predavanj a, g. kolege R iessnera o tum o rim a m ozga čestitam. N e samo' g. predavaču, n ego i g. prof. dr. Bu d i s a v l j e v i ć u, k o ji je om ogućio da se neurokiru rgija usprkos n ajvećih poteškoća postavi na solidnu osnovu i da dovede do ovako krasnih rezultata. Taj rad predstavlja n ovu etapu i veliku dobit za našu m edicinsku školu. Iako sam se do sada sa -interesom bavio operativn om terap ijo m tum ora hipofize i tum ora atoustifcusa, sada ću v rlo rado odustati o d toga i prepustiti sve analogne slu čajeve kirurškoj klinici, u važujući ogrom an razvitak i napredak m od ern e n eu rokdrurgijie. Dr. M arkovič Peičić B.: Jedan slučaj lim fosarkom a duođenuma. (Izaći će in extenso u L. V.) Z ap isn ik V. m jesečn og sastan k a kirurške sek cije Z. L. održanog dne 17. I u predavaonici kirurške klinike Draškovićeva ul. 19. P redsjeda: P rof. dr. J.Budisavljević. Zapisničar: dr. Paleček. Prim. dr. Delić K raljev ica: Izvana na tijelu, osim izražene upalosti desne strane lica, nikakovih naročitih prom jena. U lubanji našlo se je obilno subduralno krvaren je, k oje je n ajjače b ilo izraženo na bazi. Na p red n jem d ijelu baze lubanjske kosti s desne strane nadje se čvrsta izraslina, veličine k ok ošjeg jaja, galertnog izgleda, Slučaj intratorakalne osteosinteze po vlastitoj metodi 2 godine iza operacije. Albeeova metoda ne m ože se prim ijeniti u gorn joj i sredn jo j regiji grudnog d ijela hrptenice kod djece. K onzervativno i operativno liječen je torakalnog spondilitisa n ije b ilo u stanju

42 626 da zapriječi sve veću in klin aciju gorn jeg nad don ji segm ent. M oja m etoda želi jed in o da zapriječi stvaranje ja k o g gibusa i teške deform acije k o je iz toga slijed e u gorn jem i srednjem dijelu grudne hrptenice. Prem a statičko-m ehaničkoj teoriji D uboisa inplantirani koštani kalem n eće se resorbirati ako1 on dođe p o d u tjecaj sile tlaka. K od teškog torakalnog spondilitisa m eđutim sila teže leži ispred žarišta. Na tom e se principu tem elji m oja m etoda: p o n jem u u torakalnoj regiji koštani kalem treba da leži in tratorakalno i da p od upire hrptenicu iznutra. Sam o tako potpast će inplantirani kalem pod u tjecaj sile tlaka. Indikacija za tu op eraciju veom a je ograničena. Sa tom op eracijom n e m ože se utjecati na tok tu berkuloznog procesa. U obzir dolaze slu čajevi g d je se proces nalazi v e ć u reparacion om stadiju i g d je sm o sigurni da se je perifokalni afosces v e ć resorhirao. Radi se o sta rijoj d jeci sa spondilitisom gorn jeg i sredn jeg torakalnog segmenta. K od njih intratorakalno inplantirani koštani k alem igra ulogu živog podpornja. Sa tom operacijom fiksira se onaj najm anji stupanj deform acije, k ojeg je m oguće sa konzervativnim liječen jem postići. Im ao sam p rilik e k on trolirati slučaj operiran p o toj m etodi d v ije god ine iza operacije. B olesnik se ne žali ni na kakove boli, in k linacija g orn jeg segm enta n ad d on jim n ije se povećala, a n a rentgenu se je m oglo ustanoviti odeb la n je inplantiranog kalem a. Strahovanja, da će se tako inplantirani kalem u kratko vrijem e resorbirati, nisu se ispunila. Dr. Bocak ml.: Funkcionalni sm jer u ortopediji čeljusti (demonstracije uz dijapozitive). (Izaći će dn extenso). Zapisn ik VI. m jesečn og sa sta n k a kiru ršk e se k cije Z. L. održanog dne 15. V I u predavaonici kirurške klinike D raškovićeva ul. 19. P redsjed a: P rof. dr. L. Blašković. Zapisničar: dr. Paleček. P r ije sastanka održana je k on feren cija delegata pojedin ih sek cija Z bora liječn ik a, g d je je pretresano p itanje izbora delegata u nacionalni kom ite za transfuziju k rvi i hem atološke nauke. K on feren cija predlaže da se izaberu gg. prim. dr. Boić V ik tor i dr. Paleček Josip. P rof. dr. Vidakovič: Papillom a ovarii, operativna i radium terapija recidiva. D iskusija: prof. dr. D u r s t. Dr. Dimitrijević: O perativna tehnika m oje m etode je slijed eća: paraspinosni rez desno duž cije lo g gibbusa. M uskulatura se pom akne na stranu i izvrši resekcija proc. transversi. Zatim slijed i resekcija i enukleacija zglobn og dijela rebara iz articulatio costotransversae kao k od M ènardove op eracije. Ta se resek cija rebara vrši na vrh u i na dnu gibbusa i kroz ta s e dva otvora pleura costalis pom akne lateralno. U tako stvoreni tunel um etne se iz tibije uzeti kalem, k o ji se fiksira na ostatak proc. transversi. Sav muskulature i kože. O peracija se izvodi u lokalnoj anesteziji. a) Referati i prikaz preparata graviditas in cornu atrophico. b) Graviditas interstitialis. c) Carcioma colli uteri post Schauta-W ertheim. Dr. Carević: Slučaj prednje tibijotarzalne artrorize po Puttiju. (Izašlo u 10. b roju L. V.) Zap isn ik za jed n ičk e sjed n ice S ek cije z a p ovijest m edicin e u Zboru liječn ik a i Z a g r e b a č k o g o g ra n k a društva»h ip ok rat«, održane dne 27. IX u 18 sati u Union-klubu u Zagrebu. Predsjeda pročelnik sek cije: g. dr. V ladim ir K a t i č i ć. Zapisničar: dr. V ladim ir B a z a l a. SI Izvještaj uprave: Z apisnici sjed nica od 4. V. i 7. VI. o. g. kao i zapisnici ekskursija u V araždin dne 14. V. i u N ovo M esto dne 11. VI. otštam pani su u L ij. vjes. L X I, 8, ^ G. uredniku L ij. vjes. A nti V uletiću treba zahvaliti na bržom uvrštenju zapisnika. U jedno treba um oliti upravu L ij. vjes., da b roj 8. o. g. ov oga vjesn ik a p oša lje našim suradnicim a, k o ji ga inače ne d ob iv aju : gg. V o jk u Shauffu, dru Dragi M ušicu u C elje, dru P osm odiju, K rešim iru F iliću, L u ji Pihleru u Varaždin, docentu dru Pintaru, docentu dru Zw itteru i dr. E. P ajniču u L jubljanu, mr. pharm. F. M inariku i ing. M. M ušiću u M aribori dru M. Polenšeku, dru G. B erlè-u, o cu P. Ciprijanu Napastu u N ovo M esto, dru L ov ru D ojm i-u u M ostar i H am diji K reševljek oviću u Sarajevo. Izašao je I. dio Izvještaja o X I. m eđunarodnom kongresu za povijest m edicine, na francuskom jeziku, sastavljen od predsjednika kongresa dra L u je Thallera i generalnog tajnika dra V ladim ira Bazale. T ko se interesira za to izd anje neka se ja vi dru Bazali, Vlaška ul. 95, tel N ovo su izašle radnje iz područja povijesti m edicine: L. Glesinger: N ekadašnji zagrebački lije čn ik carski tjelesni liječn ik u Beču. R evija»zagreb«vii., 7, 248-9, (o tom je autor predavao u našoj sek ciji dne 7. VI. o. g. Lij. vjes. L X I, , 1939.). L. Glesinger: K ninski biskup A n drija D udić i n jegove zasluge za medicinu. O bzor 19. VIII B. Hochstädter: M edicina u doba renesanse. A rs therapeutica X II, 8, , Zagreb, 1939.

