LIJEČNIČKI VJESNIK GOD. L X I. ZAG R EB, V E LJAČA BROJ 2

Transkript

1 LIJEČNIČKI VJESNIK GOD. L X I. ZAG R EB, V E LJAČA BROJ 2 Iz očne klinike Sveučilišta u Zagrebu. Predstojnik: prof. dr. A. Botteri. O tuberkulozi oka.* Doc. dr. Andrija Špa n i ć. Očna tuberkuloza bila je starim liječnicima, p o čevši od Hipokrata pa sve do početka 19. stoljeća, nepoznata bolest. Prvi ju je opisao Autenr i eth. Nakon toga je opisao G r aef e solitami žilnični tuberkul u svinjskom oku, a već iste godine slijedi Jägerova publikacija, u kojoj je iznio svoja oftalm oskopska i m ikroskopska opažanja uz točan opis milijarne žilnične tuberkuloze. Iza toga je opisao A r c o l eo tuberkulozu rožnice, Gradenigo submiliame tuberkule šarenice, a Bouchet žilnice. Četiri godine kasnije, t. j , publicirao je K öster tuberkulozu spojnice, a P e rl s jedan slučaj kronične tuberkulozne iridociklitide sa konglobiranim šareničnim i milijamim mrežničnim tuberkulima opisao je Poncet tuberkulozu staklovine, a Abadie, Valude i Bock tuberkulozu orbite i suznih organa objavili su Graefe i Horner patološko-anatom ske nalaze kod milijarne žilnične tuberkuloze. K onačno je Sattler publicirao tuberkulozu vidnog živca, a Kohler tuberkulozu bjeloočnice. Prema tome vidimo, da je očna tuberkuloza bila uz nekoliko iznimaka zapravo nepoznata sve do pod konac p ro šlog stoljeća, t. j , kad su Vilim i R obert Koch otkrili tuberkulozne bacile. Tada istom postala je očna tuberkuloza poznata svim liječnicima. U poratno vrijeme dobila je međutim očna tuberkuloza veliko praktično značenje, te u neku ruku predstavlja n ov o područje ekstrapulmonalne tuberkuloze. Još pred dvadesetak godina predstavljao je tok tuberkuloznih očnih bolesti i raznolikost kliničkog nalaza pravu zagonetku. U današnje doba p o znato je okulistima ne samo značenje tuberkuloze za očne bolesti, nego pače i to, da očna tuberkuloza predstavlja u pretežnom broju slučajeva samo jedan dio opće tuberkuloze organizma, te da u većini slučajeva nastaje sekundarno kao metastaza krvnim putem iz nekog tuberkuloznog žarišta u tijelu, a samo vrlo rijetko prim am o, na pr. na vjeđama, suznim organima, spojnici i rožnici. S obzirom na ovu spoznaju predstavlja oko vrlo važno polje za istraživanje, ne samo za oftalm ologa nego također i ftizeologa. Osim toga daje očni nalaz često dragocjene podatke za cjelokupnu medicinu, ali važnost očne pretrage nije na žalost u drugim medicinskim strukama još uvijek dovoljno poznata i priznata. No bilo kako mu drago, ipak je ok o jedini organ u tijelu, u kojem m o žem o na živom tkivu pom oću procjepne svjetiljke i oftalm oskopa točno pratiti početak i tok bolesti u svim njenim fazama. M i danas znademo, da tuberku * Prem a nastupnom predavanju dne 22. X loza m ože napasti sve dijelove očne jabučice osim leće, koja međutim može uslijed tuberkulozne uveitide sekundarno oboljeti. Očna tuberkuloza nastupa kao eksogena bilo primarna ili sekundarna bolest. Primarna je očna tuberkuloza gotovo uvijek jednostrana (monolateralna), te se pojavljuje rijetko i to samo na vanjskim dijelovim a oka na vjeđama, suznim organima, spojnici i rožnici, dok drugi dijelovi oka nikad ne obole od primarne tuberkuloze. Sekundarna očna tuberkuloza nastupa u II. Rauk eovom stadiju. Bolest se pojavljuje obično o b o strano (bilateralno), što se osniva vjerojatno na elektivnoj senzibilnosti, te spada u grupu organo-sistematskih oboljenja. Ona predstavlja sekundarnu eksogenu bolest, koja dolazi u pretežnom broju slučajeva s očnom tuberkulozom, te nastaje metastatički krvnim putem iz nekog tuberkuloznog žarišta u tijelu. Budući da se žilna ovojnica (uvea) ističe obiljem žila, to je jasno, da je u prvom redu baš ona predisponirana za metastaze, koje se mogu smjestiti bilo u šarenici i zrakastom tijelu (iris et corpus ciliare), ili žilnici (chorioidea), ili po čitavoj žilnoj ovojnici. No osim tuberkuloznih očnih oboljenja imade vrlo velik broj očnih bolesti, koje nastaju uslijed drugih uzroka. Zbog toga treba kod očnih upala, kao i inače u oftalm ologiji i medicini, postaviti ne samo kliničku, nego također i etiološku dijagnozu, što je vrlo važno za ispravno prosuđivanje i uspješno liječenje bolesti, Stavljanje etiološke dijagnoze iziskuje u velikom broju slučajeva m nogo truda i muke zbog toga, što se na temelju kliničke slike m ože na žalost samo u vrlo m alenom broju slučajeva sa sigurnošću ustanoviti pravi uzrok bolesti t. j. u konkretnom slučaju tuberkuloza. Prem a tom e su vrlo rijetka tipična tuberkulozna očna oboljenja, a naročito ona žilne ovojnice. M eđu tipična tuberkulozna očna oboljenja, koja se očituju već po kliničkoj slici kao tuberkulozna, spada od primarnih eksogenih oboljenja tuberkulozni spojnični čir, a od sekundarnih konglobirani tuber- kuli šarenice i zrakastog tijela, solitarni tuberkuli, te milijarna i diseminirana tuberkuloza žilnice. Tuberkulozni spojnični čir pojavljuje se većinom na tarzalnoj spojnici, kod čega je vjeđa nešto odebljana. Čir je obično prekriven sivkasto-crvenkastim granulacijama, ili imade žućkasto-crvenkasto dno, koje je slaninastog izgleda. U okolini čira nalaze se mali, sivkasti, tuberkulozni čvorići ili izrasline poput pijetlove kreste.

2 110 Konglobirani tuberkuli dolaze bilo u šarenici ili u zrakastom tijelu, dok su stražnji dijelovi žilne ovojnice pošteđeni. Ova bolest nastupa u obliku sivkastih čvorića, koji se postepeno poput tumora povećavaju i ispunjuju prednju sobicu. Iza toga p ro dre bolest na izvan ili unutra u staklovinu. P erforacija na izvan nastupa kod konglobirane šarenične tuberkuloze obično na granici rožnice i bjeloočnice, a kod tumora u zrakastom tijelu više otraga u b jeloočnici. K od toga tuberkulozno tkivo razori i probije rožnicu odnosno bjeloočnicu, te na površini očne jabučice tvori tipične tuberkulozne čirove, koji nastaju uslijed kazeoznog raspadanja. Solitam i žilnični tuberkuli prekriveni su odlijepljenom mrežnicom, te ih je zbog toga u početku teško dijagnosticirati. No tokom vremena pojavljuje se obično i kod ove bolesti kazeozno raspadanje b jeloočn ice kao i tvorba tuberkuloznog čira na p o vršini očne jabučice. Konglobirani tuberkuli šarenice i zrakastog tijela, kao i solitam i žilnični tuberkuli, predstavljaju dosta rijetke bolesti, te se pojavljuju većinom kod bolesnika, koji boluju od tuberkuloze kostiju i zglobova, a m nogo rjeđe kod onih s teškom plućnom tuberkulozom. Prognoza je kod ovih vrsta bolesti n e povoljna ne samo quoad oculum zbog ftize očne jabučice, koja nastupa iza perforacije, nego također i quoad vitam, jer bolesnici većim dijelom umiru uslijed tuberkulozne kaheksije ili od tuberkulozne meningitide. M ilijam a žilnična tuberkuloza nastupa akutno kod bolesnika s općenitom, diseminiranom, milijarnom tuberkulozom, koja brzo dovodi do smrti. T u berkulozni čvorići razvijaju se redovno u žilnici, a rjeđe u šarenici, premda se tuberkulozni bacili rasiju po čitavoj očnoj jabučici. M ilijam e tuberkulozne čvoriće u žilnici m ožem o ustanoviti samo pom oću oftalm oskopa, k od čega se na očnoj pozadini vide u početku sivkaste mrlje. V eličina ovih čvorića varira između oftalm oskopske vidljivosti do promjera od 2 3 mm. V eći čvorići nastaju slijevanjem manjih. B o t t er i kaže, da čvorići, računajući od momenta oftalm oskopske vidljivosti, mogu u roku od 8 dana narasti do navedene veličine. Nalaz ovih čvorića služi za diferencijalnu dijagnozu između milijame tuberkuloze i drugih teških bolesti kao što je tifus i sepsa, Diseminirana tuberkulozna upala žilnice pojavljuje se sa mnogobrojnim, pojedinačnim, sivkastožućkastim mrliama, zbog čega je m ožem o nazvati kroničnom m ilijam om tuberkulozom žilnice. Ova bolest poznata je istom od god., kad ju je opisao v. Michel i njegovi učenici (B o ug a r t z, Bach, D e n ig). Uz navedena tipična tuberkulozna oboljenja imade čitav niz netipičnih tuberkuloznih očnih procesa, a naročito kroničnih t. zv. idiopatskih uveitida, čija je etiologija još pred kratko vrijeme bila gotovo p otpuno nepoznata, premda je v. M ichel v e ć g o dine tvrdio, da su i te bolesti u pretežnom broju slučajeva tuberkuloznog podrijetla. No ne samo da su se v. M ich elovom shvaćanju protivili tadanji stručnjaci, nego njegovi radovi nijesu dobili također ni kasnije ono priznanje, koje su zavrijedili. M eđu netipična tuberkulozna oboljenja spadaju: 1. parenhimatozna keratitida, koja je u 10% slučajeva tuberkulozne, a u 90% luetične naravi. 2. K eratoskleritida, koja m ože osim uslijed tuberkuloze nastati još kao posljedica luesa i uloga. 3. Episkleritida i skleritida, koje se u jednom dijelu slučajeva razvijaju kao tuberkulozna oboljenja, ali obično u vezi sa tuberkuloznom uveitidom, a kod drugih slučajeva su luetičnog ili reumatskog podrijetla. 4. Razne t. zv. idiopatske uveitide (ne obazirući se a) na tipične tuberkulozne iridociklitide, koje nastaju u obliku milijamih i solitarnih tuberkula u šarenici, i b) na tipične horioitide kao što su milijama, diseminirana i konglobirana tuberkuloza (pseudogliom a) žilnice. 5. Razna tuberkulozna m režnična oboljenja (diseminirana i juksta-papilama horioretinitida, proliferirajuća retinitida), te konačno periflebitida ili juvenilna angiopatija, koja se očituje recidivirajućim k rvarenjima, te dolazi k od mladića. 6. Intraokularna ili retrobulbam a neuritida i atrofija vidnog živca uslijed solitarnih tuberkula. 7. Tuberkulozna adenitida suzne žlijezde. 8. Tuberkulozna dakriocistitida sa fistulom suzne vrećice. 9. Periostitida i karies orbitalnog ruba, koje su češće u vezi sa oboljenjem paranazalnih sinusa. Budući da se na temelju kliničke slike može pravi uzrok bolesti ustanoviti samo kod tipičnih slučajeva, dakle u razmjerno malenom broju slučajeva, to smo kod postavljanja etiološke dijagnoze bili prisiljeni tražiti pom oć na dragoj strani, kao na pr. kod interniste, što je često dovodilo do zablude. Tako se na pr, do nedavna smatralo dovoljnim dokazom, da tuberkuloza nije uzrokom uveitide, ako je kod bolesnika bio intem istički nalaz negativan, a isto tako i onda, ako je proces na plućima i pleuri bio neznatan, bez ikakovih svježih i aktivnih tuberkuloznih manifestacija u drugim dijelovima tijela. S obzirom na činjenicu, da velika većina bolesnika s teškom tuberkulozom ne boluje od specifične očne bolesti, to se intemistim a činilo posve prirodnim, da se takova oboljenja ne mogu razviti, p ogotovo kod bolesnika na ok o zdravih, kao i onih, k od kojih su postojale samo lake, latentne tuberkulozne prom jene u plućima. K od ovakovog interaističkog shvaćanja bili su okulisti prinuđeni, da sumnjajući u internističko stanovište, potraže obiašnjenje etiologije bilo pom oću dragih pomagala, ili na temelju oboljenja dragih organa, zbog čega su mišljenja još i danas podijeljena. Tako bečka škola (Meller) zastupa mišljenje, da u većini takovih slučajeva dolazi u obzir tuberkuloza k ao etiologija, dok am erička i engleska škola nastoje objasniti uzrok bolesti pom oću fokalne infekcije, t. j. da ovakove očne bolesti nastaiu bakterijelnom m etastazom uslijed nekog malenog gnojnog žarišta u tijelu, kao što je kronična tonzilitida, granulomi zubnih korjenova, upala slijepog crijeva, žučnog mjehura, paranazalnih šupljina, prostate itd. Premda se k od nekih slučaieva m ože smatrati mišljenje am e ričke i engleske škole opravdanim, to ipak k od v e like većine bolesnika sa kroničnom uveitidom p o stoji tuberkulozna etiologija. Za ilustraciju prilika osvrnut ću se na M e l l era, koji na jednom miestu s potpunim pravom kaže:»t ko imade posla s bolesnicim a iz raznih zemalja, te imade zgode pratiti etiološka i terapeutska naziranja liječnika iz raznih država, taj znade, kako se ovakove bolesti različito liječe. Tako se na pr. kod takvih bolesnika iz Am erike i Engleske, a u posljednje vrijeme i iz Francuske, preporučuje vađenje svih bolesnih i sumnjivih zuba, tonzila, slijepog crijeva itd., dok se kod dragih bolesnika provodi liječenje internim lijekovim a i dijetetskim kurama zbog pretpostavke, da postoji neko crijevno otrovanje, dok se k od nekih preporučuje i provodi zračenje.«

