LIJEČNIČKI VIJESNIK G O D U ZAGREBU, 15. SIJEČNJA BROJ 1.

Transkript

1 LIJEČNIČKI VIJESNIK G O D U ZAGREBU, 15. SIJEČNJA BROJ 1. Iskustva iz ratne bolnice. X X IX. rezervn a bolnica u B eogradu za vrijem e srpsko-bugarskog rata god D r. V a tr o s la v F lo r s c h ü tz, p r im a r n i lije č n ik, O s ije k. U srpsko-bugarskom ratu bilo je odm ah za prvih dana ratovanja toliko ranjenika, da je bilo u Beogradu premalo liječnika za takav veliki posao. C im se to saznalo, potakao me ravnatelj osječke bolnice, g. dr. Muža, da podjem u Beograd. Bio sam odm ah spreman na to, dijelom da pomognem bratskom narodu, dijelom iz humanitarnih razloga, a htio sam da i svoje iskustvo proširim i na polju ratne kirurgije. O sobito mi je drago bilo, da su mi se pridružili drugovi dr. Dejanović i cand. med. Danijel Michl. D o zvolu za putovanje u Srbiju dobili smo brzojavno od vis. kr. zemaljske vlade. N ašu misiju su osobito potpomogli neki osječki Srbi, na čelu im g. nar. zastupnik V aso M uačević i grad. kot. liječnik dr. Muačanin srpnja u noći stigao sam u Beograd. Drugo jutro pošao sam u vojno ministarstvo šefu sanitetskog odjelenja g. pukovniku dr. Sondermajeru. O n mi odredi djelokrug t. j. 29. rezervnu bolnicu. T u je bolnicu trebalo tekar urediti u pučkoj školi u Dečanskoj ulici. K ad sam tamo došao već sam našao kod posla komisara bolnice g. Dušana Todorovića i gospodu od kr. zemaljskog pozorišta, koji su i gospodje preuzeli upravnu i bolni- čarsku službu u toj bolnici. Bolnica imala je tri zgrade, jednu jednokatnicu i dvije prizemne. U jednokatnici bilo je četiri soba za ranjenike, soba za liječnika, koji je držao dnevnu službu, bolnički priručni magazin, improvizirana kupaona i soba za bolničare. U jednoj prizemnici bile su tri sobe za ranjenike i dvije uredske sobe za upravu. Drugu prizemnicu uredio sam za previjanje. U njoj je bila jedna manja soba za čekaonu i jedna velika soba, koja je služila kao operacijona soba i previjalište. U sobama za ranjenike bili su smješteni kreveti od željeza sa slamnjačama, bijele ponjave, jedan jastuk za glavu i bijeli gunj za pokrivanje. N a svakoj postelji ležale su u pripravi čiste gaće, košulja, vunene čarape, kabanica od platna i papuče od kože. S oba za previjanje bila je potpunom a prazna; tu je trebalo tekar urediti. O d dvaju školskih stolova načinio sam operacijom stol, a druga tri razredim po sobi za povojmnu. N a jednom stolu postavio sam tri stroja za kuhanje s petroleumom, na njima po jedan veliki obični lonac

2 2 za kuhanje povojnine, jer u početku mjesam imao sterilizatora. Sterilizator i vrlo lijepi stol za operacije dobio sam od srpskog crvenog krsta tek kasnije. K ad je najveći posao prvih dana počeo jenjavati, pozvao me gosp. docenat dr. barun Saar, šef 8. rezervne bolnice, da montiram stroj za rentgenizovanje, koji je ležao dem ontiran u vojnoj akademiji, gdje ga je ostavio prof. Jedlička nakon prvog balkanskog rata. Pom oću kućnog bravara uspije mi postaviti stroj i sa malo m uke mogao sam s tim aparatom raditi, u koliko je to bilo nužno za orijentaciju kod pojedinog slučaja. Z a vrijeme našeg boravka u Beogradu obdržavale se nastojanjem g. primariusa kir. odjela zemaljske bolnice dra. V. Subbotića liječničke sjednice. N a tim sjednicam a prikazivani su svi interesantniji slučajevi iz svih bolnica tako, da nam je pružena prilika, da dobijem o pregled nad svim raznovrsnim ozljedama i da se m edjusobno posavjetujem o i uputimo na što bolji i savršeniji način liječenja ranjenika. * * * D anašnja je ratna kirurgija skroz konzervativnog značaja. G lavno je savršena povojna tehnika, a operacije izvadjaju se vrlo rijetko i to samo kod strogo indiciramh slučajeva. K ao prva pomoć, ako nem a opasnog krvarenja, pokrije se rana sterilnim povojem i poveže, a tekar u bolnicama odredjuje kirurg dalnji smjer liječenja. Dalnje liječenje ravna se po vrsti ozljede, po ozljedjenom ustroju, po eventualnoj infekciji i po posljedicama ozljede. U glavnom su ozljede nanešene: 1. hicem iz puške tanetom, koje imade jezgru od tvrdog olova, a oko nje omot od ocjeli (Stahlmantelgeschoss). 2. hicem iz puške s tanetom od m ekana olova. T o su puške starijih sistema (Martini). 3. kuglicom od tvrdog olova iz šrapnela. ]. slika.

3 3 4. kovmm dijelovim a od rasprsnute granate ih kam enjem, drvom, zem ljom bačenom uslijed eksplozije granate. 5. pritiskom zraka uslijed rasprsnuća granate. 6. ub o d o m b ajunete ili udarcem sablje ili noža. 7. hvatanjem ruke za bajunet. 8. padom na zem lju. 9. na drugi koji način n. pr. da su kola ili top prešla ranjenika ili su ga pogazili konji itd. N ajviše je ozljeda bilo od hica iz puške m odernog sistem a. T a n e te puške im ade jezgru od tvrdog olova, a om ot od ocjeli (Stahlm antelgeschoss). Projektili, koje sam ja operacijom izvadio, im adu duljinu od 3 '2 cm, prom jer od 0 '7 cm, a na vršku su zaobljeni. D jelovanje njihovo zavisi od daljine hica i od ustroja, kojeg pogode. P o studijam a od Küttnera, Cranza, Koch a, Kroenleina, Hildelbranta i drugih ostaje projektil u tijelu tek kod hitaca iz daljine od metara. T o će biti i razlog, d a sm o vidjeli većinom o zljede s ustrijelnim i istrijelnim otvorom. P ro jektili su većinom prošli tijelo. O d ranjenih u mojoj bolnici imali su u sebi takove projektile tek trojica. V e ćin o m se nadje ustrijelni i

4 4 istrijelni otvor. R anice su malene, ustrijelna obično nešto manja. R ubovi su neznatno prignječeni (ekskornram) nešto je okolina injicirana, a osim toga postoji neznatna sekrecija, koja prestaje kod sterilnog previjanja za 2 do 3 dana. T e vanjske ranice obično zacijele za 10 do 12 dana. Sm jer strijelnog kanala je vrlo različit te ovisi dijelom od pozicije, koju je ranjenik imao u času ozljede prama smjeru hica, dijelom od ustroja, koji je pogodjen. Kosti, ako su pogodjene tangencijalno, mogu smjer hica bitno promijeniti. Nije ništa neobičnog, da smjer slijedi dužinu cijele okrajnine ili da prolazi poprijeko ili da slijedi rebro ili da okruži glavu pod galeom. Z a primjer spom injem slučaj, gdje je projektil unišao na hrptu ruke pod kožu, išao dužinom podlaktice i izašao u polovici nadlaktice; ili drugi slučaj, gdje je projektil unišao na vanjskoj strani desnog bedra, izišao na nutarnjoj strani, tu opet prošao kroz skrotum i opet unišao u nutarnju stranu lijevog bedra te napokon izišao na lateralnoj strani lijevog bedra. T aj je ranjenik ipak mogao dobro hodati, nije se tužio na prevelike boli i rane su per primam zacijelile. Projektil u tom 3. slika.

5 5 slučaju nije zahvatio na sreću ranjenika kost. A k o tane uhvati kost, onda je posljedica uvijek kostolom te je kost sad više sad manje razmrskana. K od tih ozljeda je i mišičje i drugo vezivo više razderano, jer svaki komadić kosti djeluje za sebe kao projektil. Cesto se nadju svi komadići smrvljene kosti u ovećoj šupljini napunjenoj koaguliranom krvi i rastrganim dijelovima mišičja. A k o je koja veća žila povrijedjena, to je hematom 4. slika. veći. O d ovakovih ozljeda se često vremenom razvijaju aneurizme. T e su rane opasne radi sekundernog krvarenja i zato je najbolje ovakovu šupljinu otvoriti, koagula izvaditi, te ozljedjenu žilu ili šivati ili podvezati in loco ipso. T o je često tehnički nemoguće, jer u takvom razderanom tkivu ligature ne drže, zato je često nužno, da se ozljedjena žila centralnije na zdravom mjestu podveže. Poznat mi je slučaj iz druge jedne bolnice, gdje

6 6 je ranjenik već šetao po vrtu i bio se znatno oporavio, kad mu iznenada izvana već skoro zacijeljena rana počne jako krvariti. Krvarenje je nastupilo tako iznenada i bilo je tako obilno, da je ranjenik na akutnoj anemiji umro, prem da ga je liječnik bolnice odm ah operirao i uz to dao hipodermoklize. U tom slučaju bila je ozljedjena arteria interossea antibrachii, oko koje je na mjestu ozljede bila velika šupljina s koaguliranom krvi. Lum en arterije bio je začepljen s trombusom. T aj trombus je iz nepoznatog uzroka iz lumena iskočio te je nastupilo po ranjenika pogubno krvarenje. V anjska rana kao i opće stanje ranjenika nije do časa tog krvarenja niti dala slutiti, kako je taj ranjenik teško ozljedjen. T aneta s ocjelmm omotom prave kod manjih daljina u m ekanom vezivu velika razaranja, prem da su rane na koži malene i prikazuju se kao nevine. Iz veće udaljenosti mogu proći i velike parenhimatozne organe, a ne prouzrokuju smrt, već može ranjenik još svladati velike napore. K ao primjer spom injem slijedeći slučaj: Jakov V esović, 47 godina star, ozljedjen hicem u ledja. T an e je probilo prsni koš te izišlo sprijeda u 4-tom lijevom m edjurebrenom prostoru tik iznad lijeve mamile. Ranjenik je odm ah bacao mnogo krvi i kroz ranu ga je krv jako oblila te je pao u nesvijest. K ad se je probudio našao se u bugarskim rukama. Bugari ostavili su ga privremeno u šumi ležati, zalijepili su mu rane sa malo pamuka, nam očenim u kolodiju, i ostavili ga, bez straže. K ad je pala noć, probudio se ranjenik iz nesvijesti te se dao u bijeg. P rem da je dalje bacao krv i prem da si je ranu morao pritiskati rupcem, da odviše ne krvari, ipak je bježao četiri dana i četiri noći bez jela i pića kroz gustu šumu dok nije sasma iznemogao došao u Pirot. Iz Pirota je doprem ljen u moju bolnicu u Beograd. U rane nijesam dirao. Bile su dobro zalijepljene, a zapalna reakcija bila je u okolini malena. Ranjenik je morao mirno ležati, dobio hladne obloge na prsa, hladno mlijeko za piće i plum bum aceticum s kodeinom. N akon nekoliko dana prestao je sangvinolentni sputum a nakon 3 tjedna ostavio je ranjenik zdrav bolnicu. I ozljede trbušne šupljine zacijele često bez pentom tide. Imao sam u mojoj bolnici dvije strijelne ozljede u trbušnu utlinu, od njih jednu u želudac. O b a ta slučaja dobio sam na liječenje peti dan nakon ozljede. R ane su bile zalijepljene pam ukom i kolodijem. M ogao sam kod obih još ustanoviti laku napetost trbušnog mišičja. O b a su slučaja na konzervativno liječenje ozdravila bez ikake komplikacije. R ane u glavu ozbiljne su naravi. V ećina ih valjda ostaje na bojnom polju. O ni, koji dolaze u bolnicu ili ne imadu za čudo nikakih ozbiljnijih sim ptom a ili su simptomi vrlo teški te se očituju prama ozljedjenom živčanom centru ih su simptomi općeg intracerebralnog pritiska. Liječenje sastoji u tom, da se impresije izravnaju, fragmenti otstrane, eventualne ozljedjene arterije podvežu, hem atom i otstrane, apscesi dreniraju. Tražiti projektil u mozgu bilo bi pogrješno i imalo bi sigurno kobne posljedice po ozljedjenika. N a vratu mogu biti ozljedjene ili velike žile ili grkljan i dušnik. K od ozljeda velikih žila ili nastupa smrtonosno krvarenje ili se načini hem atom

7 7 5. slika. oko žile, koji se vremenom pretvara u aneunzm a spurium. T o se većinom onda dogadja, kad je žila samo djelomično i to postrance ozljedjena. Takva se aneurizmata očituju obično istom 6 tjedana nakon ozljede. T o je i razlog, da su za mog boravka u Beogradu došli na operaciju ranjenici s takovim ozljedama iz prvoga rata i to u bolnicama, koje su djelovale neprestano iz prvoga rata t. j. u vojnoj bolnici i zemaljskoj bolnici na odjelu primarnog liječnika dr. Subbotića, koji je na jednoj sjednici iscrpivo referirao 0 tim ozljedama. K o d većih žila resecira se aneurizma, a okrajci sjedine sa šavi. O peracija je prilično mučna, uspjesi su više puta dobri. Strijelne rane kroz grkljan proizvadjaju natekline u grkljanu a često 1 kljenut glasiljaka. Imao sam slučaj, kod kojega je bio grkljan popreko

8 8 prestrijeljen t. j. tako, da je projektil na desnoj strani grkljana unišao, a na lijevoj izašao. O zljedjenik je teško disao i nije mogao progovoriti niti riječi, kašljucao je neprestano i izbacivao je nešto krvavog sputuma. D ao sam mu obloge od Bourow a uz kodein, hladno mlijeko. N akon 8 dana već je mogao šaputati, a 3 tjedna poslije glasno govoriti, samo mu je glas bio nešto hrapav. I kod ozljeda grkljana treba konzervativno liječiti. U obzir dolazi samo traheotomija, ako je disanje jako oteščano. P osebnu pažnju zahtjevaju ozljede zglobova. U glavnom vrijedi pravilo noli me tangere. R ane na zglobovima treba pokriti sterilnim povojem, a zglob imobilizirati. T a imobilizacija ne smije trajati odviše dugo, a dobro je i kod svakog povoja praviti oprezno nekoliko kretnja, da ne trpi uslijed imobilizacije njegova gibivost. A k o je nastupila gnojna upala u zglobu, a gnoj ne može kroz ranu dosta oticati, onda se mora na mjestu retencije incidirati. Taneta, koja se nalaze u zglobu, moraju se izvaditi, jer će inače vrem enom doći do destruktivnih procesa u zglobu. T e su operacije često vrlo teške. Spom injem slijedeći slučaj: 6. slika.

9 9 7. slika. Zivulj Stanojević ozljedjen hicem iz puške. Ustrijelni otvor nalazi se ispod lijeve ključanice. R ana gotovo zarasla te nema reakcije. O zljedjeni tuži se na velike boli u lijevom ram enom zglobu. Zglob sam nije otečen, ah ozljedjenik drži ga uvijek nepomično, nadlaktica je uz tijelo privučena. K o d pokušaja kretanja, osobito kod abdukcije osjeća ozljedjenik velike boli. Rentgenogram pokazuje dugoljasti ovigalni projektil (slika 1.), kojr sa svojim većim dijelom pokriva caput humeri. Mislio sam, da se projektil nalazi pred ramemm zglobom, te sam radi velikih boli ranjenika izveo operaciju. O perirao sam s prednje strane zgloba, nu nijesam nikako mogao naći projektil. Držao sam, da se projektil odmakao od svoga mjesta, te sam ga zato drugi dan opet rentgenizirao. K od druge pretrage opet sam našao projektil na istom mjestu, zato sam odlučio potražiti projektil na stražnjoj strani zgloba, nu opet ga nijesam našao. P o savjetu g. docenta dr. Saara učinim na prednjoj strani zgloba artrotomiju te ušavši prstom u zglob napipam projektil, koji je bio poput zuba usadjen u caput humeri. N akon mnogo muke uspije mi projektil mobilizirati te napokon ekstrahirati. Z glob sašijem s nekoliko šavi, ranu sam s nekoliko šavi smanjio, a drenirao sam ranu, a ne zglob, na obje strane s aseptičnim gazom. N a cijeli ekstremitet m etnem ekstenziju po principu Bardenheuera. T ečaj je bio afebrilan, rane se nijesu gnojile. N akon 14 dana otstranim ekstenziju te počnem s pasivnim gibanjem u zglobu. K od moga odlaska iz Beograda ozljedjenik je bez boli sam polagano gibao s nadlakticom, a na mjestu rane bile su malene granulacije. Stnjelne ozljede okrajnina često su spojene s prelomima kosti (slike od 2 8). V ećinom su kosti razmrskane (Splitterbruch). A k o te ozljede nijesu inficirane, onda ih treba liječiti isključivo s ekstenzijom i to po pravilima Bardenheuerovim kombinirano sa suspenzijom, kako sam to već istakao prije 2 godine na prvom kongresu za operativnu medicinu u Beogradu.

10 10 Ekstenzija prelomljene okrajnine u savezu sa suspenzijom ne samo da daje najbolje rezultate, već ju ranjenici i najbolje podnašaju, jer se mogu sjesti u postelji, pomicati gore i dolje, okretati se itd. Jedan je vojnik s prelomljenom natgoljenicom isti dan, kad mu je m etnuta ekstenzija, zasvirao gusle, a bolničari su oko njegove postelje igrali kolo. Prelom i gornje okrajnine mogu se metnuti na udlagu po Borchgrewinku, koje se dadu improvizirati na običnoj daski. I taj sam način prije 2 godine u Beogradu na kongresu publicirao i demonstrirao. Z a nadlakticu improvizirao ]e takav povoj na vrlo zgodan način docenat dr. Saar. Ja sam u mojoj bolnici i kod preloma kosti gornje okrajnine rabio ekstenziju kombiniranu sa suspenzijom, jer sam se tijekom moje bolničke prakse uvjerio, da su rezultati bolji od onih na Borchgrewinkovoj udlagi. Ekstenzija i suspenzija dade se vrlo lako improvizirati. Nekoliko drvenih letava, mali željezni koloturi i nekoliko čavalja i svaka je ekstenzija i suspenzija odm ah gotova. U mojoj sam bolnici imao željezne krevete. Privezao sam po jednu letvu za gornji 8. slika.

11 11 i donji kraj postelje, a treću sam spojio s obima horizontalno nad krevetom s malim svrdlima, kakvi se rabe u kazalištu za pričvršćivanje kulisa. Z a tu vodoravnu letvu suspendirao sam okrajninu, a u osovnu letvu na donjem kraju kreveta ušarafio sam mali kolotur, preko kojega je bila metnuta uzica za ekstenziju. A k o su vanjske rane velike, ako se gnoje, ako je koža oguljena, onda se ne može metnuti obična ekstenzija. T e slučajeve treba liječiti na udlagi, ako dislokacija nije odviše velika. A k o je pak dislokacija velika tako, da je opravdana bojazan, da će okrajnina trpjeti na svojoj funkciji, onda treba metnuti ekstenziju na čavao. Liječiti prelom kosti kod mladih ljudi, kakovi su vojnici, sa sadrenim povojem, osim u osobitim iznimkama, uopće je zastarjela stvar, a zastarjela je, jer daje najlošije uspjehe. T an e od mekanog olova pravi mnogo veće i rastrgane rane. K ao primjer navadjam slučaj, gdje je projektil unišao otraga u desni rameni zglob, a s prednje strane je izašao. N a prednjoj strani bila je kao gušće jaje velika šupljina, a na njezinom dnu bio je smrvljeni collum humeri i 9, slika.

