MARIJANSKO SVETIŠTE NA ŠIROKOM BRIJEGU

Transkript

1 MARIJANSKO SVETIŠTE NA ŠIROKOM BRIJEGU Lubina, P. Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu Sažetak: U članku autor prikazuje širokobriješko Gospino svetište u Hercegovini i njegovo značenje za tamošnji puk. Da bi se mogao pravo shvatiti i vrednovati nastanak i razvoj širokobriješkoga Gospina svetišta, autor upućuje na marijansko obilježje franjevačke duhovnosti kojoj je izvorište sami utemeljitelj Reda sv. Franjo Asiški, koji je osobitom ljubavlju ljubio bl. Djevicu Mariju i mjesta njoj posvećena do te mjere da je u crkvici sv. Marije Anđeoske na neki način prepoznao uosobljenu Majku Gospodinovu. Kraj te se crkvice nastanio, kod nje braću okupljao i Majku Isusovu za zaštitnicu svome Redu izabrao. Taj marijanski duh prenio je i na svoje duhovne sinove koji i danas prednjače u promicanju štovanja presvete Bogorodice. Slijedeći povijesni tijek, autor pokazuje kako su franjevci vodili duhovnu skrb o hercegovačkom kraju i koliko su truda uložili dok su napokon 23. srpnja počeli graditi prvu Gospinu crkvu i samostan na Širokom Brijegu i time zapravo udarili temelje današnjoj Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. Uz crkvu i samostan podignuta je pučka škola, a onda i gimnazija. Tako Široki Brijeg postaje vjersko, kulturno i narodno središte zapadne Hercegovine. Puk se na njemu okuplja rado oko svoje Gospe, posebno za blagdane Velike i Male Gospe. Od g mladi kršćani hodočaste Gospi na Brijeg u posljednju subotu u mjesecu srpnju. Tu se jačaju u vjeri, krijepe u nadi i griju u kršćanskoj ljubavi. Što to svetište znači za puk toga kraja i šire najbolje se može vidjeti tijekom devetnice Velikoj Gospi kad svi putovi vode na Brijeg. Širokobriješko Gospino svetište izraz je stoljetne pobožnosti hercegovačkoga vjerničkog puka prema Gospi. Ključne riječi: crkva, svetište, Gospa, pobožnost, štovanje, franjevci. Podatci o autoru: Lubina, P.[etar], Marija, vjerski list za Marijine štovatelje, Trg Gaje Bulata 3, Split, Hrvatska, petar.lubina@st.htnet.hr fra Petar Lubina 69

2 THE MARIAN SANCTUARY IN ŠIROKI BRIJEG Lubina, P. Abstract: In this article, the author presents the holy place of Our Lady in Široki Brijeg, Herzegovina, and its significance for local people. In order to understand and value the creation and development of Our Lady s shrine in Široki Brijeg in a proper way, the author refers to the Marian characteristic of the Franciscan spirituality whose source was the founder of the Order himself. Namely, St. Francis of Assisi cherished with special love Blessed Virgin Mary and sites devoted to Her to such an extent that he somehow identified the embodied Mother of Lord in the small church of Angelic Holy Mary. It is near that church that he settled down, gathered brothers and chose Mother of Jesus as the protector of his Order. He passed that Marian spirit also on his spiritual sons who even nowadays set an example in promoting admiration for the Most Holy Mother of God. Following the course of history, the author demonstrates how the Franciscans took spiritual care of the Herzegovinian area and how much effort they made until they eventually, on 23 July 1846, started building the first church and monastery of Our Lady in Široki Brijeg and, by doing so, actually laid the foundation of the present Herzegovinian Franciscan province. Along with the church and monastery, an elementary school and gymnasium were also built. In that way, Široki Brijeg became the religious, cultural and national center of Western Herzegovina. People gladly gather around their Lady there, especially on holidays of Nativity of Virgin Mary and Assumption of Virgin Mary. Since 1975, young Christians make their pilgrimages to Our Lady in Brijeg on the last Saturday in July. That is where they strengthen their faith, refresh their hope and warm themselves in Christian love. What that shrine means for the people of that area and wider is best possible to see during novena for Assumption of the Virgin Mary, when all ways lead to Brijeg. The holy place of Our Lady in Široki Brijeg is the expression of the centuries-old devotion of Herzegovinian religious people towards Our Lady. Key words: church, holy place, Lady, piety, admiration, Franciscans. Author s data: Lubina, P.[etar], Marija, The religious publication for Mary s admirers, Trg Gaje Bulata 3, Split, Croatia, petar.lubina@st.htnet.hr 70 POVIJEST

3 Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu Uvod Svaki govor o Širokomu Brijegu kao Gospinu svetištu moramo započeti sa sv. Franjom Asiškim, utemeljiteljem i duhovnim ocem čuvara toga svetišta. Bez poznavanja lika sv. Franje, osobito njegova odnosa prema bl. Djevici Mariji, teško ćemo razumjeti nastanak i razvoj širokobriješkog svetišta i shvatiti njegovo značenje za duhovni život i opstanak hrvatskih katolika hercegovačkog kamenjara. Iako u spisima sv. Franje ne nalazimo sustavnog nauka o bl. Djevici Mariji, možemo naći dovoljno bogoslovskog sadržaja koji nam daje uvid u Franjin stav prema Majci Gospodinovoj. 1 Kao dijete svoga vremena, Franjo je prihvaćao sve što je ondašnja Crkva vjerovala i učila o Majci Isusovoj. To je utkao u svoju duboko življenu duhovnost, svagdano napajanom molitvom i razmatranjem, kroz koje je otkrivao jedinstvenu Marijinu ulogu i mjesto u Kristovu djelu spasenja. Krist je bio središte života i pobožnosti sv. Franje. No, Franjo se odlikovao i osobitom pobožnošću prema bl. Djevici Mariji. Budući da je Gospodina veli- 1 Udovičić, J., Sveti Franjo i blažena Djevica Marija u: Sveta Marija, Radovi simpozija o štovanju bl. Djevice Marije u Provinciji Presvetog Otkupitelja, Služba Božja, Makarska 1990., Lubina, P., Marijanska Hrvatska, Marija, Split, 1995., i 397. čanstva učinila našim bratom, 2 Marija je imala jedinstveno mjesto u Franjinoj duhovnosti pa ju je ljubio neizrecivom ljubavlju. Za Franju je, naime, utjelovljenje Sina Božjega bilo jedan od temelja duhovnog života. Budući da Marija prije svega slušanjem začinje, nosi u sebi i rađa Božju Riječ, 3 najuže je povezana s Bogom, posebno pak s Otkupiteljem ljudskog roda. Budući da je Gospodina nosila u svome presvetom krilu, 4 Franjo je nalagao svojoj braći da je dostojno hvale i štuju. Sv. Franjo gajio je i poseban odnos prema mjestima i crkvama posvećenim bl. Djevici Mariji. U njegovu životu i duhovnom rastu osobito mjesto zauzima crkvica sv. Marije Anđeoske kraj Asiza. Nakon obraćenja, u nju je češće navraćao i dovodio svoju prvu braću, tu je crkvicu svojim rukama popravio, kraj nje se stalno nastanio i u njoj preminuo. Svojoj je braći pripovijedao kako mu je Bog objavio da blažena Djevica između ostalih crkava, koje su njoj na čast sagrađene u svijetu, tu crkvu ljubi posebnom ljubavlju. Zato ju 2 Sv. Bonaventura, Legenda maior IX, 3. Usp. 2 Toma Čelanski, 198; Aračić, D., Marija u duhovnosti Franje Asiškoga u: Marija 19 (1981) 10, Rotzer, A., - Matura, T., Živjeti Evanđelje s Franjom Asiškim, Zagreb, 1984., Sv. Franjo, Pismo općem saboru braće u: Spisi sv. Franje, Jukić, Sarajevo, 1974., 47. fra Petar Lubina 71