43 627 U nastupnom prelavanju g. doc. dr. Ive Ć u pa r a»stom a tologija u svijetlu op će m edicine«(lij. vjes. L X I, 6, -, Zagreb, 1939.) im a historijat zubar-stva. Naš suradnik g. H am dija K reševljak ov ić u Sarajevu, čije je d je lo»v odovod i i gradnje na vod i u Starom Sarajevu«prikazano na našoj sjed n ici dne 7. VI. L ij. vjes. L X I, 8, 458, izabran je dopisnim članom Jugoslavenske akadem ije znanosti i um jetnosti u Zagrebu. Čestitali smo mu na ovom v i sokom odlikovanju, k oje nas je vrlo obradovalo. U Zim skom sem estru 1939/40. predavat će g. prof. dr. A n drija Štampar pov ijesn o-m ed icin sk i k oleg ij: L iječn ik u p r o šlosti i sadašnjosti, n je g o v položaj i dužnosti (petkom o d sati u predavaonici anatom skog zavoda). Sekcija Z bora liječn ik a za p ov ijest m edicine će suglasno sa prom jenom pravila Zbora liječnika izm ijeniti svoje im e i rad, 0 čem će se d on ijeti zaključak na idu ćoj sjed nici, nakon što izvanredna skupština Z bora liječn ik a izglasa prom jen u pravila. Sekcija, kao takova, nije na žalost još inform irana o prom jeni pravila niti o prom jenam a, koje. bi m orale u sekciji povodom toga uslijediti. Sačekat će se obavijest od U pravnoga odbora Zbora liječnika. 2. Dr. Vladim ir K a t i č i ć: Stopama medicine po Novom Zavjetu. 3. Dr. Vladim ir B a z a l a: (Izaći će dn extenso). M edicinske poslovice, aforizmi i citati. 4. Dr. L u jo Thaller: (Izaći će in extenso). Pukovnijski liječnik dr Franjo Hensler ( ). N akon bilješk e u»l iječn ičk om vjesniku«u k o jo j sam um olio kolege, k o ji što znadu o dru H ensleru da mi to dojave, prim io sam i ja i nećakinja n jegova gđa R ađaković dov oljn o podataka, akata i diplom a, po k ojim a se m ože sastaviti slijedeća b iogra fija ovoga interesantnoga starijeg liječn ik a : F ran jo H ensler rodio se 21. IX u Zagrebu od oca Ignjata, p od vom ik a kod sudbenog stola. Osnovnu školu i gim naziju p oiazio je u Zagrebu, g d je je god p oložio ispit zrelosti. Iza toga je prim ljen kao pitom ac na viši tečaj Jozefinske akadem ije u Beču, gd je je god prom oviran. Stupivši u v ojn u službu postao je n ad liječnik II. banske graničarske pu kovn ije, a zatim je prom aknut u čin p u k ovn ijsk og liječnika. God bio je pozvan u B eč na v o jn o -lije č n ičk i tečaj i zatim dod ijeljen tadašnjoj posadnoj boln ici u Zagrebu, g d je je služio do kratko vrijem e p red smrt. V ršio je i dužnost protom edikusa, a od god bio je privatni docent za higijenu na m udroslovnom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Od god bio je pođ p red - sjed n ik Z bora liječn ika. Um ro je od srčane kapi dne 29. X II u Innsbrucku, kam o je kratko vrijem e p rije toga prem ješten po vo jn o j dužnosti i uz obeća n je da će postati Stabsarzt. H igijen om se m n ogo bavio. Prostuđirao je sva pitanja o karantenam a i sanitetskom k ord on u u v o jn o j krajini, radio je na suzbijanju epidem ija u B anskom posavlju, bio je upravnik kontum aca, gradski fizik i pred stojn ik zdravstvenog zavoda u K ostajn ici, a zauzeo se m nogo i za to, da se u tom m jestu osnuje bolnica. K ao upravni lije čn ik II. banske pu kovn ije i stručnjak za tadašnju ep id em iologiju pokazao je m nogo praktičkih uspjeha, te je odlikovan viteškim red om F ranje Josipa. Dne 28. listopada dobio je veniam legendi za higijenu. Rukopise -njegovih predavanja sačuvala je n jegova nećakinja, gđa M ila Rađaković. Poznatija su m u djela: Das Quarantainewesen mit besonderer B erücksichtigung der Quarantaine-n in der kroatisch-slavon. M ilitärgrenze an der Ö sterreichisch-u ngarischen R eichsgrenze gegen Bosnien und Serbien. A gram U eber D esinfectionsm ittel (Vortrag, gehalten im m ilitärw issenschaftlichen V ereine zu Agram am 1. Februar separatum). Ü ber D esinfektion (Organ der m ilitär-w issenschaftlichen V ereine, B and X V III., 1879.). K em ička iztraživanja u hygienske svrhe po predavanjih Dr. K ratschm era (Izdano kao rukopis u 50 otisaka 1877.). O p rozračivan ju od same naravi (Liečnički viestnik III., 6, 81/7, 91, 1879.). O važnosti zdravstva (hygiene) u današnje vriem e (Liečnički viestnik III., 7, 113, 1879.). M noge članke higijenskoga sadržaja napisao je u V ijencu 1 D anici (god , 1878., 1879.). N osila za ratov anje u brdih (L iečnički viestnik II., 1, 1, 1878.). Još je zanim ljivo, da je H ensler god predao zem aljskoj vladi u Zagrebu rukopis p rijevod a čuvenog djela profesora Spaetha»P orođ oslov lje za prim alje«, ali taj p rijevod n ije nikada štampan. Iste godine izašla je»u čevna knjiga za učenice prim a ljstva po spisih prof. dra A. Lobm ayera, zem aljskoj vladi podnesenih... «, što ju je za tisak priredio K ralj, vladin zdravstveni odsjek. H ensler je zaslužan i zato, što je uvodio hrvatsku m edicinsku term inologiju, pa n jegova predavanja sadrže o b ilje dom aćih izraza«. B udući da je tim e dnevni red iscrp ljen, zak ljuču je predsjed atelj sjednicu u 20 sati. Izvještaj Š iben sk og lije čn ičk o g društva o radu u dru goj p olov in i 1938 godin e. Na V II. sastanku o d 4. IX. g. dr. J. Klisić održao je predavanje»naša bolnička politika«. Na VIII. sastanku o d 24. IX. održali su predavanja: Dr. Filip Dražančić: o»n euritis gravidarum «(tiskano u L iječn ičk om V jesniku br. 2 o. g.), i dr. Antun D r e š ć i k : Šest godina iskustva s eterovom narkozom. Dne 14. X., na IX. sastanku društvo je pozdravilo, kao gosta, g. dra. R oberta Neubauer a, k oji je održao predavanje, o tem i: Principi suvrem ene antituberkulozne akcije. Na X. sastanku održanom dne 25. X I., p rije prelaza na dnevni red preds. dr. Dražančić kom em orirao je smrt dra. Ante Trumbića, naglasivši i ocrtavši značenje i zasluge dra. Trum bića na spašavanju ovih k rajeva hrvatskom narodu. Iza toga je dr. Branko K uraji c a prikazao slučaj G uiellen-b arreov sindrom k od kliconoša difterije, a dr. A nte Perić održao je predavanje: H orm oni i n jih ov značaj u medicini. Dne 20. X II., nakon iscrp n og referata U pravnog odbora o radu društva u godini 1938., bio je jednodušno usvojen prijedlog, da.se n estor naših -dalmatinskih liječnik a dr. B ožo Peričić izabere za počasnog člana Šib. liječ. društva. O vom prilikom predsjednik dr. Dražančić izn io je zasluge n ovog člana, kao učenjaka, m edicinskog publiciste, te istakao naročito n jegov rad na izgradi naše m edicinske term inologije. Nakon jednodušnog apsolutorija starom U pravnom odboru, bila je izabrana za godinu ova uprava: Predsjednik dr. Grga Bogić, podpr. dr. A nte Perić, tajnik dr. V ladim ir V u l et i n, blagajnik dr. M. Ćićin-Šain, te od b orn ici: dr. V jek oslav R i s m o n d o, dr. Ivo K an d i j a š, dr. Branko K uraji c a. Izvješta j Š ib en sk og lije čn ičk o g društva o radu u p rvoj p olovin i 1939 god in e. D ne 20. I na sastanku od ržao je g. dr. A nte Perić predavanje:»h orm oni i njihovo značenje u m edicini«ii. dio. Na sastanku od 15. II održao je g. dr. G rgo Bogić predavanje:»h istorija gladi u našoj državi kroz vjek ove«. D ne 22. II g. dr. Josip Glaser održao je predavanje uz dem onstraciju:»tri slučaja tumora mozga različite lokalizacije«. Na drugoj izvanrednoj god išn joj skupštini od 16. III predala je ostavku dotadašnja uprava, a jednoglasno je bila izabrana slijed eća uprava: P redsjednik dr. N even Ćos i ć, p od - p redsjednik dr. M iho Dekaris, tajnik dr. Tom islav Š o ša, blagajnik dr. V jek osla v Smolčić, od b orn ici dr. A nte Karanušić i dr. N ikola R o m a c, revizori dr. Josip Glaser i dr. Branko K uraji c a. Dne 25. III L iječn ičk o društvo priredilo je svečanu sjed nicu u čast nestora naše dalm atinske m edicine g- dra. Bože Peričić a, te m u je tom p rigodom predana prva počasna diplom a tog društva. G. dr. B ožo Peričić održao je iza toga predavanje:»m oja iskustva o liječen ju crnog prišta od do godine«. Na sastanku od 28. IV. tek. god. održao je predavanje uz dem onstraciju g. dr. V jek oslav Rismondo o slu čaju :»E lephanthiasis penis et scroti«. D ne 12. V na sastanku društva održao je predavanje uz dem onstraciju slučaja g. dr. N even Ćosić:»O peratio ablationis retinae«prem a op eraciji po -dru. Šafaru«; g. dr. Boško M alešević je zatim održao predavanje i dem onstrirao sluča j:»a bscessus cerebri et throm bophlebitis sinus sigma kod m u- cosus-otitisa«. Na sastanku od 26. V. o. g. predavao je g. dr. A nte P e - r i ć :»H orm oni i n jih o v o značenje u m edicini«iii. dio. S ovim sastankom je zaključen rad društva za prvo polugodište godine.