12 12 prazni z g lo b ; caput humeri je nestao. Drugi ranjenik imao je ustrijelni otvor u dlanu ruke. N a drugoj strani bila je koža i mišičje dignuto u obliku četverokutnog kusa, kojemu su stranice mjerile po 5 cm. K ad sam taj kus digao, vidio sam veliku šupljinu, u njoj dvije srednje metakarpalne kosti smrvljene, a mišičje sasma razderano. U trećem slučaju našao sam mali ustrijelni otvor na hrptu ruke, istrijelnog otvora nije bilo. N akon dva dana razvila se flegmona. K o d discisije našao sam drugu i treću metakarpalnu kost smrvljenu, a u šupljim m edju komadićima kosti i kaše od smrvljene muskulature i stisnute krvi jako deformirani projektil od olova. Sve rane, koje potiču od mekanog olova, jako se gnoje. Kuglice od šrapnela (slika 9. i 10.), koje su od tvrdog olova, ne prave takve silne destrukcije kao mekano olovo, ali ipak veće od projektila s ocjelmm omotom. I rane od šrapnela najčešće su inficirane (7 5 % ). K o d eksplozije granate lete u okolišu eksplozije željezni dijelovi rasprsnute granate, a uz to kamenje, drvo, zemlja i t. d. ukratko sve, što sila eksplozije zahvati. O zljede, koje nastaju na taj način vrlo su različitog oblika i karaktera, već prem a predmetima, koji su djelovali kao projektili. K o d tih ranjenika možem o vidjeti jednostavne malene i neznatne razderine kože (excoriatio), tetovacije sa sitnim kamenjem, iščašenja pojedinih okrajnina, prelome kosti i najveće razderane rane. V idio sam u vojnoj bolnici komad željeza od granate u težini od malo ne pol kilograma. T aj je kom ad bio u bedru ranjenika te mu je načinio veliku razderanu ranu i prelom natgoljenice. N a poseban način djeluje pritisak zraka kod eksplozije granate. Imade m edju ranjenicima ljudi, koji ne imade na tijelu nikakve rane, već koji pripovijedaju, da je u njihovoj blizini eksplodirala granata, da su pali onesviještem na zemlju, a kad su se iz nesvijesti probudili, mjesu se mogli maknuti od velikih boli u nogama, rukama i cijelom tijelu. Jedan mi je pripovijedao, da je još vidio, kako je vojniku pred njim granata otrgla glavu, ta je glava preletila preko njega, a on sam je na to dignut u zrak i sada ne zna dalje, što se dogodilo. K ad se iz nesvijesti probudio, bih su drugi vojnici već poodmakli. O n se digao i pošao, da ih traži ali nije mogao ići, jer se osjećao neizmjerno slab. Naskoro je od slabosti morao leći kraj puta, gdje su ga poslije našli. Svi su takvi ranjenici dugo vrijeme u bolnici vrlo apatični, niti pravo spavaju niti sudjeluju u razgovoru s drugim ranjenicima, niti mogu jesti, a na pitanje, gdje ih boli, ne znadu pravo lokalizirati mjesto boli. K o d pretrage ne može se ništa naći. T e k nakon 2 do 3 tjedna počimaju se oporavljati. O zljede od bajuneta, koje sam ja vidio, bile su sve lake naravi. Bili su to ubodi u ruke, u podlaktice, u bedra i u zadnjicu. Sve te ozljede nijesu pokazivale osobitosti, već su glatko zacijelile. T ež e ozljede od bajuneta valjda ostaju na bojištu. S pom ena vrijedna je ozljeda, koju si je zadao vojnik nožem u samoubilačkoj nakani, jer je mislio, da se nalazi u bugarskom ropstvu. D va prsta ispod grkljana nalazila se velika režeća, vrlo gnojna rana. N a dnu rane vidi se s jedne strane otvor prerezane traheje, a s druge strane otvor, koji vodi u larinks. N a trahealnom kusu vide se šavi od svile, kojima je trahea prvi put bila zašita. T rahea je bila 4 cm

13 slika. udaljena od grkljana. Načinio sam šav od debelog katguta, a poslije toga odm ah traheotomiju inferior, ranu sam ispunio postrance s jodoformovim gazom. O zljedjenika morao sam treći dan predati na odjel prof. Klappa, jer nijesam imao u mojoj bolnici za noćnu službu dosta dobro uvježbani bolnički personal, kojemu bi mogao mirno predati pažnju nad takovim ranjenikom. Poslije sam čuo, da se taj ranjenik sasma dobro oporavio. Prije nego završim, hoću još ukratko navesti način, kako smo ozljede liječili. T ečaj zacjelenja.rane ovisan je u prvom redu od prvog povoja t. j. o načinu, kako je metnut i o materijalu, koji je kod toga upotrebljen. A k o je materijal prvog povoja sterilan, ako osoba, koja je prvi povoj stavila, nije dirala u ranu, onda je tečaj obično dobar. Z adaća prvog povoja u ratu jest, da ranu dobro pokrije. K od preloma kosti važna je imobilizacija. T a je bila udešena dijelom udlagama, dijelom običnim daskicama, dijelom povojem od sadre. Svi su ti povoji došli u dobrom stanju u naše ruke. N a nekojim ranama sam našao pam uk namočen u kolodiju.

14 14 T ako su bile opskrbljene rane u prsa i trbuh i te su rane ostale bez ikakve reakcije. Druge su se rane sve gnojile, nu gnojenje kod većine trajalo je samo nekoliko dana. U mojoj bolnici liječili smo gnojne rane s fenolkamferom. Fenolkam fer je slučenm a od : R p. A cidum carbolicum cnstalisatum purissimum 30'u C am phorae tritae A lcohol absolutus 60'o 1O'o K o d velikih zapala u okolišu rane rabili smo Bourow. K ad je gnojenje prestalo, zamatali smo sa suhom sterilnom tkaninom. Fenolkam fer sam rabio već kao pom oćni liječnik na odjelu primariusa dr. W ickerhausera u Z agrebu s dobrim uspjehom. Sredstvo je izvrsno, ne podražuje ranu, rana skoro prestaje gnojiti i pokriva se lijepim crvenim granulacijama. V ažno je, da se sredstvo dobro pravi t. j. mora se uzeti apsolutno čista karbolna kiselina u kristalima, koja, kad se miješa s kamferom, daje svijetlo žutu tekućinu. K ad se ta tekućina metne na ranu, onda u početku nešto peče, ali naskoro nastupa anestezija. N e treba imati nikakve bojazni, da će karbol zlo djelovati na ranu ili bubrege, jer acidum carbolicum kao takav u fenol- kamferu ne opstoji, već je to nova kemička slučenina, koja ranama, u koliko sam se ja u 9 godina moje kirurške prakse uvjerio, ništa ne škodi, već ih dezinficira, dezodorizira i dovadja bržem cijelenju. Ciste rane liječiti s fenolkamferom bilo bi dakako besmisleno, jer te cijele najbolje na jednostavni sterilni povoj. U pomanjkanju fenolkamfera liječili smo gnojenje rane i s peruvijanskim balzamom. M ale, površne rane sa zapalnom reakcijom namazali smo tinkturom jodi. Tam ponirali smo ranu samo onda, kad je krvarenje bilo jako, a rana je bila vrlo široka. O bične strijelne rane ne smiju se tamponirati, već se jednostavno pokrivaju povojem. R ane ne smiju se nikada sondirati. Sondiranje je posve suvišno i m ože ranjeniku samo škoditi. Povoji prave se kod gnojnih rana svaki dan, kad sekrecija popusti svaki drugi dan. K od čistih rana, ako povoj dobro drži, može jedan povoj ostati i više dana. Povijali smo s rukavicama od gume i nastojali smo, da što manje dolazimo prstima s ranama u dodir. U spjesi su bili vrlo dobri, nakon operacije cijelile su rane per primam, a gnojne su se rane već za kratko vrijeme očistile. O sim ozljeda bilo je i mfekcijozmh bolesti kao kolera, trbušna po- šalina, dizentenja, typhus exanthematicus itd. T e smo bolesnike morali predati odm ah u posebne za te bolesti odredjene bolnice. K ao osobiti slučaj spom injem još otrovanje s resorcinom, koje se dogodilo uslijed nepažnje bolničarke u mojoj bolnici. R anjenik je imao dobiti radi gastrointestinalnih poteškoća nakon jela resorcina na vršku noža, a bolničarka dala mu je cijelu zalihu bolnice t. j. 10 grama. O d m ah nakon uzimanja dobio je bolesnik klomčke grčeve okrajnina, uz to silnu muku i probio ga znoj a bilo je udaralo tako brzo, da ga nijesmo mogli brojiti. Dozvani liječnik mislio je, da se radi o tetanusu. N a ispitivanje odm ah se stvar razjasnila, te smo ranjeniku odm ah dobro isprali želudac i dali mu injekcije kamferovim uljem. N akon 2 dana ranjenik se od te neprilike potpunom a oporavio.

15 15 Salvarsan tertium antilueticum. D r. R ik a r d S c h w a n k, b iv. I. a s is te n a t č e š k e d e r m a to lo š k e k lin ik e, P r a g -V in o h r a d y. Uvod. Živim o sada u dobi, u kojoj znanstveno nastojanje nadmašuje gotovo samo sebe, kad jedna medicinska doktrina nastoji, da preteče drugu, i ne prodje dana a da ne pročitamo ili ne čujemo štogod o kakvom novom otkriću u etijološkom istraživanju bolesti, kojih uzrok bio nam je do tada nepoznat ili o novom uspješnom liječenju ove ili one bolesti, protiv koje se liječmštvo uzalud od uvijeke borilo ili opet o novim metodam a «istraživanja, koje nam bitnost bolesti mnogo sigurnije otkrivaju, nego li dosadašnji načini istraživanja i uski krug kliničkih simptoma ili ograničenih anamnestičkih data. K ao lava prodiru naprijed uspjesi moderne medicinske znanosti, koja hvala spomenutim dijagnostičko-etijološko-terapeutičkim i drugim novim otkrićima pruža trpećemu čovječanstvu tim više nade u povratak izgubljenog zdravlja, te danas ne mora da gleda u tužnu i nesigurnu budućnost s bolnom rezignacijom na neizbježivi konac, kako je to bilo prije. 1 kod najzdvojnijih slučajeva nalazi danas savjesni liječnik sredstava kojima može da ublaži bolesniku njegove muke, i ako nije kadar da ih potpuno otstram. D o sada smo se divili osobito kirurgiji, koja je kroz posljednjih deset godina učinila prava čudesa, o kojima, recimo, medicinar iz osamdesetih godina nije ni sanjao. A li ni ostale naše doktrine ne zaostaše i bilo bi odveć dugo, kada bismo se htjeli barem malo orijentovati o uspjesima interne, očne, ginekološke i dermatološke medicine. Područje, za koje je bilo manje interesa, bila je nauka o veneričkim bolestima specijalno o sifilisu. N o interes je porasao u posljednje vrijeme u velikoj mjeri, i zaista ne treba se tomu čuditi. D o posljednjih godina prošlog stoljeća nije sifilidologija bogzna kako napredovala, ali već prve godine dvadesetog vijeka doniješe svijetu čitavi niz iznenadjenja. drugoga, jedno važnije i značajnije od drugoga. Jedno otkriće slijedilo je iza G od pošlo je za rukom Rouxu i Mečnikovu, koji su radili u Pasteurovu zavodu u Parizu, prenijeti sifilis na majmuna, te je iza toga slijedio neprekidni niz dalnjih pokusa, koji nam razjasniše mnoga do tada samo naslućena ili nenaslućena pitanja. G od otkri napokon berlinski zolog Schaudin i Hoffmann pravi uzrok sifilisa, koji je i do danas sačuvao svoju etijološku jedinstvenost a nije imao onu efemernu vrijednost, kao svi prije njega a djelomično i poslije njega otkriveni mikroorganizmi. Spirochaeta pallida nalazi se kod svih sifilitičkih pojava, a u najnovije vrijeme dokazao ju je Noguchi iu mozgu paralitičara, te upravo

16 16 ta okolnost i negativan nalazak kod svih ostalih bolesnih procesa najljepše potvrdjuje n jen u etijološku vezu sa sifilisom. G od m ožem o s pravom reći, bilo ]e učinjeno najvažnije otkriće reakcija N e i s s e r-b r u c k -W a s s e r m a n n o v a, čiju vrijednost za diferencijalnu dijagnostiku nije moguće m procijeniti, N apokon u terapeutičkom pogledu bili smo iznenadjeni god Ehrlichovim otkrićem i viješću o novom specifičkom sredstvu, koje je imalo napokon da ispuni davno izrečenu želju svih sifilitičara t. j. da ih najedanput oslobodi ne samo svih znakova ove bolesti, nego i svih pogibeljnih, strašnih i životu opasnih posljedica, koje sifilis kao takav može da prouzroči. T o sredstvo imalo je da bude nagrada marljivoj i savjesnoj liječničkoj znanosti za sva proučavanja i pokuse, učinjene radi iznašašća sredstva, koje bi spasilo sifilitičke bolesnike. T o je sredstvo arzenov preparat, danas i posljednjem laiku poznati salvarsan, o kom će se baviti ova kritička studija. Historijat. Salvarsan nije bio otkriven slučajno, kao cijeli niz do danas rabljenih sredstava. Salvarsan znači metu savjesnog neum ornog proučavanja E h r l i e h ova, kojemu je bila voditeljicom misao, da zahvati uzrok same bolesti bakterije, parazite, u ovom slučaju spirohetu koji vegetuje u organizmu, i to tvarima poznate kem ičke sastavine, koje imadu k ovim mikroorganizmima veću srodnost ili kako kažemo veći afinitet, nego li k stanicama ili koje bi bile prije parazitotropne nego li organotropne. O tom se afinitetu u ostalom Ehrlich uvjerio, da nije samo čisto fizičkog nego i kemičkog značaja. O vo je temeljna misao od Ehrlicha uvedene kemoterapije, a dalje navoditi njene temelje odvelo bi nas odveć daleko. N jenim najboljim predstavnikom je salvarsan, posljednja karika lanca svih onih m nogobrojnih prijašnjih preparata, od kojih samo neki održaše svoj ugled, ali se danas ne upotrebljavaju kao sredstva antisifilitička. Otkrića Laverana i M em la o povoljnom djelovanju arzenove kiseline kod tnpanosom ioze miša, bila su novim poticajem za istraživanje od kiseline arzenove manje toksičkog atoxyla, a skoro iza njega slijedi veom a pogibeljni za n. opticus arsacetin kod ljudske tnpanosom ioze, koja do danas nenadvladana, dozvoljavala je pokuse sa svakim sredstvom, koje je bar nadu pobudjivalo. N o kada je U hlenhuth dokazao, da atoxyl djeluje dobro i kod spiriloze piladi, počelo se rabiti taj preparat i kod drugih spirohetoza, medju koje u prvom redu spada sifilis. I tako se stadoše praviti mnogobrojni pokusi s atoxylom, arsacetinom i arsenofenylglycinom, koji svi dokazaše, da navedeni arzenovi preparati, specijalno atoxyl, imadu na sve sifilitičke pojave neoporecivo povoljan učinak. N o skoro iza toga iznevjeriše nas nade, koje su bile polagane u

17 17 ta sredstva, osobito u. atoxyl, jer kako što se istakoše na jednoj strani svojim dobrim učinkom kod terapije luesa, tako na drugoj strani postadoše pogibeljna za n. opticus i zbog toga bijahu sasvim napuštena. U Speyerhausu u Frankfurtu nastade novi rad, novi niz pokušaja, ne bi li se iznašao novi preparat, koji bi nadoknadio dosadašnje, a u isto vrijeme bio bez onih pogibeljnih svojstava. I napokon bi otkriven preparat nazvan 6 0 6, kemičke sastavine: dioxydiamidoarsenobenzol, iz početka zvan samo arsenobenzol, a danas se nalazi u trgovini pod im enom : salvarsan. Prve pokuse s ovim preparatom činio je Hata na životinjama, inficiranim spirilama recurrens i piladi kao i sa sifilitičkim spirohetama. K od prvih dviju bolesti djelovao je arsenobenzol veom a dobro, jer je na jedanput iza jedne injekcije bolest bila izliječena. K od sifilisa nije djelovanje bilo tako fenomenalno, ali ipak na sifilitičke pojave veom a povoljno. O d samog Ehrlicha potaknut počeo je petrogradski I v e r s e n praviti pokuse s arsenobenzolom kod ljudske febris recurrens, u Rusiji veom a raširene, i to s velikim uspjehom. N akon jedne intravenozne injekcije iščezle su spirohete iz krvi iza nekoliko sati, vrućica se na jedanput snizila na normu. D alnje pokuse pravio je god A l t iz Uchtspringa kod paralitičara, ali, kako se je kasnije ukazalo, bez uspjeha. K o d svježih slučajeva sifilisa počeo je ispitivati arsenobenzol Schreiber iz M agdeburga, te njegove neobično povoljne vijesti o uspjesima ponukaše napokon Ehrlicha, da pozove neke prve auktoritete, da opetuju ove pokuse. O sobito kada je arsenobenzol bio predan sveopćoj uporabi, činili su se pokusi u velikom broju, te već danas imamo tako ogromnu literaturu o salvarsanu, da je nemoguće, da je i najnačitaniji obuhvaća. No uvijek, kada stupi u javnost novi preparat, nadje osim pristaša takodjer i protivnika a tako je bilo i sa salvarsanom. Iz početka bile su vijesti povoljne, ne samo u koliko se tiče djelovanja na pojedine pojave bolesti, nego i u koliko se tiče sigurnosti, kakovom se može bolesnicima davati. A li ipak stadoše se tamo i ovamo širiti nepovoljne vijesti, da i slučajevi smrti iza injekcije, osobito intravenoznih, te silno uzdrmaše do tada netaknutom slavom salvarsana. Išlo je to tako daleko, da je arsenobenzol bio potpuno zabačen kao sredstvo pogibeljno. A li danas, kada se otrijeznismo od prvog zanosa i kada tu cijelu situaciju kritički promatramo, vidimo, da je arsenobenzol održao doduše svoj ugled, postavši nužnim terapeutičkim pomagalom ne samo kod sifilisa, nego i kod cijelog niza drugih bolesti, te da nije pogibeljno sredstvo, kada ga se oprezno upotrebljava kod strogo biranih slučajeva, barem nije tako pogibeljan, kako je bio prije, ali da zacijelo nije ni ispunio ono, što se od njega očekivalo, t. j. da odjednoć oslobodi bolesnika od njegove bolesti.

18 18 Salvarsan i način njegove uporabe. Salvarsan predstavlja žuti prašak, u vodi teško topiv, no ako se pridodaje natnjevog hidrata topi se lakše i daje rastopinu citronove boje i alkaličke reakcije. Sadržaje 31 % arzena. U trgovinu dolazi u cilindričkim kutijicama, saliven u fijole, koje su na jednoj strani uže, nego li na drugoj. S prvine bio je rabljen u kiselim rastopinama, neutralnim suspenzijama, a sada se aplikuje u slabim alkaličkim rastopinama, vanje te rastopine ne pravi takovih poteškoća kao prije. alkaličkim rastopinama i emulzijama, U početku bio je davan supkutano i intram uskularno; a takodjer i priredji- prve injekcije aplikovane pod kožu ledja m edju lopatice, a druge u glutealne mišice. Supkutane su injekcije danas potpuno zabačene, jer prouzrokovahu velike bolne Infiltrate, koji trajahu po cijele m jesece a često se i nekrotički raspadahu. Intramuskularne injekcije davane su doduše dalje, prem da se većinom i njih napušta radi mnogih neugodnih nuzpojava, osobito boli, bolnih infiltrata, čestih nekroza, od kojih propadahu i čitave mišice; ali aplikuju se katkada još i danas osobito u obliku uljane sm jese jodipin-lanolina sa salvarsanom, t. zv. joha, i u obliku alkaličkih rastopina. N o općenito se danas prave injekcije resp. infuzije endovenozne, kao jedina ispravna i najuspješnija m etoda aplikovanja. P ošto nije pošlo za rukom, da se jednom injekcijom postigne sterilisatio m agna, koja je Ehrlichu bila idealom, nastojalo se kasnije barem abortivno izliječiti sifilis. M isao doduše nije nova; radi mnogih razloga prije zabačena, oživjela je opet u zadnje vrijeme i postala geslom i tem eljem m odernog liječenja sifilisa. Prvi je uvjet uspješnog abortivnog liječenja luesa, da kod svakog slučaja bude učinjena najprije ispravna dijagnoza, da pom oću nalaska spiroheta u krvnom serumu sa baze čira primarne afekcije bude potvr- djeno, da se zaista radi o ulcus durum. N etom smo konstatovali narav čira, neophodno je potrebito osloboditi bolesnika od ovog vrela zaraze, pogibeljnog ne samo radi prenašanja zaraze na druge osobe, nego i radi samog bolesnika, da mu organizam ne bude suviše zaražen sifihtičkim otrovom. R adi toga kod svakog slučaja, gdje je to moguće čir odm ah bez oklijevanja ekscidujem o a ranu zašijemo; gdje je to radi nezgodna položaja čira nemoguće, barem ga temeljito ispalimo, kauteriziramo ili uništimo vrućim zrakom prema m etodi H o 1-1 a n d e r a. U nijednom slučaju ne čekamo, kao što se prije radilo, dok se pojave tvrde žlijezde ili znakovi sekundarne dobe, nego odm ah započnem o energičkim općim liječenjem i to ili davamo same intravenozne injekcije ili kom binujem o s intenzivnim liječenjem živom. T im ranim liječenjem za vrijeme primarnog afekta i dok je još W asserm annova reakcija negativna uspijeva u istinu kod nekih slučajeva, da se sifilis abortivno izliječi, te ne nastaju znakovi sekundarne dobe ni recidive a reakcija W asserm annova ostaje neprestano negativna. Da, cituje