4 je svetac više ljubio nego ostale. 5 Za nj ona nije bila samo jednostavna crkvica koju je on s toliko ljubavi popravio, nego sama Marijina osoba, prisutna u tom svetištu, okružena anđelima. 6 Kraj Gospe od Anđela Franjo se osjećao u Gospinoj nazočnosti. Gospu je hvalio i slavio, njoj u čast hvale pjevao. Taj stav prenosio je i na svoju braću i želio da ga u tome nasljeduju. Zbog toga je Majku Gospodinovu izabrao za Zaštitnicu Reda. Uz Molitvu Gospodnju, poticao ih je neka mole i Zdravomariju, a i neka razmatraju i o Marijinim radostima. Najdraži mu je marijanski blagdan bio Uznesenje Marijino na koji se pripravljao 40-dnevnim postom. 7 Crkvica sv. Marije Anđeoske postala je središte iz kojega je rastao i razvijao se Franjevački red. Franjo je želio da njegova duhovna braća to sveto mjesto smatraju vrijednim svake časti. 8 Pobožnost prema Gospi utkana je tako duboko u život i rad Franjinih duhovnih sinova, od osnutka Reda do danas. Ubrzo će tako oni postati jedni od najgorljivijih promicatelja marijanske po- 5 2 Toma Čelanski Aračić, D., Marija u duhovnosti Franje Asiškoga, Sv. Bonaventura, Legenda maior IX, 3. Toga su dana svi morali biti veseli, pa je Franjo članove Trećeg reda oslobađao od obveze posta ako bi taj blagdan u taj dan pao. 8 1 Toma Čelanski 106; usp. Sv. Bonaventura, Legenda maior II, 8. božnosti, u narodima i krajevima kamo ih Providnost bude vodila. Po Franjinu uzoru i Široki Brijeg postat će središte iz kojega će rasti i razvijati se zajednica hercegovačkih franjevaca, a taj rast i razvoj bit će protkan marijanskom duhovnošću koja u širokobriješkom svetištu nalazi svoju izlaznu točku i svoje središte, kako ćemo to vidjeti u nastavku ovoga izlaganja. Kolijevka hercegovačkih franjevaca Na hercegovačkim prostranstvima duhovni sinovi sv. Franje Asiškoga nazočni su gotovo od kraja XIII. stoljeća. Vjerni idealima svoga Utemeljitelja, nastojali su ne samo za sebe živjeti nego i biti od koristi svome narodu. S njime su dijelili tegobe i radosti svagdanjeg života, bilo to za krvave prošlosti otomanskog zuluma ili novije vrijeme u doba bezbožne komunističke strahovlade. Fratri su narodu na neki način bili i otac i majka, učitelj i tješitelj, učili ga vjeri u Boga i u pobožnosti prema Gospi, koju su naslijedili od svoga duhovnog oca... Gospi su u čast gradili crkve i kapele, podizali oltare, naručivali za njih Gospine kipove i slike, oko njih okupljali narod Božji, utvrđivali ga u vjeri, podržavali u nadi i rasplamsavali u kršćanskoj ljubavi. Nakon što u drugoj polovini XV. st. bosansko-hercegovački vjernici gube 72 POVIJEST

5 Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu svoje državljanstvo, započinju za njih teška vremena - četiri stotine godina osmanlijskog zuluma. Padom Hercegovine pod Turke vjerski, a time i nacionalni život na tom području bijaše veoma ugrožen. Srušena je i ranokršćanska Gospina crkva uz Mostarsko blato. Bez obzira na to, kršćanski je puk zaslugom franjevaca, sačuvao vjeru u Boga i pobožnost prema bl. Djevici Mariji. Vjerovao je i pouzdavao se u Božju pomoć i Marijin zagovor. Franjevci su bili uvijek uza svoj narod. Nisu ga ostavljali ni u najtežim trenutcima, ni onda kad se umiralo za krst časni i slobodu zlatnu. Oduvijek je hercegovački fratar bio narodni čovjek. Iz naroda ponikao, s njime živio i radio, dijelio radosti i nade, žalosti i tjeskobe svagdanjeg života. S torbom o ramenu obilazio je od groblja do groblja, okupljao kršćanski puk, novorođene krštavao, mladence vjenčavao, stare i bolesne na susret s Bogom spremao, okupljenima u ispovijedi i misnim slavljima nudio otajstva kršćanske okrjepe, propovijedajući ih hrabrio i ulijevao im nadu u sretniju budućnost. Pastorizirao je tako i širokobriješki kraj iz mostarskog samostana, dok on nije g srušen. Nastavio je duhovnu skrb na tom području do g iz zaostroškoga, a do g iz kreševskoga, sutješkoga i fojničkog samostana. Nakon što je g politički odijeljena Hercegovina od Bosne, među franjevcima rodom iz Hercegovine dozrijevala je zamisao da osnuju zasebnu zajednicu, kako bi bili bliži narodu od kojega su potekli i u njemu očuvali vjeru i nacionalnu svijest. 9 Sastaju se tako g i ozbiljno razmišljaju o pastoralnom radu u rodnom kraju i o gradnji samostana u Hercegovini. Nakon ogromnih poteškoća oko dobivanja dopuštenja za gradnju samostana, hercegovački franjevci napuštaju 19. svibnja Kreševo i Bosnu te se smještaju na Čerigaju, čime nastaje prekretnica u životu toga kraja. 10 No ni Čerigaj neće biti duga vijeka, jer na njemu nisu našli pogodna prostora ni za gradnju samostana, ni crkve. Uskoro ga napuštaju i sele se na Široki Brijeg, gdje se nastanjuju u sjeni stoljetnoga hrasta i gdje će podignuti crkvu i samostan u čast Majci Isusovoj Nikić, A., Gradnja crkve i samostana na Širokom Brijegu - počeci hercegovačke franjevačke zajednice u: Kačić 13/1981., ; Lubina, P., Marijanska Hrvatska, ; Marić, A., Povijesne prilike u doba dolaska franjevaca u Hercegovinu u: Naša ognjišta 27 (1997) 1-2, Nikić, A., Gradnja crkve i samostana na Širokom Brijegu - počeci hercegovačke franjevačke zajednice, 207; Široki Brijeg, Metković 1971.; Šematizam Franjevačke provincije Uznesenja bl. Dj. Marije u Hercegovini 1977., Mostar, 1977., Usp. Fra Bakula, P., Kratka povijest franjefra Petar Lubina 73