44 628 Kongresi. III. V A Ž N O S T T E RAPIJE R A D O M PRI LIJEČEN JU D U ŠE V N O I TJELESN O O BO LJELIH. Bonfiglio (Rom a) Instituto della Psihatria St. M aria della Pieta. Važnost ergoterapije za liječenje duševnih bolesnika. K adgod se govori o terap iji rada duševnih bolesnika treba u vijek na čelu toga postaviti im e H erm anna Sim ona, k o ji je sv o jo m»aktivnom terap ijom «u duševnoj boln ici u G üterslohu stvorio prim jer najsavršenije organizacije ergoterapije. Ta organizacija nada don ijela je odlične terapeutske rezultate k od n a j- različitijih duševnih bolesti prem ašivši u tom e sasvim sigurno N eiserovu terapiju k revetom (Bettbehandlung) i K raepelinovu trajnim top lim k upeljim a (D auerbäder). R azum ije se, da i ove m etode im adu sv oje in d ik acije kao što ne sm ijem o ni da m im o- iđem o nova terapeutska nastojanja i m etode bilo Jaureg W agnerovu p ireto-terapiju, osobito sa m alarijom ili terapiju šokovim a sa insulinom i kardijazolom, a ni elek tro-šok terap iju C erletti-a. No autor se pita da li su te n ove terapeutske m etode sasvim potisnule u pozadinu ergoterapiju ili barem djelom ično, te u kakovom odnosu stoji ergoterapija prem a n ovim terapeutskim metodama, te da li jo j je barem u izvjesnoj m jeri sačuvana važnost. O dgovor na ta pitanja treba da dade autorov referat. Prem a Sim onu je ergoterapija psihična terapija, k oja ne sm ije biti pojedin ačno provođen a nego m ora biti dio psih o- terapeutskog plana (aktivne terapije). G lavni tem elji te aktivne terapije su borba prem a nerađinosti, protiv neugodnog zavodskog m iljea i p rotiv predrasude n eodgovorn osti bolesnika. Zato treba bolesnike p rivu ći k radu, zavodsku ok olin u i p rilik e što više popraviti i prim ati, da je bolesnik unutar zavoda za svoj rad gotovo tako odgovoran, kao da n ije duševno bolestan. Sim o novo je m išljenje, da je u bolesnikovoj duši sačuvan pored b o lesnog dijela i zdravi dio, kojem u treba posvetiti pažnju, p oja čati zdrave energije, a istovrem eno, osobito ispočetka psihoterapeutski i hotim ice zanem ariti bolesni dio. On je zatim m išljenja, da u bolesniku uz sim ptom e k o ji su direktna posljedica bolesnog procesa a prem a k ojim a je ergoterapija nem oćna, postoje i druge m anifestacije, n ek e o d n jih posve nesocijalne prirode izazvane v iše okolinom, a n aročito u vezi sa ličn ošću bolesnika, k o je su u slije d bolesti postale otk riven ije, a na k o je ergoterapija dobro djeluje. U slijed toga je m oguće porediti psih ologiju bolesnika sa psih ologijom djeteta n aročito obzirom na nesocijalne m anifestacije, tako te u tim slučajevim a im ade ergoterapija pedagoški karakter. O dgojem bolesnika postizava se adaptacija bolesnika na m ilje, tako te postaje više sklon, da svoje reakcije i sklonosti, k oje nisu u skladu sa socijalnim životom svladava, p ob ija i potiskuje, a na m jesto ovih da uspijeva razvijati sposobnosti i reakcije, k o je su u skladu sa socijalnom sredinom, sa zajedn ičk im ciljem, interesim a i dobrom. O dgojem se stvara u bolesniku osjeća j vlastite ličnosti, vlastite od g ovornosti i sam ostalnosti, što dolazi do izražaja u adaptaciji i zahtjevim a života. Zap oslenjem pak nastoji se zdravi dio duše jačati i poticati time, što se osjećaj potrebe za rad k oja leži u svakom e čovjek u i k o ji je k od bolesnika krenuo k riv om lin ijom vrati na pravilni pravac. Z ap oslenje sp rječava bolesniku, da se bavi toliko patološkim d oživljajim a i n astoji m u pom oći izaći iz bolesnog kruga. Osim toga zaposlenje izaziva u bolesniku unutrašnje zadovoljstvo, podiže m u p o v je re n je za rad, sposobnost, diže v o lju i inicijativu. P ri svem tom e zaposlenju ne sm ije se u potrijebiti nikakva prisilna m jera, ali im a se p rovoditi konsekventno strogošću i planom. Sugestija mase čini m nogo, a nesum njivo i m ale nagrade u raznim form am a. Vrst bolesti ne odlučuje o m ogućnosti zaposlenja, v eć sam stupanj socijalnosti, sabranosti itd. T um ačenja Sim onova uz velik o priznanje n je g o v o j m etodici podvrgnuta su kritici n aročito u tri pravca: 1. Ne m ože se prihvatiti općenito m išljenje o potpunoj odgovornosti bolesnika unutar zavoda za sve n jegove radnje. 2. Jednako tako ni sistem atsko p otcjen jiv a n je bolesne strane bolesnikove, a ni 3. prim jena ergoterapije na sve bolesnike. T e p rig ovore čini i referent prihvatajući doduše princip Sim onove ergoterapije sh v aćaju ći i cijen eći n jegovu važnost. D ok p rvu i drugu točk u ne prihvaća iz sasvim psiholoških razloga, pri trećoj točci m isli, da ipak im a in dik acija i kontraindikacija ergoterapije. Sim on je u G üterslohu postigao ogrom ni i gotovo neshvatljivi postotak zaposlenih bolesnika, t. j. 98% svih b olesnika je radilo. V jeroja tn o je tom e m nogo doprinijela ličnost Sim onova, k o ji je uspio stvoriti specijalnu ergoterapeutsku atm osferu m eđu personalom i m eđu bolesnicim a. M nogo je d o- prin jelo tom e položaj zavoda daleko o d gradova, ogrom no prevladavan je shizofrenih bolesnika bez psihopata, paraliza i manično depresivnih. U Italiji se većin a direktora duševnih bolnica izrazilo p rotiv zaposlenja svih bolesnika, a tom e se pridru žu je i referent, jer ipak postoje i kontraindikacije. T ako teška m anijam entna stanja, epileptična uzbuđenja, anksiozna stanja, teške stuporozne depresije, sh izofren i stupori, teške akutne katatonije, itd. Pri ta k ov im m ože ergoterapija pogoršati stanje, osim toga ima bolesnih stanja, kao što su stanja m anične uzbuđenosti, afektivne distim ije, osobito reaktivne prirode, am encije i delirij toksično in fek cioznog karaktera, psihopatska prolazna stanja, epileptičnog tipa, ili na alkoholnoj bazi, k o je prolaze za 1 2 m jeseca, a kojih im ade na svom e zavod u referen t 15 20%. Šta bi tu m ogla učiniti dobra ergoterapija? Svakako druge m etode terap ije b ilo m edikam entozna ili fizikalna m ogu tu da učine više. Treba dakle izabirati te si kazati, da su za S im onovu aktivnu terap iju,u prvom redu indicirani dugotrajni kron ični slučajevi. E rgoterapija n ije kauzalna n ego sim ptom atska terapija. Zato se ne m ože očekivati od n je pravo lije čen je duševnih bolesti. Ne sm ijem o je ipak p otcjen jiv a ti, je r je ona psihoterapija sui generisis, k oja na v rlo kom plicirani način d jelu je na dušu bolesnika. Ona razvija zdrave duševne en ergije i sposobnosti, k oje su kod svakog bolesnika prisutne; svraća pozornost bolesnika na ra d i zadaću rada, te ga u d a lju je na taj način od bolesnih fenom ena; ona u zrokuje red u duševnoj sferi i navikava bolesnika na disciplinu tim e, što ga prisiljava na sistem atsku sređenu i plansku djelatn ost; ona čini bolesnika socija ln im jer ga dovodi zajedn o sa drugim bolesnicim a, k o ji isto rade; ona uspijeva održati bolesnika u stalnoj realnoj sferi, je r daje o b ičn om dn evnom životu cilj i praktični sadržaj; održava u b olesniku sm isao za vlastitu čast, potiče izvjesno sam oljublje i natjecanje, u zrok uje osjeća j zad ovoljstva za vlastite sposobnosti, te razvija volju, interese, o sjeća jn u resonanciju i in icijativu uz osjećaj vlastite odgovornosti. Na taj način u sp ijeva se terapijom nadvladati psihopatske osebine i senzacjie te norm alizirati psih ično stanje sp riječivši pad i raspad ličnosti. Iz svega toga slijed e dva faktična praktična rezultata ergoterapije t. j. poboljšan je m iljea u zavodu i povećanje broja otpusta iz zavoda. U vezi s p rvim rezultatom treba reći, da nestaje sve više nečistih bolesnika, nestaje artefakta sa verb i geracijam a stereotopijam a, stuporim a, uzbuđenjim a, im pulzivnim stanjim a. Utisak pri p osjetu b oln ici je daleko u godn iji. Uz drugi rezultat nem a se što dodati, je r za to govore statistički b rojev i. Iz o b je činjenice slijed e m noge ekonom ske koristi za samu bolnicu t. j. m anje potrganih košulja, m anje potrebe lijekova, osobito narkotika, m anje prisilnih m jera, u k oliko se uopće upotrebljavaju u m od ern im bolnicam a, a i op će koristi, a to u prvom redu m anje plaćanja bolesničkih troškova. U Italiji ergoterapija im ade v e ć sv oju trad iciju i v rlo je razvijena, vezana uz im ena: Sciuti (N apoli), B aroncini (Im ola), Lugiato (M ilano), A lberti (G enova) i drugi, o d k ojih je osobito poznati D onaggio (Roma). U institutu referenta St. M arila della Pieta u Rim u b roj zaposlenih bolesnika iznaša 60%. Pri tom se drže Sim onove razdiobe rada t. j. zaposlenjem bolesnika svim m ogućim radovim a. Na svim odjelim a i p aviljon im a im adu zasebne radionice, te to cijelu organizaciju u m nogočem olakšava. Ergoterapija om ogućava n aročito otpuštanje bolesnika u izvanzavodsko staranje. T o je u Italiji vrlo dobro uređeno, a osobito u p rovin ciji G enova, g d je nosi im e: S ervizi provinciali di Sgiene M entale e di assistenca e m edicina sociale. Na čelu jo j je dr. G useppe V iđoni, a nastala je p od u tica jem rada Lega dtgiene m entale, čiji je predsjednik p rof. E ugenio M edea, a sekretar Conrado Tum iati. Sistem toga izvanzavodskog staranja je organiziran po K olbu dopunjen W endenburgom. To izvanzavodsko staranje, čiji je takođ er glavni princip ergoterapija, n ije u protivn osti sa aktivnom terapijom S im on ovom u zavodu, nego je samo p rirodn i razvitak ove i potrebna konsekvencija. O bje m etode se nadopunjuju. Z avodsku ergoterapiju preterirat ćem o g d je iz više razloga ne m ožem o otpustiti bolesnika iz zavoda, a izvanzadovsko staranje u vijek tako gdje god je m o guće bolesnika otpustiti iz zavoda. K ako se odnosi ergoterapija prem a n o v im terapeutskim m etodam a? M ora se priznati, da su uspjesi terap ije m alarije kod progresivne paralize, te šok terap ije insulinom i kardijazolom daleko bolji, intenzivniji i radikalniji nego ergoterapija. M o ramo čak reći, da je liječn ik dužan, čim utvrdi dijagnozu p rogresivne paralize ili shizofrenije, sm jesta u p otrijeb iti navedene terapeutske m etode. T u dolazi ergoterapija u obzir na drugom m jestu i to n e tam o g d je gorn je terapeutske m etode nisu im ale dovoljn og ili potpunog uspjeha. To naročito vrijedi za shizofreniju. Tu će ergoterapija djelovati protiv autozm a, negativizm a, stereotipija, halucinacija i patoloških ideja. N eki put će i kom binirana šok - i ergoterapija dati b o lje rezultate. Tako u spijeva m noge stare pacijente u zavodu privesti ergoterapiji i učiniti pristupačnijim i socijalni jim. N o ostat će u vjek jedan