19 19 se i cijeli niz luetičkih reinfekcija, od kojih doduše veliki dio nije potpuno dokazan, pošto se većinom radi o običnoj sekundarnoj pojavi, koja ima tipičku sliku skleroze, ali ipak treba neke držati za tako vjerodostojne, da m oram o priznati m ogućnost abortivnog izliječenja sifilisa. O v o će poći za rukom tim prije, čim se prije učini ekscizija i ako se zap o čn e o pće liječenje jo š za negativne W asserm an nove reakcije. R a zum ljivo je, da svaki takovi slučaj m ora da b ude više vrem ena prom atran i serološki kontroliran, a nije za to dovoljno vrijem e od jedne godine, jer kod tako raznovrsnog tijeka, kakovim se ističe sifilis, m ožem o uvijek da se nadam o kakovu iznenadjenju. I ako kod svih slučajeva ne p o d je za rukom, da ranim liječenjem abortivno sifilis izliječim o, ipak ovo ima tu prednost, da sm o oslobodili bolesnika ogrom nog m noštva zam etaka, te se dalnji tok bolesti sasvim povoljno razvija. N e treba se bojati, da će tim preventivnim liječenjem tok bolesti okrenuti na gore, da će nastati teške recidive i da će takovi bo lesnici lakše upasti u tercijanzam, kako se prije mislilo. Ž alib o že, što sam o ogrom na m anjina slučajeva dolazi k nam a na vrijem e i što većina bolesnika, koje liječim o, im a već sim ptom e sek undarne dobe. N ego i ovdje m oram o najprije nastojati, da otstranim o postojeći čir i započnem o intenzivnim općim liječenjem, no još danas nijesm o na čistu kakovim. N a jednoj strani pristaše E hrlichova sredstva savjetuju, da se svaki slučaj liječi salvarsanom bilo čistim ili kom binovanim sa živom u obliku m azanja ili injekcija nerastopljivih soli kao kalomel, H g. salicylicurn, sivo ulje. T ih je većina. N a drugoj strani pristaše dosadanjeg liječenja živom ostaju kod toga, da se svježi slučajevi luesa liječe samo živom, kao sredstvom potpuno pouzdanim i nepogibeljnim, a da se salvarsan rezervira sam o za slučajeve refrakterne napram a živi. O d ovih o p et većina plaiduje za rano liječenje, što m oguće prije iza ustanovljene dijagnoze, a sam o m anjina čeka još i danas kod tvrdog čira d ok se pojavi egzantem, a tek iza toga počinje antiluetičko liječenje. M islim, da je najispravniji srednji put i da je najbolje svaki slučaj m dividualizovati te pram a savjesti započeti ili liječenje salvarsanom kod težih slučajeva, osobito onih, gdje se radi o otvorenim procesim a, pom oću kojih se zaraza m ože lako širiti a koji se takodjer brže liječe salvarsanom nego li živom, dakle kod prostrane kondilom atoze i plaques m uqueuses na usnoj ili genitalnoj sluznici ili obično liječenje živom kod egzantem a m akuloznog ili papuloznog, kod kojeg ako ne bolje a ono sigurno bar tako kao salvarsan djeluje i živa. K o d recidiva držim o se ovih istih načela i biram o ovaj ili onaj način liječenja. Jasno je, da se pod salvarsanovom terapijom misli sam o na intravenozne injekcije, jer jedino ove m ogu da se uporede s energičkim liječenjem živom ili d a ga nadm aše. N abrajati m etode bilo bi odveć dugo. M ožem o reći, da još danas nem am o sveopće priznati način liječenja salvarsanom kao na pr. krom čko interm itirajuće liječenje živom.

20 20 G otovo svaka klinika a i pojedini stručnjaci imadu svoj način, kojega svaki hvali kao najbolji a jedan od drugoga se razlikuje ili načinom aplikovanja nekoji davaju samo infuzije, drugi se zadovoljavaju s intravenoznim injekcijama, - ili veličinom doze. O v d je nekoji preporučuju, da se davaju doze srednje i velike (0 '6 0 '8 i više) i to u injekcijama bez velikog razmaka, dok drugi aplikuju doze manje (0 3) u duljim razmacima, upozoravajući na to, da takove injekcije jednako djeluju, kao i injekcije velikih doza a osim toga da su manje pogibeljne. N ajbolje je valjda držati se tjelesne težine bolesnika i davati dozu na 1 kg težine. O vo se mišljenje danas čim dalje tim više širi i uopće se cijelo liječenje, kojemu je prvobitno bio cilj sterilisatio m agna napušta, a kao i kod liječenja živom primjenjujemo kromčko mtermitirajuće liječenje. N eophodno je potrebito, da se kod svakog slučaja, kojega kanimo liječiti salvarsanom, ispita tolerancija bolesnika naprama arzenu i to eksperimentalnom infuzijom ili injekcijom male doze (O 'O l 0'02). Pojavi li se i najmanji znak reakcije naprama arzenu moramo isključiti slučaj od liječenja salvarsanom. A k o eksperimentalna injekcija ispane dobro, tada barem iza sedmice dana m ožem o da započnem o liječenje. Najviše pristaša ima danas kom binovana terapija: salvarsan-živa, koja se drži načela da sa svih strana zahvati sifilitički virus, e da ga tako što prije i što sigurnije uništi. N ego i kod ovog najnovijeg iskustva preporuča se što veća opreznost, jer salvarsan kao i živa zahvaća bubrege, te ovi mogu kod kombinovanog liječenja salvarsanom i živom tim lakše biti ozlijedjeni, kako se to kod cijelog niza slučajeva već i dogodilo i kako o tom svjedoče poznati slučajevi hemoragičke nefritide, koji mogu da i smrt prouzroče. R adi toga se takodjer već i sada dižu glasovi protiv toga načina liječenja, pa i ja držim, da kombinovana terapija nije onim idealom, nego da je proizašla iz fakta, što salvarsan nije ispunio ono, što se od njega očekivalo. T herapia magna stenlisans danas je utopijom a salvarsan mora da ostane ono, što je i živa, ni manje ni v iše : dobro specifično sredstvo, koje će kao 3. antilueticum uvijek naći svoje indikacije. Djelovanje salvarsana na sifilitičke pojave. O pćenito možemo reći, da do sada mjesmo imali specifičnog sredstva, koje bi tako brzo liječilo sifilitičke pojave kao salvarsan. Prim erm afekti, koji se samim lokalnim liječenjem veom a polako a gdjekada uopće ne izliječe, dok opće liječenje živom zahtijeva ipak odredjeno vrijeme za lzliječenje iščeznu veom a brzo već iza jedne injekcije salvarsana, a za nekoliko dana (7 14) mogu se i veće skleroze potpuno izliječiti; samo kod rijetkih slučajeva, osobito komplikovanih fimozom, pro-

21 21 dulji se liječenje i na 3. tjedan, ili neki čirovi postanu naprama salvarsanu refrakterm, no obično i naprama živi. T vrdi čirovi bez mduracije liječe se najprije; mdurovani zahtijevaju obično još jednu injekciju; induracija nakon izliječenih čirova ostaje razmjerno dosta dugo. Limfatičke žlijezde kod skleroze iščezavaju nakon salvarsana lako i brzo, no u sekundarnoj dobi već polakše i nikada potpuno. Sto se tiče sim ptom a sekundarne dobe, tu već učinak salvarsana nije konstantan kao kod primarnog stadija, jer se tu radi o degenerativnim pojavama, koje se mnogo prije gube nego li ostale. R aspadnuti kondilomi, plaques m uqueuses u ustima i na gemtalijama epidermiziraju i brzo se in- volviraju; makulozni egzantem takodjer razmjerno brzo iščezava, rozeola si- filitička se često održi a kod papuloznog egzantema, papulokrustoznih forama, tuberoserpiginoznih sifilida i lichen sifiliticus ili psoriasis luetica palmaris et plantaris djelovanje je salvarsana još slabije nego li žive. R eakcija H erxheim erova nastaje kod svih pojava i mnogo je intenzivnija nego li iza injekcija žive. Djelovanje salvarsana kod recidiva slično je onomu kod prvog egzantema. Sam e recidive otstraniti ne može, kako se je prije mislilo, ali su osobito kod energičnog kombinovanog liječenja recidive slabijeg značaja i razmjerno kasnije se pojavljuju, nego li obično. Rijetko se pojavljuju burne recidive, koje bilježi era salvarsanova već u svom početku; sada su rijetkost. govora. O sobiti položaj zauzimlju t. zv. neurorecidive, o kojima će još biti Sto se tiče W asserm annove reakcije, koju prama najnovijim otkrićima treba držati za simptom bolesti same, a koji se kao takav mora uvijek da otstram, salvarsan kao i živa ima neoporeciv upliv na njen ispadak; no odm ah treba spomenuti, da je ipak upliv žive veći i njenim djelovanjem brže i lakše prelazi pozitivna faza u negativnu, nego li kod salvarsana. Držim, da je ovo bio ne zadnji uzrok kombinovanog liječenja salvarsana sa živom, koja intenzivnije djeluje na W asserm annovu reakciju. K ao kod žive tako i kod salvarsana, dapače češće nego li kod žive, opažaju se slučajevi refrakterni, t. j. takovi, kod kojih i najintenzivnije liječenje salvarsanom ne može da otstrani pozitivnu reakciju W asserm annovu. Naravno je, da kod takovih slučajeva nije moguće liječiti ad infinitum, prem da na drugoj strani mora da bude ciljem svake terapije otkloniti pozitivnu reakciju kao simptom bolesti, jer ne samo da tim bolesniku ne bismo pomogli, nego ga izručujemo pogibelji intoksikacije. K o d tercijarnih forama i kod lues maligna salvarsan je danas suverenim sredstvom, jer nijedno od dosadašnjih antiluetičkih sredstava, pa m velike doze jodkalija, ne mogu se ovdje, što se tiče učinka, s njime tak- miti, te se kod liječenja tih forama ne smije zaboraviti na salvarsan, nego ga uvijek upotrijebiti, ako nema kakove kontraindikacije.

22 22 O v o se ne tiče sam o tercijarnih foram a kožnih, nego i ostalih p ro cesa kasnog sifilisa na kostim a, m udim a, jetrim a i ostalim organim a, gdje salvarsan ili sam ili kom bm ovan sa živom čim prava čudesa. N e sam o, da se ovi procesi uplivom salvarsana rapidno poboljšavaju, nego se specijalno i cjelokupno stanje bolesnika, koji su obično anem ički, iznem ogli i dekrepidni, p oboljšava; bolesnici se ćute svježijim a, zdravijim a, a tjelesn a im se težina povisuje. K o d postsifilitičkih resp. m etasifilitičkih afekcija, paralize, tabes dorsalis, aneurizam a aortae i ost., m ožem o reći, da salvarsan nije uspio, jednako kao m ostala antiluetička sredstva. D o d u še zabilježeni su slučajevi subjektivnog poboljšanja stanja kod paralize, povišenja težine, pa takodjer i p oboljšanja nekih objektivnih sim ptom a (brza reakcija pupile), ali sve je to imalo sam o efem eran z n a č a j; nakon nekoliko vrem ena nastupilo je o p et pogoršanje, često puta brzo i veom a intenzivno, te se bolest nem ilosrdno približavala svom u neotklom vom koncu. N o u posljednje vrijem e raširiše se vijesti o duljim rem isijam a, o trajnom bitnom poboljšanju, tako da su bolesnici m ogli ići i za svojim zvanjem. P o slje d n je fenom enalno otkriće N o g u chija, koje se tiče pozitivnog n a laza sp iro h eta u m oždjanom tkivu kod paralitičara, što dokazuje osim p o zitivne seroreakcije, koja je ovdje konstantno nastajala, takodjer i aktivni specifički proces, m ože da b ude poticajem za dalnje pokušaje oko iznašašća u spješne terapije i za paralizu no jedini povoljni rezultat te terapije bio bi, da zaustavi napredujući proces, jer što je jedanput bilo uništeno, nije m oguće ničim nadoknaditi. T o što vrijedi za progresivnu paralizu, vrijedi takodjer i za tabes dorsalis. I k od ovog nakon salvarsanovih m jekcijaopazilo se p o b o ljšan je nekih subjektivnih boli pa i objektivnih znakova (ataktičkog hoda, refleksa i ost.) no žalibože i ovo p o b o ljšan je nije bilo trajno. I ako je m alen nalaz sp iro h eta u tkivu m oždjan a kod tabesa, ipak im a jednako značenje kao i kod paralize, te će m ožda b u d u ćnost donijeti kod liječenja obiju bolesti do sa d a uzalud željeni rezultat. Još žalosm je nego li kod ovih bolesti izgleda djelovanje salvarsanovog liječenja kod ostalih m etaluetičkih afekcija, specijalno kod aneurizm a aorte, insuficijencije i ostalih b o lesti srca i krvnog aparata, koje p o tječu od sifilisa. (Svršit će se.)

23 23 D anašnje stanje liječenja elektricitetom. D r. S im o F isc h e r, k u p a liš n i lije č n ik, D a ru v a r. M ora se konstatovati, da je većina praktičkih liječnika napram m o dernoj elektroterapiji skeptična i da dvoji o njenom uspjehu. P o mom mnijenju pokazuju se iste pojave gledom na modernu elektroterapiju, kako je to u svoje vrijeme bilo s liječenjem tuberkulmom. S jedne strane isprva pretjeram entuzijazam, a zatim pretjeram skepticizam, a na koncu spoznanje, da se liječenje tuberkulinom temelji na solidnoj podlozi. N e će biti stoga suvišno ukratko ocrtati razvitak elektroterapije. Poznatim otkrićem Galvamjevim i iznašašćem Voltinog stupa koncem 18-tog stoljeća pokušali su pozvani i nepozvani, da upotrijebe električku struju za liječenje bolesti. N u ti pokusi izgubiše što radi manjkavosti instrumentarija, dijelom radi zlorabljivanja po šarlatanima povjerenje. T e k otkriće elektriciteta indukcijom po Faradayu god upozorilo je ponovno liječnike na ljekovitu djelatnost munjine. Duchene je prvi dokazao, da se može pomoću vlažnih elektroda faradičkom strujom djelovati i na dublje dijelove tijela, dočim je Remak pronašao motorne točke, od kojih se mogu munjinom izazvati jake kontrakcije mišica. R em ak je bio ujedno prvi, koji je na terapeutski važno fizijološko djelovanje konstantne struje upozorio. V elike su si zasluge stekli osim toga za razvitak elektroterapije fizijo- lozi Dubois-Reymond i Pflüger, kliničan Ziemssen, Benedikt i Erb, a u najnovije doba Francezi D Arsonval, Bergonie, Zimmern i Nijem ac Frankenhäuser. O d osobite važnosti za dijagnozu i prognozu kljenuti bio je razvitak elektrodijagnostike. (Entartungsreaktion). Silni razvoj elektrotehnike uplivao je i na liječničko polje time, što su električki strojevi sve više usavršivam. Najvažniji napredak bio je galvano- metar (A m perom etar) i reostat, kojima smo u stanju jakost (intenzivnost) konstantne struje mjeriti i dozirati. M edju novijim električkim metodam a igraju veliku ulogu hidroelektričke kupelji i struje visoke frekvencije, koje su u isto vrijeme od Tesle i D Arsonvala uvedene (Teslaizacija Arsonvalizacija). K ako već prvo spomenuh, isprva se mnogo čemu nadaše svijet od liječenja elektricitetom, te pošto se te nade ne ispuniše, pade u drugi ekstrem, te pripisivaše sve uspjehe liječenja munjinom sugestiji. Istina je doduše, da na pr. kod histerije najrazličitiji načini električkog liječenja djeluju sugestijom, nu to nije kontraindikacija njenoj uporabi, jer je liječniku u prvom redu stalo do uspjeha liječenjem ; kojim će to načinom postići, to je tek pitanje drugog reda. N e moze se doduše zatajiti, da teoretsko obrazloženje djelovanja munjine unatoč najnovijih istraživanja još uvijek nije sigurno, nu stoga mi liječnici još uvijek ne imamo prava, da osudjujemo liječenje elektricitetom, jer i tu vrijedi riječ Shakespearova, da ima mnogo toga iznad i ispod zemlje, o čemu naša školska mudrost još ne sanja.

24 24 Sjetimo se samo toga, da su lajici Priessnitz i Rikli obogatili m edicinu liječenjem mrzlom vodom, zračnim i sunčanim kupkam a i da je znanstvena m edicina isprva stajala postrance i tek kasnije prokušanom liječenju znanstvenu podlogu pronašla. Ili uzmimo primjer izvan m ed icin e: M ožem o li podvojiti o uspjesim a rašljama (W ünschelruthe), prem da tu pojavu zasada rastumačiti ne možem o? A li baš tako zagonetno nije djelovanje munjine, a ja ću pokušati, da ocrtam što su u tom pogledu znanstvena istraživanja otkrila. Pri uporabi te vrsti struje I. D jelovan je g a lv a n sk e struje. na čovječjem tijelu razlikuje se početna promjenljiva i slijedeća stalna perijoda. Specifično djelovanje galvanske struje ukazuje se samo dok traje stalna perijoda; stoga ću zasada govoriti o ovoj. G ledom na djelovanje te struje vrlo važnu ulogu igra poznati Ohmov zakon I = gdje I znači intenzitet, E elektrom o tornu silu ili napetost, a W otpor. Faradayeva teorija Iona poprim- ljena je i u elektromedicini, jer se i čovječje tijelo, puno soljene tekućine, smatra elektrolitom, u kojem pod uplivom konstantne struje kationi i anioni u protivnom smjeru prama negativnom dotično pozitivnom polu putuju. D očim se je isprva najveća važnost polagala na fizijološko djelovanje galvanske struje, to se sada glavnim faktorom smatra elektrokemičko djelovanje na organizam, koje da posreduju ioni. Drži se, da i raznoličnost utjecaja obih polova na živčane krajeve, koji se nalaze u koži, potiče od kemičkih upliva, a to na temelju ovog p o k u sa : M etnu li se dvije suhe elektrode od platine, široke dva četvorna centimetra, na suhu kožu, propustiv kroz nju konstantnu struju od 2'5 mihampera, nastanu pod obim elektrodam a na koži piknjaste opržine kože, koje su pune tekućine, koja na anodi sadržaje HC1 i reaguje kiselo, dočim na katodi sadržaje N a O H s alkaličkom reakcijom (Franken- hauser). D a se tim opržinama predusretne, navlaže se elektrode. A li i na elektrodama, obično prevučenim jelenjom kožom, nakvašenima običnom vodom, rastvara se tekom jedne galvanske sjednice voda, koja vrem enom prži, jer i obična voda iz zdenca sadržaje kuhinjske soli, a pri kolanju galvanske struje nastaju produkti ionizacije, koji se vrem enom nagomilaju i neugodno te neželjeno uplivati mogu. Stoga je uputno upotrebljivati elektrode čistom kovinskom ploštinom i pokriti ih svaki put novom hidrofilnom vatom. H o će li se dugo i intenzivno djelovati, to treba po Frankenhäuseru anodu jakom rastopinom N a H C 0 3, a katodu 1 /o rastopinom H C1 namočiti, čime se elektrolitički produkti neutrahzuju. T e praktičke primjetbe slobodan sam uplesti u teoretska izvadjanja, te se vraćam opet teoriji. Č uli smo u fizijologiji o Pfliigerovom pokusu s izoliranim žabljim živcem, i mnogi od nas su na ngorozima stenjali pod brem enom anelek- trotonusa i katelektrotonusa. P o pokusim a Leduca i drugih malo se je dogma, da pozitivni pol djeluje umirujuće, a negativni razdražujuće ras

25 25 klimao. U terapeutskom obziru važno i posve dokazano je naprotiv, da iza duljeg galvaničkog utjecaja na koji dio tijela zaostaje koli na katodi, toli na anodi povišena razdražljivost protoplazme i da organi pod takvim uplivom pokazuju živahniju regeneraciju nego li oni, koji nijesu pod ovim uplivom stajali. K o d neurektoniranih životinja se nakon galvanizacija ozlijedjenog mjesta živčana sveza uspostavlja ranije nego kod negalvaniziranih neurektoniranih. Isto se iskusilo i kod ljudi, koji su bolovali od bolesti ili ozljede kojeg motornog ili senzibilnog živca. T im e se i po Frankenhäuseru tumači prividno paradoksno opažanje, da se galvaničko liječenje kako kod eretičkih tako i kod torpidmh oboljenja pokazuje korisnim. Nadalje je dokazano djelovanje konstantne struje na vazomotore. T o dokazuje intenzivno crvenilo kože na mjestima, gdje su ležale elektrode nakon duljeg galvaniziranja. Može se dakle zaključiti, da velikim, dobro nakvašenim elektrodama prolazeća struja i u nutarnjim organima vazomotorno djeluje. Najviše pada u oči djelovanje galvanske struje na živce ćutila. V odi li se galvanska struja poprijeko kroz lubanju tako, da prolazi kroz labirinte, nastaje osjećaj smućivanja (Voltino smućivanje), a bolesnik se nagne ili padne, ako su struje jače, na stranu pozitivnog pola. A ko se elektrode polože na oba obraza, to se osjeća na negativnoj strani kovinski, a na pozitivnoj oštar žežeći okus. (T u pojavu električkog ukusa upotrebljuju radnici kod električkih instalacija, da ustanove polaritet). N a koncu je dokazano, da konstantna struja djeluje n a secernirajuće žlijezde. Pokusi su dokazali, da se galvanizacijom glandulae submaxillaris kao i električkim draženjem chordae tympani sekrecija pljuvanke napadno pom nožava; u ostalom može se taj fenomen nuzgredno kadikad prilikom galvanizacije facijalisa ili tngeminusa opažati. K a o š t o z a vazomotorno djelovanje, tako se može i poprimiti da shodno aplicirana konstantna struja velikoga intenziteta -i dugog trajanja djeluje podražujuće na funkciju i nutarnjih s e k r e t o r i č k i h organa. T o je još neobradjeno polje, koje m ožda imade veliku budućnost. N apokon mora se još upozoriti kod konstantne struje i na važnost gustoće struje (Strom dichte) pri liječenju i na trajanje djelovanja iste. G ustoća je struje direktno proporcionalna intenzitetu, a obratno proporcionalna prorezu elektrode, kako to izrazuje formula D = j j. Uslijed toga upotrebljuju se za površno ležeće organe manje elektrode. Cim dublje hoćem o da djelujemo, tim veće elektrode moramo upotrijebljavati, a gdjegod je moguće, porazmjestiti ih na suprotnim stranama tijela, jer se struja, nakon što udje u tijelo, razgranjuje, te je najgušća u pravcu, koji spaja obje elektrode. N a taj su način francuski elektroterapeuti artritičke, reumatičke i traumatičke natekline stavili kroz jedan sat pod utjecaj galvanske struje od 100 miliampera, te su polučili izvrsne uspjehe. Razumijeva se, da se mora strujom polagano uvlačiti (einschleichen) i izvlačiti.

