FLORA SPRUDOVA RIJEKE SAVE U OKOLICI ZAGREBA

Istraživački rad za natjecanje iz biologije oţujak, 2014. Fabijan Čakanić, 8.b Damjan Korak, 8 b Mentor: NATAŠA KLETEĈKI FLORA SPRUDOVA RIJEKE SAVE U OKOLICI ZAGREBA OŠ Bogumila Tonija, Samobor Ivana Perkovca 90, 10 430 Samobor os.b.toni@gmail.com 01-3360-151 Zagrebaĉka ţupanija Pregledano

Istraživački rad za natjecanje iz biologije oţujak, 2014. 8. razred 8. razred FLORA SPRUDOVA RIJEKE SAVE U OKOLICI ZAGREBA 2

SADRŢAJ 1. UVOD...4 2. OBRAZLOŢENJE TEME...11 3. MATERIJAL I METODE RADA...12 4. REZULTATI 14 5. RASPRAVA 22 6. ZAKLJUĈCI...24 7. SAŢETAK... 25 8. POPIS LITERATURE.26 3

1. UVOD 1.1. Zemljopisne značajke istraživanog područja Klima Podruĉje Samobora i Zagreba ima umjereno toplu, vlaţnu klimu s toplim ljetima i hladnim zimama (po Köppenovoj podjeli tip (Cfb)). Srednja temperatura najtoplijeg mjeseca niţa je od 22 0 C, a najhladnijeg oko 0 0 C (Penzar i Penzar, 1982). Godišnje termiĉke amplitude iznose preko 20 0 C (Sl.1.). Reljef istraţivanog podruĉja utjeĉe na koliĉinu padalina, jer se porastom nadmorske visine povećava i godišnja koliĉina padalina, te i na smjerove vjetrova. REPUBLIKA HRVATSKA DRŢAVNI HIDROMETEOROLOŠKI ZAVOD ZAGREB, GRIĈ 3 Cfwbx Cfsax Cfsbx Cfsbx Csbx Cfsax Csax C - umjereno topla kišna klima D - snjeţno-šumska klima fw - nema suhog razdoblja, a mjesec s najmanje oborina je u hladnom djelu godin (XI-III) fs - nema suhog razdoblja, a mjesec s najmanje oborina je u toplom dijelu godin (IV-IX) s - suho razdoblje je u toplom dijelu godine x - dva maksimuma oborine a - srednja temperatura najtoplijeg mjeseca je viša od 22 0C, a više od 4 mjeseca u godini ima srednju temperaturu višu od 10 0C b - srednja temperatura najtoplijeg mjeseca je niţa od 22 0 C, a više od 4 mjeseca u godini ima srednju temperaturu višu od 10 0 C e e Csa Csax Slika 1. Köppenova klasifikacija klime (Penzar i Penzar, 1982) Većina vjetrova puše iz smjera juga, jugozapada i zapada (Šugar, 1972). Rijeka Sava Biljke smo sakupljali na rijeĉnim sprudovima Save, nakupinama pijeska i ostalog sedementa uz rijeĉni tok. Sprudovi mogu biti potpuno potopljeni ili izdignuti iznad razine vode (http://hr.wikipedia.org/wiki/sprud). 4

Sava je jedna od tri najdulje rijeke u Hrvatskoj. Nastaje spajanjem Save Dolinke i Save Bohinjke u blizini Lancova u Sloveniji, a utjeĉe u Dunav u Beogradu. Jednim dijelom ĉini rijeĉnu granicu izmeċu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, potom izmeċu Bosne i Hercegovine i Srbije. Duţina rijeke Save je 945 km. Plovna je tek od Siska. Što znaĉi da u Zagrebu nije plovna, ali nije niti pitka zbog razvijene industrije i otpadnih voda, koje se ne proĉišćuju (http://www.novi-zagreb.info/zagreb/rijeka-sava/). 1.2. Biologija biljnih vrsta Prije samog istraţivanja biljnog svijeta upoznali smo se sa osnovama botanike. Grane biologije ĉiji su predmet prouĉavanja biljke. Kako bi se lakše snalazili pri opisivanju vrsta, znanstvenici su srodne skupine biljaka ujedinili u više ili niţe sistematske jedinice. Tako rod obuhvaća srodne vrste, porodice srodne rodove dok red objedinjuje srodne porodice. Redovi se svrstavaju u podrazrede, razrede, pododjeljke i odjeljke. Biljne vrste koje smo prikupljali tijekom svog istraţivanja pripadaju stablašicama. Stablašice se dijele na tri velike skupine, tj. tri odjeljka: 1. MAHOVINE 2. PAPRATNJAĈE 3. SJEMENJAĈE (golosjemenjaĉe i kritosjemenjaĉe), dok se kritosjemenjaĉe se dijele na dva razreda (Pavletić, 1997): 1. razred - DVOSUPNICE 2. razred - JEDNOSUPNICE Imena koje su dobila ta dva biljna razreda oznaĉavaju svojstvo po kojima ih moţemo razlikovati. Biljke s dvije supke su dvosupnice, a s jednom supkom u sjemenci su jednosupnice. 5