6 Ni sa smještajem na Širokom Brijegu nije išlo tako lako. Od Ahmet-age Kurta iz Mostara kupe franjevci taj brežuljak u čijem se podnožju Ugrovača spaja s rijekom Lišticom i dadu se na traženje odobrenja za izgradnju crkve i samostana. Uz dušobrižnički rad, gradnja crkve i samostana bila im je glavna briga. Oko toga uložili su mnogo truda i muke. Konačno je odobrenje stiglo od crkvenih vlasti iz Rima 6. veljače 1844., a od državnih vlasti - sultana Abdul- Medžida - napisano u Carigradu između 13. i 20. listopada i proslijeđeno hercegovačkom veziru Ali-paši Rizvanbegoviću iz Stoca, koji odobrava gradnju 5. siječnja 1846., a mostarski kadija Muhamed Emin to isto čini 13. siječnja Time je napokon dobiveno odobrenje za gradnju prve crkve i samostana u Hercegovini nakon turskog zuluma. 12 Nakon što su dobili potrebna dopuštenja, franjevci se daju na izgradnju planiranih zdanja. Budući da je hercegovački kamenjar oduvijek bio škrt, vjerni svojoj karizmi, obratili su se dobrotvovaca u Bosni i Hercegovini u: Fra Bakula, P., Izabrana djela, I., Mostar-Veljaci, 1995., Nikić, A., Gradnja crkve i samostana na Širokom Brijegu - počeci hercegovačke franjevačke zajednice, ; Basler, Đ., Franjevački samostan Široki Brijeg u: Gospino svetište Široki Brijeg, Franjevački samostan Široki Brijeg i Turistkomerc Zagreb, Zagreb, 1984., 5. rima diljem svijeta za pomoć. Dok su se jedni zaputili preko Rima u prošnju po Italiji i drugim krajevima, ostali franjevci pripravljali su materijal za gradnju. 13 Konačno su na Širokom Brijegu, 283 godine nakon što su Osmanlije porušile sve samostane i crkve u zapadnoj Hercegovini, položeni temelji prvoj crkvi i franjevačkom samostanu u Hercegovini. Učinio je to 23. srpnja prvi hercegovački biskup fra Rafo Barišić ( 1863). 14 Taj događaj drži se prekretnicom u vjerskoj i kulturnoj povijesti zapadne Hercegovine. Najprije je građena crkva. Njezinu su veličinu točno propisale osmanlijske vlasti - nepunih 20 m duga i nešto više 13 Nikić, A., Gradnja crkve i samostana na Širokom Brijegu - počeci hercegovačke franjevačke zajednice, O tome je svjedočio i tekst uklesan na kamenoj ploči ponad samostanskih vrata, koji su g otukli partizani: Odcijepljeni od Bosne, bez kruha i krova, bogati samo nadom u Boga, ovi samostan sa crkvom iz temelja dne 23. srpnja pod okriljem Uznešenja Gospina na nebo, franjevci hercegovački podigoše. Usp. Fra Bakula, P., Kratka povijest franjevaca u Bosni i Hercegovini, 74 i Fra Rafo Barišić rodom iz Oćevije u Bosni, bio je naslovni biskup azotski i prvi apostolski vikar u Hercegovini, od godine. Zaslužan je za osamostaljenje hercegovačkih franjevaca, a umro je u 67. godini života i 32. biskupstva 14. kolovoza na Širokom Brijegu, gdje je i pokopan. - Usp. Nikić, A., Lučonoše naše vjere i uljudbe - Mrtvoslovnik hercegovačkih fratara, Franjevačka knjižnica i arhiv Mostar, Mostar, 2004., POVIJEST

7 Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu od 10 m široka. Fra Petar Bakula nabavio je g za nju dva zvona. Dobiveno je g odobrenje za zvonik. Završetkom njegove gradnje g kraj crkve i prijenosom zvona u nj završila je gradnja staroga širokobriješkog samostana i crkve. 15 Nova širokobriješka crkva Širokobriješka crkva i samostan preživjeli su jedinstvena vremena. Slavna je i bolna njihova povijest. U malo su se dana na tom mjestu zbili važni događaji. Tek što su dovršili uređenje crkve, franjevci su trebali misliti na njezino proširenje, na gradnju veće. Katolički se živalj, naime, množio, a trebalo je pokazati i zahvalnost Gospi za višestoljetnu zaštitu. 16 a) Gradnja crkve Odluka o gradnji nove crkve pala je godine. 17 Trebala je to biti trobrod- 15 Franjevci tako nisu samo vjerovjesnici u hercegovačkom puku nego i revni prosvjetitelji, a Široki Brijeg postaje s njima narodno, kulturno-prosvjetno središte i duhovno-vjersko žarište zapadne Hercegovine i krajeva koji je dodiruju. Usp. Nikić, A., Gospa u Hercegovini. Marijin Brijeg u: Marija 16 (1978) 1, Šematizam Franjevačke provincije Uznesenja bl. Dj. Marije u Hercegovini 1977., Mostar, 1977., Basler, Đ., Franjevački samostan Široki Brijeg, 6-8. na građevina u stilu talijanskog baroka (48,2x21,8 m), s kupolom iznad glavnog oltara i dvama zvonicima. No, za pothvat nije bilo dovoljno sredstava, a ni graditelja nije bilo lako naći za to iznimno djelo. Stoga je taj plan propao. U sanjarenju oko gradnje nove crkve prošlo je pedesetak godina. Napokon su se franjevci s pukom, pouzdajući se u Božju pomoć i Gospin zagovor, upustili u pustolovinu. Dali su se na gradnju velebne crkve, jedne od najmonumentalnijih crkava u hrvatskim krajevima. Provedba toga zavjeta u djelo zapala je fra Didaka Buntića ( 1922.). 18 Stara je crkva srušena, a na njezinu mjestu 20. lipnja postavljen je kamen temeljac za novu. Blagoslovio ga je mostarski biskup fra Paškal Buconjić ( 1910.). 19 Novo zdanje (50x26 m) od bijelosivoga briješkog vapnenca u stilu 18 Obnašao je službe definitora, profesora i direktora gimnazije na Širokom Brijegu, a bio je i provincijal. Velikan koji je ušao u legendu ne samo u Hercegovini nego i u cijelom hrvatskom narodu. Umro 3. veljače od kapi u 51. godini života. Usp. Nikić, A., Fra Didakova skrb za Hercegovinu, Mostar 2000; Nikić, A., Lučonoše naše vjere i uljudbe - Mrtvoslovnik hercegovačkih fratara, 179; Spomenica fra Didaka Buntića, Mostar, Rodom iz Drinovaca. Mostarsko-duvanjski biskup i administrator mrkanjsko-trebinjske biskupije, umro 8. prosinca u 77. godini života i 31. godini biskupstva i pokopan u Mostaru. Usp. Nikić, A., Lučonoše naše vjere i uljudbe - Mrtvoslovnik hercegovačkih fratara, 556. fra Petar Lubina 75