45 629 <üo bolesnika, k oje ne m ožem o izliječiti, pa makar metode terapeutske ne znam koliko napredovale. Taj dio bolesnika bit će u vijek odličan teren uspješne ergoterapije, te će tako zasluga Sim ona ostati u vijek velika i neizbrisiva. U vrlo živahnoj diskusiji o ergoterapiji u čestvovalo je više učesnika, a n aročito Talijana i N ijem aca. D ok su se talijanski učesnici u glavnom slagali sa izvodim a i prigovorim a Bonfiglia, njem ački učesnici su zastupali detaljno m išljen je Simona. Na k raju se je Simon sam osvrn uo na p rigovore talijanskih učesnika, a naročito Bonfiglia, nastojeći ipak da složi oba m išljenja. O u račun ljivosti duševnih bolesnika, u n jih ovom radu i životu u bolnici ne m isli Simon nikako u raču n ljivost pravnu ili m oralnu, nego odnos bolesnika prem a ok olin i, prem a prirodi. M i sm o prem a svem u oko nas, pa i bolesnik»verantw ortet«, t. j. m i sm o sposobni da reagiram o na sv e pod ražaje naše okoline. Iz te sposobnosti reakcije zaklju ču je Simon, da je potrebno postaviti bolesnika prem a cijeloj p rirodi u što p rirodniji položaj i n e postavljati ga nekako izvan prirode ili n ad ili pod prirodu. P ostavljan jem u taj prirodni položaj bolesnik je čovjek i član prirode, za k ojeg važe svi zakoni prirode, a ne zakoni pravnički. D rugi p rig ov or što se posvećuje suviše pažnje zdravim dijelovim a bolesnikove ličn o sti, a bolesne se ignorira, od b ija tim e što se p rije, a i do sada činilo baš obratno, pa se stvaralo duševne artefakte, a osim toga je potrebno pozitivno u čovje k u isticati, a ne negativno. Na taj način uspijeva kako je to i praksa pokazala liječiti duševno bolesnog čovjek a, je r i on sam prestaje davati važnost bolesnim psihičnim m anifestacijam a pa te m anifestacije ne uzim aju tolik o maha i ne ovladavaju n jim e. T reći p rig ovor da im a bolesti, g d je n ije ergoterapija na m jestu, odbija Simon tim e, što kaže, da je praksa pri lije če n ju duševnih bolesnika pokazala da se baš velik i [uspjesi postizavaju k od bolesti k oje Bonfiglio sm atra kontraindikacijam a u ergoterapiji. Simon u v ijek priznaje, da je p otrebno u p otrijebiti i m oderne m etode liječen ja, kao' što je kardiazol, insulin, piroterapija, m alarija no i te m etode pokazale su se jo š daleko k orisn ijim i uspješnijim kad su se kom biniraie sa ergoterapijom u vrijem e kad te m e tode to dozvole. Simon nam je bio odlični v od ič i tum ač pri pregledavan ju savršeno uređenih duševnih bolnica u E glfink-h aaru i G abersee-u, g d je je ergoterapija osobito u ovom p osljed n jem na osobitoj visini, kako sm o to v eć u početku referata istaknuli. N ije nam m ogao zaista nitko drugi biti bolji tumač pri praktičnom izlaganju ergoterapije od stvaraoca i n ajboljeg organizatora te m etode, terapije radom. Tim više, što je unio u ta izlaganja neobično m nogo m ladenačke živahnosti, duhovitosti i elastičnosti, i ako m u je ok o 70 godina već, prikazujući tu m etodu sa osobitom stručnošću i ljubavi za bolesnika. Sim onova izlaganja ostavila su na sve učesnike kongresa nesum njivo najdu b lji utisak. K o ji su praktični zaklju čci internacionalnog kongresa za duševnu higijenu za našu zem lju i za naše prilike? Ja bi ih form ulirao ovako: 1. N erazum ljivo je i žalosno u prvom redu, što naši psihijatri ne u čestvu ju oficije ln o u internacionalnom kongresu za duševnu h igijen u ne pokazujući na taj n ačin zasluženu pažnju duševno higijenskom nastojanju, k ako ga pokazuju psih ijatri svih ostalih kulturnih naroda i zem alja. T o je vjeroja tn o i zato što kod nas ne postoji Liga za duševnu higijenu kao u drugim zem ljam a, k oja bi nas kao član internacionalnog udruženja m ogla i reprezentirati. U čestvuju u tom m eđunarodnom radu tek n e koliko pojedinaca, k o ji i pored svega nastojanja i stečenog priznanja u inozem stvu p r e d stranim forum im a n em aju one autoritativnosti, k o ju bi im ala jedna oficijeln a reprezentacija. Nadam se, da ćem o se i u tom popraviti i dostići zanemareno. 2. N eophodno je potrebno, đa se i k od nas sa liječn ičk e strane zauzm e određeni stav prem a ženidbi i braku. Do sada je to bilo u čin jen o sam o jedam put, k olik o m i je poznato onom nesretnom i n edovoljn o stručno obrazloženom uredbom o lije č n ičk om pregledu p r ije braka s n aročitim obzirom na venerične bolesti, k oja je nestala, ali n ije zam ijenjena boljom. Nama lije č nicim a ne m ože biti svejedno, a i n e sm ije biti, da li zdravi ili bolesni ili fam ilija rn o opterećeni partneri sklapaju brak, te stvaraju prem a tom e i potom ke. 3. N eophodno je potrebno, da se kod nas sa liječn ičk e strane ču je točan prikaz o uživanju raznih opojn ih sredstava. N em am o o tom e ni valjan og statističkog pregleda, tako da na kongresu nism o m ogli ništa ni približno reći osim običnih prim jedaba. 4. Naše duševne bolnice treba tem eljito preurediti, te reorganizirati s n aročitim obzirom na terap iju radom po uzoru S i m o n - o v o m. Naše duševne boln ice spadaju u tom pogledu m eđu n ajsla bije uređene duševne b oln ice u Europi, a to nam ni m alo ne služi na čast. R. Z. L op a šić Književnost. Do b r é R.: Quelques vérités premières (ou soi disant telles) sur le maladies des enfants. M asson et Cie Paris strane cijena 28 franc, fr. (Neke prvotne istine [ili takozvane! o d ječjim bolestim a). Ta se knjižica m ože na d v ojak način proučavati: ili se čita sistem atski od prvoga aperçu-a do zadnjega, ili se lista bez sistema i traži posve slučajno i kao u lakoj k on verzaciji, što autor o p ojedin im pitanjim a m isli. T ako n. pr saznajem o, što autor p rep oru ču je k od profilakse i terap ije difterije, što m isli o tuberkulozi, luesu ili sm etnjam a pri ishrani, ili što opet drži o op ćoj h igijen i, u u lozi ku ćnog liječn ik a, ili opet o»totalitetu«m oderne ped ijatrije. Ja sam na oba načina p roučio to d je lce te m ogu sam o izreći pohvalu o toj originaln oj knjižici. Ta radnja je p rije svega častan izuzetak od drugih peđijatričkih djela, s razloga što udru žuje u n a jm a n je m p r o sto r u n a jv e ć u sadržinu. U natoč toj literarnoj kom presiji, ipak je svaki»aperçu«jasan, u krasnoj v an jsk oj form i, neka»kvintesenca«dugog i bogatog životnog iskustva, a p rije svega osniva se na»ap erçevoir«, t. j. na ličn om liječn ičk om opažanju. Obrađena su ova poglavlja : P redgovor i uvod, pretraga djeteta, higijena, p ov i šene tjelesne tem perature i groznice, razne vrste alim entarnih dijeta, a osobito đigestivne sm etnje, nadalje respiratorni organi, tuberkuloza i lues, zatim običn e in fek cijozn e d je čje bolesti, krv, žuč, bubrezi, m okraćni putovi, onda dolazi srce i živčani sistem. Svršava se sa kosturom, zglobovim a, žlijezdam a i konačno kožom. Napose treba još s obzirom na u literaturi poznati m edicinski individualitet autora istaknuti ovo: U pozoravanje na tjelesnu i duševnu individualnost svakog bolesnog djeteta, po m ogućnosti biološko lije če n je, t. j. b e z m edikamenata, otklanjanje nepotrebnih in jek cija, naročito intravenoznih, nikakva m odna nezrela terapija, a napose šutke prelazi preko p rije tako om iljele Ca l m e t t e -o v e m etode. Z an im ljiv o je, što De b r é piše o izv jesn oj groznici, k o ja je prouzrokovana kod m lade dojenčadi u živanjem kondenziranog m lijeka, pri čem u dijete p rim a prem alo vode (»La fièvre de lait sec«). K od kon genitalnog luesa p očin je autor kuru p on a jp rije sa živom i tek kasnije upotrebljava salvarzan. K od dječjih infekcijoznih bolesti autor više naginje izolaciji nego m odernim preventivnim vakcinam a (n. pr. k od škrleta). I k od d ifterije De b r é više voli p rofilaktičk u in je k ciju serum a nego preventivn u vakcin a- ciju u masama. U čitavom liječn ičk om radu d a je pisac prednost klinici, te se služi laboratorijsk im m etodam a samo kao p o m oćnim sredstvim a, a n jih ove rezultate p rim jen ju je samo»cum grano salis«. I Debré otklan ja n a jv eće doze antidifteričkog serum a te preporučuje sam o srednje doze ali pravovrem eno (prema tjelesnoj težini djeteta izm eđu do jed i nica). U opće je autor p rotivn ik pretjeranih terapeutskih zahtjeva, te svoje gledište izražava šaljivim riječim a, da n e m ožem o popravljati prirodu (»corriger la nature«), U svem u p reporu ču je knjiga dobre stare m etode, a kritički prosuđuje sve n ovotarije. Z an im ljiv o je, da se m išljenja toga pariškog autora u glavnom podudaraju sa gledištim a bečk e p ed i- jatriičke škole. K n jigu m ogu n ajtop lije preporučiti svim prijateljim a francuske m edicinske literature. E. M ay e rh o fe r Ivo Ivančević i D ragutin T o m i ć : Farmakografija. Z agreb, Str O va je knjižica napisana za m edicinare i za praktične liječnike, a svakako za nefarm akologa; neka m i ovo bude opravdanjem, da kažem o n joj nekoliko riječi. Pozdravljam sa iskren im v eseljem izlaženje tog djela i kao nastavnik i kao liječnik. M aterija, k oja je sam a po sebi dosta opora, iznešena je ovd je načinom, k o ji nikad n e zamara. U prvom e su dijelu izložena kratko, ali jezgrovito, bez ijedne suvišne riječi, načela op će farm akologije, dok je u drugom e dijelu iznešeno sve što je potrebno znati o pisanju i sastavljanju recepata; o v d je je govora o inkom patibilijam a, ov d je nalazim o tabele težine kapljica, top ljiv osti nekih lijek ova i terapijskih i m aksim alnih doza; n ajviše prostora (skoro 70 strana) zauzima opis oblika lijekova. U trećem dijelu nalazi se prikaz farm akoterap ije sa n ek olik o p rim jera recepata, k o ji bi b io i suviše zbijen, da n ije iz pera I. Ivančevića i N. Damaška u izdanju apotek, kom ore kr. Jugoslavije izašla»farm akoterapija«. K ako bi»farm akografija«trebala postati brevijarom za m edicinara, tako će