Supke imaju prehrambenu ulogu pri klijanju mlade biljke. Slika 2. Razlike izmeďu jednosupnica i dvosupnica (Pavletić, 1997) IzmeĊu dvosupnica i jednosupnica postoje i druge razlike, a vrlo znaĉajna razlika je u graċi korjena (Sl.2). Dvosupnice imaju pravi korjen koji se grana u sve manje ogranke, a jednosupnice čupavo korjenje. U dvosupnica su ţile lista razgranate i meċusobno mreţasto isprepletene, a kod jednosupnica su prugasto rasporeċene, bez mreţaste povezanosti. Postoje i razlike u graďi cvijeta (Sl.2) jednosupnica i dvosupnica (Pavletić, Primc-Habdija, 1999). 1.3. Životni oblici biljnih vrsta Prilikom analize neke flore, provodi se i analiza ţivotnih oblika biljaka odnosno analiza izgleda, poloţaja i naĉina zaštite trajnih pupova tijekom nepovoljnih godišnjih doba (Denffer i Ziegler 1982). Ţivotni su oblici nastali tijekom razvoja biljnog svijeta kao prilagodba razliĉitim ekološkim prilikama na Zemlji (Sl.3). Klasificirali su ih razliĉiti autori. Kad je rijeĉ o stablašicama najĉešće se primjenjuje sustav ţivotnih oblika što ga je poĉetkom prošlog stoljeća predloţio danski botaniĉar Raunkiaer (Graĉanin i Ilijanić, 1977). Tako razlikujemo sljedeće ţivotne oblike: 6

A (Hydrophyt) - biljka koja ţivi u vodi, ĉiji pupovi za prezimljavanje obiĉno leţe pod vodom C (Chamaephyt) - pupovi kao kod "Z" prezimljavaju većinom iznad tla, te su zaštićeni snijegom. Zeljaste biljke bez odrvenjelih dijelova. G (Geophyt) - nepovoljno doba preţive podzemno u obliku lukovice, gomolja, Slika 3. Životni oblici biljaka (Ilijanić, 1977) a-jorgovan, fenerofit; b i c, hamefit, vrisak i zimzelen; d i e, hemikriptofit, trputac i vlasulja; geofiti: baloĉe i petrov kriţ; terofit, mak H (Hemikryptophyt) - trajne biljke s pupovima neposredno pri samoj površini tla, podanka, rizoma ili podzemnih vrijeţa skrivenim odnosno poluskrivenim u suhom lišću, prizemnim rozetama ili busenima, N (Nanophanerophyt) - drvenaste biljke visoke 0,5 do 5 m, grmovi koji zimi gube listove ili iglice P (Phanerophyt) - drvenaste biljke više od 5 m, koje preko zime gube listove ili iglice, T (Therophyt) - jednogodišnje biljke koje nepovoljno doba godine preţive u obliku sjemenke ili spore Z (Chamaephyt) - grmići s pupovima iznad tla, odrvenjeli dijelovi visoki do 0,5 m 7

li (Liane) - naslanja se na druge biljke, korijenje ima u tlu ep (Epiphyt) - raste na organima ţivih biljaka koji se nalaze iznad zemlje hp (poluparazit) - ţivi na raĉun ţivih biljaka, no ima zelene listove vp (parazit) - kao "hp" ali bez lišća 1.4. Klasifikacija alohtonih biljnih vrsta Zanimalo nas je naseljavaju li i alohtone biljne vrste rijeĉne sprudove. Prije pisanja našeg istraţivaĉkog rada nauĉili smo i potpuno znaĉenje pojmova: autohtone, alohtone i kriptogene biljne vrste. Autohtone su se biljne vrste na nekom podruĉju razvile pod utjecajem prirodnih ĉimbenika i to je podruĉje ujedno podruĉje njihove prirodne rasprostranjenosti. Alohtone je biljne vrste ĉovjek prenio izvan podruĉja njihove prirodne rasprostranjenosti. Ĉovjek ih unosi namjerno (npr. ukrasne, medonosne, jestive i zaĉinske biljke) ili nenamjerano na razliĉite naĉine i u brojnim materijalima (sjeme, ambalaţa, vuna, koţa, juţno voće, razliĉite sirovine..) (Hulina, 1998). Zbog naĉina širenja njihova su prva staništa najĉešće ţeljezniĉka ĉvorišta, luke, skladišta, parkirališta, rubovi prometnica, putevi, meċe, rubovi parcela odakle se šire u okolna staništa. Za kriptogene biljne vrste nije poznato jesu li na nekom podruĉju prisutne zbog utjecaja ĉovjeka ili su autohtone. Razvrstavanjem kriptogena flora postaje autohtona ili alohtona Alohtone biljne vrste pripadaju jednoj od slijedećih kategorija: 1.1. Biljke izvan kulture su alohtone biljne vrste koje mogu biti porijeklom od kultiviranih biljnih vrsta i posljedica su nenamjernog unosa ili se mogu pojavljivati u kulturi i posljedica su namjernog unosa. Dijele na povremene i naturalizirane. Naturalizirane alohtone biljke mogu, kao i autohtone biljke, biti invazivne i neinvazivne. 8