26 26 Frankenhauser je dapače primjenjujući posebne kautele upotrebljavao kroz šest sati galvansku struju od 5 0 miliampera, a da nije opazio nikakovih napadnih reakcija. Pošto se teorija iona s Ohm ovim zakonom dade posve dobro u sklad dovesti, imamo razloga držati, da takve jake i dugotrajne struje produkte bolesti (eksudate) kemički rastvaraju i time rastapanje i izlučivanje pospješavaju. Prema tome ne može se poreći njihova velika ljekovita vrijednost. T im e zasada svršavam svoje razmatranje o djelovanju galvanske struje, te ću prvom zgodom u ovom listu izvijestiti o djelovanju drugih vrsti struja. L ite r a tu r a : Prof. dr. Frankenhäuser: Das W esen und die Wirkung der verschiedenen Stromarten. D r. L. M ann: Elektrodiagnostik u. Elektrotherapie. D r. Zimmern: Elements d electrotherapie clinique. Iz prakse. O prem a liječnika. D r. F ilip J u r č ić, kr. k o t. lij e č n ik d o d ije lje n b o ln ic i m il. s e3 ta ra, Z a g re b. Potaknut željom nekolicine liječnika, da sastavim opće potrebni nared kao instrumente i najjednostavniji način sterilizacije istih kao i povoja, te nadalje najpotrebniji drugi namještaj, kao najvažnija kemikalija i praktičku uporabu istih u preglednoj slici, početi ću sa sterilizacijom. Svrha ovog pisanja jest pokazati, da je svakomu, ma i u najzabitnijem mjestu nalazećem se liječniku, m oguće malenim razmjerno sredstvima stvoriti nared i opremu, koji mu om ogućuju bespnkorno obavljati uz idealnu asepsu sve zahvate i udovoljiti svim zahtjevima, koji se na njega stavljaju. O vi su reci poglavito namijenjeni za praktičke liječnike vani na selu, a ne će sjegurno manjkati i na interesu onih, koji se u gradu nalaze, jer će kojekakvih praktičkih uputa naći, koje su u stanju potrošak umanjiti, a u trećem redu za svakoga, koji hoće bez velikih i nepotrebnih žrtava svoj kirurški nared da kompletira. Bez dvojbe će biti još kojekakvih drugih, isto zgodnih i dobrih koh instrumenata toli i ostalih potrepština, koje ja ne ću ovdje spomenuti, a niti bi ih sve mogao, svrsi, kojoj su ovi reci namijenjeni dostaju i ovi. Ja sam složio sve ono, što mi se u 10-godišnjoj praksi kao kirurgu pružilo zgodnim i što je neophodno n u žn o ; u glavnome hoću da dadem primjer kako se može ovo ili ono udesiti, a n e kako mora da bude. N adam se, da ovi reci ne će promašiti cilja, te da će koli praktičkim liječnicima toli i ostalima biti koje čim služeno onima pako, koji to sve znadu i imadu, za nje nije pisano, a za onoga, koji znade bolje, široko mu polje.

27 27 S terilizacija in stru m en ata i povoja. U modernoj kirurgiji rabimo da polučimo sterilne instrumente, povoje i drugo kombinaciju raznih načina sterilizacije. Sve antiseptičke metode nedostaju te treba da se zabace, a rabi ih se samo za oštre instrumente, jer im se oštrina kuhanjem gubi. D andanas se ponajviše služimo kuhanjem, da polučimo stenlitet dašto da se rabi samo za instrumente, ali je dobra, prem da djeluje na poniklovane instrumente za sterilizaciju noževa, kako je gore rečeno, nije podesna. Z a sterilizaciju povoja, kompresa, kaputa i drugog rabimo posvuda vodenu paru od 100. Dr. G rosse A rchiv für klinische Chirurgie svezak 77. sv. 2. dokazuje, da posjedujem o u vodenoj pari najpouzdanije sredstvo sterilizacije, za sve, koli instrumente, i oštre, toli i za povoje. V aljano poniklovani instrumenti, kakovi se sada jedino rabe, ne štetuju od vodene pare. K ad se isti izvade iz prostora, gdje je para, pokriveni su sićušnim kapljicama kondens-vode, ali se za čas posuše vlastitom vrućinom. M ale mrlje od kondens-vode izgube se porabom instrumenata. Instrumenti nijesu posuti naslagom, kako to biva kuhanjem sa ili bez dodatka sode. Jedino oštrica noža trpi direktnim djelovanjem pare, dobije mrlje i otupi. T o m u predusreće G rosse tako, da imade za noževe posebnu cijev za sterilizaciju. T o je staklena cijev, koja je na jednom kraju otvorena, i tu zabrtvena čepom. U tu cijev može se umetnuti stalak, na kojem leže noževi. U takovoj dobro zabrtvenoj cijevi, ako ju se izloži pari od 100 bilo na kakav način sterilizacije, nastaje prava sterilizacija vodenom parom, jer se vodena para načini od zraka, koji se nalazi u cijevi. Ista se na specifično hladnijem staklu sjedne, a ne na željeznim* instrumentima radi kud i kamo višeg kapaciteta topline istih. Isti instrumenti ne pokazuju nikakvih znakova oborine niti mrlja, ostaju posve svijetli i suhi a što je najvažnije: ostaju oštri. Baktenjološka istraživanja pokazala su, da je potrebno za uništenje klica antraksa sterilizacija od 8 časa, a za uništenje stafilokoka takova od 3 časa. Dakle će djelovanje pare na gore spom enute cijevi u svakom slučaju polučiti sterilizaciju u vremenu od 10 časa. T ako je omogućeno cijeli instrumentarij u vodenoj pari sterilizirati. K ao za instrumente tako je i za sterilizaciju povoja, svile, sterilizacija parom najpodesmja, a za katetere jedini mogući način, a dadu se i otopine kao fizijološka solna otopina itd. te napokon i rukavice od gume tako sterilizirati. T a sterilizacija vodenom parom, koja je sjegurna, nadm ašuje i ostale m etode jedinstvenošću sterilizacije, a time jednostavnošću, malim gubitkom vremena i materijala, a napokon i čuvanjem instrumentarija. T aj od dr. G rosse-a opisani i navedeni univerzalni sterilizator sastoji iz pravokutnog ormara sa dvije nožice iz poniklovane mjedi u duljini od 5 0 cm, 17 cm širine, a visine od 18 cm, a dadu se u nj staviti tri uloška. Jedan donji, dublji za povoje, svilu itd., jedan srednji niski za

28 28 instrumente od kovine, boce s tekućinama, jedan gornji isto niski za navedene cijevi za sterilizaciju noževa. V oda, koja je potrebna za djelovanje pare, nalije se na dno sterilizatora. K o d sterilizacije instrumenata, katetera i povoja treba samo 1 A litre, a vrijeme sterilizacije traje 3 7 časa, a ne treba li sterilizovati povoje, to je sterilizacija svršena za 13 časa kod potroška od 72 litre vode. Grijati se m ože špiritom, plinom ili elektricitetom. H oću odm ah da predusretnem prigovoru, koji će mnogi od gospode kolega staviti kad je pročitao prijašnje retke, naime tipičku rečenicu: to je sve lako reći, ali učiniti te š k o! P r v o : tko bi to sve nosio sobom? drugo: ta mora se znati, da se ne dobije svagdje špirita, a što je još gore, ne dobije se m vode, dakle nem oguće provesti. T o m u ah nije tako. Ja sam već unaprijed z a s v e prigovore predvidio, a vidjet ćete i osvjedočit ćete se iste i oborio, prije nego su stavljeni. Z nadem o, da je to sve lako u gradu, naročito u bolnicama, gdje je to sve pri ruci a teško liječniku, koji je vam, a mora pod najnepovoljmjim okolnostima da izvede operacije, kao pnm aljske i to brzo, a pogrješka u asepsi prati ju najtežim posljedicama. Sve m etode sterilizacije i ovu gore, koja se obavlja na licu mjesta, jesu bez prigovora, što se efekta tiče, ah imadu tu neugodnu stranu, što liječnik mora sve potrebne aparate da sobom nosi a prispjevši tamo mora istom sve da priredi a konačno imade tako vruće instrumente, da ne može s njima da radi. T ako izgubi najmanje pol sata, koji je gubitak vremena često koban uz sve ostale neprilike. Z a te slučajeve najpodesm je je imati sobom već posvem a pripravne instrumente sterihzovane u sterilizatoru. T o se dade polučiti na najjednostavniji način tako, da se čisti instrumenti sprem e u jedan sterilizator, koji se zatvoren turne u pretinac štednjaka, gdje se peče. T em peratura tu dosiže visinu do 16 0 n. Instrumenti su u 10 časa sterilni. Sterilizator s instrumentima ostaje zatvoren do potrebe, a može ga se za znak steriliteta povezati koncem. K ao znak, da je dovoljno pregrijan sadržaj, služi i Leidenfrostov fenomen, naime da mokri prst dotaknut na tako ugnjano mjesto odaje poznati šum. T aj način sterilizacije čim osobito u primaljskoj praksi vani neovisnim o zgodnim zdjelam a za kuhanje, ne traži špirita ni vode, a ne iziskuje gubitak vremena. O sobito je važno kod toga i to, da tu sterilizaciju liječnik ne treba sam da provede, jer će svakomu biti jasni pojmovi što je štednjak, peći, staviti unutra, izvaditi za 10 časa, pustiti ohladiti, zavezati. T aj način sterilizacije rabim ja već mnogo godina za primaljske instrumente, koji su vazda spremni u kovčegu za ponijeti uz ostali nared, koji je potreban, a opisat ću zgodom i ostali sadržaj istoga kao i kovčeg sam. Sterilizacija je bila uvijek besprikorna, a nijesam doživio ni jed n e sepse u praksi. Z a sterilizaciju instrumenata rabim takav sa vodenom parom na način Grosse-a, a noževe m ećem u široku epruvetu, koja se zabrtvi čepom. K od većih operacija u mojoj kući sterilizirani povoje, komprese, kabanice, itd. u velikom parnom sterilizatoru po Schim m elbuschu.

29 29 Referati. H igijena. Dr. B. K oszutski: Statistika tuberkuloze kod djece u pučkim školama u Kališu (Statystyka gruzlicy wsröd dzieci szkol pocz^tkowych w Kaliszu. Zdrowie, 2., 1913.). Boj protiv dječje tuberkuloze u Poljskoj uopće a posebice u Kališu još je u počecima. Društvo ferijalnih kolonija postoji doduše već 25 godina te šalje godišnje djece na ladanje; nadalje je sanatorij za škrofuloznu djecu u Ciechocinku, sanatorij dra. Dluskoga u Zakopanom, Dom zdrowia Društva bratske pomoći za školsku mladež u Zakopanom, sanatorij u u Otwocku i nedavno uredjeni sanatorij u Rudu ; nadalje antituberkulozna društva u Varšavi, Lodzi i Lublinu i to je sve. (Tako očajno uzdiše kolega Poljak a sto tek da reknemo mi o našim brojnim institucijama u borbi protiv tuberkuloze?!) Poljaci nemaju potanje statistike o raširenosti tuberkuloze osobito na ladanju, pa ipak bi bilo nužno već radi uspješne profilakse, da se točno znade stanje tuberkuloze. Autor je odabrao za proučavanje u tom pogledu mjesto svog boravišta, glavni grad Kališ istoimene gubernije sa stanovnika (Poljaka). Odabrao je za dijagnosticiranje Pirquetovu reakciju, jer je za pretragu en masse najpodesnija ; odlikuje se time, da je osjetljiva i jeftina, točna i laka i brza i ne prouzrokuje komplikacija; otkriva doduše ne samo aktivnu nego i pasivnu tuberkulozu, izliječenu, davno prošlu, ne dokazuje nam dakle, da dotična osoba u onom času boluje od tuberkuloze, nego da su samo u njoj preostale nakon borbe s tuberkuloznim bacilima neke tvari, koje davaju pozitivnu reakciju s tuberkulinom. S Pirquetovom metodom dakle možemo u najširem smislu razotkriti djelovanje i raširenost tuberkuloznih procesa. Kožnu reakciju dijeli autor na 3 vrsti: negativnu, slabo pozitivnu, kad promjer kožnog crvenila oko mjesta uboda iznaša samo 4 5 mm i konačno jasno pozitivnu, ako crvenilo zahvaća preko te granice. Dašto, veličina reakcije nije od odlučne važnosti. Kadikad doduše slaba reakcija potvrdjuje i slabu infekciju, no često i silno inficirani organizmi pokazuju vrlo neznatnu reakciju ili obratno (Michalkowicz). Nakon cijepljenja pokaže se mali bjelkasti mjehurić, kao kad kopriva ožeže kožu, koji nakon nekoliko sati iščezne. Prava reakcija pokazuje se tek nakon sata, kadikad i mnogo kasnije. Z a to treba rezultat pratiti 3 dana. Autor je cijepio djecu sa 100 /0 Kochovim tuberkulinom (marka Ruste-Enoch ). Nije doduše često razlike izmedju 20% i 100% tuberkulina; autor je često istu djecu cijepio redom s oba ova tuberkulina i dobio je jednaku reakciju. Cijepio je u svemu 1400 djcce, a kontrolirao 1200 (620 dječaka i 580 djevojčica). Kod dječaka bila je reakcija jasno pozitivna sa 45'8%, slabo pozitivna sa 30'5%, u svemu je dakle reagiralo 76'3 /o dječaka. Kod djevojčica je bilo 37'25% jasno pozitivnih, % slabo, ukupno dakle pozitivnih %. Poprječno dakle 7 4 % djece. Zanimivo je, da je najviše pozitivnih bilo medju pravoslavnima (jer su većinom najsiromašnija iz azila), a najmanje medju židovskom djecom. Prema dobi bilo je ispod 7. god vrlo malo, izmedju god. bio je broj jednak, a tek od 12. god. dalje raste naglo broj bolesnih. Po stanovima, razumije se, da su najveći procenat pozitivnih davali stanovnici podzemnih stanova; mnoga djeca koja od srama vele, da stanuju prizemno, takodjer su zapravo u suterenu. Po staležu i zanatu roditelja davaju najveći procenat ona djeca, koja ne mogu odrediti zvanje svojih roditelja, tih je 94% s pozitivnom reakcijom ; onda se redom redaju: oružnici 88'8, štikeri 86'3, gostioničari, kuharice, služavke i mlinari svi po 85'7, vozari 84'6, niži činovnici, krojači, kućevlasnici po 81'8, mesari 80'8, tvornički radnici 78, niže vojničke šarže 77'8, postolari 77'4, pekari 76'5, nadničari i stražari 76'3, pazitelji 76, vrtlari, kovači i lakaji 75, brusari i pralje 71'4, kočijaši, vezilje i fijakeriste 70, stolari 69 4, kožari 69'2, trgovci 67'7, monteri 67 5, poljodjelci i tvorničari 66'6 itd. Dakle 7 4 % djece u Kališu reagira na tuberkulin pozitivno imade u sebi

30 30 tuberkulozni otrov. Nema sumnje, da će med njima znatan dio prevladati tuberkuloznu infekciju snažnim svojim tjelesnim silama. No i med njima bit će opet velik dio takove, koja će vazda ostati manje otporna, koja će laglje podlegnuti novoj navali, novoj infekciji. Dakle će velik dio te djece pomnožati poslije broj sušičavih. Razlog tom žalosnom pojavu leži u bijedi, zaostalosti, neprosvijetljenosti i alkoholizmu širokih masa, no najveću krivnju valja pripisati lošim stanovima. (A što da reknemo tek mi u Zagrebu? Baš sada se opaža kod našeg radništva zanimiva ćinjenica, za koju se prije nije znalo, da ono naime ne gravitira toliko na periferiju, gdje su možda stanovi manje moderni, no gdje je bar zrak bolji, stanovništvo više u vrtovima, rjedje posijano nego naprotiv: napretkom modernog i elegantnog Zagreba prama ulici potisnute su samo mase radništva u centrumu u još lošije i higijenski skroz nevaljale izbe. Dok se prama ulici koči sa svim komfortoin uredjeni sjajni stan, dotle se u toj istoj kući u podzemlju i u mračnim dvorišnim krilima, u dogradnjama bez zraka i svjetla, u vlazi i tmini stisnula proletarska sirotinja da bude leglo sušice i svih mogućih infekcijoznih bolesti Poznati su nam rodoljubi, koji su izdali debele knjižurine o lijepim i poučnim i slobodarskim idejama al koji su kao kućevlasnici mirne duše smradne, vlažne i tamne drvarnice promijenili u jeftine stanove ; poznati su nam slučajevi, gdje su u suterenskom stanu moderne kuće radnički stanari kablove podmetali, tako im je kišnica curila u sobu, a poslije su omašne gljive trgali sa vlažnih zidova. Bili su dapače tako naivni, pak su te odnošaje prijavili i nadležnoj gradskoj oblasti. Oblast nije izaslala ni komisiju; gradska uprava imade prešniji posao no gradnju jeftinih kuća i stanova: ona mora za tudjince izdati skupocjene albume tog bijelog Z agreba! O p. ur.). Autor dakle polaže glavnu važnost na to, da se sagrade jeftini i zdravi stanovi. Nadalje je nužno liječenje sušičavih u^t. zv. disperzarima. I ljetne ferijalne kolonije dobro djeluju, no nije ih dosta. Škole mora da su higijenski uredjene, da učione imadu dosta zraka; u Kališu imade samo u svem 6 razreda, koji donekle tome odgovaraju, u ostalima je tama, vlaga itd. Napokon treba paziti i na učitelje; neka i oni imadu dostatnu plaću, da mogu pristojno živjeti, zdravo stanovati, da se mogu dostatno odmarati i u nuždi savjesno liječiti bolestan učitelj ne spada u školu, da još okuži i djecu. Dr. Sundell: Pregledba anemičke djece u pučkim školama. (Hygienisk Tidskrift, I ) Autor je u jednom kotaru istražio 261 anemičko dijete i ispitivao krv na sadržaj hemoglobina. Da saznade sve okolnosti, koje su prouzročile razvitak anemije, istražio je i stanove te djece. U 3 4 % po anamnezi trpjelo je već od rodjenja, u 3 6, razvila se bolest tek nakon rahitide, dobraca, škrleti i t. d. ; u l()o/0 našlo se vrlo malo hemoglobina i kod matera. Neka su djeca potekla od tuberkuloznih roditelja, odrasla u oskudici, bez najnužnije hrane, u lošim nezdravim stanovima. T ek kod 10 /o moglo se s nekom sigurnošću reći, da je škola skrivila anemiju. Množina se hemoglobina kod iste osobe mijenjala; sadržaj se hemoglobina istražio na proljeće i u jesen; dok su djeca bila na ladanju, porasao je hemoglobin za 16 /o ; kod djece pako, koja su preko ferija ostala u gradu, nije se nimalo podigao. Porast hemoglobina nije u vezi s porastom tjelesne težine. Uzimanjem željeznih preparata znatno se umnožio hemoglobin u krvi. Dr. C. v. Pirquet: Slabost kod školske djece. (Das oesterreichische Sanitätswesen, No ). Slabokrvnost, nedostatna ishrana, česta umornost i druge pojave slabosti školske djece ili su posljedica prepaćenih infekcijoznih bolesti ili se za svim tim pojavama skriva latentna tuberkuloza. U prvom slučaju valja djeci kao rekonvalescentima posvetiti mnogo brige i njege i odalečiti dijete od škole, dok se sasma ne oporavi; u drugom slučaju valja bolest energično i svestrano pobijati već u začetku i opeta dijete uzeti iz škole, da ne okuži još svoje saučenike. U tom radu jednako su nužni i složno moraju poraditi učitelji i liječnici, osobito školski i roditelji djece.