8 kasnoromaničke trobrodne bazilike, po nacrtu graditelja M. Davida, pomalo je raslo i napokon stavljeno pod krov godine. Srednja lađa odijeljena je od bočnih masivnim kamenim stupovima, ponosom našega hrvatskog naroda (fra Didak Buntić). 20 Stupovlje je u romaničkom stilu. Svodovi srednje lađe preinačeni su g prema nacrtu graditelja Stjepana Podhorskoga ( 1945.), pa je tim zahvatom izmijenjena prvotna zamisao, prema kojoj je strop trebao biti drven i ravan. Pročelje sa strana rese 32 m visoki zvonici. Sjeverni je dograđen g , a južni je završen tek godine. Tako je konačno završeno ogromno trobrodno zdanje, svetište Gospe Širokobriješke, koje kao da se spustilo iz nebeskog plavetnila na širokobriješki brežuljak. b) Poratna obnova svetišta Vihor II. svjetskog rata nanio je teške rane i crkvi i samostanu. Godina Širokom Brijegu zasjenila je svaki pogled u budućnost. Mjesto je izgubilo svoje ime, u samostanu je ugašeno 29 života. Crkva je opustošena. Udarena je 296 puta topovskim granatama, od čega je pročelje bilo veoma iznakaženo. Dapače, dvije godine nakon završetka Drugoga svjetskog rata, u veljači i ožuj- 20 Nikić, A., Gospa u Hercegovini. Marijin Brijeg u: Marija 16 (1978) 1, 25. ku 1947., otučen je natpis nad ulazom u samostan, skinut je kućni broj i spaljene su matične knjige. Uništeni su također ostatci pismohrana, muzeja, knjižnica i školskih kabineta. Partizanski zločinci htjeli su zatrti sve katoličko i hrvatsko, nisu se mogli pomiriti s drukčijim nazorom na svijet i život Poslije tih stradanja, širokobriješka crkva i samostan postali su poseban znak hercegovačkog krša, a tako i svjetionik vjere, nade i domoljublja. Ne samo onima koji su ostali u domovini nego i onima koji su se po svijetu raspršili. Gospin Brijeg Nas ovdje posebno zanima Široki Brijeg kao Gospino svetište. Nazivom svetište označuje se crkva ili drugo sveto mjesto kamo mnogobrojni vjernici, iz osobita razloga pobožnosti, hodočaste s odobrenjem mjesnog ordinarija (kan. 1230). 22 Tako, naime, Zakonik kanonskog prava definira svetište. Pjesma od kamena, koja se s dvama zvonicima kraj pročelja izdiže na Širokom Brijegu, glavno je marijansko svetište zapadne Hercegovine. U nj hodočaste brojni vjernici toga kraja iz pobožnosti. Bilo da se Gospi preporu- 21 Szabo, A., Široki Brijeg u: Naša ognjišta 34 (2004) 3, 28; Marić, A., Povijesne prilike u doba dolaska franjevaca u Hercegovinu u: Naša ognjišta 27 (1997) 1-2, Zakonik kanonskog prava, Glas Koncila, Zagreb, 1988., POVIJEST

9 Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu če u potrebi, bilo da joj iskažu zahvalnost za isprošenu milost. Privlači ih zavjetni kip Gospe Širokobriješke, cilj brojnih Marijinih pobožnika. Vitki je to lik Bogorodice, na nebo uznesene, duge kose, uzdignuta pogleda prema nebeskim visinama, u bijeloj haljini. Na prsima podržava plavi plašt koji se spušta niz njezina leđa. Stoji na oblaku koji podržava anđeoski zbor. Nisu ga uspjeli uništiti za pljačke o završetku II. svjetskog rata. Rad je to talijanskog majstora iz sredine XIX. stoljeća, a izražava stoljetnu pobožnost i ljubav vjernih hercegovačkih katolika prema Isusovoj Majci. a) Blagdan Velike Gospe Gospi na Široki Brijeg vjernici hodočaste posebno za blagdan Velike Gospe. Tada se, od rane zore, na Brijegu okuplja najviše Marijinih poklonika. Velika Gospa blagdan je o kojemu vjernici i hodočasnici slave ono najviše što je Marija mogla postignuti, njezinu konačnu proslavu u nebu. To je ono za čim čezne srce svakoga Isusova sljedbenika. Stoga je sasvim razumljivo da je taj blagdan omiljen i među hercegovačkim pukom. Iz godine u godinu u zapadnohercegovačkom kraju ponavlja se isti prizor. Postom 23 i molitvom pojedinci i obitelji pripravljaju se za taj blagdan, tijekom devetnice, osobito na uočnicu i na blagdan pješače bosonogi u svetište, pomiruju se sa svojim Bogom u sakramentu ispovijedi, blaguju Kruh Života sa zajedničkog oltara, zajedno pjevaju i mole, na golim koljenima obilaze oko Gospina kipa Zavjetni kip Širokobriješke Gospe 23 Posti se dvanaest dana. Usp. Široki Brijeg u: Marija 16 (1978) 8, Stignu tada brojni umorni, prašnjavih i krvavih nogu... Usp. Široki Brijeg u: Marija 4 (1966) 6, 270; 13 (1975) 8, 303; 16 (1978) 8, 306. Pojedinci znaju pješice prevaliti i po 30 kilometara. Kamenitim stazama i asfaltnim putovima migolje tih dana kolone hodočasnika prema Gospinu Brijegu. Najviše žene, osobito majke. Njima na srcu leži obitelj, posebno budućnost djece. U jednoj ruci podržavaju skute haljine, u drugoj im je krunica. Na usnama je tihi šapat. Pogled uprt u budućnost - zavjet je to koji se obnavlja! Za fra Petar Lubina 77

10 Velika Gospa, POVIJEST

11 Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu Izniman je doživljaj uočnice blagdana Velike Gospe. Od davnina toga dana gotovo svi putovi vode na Široki Brijeg. Nakon demokratskih promjena, u kasno popodne u molitvi i pjesmi tisuće vjernika prate Gospin kip iz središta grada do svetišta. 25 Doći bos na Brijeg, obići ili oblisti oko kipa na golim koljenima, puziti na koljenima crkvenim kamenom popločanim predvorjem, ispovjediti se i sudjelovati u misnom slavlju - nakana je svih koji Gospi na Brijeg dolaze, bilo da u Hercegovini stalno žive, bilo da za te blagdane pristižu iz drugih krajeva domovine i tuđine. Takvi se prizori osobito mogu vidjeti kroz devetnicu Velikoj Gospi, kad su hodočašća u svetište najbrojnija, i za blagdane Velike i Male Gospe. Čim se među Hercegovcima spomene blagdan sebe, za muža, za djecu... Dok još nije bilo osobnih automobila, znali su Gospi na Brijeg dolaziti iz pojedinih župa ili krajeva organizirano autobusima u nedjelje koje prethode blagdanu Velike Gospe, kako bi se smanjila gužva na sam blagdan. Usp. Široki Brijeg u: Marija 11 (1973) 9, Tijekom devetnice Velikoj Gospi dolaze vjernici širokobriješke župe iz različitih naselja po već uhodanu rasporedu. Prije podne ispovijed je starih i bolesnih, a popodne vjernika iz dotičnog mjesta, kada zajedno s ostalima sudjeluju na večernjem misnom slavlju. - Usp. MSM, Proslava Velike Gospe na širokom Brijegu u: Sveta baština 7 (1989) 8, Usp. Kurevija, V., Široki Brijeg - Velika Gospa u: Naša ognjišta 29 (1999) 9, 24. Velike Gospe, svatko pomišlja odmah na širokobriješko svetište. 26 b) Susret kršćanske mladeži Čuvari širokobriješkog svetišta došli su na pastoralno korisnu zamisao: povezati mlade vjernike uz svetište i u isto vrijeme odgojiti zdrave kršćanske obitelji. Tim projektom širokobriješka Crkva gradi svoju budućnost na onima koji će sutra biti nositelji Crkve i društva. Zbog toga širokobriješko svetište osobitu skrb posvećuje mladim vjernicima. Od g svake godine posljednje srpanjske subote svetište organizira molitveni susret za njih. Već je postao tradicionalan, a na njemu se okupljaju srednjoškolci i studenti. 27 Počelo je to g svečanošću oproštaja od Širokoga Brijega pred polazak na studij i u vojsku, da bi preraslo u svečanost mladih, mnogo širih razmjera. Slegne se u taj 26 U zadnje vrijeme za blagdan Velike Gospe Širokobriježani upriličuju malonogometni turnir. Posebno priznanje dodjeljuje se dvjema prvoplasiranim momčadima - nošenje velikoga Gospina kipa u svečanoj procesiji ulicama grada na uočnicu blagdana Velike Gospe od crkvice u gradu do svetišta na Brijegu, nakon koje slijedi večernja misa. A okupi se u toj prigodi i preko deset tisuća vjernika iz domovine i tuđine. 27 Treći susret kršćanske mladeži pod geslom Nada održan je 6. kolovoza na blagdan Preobraženja, a okupilo se oko 1700 mladića i djevojaka iz 25 župa. Usp. Široki Brijeg u: Marija 15 (1977) 8, 308. fra Petar Lubina 79