3 I ll Uzmemo li u obzir, da se i za diseminiranu horioiditidu, koja predstavlja tipično tuberkulozno oboljenje, nije priznala tuberkulozna etiologija samo zbog toga, što je intem istički nalaz bio negativan, tada nije nikakovo čudo, što se je također drugdje tražilo objašnjenje i za one bolesti žilne ovojnice, kod kojih se klinička slika ne razlikuje od procesa, koji imadu neki drugi uzrok kao što je sifilis, reumatizam, uratička diateza, razne infekciozne bolesti itd. K od toga se često dešavalo, da u organizmu imade istodobno više bolesti, od kojih svaka pojedina m ože izazvati uveitidu, zbog čega je problem etiologije jos kompliciraniji. Klinička slika i tok tuberkuloznih očnih bolesti je različit. Tuberkulozni procesi na oku mogu se češće iz nepoznatih razloga na izvjesno vrijeme smiriti ili nestati,a kasnije se mogu opet iz nepoznatih razloga ponovno pojaviti. A k o se u međuvremenu provede n ek o liječenje, razumljivo je da će liječnik pripisivati uspjeh svojoj terapiji, koju je provodio u drugom smislu. Poznato je na pr., da aplikacija sive živine masti utječe povoljno na žilnične upale i to ne samo na one luetične naravi, nego djeluje kao sredstvo za resorpciju i na upale, koje nastaju uslijed drugih uzroka. Svakako treba smatrati, da je uzrok ovakovim oboljenjima katkada kombiniran, te se liječenje mora provesti u više pravaca, koji dolaze u obzir., M i međutim danas znademo, da tuberkulozna očna upala dolazi samo k od v rlo m alenog broja slučajeva s teškim promjenama na plućima (ca 10%), a u ca 30% slučajeva imade očna tuberkuloza, paralelnu prognozu s intratorakalnim procesom, dok se kod ogrom ne većine slučajeva (ca 60%) radi samo o neznatnim promjenama hilusnih žlijezda, koje je često teško klinički ustanoviti. U takovim slučajevima moramo se poslužiti rentgenskom snimkom. No kod velike većine slučajeva s očnim bolestim a pokazuje rentgenska snimka na plućima kao i kod drugih organskih oboljenja samo takove promjene, koje o d govaraju intersticijalnoml čvorastom obliku ograničene benigne, milijam e tuberkuloze t. j.»tuberculosis miliaris discreta«ili postpleuritičnom fibroznom obliku i recidivirajućoj tuberkuloznoj pleuritidi, kod kojih rado nastupa hem atogeno rasprostranjenje tuberkuloznih bacila. U pravo ov o hem atogeno rasprostranjenje tuberkuloznih bacila imade vrlo važnu ulogu za tuberkulozna očna oboljenja uopće, a napose za oboljenja žilne ovojnice, koja nastaju hematogenim putem. Budući da su ovakova kronična oboljenja žilne ovojnice izazvana tuberkuloznim bacilima, koji su se iz nekog tuberkuloznog žarišta rasijali po tijelu, to Meller zaključuje,da u neko stanovito vrijeme cirkuliraju tuberkulozni bacili u krvi. K ao dokaz za hematogeno cirkuliranje tuberkuloznih bacila služi nam sve veći broj slučajeva, kod kojih je iz kolajuće krvi uspjelo naći tuberkulozne bacile, koji barem privremeno za vrijeme prvog napadaja ili recidiva cirkuliraju u krvnom optoku, što je prvi ustanovio Löwenstein. Krvnim optokom mogu bacili dospjeti u očn o tkivo, te izazvati upalu. A k o tuberkulozni bacili kolaju u krvnom optoku, ne mora doći do letalne milijarne tuberkuloze (Löwenstein), kako se je to prije smatralo, nego rasprostranjenje bacila može proći bez ikakovih znakova i spontano nestati, ili m ože izazvati lake smetnje kao što je glavobolja, povišenje temperature, mlohavost, klonulost itd., a samo k od nekih slučajeva prouzrokuje svježi tuberkulozni proces, koji se razvije na mjestu, gdje je kolanje krvi usporeno. O vo dolazi u obzir u prvom redu za žilnu ovojnicu, koja predstavlja prikladno tlo za krvne metastaze uopće,a napose za tuberkulozne, zbog n aročitog afiniteta žilne ovojnice prema tuberkuloznim bacilima. Naravno, da se tuberkulozni bacili mogu smjestiti također i u bjeloočnici, mrežnici, vidnom živcu, kao i u drugim dijelovim a tijela (zglobovi, kosti itd.). Premda je bilo poznato, da tuberkulozni bacili kolaju krvlju i da na taj način mogu doći u oko te izazvati upalu, ipak nije uspjelo naći tuberkuloznih bacila u samom, oku, osim kod tipičnih slučajeva s očnom tuberkulozom kao što su slučajevi sa konglobiranom tuberkulozom šarenice i zrakastog tijela, solitarnim tuberkulima, te m ilijam om tuberkulozom žilnice, kod kojih nastupa obično letalni završetak, pa je na taj način om ogućena patološko-anatom ska pretraga, kojom su nađene u histološkim preparatima tipične tuberkulozne prom jene kao i tuberkulozni bacili u kazeoznom tkivu. K od netipičnih očnih o b o ljenja bilo je teško ili gotovo nem oguće dobiti za pretragu dijelove ili čitavu očnu jabučicu u vrijeme, kada je proces na oku bio još svjež zbog toga, što se bolesno ok o nije m oglo žrtvovati radi histološke p retrage. U kasnijem toku bolesti, kada je oko zbog sekundarnih promjena uništeno i uz dozvolu enukleirano, tada je v eć redovn o b io histološki nalaz negativan, te se nijesu m ogli naći karakteristični tuberkulozni čvorići s epiteloidnim i golemim stanicama, kao ni kazeozno raspadanje i tuberkulozni bacili. No mi u današnje vrijeme znamo, da k od tuberkuloznih očnih oboljenja dolazi do čitavog niza manifestacija počevši od infiltracije sitnim stanicama, pa sve do vrlo teških eksudativnih upala bez tipičnih čvorića, što ovisi o virulenciji i količini bacila, kao i obram benoj snazi organizma. Meller-ova je neprocjenjiva zasluga zbog toga, što je pomaknuo s mrtve točke komplicirani problem o tuberkuloznoj etiologiji očnih bolesti uopće, a napose uveitida, te je na taj način om ogućio ispravnu etiološku dijagnozu i ispravno liječenje takovih bolesnika. Budući da kliničkim i patološkim ispitivanjem samog oka nije dobio rezultata, to je pokušao riješiti taj problem u saradnji sa ftizeolozima, serolozim a i rentgenolozim a pretragom cijelog organizma na tuberkulozu, reakcijom prema tuberkulinu i naročito rezultatima antituberkuloznog liječenja. On je došao do zaključka, da neznatni intratorakalni nalaz nije dovoljan, da potvrdi etiološku dijagnozu. T o isto vrijedi i za pozitivni rezultat, koji se dobije pom oću raznih intrakutanih ili supkutanih tuberkulinskih proba. N o ako se kod toga pojavi pozitivna fokalna reakcija na oku, tada se toj reakciji mora priznati nesumnjivo dijagnostičko značenje. U prilog tuberkuloznoj etiologiji govore i pozitivni rezultati liječenja ovih bolesti pom oću tuberkulinskih preparata. Meile r-u je konačno uspjelo odgojiti kulturu tuberkuloznih bacila iz jednog enukleiranog oka sa recidivirajućom upalom, te je na taj način potkrijepio svoju tvrdnju i četvrtim dokazom, da se kod kronične uveitide nepoznatog podrijetla (uveitis idiopathica) radi u velikom broju slučajeva o tuberkuloznoj etiologiji. Prema tom e g ovore za tuberkuloznu etiologiju u većini slučajeva uveitide nepoznatog podrijetla slijedeća četiri dokaza: 1. Pozitivni nalaz neznatnih iniratorakalnih promjena. 2. P ozitivna fokalna reakcija na tuberkulin. 3. Uspjesi anti-

4 112 tuberkuloznog liječenja i 4. Tuberkulo-bacilem ija u oku uz onu u organizmu. Osim toga uspjela je Meile r-u kultura tuberkuloznih bacila i iz ozlijeđenog oka sa simpatičnom oftalmijom, te zbog toga zaključuje, da i simpatična oftalmija predtsavlja endogenu, bacilam u bolest. Pita se, na koji način možem o dokazati, da se kod bolesnika s očnim oboljenjima, koja su sumnjiva na tuberkulozu, radi zaista o postojećoj ili preboljeloj tuberkulozi, odnosno da se barem sa stanovitom vjerojatnošću isključi tuberkulozna infekcija, što je naročito važno kod onih slučajeva, kod kojih je interni i rentgenološki nalaz kao i direktni nalaz u krvi negativan. Na to pitanje m ože se odgovoriti, da za takove slučajeve predstavlja specifična dijagnostika jedino sredstvo, odnosno mogućnost, pom oću kojega m ožem o ustanoviti, da se radi ili ne radi o tuberkuloznoj infekciji. Specifičnu dijagnostiku provodim o na taj način, da kod bolesnika apliciramo imtrakutano ili supkutano bilo koji tuberkulinski preparat, te da na taj način ustanovimo, dali kod bolesnika postoji alergija protiv otrova od tuberkuloznih bacila ili ne p o stoji. Međutim pozitivni rezultat na mjestu aplikacije ne predstavlja još dovoljan dokaz, da se zaista radi 0 tuberkuloznoj očnoj bolesti isto tako, kao ni n e znatni internistički nalaz. No nastupi li uz lokalnu 1 fokalna reakcija na oku, ili se liječenjem pom oću tuberkulinskih preparata postignu pozitivni rezultati, tada se bez sumnje mora priznati, da se u istinu radi o tuberkuloznom očnom oboljenju. Mi smo u prošlom deceniju upotrebljavali u dijagnostičke, a isto tako i u terapeutske svrhe razna sredstva i to u glavnom tuberkulin (Alttuberkulin K och) i bacilam u emulziju (Neutuberkulin-Bazillenemulsion). K od toga želim odmah naglasiti, da su bile intrakutane, a naročito supkutane p robe s ovim preparatima prežestoke, a uz to su i opasne za oko zbog prejake fokalne reakcije. Zbog toga smo prestali aplicirati ova sredstva, te smo p očeli upotrebljavati tebeprotin (Toenniessen), čije prednosti ističe naročito Ur b ane k. Tebeprotin se sastoji iz proteina, koji su izolirani iz tuberkuloznih bacila, te za razliku od dragih tuberkulina ne sadrži tuberkulo-toksina. Prema dosadanjim iskustvima treba i tebeprotin injicirati intrakutano,a ne supkutano zbog toga, što je intrakutana aplikacija gotovo bezopasna. Opreznije treba postupati jedino kod bolesnika sa centralnim i paracentralnim promjenama, da ne bi uslijed prežestoke reakcije u području žute pjege došlo do p roširenja procesa, što bi bilo štetno za centralni vid. Interesantno je, da kod mnogo slučajeva već nakon dijagnostičke aplikacije tebeprotina nastupa p ob oljšanje samog procesa, zbog čega se smanjuju mutnine u staklovini, koje nastaju k od uveitida, kako je p o znato, uslijed patološke eksudacije. K ada smo pom oću dijagnostičkog ispitivanja ustanovili najnižu koncentraciju Tebeprotina, koja još izaziva na mjestu intrakutane aplikacije pozitivnu reakciju u koži, tada započinjem o liječenje malim dozama 10 puta slabije koncentracije od one, koja je izazvala reakciju. D oze se postepeno pojačavaju. Terapeutski uspjeh m ože se očekivati samo onda, kada apliciramo doze, koje m ogu izazvati stanoviti podražaj u bolesnom tkivu. No ovaj podražaj ne smije biti prejak, da ne bi uslijed fokalne reakcije nastupilo pogoršanje bolesti. Zbog toga je potrebno, da liječenje barem u početku provodi okulista, koji je u stanju, da pom oću oftalm oskopa i drugih p o magala kontrolira nalaz u oku. Istom nakon stanovitog broja injekcija m ože se liječenje prepustiti praktičnom liječniku, kod čega mora bolesnik češće doći na kontrolu okulisti. Liječenjem pom oću tebeprotina, koje na žalost traje općenito jako dugo, postizavaju se kod tuberkuloznih očnih bolesti uopće, a napose k od žilničnih, vrlo dobri rezultati. K od svježih slučajeva nastupa poboljšanje dosta brzo, dok kod teških i starijih slučajeva dolazi do poboljšanja istom kasnije, a liječenje traje naročito dugo. Zbog toga je važno, da se kod žilničnih bolesti,a napose kod makularnog ili param akulam og procesa, uz liječenje tebeprotinom, započne terapija sa živinim preparatima, koji bez obzira na etiologiju djeluju vrlo brzo i povoljno na žilnične promjene. Osim tebeprotina, koji djeluje vrlo povoljno kod očne tuberkuloze, upotrebljujem o u dijagnostičke i terapeutske svrhe tbc. A O vakcinu po japanskim autorima: Arimi, Aoyami i Ohnawi. Ova vakcina sastoji se iz kulture tuberkuloznih bacila, koji su dodatkom saponina iz»sapindus mucurosi japonica«izgubili otpornost za kiseline. Uz terapeutsku aplikaciju A O vakcine, dajemo injekcije 3% otopine kalcijevog jodata, a osim toga je poželjno,da se provodi klim atsko liječenje. Na temelju naših ispitivanja i terapeutskih rezultata m ožem o ustvrditi, da je liječenje A O I. vakcinom bilo vrlo uspješno kod pretežnog broja slučajeva, te smo postigli znatno bolje rezultate nego bilo kojim tuberkulinskim preparatom. Rezultati su bili naročito povoljni kod svježih žilničnih procesa kao i k od slučajeva, k od kojih je v eć prije aplicirano više injekcija ili kura s drugim tuberkulinima, te su se zbog svoje očne bolesti morali ponovno podvrći tuberkulinskoj terapiji. Ovi su bolesnici postali naime tok om v re mena anafilaktički protiv bjelančevine, koja se nalazi više ili manje razgrađena u svim dosadanjim tuberkulinima, pa se zbog toga k od njih sa starim tuberkulinima nije m ogao više postići povoljan rezultat, nego su tuberkulini pače u nekim slučajevima djelovali samo štetno. K od takovih slučajeva možem o provesti uspješno liječenje jedino još pom oću A O vakcine, koja ne pokazuje anafilaktične reakcije. Prema navedenom predstavlja A O vakcina sredstvo, koje ne djeluje anafilaktički, zbog čega se aplikacijom ove vakcine mogu lakše spriječiti anafilaktične reakcije uvealnog tkiva kao i recidivi kod kronične uveitide. Budući da su s A O vakcinom p o stignuti dobri rezultati i kod simpatične oftalmije, to se m ože smatrati, da i kod ove imade važnu ulogu anafilaksija. Prema tom e je važno, da se i k od simpatične oftalmije apliciraju samo ona sredstva, koja ne djeluju anafilaktički. M edu ova sredstva spada prema dosadanjem shvaćanju A O vakcina kao i teški metali i njihove soli. Premda k od slučajeva sa tuberkuloznim očnim bolestim a djeluje vrlo dobro tebeprotin, a naročito A O vakcina, ipak imade autora, koji u glavnom preporučuju klimatsko liječenje na visokim bregovim a (kao na pr. Werdenberg, koji radi u sanatoriju u Davosđorfu) ili srednje visokim bregovim a (W e g - n e r i Stromburg). No za klimatsko-sanatorijsko liječenje postoje poteškoće u tom, što liječenje dugo traje, te je prema tom e skupo. Što se tiče terapije očne tuberkuloze mi provodim o općenito liječenje roborancijom (riblje ulje, arsenovi i željezni preparati), rezorbencijam a (siva živina mast), aplikacijom kalcijevih preparata i tebeprotina, ili što