46 630»Farm akoterapija«izvrsno poslužiti liječniku, k ojeg će odvraćati od nekritičkog propisivanja specijaliteta i vratiti ga opet pisanju sam ostalno i logički građenih recepata. A k o li sm ijem o za ik o ju k njigu reći, da je bila prijek o potrebna, onda je to»farm akografija«. Uz to m ožem o za n ju reći i to, da je napisana tako, da je čitam o n e sam o s koristi nego i s užitkom!.. Više se od toga tražiti ne m ože ni od jedne knjige. Pohvalu zaslužuje i tiskara za lijep i tipografski rad i ukusnu opremu. Fr. K o g o j. Z. Sušić i S. Zupić: Vraćanje u život, pučka dram ska igra, Z agreb 1938.; nakladom društva za socijaln u pom oć duševnim bolesnicim a u bolnici Vrapče. Ova knjižica na 46 strana m alog form ata predstavlja nam štam pano izd anje jed n og rukopisa, k o ji su autori b ili sastavili u svega n ek olik o dana za jednu prigodnu svečanost u bolnici V rapče. Rukopis je prošao kroz tolike ruke,»gotovo se v eć izgubio«kako u p redgovoru kaže g. dr. R u dolf Herceg, predsjednik društva za socijaln u p om oć pa se ukazala potreba štampati ga. Za razliku od m nogih drugih štampanih drama, ova je dramska igra više puta bila prikazivana na daskama zavodskog teatra u V rapcu i doživjela velik i uspjeh. G lavni protagoniste dram ske radnje bili su sami autori, lije čn ici b olnice V rapče i ostali članovi društva za soc. pom oć. U sporednim ulogam a istakli su se bolesnici i bolesnice. Sadržaj je savrem en, razum ljiv i realističan. M arko B orić, učitelj o d 28 god., crn je, ovisok, suhonjav, blijed, neuredne crne kose, u kretnjam a neharm oničan; govori polagano od sječeno, u afektu tečno, zanosno:. O djeća m u ne leži skladno. M arko je bivši bolesnik,»um obolnik«, k o ji je otpušten iz b olnice kao zdrav i sada se vraća kući na selo, t. j. u život. P red selom ga doček uje n je g o v drug V latko B erger, student prava, 26 god., onizak, punašan, žustar, p a žljiv u odijevanju ; govori lagano, lice bez prorađenosti, i Zora V id ovićeva, u čiteljica 25 god., vitka, lijepa, skrom na i jednostavna u nastupu i odijevanju, govori odm jereno; kada se oduševi postaje patetična. S tim e su nam se i predstavila 3 glavna lica u igri. U M arku im am o nazrijevati oličen je shizoiđnog tipa. Vlatko je reprezentant pik n ičk og tipa i cikličke konstitucije, dok Z ora nije u psih ijatrijskom p ogledu m arkirana, nego je ljudim a i životu vrlo blizo, m ožda m alo idealizirano, žensko biće. M arko, k oji je zapravo rekonvalescent, odm ah p o dolasku u svoju sredinu postaje n ajp rije o b je k t prepirka, kasnije u njim a i aktivno učestvuje. Seosko-m alograđanska inteligencija, k o ju reprezentiraju ravnatelj škole, b ilježnik i b olesn ik ov stariji brat gostioničar Nikola, okuplja se oko njega te ga prom atra n ajp rije n evje ro - vano i radoznalo, kasnije s otvorenim neprijateljstvom. M arkov povratak kući pokvario je neke račune oko obiteljskog im etka i probu dio stare sum nje u n jegovu izlječivost. M arkov povratak uopće im a n eko o b ilježje n eželjen e resurekcije jedne osobe, k oja je, bar za građanski život, bila proglašena m rtvom. K obna predskazivanja se m eđutim nisu ispunila. Neinteligentna inteligencija se sada odluči na spletke i dogovara se k ako će M arka opet strpati u ludnicu. Sam oj akciji prethodi intenzivna propaganda n epovoljn a za M arka. Intrigala siju m eđu la k ov jern i seoski svijet riječi n ep ovjeren ja i prezira za M arka. Sitni neuki puk predstavljen je u dram i raznim ženskim epizodistim a, k o ji se stalno k oleb a ju izm eđu samilosti, znatiželje i straha. K oketna mlada poštarica u tom p ogledu.nije ništa b o lja od starih seoskih klepetuša. Jednoga dana b ilježnik u pratnji pandura iznenada bane u kuću M arkovog oca i navijesti, da će se obaviti neke vrsti kom isijski pregled nad M arkom. Bilježnik ažira kao izaslanik kam arile. P rovidn a je n jegova nam jera. Radi se o tome, da M arka opet otprem e u Stenjevac. M arko se naglo uzbudi, što je ujedno i karakteristično za n jegovu duševnu konstituciju, pa p očin je drmati bilježnika. O vaj ispad došao je spletkarim a kao naručen. Stražari navale n a Marka i vežu ga. Uto prispije lije č nik a malo kasnije i župnik. Scena se pretvara u tribunal, kojem p oton ja d v ojica predsjedava. Stvaraju se d v ije stranke i nastaje m eđusobno optuživanje. B ilježn ik tvrdi., da je M arko lud, da se p rotiv io u red ovan ju i da je u vrijed io vlast. Prisutni Vlatko svog p rijatelja tem peram entno brani a lije čn ik ga rješava veriga k oje su mu stavili općinski panduri. Župnik, k oji znade pastoralnu m edicinu, nuđa M arku, da će ga uzeti pod sv oj krov i tim e dokazati seljanim a da M arko n ije luđak, koga se treba bojati. L iječn ik je uto i završio svoj pregled i izja v lju je nakašljujući se (a šta mu drugo i preostaje?), da se slaže s m išljen jem bolničkih kolega, naim e, da je M arko zdrav. Tim e se raspliće jedna situacija, k oja je neko v rijem e izgledala dosta škura, bar za M arka i n jegovu slobodu. K roz sve peripetije, k oje su pratile M arkov povratak kući ističe se lik u čiteljice Zorke. Ona ga sestrinski bod ri i tješi, vod i n ap redn jačke razgovore, drži ga za ruku i n astoji ga razum jeti, u vjerava ga, da u n jega vjeru je. Ipak je ona više pasivna figura pratilica decentne buduće zaručnice. N jeni n ekoji tekstovi m orali su biti takovi zbog tendencije sam e dram e, je r se teoretska izlaganja lakše slušaju, kada dolaze iz usta mlade, sim patične učiteljice. K ada su se nakon svršenog drugog čina spuštali zastori V rapčanske pozornice, m nogi od gledalaca počeli su ustajati sa sjedišta, je r su vjerovali da je H ap py-en đ propisno nastupio u m om entu, kada M arko i Zora zagrljen i odlaze s dasaka. A utori su m eđutim h tjeli drugačije i sk oro bih rekao, da im se vidio faunski posm jeh na licu, kada su naredili, da se zastor još jed n om podigne nad epilogom. U tom epilogu drama d oživlju je n eočekivani obrat, k o ji je sve gledaoce ostavio kao grom om ošinute. M elodram a se pretvara u fotoreportažu. A u tori konstatuju, da je i Zora sam o žensko čeljade. D ok je M arko bio odsutan u bolnici, uspostavile su se lju bavne veze izm eđu n je i Vlatka. O vakav đogođaj u dnevnom zbiljsk om životu ostao bio nezapažen, na sceni nas duboko vrijeđ a. T olik o sm o zanešeni za naše junake i ju nakin je iz priča. U gledalištu su se zaista i čuli glasni protesti. Vlatko, ponešto u vrijeđen sluša Zorina objašn javanja. Ona se b oji, da će M arko sve saznati a da će to im ati katastrofalno djelovanje na n jegovo duševno stanje. Bivši lju bavnici niti ne slute, da n jih o v o m oproštaju prisluškuje sâm M arko, k o ji u tom času d oživ lju je svoju suprem nu kušnju. A li gle, M arko se svlada, njegova bolesna narav ne igra se više s njim e. On je potpuni gospodar svojih m otornih reakcija. On pristupa prestravljenim ex-lju bavn icim a, svojim prijateljim a i s m nogo em faze im prašta svu n jih ovu nedosljednost. G lavno lice M arka B orića je n a jb o lje razrađena figura u dram i. T o je bivši shizofrenik a sada»shizoidan«tip, vrlo inteligentan zanešenjak, čo v je k s problem im a u sebi te izvjesnom energijom. Strem ljenje m u teče u slom ljenoj crti s naglim osjećajn im obratim a. Tišti ga spoznaja o vlastitoj bolesti a upravo p roživ lju je jed n o razd oblje svoga života, kada bi najviše trebao p otporu i pod ržavanje sa strane s v o je okoline, n aročito sa strane fam ilije. U m jesto toga nailazi na jake prepreke a pom oć i sim patije m u dolaze samo od strane slabih i neodlučnih. A utori zaslužuju svako priznanje, što su zam islili ovu originalnu vrst zdravstvene propagande a onda nisu žalili n i truda ni troškova da svojem literarnom čed u p rirede pozorišnu prem ijeru. O sam oj izv ed b i nema m nogo da se kaže. Ona je tekla živim tem pom i uz intenzivno učešće gotovo čitave bolnice. D upkom puna dvorana orila se o d pljeska na k raju svake slike a na ulazu u dvoranu se čak sakupilo nešto dobrovoljnih priloga. Dr. Karminski Iz Hrvatskog liječničkog Zbora. Kalendar skupština i sekcija Zbora liječnika 2. X II u 18 sati; Sem inar iz klinike i terapije internih bolesti sa demonstracijam a bolesnika (dr. K. Lušicki) u predavaonici m edicinske klinike, D raškovićeva X II u,19 sati: Sem inar iz klinike i terapije internih bolesti sa dem onstracijam a bolesnika (dr. K. Lušicki) u predavaonici m edicinske klinike, D raškovićeva 19. p. X II u 1 sati; H rvatsko n eurološko-psihijatričko društvo u predavaonici očn o-živčane klinike. K ukovićeva XII ui 18 sati: Sem inar iz elektrokardiogram e (doc. dr. V. Vuletić) u predavaonici H rvatskog liječničkog doma, Šubičeva X II u,1 sati: Hrvatsko društvo za internu m edicinu u predavaonici H rvatskog liječničkog dom a, Šubičeva X II u 18 sati: Sem inar iz klinike i terapije internih bolesti sa dem onstracijam a bolesnika (dr. K. Lušicki) u predavaonici m edicinske klinike, D raškovićeva XII u 19 sati: Sem inar iz klinike i terap ije internih bolesti sa demonstra^ cijam a bolesnika (dr. K. Lušicki) u predavaonici m edicinske klinike, D raškovićeva 19.