12 dan pred Gospinim nogama ne samo mladež iz Hercegovine sa svojim dušobrižnicima nego i iz udaljenijih krajeva, cijele Crkve u Hrvata. I iz tuđine, kao iz Amerike, Kanade, Australije, onda Italije i Švicarske, pa Hrvati iz Mađarske, Bačke... Brojni hodočaste bosonogi i pješice. Redovito se susret odvija pod određenim geslom, a sastoji se od pokorničkog bogoslužja i euharistijskog slavlja. Propovijeda obično u toj prigodi posebno pozvan gost propovjednik. U popodnevnim satima upriliči se zabavno-glazbeni program, predavanje, predstava ili film, izložba ili pak koncert duhovne glazbe Od g u parkiralište pretvorena zeleno-siva ledina Bakamuša, kupljena nekoć od muslimanskih posjednika Bakamovića pa po njima tako i prozvana (usp. A. Nikić, Gradnja crkve i samostana na Širokom Brijegu - počeci hercegovačke franjevačke zajednice, 220; usp. Široki Brijeg u: Marija 13 (1975) 8, 303; 15 (1977) 8, 308 i 18 (1980) 10, 302; MSM, Hodočašće mladih na Širokom Brijegu u: Sveta baština 7 (1989) 8, 6.), podno samostana procvate različitim bojama odijela mladih i autobusa već prije početka slavlja. Odatle slavlje redovito i započinje ophodom u crkveno dvorište. U prigodi demokratskih promjena neočekivano mnoštvo mladih vjernika okupilo se iz tolikih hrvatskih krajeva 28. srpnja 1990., kad je, zajedno s biskupom Pavlom Žanićem ( 2000.), slavlje predvodio i propovijedao kard. Franjo Kuharić ( 2002.). Mladenačkom skupu i okupljenu puku uputio je za taj susret prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i prigodno pismo, a pročitao ga je na početku Hodočašće mladeži g pripremano je u prostorijama širokobriješkog svetišta trodnevnim molitvenim i odgojnim zborovanjem pod vodstvom fra Joze Zovke. I kasnije je nastavljena priprema za hodočašće mladeži molitvenim zborovanjem. 29 Nakon Domovinskog rata ( ), a hodočastile su i prije rata, Gospi na Brijeg u znak zahvalnosti za sačuvane živote dolaze i hercegovačke školske sestre franjevke. Upriliče one svoje hodočašće svake godine u subotu najbližu 18. svibnja, danu kada su sa svojim ostatkom g pred nasrtljivim napadačem uspjele iznijeti žive glave iz Potoka kraj Mostara. 30 Gospinu pomoć i zaštitu osjetila je svaka od njih, a Gospin Brijeg obnavlja im duh, osvježuje misli i srce upravlja na nove pothvate u vinogradu Gospodnjem. Kod Gospe Širokobriješke držana su brojna zborovanja hercegovačkih katolika i franjevaca. Tu je, među ostalim, biskup Pavao Žanić ( 2000.) predvodio bogoslužja biskup P. Žanić. To hodočašće kao da je bilo sastavni dio ondašnjih društvenih promjena. - Usp. MSM, Hodočašće mladih na Široki Brijeg u: Sveta baština 9 (1990) 9, 15; Mladi na Brijegu u: Marija 28 (1990) 10, Leko, I., Hodočašće mladeži na Široki Brijeg u: Naša ognjišta 29 (1999) 9, Mikulić, M., Mnogo treba ljubiti ljubav onoga koji nas je mnogo ljubio u: Naša ognjišta 30 (2000) 7-8, POVIJEST

13 Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu za blagdan Velike Gospe i završetak Marijanske godine za hercegovačke biskupije. c) Simbolika širokobriješkog svetišta Širokobriješko Gospino svetište uzdiže se na brijegu. Što ono hercegovačkim katolicima i hodočasnicima znači, može nam najbolje objasniti svetopisamska slika marijanskog sadržaja. Evanđelje, naime, spominje Majku Isusovu u brdima, u judejskom gorju. Nakon navještenja u Nazaretu, Duh Božji potaknuo ju je neka krene u judejsko gorje. Pod svoje srce upravo je primila Sina Božjega i tako postala prvo svetohranište u povijesti. 31 Kreće tako s Isusom Elizabeti u pohode (Lk 1, 39-56) i ostaje s njome oko tri mjeseca. Bila joj je pri ruci u danima već poodmakle trudnoće. Usrećivala ju je svojom nazočnošću i pomoću. A Elizabeta je to nagradila zanosnim usklikom, koji će se ponavljati do svršetka svijeta: Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer čim pozdrav tvoj dođe do mojih ušiju, od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina! (Lk 1,42-45). 31 Ivan Pavao II., Okružnica Ecclesia de Eucharistia, 55. Za svoga pohoda Elizabeti, Marija je zapravo prva misionarka. Elizabeti je donijela Isusa i na taj način učinila da se kraljevstvo Božje počinje širiti na zemlji. U tomu poslu ona je u službi svoga Sina koji je došao Radosnu vijest navijestiti siromasima (Lk 4, 18). Zbog dolaska spasenja, zbog Božjeg zahvata u korist odabranog naroda, zbog njegova spasenja čitavom ljudskom rodu, i Marija klikće iz dubine duše: Veliča duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome! (Lk 1, 46-47). Taj kliktaj, počevši od prve zajednice kršćana do dana današnjega, odjekuje svom Zemljom, ta riječ blagoslova još uvijek se razliježe u svim mjestima i krajevima gdje se službenici Crkve sastaju na Večernju molitvu. Na tolikim bregovima i uzvišicama diljem kugle zemaljske, pa i Lijepe naše, uzdižu se crkve i svetišta. Iako je Marija Kraljica svih Hrvata, svakog kraja gdje Hrvati žive, ona je u svakom kraju izabrala jedan brijeg, jedno mjesto - da tu i odatle dijeli svoju pomoć svima, a najviše onim najbjednijima i najzaplakanijima. 32 Da im bude pri ruci u potrebi, kao nekoć Elizabeti u judejskom gorju. Na krajnjemu hrvatskom Sjeveroistoku imamo tako Tekije, u ravničarskoj 32 Šilić, R., U okrilju Majke - Propovijedi o bl. Djevici Mariji, Sveta Baština, Duvno, 1989., 163. fra Petar Lubina 81