5 113 je bolje, A O vakcine, te jodovih preparata, ako bolesnik ne dobiva živinih preparata. Hrana mora hiti miješana uz dodatak v o ća i variva, te mora sadržavati osobito bjelančevinu, mast i vitamine. Lokalno liječenje provodim o na način, koji je poznat svakom liječniku (zaštitne naočale, atropin, dionin, topli oblozi, pijavice, supkonjunktivalne injekcije kuhinjske soli itd.). Liječenjem na ovaj način postigli smo k od tuberkuloznih,a isto tako i skrofuloznih očnih bolesnika, uz nekoliko iznimaka povoljne i zadovoljavajuće rezultate. Prema tom e vidimo, da se pom oću specifičnog i uobičajenog općenitog i lokalnog liječenja mogu postići dobri rezultati, samo treba kod liječenja postupati oprezno i primjenjivati kod svakog bolesnika, v eć prema stanju bolesti, samo ona sredstva, za koja postoji indikacija. N apose želim istaći, da je tuberkulozna etiologija k od očnih bolesti kud i kamo češća, nego se to pred kratko vrijem e smatralo. T ak o mi iz kliničkog iskustva znademo, da tuberkuloznog podrijetla mogu biti najraznovrsnija očna oboljenja, od tuberkuloze vjeđe, suzne žlijezde, suzne vrećice, spojnice, rožnice, bjeloočnice, pa do mrežnične periflebitide i papilitide, a dapače i takova oboljenja, za koja se prije nije ni pomišljalo, da bi m ogla biti tuberkuloznog p od rijetla kao na pr. retrobulbarna neuritida. Interesantno je, da se tuberkulozna upala žilne ovojnice (chorioiditis) m ože pojaviti i kod starih osoba od 60 i više godina, koje su prije bile uvijek potpuno zdrave. 0 jednom takvom slučaju, kod kojega je došlo do enukleacije uslijed sekundarnog glaukona i drugih teških promjena, imademo lijepe histološke preparate, koji potvrđuju ove navode. K onačno želim istaknuti, da je veom a važno i neophodno potrebno,da se nastave dijagnostička i terapeutska ispitivanja ove teške i dugotrajne očne bolesti, koja zaprema među očnim bolestima vrlo velik postotak, te kod mnogih i mnogih bolesnika uzrokuje jako oslabljenje vida ili dapače i sljepoću. Iz dermatovenerološke klinike u Zagrebu; predstojnik: prof. dr. F. Kogoj. Prilog istraživanju oštećenja kose vodikovim prijekisom. Dr. Šime Č a j k o v a c. Spoznaja, da se kod vlasi prepariranih v o d ik o vim prijekisom dostiže granica elastičnosti već kod tri puta manjeg opterećenja negoli kod kontrolnih vlasi iste osobe1, navela nas je na podrobniju analizu toga problema. Htjeli smo na drugi način potvrditi v eć prije nađenu pojavu o različitim područjim a elastičnosti kose, a istodobno točnijim načinom ispitivanja potražiti, da li postoje korelacije s obzirom na druga neka fizikalna svojstva između prepariranih i neprepariranih vlasi. Za pokuse su nam služile smeđe vlasi ženske osobe, s kojom smo v eć prije izveli niz pokusa, tako da sadanje rezultate ispitivanja m o žemo direktno usporediti s onima, koje smo dobili drugom m etodikom. Definiramo li ukratko kvalitet kose, koju smo podvrgli ispitivanju, m ožem o reći, da kod kose oduzete s tjemena, srednja vrijednost promjera (od 300 ispitivanih vlasi) iznosi 64,413 mikrona, srednji otklon ± 13,37, a varijacioni koeficijent 20,75. Prema tim podatcim a vidimo, da je ispitivani materijal s obzirom na navedene vrijednosti neizjednačen, jer je srednji otklon i varijacioni koeficijent vrlo velik. Nepreparirane i vodikovim prijekisom preparirane vlasi ispitivane su po uzoru ispitivanja vune na»deforden«aparatu, koji bazira na principu precizne vage; s jedne strane vage uz p om oć okvira s o tv o rom od 5 mm učvršćena je vlas za ispitivanje, a s druge strane, kao protuteža, opterećuje se zdjelica aparata jednolikim opterećenjem destiliranom v o dom na taj način, da u jednoj minuti iznosi opterećenje 20 ccm destilirane vode, t. j. 20 gr. Prema tome je nosivost vlasi izražena u gramima, jer odgovara količini protekle vode od početka pokusa do loma kose. Aparat je udešen tako, da se čitavo rastezanje vlasi prenosi s pom oću naročita mehanizma na začađen papir, koji se poslije završena pokusa fiksira.1 1 Derm. Ztschr. Bđ. 77, str g U godna mi je dužnost i na ovom e m jestu zahvaliti g. ing. N. M arenčiću, asistentu zavoda za živinogojstvo, za susretljivost i m noge naputke, pri radu na»deforden «aparatu. D obivena dužina grafikona, debljina promjera vlasi, nosivost i procenat rastežljivosti od ishodne do k o načne vrijednosti uneseni su na grafikon i služili su za dalju analizu i uspoređivanje fizikalnih svojstava prepariranih i neprepariranih vlasi. Čitav ispitivani materijal razdijeljen je u pet grupa, od kojih grupa A predstavlja neprepariranu kosu, a grupa B kosu prepariranu s 10% vodikovim prijekisom kroz jedan sat; u grupi C su vlasi, koje su kroz 1 sat preparirane s 20% vodikovim prijekisom, a u grupi D kroz isto vrijeme s 30% vodikovim prijekisom. Pokusi, koje smo označili grupom E, trebaju pokazati, da li se vlasi s obzirom na fizikalna svojstva razlikuju od C i B grupe. Nije naime p o znato, da li se i koliko se fizikalna svojstva vlasi m eđusobno razlikuju, ako umjesto 20% otopinom H2O 2 kroz jedan sat izvrgnem o kosu djelovanju 10% vodikova prijekisa kroz dva sata. Drugim riječima, da li fizikalna svojstva u jedinici vrem ena više stradaju zbog koncentracije oksidacionih sredstva, ili se m ožda m ože postići isti uspjeh izbljeđivanja uz razmjerno manje oštećenje strukture vlasi, ako se vrijeme oksidacije produži, a koncentracija oksidiranog sredstva smanji. Znatnije razlike između tih dvaju načina oksidacije bile bi danas od vrlo velikog praktičnog značenja, kad je izbljeđivanje vlasi v od ik o vim prijekisom svakodnevna pojava. V eliki broj grafikona (300) ne dopušta nam, da čitav ispitani materijal iznesemo pojedinačno, već rezultate tih ispitivanja iznosimo sumarno za svaku grupu. Grafički prikazano rastezanje vlasi pruža nam potvrdu za v e ć izneseno mišljenje o postojanju p o dručja rastezanja i elastičnosti kose. Iz priloženih frafikona vidimo otpor, koji vlas daje pri rastezanju, aj otpor nije u svakom momentu jednak, jer se vlas na jednako opterećenje rasteže nejednako, a tek u manjim granicama, prije navedenim područjim a e la stičnosti, rastezanje je linearno. Na grafikonu ujedno jasno vidimo, da najveći otpor rastezanju nalazimo

6 u samom početku opterećivanja, i tek kad taj otpor popusti, vlas se k od jednolikog daljeg op terećivanja 20 gr. u minuti rasteže mnogo brže, da se iza nekog vremena pojavi u njoj ponovni otpor, koji m ože kraće ili duže vrijeme prkositi daljem raprvoga (grafikon XXIII XXIV ); rijetko se lead vidi, da se kosa rasteže više manje pravilno bez tendencije pokazivanja ikakva područja elastičnosti (grafikon X X V do XXVII) ili (grafikon XXVII XXXI) p o sve nepravilno (iako gdjekad s tendencijom mjesti- G rafikon I. IV. G rafikon X X III. X X IV. G rafikon V. VI. stezanju. Iz navedenih brojčanih vrijednosti na grafikonu lako je izračunati, da veličina otpora ne zavisi od debljine promjera vlasi. Tako na pr. vlasi promjera 69 mikrona imadu nosivost od gr. (grafikon I IV), dok vlas (grafikon V) s tanjim p romjerom (66 mikrona) m ože do loma podnijeti veće opterećenje (89 gr,). Isto tako vlas sa 75 mikrona u promjeru (grafikon VI) imade granicu nosivosti kod G rafikon V II. X IV. 83 grama, dakle manju negoli vlas sa 66 mikrona promjera. Prema tome općenito shvaćanje, da deblja vlas ima veću nosivost od vlasi s tanjim promjerom, nema apsolutne vrijednosti, v e ć ima m nogo izuzetaka, što ide u prilog individualiteta kose. K oji su to drugi faktori, koji karakteriziraju individualitet kose, nije još poznato. G rafikon X V. X X II. U potvrdu individualiteta kose m ože nam poslužiti i grafički prikaz rastezanja kose. D ok se u najvećem broju neprepariranih vlasi nalaze prije navedena tri područja rastezljivosti vlasi s obzirom na opterećivanje u longitudinalnom smjeru (osim već iznesenih grafikona vidi još grafikon od VII XIV), nalazimo vlasi, koje pokazuju ne tri, već 5 izrazitih različitih područja elastičnosti (grafikon XV XXII), ili je treće područje jednako jako, štaviše, jače od mične pravilnosti). Neki od tih grafikona daju naslućivati, da se radi o dijelovima pravilnog rastezanja, kod čega je zbog promijenjene strukture stabljike vlasi ili njene građe koji je od područja ispao, a ostali faktori, koji odlučuju o drugim područjima, ostali su čitavi, poradi čega rezultira naoko posve nepravilno rastezanje (grafikon XXVIII, X X IX i XXXI), G rafikon X X V. X X V II. Što se tiče postotka frekvencije različitih tendencija rastezanja, m ožem o na bazi naših 50 grafikona A grupe, koja predstavlja neprepariranu kosu, iznijeti, da smo tri područja elastičnosti mogli n e sumnjivo utvrditi u 66% slučajeva. Pribrojimo li k tom e grafikone, koji pokazuju dijelove tih krivulja, dobivam o približno 70% neprepariranih vlasi s tri područja rastezljivosti. Od preostalih 30% otpada 20 25% na krivulje s pet područja elastičnosti, dok se kod 5% rastegnutih vlasi nije m ogla utvrditi nikakva pravilnost, iako se u početku i u tim vlasima G rafikon X X V III. X X X I. opaža mnogo jači otpor negoli kod već započetog rastezanja (grafikon X X V i XXVI). Analizom lanom etrijskog ispitivanja kose ok sidirane kroz jedan sat 10% vodikovim prijekisom (vlasi B grupe) v eć na prvi pogled vidimo, da su grafikoni (XXXII LIH) rjeđi negoli kod A grupe. Nema tu više u početku one solidne otpornosti, koju smo navikli vidjeti na defordenskim grafikonima u onom dijelu, koji predstavlja I., a gdjekad i III područje elastičnosti (a tek u nekim prilikama i V područje elastičnosti kao u grafikonu XVI, XVII, XIX, X X i XXII), već je otpornost kose u cijelosti smanjena. No ipak i tu m ožem o vrlo lako zamijetiti pojedina područja, kako se vidi na priloženim grafikonima (XXXII LIV), samo su nešto rjeđa. G rafikon X X X II, X X X V I.