47 X II u 1«sati: H rvatsko elektro-radiološko društvo u predavaonici očn o- živčane klinike, K ukovićeva X II u 18 sati: Sem inar iz elektrokardiologije (doc. dr. V. Vuletić) u predavaonici H rvatskog liječn ičk og doma, Subićeva X II u 18 sati: izvanredna m jesečna skupština H rvatskog liječn ičk og Zbora u predavaonici H rvatskog liječn ičk og doma, Subićeva X II u 18 sati: Sem inar iz elektrokardiologije (doc. dr. V. Vuletić) u predavaonici H rvatskog liječničk og doma, Subićeva X II u 1«sati: Sem inar iz klinike i terapije internih bolesti sa dem onstracijam a bolesnika (dr. K. Lušicki) u predavaonici m edicinske klinike, D raškovićeva X II u 19 sati: Sem inar iz klinike i terapije internih bolesti sa dem onstracijam a bolesnika (dr. K. Lušicki) u predavaonici m edicinske klinike, D raškovićeva X II u 20 sati: H rvatsko oftalm ološko društvo u predavaonici' očn o-živčane klinike, K ukovićeva X II u 18 sati: Sem inar iz elektrokardiografije (doc. dr. V. Vuletić) u predavaonici H rvatskog liječn ičk og doma, Subićeva XII u 18 sati: H rvatsko kirurško društvo u predavaonici kirurške klinike, D raškovićeva X II u 18 sati: Sem inar iz elektrokardiografije (doc. dr. V. Vuletić) u predavaonici H rvatskog liječničk og doma, Subićeva X II u 18 sati: Sem inar iz klinike i terapije internih bolesti sa dem onstracijam a bolesnika (dr. K. Lušicki) u predavaonici m edicinske klinike, D raškovićeva X II u 18 sati: H rvatsko peđ ijatričko društvo u predavaonici ped ijatričke klinike, Salata. T očan raspored izlazi u dnevnim novinam a nekoliko dana p rije skupštine odnosno sastanka. O klim atoterapiji našega mora. To će biti prvi pokušaj, da se sistem atski prikaže klim atoterapija našega m ora na svim p od ručjim a m edicine, obrađena po stručnjacim a pojedin ih m edicinskih područja. Za sada je predviđen slijed eći program referata: 1. P rof. dr. Josip Goldberg i prof. M ilan Kovačevič, G eofizički Zavod, Zagreb: O klim i naše m orske obale. 2. Prim. dr. B ožo P e r i č i ć, šef internog odjela banovinske bolnice, Split: O pćenito o djelovanju klim e našega mora. 3. Dr. R afo Ferri i dr. L jubom ar L e t i c a, Split: D je lo vanje klim e našega m ora na čov ječji organizam s osobitim obzirom na kupanjie i sunčanje. 4. Dr. Ž iv k o Prebeg, šef odjela za proučavanje naroda Škole N arodnog Zdravlja, Zagreb: D ijete i more. 5. Prim. dr. S ilv ije Novak, šef. internog odjela banovinske bolnice, Sušak: O utjecaju klim e našega m ora na unutarnje bolesti. 6. Prim. dr. M ario Krmpotić, ravnatelj banovinske bolnice, D ubrovnik: O u tjecaju klim e našega m ora na unutarnje bolesti. 7. Prim. dr. A nte S t a r č e vić, kirurg, Split: O u tjecaju klim e našega m ora na kirurške bolesti. 8. Dr. Josip M a r k o v ić, š e f antituberkuloznog dispanzera, Sušak: O utjecaju klim e našega m ora na plućne bolesti i tuberkulozu pluća. 9. Prim. dr. G juro Orlić, internista, D ubrovnik: o u tjecaju klim e našega m ora na plućne bolesti i tuberkulozu pluća. 10. Prim. dr. Miroslav? Delić, šef-liječn ik drž. lječilišta, K raljev ica: O u tjeca ju klim e našega m ora na tuberkulozu kosti i zglobova. 11. Prof. dr. Ernst Mayerhofer, predstojnik d ječje klinike i dr. Branko- Dragišić, sveuč. docent d je čje klinike u Zagrebu: In dikacije i kontraindikacije m orske klim e kod d ječjih bolesti. 12. Prim. dr. K rsto Krstulović, šef odjela za zarazne bolesti banovinske- bolnice, Split: O u tjecaju klim e našega mora na d ječje bolesti. 13. Prim. dr. A n drija Car, šef očnog odjela banovinske bolnice, Sušak: O u tjecaju klim e našega m ora na očne bolesti. 14. Dr. Iv o Račić, otorinolaringolog, D ubrovnik: O u tje caju klim e našega m ora na bolesti uha, nosa i grla. 15. Prim. dr. M ilan Berger, šef ginekološkog odjela banovinske bolnice, Sušak: O u tjecaju klim e našega m ora na ženske bolesti. 16. Prim. dr. F ilip Dražanić, ginekolog, Šibenik: O utjecaju klim e našeg m ora na ženske bolesti. 17. Prim. dr. N iko Bonetić, derm.-venerol., Sušak: O u tjecaju klim e našega m ora na kožne bolesti. 18. Prim. dr. Josip Glaser, prim arij šef od jela za živ. bolesti Bol. M. S., Z agreb: O u tjecaju klim e našega m ora na živčane i duševne bolesti. 19. P rof. dr. M ilan Prica, predstojnik Hig. Instit. M edic. Fakulteta, Z agreb: Prehrana na m oru. Nakon održanih referata u Z boru liječnik a ii na tem elju iznesenog m aterijala održala bi se u prisutnosti m edicinskih referenata turistička konferencija, k oju bi priredile naše turističke organizacije. Na turističkoj k on feren ciji rasprav ilo bi se pitanje klim atoterapije našega m ora sa turističkog gledišta, kako bi se uz k oristi za narodno zd ra vlje m ogla sa turističkog gledišta što b o lje iskoristiti prirodna bogatstva naše m orske obale. * Pokloni udjela zadruge za podizanje Liječničkog Dom a Zboru. Gosp. prim. dr. P avao Ćulum ović p ok lon io je Z boru 10 u djela u vrijed n osti o d Din 2000., gospoda prim. dr. M akso Grossmann, načelnik dr. V ladim ir K atičić i dr. B eno Stein p ok lon ili su svaki po 5 u djela u pojedin ačn oj v rije d nosti od Din i gđa dr. Štefanija W inter-g rossmann 2 u-dj-ela u vrijed n osti o d D in Z bor se darovateljim a srdačno zahvaljuje. Viveant sequentes! * Pokloni knjižnici Zbora. K njižn ici Z bora poklon ili su razne k n jige i časopise: dr. A ntun Ferri, priv. liječn ik, Split: stara godišta L. V. od ; dr. Sam uel Deutsch, pniv. liječnik, Z agreb: D eutsche m ed. W ochenschrift 1931., 1932., 1933.; dr. H erm ann Fischer, grad. fizik u m., Z agreb: 51 knjiga, 11 vrsta raznih časopisa; dr. Đuro- Ivkovič, priv. liječn ik, Z agreb: 6 knjiga, 15 vrsta raznih časopisa; dr. B eno Stein, priv. liječnik, Z agreb: 96 'knjiga. Z bor se srdačno zah valju je darovateljim a i m oli i ovom zgodom i ostale k olege, da se sjete k n jižn ice Zbora. Z bor će sa zahvalnošću prim iti svaki poklon za knjižnicu. M nogi kolega im ade u s v o jo j biblioteci knjiga kojim a se n e služi, a k o je b'j Z b o rovoj k n jižn ici dobro došle i m ogle poslužiti drugim kolegam a * Sem inar iz laboratorijskih pretraga održat će u m jesecu ožujku dr. Beata B r a u s i l, asist, m edic, klinike. * Seminar iz hematologije održat će u m jesecu svibnju prim. dr V iktor Boić, šetf internog odjela Zakladne bolnice.