1.2. Biljke u kulturi su namjerno unesene alohtone biljke i to za potrebe uzgoja, istraţivanja i sl. Za navedene biljke nije zabiljeţeno preţivljavanje izvan kulture (staklenici, vrtovi, poljoprivredne površine...) (Mitić i sur., 2008). Alohtone biljne vrste prema razdoblju prisutnosti na nekom podruĉju moţemo podijeliti na arheofite i neofite. Arheofiti su alohtone vrste unesene na podruĉje Hrvatske od poĉetka razvoja neolitiĉke poljoprivrede do kraja srednjeg vijeka (pribliţno do otkrića Amerike), a neofiti od kraja srednjeg vijeka do danas. Arheofiti i neofiti danas su sastavni dio Hrvatske flore. Sve alohtone biljne vrste imaju veće šanse za uspješno nastanjivanje i razvoj na onim podruĉjima koja su klimom i prirodnim uvjetima sliĉnija njihovom autohtonom staništu (Sl.4). Slika 4. Prijedlog za podjelu alohtone (strane) flore Hrvatske, uključen u bazu podataka Flora Croatica Database, modul ''Alohtone biljke'' (Mitić i sur., 2008) Podaci o alohtonim biljnim vrstama mogu se naći u FCD-u (Flora Croatica Database), bazi podataka biljnih vrsta RH. (http://hirc.botanic.hr/fcd/invazivnevrste/) 9

1.5. OdreĎivanje biljno-geografske pripadnosti alohtonih biljnih vrsta istraživanog područja Na osnovi biljno-geografske analize najlakše se moţe ustanoviti podrijetlo alohtonih biljaka. U literaturi smo pronašli podatak kako se meċu neofitima Europe brojnošću istiĉu oni koji potiĉu iz Sjeverne ili Juţne Amerike, a nazivamo ih amerikanofiti. Njihov se broj osobito povećao nakon Drugog svjetskog rata. MeĊu najvaţnijim primjerima neofita iz sjevernoameriĉkog podruĉja su: pelinolisni limundţik (Ambrosia artemisiifolia L.), amorfa (Amorpha fruticosa L.), hudoljetnica (Erigeron annuus L.), proso (Panicum capillare L.). Iz Juţne Amerike došle su konice (Galisnoga parviflora Cav i Galisnoga ciliata (Rafin) Blake) (Hulina, 1998). Udio neofita koje su u Europu uneseni iz Azije u odnosu prema amerikanofitima je manji iako se ovi neofiti brzo šire npr. sjetveni ravan (Chrysanthemum segatum L.), šapika (Heracleum mantegazzianum), rejnutria (Reynoutria japonica Houtt.), ţljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera Royle), sirak (Sorghum bicolor (L.) Moench). Biologija alohtonih vrsta (Sl. 5., Sl. 6.) veliki je izazov botaniĉara, ali i prilog poznavanju kako areala tako i biološko-ekoloških mogućnosti biljaka (Hulina, 1998). Slika 5. Čičoka foto: N. Kleteĉki Slika 6. Rajčica foto: N. Kleteĉki 10