7 115 P rvo područje elastičnosti je gotovo u svim grafikonima dosta izraženo vjerojatno s razloga, što kosa nije prije pokusa isprana 96% alkoholom, kako smo to učinili prije, kad smo radili na A retz- M archioninijevu aparatu, već smo je kako bi se kosa prije oksidiranja manje oštetila isprali 4% G rafikon X X X V II. X L IV. alkoholom. Grafikoni XXXII X X X V I prikazuju»defordenske«snimke vlasi grupe B s tri područja rastezanja, a X X X V II XLIV s pet područja rastezanja. Zanimljivo je, da smo u toj B grupi naišli na mnogo veći postotak vlasi, koje pokazuju pet područja elastičnosti. Tu vrstu rastezanja našli smo u toj grupi kod 44% vlasi (za razliku od 25% kod A grupe). Tri faze rastezanja našli smo u 22% ispitivanja (u A grupi 70%!), dok se u 34% slučajeva nije m oglo odrediti, kojoj grupi rastezanja pripadaju, jer su pokazivale znatniju razliku od dosadašnjih pravilnih rastezanja ili su se rastezale vrlo nepravilno, kako to pokazuju grafikoni XLV LIII. Prema tome bi se činilo, kao da se neka područja rastezljivosti rascijepe, pa da zbog toga rezultira više faza elastičnosti; po tom e shvaćanju v eći broj faza rastezljivosti govorio bi za oštećenje kose. vrijednost na 22,40 (t. j. rastezljivost se je od 89,40% grupe A, popela na 111,80% kod grupe C). Sve te navedene karakteristike nalazimo u grafikonima LIV LXV. Tendencija rastezanja u tri faze u tim se snimkama p osve izgubila, dok se pet područja elastičnosti na nekim snimkama vide vrlo jasno. Od 50 pokusa dobili smo samo u 6 primjeraka označena tri područja. Držimo, da bi se i ta tri područja posve izgubila, da smo prije pokusa jačim alkoholom o d stranili mast s vlasi. A naliza»defordenskih«snimaka D grupe (grafikon LXVI LXXII), kod koje su vlasi izvrgnute kroz jedan sat djelovanju 30% vodikova prijekisa, nije dala velikih razlika od rezultata C grupe, jer je vjerojatno v e ć u C grupi došlo u vlasima do maksimalnog oštećenja. U velikom broju slučajeva i ovdje je nestalo različitih faza rastezljivosti, pa su i te snimke homogenije. No ipak nailazimo i ovdje na označeno najjače prvo područje otpornosti vlasi, a kad to po- G rafikon L IV. L X V. pusti, pošto opterećenje prijeđe dopuštenu granicu, kosa se naglo rastegne i brzo slomi. Da li prvi k om paktniji dio grafikona, kojega smo slučajno? češće opazili negoli u C grupi, predstavlja ukrućenost vlasi zbog jaka djelovanja vodikova prijekisa, ili je to prvo područje elastičnosti, nije riješeno, iako je vjerojatno, da se radi o ukrućenju keratiniziranih stanica, jer smo prijašnjim pokusima dokazali, da vodikovim prijekisom najprije strada baš prvi dio elastičnog područja. G rafikon X L V LIII. U takvom nas mišljenju podupiru i rezultati jače oštećene kose grupe C, kod koje su vlasi izvrgnute kroz jedan sat 20% djelovanju vodikova prijekisa. Snimke tih grafikona još su homogenije, razlike između pojedinih faza još su slabije vidljive, a i nosivost vlasi je u tim prilikama manja negoli u A i B grupi. D ok je prosječna nosivost u A grupi (za svih 50 vlasi) iznosila 71,00 gram, u B grupi 67,30 grama, to kod iste kvalitete kose, koja je kroz isto vrijeme izložena dvostruko jačoj koncentraciji vodikova prijekisa, nosivost pada na 65,00 grama. Manja nosivost tih vlasi označuje njeno oštećenje i tim razjašnjava v eći razmak među pojedinim linijama grafikona. Zbog slabije otpornosti kosa se rasteže brže i više (smanjena nosivost!), pa je i rastezljivost u p o stocima veća negoli u A i B grupi. Zbog toga su nam svi grafikoni veći. Dužina grafikona izražena u mm iznosila je kod A grupe (kod 50 snimaka) poprečno 17,82 mm, u B grupi 20,96 a kod C grupe popela se S obzirom na oštećivanje vlasi vrlo su zanimljiva ispitivanja kod vrem enski produljenog djelovanja v o dikovim prijekisom.»d efordenske«snimke te grupe F, gdje se treba pokazati, da li kosu više oštećuje veća koncentracija H2O2 ili produljeno vrijeme oksi- G rafikon L X V I. L X X V II.

8 116 diranja manje postotnog vodikovog prijekisa, pok a zuju već na prvi pogled (grafikon LXXV LXXXIX), da najviše strada nosivost vlasi. Ni na jednoj snimci nismo dobili iole kompaktniji dio grafikona, koji bi govorio za kakav ozbiljni otpor pri rastezanju. N o sivost tih vlasi je za cirka 10% manja negoli onih Grupa B (djelovanje 10% H 2O2 kroz 1 sat) G rupa E (d jelovanje 10% H 2O2 kroz 2 sataji Grupa C (d jelovanje 20% H 2O2 kroz 1 sat) Dužina' grafik o na u m m... 20,96 21,61 22,40 R astezljivost vlasi u % ,50 110,45 111,80 N osivost u gr.. 67,30 60,60 65,00 I G rafikon L X X V I I I L X X X IX. vlasi, koje su eksponirane djelovanju 20% vodikova prijekisa kroz jedan sat. Djelovanje 10% i 20% v o dikova prijekisa kroz jedan sat i 10% H2O 2 kroz 2 sata najbolje ćem o uočiti komparativnom tabelom, u kojoj ćem o razmotriti najvažniju varijacionostatističku veličinu srednju vrijednost nosivosti vlasi: Iz te tabele jasno vidimo, da se vrem enskim p roduljivanjem oksidacije uz istu koncentraciju v od i kova prijekisa povećava dužina grafikona izražena u mm i rastežljivost izražena u postocim a. Te se dvije vrijednosti E grupe odnose naprama istim vrijednostima u B i C grupi intermedijarno. Vremenskim produljivanjem oksidiranja, kod iste koncentracije vodikova prijekisa, nosivost kose izražena u gramima opada, tako da je ta vrijednost u E grupi (60,60 grama) manja negoli je kod susjednih grupa B (69,30 gr.) i C (65,00 gr.). Prema tom e m ožem o izvesti zaključak, da se vremenskim produljenjem oksidacije dužina grafikona u mm i rastezljivost u postocim a odnosi prema graničnim grupama B i C intermedijarno, dok se n o sivost vlasi smanjuje za kojih 10%, što znači, da se vremenski dužom oksidacijom manje jakog v od ik o vog prijekisa oštećuje najvažnija fizikalna osobina kose, nosivost vlasi. Iz Kirurške klinike sveučilišta u Zagrebu. Predstojnik prof. dr. J. Budisavljević. Krvna slika poslije resekcije vrijeđa na želucu i dvanaestniku i sekundarne anemije. Dr. H. Gjanković Pred dvije godine dana, prigodom debate o terapiji vrijeđa na želucu i dvanaestniku, bilo je u r e fe ratu glavnog referenta g. prof. Botteri-ja, dotaknuto i pitanje postresekcionih anemija. Ja sam u diskusiji istaknuo, osvrnuvši se na ovo pitanje, da mi je nemoguće, da sa strane naše klinike iznesem mišljenje i iskustvo u tom pogledu, jer ne stigosmo da na vrijeme pregledamo operirani materijal. Potaknuti baš ovom debatom, počela se je na kirurškoj klinici tek od juna godine pregledavati sistematski, kod svakog bolesnika na želucu i dvanaestniku, prije operacije njegova krvna slika. To se do danas, osobito u zadnje vrijeme, dosljedno provodi. Meni je u ovom času osobito ugodna dužnost, da se na ovom mjestu, povodom današnjega sastanka, mogu da zahvalim za prošlu i buduću pom oć u ovom radu internoj klinici, t. j. njezinom predstojniku g. prof. Botteri-ju i šefu laboratorija gđi. dr. B r a u s i l, koji nam omogućiše, da se ove pregledbe stručno vrše u hematološkom laboratoriju interne klinike. Prema tome raspolažemo otprilike tek od sa pregledom krvne slike kod nas operiranih želudaca, dakle ne pune dvije godine. Kako se anemije, o k o jima se toliko piše i govori, razvijaju tek 3 4 godine * P redavanje održano na zajedn ičkom sastanku kirurške, internističke i gastro-enterološke sek cije Z bora liječnik a 15. VI god. i kasnije poslije resekcije, to naravna stvar ne mogu ni danas da govorim o anemijama poslije resekcije. Mi ćemo tek za 3 4 godine biti u stanju, da na bazi obilnije stečenog vlastitog iskustva ozbiljno raspravljam o o toj temi, a ne samo da teoretiziramo na temelju danas već dosta opsežne literature. Stoga ću saopćiti samo neka opažanja iz materijala kojim raspolažemo, a ono što ću reći, treba da se shvati kao jedno saopćenje, a ne kao naše iskustvo ili definitivno m išljenje, jer je broj naših kontroliranih slu čajeva premalen, a vrijeme opažanja prekratko. Današnja diskusija o pitanju anemija poslije resekcije dolazi dakle za nekoliko godina prerano, b a rem za nas na klinici, koji u prošlosti ovom pitanju nismo posvetili nikakovu pažnju, što mislim da će, ceteris paribus, vrijediti i za ostale koreferente kirurge. Za ozbiljan razgovor o ovoj temi treba da raspolažem o najprije sa dovoljno velikim brojem slučajeva, koji su prije i poslije operacije svestrano klinički obrađeni, specijalno što se tiče pregleda krvi. Svojedobno sam istaknuo, da je u vrlo malom broju izašlih publikacija o postresekcionim anemijama navedeno, da li je kod bolesnika, kod kojih se je p o ja vila ahilična ili ahlorhidrična anemija u stanovito vrijeme poslije resekcije želuca, pregledana krv i prije operativnoga zahvata. Što više to se ni u kasnijim publikacijama o ovom predmetu ne spominje. Po mome je shvaćanju to pogrešno, jer ovako pri

9 117 općeni rezultati nijesu objektivni i ne mogu biti m jerodavni. Pregled je krvi prije operacije u svakom p o je dinom slučaju od odlučne važnosti za kasniju d ijagnozu anemija na bazi resekcije želuca, jer se to smije ustvrditi samo i isključivo na temelju uspoređivanja obadviju krvnih slika, ante i post Operationen!. Bez normalnog nalaza u krvi prije operacije ne može biti govora o anemiji kao njenoj posljedici. T o vrijedi osobito za one slučajeve, gdje se stanovito vrijeme poslije operacije nađe hiperhromna ili prava perniciozna anemija, a ne zna se, da li nije postojala i prije operacije. D ovoljno je naime p o znato, da u etiologiji perniciozne anemije igra vrlo važnu ulogu konstitucionalno hereditarni moment. I u ono nekoliko slučajeva tobožnje perniciozne anemije poslije resekcije, koji su publicirani od raznih autora zadnjih godina (Blum i drugi), nalazi se u anamnezi hereditarna komponenta. M eđu našim bolesnicima nije bilo ni jednoga hemograma prije operacije, koji bi imao karakter perniciozne anemije. Kad govorimo o anemijama, onda se moramo u prvom redu složiti i utvrditi neke fiksne granice u broju eritrocita i vrijednosti hemoglobina, ispod kojih stanovite prom jene u krvi daju pravo na dijagnozu anemija, a iznad kojih smatramo krvnu sliku normalnom, jer rezultati inače nijesu ni m jerodavni ni vjerojatni. Neki autori, kao na pr. Larse n, računaju kao anemiju kod muškaraca nalaz hem oglobina ispod 90%, a kod žena ispod 80% ; stoga dolazi do ogromnog broja od 50% hipohromnih anemija poslije resekcije, a u 35.5% kod GE-stomija. H a r t f a l l uzimlje kao granicu 8 5% kod muškaraca i kod žena i ubraja sve slučajeve ispod te granice u anemije. Manisade opet uvrštava sve slučajeve sa brojem eritrocita ispod 4, a hemoglobinom ispod 80% u anemije. Sve što je iznad toga on smatra normalnim vrijednostim a u krvi, pa dolazi u svome materijalu od 40 pregledanih resekcija zbog vrijeđa na 10% anemija i to 5 % percioznih i 5% laganih normohromnih. Ovo je nekoliko primjera iz literature potpuno dovoljno da nam prikaže, do kakvih se ogromnih razlika izrečenih u brojkama dolazi, ako se slučajevi ne prosuđuju po jednom jedinstvenom kriteriju. Kad mala razlika u granicama hemoglobima od 5% (L a r - sen, Hartfall), daje 25% razlike u broju postoperativnih anemija, onda to očevidno govori protiv vrijednosti zaključaka, koji se izvode iz dobivenih brojaka. Ljudi koji dolaze na operaciju zbog želučanih tegoba, nijesu ni inače uvijek potpuno zdravi. Sekundarne anemije mogu se razviti prije operacije i na bazi drugih oboljenja nezavisno od stanja u želucu. Ovamo spadaju oboljenja bubrega, pluća, infekciozne bolesti, akutni reumatizam, lues, malarija, nervna oboljenja, kronične intoksikacije, parasiti probavnog trakta, kronična gnojna žarišta (tonzile, granulomi, osteomijelitide itd.). Površna anamneza, a takova je većina njih, šuti o tome. Pojedini bolesnik u vrijeme kada dolazi na operaciju, koja je zbog velikih tegoba od oboljenja želuca i zbog drugih razloga (eventualna socijalna indikacija) apsolutno indicirana, nosi tko zna od kada svoju sekundarnu anemiju. Ona će moguće kao negastrogena postojati i poslije resekcije, ali će biti otkrivena tek kad se bude tražila ona od resekcije. Liječnik koji upućuje bolesnika na operaciju i onaj koji ga prima, prelaze često puta i nehotice preko ovakovih fakata. M ožem o li onda u sličnim slučajevima, gdje poslije resekcije nalazimo više ili manje lake hipohromne anemije, govoriti o uzročnoj vezi izm eđu jedne i druge? U našem materijalu želučanih vrijedova imade velik broj bolesnika, koji su 10 12, pa čak i 20, godina poboljevali od želuca. Ovakovi bolesnici dolaze većinom u stanju teže sekundarne anemije na kliniku. K od njih postoji obično pored vrijeđa, hiper- ili atrofična gastritida, koje kroz tako dugo vrijeme, kad želučana sluznica uslijed prom jena jedva još normalno funkcionira, obično nijesu bez utjecaja na hem opoetski aparat (Hubert). O vakovi se anemični bolesnici i poslije resekcije, što je razumljivo, vrlo teško oporavljaju. Često je puta i bataljak preostalog želuca prom ijenjen u smislu kronične gastritide. Ako poslije stanovitog broja godina i nađemo ponovno u krvi nalaz, koji govori za sekundarnu anemiju, smijemo li i ovdje kriviti samo resekciju za ovu pojavu? Iz svega ovoga ponovno proizlazi činjenica, da se anem ija poslije operacije može ispravno i jedino onda dijagnosticirati^ ako za njezino postojanje možemo isključiti sa sigurnošću sve ostale moguće razloge osim reseciranog želuca. U svim do sada spomenutim činjenicama leži tako veliki broj mogućih griješaka, koje su ušle i u literaturu, da o ovom pitanju, gdje te griješke postoje, diskusija biva prilično bespredmetna. Kronične se anemije kod bolesnika sa reseciranim želucem javljaju poslije 3 do 4, a perniciozna dapače i poslije 8 godina nakon izvedene operacije Zar u ovako velikom razmaku vremena nema dovoljno prilike da se razvije kakova sekundam a ili perniciozna anemija na drugoj bazi, koju kod kontrole bolesnika jednostavno pregledamo, ili je ne tražimo, nego se bezobzirno držimo resekcije, kao jedinoga uzroka? Ovo prilično komplicirano pitanje uzima se, kako se čini, premalo objektivno, a još manje tem eljito u pretres. Tražiti anemije kod operiranih želudaca, p o gotovo one lagane naravi, koje se mogu uvrstiti u red individualnih varijanata sastava krvi pojedinih ljudi, a koje spadaju još i u normalne granice fiziologije, gdje se govori svugdje pvijek o približnim brojkama, ne znači nipošto dokazati vezu pretpostavljenoga uzroka i posljedice. Izvan svake je sumnje vrijednost istraživanja i pronalaženja raznih pojava kod bolesnika, k oji su bili zbog bilo čega operirani. To je opravdano radi toga, što je plauzibilno, da veliki kirurški zahvati u našem organizmu, koji besprijekorno funkcionira kao jedinstvena cjelina samo kod savršenoga sklada i harmonije u funkciji svih njegovih sastavnih dijelova, m oraju izazvati stanovita porem ećenja i smetnje, koje dolaze tokom vremena do izražaja bilo na ovaj ili onaj način. Zadaća je ovog istraživalačkog rada, da se tim smetnjama i pojavama odredi njihova adekvatna važnost i pronađu sredstva kako da se uklone, da ne bi konačni dobar uspjeh operativne terapije trpio štetu. Krivo je iz dobivenog rezultata ovakova rada crpsti argumente protiv pojedinih operativnih zahvata, koji su u desetcima hiljada slučajeva pokazali svoju vrijednost i time opravdali kiruršku