14 Slavoniji Voćin, u Hrvatskom Zagorju Mariju Bistricu, u Istri i kvarnerskom primorju Trsat, na hrvatskom Jugu Sinj, u Bosni Olovo, a u nas u Hercegovini to je ovdje na Širokom Brijegu. 33 Na njemu se nastanila Majka Gospodinova, pa je to kuća Marijina. U nju okuplja ona Božje sinove i kćeri i stoji im na raspolaganju, širi među njima kršćansku ljubav i Božje milosrđe, preko nje Bog obilno dijeli darove svome puku. Marijin zaljubljenik i jedan od najpoznatijih propovjednika svoga vremena fra Rufin Šilić ( 1985.), 34 koji je više puta propovijedao i u širokobriješkomu svetištu, duboko je uvjeren u to kad kaže: Kao na prvi dan našega spasenja, na prvu Blagovijest, i danas kao da se Majka Božja penje u Gorje i dolazi i ovdje i na druge bregove i svetišta. Kao i onda i ovdje hiti da širi kršćansku ljubav i Božje milosrđe. Kao onda tako i danas uvijek njezine svetkovine izazovu potoke suza radosnica, rijeke milosti opro- 33 Isto, Fra Šilić, R., rođen je 29. prosinca u Trešnjevici u župi Konjic, a bio je doktor bogoslovlja, profesor, bogoslovac i pisac, duhovnik časnih sestara, tajnik i definitor hercegovačke franjevačke provincije i provincijal. Tražen i rado slušan propovjednik. Umro je 15. lipnja u 74. godini u Blankenau u Njemačkoj i pokopan 19. lipnja na groblju Šoinovac u Mostaru. Usp. Nikić, A., Lučonoše naše vjere i uljudbe - Mrtvoslovnik hercegovačkih fratara, 352. štenja grijeha... Ljudi se nikada ne vrate žalosni i neutješeni, jer su susreli Majku svoga Boga i taj ih susret usreći U Marijinu pomoć osvjedočio se i širokobriješki puk, koji je preživio nedaće II. svjetskog rata i još teža vremena bezbožnog režima po njegovu završetku. Nije se odvajao od svoje Gospe. Zabrinuta za spasenje braće svoga Sina, Gospa je uvijek među sljedbenicima svoga Sina. U najkritičnijim trenutcima zrači ljubavlju, donosi mir, stvara slogu i razumijevanje, ulijeva novi zanos i zamah za život i rad. Tako je i u širokobriješkom svetištu Majka Gospodinova liječila i izliječila rane tolikima. To je svetište poput majčinskog zagrljaja u koji Gospa okuplja raspršenu djecu Božju, krijepi ugrožene i žalosne, tješi ih i liječi, upućuje ih na svoga Sina, ulijeva im nadu u bolju i svjetliju budućnost. Širokobriješko svetište svjetionik je kršćanske čovjekoljubivosti u svjetlu kojega padaju sve ograde i nestaju granice koje dijele. U riječi Božjoj koja im se u njemu nudi, hercegovački katolici nalaze smisao i za braću u potrebi, jer ih ona utvrđuje u vjeri da su djeca istoga Oca i da ih okuplja zajednička Majka. Gospino svetište na Širokomu Brijegu na neki je način socijalni ured ljubavi Boga našega, u kojemu je Mari- 35 Isto, POVIJEST

15 Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu ja glavna suradnica. Zato je iz dna srca ljube i štuju, rado joj dolaze i pred njom iznose svoje nevolje i potrebe. 36 Hercegovački katolik u Gospi prepoznaje Božje ministarstvo za socijalnu skrb i osiguranje, a u njezinu svetištu na Brijegu ured i ispostavu u kojemu je ona ruka preko koje Bog dijeli svoje darove i dovodi do Boga. 37 Zamislite, kad bi ovaj naš Široki Brijeg otvorio arhiv milosti i utjehe koje su ovdje podijeljene! Čudom bismo se čudili tko je sve ovdje molio i tko je izmolio! Ne bismo vjerovali kakve su sve boli ovdje liječene i kakve sve izliječene! Snebivali bismo se kakve su sve molitve uslišane, iz kakvih su sve usta i srdaca izvirale. A isto tako kakve su sve molitve ostale neuslišane, jer Bog ne gleda samo u prazne džepove nego vidi i u punim srcima. Ona zna čija vjera može izdržati i čija snaga neće posustati. 38 U Majci Isusovoj hrvatski čovjek hercegovačkog kamenjara tražio je i nalazio dobru Majku, prepoznao moćnu Zagovornicu i vjernu Pomoćnicu. Širokobriješko Gospino svetište za to je ponajbolje svjedočanstvo. Široki Brijeg zapravo je Gospin brijeg, brdo blaženstva Marijinih hodočasnika koji u život provode 36 Isto, Isto, Isto, 219. Radosnu vijest koju je navijestio Isus iz Nazareta. Iako kao svetište nema dugu tradiciju, u njemu se osjeća Gospina nazočnost, a vjernici u njemu nalaze osobitu bliskost Majke Isusove. Tu ona upućuje hodočasnike i pobožnike svome Sinu: Što vam god rekne, učinite! (Iv 2, 5). Po djelovanju Božjeg Duha, ona na Brijegu podiže klonule, tješi žalosne, odmara umorne, mekša otvrdnule. Širokobriješko Gospino svetište izraz je stoljetne pobožnosti vjerničkoga hercegovačkog puka prema svojoj Gospi. On ju je prihvatio i čitavim bićem zavolio. Ljubav prema njoj nosi u dubini svoga bića i s koljena na koljeno prenosi na novi naraštaj. Živi ona tako i danas u srcu toga puka. A pod okriljem Marijinim osjeća se narod Božji velikom Božjom obitelju ne samo onih koje veže ista vjera nego i isti rod, i jezik. Molio se i moli puk Briškoj Gospi, njoj je hodočastio i hodočasti. Zato se u srcu hercegovačkoga katolika, i onoga u domovini i onoga u tuđini, duboko krije jedna velika želja: vratiti se još jednom na Brijeg i vidjeti svoju Brišku Gospu. Teološko značenje širokobriješkog svetišta Teško je dokučiti što su imala na umu braća franjevci u trenutku kad su odlučivali o osnivanju provincije, o gradnji samostana i crkve na Širokom Brijegu. Iz fra Petar Lubina 83

16 Bosonogi hodočasnici onoga što je nastalo nakon njihove odluke, može se zaključiti da su željeli svojoj zajednici dati marijansko usmjerenje. To dolazi do izražaja u nazivu provincije i u naslovu crkve koju su kanili podignuti na Širokom Brijegu. I jedno i drugo marijanski je usmjereno. Provinciju koju su osnivali stavili su pod okrilje bl. Djevice Marije na nebo uznesene. Prvu crkvu koju su gradili posvetili su jednako tako na nebo Uznesenoj. Posve je razumljivo da je na tu odluku utjecao primjer njihova Utemeljitelja, sv. Franje Asiškoga, koji je - kao što sam u uvodu naglasio - gajio izvanrednu pobožnost prema Majci Isusovoj. Druga činjenica, koja je vjerojatno utjecala na njihove dalekosežne odluke, bila je protkana ondašnjim kretanjima u Katoličkoj Crkvi. Riječ je o takozvanom asumpcionističkom pokretu koji se u ono vrijeme silno zalagao da se istina o Marijinu uznesenju na nebo proglasi dogmom sveopće Crkve. Obilaženje na koljenima oko Kipa Franjina marijanska duhovnost usmjerena je na Mariju Anđeosku, Gospu u društvu anđela i anđelima okruženu. Zbog časti i zasluga Krista otkupitelja, Bog ju je obdario izvanrednim darovima. Po završetku njezina zemaljskog života pridružio ju je slavi uskrsnuloga Krista. Po ondašnjemu teološkom shvaćanju te odlike odgovarale su anđeoskom dostojanstvu. U zboru anđela i svetaca bl. Djevica Marija dionik je one slave koju je Krist obećao onima koji budu slušali njegovu riječ: Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao (Iv 17, 24). Tu Gospu od Anđela, koja je za sv. Franju Asiškoga značila početak njegove družbe, hercegovački franjevci ugradili su u početak svoje zajednice. Zbog toga je posve razumljivo da su prvu crkvu koju su sagradili posvetili, po primjeru svoga Utemeljitelja, bl. Djevici Mariji. Nisu je nazvali Gospom od Anđela 84 POVIJEST