2. OBRAZLOŽENJE TEME Samobor i Zaprešić dva su gradića udaljena samo 9,6 kilometara zraĉnom linijom. MeĊutim, izmeċu njih protjeĉe rijeka Sava te je automobilom, prateći cestu preko Podsuseda, potrebno prijeći ĉak 25,2 kilometra. Na izbornoj nastavi biologije prošle smo godine usporeċivali rasprostranjenost boţikovine i tise u vrtovima i parkovima ta dva grada te se ĉesto vozili skelom kako bismo skratili put. Vozeći se uz Savu, primijetili smo pješĉane sprudove i vegetaciju na njima. Tada smo si postavili pitanje: Koliko zapravo Sava razdvaja, a koliko spaja Samobor i Zaprešić? Zato smo odluĉili istraţiti vegetaciju sprudova na rijeci Savi. Prouĉavajući literaturu saznali smo kako su takva staništa u Europi danas vrlo rijetka, ĉesto zaštićena, te nam je to dalo još više poleta za rad. Postavili smo ciljeve našeg istraţivanja: prikupiti biljne vrste na sprudovima rijeke Save u dijelu toka kod Samobora prikupljene biljke vrste odrediti (determinirati), odrediti ţivotne oblike prikupljenih biljnih vrsta odrediti pripadaju li prikupljene biljne vrste autohtonoj ili alohtonoj flori odrediti biljno-geografsku pripadnost alohtonih biljnih vrsta istraţivanog podruĉja. usporediti sliĉnost sprudova obale Save po po prisutnosti biljnim vrstama. Dobivene rezultate prezentirati ćemo ostalim uĉenicima naše škole kao izbornu temu u 7. razredu. Nadamo se da će naši rezultati dopuniti dosadašnja istraţivanja i pomoći zaštiti ovih vaţnih staništa. 11

3. MATERIJAL I METODE RADA Područje istraživanja Za podruĉje svoga istraţivanja odabrali smo tri spruda na Savi: 1) sprud Save na granici Hrvatska - Slovenija (Sl.7.) 2) sprud Save kod sela Otok (Sl.8.) 3) sprud Save kod mosta Jankomir (Sl.9.) foto: N. Kleteĉki Slika 7. Sprud Save na granici Hrvatska-Slovenija Slika 8. Sprud kod sela Otok foto: N. Kleteĉki foto: N. Kleteĉki Slika 9. Sprud Save kod mosta Jankomir foto: N. Kleteĉki Slika 10. Rad na terenu 12

Rad na terenu Biljke smo prikupljati tijekom ljeta i jeseni 2013. godine. Rad na terenu (Sl.10.) sastojao se od prikupljanja biljaka. Prikupljene biljke ulagali smo u novinski papir i prešali pod opterećenjem dok se nisu potpuno osušile. Osušene smo biljke uloţili u herbar, svaku s odgovarajućom herbarskom etiketom na kojoj je napisano ime vrste, nalazište, stanište i nadnevak ubiranja te tko je biljku sakupio i odredio. Rad u laboratoriju Rad u laboratoriju sastojao se od odreċivanja (determinacije) biljaka koje nismo odredili još na terenu. Biljke u suhom stanju odreċivali smo pomoću lupe. Koristili smo sljedeću literaturu: Javorka-Csapodi (1991), Domac (1994), Rothmaler (2000). Metoda obrade podataka Sabranu floru podvrgnuli smo sljedećim analizama: 2.1. Taksonomskoj analizi flore 2.2. Analizi pripadnost zabiljeţenih biljnih vrsta odreċenom staništu 2.3. Analizi ţivotnih oblika zabiljeţenih biljnih vrsta 2.4. Analizi pripadnosti zabiljeţenih vrsta alohtonim biljnim vrstama 2.5. Analizirati biljno-geografsku pripadnost alohtonih biljnih vrsta istraţivanog podruĉja. 2.6. Analizi sliĉnost u broju biljnih vrsta prema tipu staništa (Sörensenov koeficijent sliĉnosti) S = 2c x 100 a + b c broj zajedniĉkih vrsta na 2 staništa a - ukupan broj vrsta na 1. staništu; b- ukupan broj vrsta na 2. staništu 13

4. REZULTATI 4.1. Taksonomska analiza flore U svom popisu koristile smo se iskljuĉivo hrvatskim i latinskim nazivima, usklaċenim prema Domcu (1994) i navedeni su latinski i hrvatski nazivi svojti. Odjeljak: SPERMATOPHYTA Razred: Dycotyledoneae, dvosupnice 1. Porodica: Amaranthaceae, šćirovi Amaranthus retroflexus L., oštrodlaki šćir 2. Porodica: Asteraceae, glavoĉike Ambrosia artemisifolia L., pelinolisni limundţik Anthemis sp., jarmen Artemisia sp., pelin Galisnoga parviflora Cav., sitna konica Erigeron annus (L.) Pers. L., hudoljetnica Helianthus tuberosus L., gomoljasi suncokret Hypochoeris glabra L., jastrebnjak Solidago canadensis L., gustocvjetna hudoljetnica Xanthium sp., dikica Tanacetum vulgare L., obiĉni vratić 3. Porodica: Balsaminaceae, nedirci Impatiens glandulifera L., ţljezdasti nedirak 4. Porodica: Brasicaceae, kupusnjaĉe, krstašice Rorippa sp., grbak 5. Porodica: Chenopodiaceae, lobode Chenopodium sp., loboda 6. Porodica: Convolvulceae, slakovi Convolvulus sp., slak 7. Porodica: Euphorbiaceae, mljeĉika Euphorbia sp., mlječika 8. Porodica: Plantaginaceae, trputci Plantago maior L., veliki trputac Plantago lanceolata L., suliĉasti trputac 14