10 118 terapiju stanovitih oboljenja, kod kojih se slični uspjesi ne dadu postići ni na jedan drugi način. Jasno je, da samo stalna kontrola svih operiranih slučajeva na jednom kirurškom odjelu, kako se to radi u A m e rici (F olow up-system) i budna briga za njihovu d a ljnju sudbinu, može otkriti nedostatke, odnosno zle posljedice koje ranije ili kasnije mogu izbiti na površinu u životu pojedinog operiranog bolesnika i da nas tako uputi na potrebite korekcije u načinu rada. Ako se slučajno otkriju, što je moguće, ne smije se p retjerivati u prosuđivanju eventualne njihove važnosti, dok se stvar tem eljito ne prouči i odmjeri, a pogotovo se ne smije osuđivati ova ili ona terapija, jer se sve može da okrene samo na štetu bolesnika, što sigurno nije svrha bilo kojeg medicinskog rada. To vrijedi u prvom redu za operacije kod oboljenja želuca, dvanaestnika kao i ona ostaloga gastro-intestinalnoga trakta, zatim za oboljen ja žučnjaka, urogenitalnoga sistema, a specijalno za operirane tumore. D va su faktora po mišljenju većine autora, o k o jima zavisi razvitak postresekcionih anemija: endo i egzogeni faktor. Pod egzogenim faktorom razumije se općenito sve što je u vezi sa ishranom. M alo je kirurga, koji pitanju ishrane operiranih bolesnika posvećuju nešto više pažnje. Kako dugo treba da se bolesnici sa reseciranim želucem poslije otpusta iz bolnice drže liječničkih uputa o hrani i čime treba da se hrane, igra isto tako veliku ulogu za neposredni i konačni rezultat kao i sama operacija, Poslije otpusta reseciranoga želuca iz bolnice nije samo od važnosti kvantitet hrane koji smije da uživa s obzirom na operativno novo stvorene prilike u želucu, nego i vrsta hrane, te količina stanovitih tvari, koje su organizmu za normalne funkcije od prijeke nužde. K od odlaska iz bolnice svaki bolesnik dobiva stanovite upute, mogu slobodno da kažem šematske, šablonske, vrlo širokih i općenitih granica što se tiče hrane koju smije da uzima, a kojih se bolesnik prema prilikama i mogućnostima više ili manje konzekventno drži kroz dulje ili kraće vrijeme. B ojažljiv bolesnik pretjeruje u ovom pogledu osobito što se tiče apstinencije od pojedine vrste hrane, dok lakoumni sve preporuke mnogo ranije prekrši, živi dalje po svojoj uviđavnosti i volji kao da i nije operiran. I u ovom momentu treba gledati jedan važan faktor za razvitak sekundarnih anemija poslije operacija na želucu, kao i drugih smetnja, koje mogu da pokvare operativni efekt. Istina je, da zapravo svaki operirani želudac postaje tek poslije operacije tako reći pravi bolesnik, koji treba liječničku pažnju, da sačuva zdravlje, koje mu je operacija povratila. P o mom se uvjerenju b o lesnici poslije resekcije želuca prerano otpuštaju u kućnu njegu u času, kada bi zapravo trebali da se s njima ponajviše bavimo. A k o pak pomislimo, kako se općenito hrane bolesnici poslije operativnih zahvata po raznim bolnicama u današnjim prilikama, moramo priznati, da se u tom pogledu jako mnogo griješi. U ovim griješkama je također sakrivena klica mnogim kasnijim kom plikacijam a i neuspjesima poslije operacije. M i smo od juna do danas pregledali u svemu 169 krvnih slika kod naših bolesnika, koji su op e rirani zbog vrijeđa na želucu i dvanaestniku. Iz ovoga broja isključujem a priori 8 karcinoma, jer mogu sami po sebi da dovedu do perniciozne anemije (B I um, Merklen, Israel, Fröhlich, Jacob i drugi). 90 je puta krv pregledana samo prije op e racije, prem da je broj bolesnika od vrijeđa daleko veći, u glavnom zbog tehničkih poteškoća, a 7 put je pregledana samo poslije operacije. 64 put pregledana je krv prije i poslije operacije. Kontrola krvi poslije operacije obavlja se obično između 12. i 14. dana, kad se približava otpust bolesnika sa klinike. R ezultat sveukupno 154 pregledanih hemograma prije op e racije jest obzirom na eritrocite (E) i hemoglobin (Hb.) slijedeći: B roj E izm eđu 1.0 m il. do 1.5 m il. nađen je 1 put ili 0.65% broj E izm eđu 1.5 m il. do 2.0 mil. nađen je 0 put ili 0 % broj E izm eđu 2 mil. do 2.5 mil. nađen je 0 put ili 0 % broj E izm eđu 2.5 mil. do 3 mil. nađen je 6 put ili 3.94% broj E izm eđu 3 mil. do 3.5 mil. nađen je 11 put ili 7.23% broj E izm eđu 3.5 mil. do 4 mil, nađen je 22 put ili 14.47% broj E izm eđu 4 m il. do 4.5 mil. nađen je 40 put ili 26.3 % broj E izm eđu 4.5 m il. do 5 m il. nađen je 51 put ili 33.5 % broj E izm eđu 5 mil. do 5.5 mil. nađen je 21 put ili 13.8 % broj E izm eđu 5.5 mil. do 6 m il. nađen je 2 put ili 1.31% Postotak hemoglobina u krvi kreće se između 35% i 104% (najviši i najniži nalaz) i to: 4 puta izm eđu 35 40% ili 2.59% 5 puta izm eđu 40 50% ili 3.24% 5 puta izm eđu 50 60% ili 3.89% 10 puta izm eđu 60 70% ili 6.57% 25 puta izm eđu 70 80% ili 16.2 % 44 puta izm eđu 80 90% ili 27.92% 52 puta izm eđu % ili 33.76% 8 puta izm eđu % ili 5.26% Indeks boje se kreće u granicama od 0.6 do 1.04%. Svi bolesnici sa brojem E iznad 5 mil. bolovali su od vrijeđa na dvanaestniku. Jedna, i ako mala poliglobulija, je, izgleda, rjeđi nalaz kod vrijeđa na želucu. Bal z e r misli, da se gastrogena poliglobulija ima da svede na povećanu produkciju Castl e-ovog»intrinsic faktora«. Nažalost nije u svim ovim slučajevima pravljena kompletna krvna slika, t. j. i morfološka, što bi bilo također vrlo važno, s obzirom na pernicioznu anemiju prije operacije. Taj će se manjak u budućnosti nadoknaditi, da ne bismo previdjeli postojanje kakove teže forme anemije prije operacije. Obojeni razmaz krvi pregledan je prije operacije samo 4 put u našim slučajevima, u kojima je utvrđena anizocitoza i poikilocitoza, 2 put sa oligohromijom, a 2 put sa polihromijom. V jerojatno je broj sličnih prom jena u krvi, m orfološkoga karaktera, kod bolesnika na želucu veći i češći, osobito u težim slučajevima vrijeđa. Ovi se hemogrami približuju onima perniciozne anemije, s k o jima se međutim ne smiju zamijeniti. Iz gornjega vidimo, da kod granice eritrocita od 4, nalazimo što lakše što srednje teške anemije prije operacije kod 154 pregledana slučaja u 25.17% puta. Srednje teških anemija ispod 3, eritrocita (u većini oko 2 2 i pol mil.) a odgovarajućem nalazu hem oglobina u 4,54% puta. A ko granicu eritrocita pomaknemo prema gore do 4, onda dobivam o 51.94% anemija, koje postoje prije operacije (skoro dvostruko). T o je od prilike broj jednak onome, što ga publiciraju drugi autori za postresekcione anemije kod istih granica eritrocita.

11 119 Pernicioznu anemiju nijesmo u našem materijalu nikada našli. Srednje teške anemije odnose se većinom na vrijed koji krvari, a koji je u vrijeme primitka odnosno operacije više ili manje krvario. Druge se lakše anemije vjerojatno odnose na kronična krvarenja dugo godina konzervativno liječenih bolesnika. U svim slučajevima ulcusa sanguinans bili smo prisiljeni, da izvedemo prije operacije transfuziju krvi, a u pojedinim i poslije nje. Iz 64 krvnih slika pregledanih neposredno u prvo vrijeme poslije operacije m ožemo zaključiti slijedeće: Operacija, rekonvalescencija i postoperativne kom plikacije odrazuju se u krvnoj slici u padu broja eritrocita. U vrlo velikoj većini slučajeva sa glatkom rekonvalescencijom taj pad ne prelazi E. Jedino kod isključne resekcije po Finstereru, dolazi do nešto većeg gubitka krvi, djelom ično za vrijeme operacije same, a djelom ično i za vrijem e rekonvalescencije, pa se pad broja eritrocita u ovim slučajevima kreće katkada oko 2, , a pad postotka hemoglobina iznosi između 20 i 35%. Iz naglog pada eritrocita proizlazi, da se ovdje radi o akutnim anemijama. K od resekcije po Fin s t e r e r-u dolazi do gubitka krvi za vrijeme operacije, najprije kod mukolizektomije, a onda i poslije operacije iz bataljka želuca, radi čega i ostavljam o otvoren vratarnik u očekivanju, da će se naknadno krvarenje izlijevati ovim putem. Međutim krvarenje može da potječe u prvo vrijeme poslije Finsterera i iz samog vrijeđa, koji, kako je poznato, treba kod ove operacije stanovito vrijeme, dok zacijeli. Da se ov a k ov o katkada i teže krvarenje za vrijeme isključne resekcije želuca po Finstereru i poslije nje spriječi, potrebno je, da se kod mukolizektomije krvne žile u sloju muskularisa želučane manšete po mogućnosti uvijek podvežu obodnim švom catguta, a. ne da se samo spali Paquelinom mjesto koje krvari. N ajčešće i najteže je zaustaviti ovakovo krvarenje i na samome vratarniku u neposrednoj njegovoj blizini, gdje nalazimo redovito nekoliko manjih ogranaka arterije pancreatico-duodenalis superior (iz gastro-duodenalne arterije), koje štrcaju u tankom i sitnom mlazu, ali postojano, a ne dadu se uhvatiti instrumentom. K od pakleniziranja stane krvarenje na čas, pa počne na novo, a vjerojatno se nastavlja i kasnije kad je bataljak već prešiven, osobito ako uvrtanje seroze ne tamponira dovoljno manšetu, Inače se kod resekcije rijetko događa da imademo posla sa jačim krvarenjem, no kako znamo, imade za to u iznimnim slučajevima dovoljno prilike i kod svake obične resekcije po Billrothovoj metodi, u momentu kad se prepaljuje lumen organa, koje treba spojiti, dakle želuca i duodenuma, t. j. kad se šije anastomoza. A k o produžni šav catguta na anastomozi ne odgovara svrsi, t, j. ako nije hemostiptički kako treba da bude, onda je gubitak krvi katkada i poslije operacije mnogo jači nego što je to poželjno. P ojedini bolesnici onda krvare i prvih dana p o slije resekcije. Neugodno podrigivanje, nadimanje, osjećaj punog želuca, zadah iz usta prvi ili drugi dan poslije resekcije, govore za nagomilavanje krvi u želučanom bataljku. O tome se možemo uvjeriti, ako bolesniku uvučemo u želudac gumenu cijev. Kadkada ćemo dobiti nekoliko stotina ccm i više, čak do jedne litre, tamno-smeđe ili crne tekućine, a prva i slijedeće stolice prvih dana poslije operacije su kod ovih bolesnika onda redovito crne. To može potrajati 4 5 dana i dulje. Ove nam okolnosti mogu protumačiti strmi pad broja eritrocita i postotka hemoglobina kod reseciranih želudaca, kad kontroliram o crvenu krvnu sliku kratko vrijeme neposredno poslije operacije. Prema tome može nam krvna slika u svježe operiranim slučajevima objasniti stanovite pojave bolesnika, koje nije uvijek lako rastumačiti, a koje su u vezi sa većim ili manjim gubitkom krvi iz anastomoze. Ona može biti neke vrsti mjerilo, da li je operacija i sa tehničke strane uspjela, odnosno da li je rad operatera egzaktan. Budući da se ovakovi bolesnici često dosta teško oporavljaju poslije operacije, to izrabljujem ovu priliku da naglasim, kako je važno, da se ovakove pojave prate budnim okom, a dalje, kako podvezivanje subseroznih, bolje reći submukoznih krvnih žila prije prereza sluznice na želucu, baš iz ovog razloga, imade neobičnu vrijednost, što je i u literaturi istaknuto. Operater se ne smije zadovoljiti i pouzdati u produžni šav, koji treba stišati krvarenje. Svaka se pojedina submukozna krvna žila, koja subseroznim ligaturama nije podvezana pa krvari, mora posebno ligirati, i to ne samo na želucu, nego i na crijevu. Razlika u broju eritrocita prije i poslije operacije imade još i tu vrijednost, što nas može da upozori, osobito u prvim danima postoperativnog šoka, u kojim je slučajevima važno da se i poslije operacije na op e riranom bolesniku izvede transfuzija krvi, koju bi inače izostavili, prepuštajući oslabljeloga bolesnika njegovoj vlastitoj otpornosti i rezervnim snagama n jegova organizma da preboli operaciju. Širina se granice gubitka krvi kreće prema našim nalazima, ako to izrazimo u broju eritrocita, između i 2, , a razlika u postotcima hemoglobina između 2 i 45%. Istina je što W i n d fel d tvrdi, da se sadržaj hemoglobina u krvi ne m ijenja bitno poslije operacije, ali to ne vrijedi za sve operacije niti za sve bolesti, a najm anje za sve ljude, jer prom jene u sadržaju hemoglobina poslije operacije mogu biti i te kako bitne (do 40% ). Rijetki su slučajevi kod kojih se broj eritrocita u op će ne mijenja, ili dapače u kratkom vremenu od 14 dana poslije operacije naraste. M alo poboljšanje stanja u ovom pogledu, koje se odrazuje u neznatnom porastu eritrocita i hem oglobina, opažamo samo kod vrijedova koje operiramo kada krvare. Razne postoperativne komplikacije, kao gnojne bronhitide, pleuritide, supuracije i t. d. utječu također na sastavne dijelove krvi u smislu jačeg pada broja eritrocita i hemoglobina, te povećanja leukocita. Inače je gubitak krvi poslije resekcije želuca u p o je dinim slučajevima različit, u glavnom općenito neznatan, što se vidi u maloj razlici koju pokazuju hemogrami prije i poslije operacije. Od 64 bolesnika kod kojih je od juna do danas pregledan hemogram prije operacije, a koje smo pozvali da se lično prikažu na klinici radi naknadne kontrole i krvne slike, odazvalo ih se nažalost vrlo malen broj: samo njih 11, 10 muškaraca i 1 žena. Njihovi hemogrami izgledaju ovako: 1. C. M. ž., u. đ., Bill. II. I. H em ogram : E 4, Hb. 96% lb. 1 II. H em ogram : E 4, Hb. 81% Ib. 1 III. H em ogram : E 4, Hb. 78% lb H. Dj. m., u. v., BiH. II. I. H em ogram : E Hb. 93% lb. 0.9 III. H em ogram : E 4, Hb. 91% Ib 1 3. B. St. m. u. d., Bill. II. I. H em ogram : E 3, Hb. 65% lb. 0.9 III. H em ogram : E 4, Hb. 87% lb. 0.9