31 31 Dr. Francke: Školska higijena u Japanu. (Zeitschrift für Schulgesundheitspflege, No. 25., 1912.) Autor dokazuje mnogim neoborivim primjerima, da su Japanci u mnogom pogledu prestigli Evropu obzirom na školsku higijenu. U Japanu već imade od g mnogo školskih liječnika (kod nas?). Higijenički uredjaj škola na visokom je stupnju. Tjelesnomu odgoju, tjelesnoj se vježbi i nauci o tjelesnom zdravlju i higijenskom načinu života posvećuje mnogo više vremena nego u našim školama, a da se time ipak nije nimalo pomnožao broj školskih satova. Dašto u Japanu ne imade ni školskih misa ni školskog vjeronauka. k. Iz slaven sk e m edicinske literature. Dr. Vlad. Prochazka: Pripad obrny nervi peronei po erythema nodosum. (Čas. lek. čes. č. 16. r. 1913). Uzroci, koji prouzrokuju kljenut nervi peronei, jesu trovrsni; mehanički, kod cjelokupnih oboljenja, osobito kužnih, kao što i živežnih i toksičkih. Kljenuti nervi peronei prouzročene mehaničkim inzultima, po svoj prilici su najčešće, a ta se pojava dade lako objasniti jedno dugim tijekom živčanih vlakanca u pleksu ischiadicu, drugo eksponiranjem samoga živca ondje, gdje prolazi iza glavice fibule, gdje leži tijesno ispod kože i ondje, gdje leži medju glavicom fibule i tetivom musculi bicipitis. Opisane su kljenuti toga živca poslije teških poroda, gdje je bio živac inzultiran neposredno u zdjelici. Nadalje je taj živac nakon izlaska iz zdjelice još češće inzultiran. Opisane su kljenuti nakon fraktura fibulae i tibiae i nakon upotrebe Esmarchova remena. Nadalje nakon operacije na ginekološkom stolu s loše ispunjenim naslonima ; kod ljudi, koji rade imajući noge na križ i koji šivaju na stroju; dapače i nakon naglog natezanja noge, nakon dugotrajnog sjedenja na kraju postelje s visećim nogama, kod ortopnoe (Nečas), nakon flegmone noge uslijed udarca (kopitom) i u mnogim još drugim sličnim slučajevima. Važne su osobito kljenuti nakon prekomjernog užitka alkohola, koji je valjda često uzrokom kljenuti, koje se broje na račun drugih oboljenja. Olovo oštećuje rjede nervus peroneus, još najčešće kod djece. Otrovanja sićanom (arzenom), imenito akutna, prouzrokuju polineuritide osobito u donjim okrajninama, a posljedica je kljenut peronea. I dugotrajne narkoze, otrovanje ugljikovim kišom (Maczkowski), eterove i sublimatove injekcije prouzročile su kljenut nervi peronei. U posljednje vrijeme pojavile se kljenuti n. peronei nakon injekcija salvarsana. Važan utjecaj imadu valjda takodjer promjene u ishrani, koje nastaju kod nekojih cjelokupnih oboljenja. Njima razjašnjuju kljenuti kod diabeta, kaheksije, raka, nefritide i prehlade. Napokon imamo kljenuti, koje su zapravo pojavom počimajuće bolesti središnjega živčevlja. T u dolaze kljenuti nakon ozljeda moždjana i hrptenjače, kljenuti kod pogresivne paralize i tabes dorsalis, gdje je dovoljna jednostavna umornost ili zaspati s nogama unakriž, da nastane kljenut, kojoj je valjda uzrok sam proces, a možda nastaje takodjer i oboljenje samoga živca. Nadalje su opažane kljenuti kod zglobnog reumatizma i horeje, nakon empijema, influence, trbušne pošaline, škrleta i dobraca. Češće su te kljenuti opažane kod luesa, ali su opazene i kod difterije, kašlja hripavca, puerperalne sepse i tuberkuloze plućiju. Neobičan uzrok kljenuti nervi peronei, koji se do sada nigdje ne spominje, opažali su na praškoj češkoj klinici prof. Thomayera. Bolesnici ima 51 godina. Otac njezin bio vazda zdrav (doživio 72 godine), majka njezina umrla na sepsis puerperalis. Njezin muž umro na tuberkulozi. Od šestero djece (bolesnice) jedno je umrlo nakon prerana porodjaja, drugo na tuberkulozi a ostala su zdrava.

32 32 U mladosti nije bolesnica nikad bolovala. U posljednje vrijeme daći na stubama teško je disala. Iznenada osjetila je boli iznad desne pete, tako da nije mogla više hodati. Brzo iza toga otekle su obje noge sve do koljena. Usto je imala neprestano boli u nogama, a najjače iza vanjskoga gležnja. Koža je na potkoljenici pocrvenila i na njoj se pojavile modrice u veličini krune ili dvokrunke. Istodobno je imala vrućicu (38'5 ). Iza toga su se pojavila nabreknuća i u zapešću obiju ruku, koja su nabrzo iščezla. Kod pretrage (navest ću samo najvažnije) nadjene su obje okrajnine nešto edematozne a tibija na obim stranama bolno-osjetljiva. Patelarni refleksi prelaze u klonus. H od je otešćan uslijed boli. Mokraća je kisele reakcije, nema u njoj bjelanjka ni šećera. Pomalo se pojaviše na prednjoj strani desne potkoljenice okrugli infiltrati u veličini krune, koji su žilavi, uzdignuti, tamno ljubičasti, s uzdignutim edematoznim halom. Kod pritiska ne iščezavaju, te su vrlo bolno osjetljivi na pritisak. Slični infiltrati, ali mnogo svjetlije boje, nalaze se na obim podlakticama. Pomalo je eritem iščezavao, a lividna boja prelazila u zelenu. Ponovno je izbila nova eflorescencija na hrptu palca desne noge kö golubinje jaje. Eflorescencije se lagano gube, poprimaju zelenožutu boju. Jake boli na stopalima, koja su hiperestetična. Na mjestu eflorescencije preostale su samo pigmentirane pjege. Pasivne su kretnje moguće u svim zglobovima u normalnom razmjeru, samo kod kretnje u talokruralnom zglobu desne noge osjeća bolesnica boli. Noga stoji u položaju pes equinovarus. Aktivne kretnje lijeve noge su sačuvane, desno nije izvediva dorzalna kretnja u zglobu talokruralnom, isto tako nije moći podići nutarnji i vanjski okraj stopala niti abducirati stopalo. Svi prsti i palac su lagano flektirani. Ekstenzija nije izvediva, niti abdukcija ni adukcija prstiju. Postoji dakle potpuna kljenut duboke i površne grane nervi peronei. Kaže li se bolesnici, da kreće prstima, to učini njima maksimalnu fleksiju, a onda popusti. Na taj način proizvede, da se čini ko da ekstendira prstima. Na mišičju nema atrofije, ali se s vremenom pojavio na donjim okrajninama tremor 7 9 trzaja za časak. Mišičje inervirano n. peroneom nalazi se u fibrilarnom trepetanju. Kljenut je postala stalnom. Nove eflorescencije se nijesu pojavile. Bilo je jasno, da je uzročnim oboljenjem u danom slučaju bilo erythema nodosum. Imade poznatih slučajeva, gdje se nakon jedne te iste bolesti, dakako kod raznih individua, razvila u jednom slučaju periferna paraliza, u drugom slučaju erythem. Tako n. pr. navadja Mraček erythema nodosum nakon polyarthritis rheumatica, a Jolly isto tako po njoj kljenut nervi peronei. M ožda tu igra veliku ulogu dispozicija živčevlja kod jednih a kože kod drugih. U našem slučaju se čini, da je isti uzrok, koji je prouzročio erythema nodosum, proizveo i paralizu nervi peronei, a govori zato i to, što su se brzo iza toga pojavile dalnje pojave, koje su pokazivale oboljenje perifernoga živčevlja. Da bi kljenut nastala možda uslijed tlaka koji bi nastao kod tvrdoga sna, nije se dalo nikako ustanoviti. Napokon je poznato, da nije nikakva osobita novost kod erythema nodosum oboljenje drugih ustroja, osobito porebrice, peritonea, osrdačja i endokarda. Dr. M. K islo : Rak maternice kompliciran trudnoćom. (Žurnal akušerstva i žensk. bol. I ref. po Čas. lek. čes. č. 15. r ) Autor opisuje 4 slučaja raka oblika cvjetače na grlu maternice, koji su bili komplicirani trudnoćom. U svim slučajevima ekstirpirana je maternica na način Wertheim-Schauta. U 3 slučaja bila je trudnoća 2 3 mjeseca, u jednom 7 mjeseca. Operirane su sve ispod 40 god. dobe života, što dokazuje, da imade teorija o predilekciji raka nakon 40 godina dosta iznimaka. Recidive su nastupile kod 3 slučaja najprije za 2 mjeseca, najdulje za 6 mjeseci. U koliko trudnoća imade utjecaj na pogoršanje raka resp. pojave recidive, to se važno pitanje na osnovi tako malenog broja ne da riješiti.

33 33 P. V. Michnin: Calmette-ova metoda u primaljstvu i ginekologiji. (Zumal akušerstva i žensk. bol. I ref. po Čas. lek. čes. č. 15. r ) Calmette-ova oftalmoreakcija može imati u ginekologiji znatnu važnost ondje, gdje se radi na pr. o tom odlučiti, da li je adneksalni proces na tbc osnovi. Na temelju literature i vlastitih 35 slučaja dolazi Michnin do zaključka, da nema apsolutne vrijednosti za eksistenciju tbc. (U nekojim je saopćenim slučajevima bila negativna, u drugima pako, gdje nije bilo ni malo sumnje, pozitivna). Pozitivna reakcija nije apsolutna indikacija, da se trudnoća prekine valja uzeti u obzir cjelokupno stanje bolesnice. Osobitu važnost imade u ginekologiji, gdje je moći na njezinoj osnovi razlikovati, da li je adneksalni proces tbc ili nije. (U jednom slučaju Michninovom promijenila se nakon ekstirpacije tuberkuloznih tuba pozitivna reakcija u negativnu). Cijena reakcije leži u tome, da može biti potporom dijagnoze po prilici tako, kao vjerojatni znakovi trudnoće. Neugodnih posljedica nema nikad se nije tbc proces pogoršao. Dr. J. J. Kuzmin : 0 liječenju pištanjka mokraćnjaka implantacijom u mjehur. (Medicinsk. Obozrenie č ref. po Čas. lek. čes. č ) Kuzmin referira o trim slučajevima pištanjka mokraćnjaka liječenih implantacijom u mjehur trbušnim putem. Konačni je uspjeh bio kod sviju dobar, ako i je kod jednoga slu aja nastala pielonefritida, a kod drugoga mokraćna infiltracija retroperitonealnoga veziva u zdjelici (uslijed nedovoljnoga zareza u sluznici mjehura, koja se odvinula prema unutra). Autor hvali na trbušnom putu široko operacijono polje i laganu izolaciju mokraćnjaka. Izolirat valja oprezno, da se uzdrži rijetko tkivo okolo' mokraćnjaka sa žilama (arterijama); zarez u_ mjehuru valja da bude dostatno dug i da polazi čitavom stijenkom mjehura. Šavove je dobro metnuti pred samu implantaciju dovoljna su tri šava a peritoneum valja nad mokraćnjakom brižno sašiti. Dr. E. V. Sklovskij: K pitanju o početku poprječno prugastoga mišičja u ženskim spolnim organima. (Žurnal akušerstva i žensk. bol ref. po Cas. lek. čes. č ) Na Ottovoj klinici u Petrogradu ekstirpiran je 26 god. bolesnici uterus fibromatosus, gdje je nadjen u lijevom ligam. rotundum fibromatozni čvor sa znatnim nutarnjim slojem poprječno prugastoga mišičja. U razmišljanju o početku rhabdomioma u uretrogenitalnim organima žena priklanja se autor k mišljenju, da se u njegovom slučaju radi o znatnom raširenju poprječno prugastog mišičja per continuitatem, analogički kao u slučaju Girodovom (sveščić poprječno prugastoga mišičja u prednjoj stijenci maternice per continuitatem iz ligam. rot.) ili u slučaju Klebsovom, koji je dokazao zavisnost rhabdomioma vagine s musculus psoas. Dr. J. J. Lisjanskij: K pitanju transplantacije ovarija u maternicu. (Universitetskija Izvestija č , ref. po Čas. lek. čes. č. 15. r 1913.). Lisjanski je kod pasa transplantirao ovarije u maternicu i to prvo sačuvavši žile (arterije i vene) (skupina 1.), drugo bez njih (skupina II.). Vazda je bio transplantiran lijevi ovanj a desna adneksa s desnim uglom maternice resecirana. Ovarij je transplantirao bud u utlinu maternice i fiksirajuće su šavi prolazile njezinim tkivom, bud u stijenku maternice, gdje je fiksirao peritoneum. U skupini I. sačuvala se kod sviju životinja menstruacija ali oplodjenje nije nastalo. Kod mikroskopske pretrage nadjeno je, da je svuda ovarij bio odijeljen od stijenke maternice vezivom, a u parenhimu su bile svuda znatno degenerativne promjene. U nekojim se slučajevima razvile u maternici promjene živo sjećajući na trudnoću. U skupini II (žilje ovarija nije bilo sačuvano) ovisila je sudbina njegova od većega ili manjega srašćenja sa stijenkom maternice Corpora lutea razvila se takodjer samo na mjestima bolje hranjenima. Folikuli, koji dosegnu zonu pelucidu, kod presadjenja poginu. Pokrivajuća zametna tjenica mijenja se u sluznicu. Prema autorovu mnijenju, maternica nije prikladna za transplantaciju uslijed znatnoga tlaka, koji djeluje na jajnik D r. M a c h a č e k.

34 34 N ovi lijekovi. Gonoktein. Na III. medjunarodnoj izložbi u Beču mjeseca rujna bio je odlikovan velikom srebrnom medaljom Hrvat gosp. Mag. Pharm. Melko Vučenović radi svog preparata Gonoktein a, koji se sa dobrim uspjehom podava per os kod akutnog i kroničkog kapavca. Gosp. Vučenović je sa svojim preparatom prije dvije godine istupio pred javnost i danas već vidimo veliki uspjeh, koji je polučio, jer se njegov preparat danas isključivo rabi na pr. na češkoj i njemačkoj dermatološkoj klinici u Pragu a preporučaju ga mnogi stručnjaci i liječnici kao profesori Janovsky, Bukovsky, Samberger, Kreibich, dr. Milota i ostali. Uspjeh gosp. Vučenovića moramo tim više cijeniti, što se bez sredstava morao da bori s konkurencijom mnogih preparata, kojih su reklame poplavile svijet, kao na pr. gonosan i što je ipak uspio, da te preparate gotovo potpuno istisne iz zavoda, koji nijesu sigurno Slavenima skloni. U br. 14. Časopisa čeških liječnika god napisao je dr. Vaclav M i lota članak pod naslovom Prispevek k interni lečbe kapavky gonokteinem, kojega radi informacije naših čitaoca u glavnim crtama iznosimo: Na tržištu terapeutičkih preparata, koji se kod akutnog i kroničkog kapavca davaju interno, pojavljuju se od časa do časa nova sredstva, od kojih mnoga već nakon kratkog životarenja padaju skoro u zaborav. Uzrok je tomu, što glavna njihova sastojina balzami na žalost kod oduljeg upotrebljavanja prouzrokuje često neugodne, pa čak i pogibeljne simptome na probavnom i uropoetičkom traktu a nerijetko se bolesnik zastraši naglom pojavom egzantema na koži, a da se i ne osvrćemo na to, da bolesnici ove preparate većinom uzimlju s odvratnošću. Izmedju balzama bio je već u 17. vijeku kopaiva podavan interno od Markgrafa i Pisona, a kasnije se u terapiji gonoreje posvema udomaćio, premda je često puta prouzrokovao gore spomenute simptome. Radi toga treba biti veoma oprezan kod biranja zgodnog sredstva. Jedno je izmedju mnogih sredstava, koje se može toplo preporučiti u veneričkoj praksi tako zvani gonoktein, koji se prije prodavao pod imenom gonotod. O n spaja u sebi sva dobra i djelotvorna svojstva, koja zahtjevamo od preparata u istinu terapeutičkog i natkriljuje mnoga druga sredstva tim, što se ugodno uzimlje i što nema apsolutno nikakovih neugodnih pojava, koji često bolesniku za vrijeme uzimanja ili nakon ovoga još dugo vremena smetaju. Gonoktein sadržaje ekstrakt raznih trava osobito iz folia uvae ursi. Ove trave imaju u sebi mnogo trijeslovine a njihovom se lišću pripisuje diuretski učinak. Kod ovog preparata imadu sličan učinak i prouzrokuju laku stolicu ekstrakti iz rheum palmatum i još iz dviju sličnih droga, od kojih osobito ona prvo spomenuta sadržava osim djelotvornog hrizofana i veći postotak trijeslovine Ovdje ne fali ni djelotvorna smola iz kawa-kawa, korijena biljke zvane Piper methysticum, koja uspješno djeluje kao antiseptično i anestezujuće sredstvo kod upale urogenitalnog trakta. Lewin je iz mokraće poslije uzimanja smolaste kawe ekstrahirao sastavine, koje prouzrokuju lokalnu anesteziju, a Finger je opazio kod uzimanja extractum fluidum kawa-kawa ljekoviti upliv na gonoroički proces. Osim ove smole sadržavaju gonokteinove kapsule i prašak iz ploda Piper cubebarum, koji sadržava od prilike 40 /o eteričkog ulja, 6 /o kubebove kiseline te kao glavnu sastavinu kubebin. Spomenuti plodovi rabe se odavna kod raznih oblika gonoreje od prilike u istoj mjeri, kao i kopaivski balzam. Važnu ulogu kod sastava gonokteina igra trijeslova kiselina, no koju je trebalo kemički vezati u preparatu, jer je poznata činjenica, da se tanin već u želucu djelomično spaja s bjelančevinama kao i to, da se u tankom crijevu iz njega

35 35 izlučuje galna kiselina, koja se odmah pretvara u natrijevu sol, a ova je bez ikako vog adstringentnog djelovanja. Da se taj proces u gastrointestinalnom traktu zapriječi, te da tanin uzmogne još i nakon rezorpcije djelovati adstringirajuče na upaljeno uretralno tkivo, došao je proizvadjač na misao, da galnu kiselinu kemički veže. Način toga kemičkog spajanja je tajna proizvadjaca, a posljedica je toga spoja, da se djelovanje trijeslove kiseline pojavljuje još na sluznici urogenitalnog trakta, gdje dolazi do takovih promjena na stijenama žila te postaju za leukocite nepropusne; ovim se ublažuje sekrecija tkiva, a umanjuje se gnojno isticanje kod kapavca. No pri tom iščezava i neugodno žeženje kod puštanja mokraće i ograničuje se prisilno mokrenje, a dalnja je posljedica toga, da nastaju rjedje bolesne erekcije. Druga je sastavina gonokteina omanja količina nerastopive bizmutove soli t. j. bismutum subnitricum, o kojoj se pretpostavlja da djeluje kao adstringens i antisepticum. Nadalje sadržava borovičino eteričko ulje (oleum iuniperi), koje ima zadaću diuretika, ali u takovoj količini, da ni kraj dugotrajnog uzimanja ne može prouzročiti ni najmanji podražaj bubrega Iz svega je ovoga jasno, da Capsulae antigonorrhoicae tanno-kawa-bismutb compositae ili gonoktein sadržavaju djelotvorne sastavine, koje su kod kapavca indicirane i koje u istinu mogu uspješno djelovati. Na taj način nam je jasno, zašto mokraća kod uzimanja spomenutog preparata ostaje slabo kisela, čime se zapriječuje njezin raspad te zašto gnojni, gusti kao skorup i obilni iscjedak prelazi ubrzo u sluzasti i napokon u serozni. Mikroskopskim je ispitivanjem takodjer dokazano polagano nestajanje gonokoka. Kemijski je spoj tanina uz već gore spomenuti učinak na upaljenu urogenitalnu sluznicu na korist preparatu i time, što gonoktein ne može nimalo štetno djelovati na sluznicu probavnog trakta. Još se nije bolesnik kod nas nikada tužio na poteškoće želuca, na neugodno podrigavanje ili na proljeve a isto tako nijesmo tečajem liječenja opazili, da se pokazao kožni egzantem. Gonoktein svojim baktericidnim djelovanjem sprječava nastavak upalnoga procesa u zadnjem dijelu mokraćne cijevi, a takodjer i pojave komplikacija. Kod slučajeva, koje smo mi liječili, bila je ispitivana i mokraća, te nijesu bili opaženi niti najmanji tragovi podražaja bubrega, a bolesnici se nijesu nikada tužili, da ih boli na lumbalnoj strani. Dobru svjedodžbu tomu antigonoroiku pruža i ta okolnost, što su bolesnici, opaziv kako se proces kod njihovih subolesnika poboljšao, i sami tražili, da im se taj preparat dade. Gonoktein je iskušavan na češkom dermatološkom odjelu preko 6 mjeseca. Davali smo kod slučajeva akutnog i kroničkog kapavca dva puta dnevno po dvije kapsule, te smo i kod komplikacija opazili dobro djelovanje. Dakako da se lokalna terapija kod navedenih slučajeva nije nikada napustila, jer je internom medikacijom moguće samo poduprijeti lokalno liječenje. Samo kod slučajeva svježe akutne gonoreje i njenih komplikacija dok je uštrcavanje kontramdicirano davali smo za cijelo vrijeme samo gonoktein Z a dokaz navedenog djelovanja gonokteina, navadjamo ovdje samo neicoliko izmedju mnogih slučajeva, koje smo tijem preparatom uspješno liječili: I. slučaj. D. Z. Gonorrhoea acuta. Primljen 13. kolovoza Inficiran koitom prije 10 dana. Iz uretre obilati gnojni iscjedak; mokraća u prvoj čaši vrlo mutna. Mikroskopski dokazano mnoštvo intra- i ekstracelularnih gonokoica. Odmah u početku davane su dnevno po 4 kapsule gonokteina. Dne 22. kolovoza, kada se započelo obično lokalno liječenje, dokazano je mikroskopskim istraživanjem, da se je silno umanjio broj gonokoka, a na svrhu istog mjeseca bilo je već rijetko vidjeti mikrobe i to pojedince, dok 6. rujna nije ih više bilo moguće dokazati. Iscjedak bio je ispočetka gust kao skorup, a na svrhu mjeseca pretvorio se u sluzasti, te bolesnik kod mokrenja nije više osjećao nikakovo bolno žeženje. Od