9. Porodica: Polygonaceae, dvornici Polygonum minus Huds, mali dvornik Polygonum persicaria L., pjegavi dvornik Rumex sp. 10. Porodica: Salicaceae, vrba Salix sp., vrba 11. Porodica: Simaroubaceae, pajaseni Ailanthus altissima (Mill.) Swingle, pajasen 12. Porodica: Solanaceae, pomoćnica Solanum lycopersicum L., rajĉica 13. Porodica: Urticaceae, koprive Urtica dioica L., dvodomna kopriva Tablica 1 - Zastupljenost pojedinih taksonomskih kategorija na istraživanom području ODJELJAK RAZRED BROJ PORODICA BROJ RODOVA BROJ VRSTA dvosupnice 13 23 16 sjemenjače jednosupnice 0 0 0 UKUPNO 13 23 15 Iz tablice 1 vidljivo je kako sakupljene biljne vrste pripadaju odjeljku sjemenjaĉa, razredu dvosupnica, a svrstali smo ih unutar 13 porodica i 23 roda. Dio zabiljeţenih svojti, njih 9, odredili samo samo do roda. 4.2. Analizi pripadnost zabilježenih biljnih vrsta odreďenom staništu U tablici 2 prikazan je popis sakupljenih biljnih vrsta prema staništima. Iz tablice (Tabl.2) i slike (Sl.11) vidi se da se brojnošću svojti istiĉe sprud kod mosta Jankomir, dok je najmanji broj svojti zabiljeţen na sprudu Save na granici Hrvatska-Slovenija. Tablica 2. - Broj biljnih vrsta po staništima Naziv spruda Broj vrsta sprud Save na granici Hrvatska-Slovenija 8 sprud Save kod sela Otok 10 sprud Save kod mosta Jankomir 19 15

22% 51% granica selo Otok 27% most Jankomir Slika 11. Brojnost zabilježenih biljnih vrsta prema staništima Iz slike 11. je vidljivo je kako je ukupno 51% svojti zabiljeţeno kod spruda na mostu Jankomir, 27% kod spruda kod sela Otok, a kod spruda na granici Hrvatske i Slovenije zabiljeţeno ih je 22%. Tablica 3. prikazuje pripadnost zabiljeţenih biljnih vrsta/svojti odreċenom staništu. 16

Tablica 3. Pripadnost zabilježenih biljnih vrsta/svojti prema staništima Popis vrsta/broj vrsta sprud Save na granici Hrvatska- Slovenija sprud Save kod sela Otok sprud Save kod mosta Jankomir Ailanthus altissima (Mill.) Swingle, - - + pajasen Amaranthus retroflexus L. + - + Ambrosia artemisifolia L. + - + Artemisia sp. + - - Anthemis sp. - - + Chenopodium sp. + + + Convolvulus sp. - - + Erigeron annus (L.) Pers. L. - - + Euphorbia sp. - -- + Galisnoga parviflora Cav. - - + Helianthus tuberosus L. - + + Hypochoeris glabra L. - + - Impatiens glandulifera L. - - + Plantago maior L. - + - Plantago lanceolata L. - + - Polygonum minus Huds + + - Polygonum persicaria L. - + + Rorippa sp. + - + Rumex sp. - + + Salix sp. + + + Solanum lycopersicum L. - - + Solidago canadensis L. - - + Tanacetum vulgare L. - - + Urtica dioica L. + + - Xanthium sp. - - + 4.3. Analizi životnih oblika zabilježenih biljnih vrsta U tablici 4 prikazani su ţivotni oblici zabiljeţenih vrsta, vidljivo je da se brojnošću vrste istiĉu terofiti (T) (Tabl.4 i Sl.12). 17

broj vrsta Tablica 4. Životni oblici zabilježenih biljnih vrsta Popis vrsta Životni oblik Ailanthus altissima (Mill.) Swingle, pajasen P Amaranthus retroflexus L. T Ambrosia artemisifolia L. T Artemisia sp. nepoznato Anthemis sp. nepoznato Chenopodium sp. nepoznato Convolvulus sp. nepoznato Erigeron annus (L.) Pers. L. T Euphorbia sp. T Galisnoga parviflora Cav. T Helianthus tuberosus L. G Hypochoeris glabra L. T Impatiens glandulifera L. T Plantago maior L. T Plantago lanceolata L. T Polygonum minus Huds T Polygonum persicaria L. T Rorippa sp. nepoznato Rumex sp. G,H Salix sp. N,P Solanum lycopersicum L. T Solidago canadensis L. H Tanacetum vulgare L. H Urtica dioica L. T Xanthium sp. nepoznato 12 10 8 6 4 2 0 T G, H N, P G H P nepo znat o Skup1 12 1 1 1 2 1 7 Slika 12. Analiza životnih oblika 18