12 V. O., m., u. v., Bill. II. I. Hem ogram : E Hb. 76% Ib. 1 II. H em ogram : E 3,700,000 Hb. 71% lb. 0 III. H em ogram : E 4, Hb. 82% lb. 0 \ 2el. sok:i H cl = O, TA = 5. St. D., m., u. v., Bill. II. I. Hem ogram : E 3, Hb. 72% lb. 0, II. H em ogrgm : E 3, Hb. 73% Ib. 1 III. H em ogram : E 4, Hb. 67% lb. 0. V jerojatno ulcus-carcinom, k oji n ije histološki utvrđen. 6. A. M., m., u. v., Bill. II. I. H em ogram : E 6, Hb. 100% Ib. 0. II. H em ogram : E 4, Hb.. 87% Ib. 0. III. H em ogram : E 4, Hb. 90% Ib. 1 H Cl 0, TA 7. D j. M., m., u. d., B ill. II. I. H em ogram : E 4, Hb. 72% Ib. 0. II. H em ogram : E 4, Hb. 84% Ib. 1 III. H em ogram : E 4, Hb. 90% Ib. 1 H Cl 0, TA 8. D. S., m., u. d., Bill. II. I. Hem ogram : E 4, Hb. 86% Ib. 0. II. H em ogram : E 3, Hb. 72% Ib. 0. III. H em ogram : E 4, Hb. 80% Ib F. J., m., u. d., Bill. II. I. H em ogram : E 4, Hb. 90% Ib. 0. II. H em ogram : E 4, Hb. 83% Ib. 0. III. H em ogram : E 4, Hb. 8-3% Ib. 0. HCl 0, T A 10. B. A., m., u. d., Bill. II. I. H em ogram : E 4,320,000 Hb. 85% Ib. 1 II. H em ogram : E 3, Hb. 78% Ib. 1 III. H em ogram : E 4, Hb. 83% Ib V. K., u. d., BiH. II. I. H em ogram : E 4, Hb. 90% Ib. 1 II. H em ogram : E 4, Hb. 92% Ib. 1 III. H em ogram : E 4, Hb. 86% Ib. 1 H Cl 0, T'A K od zadnja dva slučaja prešlo je od operacije jedva 7 mjeseci. U l i put se je 5 puta nalaz krvi popravio prema stanju prije operacije (slučajevi 3,4, 5, 7,1 Oj t. j. u 45u/o. I poliglobulia od 6, E svedena je operativno u normalne granice (4, ) slučaj 6, dakle možem o reći 6 poboljšanja (54.6% ). 5 put je crvena krvna slika poslije operacije bila slabija nego prije nje (u slučajevim a 1, 2, 8, 9, 11) ili 45.5%. U ovim slučajevima problematičkog pogoršanja nije broj E nikada pao ispod granice od 4, , koji broj mnogi autori uzimlju kao granicu ispod koje se govori o anemiji. Dakle prema sadašnjem stanju mogli bismo, kad bismo imali pravo da o tome govorimo, da kažemo da ni u jednom od ovih 11 kontroliranih slučajeva nema anemije, osim ako se granica E pom akne od 4, , u tom momentu imamo laganu hipohromnu anemiju u 5 ili 45.4% slučajeva, ako se slijepo držimo brojaka, jer razlika u broju E od 4, ne može praktički da znači anemičko stanje krvi (na pr. si. 9), što od prilike odgovara broju anemija, koje smo našli prije operacije, a i taj je zapravo manji. Svi se kontrolirani bolesnici osjećaju vrlo dobro. Nijedan od njih nema bilo kakovih znatnih tegoba uopće, niti sa strane želuca, a da i ne govorim da se bez iznimke nijedan od njih ne tuži niti na najmanju pojavu, koju bismo mogli dovesti bilo kako u vezu s tegobama što proizlaze iz kakove anemije. U svim se slučajevim a pokazuje ja sno skretanje krvne slike na bolje, što se odrazuje u povećan om broju E, ako usporedim o II. i III. h em o gram. Svi operirani ne žive još potpuno normalnim životom, što se tiče hrane; djelom ično iz bojažljivosti, a dijelom radi toga što ne podnose svaku hranu je d nako dobro. V jerojatno leži baš u ovom momentu jedan od razloga za niske hemograme. Rentgenološka je kontrola u svim slučajevima bez iznimke pokazala da anastomoza odlično funkcionira. Kaša se ritmički izlijeva uvijek samo u dovodnu vijugu. Ni u jednom slučaju nema nikakovih znakova za ulcus pepticum jejuni. Osim ovih slučajeva imali smo prilike da pregledamo krvnu sliku kod još 14 reseciranih želudaca, od kojih međutim nemamo hemograma ni prije operacije ni neposredno poslije nje, jer su operirani prije m jeseca juna 1936.: i. E = 5, Hb 96% lb 0.9 H cl 0, T A E = 4, Hb 83% lb E = 4, Hb 87% lb 0.9 H cl 0, TA 5 4. E = 4, Hb 75% lb 0,9 5. E = 4, Hb 88% lb 1 H cl 0, T A 7 6. E = 4, H b 85% lb E = 3, Hb 74% lb E = 4, Hb 85% lb E = 4, Hb 97% lb E = 4, Hb 82% lb 1 li. E = 4, Hb 80% lb E = 4, Hb 73% lb E = 4, Hb 88% lb E = 4, Hb 84% lb 0.9 U ovo 14 slučajeva 1 jedini put nalazimo broj E ispod 4, sa Hb od 75%, što govori za laganu hipohromnu anemiju. To iznosi na 14 bolesnika 7.14%. Kod granice E od 4, imademo na ovih 14 slučajeva 9 ispod te granice, ili 64.2% u ovoj grupi. Kako to na prvi mah izgleda, reklo bi se da je sekundarna anemija dosta česta pojava poslije resekcije želuca. A li uza sve to, ne mnogo češća nego prije operacije, kako smo to malo prije vidjeli (51.94% :64.2% ). To apodiktički ustvrditi na temelju ovih brojaka, kad osim toga nemamo krvne slike iz vremena dok su bolesnici imali čitav želudac, bilo bi posve neosnovano. Ovo ističem zato, jer m orfološki cijeli želudac ne isključuje, kako je poznato, sekundarnu anemiju gastrogenoga podrijetla. A ko uzmemo 25 kao ukupni broj poslije operacije kontroliranih krvnih slika kod reseciranih bolesnika, onda imamo kod granice E od 4, jedan slučaj hipohromne anemije ili 4%, nota bene bez ikakovih simptoma, tegoba ili drugih najmanjih znakova porem ećenja osjećaja potpunog zdravlja k od svih 35 bolesnika. K od granice É od 4, za obadvije ove grupe iznosio bi, ako imade uopće smisla izražavati nalaz u postotcima kod ovako malih brojeva, broj anemija 14 : 25 ili 56% ili za 4% više nego prije op e racije. Naši su brojevi izvršenih kontrola krvne slike tako neobično maleni, da nam ne daju nipošto nikakovo pravo na neko definitivno m išljenje o postresekcionim anemijama, jer je kod preko 200 operiranih pozvanih na kontrolu, mogućnost slučaja prevelika, što se u malom broju kontroliranih nalazi veći broj pozitivnih nalaza, k oji govore u prilog dijagnozi sekundarne anemije. Osim svega ostaloga je i proteklo vrijeme od operacije do kontrole, kako sam na početku istaknuo, prekratko, da opravda stvaranje nekog suda. Ovi se nalazi u krvi kontroliranih bolesnika mogu u roku od jedne godine dana popraviti bez ikakove medikamentozne terapije. Kad bi oni slučajno kroz 2 3 godine ili dulje ostali nepromijenjeni, a kod bolesnika moguće nastupile stanovite prom jene u smislu anemije, onda ne bismo imali pravo da sumnjamo u ispravnost dijagnoze. Ni u jednom od svih naših kontroliranih slučajeva (25 ukupno) ne govori nalaz krvi za kakovu pernicioznu anemiju. Svi se operirani b o lesnici bez iznimke osjećaju vrlo dobro, težina im je porasla i potpuno su sposobni za svaki pa i teški rad. M ožem o li onda na temelju ovoga govoriti još o ovim anemijama kao štetnoj posljedici resekcije?

13 121 Kako je općenito poznato, resekcijom želuca kod želučanog vrijeđa nastojimo ukloniti u njemu slobodnu solnu kiselinu. Što je resekcija radikalnija, to je količina slobodne HC1. u ostatnom bataljku želuca manja, U našim operiranim slučajevima redovito nema slobodne HCl. već kod prve kontrole želučanoga soka, koju vršimo također prije otpusta bolesnika sa klinike. Kod kontroliranih slučajeva 8 put je želudac bio iscrpljen (ostali kontrolirani bolesnici to nijesu dozvolili), pa je ustanovljeno da T A ne prelazi 10% ni u jednom slučaju. Bolesnik sa totalnim aciditetom od 10% dvije godine poslije operacije imade 5 mil. E, a Hb od 96%, lb = 0.9, Najniže ustanovljena vrijednost totalnog aciditeta u iscrpljenom soku iznosi 3%, U ovom je slučaju broj eritrocita 4, Hb = 83% lb = 0.9. Slične smo vrijednosti našli i kod ostalih bolesnika. A k o bi isti nalaz našli i u kasnijim godinama prigodom ponovnih kontrola, onda bi to bio dokaz, da slobodna HCl u želucu ne stoji u vezi sa brojem eritrocita i hemoglobina, odnosno da ovi nijesu ovisni o prvom nalazu, kako se to općenito smatra. Oslanjajući se na pregledani materijal možemo naša opažanja formulirati ovako: I. K od bolesnika od želučanog vrijeđa, sa pregledanom krvnom slikom prije operacije, postoji u 25.17% slučajeva lagana anemija i prije resekcije želuca, ako se kao granica za dijagnozu hipohromne anemije uzme broj E od 4, , Srednje teška anemija postoji u 4.5% slučajeva, ako se kao granica uzme broj E od 3, K od granice E do 4, broj se anemija prije operacije penje na 51.94%. Pernicioznu anemiju ili tip hiperhromne anemije nijesmo našli. II. I poslije resekcije želuca nalazimo katkada kod bolesnika sekundarne anemije lagane naravi, ali ništa više niti češće, nego što one postoje i prije op e racije, prema čemu ih ne m ožem o nikako baciti na teret resekcije. Broj ovih anemija ovisan je o postavljenoj granici broja E kod prosuđivanja krvne slike. Sve anemije ovoga tipa ne prouzrokuju bolesnicima niti najmanje tegobe, pa im, kako izgleda, ne treba kao posljedici operacije pripisati nikakovu važnost. III. Za prosuđivanje krvne slike kod bolesnika poslije resekcije želuca, bezuvjetno je potrebna i krvna slika prije nje. Inače postavljena dijagnoza anemija može biti posljedica pogreške, koje su baš u ovom pitanju moguće u dosta velikom broju. IV. Sve krvne nalaze treba prosuđivati po nekom zajedničkom principu, a ne po svojevoljn o postavljenim granicama u broju eritrocita i hemoglobina, jer se inače dolazi do nemogućih, vrlo razilaznih rezultata. V. Broj je do sada kontroliranih slučajeva apsolutno premalen za stvaranje bilo kakovih definitivnih zaključaka, ako uzmemo u obzir, da je na samoj kirurškoj klinici u Zagrebu izvedeno do danas preko 2000 resekcija želudaca zbog vrijeđa želuca i dvanaestnika, a ispravno kontrolirano samo 11 odnosno 25 bolesnika i to u roku od najdulje 2 godine poslije operacije, koje je vrijeme baš za prosuđivanje pitanja anemija apsolutno prekratko. VI. Svi u literaturi publicirani slučajevi nijesu tako obrađeni, da bi bili u stanju da nam u pitanju anemija poslije resekcije dadu meritoran sud. A k o je bolest od želučanog vrijeđa jedno konstitucionalno oboljenje, što se pretpostavlja osobito sa strane interne medicine, a što se ne zna, jer nije dokazano, zar ne mogu onda ovakove anemije i poslije resekcije stajati u vezi samo sa konstitucijom bolesnika? A k o je samo resekcija želuca odgovorna za sekundarnu kasniju anemiju, zašto se ne razvije ona kod svakog čovjeka sa reseciranim želucem? Problem sekundarnih anemija poslije resekcije ulcusa stoji u najužoj vezi sa problemom same bolesti»ulcus«. Po mom se uvjerenju prvi ne može riješiti bez rješenja drugoga. Pri koncu ću se samo u kratko osvrnuti na literaturu zadnjih 2 godina, koja se bavi ispitivanjem p i tanja sim ptom atologije i terapije agastričnih sekundarnih anemija. Iz svih publiciranih radova (Lublin, Hulbert, Hawskley, Meulengracht, Jura, Vecchi, F ontes, Kunlin, Thivolle, Merklen, Israel, Fröhlich, Blum, Manizade, W indfeld, Watermann, Kok, Hirschfeld, Rodino, Balzer itd.) možemo zaključiti slijedeće: A nem ije poslije parcijalne ili totalne gastrektomije postoje; one su hipo- ili hiperhromne, češće su lagane, rjeđ e srednje teške, vrlo rijetko teške. Pojedini autori niječe apsolutno razvitak perniciozne anemije poslije gastrektomije. Uzrok je ovih anemija ahilija, aklorhidrija, ispad antianemičkog principa, koji producira antrum želuca. A hilija priječi resorpciju željeza. To tokom godina dovodi do iscrpljenosti zaliha željeza u centrima organizma, koja produciraju krv, pa prema tome do pom anjkanja hemoglobina i sekundarne anemije. K oji je primarni agens za razvitak ovih anemija, to je još sporno. Eksperimenti na životinji, na kojoj se obično izvodi totalna gastrektomija, pokazuju, da ovi zahvati uzrokuju progredijentne anemije, od kojih životinje ugibaju u roku od jedne godine. M eđutim je Rodino u svojim eksperimentima pokazao, da se hipohromne anemije progredijentnog karaktera razvijaju, ako se sok dvanaestnika, naime sekret gušterače i žuči, praktički isključi iz toka crijevne probave. Ekskluzija vratarnika i G E A ne dovodi do anemije, pa autor zaključuje, da je anemija posljedica promjene procesa probave u crijevu uslijed otklona probavnih sokova, a ne zbog oboljen ja želuca, pa je p i tanje, da li postoji antipem iciozni upliv piloričnog dijela želuca. Žene su češće i teže bolesne od muškaraca. Agastrična i perniciozna anemija predstavljaju nozološki 2 diferentna tipa oboljenja. Razlika se sastoji u tome, što su gastroenterogene hipohromne anemije odraz porem ećenja bilance željeza u organizmu. K od hiperhromnih anemija sa slikom pernicioze, radi se o patološkom obliku reakcije koštane srži u megalocitičkom em brijonalnom sm jeru kod pom anjkanja vitamina (Bl u m ). Tipične perniciozne anem ije su vrlo rijetke. K od publiciranih slučajeva nalazi se istaknut i hereditam i moment, prema čemu gastrogeni faktor pada u pozadinu. Interesantno je, da je u slučajevima, koje publicira M anisa d e, bila uz gastrektomiju učinjena i holecistektomija. Lublin nalazi u literaturi opisanih kojih 200 slučajeva teške ili perniciozne anemije poslije resekcije želuca ili G. E. A. Kad čitam o o teškim anemijama poslije G. E. A.., m o ramo se čuditi. K od GE se ne dira u antrum želuca, dakle nema ispada antianemičke substance, koju p roducira antrum želuca, a ipak se razvija anemija. Onda mora da je sluznica želuca bolesna i insuficijentna. Je li poslije resekcije ovakvoga želuca također resek cija kriva za kasnije otkrivenu anem iju? Svi su autori u tome složni, da se sve sekundarne agastrične anemije daju uspješno liječiti i to preparatima željeza i organskim ekstraktima, ali ne, ili ba-