17 Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu nego Marijom na nebo uznesenom, jer su to zapravo dva oblika jedne te iste stvarnosti: proslava Majke Božje. Zašto su se hercegovački franjevci opredijelili upravo za Marijino Uznesenje? Taj izbor vjerojatno je bio uvjetovan asumpcionističkim pokretom u Katoličkoj Crkvi koji je krajem XVIII. i početkom XIX. st. zahvatio posebno južnoeuropske zemlje s kojima su franjevci u hrvatskim krajevima bili dobro povezani. Upravo dok su fratri sanjali o gradnji crkve na Širokom Brijegu, rimskoj središnjici pristizale su brojne zamolbe da papa, ovlašću koju je primio od Isusa Krista, proglasi istinom vjere Marijinu proslavu na nebu. Molbe su se temeljile na suglasnosti katoličkog svijeta, na onomu što su bogoslovci nazvali sensus fidelium. Ako narod Božji po čitavomu svijetu vjeruje i ispovijeda da je bl. Djevica Marija uznesena na nebo dušom i tijelom, onda je ta istina objavljena, ona počiva na izvorima Objave, sadržana je uključno u Svetom pismu i Predaji. Pri svojoj odluci prvi hercegovački franjevci polazili su od činjenične stvarnosti koju su osjećali i zapažali u vjeri onoga puka koji im je Providnost povjerila. A taj narod vjerovao je u Gospino konačno proslavljenje. Odavna je Crkva 15. kolovoza slavila svetkovinu Marijina Usnuća (dormitio) ili Uznesenja, kako se blagdan na Zapadu zvao. Osluškujući bilo svoga naroda, franjevci su bili uvjereni da u Crkvi postoji vjera u konačnu proslavu Majke Isusove. Znali su da je to vjera Crkve, one Crkve koja ne može zastraniti u pitanjima vjere i morala, jer je Duh Sveti vodi i prosvjetljuje. Duh Gospodnji nadahnjuje i vjernike i franjevce pri toj odluci, koja će na pastoralnom polju uroditi mnogovrsnim plodovima na dobro hercegovačkog puka. Odluka i izbor otaca provincije svjedoči o bogoslovskom i pastoralnom usmjerenju onoga vremena. Riječ je i o brizi za duhovno dobro naroda Božjega, o napretku katoličke vjere, o ugledu Crkve u oporbi s modernizmom. Točno stotinu godina prije opće konzultacije koju je o shodnosti proglašenja dogme uznesenja proveo Pio XII. (1946.), hercegovački franjevci uvidjeli su prikladnost i duhovnu korist te istine. Zbog toga su prvu crkvu koju su podigli i prvi samostan koji su zasnovali posvetili uznesenju bl. Djevice Marije na nebo. Dogmatski pravorijek koji se dogodio više od stotinu godina nakon gradnje prvoga širokobriješkog svetišta ( ) bio je za franjevce i njihove vjernike priznanje onoga što su stoljećima ispovijedali u vjeri, slavili u bogoslužju i predstavljali u crkvenoj umjetnosti. U vremenu gradnje i nastanka svetišta, njegovi čuvari nisu mogli predfra Petar Lubina 85

18 vidjeti sve bogoslovsko i pastoralno značenje Marijina uznesenja za čitavu Crkvu i za svakoga pojedinog vjernika. U ono vrijeme nije se mogla prozreti primjerna učinkovitost toga pravorijeka. Marijina proslava na nebu rezultat je njezine životne povezanosti s Kristom, plod je njezine uloge u Božjem djelu spasenja. Gospina proslava nagovješćuje proslavu otkupljenog čovječanstva. U Mariji na nebo uznesenoj Crkva prepoznaje svoje konačno odredište: biti s Bogom i u Bogu. Sv. Pavao tvrdi da će svi uskrsnuti, prvina Krist, a zatim oni koji su njegovi (usp. 1 Kor 15, 20; 1 Sol 4, 16). Marija spada među one koji su Kristovi, i to na jedinstven i neponovljiv način. U Božjem programu spasenja ona je izabrana da daruje zemaljski život Vječnoj Riječi koja je radi našega spasenja postala čovjekom. U Djevici na nebo uznesenoj Bog je pokazao što će zapravo biti Crkva na kraju vremena, bez ljage i bore, sveta i neokaljana (Ef 5, 27). Proslavljena kod Boga, Marija je znak i zalog proslave Crkve kao zajednice i svakog otkupljenika napose. Što je Marija ostvarila, to Crkva želi postići. U njoj je Bog, na neki način, pretekao sveopće uskrsnuće, koje iščekuju oni što vjeruju u Krista. S njom se dogodilo ono što je Bog pripravio svima onima koji vrše njegovu volju, slušaju njegovu Riječ i opslužuju je te iščekuju njegov slavni dolazak. Sve su to dostignuća II. vatikanskoga sabora i bogoslovskog nauka koji se nakon toga razvio. U razradbi te istine i u njezinoj prikazbi širokobriješkim vjernicima i hodočasnicima novi će čuvari svetišta uložiti svoje teološko znanje i pastoralno umijeće. 39 Zaglavak Na završetku ovog prikaza vratimo se mišlju još jednom na početke širokobriješkoga svetišta i pokušajmo otkriti poruku koju su graditelji crkve i svetišta htjeli ostaviti narodu Božjem u Hercegovini. Ispaćenom puku šturog kamenjara franjevci su na Širokom Brijegu ostavili poruku nade, nade u bolji život, u blagoslovljeniju sutrašnjicu. A tomu je zalog i Marijina proslava na nebu. Kako nam Predaja svjedoči, i život Nazaretske Djevice bio je protkan patnjama i tjeskobama. Patnja i muka prati životni put hercegovačkog kršćanina. No, ni te patnje ne mogu se usporediti sa slavom koju nam je Bog pripravio. Upravo je tu Marija znak one nade koja ne vara, jer je Bog vjeran svojim obećanjima. Ta nada temelji se na Kristu, središnjoj točki oko 39 Više o dogmi Marijina uznesenja usp. Nedjeljko Ančić, A., Na nebo uznesena u: Ancilla Domini. Zbornik Fra Pavla Melade, Kačić, Split 2000., , s brojnom literaturom, posebno iz njemačkog jezičnog područja. 86 POVIJEST