4.4. Analizi pripadnosti zabilježenih vrsta alohtonim biljnim vrstama Tablica 5. Analizi pripadnosti zabilježenih vrsta alohtonim biljnim vrstama Popis vrsta Alohtona vrsta +/- Ailanthus altissima (Mill.) Swingle, pajasen + Amaranthus retroflexus L. + Ambrosia artemisifolia L. + Artemisia sp.? Anthemis sp.? Chenopodium sp.? Convolvulus sp.? Erigeron annus (L.) Pers. L. + Euphorbia sp.? Galisnoga parviflora Cav. + Helianthus tuberosus L. + Hypochoeris glabra L. - Impatiens glandulifera L. + Plantago maior L. - Plantago lanceolata L. - Polygonum minus Huds - Polygonum persicaria L. - Rorippa sp.? Rumex sp.? Salix sp.? Solanum lycopersicum L. - Solidago canadensis L. - Tanacetum vulgare L. - Urtica dioica L. - Xanthium sp.? UKUPNO 7 Iz tablice (Tabl. 5) je vidljivo kako unutar zabiljeţenih svojti alohtonim biljnim vrstama pripada njih 7. Svojtama koje smo odredili samo do roda nismo mogli utvrditi pripadaju ili ne, alohtonim vrstama i uz njih smo u tablicu stavili znak?. 4.5. Analizirati biljno-geografsku pripadnost (porijeklo) alohtonih biljnih vrsta istraživanog područja Iz slike (Sl.13) i tablice (tabl. 6) je vidljivo kako unutar zabiljeţenih alohtonih biljnih vrsta većina njih potjeĉe iz Amerike. Kada smo rezultate izrazili postotkom (Sl.13) uoĉili smo kako 19

u ukupnom broju zabiljeţenih svojti 16% biljnih vrsta vuĉe podrijetlo iz Amerike, a 6% iz Azije. Tablica 6. Analizi podrijetla zabilježenih alohtonih biljnih vrsta Popis vrsta Porijeklo Ailanthus altissima (Mill.) Swingle, pajasen As Amaranthus retroflexus L. Am Ambrosia artemisifolia L. Am Artemisia sp. - Anthemis sp. - Chenopodium sp. - Convolvulus sp. - Erigeron annus (L.) Pers. L. Am Euphorbia sp. - Galisnoga parviflora Cav. Am Helianthus tuberosus L. Am Hypochoeris glabra L. - Impatiens glandulifera L. As Plantago maior L. - Plantago lanceolata L. - Polygonum minus Huds - Polygonum persicaria L. - Rorippa sp. - Rumex sp. - Salix sp. -- Solanum lycopersicum L. - Solidago canadensis L. - Tanacetum vulgare L. - Urtica dioica L. - Xanthium sp. - UKUPNO Am As 5 2 20

Am As ukupan broj svojti 16% 6% 78% Slika 13. Analizi podrijetla zabilježenih alohtonih biljnih vrsta 4.5. Analizi sličnost u broju biljnih vrsta prema tipu staništa (Sörensenov koeficijent sličnosti) Analizom sliĉnosti utvrdili smo kako je najveća sliĉnost izmeċu spruda Save kod sela Otok i spruda Save kod granice sa Slovenijom i iznosi 27,78%, dok je najmanja sliĉnost uoĉena izmeċu spruda Save kod mosta Jankomir i spruda Save kod granice sa Slovenijom i iznosi 18, 52% (tabl. 7). Tablica 7. Sličnost meďu staništima sprud Save na granici Hrvatska- Slovenija sprud Save na granici Hrvatska- Slovenija sprud Save kod sela Otok sprud Save kod mosta Jankomir sprud Save kod sela Otok sprud Save kod mosta Jankomir - 27,78% 18,52% - - 20,69% - - - 21