14 122 rem sam prolazno, one hiperhromne pernicioznog k a raktera, V ećina se autora u terapiji služi ferrostabilom, zatim ekstraktom jetre, osobito pankreasa, želuca (ventraemon), što se sve u izm jeničnoj kombinaciji sa solnom kiselinom uspješno prim jenjuje, U teškim se slučajevima preporučuje transfuzija krvi. Da međutim u pitanju anemija poslije operacije na želucu ipak dođem o u dogledno vrijem e do ispravnog, opravdanog mišljenja, predložio bih zaključno slijedeće: 1. da se na svim bolničkim odjelim a, gdje se liječe bolesnici, koji pate od vrijeđa na želucu ili dvanaestniku, a specijalno na operativnim, pravi kom pletna slika krvi prije operacije, poslije n je kod otpusta bolesnika, i po mogućnosti kontrolno svake godine poslije operacije, konzekventno kroz 4 5 godina; 2. da se danas ovom prilikom ustanovi jedna je dinstvena granica broja E i vrijednosti Hb, po kojoj ćemo svi kontrolirati kroz ovo vrijeme nalaze u krvi operiranih bolesnika, pa da se 3. kad prođe određeni broj godina (3 4), povede o pitanju postresekcionih anemija ponovna rasprava, ili anketa, po ostalim bolnicama, koje treba također pozvati na suradnju, da se tako na što većem broju nalaza kontroliranih po jednom jedinstvenom kriteriju uzmogne steći neki objektivni sud i uvid u sve što zasijeca u problem sekundarnih anemija poslije resekcije želuca, iz čega bi se onda zajednički povukli zaključci i konzekvencije. Literatura: Balzer R.: Z. O , 526. Blum: Z bl. Chir , 279. Fontes, Kunlin, Thivolle: Z. O , 135. Jura: Z. O , Hawsikley, Me ul e n gracht: Z. O , 694. Henschen: A rch. f. kl. chir , 597. Hill, O Brien, Wilhelmij: Z. O , 491. Hulbert: Z. O , 701. Lublin: Z. O , 599. Maniizade: W. kl. W schr , 1455, Merklen, Israel, Fröhlich: Z. O , 50. T a - teno: A rch f. kl. chir , 681. Ugelli: Z. O , 493. Vecchi: Z. O , 535. Watermann: Z. O , 419. Windfeld: Z. O , 418. Iz sveuč. peđijatričke klinike u Zagrebu. Predstojnik: prof. dr. E. M ayerhofer. O e p itu b e r k ul ozi. Dr. Emil Neumann. Ime i pojam. Nema tome dugo, da je naziv epituberkuloza uveden u medicinsku terminologiju. Oko samog naziva, kao i oboljenja, koje se pod tim imenom ima razumjeti, vode se od početka diskusije u stručnoj literaturi. Kliničku sliku epituberkuloze opisali su prvo kliničari koncem prošlog stoljeća i nazvali splenopneumonie (O r an c h e r ) ili pneum onie massive. Njihove publikacije nisu onda naišle na osobiti odjek radi teškoće dijagnosticiranja ovih oboljenja u ono doba. T ek godine, kada su se Eliasberg i Neuland ponovno počeli baviti ovim oboljenjem, nailaze na živi odziv u medicinskoj literaturi. Rentgen i bolje poznavanje tuberkuloze olakšavaju dijagnozu, kao i sistematski studij ove bolesti, koju su pomenuti autori nazvali epituberkulozom. Kasnije su neki autori predlagali druga imena kao na pr. paratuberkuloza, perituberkuloza ili primarna, odnosno sekundam a infiltracija, zatim tbc. splenopneumonija. U N obecourtovom velikom francuskom udžbeniku dječjih bolesti naziva se»condensation pulmonaire chronique curable«, dok je drugi opet nazivaju»prolazna infiltracija pluća k od dječje tuberkuloze«. Svi ovi m nogobrojni prijedlozi dolaze od tuda, što se još ni danas ne m ože reći, koja je patološkoanatomska podloga epituberkuloze. P o jednima je naziv»epituberkuloza«suvišan i neprecizan, po drugima je njezina klinička slika toliko markantna, da se uvijek dade ograničiti od drugih infiltracija i da iz praktičnih kliničkih razloga ima pravo na opstanak. Sudeći po broju publikacija, koje se svake godine množe, izgleda da je interes za epituberkulozu velik i da nije ni malo manji nego prvih godina, kada se njezin opis prvi put pojavio u literaturi. U zadnje doba nalazi se kojiput u literaturi pored ili mjesto»perifokalna infiltracija«naziv»epituberkulozna infiltracija«. Tako se upotreba naziva»epituberkulozan«proširuje, mjesto da iščezne, kako su neki predlagali. Epituberkulozu bismo m ogli ukratko definirati kao masivnu infiltraciju velikog dijela režnja, čitavog režnja ili čak i više od jednog režnja pluća sa k roničnim, benignim tokom, koji nastaje kod tuberkuloze individua, a u vezi je sa tuberkuloznim procesom. K arakter same infiltracije još nije dovoljno poznat. Klinička slika i tok bolesti su vrlo karakteristi čni. V ećinom dolaze djeca k liječniku, kada su svi simptom i izraženi; o početk u b o lesti se čuje samo anamnestički. P očetak m ožem o rijetko promatrati. Nalaz nas obično iznenadi zbog malih subjektivnih tegoba. Tu je obično masivna muklina jednog režnja ili čitavog plućnog tkiva na jednoj strani (takav slučaj imali smo i mi prilike p romatrati). Nad muklinom se čuje oslabljeno bronhijalno ili bromhovezikularno disanje. H ropaca nema ili ih je malo. Kašalj je izrazit nekiput u napadajima kao kod pertusisa. Sputuma nema ili ga je malo, čisto sluzavog. Bacili tuberkuloze se ne nadu. Pleuralna punkcija ispadne negativno. Tem peratura je često normalna ili subfebrilna, tako da anamnestički ne m ožem o saznati, kada je bolest započela. Kojiput je početak alarmantan s visokom temperaturom i tresavicom. Slezena je k od nekih slučajeva povećana (kod naših slučajeva 1 put). Broj leukocita i krvna slika su većinom nepromijenjeni. Sedim entacija je povišena. Svi slučajevi pokazuju jaku osjetljivost prema tuberkulinu. Pirquet je jako pozitivan. Nekiput su ustanovljena ekstrapulmonalna žarišta u kostima, žlijezdama, zatim kožni tuberkulidi (1 naš slučaj) ili lichen scrophulosorum. Familijarna anamneza obično upućuje na tuberkulozu u porodici. K od pregleda rentgenom nalazimo kom paktno gusto zasjenjenje čitavog režnja ili još i više. Z a sjenjenje je uvijek hom ogeno, tamnija i svjetlija mjesta se ne nalaze. Kraj ovog velikog nalaza iznenađuje, da je opće stanje ovih pacijenata vrlo dobro. Disanje je mirno, obje strane grudnog koša su dobro pom ične. Srce i krvne žile b. o. K od kretanja nema dispnoe. Najkarakterističniji za ovu bolest je njezin