19 Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu koje se vrti sav kršćanski život i u kojem taj život nalazi svoj smisao. Jedna od glavnih sastavnica franjevačke bogoslovske misli jest kristocentrizam. Isus Krist u središtu je sve spasenjske povijesti, od stvaranja do svršetka svijeta. On je središte i izvršitelj djela otkupljenja. U tom djelu njegova je majka Marija imala nezamjenjivu ulogu. Kao što je Marijina nada bila kristocentrična, takva je bila nada onih koji su gradili širokobriješko svetište, takva bi trebala biti i nada onih koji ga danas vode. Taj kristocentrizam nade zahtijeva prianjanje uz osobu Onoga na komu se temelji sva nada, a to je Krist Gospodin i njegov poziv da se u nj postavi sva nada i pouzdanje, a da se napuste ljudske sigurnosti i varave nade. U širokobriješkom svetištu kršćanska nada poprima duhovna svojstva i oznake. Za turskog zuluma nada je hrabrila podjarmljene kršćane. Franjevci su krijepili tu nadu i povezivali je s Marijom, Zorom spasenja, s onom koja je nakon duga iščekivanja otvorila vrijeme milosti i donijela svijetu Spasitelja. I za bezbožne komunističke strahovlade, kad je bilo teško biti katolicima i Hrvatima, širokobriješki franjevci ulijevali su nadu svomu preplašenu, ali ne i beznadnu puku. I danas, kad nam je Providnost udijelila živjeti u konzumističkomu i sekulariziranu svijetu, širokobriješka poruka upućuje nas na nenavezanost na ovozemaljska dobra. Svoju nadu poput Marije, koja je pralik vjernika koji se nada, stavimo u Gospodina, jer se njegova ljubav, po Duhu Svetomu, razlila u našim srcima. Tu nadu Gospa i danas širi u svomu širokobriješkom svetištu i poziva hodočasnike da i oni, zajedno sa svojim predvoditeljima, budu čuvari i svjedoci te nade u Kristu. Po Marijinu primjeru, Kristovi i Franjini sljedbenici, širokobriješki franjevci i hodočasnici pozvani su širiti ozračje nade i tu nadu svjedočiti onima s kojima dolaze u susret. Oni koji žive od Kristove nade pozvani su buditi nadu u onima koji traže da se, usprkos svim poteškoćama i protivštinama, odluče za kršćansku nadu, jer Bog je ljubio svakoga od nas i predao svoga Sina za nas (usp. Gal 2, 20). Po Mariji je Bog pripravio dolazak svoga Sina. Po Gospi na Širokom Brijegu pripravlja i danas svoj dolazak u srca onih koji ga traže i nalaze u sjeni toga svetišta. Nazaretska Djevica nada je i zora spasenja čitavom svijetu, pa i pobožnom hodočasniku koji se, pun nade, uspinje Gospi na Brijeg. Posvećena Duhom Svetim, odjevena nadom koja ne vara, ona je pralik svoj Crkvi u vjeri, nadi i ljubavi. Na Brijegu ona s nama moli da Duh Gospodnji ispuni naša srca nadom u vječni život. Gospa Širokobriješka znak je pouzdane nade narodu Božjem fra Petar Lubina 87

20 na putu prema vječnoj domovini, znak nade svima onima koji dolaze u njezino svetište da u Bogu, nadi koja ne vara, nađu smisao svoga života. MARIENWALLFAHRTSORT ŠIROKI BRIJEG Zusammenfassung Es waren die Franziskaner, die seit ihrer Ankunft in Herzegowina im 13. Jh. die geistliche Betreuung der Bevölkerung übernahmen und sich für eine ganzheitliche Förderung der Menschen unter der ottomanischen und kommunistischen Herrschaft einsetzten. Als Nachfolger des Franziskus von Assisi waren sie auch der Mutter Jesu mit besonderer Liebe zugetan und haben ihre Frömmigkeit unter dem anvertrauten Volk verbreitet. Zur Ehre der Muttergottes haben sie Kirchen und Kapellen errichtet, Marienstatuen und Gnadenbilder aufgestellt. In Madonnas Nähe haben sie die Menschen im Glauben gestärkt, ihnen Mut und Hoffnung gespendet. Die Marienkirche von Široki Brijeg, die der Marienhimmelfahrt gewidmet ist, gilt als der bekannteste Marienwallfahrtsort in ganz Herzegowina. Dieses Heiligtum besitzt eine besondere Anziehungskraft für die Gläubigen und hat eine symbolkräftige Bedeutung für die Kroaten Herzegowinas. Das kommt besonders anlässlich des hohen Festes Mariahimmelfahrt und der vorangehenden Novene sowie zur Feier der Geburt Marias zum Tragen. Unzählige Gläubige, ermüdet und belastet von schwierigen Lebensumständen, ziehen zur Madonna auf den Berg, um bei ihr Trost und Schutz zu suchen, um von Gott Vergebung zu erbitten und seine Freundschaft wieder zu erlangen. Besondere Aufmerksamkeit erfahren die jungen Christen, die hier ihr Glaubenstreffen jedes Jahr am letzten Samstag im Juli veranstalten. Die Grundsteinlegung für die erste Kirche auf dem Široki Brijeg wurde am 23. Juli 1846 vollzogen und vom ersten Bischof Herzegowinas, dem Franziskanerpater Rafo Barišić ( 1863) gesegnet. Da die Kirche nach den Vorschriften der ottomanischen Herrscher gebaut werden musste, war sie für die relativ große katholische Gemeinde zu klein. Deshalb wurde 1863 beschlossen, eine neue Kirche zu bauen. Dies konnte erst 1905 mit dem Segen des Franziskanerbischofs Paškal Buconjić ( 1910) erfolgen. Die neue jetzige Kirche wurde dann 1911 im Rohbau fertig gestellt. Im zweiten Weltkrieg wurde sie stark beschädigt, und die Sanierungsarbeiten konnten erst 1959 in Angriff genommen werden. Der Umbau des Innenraumes und die 88 POVIJEST

21 Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu Hodočašće mladeži, Hodočašće mladeži, Literatura Gestaltung der Umgebung erfolgten Die kommunistische Diktatur hat die Errichtung von zwei Kirchtürmen, die als Zeichen der katholischen und kroatischen Zugehörigkeit des Široki Brijeg gelten sollten, stets verhindert. Das Marienheiligtum auf dem Široki Brijeg, dessen geistliche Wurzeln tief in die Geschichte reichen, ist Ausdruck einer Jahrhunderte währenden Marienfrömmigkeit des kroatischen Volkes in Herzegowina. Dieses Volk hielt fest an dem Glauben an Gott und erkannte in der Mutter Jesu auch die eigene Mutter, die treue Beschützerin und mächtige Helferin. Die Liebe und Ehre zu ihr hat das gläubige Volk von Generation zu Generation weiter gegeben, sowohl in der Heimat, als auch in der Fremde. fra Petar Lubina Udovičić, J., Sveti Franjo i blažena Djevica Marija u: Sveta Marija, Radovi simpozija o štovanju bl. Djevice Marije u Provinciji Presvetog Otkupitelja, Služba Božja, Makarska, Lubina, P., Marijanska Hrvatska, Marija, Split, Aračić, D., Marija u duhovnosti Franje Asiškoga u: Marija 19 (1981.) 10. Rotzer, A., - Matura T., Živjeti Evanđelje s Franjom Asiškim, Zagreb, Aračić, D., Marija u duhovnosti Franje Asiškoga. Nikić, A., Gradnja crkve i samostana na Š. Brijegu - počeci hercegovačke franjevačke zajednice u: Kačić 13/1981. Lubina, P., Marijanska Hrvatska. Marić, A., Povijesne prilike u doba dolaska franjevaca u Hercegovinu u: Naša ognjišta 27 (1997.). 89