36 rujna nije više bilo nikakovog iscjetka, te je bolesnik, pošto je imao posve čistu mokraću, mogao da bude dne 13. rujna kao potpuno zdrav otpušten iz bolnice. II. slučaj V. B. Gonorrhoea anterior et posterior chronica. Primljen l0. kolovoza Prva infekcija kapavca u rujnu Dva dana prije nego je bio primljen u bolnicu, bolesnik je opazio iscjedak; žeglo ga je kod mokrenja. Obje mokraće bile su difuzno mutne, a mikroskopski su konstatovani u sluzastom seroznom sekretu gonokoki i flora raznih bakterija. O d 18. kolovoza dobivao je gonokteinove kapsule. Mokraća se pri istodobnom lokalnom liječenju pomalo u objema čašama bistrila, iscjedak se umanjivao, žeženje kod mokrenja ublažilo, bakterija i gonokoka je nestajalo, tako da je bolesnik 29. kolovoza, iza kako se iscjedak nije ni poslije dubokih injekcija više pojavio pušten kao izliječen. III. slučaj. B. H. Gonorrhoea anterior et posterior chronica. Prenešen iz internog odjela 19 kolovoza u svrhu liječenja zastarjelog kapavca. Gnojni iscjedak; u preparatu dokazani pojedini intra i ekstracelularni gonokoki, a osim toga opazila se velika množina gnojnih stanica Mokraća u objema čašama vrlo mutna s mnogobrojnim pahuljicama. Osim dnevnoga uštrcavanja, davane su bolesniku dnevno 4 kapsule gonokteina. Dne 28. istoga mjeseca nije bilo više moguće dokazati u preparatu nikakovih gonokoka; sekrecija se mokraćne cijevi umanjila, a kada se 14 dana iza toga gonokoki niti iza dubokih injekcija nijesu više pojavili, a mokraća bila posve čista, bio je dotični vojnik pušten kao izliječen u svoju pukovniju. IV. slučaj. A. H. Gonorrhoea acuta. Epididymitis dextra. Prostatitis. Primljen 19. listopada Posljednji koitus prije 14 dana. Nekoliko dana iza toga gnojni iscjedak, u kojemu je mikroskopski ustanovljena množina gonokoka izvan i unutar gnojnih stanica. Cesto nutkanje na mokrenje, pri tom znatno žeženje. O d 19. listopada davane su 4 gonokteinove kapsule dnevno. Z a 8 dana prestalo je nutkanje, bolesnik nije morao više u noći često puta mokriti, žeženje je prestalo a uz to se i mokraća počela da bistri. Gonokoka je sve više nestajalo, a iza 16 dana iščezli su kod bolesnika svi neugodni simptomi, te smo ga 8. prosinca mogli kao izliječena otpustiti. Brže liječenje zapriječila je ovdje upala desnog mudašca, koja se pojavila 24. listopada, kao i prostatitida. V. slučaj. J. T. Gonorrhoea chronica. Epididymitis dextra. Cystitis. Na odjel primljen 19. studenoga Prije nego je bio primljen, trajao je iscjedak 12 nedjelja, a upala mudašca od 1. listopada. Posljednji koitus od prilike pred 12 nedjelja. Iz uretre obilni gnojni iscjedak, zatim podražaj na mokrenje, te žeženje kod mokrenja. U sekretu mnoštvo ekstra- i intracelularnih gonokoka. Mokraća u objema čašama difuzno mutna s mnoštvom gnojnih pahuljica. Gonoktein uzimao je bolesnik od 18. studenoga po 4 kapsule na dan. V eć nakon tjedan dana opazila se znatna poboljšica, gnojni iscjedak pretvorio se u sluzasti, a napokon u serozni, gonokoka je u preparatu bilo manje, a 6. prosinca nije ih više bilo moguće opaziti. VI. slučaj. R. Sch. Gonorrhoea acuta anterior et posterior. Epididymitis. Primljen 15. studenoga. Koitus prije 3 tjedna, a istom kada se pred dva dana pojavila kod bolesnika upala mudašca, prijavio se bolesnik kod pukovnije, odakle je poslan na naš odjel. Gnojni iscjedak bio je mikroskopski istražen na gonokoke i rezultat je bio silno pozitivan. O dmah nakon što je bolesnik primljen, počeli smo mu davati gonoktein. Dne 4. prosinca počeo se gnojni iscjedak pretvarati u serozni, te se nakon lokalnog liječenja od nekoliko dana i nakon iščeznuća upale nadmudašca već 12. prosinca u mikroskopskom preparatu nijesu mogli dokazati nikakovi gonokoki. V eć iz ovih navedenih slučajeva je jasno, da se gonokteinu ne mogu poreći svojstva, koja podupiru liječenje kapavca. Preparat je još prokušan na mno

37 37 gim drugim bolesnicima, ukupno oko 50, te je upotrebljeno preko 4000 gonokteinovih kapsula. Većinom razvijao se upalni proces kod sviju slično kao i kod navedenih slučajeva. Dakako ne moze se premučati, da kod nekoliko slučajeva nije bio uspjeh onakav, kakav smo očekivali. Ali tko ne pozna razne oblike bolesti u svim granama medicine, koje uporno prkose svakomu liječenju? No time stanovito sredstvo ne gubi ništa od svoje vrijednosti, te se usprkos toga može u tom istom slučaju upotrijebiti s dobrim uspjehom. Na koncu rekapitulirat ćemo ukratko dobra svojstva gonokteina: 1. Ugodno se uzimlje, te niti kod duljeg liječenja ne prouzrokuje bolesniku poteškoća, koje se pojavljuju kod mnogih drugih preparata, kao neugodno podrigivanje, gubitak teka, toksički egzantemi, podražaj bubrega, proljevi i slično. 2. Otstranjuje često nesnosno žeženje kod mokrenja i ograničuje bolne erekcije, te umanjuje iscjedak. 3. Prikraćuje vrijeme liječenja, ako se uzima odmah u početku upalnog procesa, jer tamani gonokoke, a na to u glavnom i smjera lokalno liječenje. 4. N e zahtijeva od bolesnika velikih materijalnih žrtava, te se radi tog svog dobrog svojstva širi i medju neimućne bolesnike, jer je dovoljno uzimati dnevno i 4 kapsule. Radi ovih važnih svojstava kojima prednjači drugim preparatima, zaslužuje gonoktein, da se toplo preporuči liječnicima, jer možemo smiono ustvrditi, da je to lijek, koji u istinu pomaže, što i sami bolesnici rado priznavaju. Ovaj je članak, koji smo evo citirali u ekscerptu, bio objelodanjen i u W iener med. Wochenschrift br a preparat doniješe u svom popisu oficijelni receptar čeških liječnika od god i 1914., te Berliner Recepten-Taschenbuch für praktische Ärzte (str. 213), u kojemu izmedju dva preparata, koja se preporučuju protiv cistilide, gonoktein je na prvom mjestu (str. 17). Isto ga tako preporuča Wiener Recepten-Taschenbuch für praktische Ärzte (str kao i str 17. protiv cistitide) ; magjarski Orvosi zsebnaptär es kezikönyr i Kalender des Zentralvereines deutscher Ärzte in Böhmen 1914., koji od ostalih preparata navodi samo gonosan; a gonokteinu pridodava opasku: Da es die Magenschleimhaut nicht alteriert, besonders zu längerem Gebrauche, so bei Cystitis, zu empfehlen. Stoga preporučamo i mi ovaj preparat našega zemljaka našim liječnicima, da ga okušaju i da saopće svoja iskustva s njime. N o v a k o v ić. Sennax. Pod imenom Sennax dolazi u trgovinu novi laksativni preparat. On sadržaje iz droge izolirani glikozid sennae: žućkasti, higroskopički, amorfni, lagani prašak. Lako se otapa u vodi i u razrjedjenom alkoholu, teško u koncentriranom, u octu, apsolutno se ne otapa u azetonu, ligromu, petroleteru, octenom eteru, benzolu, eteru i kloroformu. Sennax dolazi u prašku pomiješan s mliječnim sladorom, u tabletama s čokoladom, i kao otopina u trgovinu. Otopina imade nešto alkohola, da se bolje konzervira, a radi boljeg mirisa pridodane su voćne esence. 1 tableta 0,3 g sennax = 0, 075 g djelotvornog glikozida. 1 tableta = 1 kavskoj žlici otopine. Preparat je indiciran kod kroničke opstipacije odraslih i djece. Doziranje ovisi o jačini opstipacije. Nema neugodnih nuzpojava i ne prouzrokuje kod točnog doziranja boli. Obična je doza 1 2 tablete, dotično 1 kavska žlica prije spavanja. Djeca polovicu. Uspjeh se pokazuje nakon 8 10 sati. Kod kroničke opstipacije je dovoljno uzimati preparat svaki drugi dan. Prof. Dr. S. Schoenborn u Heidelbergu rabio je na svojoj klinici u ambulatoriju tekom jedne godine taj preparat (referat o tome u Therapie der Gegenwart, No 9, 1913.) kod muškaraca i žena, koji su inače obavljali svoj posao te nijesu ležali. Preparat se beziznimno uzimao rado i Iako. Radilo se samo

38 38 o slučajevima kroničke opstipacije spastičkog i atoničkog tipa; medju njima imali su neki i druge poteškoće od želuca ili su bili izraziti neurasteničari. Autor je odabrao same teške i tvrdokorne slučajeve od nekoliko godina, koji su se već i s drugim sredstvima liječili. Tablete je podavao 1 6 komada svaki drugi dan. Nuzpojava ma kakvih nije bilo. Djelovanje glede defekacije bilo je većinom točno, prem 1 tableta nikada nije dostajala. Po 2 tabletama pokazala se nakon 8 10 sati jedna, rijetko više kašovitih stolica. Z a subjektivno umirenje pacijenata bilo je dostatno, da se ta doza uzimala svaki drugi dan. Nakon višetjednog redovitog uzimanja morala se doza kadikad nešto uvećati. Dok se htjelo s omanjim dozama postići lagano djelovanje, nije bilo boli; kod pojedinih ovećih doza pojavile su se neznatne boli sata prije stolice. O d svih načina podavanja sennae bit će ovaj u formi preparata sennax svakako najpodesniji, najjednostavniji, najsigurniji i bez ikakvih nuzpojava. Treba samo uvažiti, da su 2 tablete najmanja početna doza i da se mora kao kod svih laksativnih pomagala nakon duljeg uzimanja dozu postepeno nešto uvećati. Phenoval. Ovaj se preparat priredjuje po patentiranom načinu tako, da se bromisovalerijanova kiselina spoji s phenetidinom, analogno prema stvaranju para-azetylphenetidinu. Sastavljen je konačno prema kemičkoj formuli: (CH?,)a. C H. CHBr. C Ö. N H. Cu H i O C 2 Ho, alphabrom-iso-valeryl-para-phenetidin. T o je bjelkasti, svjetlucavi igličasti prašak bez teka i mirisa, koji se u vodi uopće ne otapa, teško u eteru, azetonu, benzolu, octenom eteru i benzinu, laglje u kloroformu, glicerinu i hladnom alkoholu od 96 /0 (1 : 35 kod 20 ), a vrlo lako u vrelom alkoholu (1 : 3). Tali se kod C. Phenoval je preparat srodan preparatima valeryla, broma i phenacetina. Kemički je jedinstven spoj i tako mora da djeluje na organizam, a ne kao drugi preparati, koji se tek u tijelu moraju raspadnuti u svoje djelotvorne komponente. Nije nimalo otrovan; kunići ga podnašaju bez ikakvih smetnja i nekoliko grama. Kod čovjeka prouzrokuje san, no temperaturu kod vrućice ne snizuje. Tipus sna odgovara onome uslijed blažih sredstava, koja imadu u svom sastavu supstituciju broma, na pr. kao adalin. Sanjivost se ne javlja, dok je pacijenat u uspravnom položaju, no kad vodoravno legne, nadolazi san već nakon 20 minuta. San je dubok i čvrst, bez sanja i bez hipnotičkog naknadnog efekta. Kod obroka od 0 5 do 1 g traje sanjivost 5 do 6 sati; kod duljeg uzimanja, do 10 dana, traje djelovanje neoslabljeno, te nije potrebno dozu povećati, isto tako ne prelazi uzimanje u potrebu ili strast. Kod glavobolje raznog uzroka, na pr. uslijed arterijoskleroze, kod hemikranije uslijed neuroze simpatika, opažalo se sigurno djelovanje, jednako kod neurasteničke glavobolje, kod arthritis urica, kod pojava anemije i kloroze, miokarditide, kod skvrčenih bubrega i raznih bolesti srca. Kod posljednjih često je nužna kombinacija s kofeinom. I kod nekih organskih oboljenja centralnog živčevlja (lues cerebri, meningitis cerebralis, tabes itd.) rabio se phenoval s uspjehom za pobijanje neugodnih pojava. Indijosinkrazije ili loših nuzpojava nije se u svim dosele liječenim slučajevima (oko 200) opazilo. Individualno jače ili slabije djelovanje dolazi kao i kod svih drugih preparata. Mnoge su osobe, koje su bile naučene na mnogo brutalnija sredstva, davale prednost phenovalu. Samo u dva slučaja opazilo se refrakterno ponašanje organizma kod 0'5 g, neuspjeh je dakle mnogo rjedji nego li kod drugih blagih narkotika. Uobičajene su inače doze 0'5 do 1 g, no i 0'3 je često uspješno djelovalo, osobito kod žena.

39 Skupštine i kongresi. Sjednica kirurško-dermatološke sekcije Zbora liječnika dne 11. prosinca na kirurškom odjelu bolnice mil. braće u Zagrebu. Prisutni dri. : Baboselac, C u 1 u m o v i ć, Fischer L j., Fröhlich, Gjorgjević, Je.lovšek, Jurinac, Marković R., Mašek, Matica, Scholler, Schwartz M., Schwarz D., Sok, Thierry. Dr. Thierry: Predstavlja dva slučaja luesa teške gumozne forme, koji su se pokazali potpuno refrakternima za liječenje sa Hg. O ba su slučaja pred 3 i pol godine injicirana salvarsanom, te iza te jedne injekcije (0 7 5 salvarsana) više nema recidive, dok su prije te injekcije bili teški patnici, kako to dokazuju velike brazgotine na koži. Osim toga predstavlja još nekoliko luetičara raznih stadija, koji se liječe novim sredstvom merlusanom. Radi kratkog vremena opažanja može samo to reći, da je inače zgodna forma u tabletama za bolesnika, no djelovanje mu se čini nešto sporije od ostalih H g aplikacijonih forma. Nada se više nakon duljeg opažanja izjaviti moći. Dr. Sok: O metodama liječenja luesa n.a.jermatološkom odjelu bolnice mil. sestara u Zagrebu. Radi visoke cijene salvarsana liječi se većina bolesnika samo živom (injekcije ili inunkcije) i jodom. Tek u iznimno teškim slučajevima daje se siromašnim pacijentima na bolnički trošak salvarsan. No uz to raste sve više broj luetičara, koji se žele na vlastiti trošak liječiti salvarsanom. U svakom slučaju dajemo isti kombinovano sa živom. Salvarsan dajemo intravenozno u slabo alkaličkoj rastopini. Dok se prije davao u većim dozama (0'4 0 7) dajemo sada gotovo uvijek manje d o z e : 0'3 do 0'4, i to po mogućnosti tri do četiri ovakovih infuzija u razmacima od 5-8 dana. U nekakovu griješku u vodi (Wasserfehler) naprosto po našem iskustvu ne možemo da vjerujemo. Na jednu te istu rastopinu salvarsana jedan bolesnik reagira visokom temperaturom, a drugi ju podnaša bez tegobe. Neku strogu zakonitost u reakciji pacijenta na intravenoznu infuziju salvarsana nijesmo mogli uvijek pronaći. Imade pacijenata, koji podnašaju prve infuzije bez reakcije, a svaku slijedeću postepence sa sve većom reakcijom, dakle protivno, nego li se po Herxheimeru očekivalo. Bilo je isto tako latentnih luetičara s negativnom seroreakcijom, koji su ipak protiv očekivanja reagirali visokim temperaturama itd. na infuziju salvarsana. Terapeutska iskustva sa salvarsanom možemo ukratko reasumirati u to, da je po našem iskustvu salvarsan uz stare lijekove (živa, jod) svakako jedno uspješno sredstvo protiv luesa. Najveća vrijednost salvarsana leži bez sumnje u tom, što on baš u onakovim slučajevima, gdje nas stan lijekovi ostavljaju na cjedilu, većinom izvrsno djeluje. T o osobito vrijedi za teške tercijarne pojave, koje često na salvarsan upravo rapidno prolaze. A i kod sekundarnog luesa, naročito kod teških forma, koje na staru terapiju vrlo polako prolaze i neprestano recidiviraju, pokazao se salvarsan kao uspješno sredstvo. Egzantem redovito brže nestaje, teška se anemija, koja se kod takovih luetičara često opaža, takodjer evidentno poboljšava. K pitanju reinfekcije luesa imadem pripomenuti, da smo medju našim pacijentima pronašli trojicu, kod kojih se vjerojatno radi o reinfekciji u doba prije pojave salvarsana. Evo ta tri slučaja : I. D. M. došao u siječnju u bolnicu sestara. Pred 14 godina imao ulcus durum. Liječio se svake godine do mazanjem žive, te potrošio oko 420 kapsula žive. Kod primitka u bolnicu pronadjena je skleroza na prepuciju i papulozni egzantem. II. I. T. liječen je u bolnici sestara zbog ulcus durum orificii urethrae ac praeputii. Kasnije mazao u vojništvu 3 ture FIg. Pred 3 godine rana na