48 MEDICINSKA BIBLIOTEKA Monografije najvažnijih bolesti i liječničkih pitanja za praktičnog liječnika Grossm ann: Šećerna bolest. Dio I rasprodano 2. B ožić: Sifilis i n jegovo lije č e n je rasprodano 3. W eselk o: M a l a r i j a D in Ć epulić V.: Plućna tuberkuloza.... rasprodano 6. Grossm ann: Šećerna bolest. D io I I Din U R osner: K ron ični reum atizam z g l o b o v a D in C ačković: O anamnezi i k ir u r g iji... rasprodano V eličk ović: G inekološka k r v a r e n j a rasprodano U. 12. C epulić-d eutsch: Koštana t u b e r k u lo z a D in G iinsberger: Iskorišćenje seroreakcija u praksi.... Din K örb le r: M aligni t u m o r i» Florschütz: O peracija prakt. lije č n ik a rasprodano 18. D eutsch: L ije če n je r a h it id e D in U G lück: Sifilis (sa s lik a m a ) rasprodano K ö rb le r: R adioterapija (sa s l i k a m a )» Z ivk ović: M oderno liječen je proširenih vena sklerozaninim injekcijam a rasprodano Tuberkuloza u Zagrebu. U redio prof. Dr. V. Ćepulić.. Din G rossm ann-h ahn: Bubrežne bolesti. D io I rasprodano G rossm ann-h ahn: Bubrežne bolesti. Dio II rasprodano D elić: Sadreni p o v o ji (sa s lik a m a )» Bazala: G inekologija praktičnog liječnika (sa slikama) rasprodano K allay: P riručn ik zubnog lije č n iš t v a D in U Schlesinger: R acijonalna ekonom ska terapija I rasprodano 40. N ovak: A rterijaln e h i p e r t o n i j e D in D eutsch: V rući zrak, dijaterm ija i kvarc-lam pa u praksi.» B ožić: M uška g o n o r e ja rasprodano Bazala: Porođničke o p e r a c ije rasprodano 46. B otteri: E h i n o k o k o z a» U. 47. K orn feld : Sekciona te h n ik a» U B otteri-n ovak: H e m a t o l o g i ja Din G rossm ann-h ahn: Šećerna b o l e s t D in Kušan: Rana dijagnostika tuberkuloze p l u ć a Din Šercer, Cupar, P od vin ec: K iru rgija čeljusti..... Din P eričić: Uputa u kliničko pregledan je bolesnika.... D in Chloupek: P atologija i terapija otrovanih b ojn im otrovim a D in Smetanka, H auptfeld, Botteri, Budak: K linika i fiziologija vitam ina Din Vuletić, Boić, Halle, Ćepulić, Ivančević, Petrić, Lopašić, Durst, Vidakovič, Dragišić, Budisavljević, Gjanković, Florschütz, Šanjek, Šercer, K ogoj, Španić: Hitne interv en cije praktičnog l i j e č n i k a D in 44. Za članove Z bora liječnika godišnja pretplata na svih 6 svezaka sam o Dinara 50', za nečlanove Dinara 60' Narudžbe na: LIJEČNIČKI VJESNIK - ZAGREB Šubičeva ul. 9. Tel

49 Résumés Zusammenfassungen Summaries Prim. D-r. M. Berger: (Orig. pag. 588) Uber die vorzeitige PlacentMösung und Apoplexia utero- placentaris Ätiologisch ist die vorzeitige Placentalösung und die Apoplexia utero-placentaris eine Schwangerschaftstoxikose, da sie meistens gleichzeitig mit den verschiedensten Schwangerschaftstoxikosen auftritt. Die Prognose ist vom Grad der Placentalösung, der anatomischen Zerstörung sowie von toxischen Erscheinungen abhängig. Die Behandlung erstreckt sich auf geburtshilfliche und chirurgische Eingriffe. Es wird über drei eigene Fälle der vorzeitigen Lösung der normal sitzenden Placenta und utero-placentaren Apoplexie b e richtet. Ein Fall, der auf vaginalem Wege operiert wurde (Wendung und Extraktion), kam ad exitum. Bei anderen zwei Fällen wurde zur Schnittentbindung geschritten. Einmal wurde die hochschwangere Gebärmutter uneröffnet herausgenommen; dieser Fall kam ad exitum. In einem Falle wurde der Uterus nach Sectio caesarea entfernet, die Patientin geheilt entlassen. Auch die eigenen klinischen Erfahrungen führten uns zur Überzeugung, dass die abdominale Schnittentbindung in den meisten Fällen den vaginalen Methoden überlegen ist. In den schwersten Fällen ist die Methode der Wahl amputatio uteri praecaesarea. Die vaginalen Methoden sind gefährlich, weil schwere anatomische Veränderungen der Gebärmutterwand zu Cervixrissen und atonischen Nachblutungen führen können. Eine Besserung der Sterblichkeit der Mutter lässt sich durch eine entsprechende Prophilaxe erreichen. Priv. Doz. Dr. Juraj Körbler: (Orig. pag. 590) Arsen in der Aetiologie des Karzinoms. A u l er (Int. Kongr. Krebs. Bruxelles ) berichtet, dass nach seinen klinischen Erfahrungen bösartige Tumoren, die als luetische Prozesse vom Arzt gedeutet und salvarsanbehandelt werden, durch die Salvarsanbehandlung nicht selten eine stürmische Aktivierung erfahren. A u l er wirft dabei die Frage auf, ob nicht die Salvarsanbehandlung als Wegbereiter des Karzinoms mehr gewertet werden muss als die Lues. Körbler ist der Ansicht, dass die Frage der ätiologischen Bedeutung therapeutischer Arsengaben für die Krebsentstehung, von grösster Wichtigkeit ist, jedoch bisherige Beobachtungen erlauben keine endgültige Antwort auf diese Frage. Körbler berichtet über 5 diesbezüglich wichtige Fälle aus eigener Beobachtung. Eine 68 jährige Lehrerin leidet seit 1921 an Arsenkrebs nachdem sie in den Jahren Arsen eingenommen hat. Eine 57 jährige Kranke hat vor 20 Jahren eine Arsenkur durchgemacht und leidet jetzt an multiplen Karzinomen der Gesiohtshaut und der Gesässgegend. Ein 43 jähriger Drogist leidet an multiplen Epitheliomen des Gesichts und der Körperhaut. Er hat eine Salvarsankur durchgemacht, jedoch einzelne Epitheliome bestanden schon v o r dieser Behandlung. Bei einem 66 jährigen Tierarzt entwickelten sich mehrere Karzinome an psoriatischen Efloreszenzen ebenso bei einem 61 jähringen Apotheker. Letzter hat lange Zeit Arsen eingenommen, der Tierarzt dagegen wurde niemals mit Arsen behandelt. (Ans dem Radium-Institut in Zagreb). G. Karminski1et Zv. Sušić: (Orig. pag. 593) Syptôme de décharge électrique de Lhcrmitte-signe prémonitoire de sclérose en plaques Le symptôme de décharge électrique décrit par Lhermitte comme signe prémonitoire d une sclérose en plaques n était pas connu dans la, littérature médicale croate. Vu que ce signe est en général assez rare, les auteurs ont pensé utile de rappeler sa séméiologie et sa signification à l occasion de l observation d une pnaiade de 20 ans qui a présenté ce signe au cours d une sclérose en plaques aiguë. La malade donnait une description précise et complète de ce signe. Elle l appelait: un courant électrique qui passait rapidement de la nuque à travers le dos jusqu aux pieds au moment pù elle exécutait n importe quel mouvement actif ou passif de la tête, sensation acompagnée d une flexion en avant de cette dernière. Le phénomène était perçu par la malade 2 ans avant l apparition de sympômes significatifs d un accès aigu de la sclérose en plaques. Ces derniers débutaient par une tetraplegie presque complète qui s installait au cours de 2 jours et étaient suivis d un cortège de symptômes plus ou moins passagers: parésies des nerfs oculomoteurs, diplopie, nystagmus, névrite retrobulbäre avec scotome central, décoloratin temporal de la papille optique, phénomènes ataxiques, parole scandée, tremblement intentionnel, abolition des reflexes abdominaux, signe de Babinski bilatéral, doulers, hypesthésies, formule rachidienne typique. La sclérose aiguë évoluait vers une sclérose chronique pendant les 6 mois que la malade se trouvait en observation. Il n est pas sans intérêt de noter que l accès aigu s installait ajussitôt après un effort physique un peu excessif. Les exercices de danse russe auxquelles la malade se livrait pendant plusieures semaines ont du provoquer un état de surménage favorisant l éclosion de signes aigus. Le phénomène de déchargé électrique montrait une certaine périodicité, et même était absent pendant des mois. La malade était en mesure de provoquer de son gré une petite série de»décharges électriques«repétées (5 à 6 fois de suite). D habitude, le phénomène apparaissait le matin. Les auteurs donnent une description complète de ce signe intéressant et soulignent le fait que c est la première fois qu il a été enregistré au cours d une aclérose en plaques aiguë (D e la clinique neuropsychiatrique de l'univ. de Zagreb, Prof. R. Lopašić). Dr. Branko Kesić: (Orig. pag. 596) Ein Fall der elektrischen Verletzungen. Verfasser berichtet kurz über einen Fall von elektrischen Verletzungen. Elektromonter Š. B. wurde von Hand zu Hand elektrisiert (7. IV. 1935, Wechselstrom, 380 Volt Spannung), erlitt eine kurze Bewusstlosigkeit, aus der er sich nach 2 Minuten (?) erholte. Er hat ohne Störungen die Arbeit vollendet. 19. VI erlitt er einen zweiten elektrischen Unfall dadurch, dass er auf nassen Boden stehend, mit seiner linken Hand an eine Hochspannungsleitung geriet (Wechselstrom, Volt Spannung), wurde nicht bewusstlos, spürte grosse Schmerzen in der linken Hand, arbeitete aber ohne Störungen nach einigen Minuten weiter. Vier Monate später wurde seine Krankheit zufällig entdeckt. Es handelte sich um eine Atrophie des linken Muskulus pektoralis und der linken Hand. Ausser der Atrophie bestanden auch Sensitailitätsstörungen. Die grobe Muskelkraft der linken oberen Extremität war verringert, keine Druckempfindlichkeit der Nervenstämme, alle Reflexe der linken Hand waren herabgesetzt. Sonst war der Mann ganz gesund. Es handelte sich höchstwarscheinlich um intraneurale Blutungen oder um Zerrüttungen in den Nervenbündeln, also um posttraumatische degenerative Veränderungen in den Wurzeln des Plexus brachialis. (A. d. Zentralamt f. Arbeitsversich. in Zagreb, Vorst.: Dr. N. M rvoš). I LI). Vjes.

50 634 Dr. I. Papo: (Orig. pag. 591) Haemangiona medullae spinalis. Verfasser beschreibt zwei seltene Fälle von Haemangioma Simplex des Rückenmarkes. Der Tumor betraf in beiden Fällen junge Männer von 27 bzw. 30 Jahren. Auch seine Lokalisation war dieselbe: er betraf nämlich die Intümescentia cervicalis, welche er spindelförmig auftrieb. Das makroskopische Bild war im zewiten Falle weniger klar, da das Gebiet der Geschwulst vollständig durchblutet war. Auch mikroskopisch waren die Tumoren unscharf begrenzt, so dass man überall zwischen den verschieden grossen Gefässen noch Markgewebe erkennen konnte. Die dicht gelagerten Gefässe wiesen bald mehr die Struktur von Venen, bald diejenigen der Arterien auf. (28) Verfasser stellt auch die spärlichen Fälle aus der Literatur zusammen, die den seinigen bald identisch, bald nur änhlich sind. (A. d. pathol. Inst. d. med. Fak. in Zagreb. Vorst. Pro}. Dr. S. Saltykow ). Prof. Dr. D. Perç.vic: (Orig. pag. 603) Über die neue lateinische Nomenklatur in der Anatomie Um die Aufmerksamkeit der praktischen Ärzte auf die neue, Jenaer-Nomenklatur in der Anatomie hinzulenken, wird die letztere in knapper Form geschildert. Nach einer kurzen Übersicht ihrer Entstehungsgeschichte werden die Grundprinzipien, die für die Umänderung der anatomischen Namen massgebend waren, dargelegt. Hierauf gelangen einige wesentliche Stichproben, nach den einzelnen Disziplinen der Medizin, für eine jede getrennt, zwecks leichterer Orientierung zur Demonstration. (A. d. anatom. Inst. d. Univ. in Zagreb, Vorst.: Prof. Dr. D. P erovič). UPOZORENJE USKORO IZLAZI IZ ŠTAMPE SVEZAK MEDICINSKE BIBLIOTEKE»K U N I KA I TER A P IJA BUBREŽNIH BOLESTI«od dr. Z. Šestica, prof. dr. I. Botter i ja, dr. D. Sučića, prim. dr. A. K o h n a, prot. dr. A. Blaško vića, i St. Matiča. prim. dr. Ovaj svezak dobivaju BESPLATNO članovi pretplatnici po dosadašnjim pretplatnim uslovima, a biti će priložen u slijedećem broju Liječničkog Vjesnika. LIJE Č N IČ K I V JE S N IK izlazi svakog 15. u m jesecu. Članovi Zbora liječnika dobivaju ga besplatno, dok p retplata za nečlanove iznosi D 200., za inozem stvo D 250., za đake D , za inozem stvo D Po/edini b roj sto ji D 25.. R ukop isi i svi d opisi šalju se na: Uredništvo i uprava Liječničkog Vjesnika, Zagreb. Šubičeva 9. T elefon Z aključak red a k cije svakog 1. u m jesecu. Članarina, pretplata i sve ostale novčane p ošiljk e šalju se Zboru liječnika, Zagreb, Šubičeva ul B roj ček. računa pošt. šted ion ice , Zagreb. Zbog redovitogdostavlianja lista molimo da nam se odmah točno javi svaka promjena boravišta Vlasnik i izdavač: Hrvatski liječnički Zbor u Zagrebu. Predstavnik i odgovorni urednik dr. A n te Vuletić, Zagreb. Za štam pariju odgovara Ivan Ivankovič, Zagreb, Selska cesta br. 47. Tisak»T ipogra fije«d. d. Zagreb.