5. RASPRAVA Istraţivanjem flore rijeĉnih sprudova proveli smo na tri odvojena spruda Save i to: sprud Save na granici Hrvatska-Slovenija, sprud Save kod sela Otok i sprud Save kod mosta Jankomir. Zabiljeţili smo ukupno 25 biljnih svojti (Tabl. 3), 16 smo ih odredili do vrste, a devet do roda. Njihov najveći broj zabiljeţen je na sprudu Save kod mosta Jankomir, a najmanji broj na granici Hrvatska-Slovenija (Tabl. 2, Sl.11). Razlog takovog rasporeda brojnosti vidimo u tome što je sprud Save kod mosta Jankomir najveći i rijetko potopljen, dok su na sprudu Save na granici sa Slovenijom u vrijeme našeg istraţivanje bile vidljive vodoprivredne intervencije. Taksonomskom analizom (Tabl.1) utvrdili smo kako sve zabiljeţene svojte pripadaju razredu dvosupnica, a nalaze se unutar 13 porodica i 23 roda. Najveći broj zabiljeţenih vrsta pripada porodici Asteracea. Vrste koje smo odredili do roda nisu imale sve biljne dijelove. Analizom ţivotnih oblika zabiljeţenih biljnih vrsta uoĉili smo da prevladavaju terofiti (Tabl.4) i slike (Sl.12). Iz tablice (Tabl. 5) je vidljivo kako se brojnošću vrsta istiĉu autohtone biljne vrste iako je i broj alohtonih vrsta znatan u ukupnom broju vrsta. Terofiti i hemikriptofiti su se pokazali ţivotnim oblicima koji su najprilagodljiviji na nove ţivotne uvjete i time postali uspješne alohtone biljke u Hrvatskoj (Dobrović i sur. 2006) i Europi (Pyšek, 2003). Upravo unutar porodice Asteraceae zabiljeţili smo dva najraširenija ţivotna oblika neke od njezinih vrsta su terofiti, a neke hemikriptofiti, znaĉi, ili biljke koje stvaraju veliku koliĉinu sitnih otpornih sjemenki ili pak preţivljavaju u obliku površinskih busenova i rozeta i lako se razmnoţavaju vegetativno (Denffer i Ziegler, 1982). Analizom podrijetla alohtonih biljnih vrsta utvrdili smo da ih većima potjeĉe iz Amerike (Tabl. 6 i Sl. 13.) njih pet od sedam alohtonih vrsta. Rezultati statistiĉke analize, tj. izraĉunavanja Sörensenovog koeficijenta sliĉnosti pokazali kako je najveća sliĉnost izmeċu spruda Save kod sela Otok i spruda Save kod granice sa Slovenijom i iznosi 27,78%, dok je najmanja sliĉnost uoĉena izmeċu spruda Save kod mosta Jankomir i spruda Save kod granice sa Slovenijom i iznosi 18, 22

52% (Tabl. 7). Dva spruda koja pokazuju najveću sliĉnost meċusobno su sliĉna po svom poloţaju, manja su i bliţa obali. Na svim istraţivanim staništima susretali smo se s svojtama kojima odgovaraju staništa s dosta dušikovih spojeva npr. kopriva (Urtica dioica L.), divlji pelin (Artemisia vulgaris L.), širokolisni trputac (Plantago maior L.), lobode (Chenopodium spp.), šćirevi (Amaranthus spp.) (Alegro, 2011). MeĊu alohtonim vrstama jedina je drvenasta vrsta pajasen (Ailanthus altissima (Mill.) Swingle). Ova je vrsta pripadnik porodice Simaroubaceae (pajaseni). Brzo rastuće je stablo podrijetlom iz sušnih i toplih predjela Kine, visine do 35 i promjera debla do 1 (1, 5) m. Iznimno je oportunistiĉka, agresivna i prilagodljiva vrsta koja raste na razliĉitim tipovima tala. Zbog brzog rasta, širenja korjenovim izdancima (pojavljuju se i na 20 m udaljenosti od matiĉnog stabla) te luĉenja alelopatskih kemijskih spojeva kojima potiskuje druge vrste, danas se smatra jednom od najinvazivnijih vrsta stabala na svijetu (Novak i Kravaršĉan, 2011). Našim smo istraţivanjem ţeljeli zabiljeţiti floru na sprudovima Save okolice Zagreba, osebnosti te flore, te sliĉnost u sastavu flore izmeċu istraţivanih sprudova. Planirali smo svoje istraţivanje provesti i tijekom proljeća 2014. g., no svi su sprudovi do vremena odrţavanja natjecanja bili potopljeni. Kako bi se postigao cjeloviti uvid u floru ovakvih prostora potrebno je provesti duţe istraţivanje, prikupiti biljne vrste u svim njihovim razvojnim stadijima, ĉime bi nam bila olakšana determinacija, te povećao broj zabiljeţenih vrsta. 23

6. ZAKLJUČCI Tijekom svojih istraţivanja došli smo do slijedećih zakljuĉaka: 1. Njihov najveći broj svojti zabiljeţen je na sprudu Save kod mosta Jankomir, a najmanji broj na granici Hrvatska-Slovenija. 2. Taksonomskom smo analizom utvrdili kako sve zabiljeţene svojte pripadaju razredu dvosupnica, a nalaze se unutar 13 porodica i 23 roda. Najveći broj zabiljeţenih vrsta pripada porodici Asteracea. 3. Analizom ţivotni oblici zabiljeţenih biljnih vrsta uoĉili smo da prevladavaju terofiti. 4. Analizom jesu li vrste autohtone ili alohtonih utvrdili smo da dominiraju autohtone biljne vrste sa znatnim udjelom alohtonih vrsta. 5. Većina alohtonih biljnih vrsta vuĉe svoje podrijetlo iz Amarike. 6. Analizom sliĉnosti utvrdili smo kako je najveća sliĉnost izmeċu spruda Save kod sela Otok i spruda Save kod granice sa Slovenijom i iznosi 27,78%. 24