40 40 lijevoj obrvi, koja je na jodkalij prošla dolazi bolesnik sa sklerozom na frenulu. III. Slučaj M. K. imao je ulcus durum, te je tad kroz 7 nedjelja specifično liječen. Poslije više puta specifično liječen. Zadnji put dobio 7 injekcija. U ožujku dolazi bolesnik sa sklerozom na penisu u bolnicu mil. sestara. Iskustva sa salvarsanom kod metaluetičkih procesa nijesu kod nas bila povoljna. Kod progresivne paralize doživjeli smo usred energičke kure sa salvarsanom i živom očito napredovanje psihičkih promjena. A i kod tabesa nijesmo dosele polučili sa salvarsanom osobiti uspjeh. U jednom slučaju početnog tabesa opazili smo nakon više od polugodišnjeg liječenja sa salvarsanom i živom (8 infuzija k 0'3 salvarsana i izmedju pojedinih infuzija uvijek injekcije enesola ili Hg. salicyl.) razvitak tabičke atrofije obih optikusa. Diskusija: Dr. Thierry, dr Mašek, dr. Schwarz D., dr. Sok, dr. Gjorgjević. Mjesečna skupština Zbora liječnika kralj. Hrvatske i Slavonije u Zagrebu 2 2. prosinca u gradskom dječijem ambulatoriju (Ilica 29.) Prisutni: Predsjednik dr. Mašek; potpredsjednik dr Cačković; odbornici dri.: Durst, Jelovšek, Stanković, Thierry, Weiss; redoviti članovi dri.: A m r ujs, Ćulumović, Flogel, Florschütz, F rö h lich, Gjorgjević, Hercog Z., Jurinac, Marošević. Matica, Mrvoš, Scholle r, Schwar'tz M., Schwarz D., Švarc Ž. Predsjednik dr. Mašek otvara skupštinu i pozdravlja članove, koji su se sakupili u velikom broju i pita, dali imade prigovora zapisniku prošle skupštine. Javlja da je osnovana prosektura, pridružuje se riječima, kojima je popratio Dr. pl. Cačković osnutak prosekture u Liječ. Vijesniku i naglašuje, da je time postignuta etapa u razvitku sanitarnih uredaba u Hrvatskoj, po kojoj se približavamo onomu stepenu na tom polju, koji već odavna postoji kod svih naših susjeda. D r. Schwarz D. : Č udan nalaz mokraćnog kamenca. D e monstriram ovaj kamenac radi svojeg sasvim neobičnog oblika. Pruža nam upravo estetski ugodnu, dekorativnu sliku savršenog reko bi trolista, geometrički savršene simetrije i glatke površine. (Izim ovog već dosta omašnog kamenca nalazio se u mjehuru još i drugi, pipi naliki, koji je sizao u uretru. Tečaj iza epicistotomije sasvim normalan. Rijedak slučaj h i p o p 1 a z i j e ž e n s k o g g e n i t a 1a. Nedavno došla je k nama u bolnicu neka žena od 32 godine s tužbom, da joj ide blato na rodnicu. Rodila nije nikada. Pružila nam je čudan nalaz. Vulva siže do anusa. Medjice nema nikakove. Tik ispod sasvim dobro razvite komisure anus. Nikakovih brazgotina. Vagina normalne duljine završuje slijepo. Maternici nema ni kod bimanuelne pretrage ni traga. Tik nad anusom pokazuje stražnja stijenka vagine velik defekat, po prilici 5 cm dugačak i isto tako širok, tako da vaginalna sluznica ravno prelazi u rektalnu sluznicu. Prerežem anus u medijanoj crti te odljuštim u cijelom opsegu defekta vaginalnu od rektalne sluznice, načinim submukoznu šav rektalne sluznice i nadovežem perineorafiju. Bolesnica pušta sada blato normalnim putem. Rane su dobro zarasle i bolesnica je već ostavila bolnicu. Spočetka me je taj nalaz zapanjio. Bio mi je poznat iz literature anus vestibularis; da rektum u vestibulu svršava, to nije takova rijetkost. Tražio sam i našao, da je takovih slučajeva, kao sto je naš, dosele tri opaženo, med njima jedan od Rosthorna, drugi od R e i c h e 1a, treći od Caradeca,.naš bi bio četvrti. dne

41 Diskusija : Dr. Weiss. Dr. Florsch ütz: O r e n t g e n o 1o š k o j d i j a g n o z i želučanih i crijevnih bolesti. (Cijelo će predavanje izaći in extenso u o. 1.) Diskusija: Dr. Schwarz D., Dr. Ćulumović, Dr. Fröhlich. Kod eventualija predlaže Dr. W e i s s : da ga skupština ovlasti na ubiranje povišenog članskog prinosa prema osnovi preudešenih zborovih pravila, jer ako tu ovlast sada početkom godine ne dobije, ne će moći taj prinos uopće za godinu ubirati, nego samo u dosadašnjoj visini. Skupština zaključuje, da se ta ovlast ne može dati, nego da se svakako moraju prije u glavnoj godišnjoj skupštini prihvatiti nova pravila i predložiti vladi na odobrenje; prema tomu će se članski prinos po novim pravilima mcći tek od godine ubirati. Time predsjednik zaključuje skupštinu. Sedmična skupština Društva čeških liječnika (IV. sekcije) u ponedjeljak dne 13. listopada u slušaonici dv. savj. Janowskog. Predsjednik: dv. savj. prof. Hlava. Zapisnik vodi prof. Prochäzka. Dv. savj. prof. Hlava otvara skupštinu, prvu iza školskih praznika, te podijeli riječ dru. T r y b u, asistentu prof. Janovskog. I. Dr. T r y b demonstrira slučaj : 1. vanrednije forme luesa i 2. generalizirani herpes zoster. II. Prof. Slavik drži predavanje o Pravnom i liječničkom značenju liječničkih svjedočaba. Liječnička svjedodžba je javna isprava, za čiji sadržaj i ispravnost jamči dotični liječnik svojom osobom. Da liječnička svjedodžba odgovara svojoj svrsi, mora da bude : 1. svojim sadržajem i formom tačna i istinita; 2. mora da bude navedeno liječničko mnijenje bez suvišnog presudjivanja o stvari i 3. mora da ocrta stanje stvari tako, kako je ne smije biti strančarska. U svjedodžbi smije da bude samo ono, što je liječnik našao, liječnik opiše samo ono, stoje u istinu vidio, tužbe pacijenta navede pod naslovom saopćenja, naznači svrhu, radi koje se traži svjedodžba, u svjedodžbi se n e kvalificira ozljeda, ne nabrajaju se posljedice u budućnosti, jer svjedodžba ne spada u područje znanja. U svjedodžbi mora da bude samo nalaz, a ne smije se držati faktom ono, što nam neko reče. Koncept originala treba da liječnik sačuva. Usluge, nesmotrenost, a mnogo puta i lakoumnost, s kojom se svjedodžbe izdavaju, snizile su poštovanje i ozbiljnost liječničke svjedodžbe na veoma niski stupanj. Neispravnost svjedodžbe može biti prouzročena pogrješnom dijagnozom i prosudjivanjetn cijelog slučaja, kolegijalnošću, uslugom, pouzdanjem u pacijenta, pouzdanjem u kolegu, koji je pacijenta jednoć pregledao i izdao mu svjedodžbu te nepoznavanjem svrhe, radi koje se svjedodžba traži, dobrom namjerom, da se pacijentu pomogne, neobjektivnošću a takodjer i strančarstvom. Namjerno neispravne svjedodžbe su kažnjive. Budu li svjedodžbe liječničke uvijek istinite i tačne, te budu li odgovarale svojoj svrsi i izdavane oprezno, slijedeći izmedju ostalog odgojni i moralni cilj, doličan liječničkog staleža, javnosti i ureda, tada će se opet podignuti značenje liječničkih svjedočaba a u isto vrijeme i ugled liječničkog staleža. 41

42 4 2 U debati sudjelovahu : Prof. Prochäzka: Nedovoljno i neispravno shvaćanje značenja liječničkih svjedočaba i izjava teško se osjeća kod osiguravanja protiv nezgoda. Ovdje se mnogo puta izdavaju svjedodžbe radi usluge, koja je na štetu ne samo liječniku, koji je napisao svjedodžbu, nego mnogo puta i onomu, kojemu bi ona imala koristiti. Neke su sasvim neistinite, dok neke doduše ne izvrću činjenice, ali su napisane tako, da zaključak, vlastito liječničko mnijenje, ispane na korist stranke. T u mnogo trpi medicinska logika. Liječnici zaboravljaju, da privatne svjedodžbe za odlučujući sud ili liječničke izjave, napisane za zavod za osiguranje protiv nezgoda, ne dolaze samo u ruke laika, nego takodjer i u ruke sudbenih liječnika i stručnih liječnika zavoda za osiguravanje, te da će ovi takove svjedodžbe podvrći dužnoj kritici. I tada se dogadja, da ovi liječnici imadu neugodnu zadaću, da bar donekle brane ugled svojih kolega, kada im je uopće nemoguće saglasiti s njihovim izjavama. Na najčudnovatije pojave medicinske logike nailazimo kod slučajeva, gdje se radi o renti udovica, na koju imadu pravo samo onda, kada je barem vjerojatna veza izmedju ozljede i smrtne bolesti. (Prof. Prochäzka navadja nekoliko slučajeva iz prakse praškog vrhovnog suda radničkog zavoda za osiguravanje protiv nezgoda, koji su drastična slika svjedočaba napisanih radi usluge te iznenadjuju dijelom medicinskom ignorancijom a dijelom lakoumnošću.) Blagajnički liječnici, koji liječe ranjenika iza ozljede, nalaze se mnogo puta u položaju, na kojemu im malo ko zavidi. U istinu iznenadjuje, kada liječnik uz izjavu podanu zavodu za osiguravanje protiv nezgode napiše opasku, da se sadržaj ne saopći osiguranomu ili kada uz odgovor na pitanje zavoda za osiguravanje piše privatno istinitu izjavu, koju se je ustručavao javno napisati. Očiti strah liječnika pred radnikom i istinom je ružna socijalna pojava! Zaštićivanje osiguranih je mnogo puta od velike štete za njih same. Ovdje mislim na psihoneuroze. Iskustvo me je naučilo, da su postanku neuroza t. zv. traumatičkih, često krivi liječnici, koji ih liječe, a to su obično blagajnički. S prognozom treba biti vrlo oprezan a tim više kod prihodnika (rentaša). N e oprezna izreka ovo se već ne će poboljšati,,,s ovim se više ne može ništa raditi i si. može mnogo puta da opasno djeluje. Tomu su krive nepogodne prilike blagajničkih liječnika uopće, koji nemaju potrebnog vremena za pojedinog bolesnika. Ranjenik treba ne samo povoj, nego i utješnu riječ liječnikovu ; sa psihičkog liječenja ne smije se nikada odvratiti pozornost a osobito kod ljudi, koji imaju naklonost na nervoznost Podupire li liječnik ranjenika u njegovom naricanju, radi zlo, a tim gore, ako nezgodnom liječničkom svjedodžbom potvrdi sve subjektivne tužbe i osjećaje. Kad liječnik napiše neurasteničaru, da nije sposoban za rad, petrificira tijem sve njegove pogrješne predodžbe i taj čovjek ne će nikada više htjeti da radi. T o je nesmotreno, opasno postupanje. Svjedodžbe mogu da budu na više načina neispravne, Može biti nalazak dobar a prosudjivanje neispravno. Tako n. pr. i odlični primariusi uz savršeni nalazak napišu pogrješno mnijenje. T o se dogadja poradi nepoznavanja područja. Ozljedbena medicina nije kirurgija, nego nauka o prosudjivanju posljedica ozljeda, a to zahtjeva znanje, koje ne pruža samo kirurgija. Takove svjedodžbe čine velike poteškoće, jer je neugodno istupiti protiv auktoriteta inače znanstveno jakog kolege. Češće su doduše svjedodžbe pogrješne i u nalasku i u mnijenju. Kod prosudjivanja ide se svojevoljno na ruku osiguraniku, držeći se pogrješnog načela, da bogati zavod može da plati; no tko plaća? T o nije zavod, to su obrtnici, koji

43 43 nose breme osjeguravanja protiv nezgoda. Svaki suvišni izdatak znači štetu za narodno gospodarstvo. To bi imali dobro da zapamte oni, koji izdavajući strančarske svjedodžbe misle, da služe humanosti. T o je velika pogriješka, oni služe demoralizaciji. Uopće nije moguće saglasiti s onima, koji strančarske svjedodžbe opravdavaju čuvstvom i dobrom namjerom pisca. Pia fraus ostaje uvijek fraus, te niti s etičkog niti s pravnog gledišta nije moguće dozvoliti ovo opravdanje. Bez dvojbe samo mali dio liječnika umije da napiše savršen nalaz i tačno mnijenje. Tom nedostatku krivo je već doba učenja veći dio medicinara nije nikada o svjedodžbama ništa čuo, ništa o tom ne znade. Na predavanjima sudbene i socijalne medicine krasna je prilika, da se toj važnoj stvari posveti više pažnje. Kako treba pisati izjave i mnijenja o ozljedama, to je jedna od glavnih kapitola socijalne medicine. Na kurzevima socijalne medicine za liječnike, koji se sada u Njemačkoj redovito obdržavaju, nalaze se na programu takodjer i vježbe u pisanju nalaza i mnijenja. Na detalje i konstrukciju sadržaja liječničkih svjedočaba ne možemo se osvrtati; današnje se predavanje tiče više formalne strane, a ovdje mi dozvolite da svratim pozornost na neke tačke, koje bi trebale da budu u svjedodžbama uvijek respektirane: 1. Na svakoj svjedodžbi mora da bude napisano radi čega se izdaje i to već poradi toga, da ne bude zlo upotrebljena. 2. Tačni datum i mjesto pregledanja; eventualno treba naznačiti i sat. Da li je pregledanje bilo samo jedan ili više puta. D a je i sat mnogo puta važan, dokazuje ovaj slučaj: Pregledanje bilo je na pr. kasnije iza podne, a pacijenat je došao iz udaljene općine. Liječnik nadje noge potpuno normalne, premda se pacijenat tuži, da mu pred večer otiču. 3. U anamnezi mora biti tačno navedeno, da li je napisana prama pričanju pacijenta ili prama aktima. 4 Vlastite tužbe pacijenta najbolje je navesti u izravnom govoru i tako sačuvati individualni značaj. 5. Tačno opisivanje, prama pravilima o pretraživanju bolesnika. 5. Mnijenje savjesno, nestrančarsko. Dr. M i 1k č e k izjavljuje, da je po njegovom iskustvu u osiguravanju protiv nezgoda cijeli niz kolega, koji hotomično izdavaju neispravne svjedočbe. O tomu kako se imaju pisati svjedodžbe, trebalo bi da se pouči medicinski pomladak, a takodjer treba da bude i u tomu provedena reforma, da zavodi za osiguravanje protiv nezgoda zahtjevaju prvi nalazak o ozljedi i da ga takodjer honoriraju; jer liječnik koji prvi opazi ozljedu, može da učini dobar nalazak, dok je to kasnije teže, a veoma rijetko liječnik piše opaske. Sigurno je, da takove svjedodžbe kao kod osiguravanja protiv nezgode, tako i kod sudbenih slučajeva mjesu na čast našemu staležu i ne treba da se čudimo, kada se na svjedodžbu praktičkog liječnika ne svrati nikakva pozornost i kada ne će da je prime upravo radi toga, jer maju s njima žalosna iskustva. Prof. Chalupecky: Naveo bih ovdje slučaj, kojeg sam pred nekoliko godina publicirao u listu Lekarske Rozhledy a koji zvuči gotovo kao anekdota. Došao bolesnik pred sud za ozljede i ja sam ga pretražio i našao, da se radi o glaukoma simplex obiju očiju, dakle o stvari, s kojom se ne može ništa učiniti. U svjedodžbi tamošnjeg liječnika imao je navedeno, da je na ledu pao na trtičnu kost te pošto ga je dotični liječnik dobro poznavao i znao, da je prije toga dobro vidio, morala je tobože sljepoća biti u vezi s onim padom. O toj se stvari radilo kod vrhovnog razvadnog suda, koji je odredio, da se

44 44 i dotični liječnik presluša; ovaj je došao na sud i ja sam ga pitao, iz čega zaključuje, da je bolesnik prije toga dobro vidio, da li mu je pregledao oči i t. d. Na to je dotični liječnik izjavio, da pacijenta prije nije poznavao, nego da je on došao k njemu i tužio se, da slabo vidi, te da mu je napisao JK i poslao ga u Prag. Ne može nitko ubrojiti u zlo liječniku, da se ne razumije dobro u očne bolesti, ali ne smije se nikada napisati u svjedodžbi, da je dotična bolest prouzročena udarcem. Puk. liječnik dr. Odstrčil: Sto se tiče izdavan a svjedočaba, molio bih sve kolege, koji izdavaju svjedodžbe dobrovoljcima, novacima i neaktivnim časnicima, da napišu samo objektivan nalaz, kakav su kod bolesnika našli, a neka ne pridodavaju nikada, da ovu ili onu službu ili vježbu ne mogu vršiti ili da za ovu ili onu službu nijesu sposobni i t. d., nego neka prepuste o tomu odluku čisto vojničkim paragrafima. Prof. Heveroch: U liječničkoj svjedodžbi, koju izdavamo u svrhu, da bolesnik bude primljen u zavod za slaboumne i umobolne, nije potreba, da pišemo dijagnozu, koja tek u zavodu nakon duljeg promatranja bolesnika može da bude učinjena. U svjedodžbi mora da bude, što bolesnik govori, kako se ponaša i si. a uvijek na koncu mora da stoji ovaj pasus: Pošto je bolesnik sebi i svojoj okolini pogibeljan, potrebno je, da bude primljen u zavod za slaboumne (umobolne). S druge strane upozorujem, da se nikomu ne piše, da je duševno zdrav, ako ne može da dokaže, da takovu svjedodžbu treba n. pr. za molbenicu za mjesto. Prije nego nekomu napišemo, da je duševno zdrav, moramo biti oprezni, jer ima kverulanata, paranoika i histeričkih osoba, koje u ordinaciji čine dojam zdravih osoba! Da ovu debatu stvarno završimo, predlažem d a : Društvo čeških liječnika preda molbu liječničkoj komori, da najenergičnije postupa protiv liječnika, koji izdavaju nepoštene svjedodžbe. Iza zaključne riječi prof. Slavika, dv. savj. prof. Hlava stavlja na glasovanje predlog prof. Heverocha, koji se jednoglasno prima. Nkć. Razne vijesti. Raspored prikazivanja iz praktičke medicine prigodom trahom-kurzeva od februara Prim. Dr. K. Hiihn : Trahom i okulistika, svaki dan od 8 9 ujutro u bolnici sestara. Prim. Dr. M. pl. Cačković: Kirurgija, u ponedjeljak, utorak, četvrtak i petak od 9 10 u bolnici sestara. Prim. Dr. F. Gutschy i Dr. Malec: Interna, u ponedjeljak, utorak, četvrtak i petak od u bolnici sestara. Prim. Dr. D. imašek: Venereologija, otolaringologija, u ponedjeljak, petak i subotu od u bolnici sestara, Prof. Dr. F. Durst: Ginekologija i primaljstvo, u srijedu i subotu od 9 11 u zem. rodilištu, Ilica 85. Dr. I. Fröhlich: Dijetetika, u utorak 3. febr. od u sanatoriju, Jelisavina ul. 18. Dr. L. Gutschy: Bakterijologija, u srijedu 4. i 11 febr. u zem. bakter. zavodu, Kačićeva ul. 9, od

45 4 5 Dr. Rad. Stanković: O važnosti pretrage krvi za dijagnostiku i metode_pretrage, u četvrtak 5 febr. u sanatoriju, Jelisavina ulica 18. Dr. Žiga H ercog: Stomatologija, u ponedjeljak, srijedu i petak od 12 1 u ordinaciji, Jelačićev trg 3. Ravn. Dr. I. Zirovčić: Psihijatrija, u ponedjeljak 2. febr., petak (). febr. i ponedjeljak (J febr. u zem. zavodu za umobolne u Stenjevcu. Odlazak sa samoborskog kolodvora u 1/93, povratak u Zagreb u >/26 u večer. Prof. Dr. M. Joanović : Higijena, u utorak 3. i 10. febr. od 3 5 u hig. zavodu na sveučilištu. Prim. Dr. R. pl. Marković: Pedijatrija, u utorak 3. febr. od 5 6, četvrtak 5 febr. od 6 7, subotu 7. febr. od 6 7, utorak 10. febr. 5 6, četvrtak 12. febr. od 5 7, subotu 14. febr. od 5 7 u bolnici sestara. Prof. Dr. J D om ac: Toksikološka studija, u petak 13. febr. od 4 6 u farmak. zavodu. Dr. O. W eiss : Ocjena ozljeda, u srijedu 4. febr. od 4 6 (mjesto će se naknadno javiti). Dr. M. Figatner: Prikazivanje uredaba društva za spasavanje, u četvrtak 5. febr. od 4 6 u štaciji za spasavanje (gradski majur). Dr. F. Jurčić: O frakturama, u utorak i petak od 6 7 u bol. sestara. Dr. Z. Svare: Pedijatrija, u ponedjeljak i srijedu od 6 7 u grad. ambulatoriju (Ilica 29). Dr. R. Joković: Hidroterapeutska pomagala, u četvrtak 12. febr. od 3 5 u sanatoriju, Jelisavina ulica 18 Raspored prikazivanja iz praktičke medicine prigodom trahom - kurzeva od marta Prim. Dr. Lušić-Matković: Trahom i okulistika, u ponedjelak 2. marta od 11 12, u utorak 3 III. od 10 11, u četvrtak 5. III. od 11 12, u subotu 7. III. od 11 12; u ponedjelak 9. III. od 10 12, u utorak 10. III. od 10 12, u četvrtak 12. III od 11 12, u petak 13. III. od 10-^12, u subotu 11. III. od u bolnici braće. Ptim. Dr. Drag. Schwarz: Kirurgija, svaki dan od 8 9 u bol. braće. Prim. Dr. Ćulumović: Interna, u ponedjeljak, utorak, četvrtak i petak od 9 10 u bol. braće. Prim. Dr. J. vit. Thierry : Dermatologija i venereologija, u ponedjeljak i četvrtak od u bolnici braće. Dr. I. Fröhlich: Dijetetika, u utorak 3 III. od u sanatoriju, Jelisavina ulica 18. Dr. L. Gutschy: Bakterijologija, u srijedu od u zem. bakt. zavodu, Kačićeva ulica 9. Prof. Dr. F. Durst: Ginekologija i prima ljstvo, u srijedu i subotu od 9 11 u zem. rodilištu, Ilica 85 Dr. R. Stanković: O važnosti pretrage krvi za dijagnostiku 1 metode pretrage, u petak 6. III. od u sanatoriju, Jelisavina ulica 18. Dr. Ž. Hercog: Stomatologija, u ponedjeljak, srijedu i petak u ordinaciji, Jelačićev trg 3 od, Ravnatelj Dr. Iv. Žirovčić: Psihijatrija, u ponedjeljak, 2. III., petak 6. III. i ponedjeljak 9. III. u zem. zavodu za umobolne u Stenjevcu. Odlazak sa samoborskog kolodvora u */23 po podne, povratak u Zagreb u '/26 u _večer. Prof. Dr. M. Joanović: Higijena, u utorak 3. i 10 III. od 3 5 u higijenskom zavodu na sveučilištu. Prim. Dr. R. pl. Marković: Pedijatrija, u utorak 3. III. od 5 6, četvrtak 5 III. od 6 7, subotu 7. III. od 6 7, utorak 10. III. od 5 6, četvrtak 12. III. od 5 7, subotu 14. III. od 5 7 u bolnici sestara.