51 Građa za medicinsku terminologiju*. aqua phagadaenica decolor (liquor mercurialis), bezbojna jetka voda, farbloses Aetzvasser petroselini, peršunova vodica, peršunica, Petersilienwasser phagađeanica lutea, žuta (šafranasta) jetka voda, Altschadenwasser plumbica (saturnina), olovna voda, razrijeđeni olovni ocat, Bleiwasser (vidi: plumbum aceticum basicum solutum) rosarum, ružična vodica, Rosenwasser rubi idaei, malinovica. malinina vodica, Himbeerwasser vegeto-mineralis Gculardi, Gulardova voda, Goulard sches Wasser vulneraria acida Thedenii, Tedenova zacjeljujuća voda, T'heden sches Wundwasser vulneraria spirituosa, žesna voda za rane, 9pirituöses Wundwasser aquapunctur, ubrizgavanje vode (pod kožu). Wassereinspritzung aquaeductus, vodovod, Wasserleitung cerebri, moždani vodovod, propust, Hirnwasserleitung cochleae, pužev vodovod, Schneckenwasserleitung Cotunni, Kotunijev vodovod, Kotunnischer Lympfgang Sylvii, Silvijev vodovod, Sylvische Wasserleitung vestibuli, predvorni, trijemov vodovod, Vorsaalwasserleitung aquosus, voden, vodenast, vodnjikav, wässrig aquula Cotunni, Kotunijeva vodica, Cotugno s Lymphwasser arachis hypogaeae semina, podzemni orašak (biljka), Erdnüsse arachnitis, upala paučnice, Spinnwebenhautentzündung arachnoidea encephali, paučinasta opna moždana, Spinnwebenhaut des Gehirns spinalis, paučinasta öpna moždinska, Spinnwebenhaut des Rückenmarks araeometrum, gustomjer, Dichtigkeitmesser arbor vitae (vermis et cerebelli), životno drvo (crva i malog mozga), Lebensbaum (des Wurmes und des Kleinhirns) arcanum, tajni lijek, Geheimmittel archegenesis, prarađanje, samozačeće, Urzeugung archenteron, pracrijevo, Urdarm arche,gonium, arhegonij, ženski spolni organ, praplođnica (kod paprata i mahovine), weibliche Urgeschlechtsorgane archiblast, prazametak, Urkeim archigonia, spontano postanje života, Urzeugung, Elternlose Zeugung archineuron, praživac, moždinska živčana stanica, Rüokenmarksnervenzelle architis, upala čmara, gužnjaka, guzncg crijeva, After- oder Mastdarmentzündung archocele, čmarna kila, Mastdarmbruch archoptosis, ispad čmara, Mastdarmvorfall arctostaphyllos uvae ursi, planika, maginja, Bärentraube (vidi: uva ursi) arcuatus, bučan, dugast, bogenförmig arcus, luk, svod, Bogen aortae, àortin lük, Aortenbogen branchiales, škržni lûci, Kiemenbögen costalis, rebrni lük, pero, Rippenbogen cruralis, preponski luk, svod, Leistenband ossis hyoidei, luk jezične kosti, Zungenbeinbogen, Hyoidbogen, Zweiter Viszeralbogen ossium pubis, stidnični, grebenični lük, Schambogen palatinus, nepčani lük, Gaumenbogen médius, srednji nepčani lük, mittlerer Gaumenbogen osseus, koštani nepčani lük, knöcherner Gaumenbogen palatoglossus, prednji nepčani luk, nepčano-jezični luk, vorderer Gaumenbogen, Gaumenzungenbogen palatopharyngeus, zadnji nepčani luk, nepčano-žđrijelni luk, hinterer Gaumenbogen, Gaumenrachenbogen pharyngopalatinus: isto što i palatopharyngeus pedis dorsalis s. tarseus, naplatni, Ijesični luk, Fussrückenbogen plantaris, poplatni, tabani luk, Sohlenbogen, Plattfussbogen reflexiae, rèfleksni luk, Reflexbogen senilis (gerontoxon), starački luk (na oku), starački pojasak, Altersbogen, Greisenbogen superciliaris, öbrvski luk, Augenbrauenbogen tarseus (arteriarum palpebralium), zaklopnični luk (kapkovih arterija), Lidbogen (der Lidarterien) tendineus, tetivni luk, sehniger Bogen venosus iuguli, kotlačni venozni luk, venöser Drosselgrubenbogen volaris, dlanski venozni luk, venöser Hohlhandbogen vertebrae, hrptenični, kralješni, pršljenski luk, Wirbelbogen volaris (profundus et sublimis), dlanski luk (površni i duboki). Hohlhandbogen (oberflächlicher u. tiefliegender) s. pons zygomaticus, jabučno-sljepoočni môst, jagodični most, Jochbrücke ardor urinae, žar pri mokrenju, mokraćni žar, brennendes Gefühl beim Harnen area, kolut, krug, pojas, Hof Celsi (vidi: alopecia areata i tinea pelađa), kružna ćelavost, umschriebener Haarschwund germinativa (vidi: discus proligerus), zametište, Keimhügel opaca, nqprovidno zametište, undurchsichtiger Fruchthof péllucida, providno zametište; durchsichtiger Fruchthof, Gefässhof vasculosa, žiljno okce, Gefässhof areatus, okružen, opasan, omeđen, eingefasst areola, kružić, kolut, pločica, kleine Fläche mammae, bradavičin prsten, kolut, ogradica Warzenhof areolaris, sitast, feingeteilt, siebförrriig' argas, klop, krlja, krpelj, krpulja, Zecke reflexus, golubinji krpelj, Taubenzecke argentamin(um), srebrni fosfat, (etilendiaminov), argentamin, Argentamin argentum, srebro, Silber caseinicum, argonin, kazeinsko srebro, Kaseinnatriumverbinđung des Silbers éitricum, limunsko srebro, itrol, zitronensaures Silber colloïdale, koloidno srebro, kolargol, kolloidales Silber, Collargol foliatum, listasto srebro, posrebrina, Blattsilber lacticum, mliječno srebro, mlječasto srebro, aktol, milchsaures Silber, Actol purum, čisto srebro, reines Silber argilla, bijela glina, bijela ilovača, weisser Ton (vidi: Bolus alba) argyria (sive argyrosis), (o)trovanje srebrom, Silberkrankheit argyrismus, kronično otrovanje srebrom, chron, Silbervergiftung arhythmia, neredovnost, nepravilnost, Unregelmässigkeit cordis, nepravilno kucanje, udaranje srca i bïla, Störung des Hera- und Pulsschlages arhythmicus, neredovan aritmičan, unregelmässig, arhythmisch aristolochia, jabučnjak, vučja jabuka, Osterluzei armamentarium (chirurgicum), (vidarski) pribor, zbirka, (chirurgische) Instrumentensamrolung portabile, džepni (vidarski) pribor Taschenbesteck armoracia, hren, Meerretig arnica montana, brdanka, krsnica, moravka, veprovac, zlatenica (biljka) Wohlverlei aroma, miris, Wohlgeruch. mirodija, Gewürz aromatica (remedia), mirisavi lijekovi, gewürzhafte Arzneimittel aromaticus, mirisav, mirisan, wohlriechend aromatičan, mirođijast, gewürahaft arrector, podizač, Aufrichter arrectores pili, kostrešači, Haaraufrichter arrodere, nagledati, nagristi, nagrizati, benagen arrosio, naglodanje, oglodanje nagrizanje, Benagung arsenata*, soli arsenove kiseline, arsenati, Arsensäuresalze arsenicismus chronicus, kronično trovanje arsenom, arsenska diskrazija, Arsendyskrasie arsenicum album (acidum arsenicosum apothecarum [s. anhydricum), bijeli mišomor, arsenasta kiselina, weisser Arsenik, Giftmehl, Hüttenrauch sulfuratum, žuti mišomor gelber Schwefelarsenik arsenata, (sales acidi arsenici), soli arsenove kiseline, arsenati, Arsensäuresalze * (sales acidi arsenici) *) Umoljavaju se kolege, da svoje primjedbe i prijedloge dostavljaju pismeno uredništvu.

52 Protiv bolova pokušajte s p ouzdanjem novi domaći preparat Jeftine cijen e! NOVOKODIN sintetski alkaloid dihidrooksikodeinon-hidroklorid ST G P O U Z D A N I JA K A N A L G E T IK U N I S E D A T IV O - H IPNOTIKUM - ODLIČNA ZAMJENA ZA MORFIN! B E Z N U S P O J A V A! NAJJAČE SREDSTVO PROTIV KAŠLJA Tablete po 0,005 g i injekcije po 0,01 i 0,02 g Literaturu i uzorke ša lje :»ST E G«O. d., ZgITIUII Velika francuska kuća pharmaceutskih preparata traži znanstvenog suradnika, liječnika ili ljekarnika za područje H rvatske i Slovenije. Neophodno je potrebno znanje francuskog, po mogućnosti i slovenačkog jezika. Cij. ponude sa referencama um oljava se slati na adresu L A U FF E T, Beograd, pošto, pretinac 700 a