7. SAŽETAK Tijekom ljeta i jesni 2013.g. proveli smo istraţivanje flore rijeĉnih sprudov Save okolice Zagreba i to na tri odvojena spruda: sprud Save na granici Hrvatska-Slovenija, sprud Save kod sela Otok i sprud Save kod mosta Jankomir. Zabiljeţili smo ukupno 25 biljnih svojti. Njihov najveći broj zabiljeţen je na sprudu Save kod mosta Jankomir, a najmanji na granici Hrvatska-Slovenija. Analizom rezultata smo utvrdili kako unutar zabiljeţenih svojti prevladavaju terofiti i dominiraju autohtone vrste sa znatnim udjelom alohtonih vrsta. MeĊu alohtonim vrstama prevladavaju one porijeklom iz Amarike. Najveća sliĉnost utvrċena izmeċu spruda Save kod sela Otok i spruda Save kod granice sa Slovenijom i iznosi 27,78%. 25

8. POPIS LITERATURE DENFFER D., ZIENGLER H. 1982. Udţbenik botanike za visoke škole. Morfologija i fiziologija. Školska knjiga. Zagreb, 210-211. DOMAC R. 1994. Mala flora Hrvatske i susjednih podruĉja. Školska knjiga, Zagreb. DOBROVIĆ I., BORŠIĆ I., MILOVIĆ M., BOGDANOVIĆ S., CIGIĆ P., REŠETNIK I., NIKOLIĆ T., MITIĆ B. (2006) Invazivne vrste u Hrvatskoj - preliminarni izvještaj. U Besendorfer V, Klobuĉar G I V, (ur.): 9. hrvatski biološki kongres s meċunarodnim sudjelovanjem, Rovinj, Zbornik saţetaka, 146-147. GRAĈANIN M., ILIJANIĆ Lj. 1977. Uvod u ekologiju bilja, Školska knjiga, Zagreb. HULINA N. 1998. Korovi. Školska knjiga, Zagreb. JAVORKA - CSAPODI 1991. Iconographia florae partis Austro-orientalis akademiai kiado, Budapest. PAVLETIĆ Z. 1997. Biologija 2 : Prokarioti, gljive i biljke, Profil International, Zagreb. PAVLETIĆ Z., PRIMC-HABDIJA B. 1999. Ţivi svijet, Profil International, Zagreb. MITIĆ B., BORŠIĆ I., DUJMOVIĆ I., BOGDANOVIĆ S., MILOVIĆ M., CIGIĆ P., REŠETNIK I. & NIKOLIĆ T. (2008) Alohtona flora Hrvatske: prijedlozi terminoloških standarda, kriteriji, te baza podataka. Natura Croatica. Vol.17, No. 2, 73-90 PENZAR B., PENZAR I. 1982. Prikaz godišnjeg hoda oborina u Hrvatskoj pomoću Köppenove sheme, Radovi 17-18: 3-9 PYŠEK P. 2003. How reliable are data on Alien species in Flora Europaea? Flora 198: 499 507. ROTHMALER W. 1995. Eskursionsflora von Deutschland 3. Gustav Fisher Verlag Jena, Stuttgart ŠUGAR I. 1972. Biljni svijet Samoborskog gorja. Disertacija. Zagreb, 170-214. 26

IZVORI MREŢNE (INTERNETSKE STRANICE: ALEGRO A., anonimus, Vegetacija Hrvatske, 2011-3-15-5947916-2009-12-7-5331263- vegetacijahrvatske.doc, Pristupljeno 7.3.2014. Anonymus, sprudovi, geografski pojmovi, http://hr.wikipedia.org/wiki/sprud, Pristupljeno 7.3.2014. Anonymus, sava, Novi Zagreb info, http://www.novi-zagreb.info/zagreb/rijeka-sava/. Pristupljeno 8.3.2014. NIKOLIĆ T (ur) (2008) Flora Croatica baza podataka / Flora Croatica Database. On Line URL: http://hirc.botanic.hr/fcd. Botaniĉki zavod, Prirodoslovno - matematiĉki fakultet, Sveuĉilište u Zagrebu NOVAK N., KRAVARŠĈAN M., Hrĉak.hr, http://bib.irb.hr/prikazirad?lang=en&rad=632071. Pristupljeno 8.3.2014. 27