46 46 Prof. Dr. G. Janeček: Tema iz kemije, u petak 13. Ill.^od 4 6 u sveuč. kem. institutu. Dr O. W e iss: Ocjena ozljeda, u srijedu 4. III. od 4 6 (mjesto će se naknadno javiti). Dr. M. Figatner: Prikazivanje uredaba društva za spasavanje, u četvrtak 5. III. od 4 6 u štaciji za spasavanje (gradski majur). Dr. F. Jurčić: O frakturama, u utorak i petak od 6 7 u bol. sestara. Dr. Z. Svare: Pedijatrija, u ponedjeljak i srijedu od 6 7 u grad. ambulatoriju (Ilica 29). Dr. R. Joković: Hidroterapeutska pomagala, u četvrtak 12. III. od 3 5 u sanatoriju, Jelisavina ulica 18. Ovo je nacrt ovih predavanja, da se vanjska gg. kolege mogu orijentirati. Eventualne promjene u obdržavanju onih predavanja, koja traju po nekoliko dana, javit će se prigodom prvog dotičnog predavanja. Nadamo se, da će gg. kolege objeručke prihvatiti ovu priliku i u obilnom broju pohrliti u Z agreb! Dobrovoljno društvo za spasavanje u Zagrebu. Statistički godišnji iskaz o intervencijama Dobrovoljnog društva za spasavanje u Zagrebu za godinu Nagla oboljenja i to: pozlilo 75; padavica (Epilepsia) 4 0 ; kap (Apoplexia) 9 ; sunčanica 1 ; krvarenje iz tjelesnih utlina 5 ; otrovanje 1 ; alkoholizam 18 ; užitak škodljivog živeža 7 ; udisanje škodljivih plinova 5 ; Porodi i trudovi 47. Ukupno Ozljede i to: Uzdrmanje mozga 6 ; shock 1 ; iščašenje (Luxatio) 3 ; sklecnuće (Distorsio) 6 ; omečine (Contusio) 39 ; zaderine 36 ; rezotine 9 ; ubodine 9 ; grizotine 1 ; Opekline 10; rane hicem 1 ; unutarnje ozljede 4 ; kostolomi 40, i to : lubanje 8 ; ključanice 1 ; nadlaktice 2 ; palčenice (radius) 1 ; podlaktice (antibrachii) 1 ; ručne kosti 2 ; rebra 3 ; kralješka 1 ; zdjelice 2 ; bedrače (femur) 3 ; ivera (patella) 1 ; goljenice (tibia) 1 ; lisnjače (fibula) 2 ; potkoljenca (cruris) 10; nožne kosti 2. Ukupno Samoubojstva i pokušaji samoubojstva i to: Otrovanjem 2 0 ; hicem 2 ; rezotinama i ubodima 8 ; utapljanjem 3 ; vješanjem 3 ; padom sa visina 2 ; udisanjem otrovnih plinova 3. Ukupno Osobiti dogodjaji i to: Umobolni 10 ; mrtvi nadjeni 10. Ukupno Prevozi: Ukupno Pomutnjom je pozvano društvo: Ukupno 23. Uzroci ozljedama: Kod gradnja 9 ; automobilom 1 ; elektr. tramwajem 19; kolima i konjima 26 ; željeznicom 4 ; u obrtima, obrtnim strojevima 39; u tučnjavi 14; u neprijateljskom namišljaju 7 ; u pijanstvu 6 ; padom 24; padom predmeta na tijelo 1 ; drugim načinom 15. O d ovih je bilo: a) lakih ozljeda 102; b) teških ozljeda 96; c) smrtonosnih ozljeda 9. Sveukupno 816 slučajeva Dr. Figatner. Ceska společnost pro fysikalni medicinu v Praze osnovana je u ožujku g Z a predsjednika izabran je dvorski savj. prof. Dr. Strouhal, za potpredsjednika prof. Dr. Mlade jovsky, za tajnika Dr. Ed. C m u n t, za blagajnika Dr. Ed. SJavik. Članovi odbora: prof. Dr. Syllaba, prof. dr. Babäk, prof. Dr. Simek, prof. Dr. Chalupecky, docenat Dr. Hynek i docenat Dr. Eiselt. Zamjenici: prof. Dr. Pelnär i prof. Dr. Lhotäk. Znanstveno vijeće: Dvorski savj. prof. Dr. Spin a, dv. savj. prof. dr. H o r- baczewski, dv. savj. prof. Dr. Hlava, dv. savj. prof. Dr. Maixner, dv. savj. prof. Dr. Janovsky, dv. savj. Dr. S t o klas a, prof. Dr. Kuffner, prof. Dr, Thomayer, prof. Dr Chodounsky, prof. Dr. M a r e š, prof. Dr. Deyl, prof. Dr. K u kula, prof. Dr. Rohon, prof. Dr. Slavi k, prof. Dr.

47 47 Hnätek. prof. Dr. Kabrhel, prof. Dr. Brauner, prof. Dr. Pešina i prof. Dr. Vejdovsky. Društvu je prema pravilima svrha, da goji fizikalnu medicinu i primjenjene znanosti, okupljajući oko sebe one, koji se bave teoretskim i praktičkim problemima fizikalne medicine i tako postaviti temelj sistematskom češkom radu u pomenutom području. Prama izjavi odbora, društvo će započeti svoju javnu djelatnost početkom siječnja ciklusom predavanja. V. Kongres čeških prirodoslovaca i liječnika u Pragu zasjedati će od 29. svibnja do 3. lipnja Program kongresa bio je objelodanjen u br. 10. Liječničkoga Vijesnika g U X. sekciji (unutarnja medicina, psihijatrija i neurologija, pedijatrija i dermatologija) pogrješno je naveden kao tajnik prof. Pelnär namjesto asistenta dra. A. Tryba. Kao popunjak treba spomenuti, da je predsjednik tiskovne komisije prof. dr. R Kimi a, a tajnici doc. dr. D. Panyrek i prof. dr. A. Stole. U sekcijama su zastupana sva područja znanosti prirodnih i liječničkih, te će u njihovom programu biti svraćena pozornost jednako na pitanja čisto znanstvena kao i na praksu, osnovanu na temelju tih znanosti. Osnovane su tri nove sekcije, poradi boljeg razdijeljenja znanstvenog rada aktuelnih pitanja: sekcija za oftalmologiju i oto-rino-laringologiju, sekcija za Aojnu medicinu i sekcija za fizikalnu terapiju, Takodjer i u drugim područjima, koja ostaju združena u dosadašnjim sekcijama, nadamo se prama stanju pripremnih sekcijonih radnja mnogo većem sudjelovanju članova i opsežnijem radu; to vrijedi osobito za sekciju zološku s antropologijom, geološku s rudarstvom i geografijom i ost. Osim o stručno-znanstvenim temama raspravljat će se takodjer na sekcijonim i zajedničkim sjednicama i o pitanjima sveopćega značenja. Raspravljat će se na kongresu o organizaciji prirodoznanstvenog i tehničkog istraživanja, na kojem su polju radile od prošloga kongresa komisije za to izabrane, te o potrebi prirodoznanstvenog podučavanja, zaštiti prir. uspomena itd. Z a vrijeme kongresa priredjivat će se ekskurzije, demonstracije i stručne izložbe. Organizacijoni odbor obratio se je na mnoge zastupnike prirodnih i liječničkih znanosti ostalih slavenskih naroda s molbom, da osnuju narodne komitete za sudjelovanje na kongresu; ta je akcija bila gotovo od svih oduševljeno primljena, te se nadamo, da će na kongresu sudjelovati mnogo slavenskih gostiju. Članarina je odredjena sa 20 K. Svaki će član dobiti badava sve publikacije kongresa. Ovih dana počet će se slati pozivi na kongres, te se nadamo, da će i naši jugoslavenski liječnici i prirodoslovci u velikom broju na tom kongresu sudjelovati ne samo kao gosti nego i kao predavači. Kancelarija kongresa nalazi se u prostorijama Češke sekcije liječničke komore za kraljevinu Češku, Praha II. Vladislavovä ul. 14^ Adresa generalnog tajnika je: prof. Frant. Slavik, Žižkov-Praha, Premyslovä 9. Članovima našeg Zbora daje sve nužne upute narodni odbor (predsjednik dr. M. pl. Cačković, Zagreb, Gajeva ul. 7.). Na njega neka se za vremena svi obrate, koji kane sudjelovati na tom kongresu te trebaju ma kakve savjete ili upute. VI. medjunarodni kongres zubara obdržavati će se u Londonu od kolovoza pod protektoratom engleskog kralja. N am ještaj i instrum enti za praktičkog liječnika, koji se bavi i zubarstvom, sve sasma dobro sačuvano, prodaje se vrlo jeftino. Pobliže upute daje: Marija Stanišić, udova opć. liječnika, Dol. Andrijevci, Slavonija.

48 48 Glavna godišnja skupština Z bora liječnika kralj. H rvatsk e i Slavonije obdržavat će se u četvrtak dne 29. siječnja u 6 sati po podne u gradsk om dječijem am bulätoriju (Ilica 2 9.) Dnevni red: 1. Pozdrav predsjednika. 2. Izvještaj tajništva. 3. Izvještaj blagajnika. 4. Ustanovljenje proračuna za g Opredijeljenje prinosa pripomoćnoj blagajni. (). Izvještaj knjižničara. 7. Izbor pregledača računa. 8. Izbor članova časnog suda. 9. Predlog o promjeni društvenih pravila. 10. Eventualije. Mjesečna skupština. Z bora liječnika kraljevina H rvatsk e i S lavonije održat će se u petak dne 30. siječnja o. g. u gradskom dječijem ambulatoriju (Ilica 29), u 6 s. po podne s ovim dnevnim redom : 1. Izvještaj predsjednika. 2. Demonstracije slučajeva i diskusija. 3. Eventualija. Odbor. Šaratica. Ovom broju prilažemo posebnu brošuru s liječničkim mnijenjima o toj poznatoj moravskoj gorkoj vodi. Da je poznata i priznata u cijelom svijetu, potvrdjuju mnoga odlikovanja. Tako na III. medjunarodnoj ljekarničkoj izložbi u Beču g stekla je najviše odlikovanje: počasnu diplomu i počasni križ s velikom zlatnom kolajnom. Svi su autoriteti istaknuli njen obilati sadržaj raznih soli, razmjerno ugodni tek i bezbolno djelovanje. Z a to ju liječnici rado ordiniraju, a bolesnici radje uzimlju nego. sve ostale gorke vode. Preporučamo je i našim liječnicima, tim više, jer se vrelo nalazi u rukama dioničarskog društva, u kome imadu većinu liječnici, i to poduzetni slavenski liječnici. Popis knjiga koje je uredništvo tek om g sa za h v a ln o šću prim ilo na dar: O d nakladništva Curt Kabitzsch (B. Stuber s Verlag), Wiirzburg: Würzburger Abhandlungen, XIII. Band, Heft, (inhalt: Lipow ski: Die Diagnose und Behandlung des Magenkrebses vom Standpunkt des Internisten; Scbeidemantel: Die infektiösen Erkrankungen der Nieren und Harnwege (mit Ausnahme der Tuberkulose); L ill: Beitrag zur Kenntniss des Lupus vulgaris der oberen Luftwege; Heisler: Erfahrungen und Betrachtungen aus der Praxis; Philippi: Uber die Bechandlung der Lungen-Tuberkulose im Hochgebirge ; Sonnenberger: Pyocyanase). Heft ä 85 Pf, Band (12 Hefte) M. 7'5(). Klinische Beiträge (I. B., H eft: Beiträge zur Klinik der Infektionskrankheiten und zur Immunitätsforschung, mit Ausschluss der Tuberkulose, M. 8, M. 6 ' ). Lehrbuch der Haut-und Geschlechtsleiden (l. Band : Jessn e r: Hautleiden und Kosmetik, M. 11 ; II. Band: Jessner: Geschlechtskrankheiten, M. 8 ' ).

49 49 Mackenzie - M üller: Krankheitszeichen und ihre Auslegung. M. 5'. O ehlecker: D i e Behandlung der Knochen- und Gelenktuberkulose mit o r t h o p a e d i s c h e n Massnahmen. M. 3. Gerber; D i e Untersuchung der Luftwege. M. 2'. Schmitt: Wirkliche und angebliche Schädigungen durch Salvarsan. M. 4 '. Dornblüth: Diätetisches Kochbuch, III. Auflage. M. 6. A b e l: Bakteriologisches Taschenbuch, XVII. Auflage. M. 2'. Schnirer: Taschenbuch der Theraphie, X. Ausgabe. M. 2'50. Orlowski D i e Schönheitspflege. III. Auflage. M. 2'50. T raugott: D i e nervöse Schlaflosigkeit und ihre Behandlung. III. Auflage. M. 2. Traugott: D e r Traum. M. 1'50 M uck: Krankheitsentstehung und Krankheitsverhütung und g e h e i m n i s s v o 11 e L e b e n s ä u sse r u n g e n des Körpers. M. 2'50. Schall: Berechnete ärztliche K o s t v e r o r d n u n g e n für Zuckerkranke. M. 5'50 s *» O d nakladništva Gustav Fischer, Jena: Centralblatt für die Grenzgebiete der Medizin und Chirurgie (XV I. B., Nro. 4, XVII. B. Nro Band ä M. 22 ). O d nakladništva J. F. Lehmann, München: Brühl; Lehrbuch und Atlas der Ohrenheilkunde, III. Auflage. M. 14', Naklada k ralj. g 1a v. grada Praga: Hlavni vysledky popisu obyvatelstva ze dne 31. XII v kräl. hlavnim meste Praze a obcech okolnich. Naklada kr. hrv. slav. dalm. zem. vlade u Zagrebu: Nemičić: Medicinski rječnik (Lexicon Medicum). Njemačko-latinskohrvatski. 2 sveska. K 20'. Lobmayer-Durst: Primaljstvo. V. izdanje. K 3'. Naklada jugoslavenske akademije u Zagrebu: Georgević: O topljivosti osnovnoga bismutova nitrata u vodi i u vodenim otopinama nekih soli, Preštampano iz Rada. Naklada Meddelanden fran k. Vetenskapsakademiens Nobelinstitut, Uppsala-Stockholm: Bubanović: Uber Molekülkomplexe in Lösungen und über die Verteilung einiger Körper zwischen Benzol und W a s s e r. Bubanović u. Arrhenius: Verteilung, Hemmung und Beschleunigung bei der Hämolyse. Naklada ces. kralj, školskih knjiga, Beč: Peričić: Somatologija i higijena čovjeka. K 1 '20. Naklada C. Albrechta, Zagreb. Biankini: Upoznavanje samoga se b e. K 3 ' Naklada knjižare S. F. Ognja nov i ča, Novi sad: Nenadović: Bolesti srca i krvnih žila K 2 '. Naklada knjižare S. B. Cvijanovića, Beograd: Paskol-Moro: Stoletni život. Celokupna higijena u 22 zapovesti. K Naklada Sokolske Matice, Ljubljana: Oražen: M e d ranjenimi srbskimi brati. K Naklada T. Pelicarić, Drniš: Marušić: Nauka o groznici (malariji). K 0 50.

50 50 Na u važenje gg. član ovim a Z bora, koji su zaosta li s u p latom članarine. Po zaključku odbora Zbora obustavit če se počam od 2. broja Liječnički Vijesnik svakome članu Zbora, koji za g ili dapače za nekoliko godina duguje članarinu, a do 15. veljače je ne namiri. Tekom mjeseca siječnja o. g. dobit će uz to svaki još posebnu opomenu s naznakom dužne svote, da točno bude obaviješten o svom dugu. Ovom broju priložen je za članove u Hrvatskoj i Slavoniji poštanski ček; neka se s njime sto prije kod uplate posluže. D r. W e is s, z. s. blagajnik. OD UREDNIŠTVA. S ovim brojem započinje Liječnički Vijesnik svoje 36. godište. Pred godinu dana razvilo je uredništvo svoj program i istaknulo glavne crte svog rada. Danas, nakon godinu dana, neka prosude objektivni i savjesni čitaoci, u koliko su se obećanja i nade uredništva ispunile. Liječnički Vijesnik je lane donio za cijelu četvrtinu više sadržaja, izgradio je odio za staleška pitanja, umnožio referate, pratio rad svih bolnica širom domovine i proširio krug suradnika time, da je predveo cio niz originalnih radnja prvih liječničkih uglednika braće Slovenaca i i Ceha. Uredništvo ne taji, da nije ni izdaleka postiglo svoju metu ; u prvom redu mora da se žali na nehaj i nemar naših praktičkih liječnika na ladanju, koji uporno šute, kao da u svojoj praksi ne nailaze na obilje zanimivih slučajeva i kao da u svom staleškom životu baš uvijek samo prolaze stazom glatkom i ravnom u zemlji, gdje tece med i mlijeko. Liječnički Vijesnik im je nudio svoje stupce, da s v e iznesu, što ih veseli i žalosti, što ih zanima i progoni no oni se glasom javnosti veoma slabo služe. U buduće bit će možda bolje. - U novo godište ulazi uredništvo s jednakim programom, te se opravdano nada, da će na započetoj stazi uspješno napredovati. Radi sve većeg interesa za staleška pitanja odijelilo je tu rubriku u sasma samostalni prilog, te se nada, da će time interes za ta pitanja samo podići. Uz to će nastojati, da privuče u kolo suradnika i ostale predstavnike slavenske medicinske znanosti, ponajpače Poljake i R u se ; uz dobar glas, koji danas L. V. u slavenskom svijetu uživa, bit će i to za cijelo moguće. Uredništvo će svim silama poraditi, da L. V. bude zaista dostojno glasilo hrvatske i slavenske medicinske znanosti Napokon se uredništvo pobrinulo i za ljepše i ukusnije vanjsko lice lista; estetičniji i higijenski dotjeraniji slog i cjelokupna oprema lista zaista će olakšati štivo i privući mnogoga, da s većim zadovoljstvom lista po stranicama svog jedinog medicinskog i staleškog organa, nego li dosele, kad smo i u tom pogledu imali dosta neprilika. Uredništvo i ovom prilikom moli sve kolege, da ga izdašno i svestrano podupiru a sa svoje strane obećaje, da će s v e poraditi, samo da nam naše jedino glasilo, naše mezimče i naš branič, poraste i cvate i svomu se idealu približi. List izlazi 15. u mjesecu na 2 do 3 arka s besplatnim prilogom Staleški Glasnik. Članovi Zbora liječnika dobivaju ga badava. Pretplata za nečlanove iznaša na godinu K 14*, na pol godine K 7 u inozemstvo godišnje K 16'. Rukopisi i svi dopisi šalju se na: Uredništvo L j j e č n i c k o g a Vijesnika (dr. Vladimir Jelovšek), Zagreb, Bregovita ul. 2, Telefon 840. Članarina, pretplate i sve ostale novčane pošiljke šalju se ili uplatnim listom kr ug.-hrv. pošt. štedionice Zboru liječnika ili poštanskom doznačnicom blagajniku dru. O s k a r u Weis su, Zagreb, Nikolićeva ul. 8. Telefon 762. Reklamacije radi Liječničkog Vijesnika imadu se izravno upraviti na Pučku tiskaru u Zagrebu, Marovska ul. 30. Oglase računamo prema našem novom cjeniku, koji na zahtjev kretom pošte šaljemo. Molimo u ime redovitog otpremanja lista, da nam se odmah točno javi svaka promjena boravišta. Zaključak redakcije 5. u mjesecu. Vlasnik i izdavatelj: Zbor liječnika kralj. Hrvatske i Slavonije u Zagrebu. U rednik: dr. Vladimir Jelovšek, Tisak Pučke tiskare, d. d. u Zagrebu.