15 123 tok. Kada bismo na osnovu fizikalnoga i rentgenskog nalaza zaključili, da se radi o teškoj tuberkulozi, p re varili bismo se. Stanje se stalno popravlja. Kašalj i tem peratura se izgube,pacijentu raste težina. Infiltrat ostaje tjednima ili mjesecima nepromijenjen. Nakon duljeg promatranja infiltrat počinje postepeno da nestaje, muklina postaje manja, bronhijalno disanje slabije. Na rentgenu se sjena postepeno smanjuje od periferije prema centru, tako da na kraju ostaje samo nešto prošireni hilus ili dimnjak. Plućno polje, koje je prije bilo zasjenjeno, postane potpuno normalno. Diferencijalna dijagnoza. Eliasberg i Neuland smatrali su, da je najvažnija diferencijalna dijagnoza prema gelatinoznoj pneumoniji i to po njihovu mišljenju zbog velike razlike u prognozi između jedne i druge bolesti. Oni su tvrdili, da je prognoza epituberkuloze dobra, a gelatinozne pneumonije izrazito loša. Po njima je i sam početak različit, kod epituberkuloze bez izrazitih simptoma s malim temperaturama, a kod pneumonije nagao sa visokom temperaturom, koji put krupozne pneumonije, čak sa rubiginoznim sputumom. No danas znamo, da ovo ne stoji, jer epituberkuloza m ože početi i na jedan i na drugi način. Dalnji diferencijalno dijagnostički simptomi bi bili: kod gelatinozne pneumonije se u sputumu koji put nađu tbc. bacili, zatim ako pored glavnog infiltrata nađem o u kojem drugom dijelu pluća tbc.-žarište, onda to govori za gel. pneumoniju, koja je, kao što je poznato, predstadij kazeozne pneumonije. T o bi bio trias simptoma {temp., nalaz bacila, druga žarišta) važnih za diferencijalnu dijagnozu. A li se najsigurnije razlikuju po toku, jer je tok gel. pneumonije maligan i obično završi kazeoznom pneumonijom i smrću nakon nekoliko tjedana, dok se epituberkuloza završava ozdravljenjem. Vidjet ćem o da se ov a k o oštra podjela ne m ože postaviti. Dalje bi došla diferencijalno dijagnostički u obzir kronična pneumonija i bronhopneumonija. K od njih je drugačiji početak i fizikalni simptomi (mnogo hropaca), zatim završetak u induracijama ili bronhiektazijama. I serozna pleuritida je dovoljno karakteristična te ne m ože d oći do zamjene. Pat. anatomska podloga i patogeneza epituberkuloze. U sim p tom atologiji i tok u epitbc. se slažu svi autori. Jedino je početak drukčiji, n ego što je p rvob itn o opisan. Ima slučajeva gd je n ije neprim jetan, nego s visok om tem peraturom i alarmantnim sim ptom im a. Patogeneza i anatomska podloga ovog procesa su nejasni. Seciranih slučajeva je m alo opisano, što je razum ljivo kraj glavne karakteristike epitbc, idla d o lazi do restitu cije ad integrum ; ako se p roces pogoršava i ako na k raju dođe ad exitum, onda to više n ije epitbc. n ego prava tbc. Eliasberg i N e u l and su držali na tem elju sekcionog nalaza jed n og n jih o v o g slučaja, da se k o d epitbc op ćen ito radi o n esp ecifičk oj upali k od tu berkuloznog individua. M islili su da se anatom ski substrat bitno razlikuje od onog k od gel. pn eu m onije. D rugi autori nisu m og li da p otvrd e n jih ovu pretpostavku. Od 17 do sada o b ja v lje n ih seciranih slučajeva bio je u svem u još jedan sekcioni nalaz sličan n jih ovom : nespecifična eksudacija u alveoli. K od ostalih bile su p rom jen e tuberkulozne i kazeozne, proliferacija veziva, hem atogena žarišta, k od nekih slučajeva kaverne, kod većih slučajeva kazeozne prom jene lim fnih žlijezda. Prem a tom e prevladava danas nazor, da je u većini slučajeva»epituberkulozna«upala specifična tuberkulozna upala. Za to govori i to, da je k od pu nkcija ovih epitbc. infiltrata više puta u izvađenom tkivu nađen b a cil tbc. (Cam eron). Jedna činjenica je odavn o upućivala na to da je epituberkuloza u biološkom sm islu specifična, a to je, da se godinam a nakon što su svi sim ptom i epitbc. p rošli in je k cijo m 1/10 m g. tuberkulina, dala izazvati rein filtracija iste p a rtije pluća. To ukazuje na pov ećanu lokalnu alergiju tkiva. N eki bi htjeli da obuhvate p o d zajedn ičk im im enom paratuberkuloznih oboljen ja: Erythem a nodosum, flikten e konjunktive, akutnu seroznu pleuritidu i o v e tuberkulozne infiltracije. Postoji još jedno tum ačenje ovih infiltracija k oje se uglavnom bazira na analizi rentgenskih nalaza, a glasi da svi fizikalni i rentgenski znaci govore zato, da se o v d je radi o atelektazi pluća, do k o je dolazi k om presijom bron hija otečenim tbc hilusnim žlijezdam a. V ećina ovo m išljen je odbija, priznaje se jsd ïn o to, da se kod sekcija često nalaze m an je atelektaze izm eđu partija s drugim pat. procesim a. Oni k o ji drže, da se k od epitbc, radi o kolateralnoj upali, sličnoj k olateralnoj upali k od furunkula, n avode eksperim ente Tendelova, k om e je u sp jelo raznim doziranjem tuberkuloznog toksina izazvati upale raznog intenziteta: od serozne eksudacije d o nekroze. Zatim opažanja patoloških anatoma, da u susjeđlstvu tuberkuloznih žarišta dolazi do intenzivne p erifokalne hiperem ije, edem a i bedem a leukocita, te drugih znak ova upale. Po ovom tum ačenju bi toksini tbc-bacila difundirali iz pojed in ih žarišta i p ravili kolateralne upale, k o je prođu kada prestane im port toksina, a ostavi lokalnu alergiju tkiva. D o sada su k od sekcija, kako sm o to v e ć istakli, većinom nađene sp ecifičn e prom jen e u sam om e tkivu. Eksudativne upale su rijetke, o n e v je ro ja tn o postaju kronične, pa kasnije kazeozne ili eksuđativno proliferativne. T reba im ati na umu, da su k o d obduciranog m aterijala interkurentne bolesti, od kojih su pacijenti um rli, m ogle da pogoršaju lokalni nalaz, naročito kod onih, k oji su um rli, od m e ningitis tbc ili k o je plućne kom plikacije. Dosadašnji nalazi dokazuju, da je k od epitbc i k o d gel. pn eum onije vjeroja tn o isti pat.-anatom ski supstrat, postoji sam o razlika u intenzitetu infek cije i u otpornosti organizm a. Poznato je, da kod dječje tuberkuloze teški i rašireni procesi mogu doći do zacjeljenja i m akroskopski skoro do restitucije od integrum. Eksudati se resorbiraju, nekrotično tkivo se odstrani, stvaraju se ožiljci. K ako dječji organizam i pluća rastu, to stari ožiljci postaju u odnosu prema zdravom plu ć nom tkivu sve manji i dadu se našim dijagnostičkim sredstvima teško ustanoviti. Neki autori tumače izliječenje teških tuberkuloznih oboljenja pluća u djetinjstvu pa i epituberkuloze regeneracionom sp o sobnošću i rastom dječjeg organizma. D okazano je da se čak gelatinozne i djelom ično kazeozne pneumonije mogu resorbirati (Pag e l i Be izk e ), ako invazija bacila nije previše masivna. K od gelatinozne infiltracije dolazi do izljeva serozne tekućine u alveolu. Ona sadrži m nogo bjelančevina, a malo stanica, te ostane vrlo dugo u plućnom tkivu, to je zapravo kronični edem pluća. Ovaj se m ože resorbirati, ili dođe do nekroze, a tako svršava u pretežnoj većini slučajeva (kazeozna pneumonija). Eksperimentalni nalazi. Pošto je na temelju rijetkih sekcionih nalaza teško reći, kakav je epituberkulozan proces, kušalo se eksperimentalnim putem doći do cilja. Am erikanski autori izveli su na kunićima pokuse na taj način, da su ih najprije senzibilizirali prema tuberkulozi, zatim su u bronhus uštrcali m rtve bacile tuberkuloze. Nastupile su p ro mjene, koje su rentgenološki bile vrlo slične nalazu k od epituberkuloze. Kunići su nakon nekoliko n e djelja ozdravili. A k o nisu prethodno senzibilizirani, nije došlo ni do kakvih promjena. K od uštrcavanja K ochovih bacila došlo je do progredijentne ftize i smrti pokusnih životinja. Sada se još postavlja pitanje, ima li kakve bitne razlike između manjih perifokalnih infiltrata i epituberkuloze. Prema ovom e što je do sada izloženo, m ože se odgovoriti da nema, osim u veličini. P raktično značenje epituberkuloze je u njezinom benignom dugotrajnom toku, pa stoga zaslužuje da se vodi k ao posebna bolest. Epituberkuloza dolazi najčešće u sekundarnom stadiju, ali m ože doći već u primarnom. Do sada opisani slučajevi bili su najčešći od 2 9 godine života. Neki autori opisali su je i kod odraslih, ali izgleda da ftizeolozi ne žele da je uvedu kao p o sebnu bolest i kod ftiza odraslih.

16 124 Konstitucionalna podloga epi tuberkuloze. Da li postoji kakva veza između epituberkuloze i konstitucije ili na pr. eksudativne dijateze, teško je reći. Jednako i to, da li je ova reakcija znak povećane ili smanjene otpornosti prema tuberkuloznom bacilu. 0 kasnijoj sudbini pacijenata, koji su u djetinjstvu preboljeli epituberkulozu, kada odrastu, nije nam iz literature ništa poznato. Epituberkuloza je dosta rijetko oboljenje; prema jednoj statistici dolazi od prilike u 5% dječje bronhijalne tuberkuloze. Terapija je obična, koja se inače kod dječje bronhijalne tuberkuloze primjenjuje. Svaka aktivna terapija je suvišna i ne dovodi do skraćenja toka. Naši slučajevi. Od naših 8 slučajeva navesti ću kao prvi slučaj jedan, koji pokazuje tipičan tok i sliku epituberkuloze. Branko M. od 2 god. i 4 m jes. Na k lin ici ležao od 15. X. 35 do 28. III. 36. Nem a anam nestičkih podataka o tbc u porodici. D o februara potpuno zdrav, tada d ob ije visoku tem peraturu do 41 C svaku večer. L iječn ik ga lije čio chininom, As. kapim a, kvarcom. Temp. je pala. U junu pon ovn o temp. nakon nekog vremena opet pada. Do septem bra zdrav, tada p on ovn o tem p, do 40 C, ovaj puta liječen u jed n oj bolnici tem p. opet pada. Sredinom oktobra ponovno se diže do 40 C. M nogo se zn oji kada im a tem p. diše teško stenjući, tuži se na boli u trbuhu. P oslije ove anam neze ne bi se oček ivalo da će dijete nam jesto 92 cm, koliko odgovara n jegovoj dobi, im ati 95 cm visine i m jesto 13,50 kg im ati 15,00. D ijete je dobro uhranjeno. N apadno m irno1. K ostur pokazuje znakove rachitisa. D erm ografizam +. Prsti: lagana kamptođafctilija. Ostali nalaz b. o. P lućni nalaz: perkutorno nad gorn jim dijelovim a grudnoga koša desno skraćen zvuk, nad m uklinom oslabljen o disanje i pojed in i h ropci. R tg nalaz 17. X. snim ka: Čitav gornji desni režanj osim vrška hom ogeno zasjenjen. Sfc. slobodni, lije v o bez jačih prom jena. Ostali nalazi P irquet +. E. 4, , Sahli 45, L D if. krvna slika Sg 43%, štap 7%, Ml. 4% L y 35% M ono 1% Eos. 10%. Sed Urin b. O: Stolica b. o. Temp. prva dva dana 37,5 kasnije n orm alna. N akon 15 dana angina sa povišen om temp., kasnije pada na norm alu i tako dugo ostaje čitavo vrijem e boravka n a k linici. D ijete je ukupno ležalo na klin ici 166 dana. Tjelesna težina pada n a jp rije od 15,00 na 14,60, kasnije se konstantno diže do 17,00 kg. kod odlaska sa klinike. P ob oljšan je lokaln og nalaza vidi se v eć iz slijed eće rtg. snim ke 20. X I.: g orn ji desni režanj osim vrška hom ogeno n ježn o zasjen jen, ru bovi su n epraviln i i nisu oštro ograničeni. Sfc. slobodni. L ije v o bez jačih pat. prom jena. K ao što vidimo tipičan tok epituberkuloze. Dijete s velikim plućnim nalazom, febrilno a dobro hranjeno, s normalnim brojem leukocita i normalnom diferencijalnom krvnom slikom. Subjektivno se od lično osjeća. Rentgenska se infiltracija počinje resorbirati od periferije. Navodim kratak opis još jednog slučaja, gdje smo razvoj infiltracije m ogli promatrati. Fl. K senija, 8 god., na klin ici od 27. X. 36. do 23. X I. 36. Rtg. snim ka k od dolaska 28. X. D esni hilusnl crtež proširen. L ije v o na konturi aorte jedna sjenka u veličini 50 Din., k o ja je zrakasta i slabo ograničena. Sfc. slobodni. P irquet +. Tetmp ,5 C. zatim n ek olik o dana afebrilna, zatim k roz 2 dana temp. raste na p rek o 38 C, k asn ije pada i ostaje stalno subfebrilna. K od prosijavanja rentgenom vidi se sada da je infiltracija zahvatila čitav lije v i gornji režanj. Prije odlaska napravljena snim ka 23. X I. 36. D esni hilusnd crtež razgranjen, a lijevi gorn ji režanj totalno zasjenjen, prem a d olje slabo ograničen. D olazi češće na kontrolu. Januara in filtrat nešto m anji, afebrilna, v rlo se dob ro osjeća, ide se sanjkati. U junu o. g. bila je zadnji put na kon troli: infiltrat je još u v ije k veći n ego :što je bio kod prim itka na kliniku. I ostali naši slu čajevi pokazuju tipične karakteristike epitbc. Zaključak. 1. Na osnovu 8 slučajeva tipične epituberkuloze, promatranih na pedijatričkoj klinici u Zagrebu, iznosi autor svoja opažanja o epituberkulozi. 2. K od svih promatranih slučajeva postoji o č i gledna veza s tuberkulozom. A utor je mišljenja, da je epituberkulozna upala nespecifične prirode. 3. T ok kod spomenutih naših slučajeva nije se ni u čemu odvojio od uobičajenog toka. Najdulje doba promatranja jednog slučaja na klinici bilo je 166 dana. 4. Terapija je kod nas bila konzervativna i sastojala se u općim dijetetskim mjerama, ležanju, svježem zraku i prema potrebi roborancijam a. R e zultat te terapije bio je zadovoljavajući. Literatura. Eliasberg i Newland, Jb. f. K inderhk. 93 i 94. Epstein, Jb. f. K inderheilk. B d 99. F r i e d j u n g, Z eitschrift f. K. B d 40. Langer, Z eitsch rift f. K. B d 34. N o - be c o u r t, Traité de M edecine des Enfants I/III. Iz internog odjela banovinske bolnice na Sušaku. (Šef odjela: prim. dr. S. Novak.) Postoji li difuzni hemoragični nefritis sifilitične etiologije? (Kazuistični prilog) Dr. Silvije Novak. U toku sifilisa dolazi vrlo često do afekcije bubrega. P o Ga u c h e r -u svaki treći sifilitičar ima albuminuriju. Naravno u većini slučajeva afekcija bubrega je sasvim lagane prirode, tako da osim albuminurije i nema drugih simptoma bubrežne bolesti. A li katkada je bubrežno oboljenje vrlo intenzivno, te je glavna, a m ožda i jedina, manifestacija luesa. Sifilis bubrega, kao što je poznato, javlja se u ranom i u kasnom stadiju sifilisa. U većini slučajeva sifilis bubrega se javlja, i to i u ranom i u kasnijem stadiju, pod slikom nefroze, ili kako su to stariji autori nazivali pod slikom parenhimatoznog nefritisa. T o znači dakle p od slikom primarne degeneracije bubrežnog epitela (M u n k -o v a lipoidna nefroza), dok su krvne žile u tim slučajevima intaktne. U kliničkoj slici prema tom e prevladavaju jaki edemi, nema p o višena krvnog tlaka, nema retinitisa ni povišenog preostalog dušika, a u urinu pokazuju ovi bolesnici jaku albuminuriju s mnogo cilindara i masnih kapljica, dok eritrocita uopće nema, ili se tek pojedinačno mogu naći. O pće je priznato, da u etiologiji nefroza važnu ulogu ima sifilis. Nije jednaka stvar s glomerulonefritidom. Tako V o l ha r d, valjda najbolji današnji poznavalac bubrežnih bolesti kaže:»o b die Lues eine echte diffuse haemorrhagische Nephritis m achen kann, ist noch nicht mit Sicherheit zu sagen.«ipak u literaturi spominje se dosta slučajeva luetičnog hem oragičnog nefritisa. H e in je sabrao iz literature slučajeve nephritis haemorrhagica luica, a i sâm je opisao jedan slučaj iz B r a u e r-ov e klinike 38-godišnje žene s tlakom od 190 mm Hg, albumenom u tragovima, a osim toga je bolesnica imala i skabies. Nakon upotrebe sumpora i nakon specifične kure brzo je nastupilo izlječenje. S pravom se

17 125 pita V o l hard, nije li skabies sa sekundarnim infekcijama bio etiološki uzrok nefritisa. Engel- Reimers opisuje slučaj 23-godišnje puelle, koja se inficirala luesom prije tri mjeseca, te za kratko vrijeme umrla od uremije (subakutni ekstrakapilarni nefritis). Bauer i Habetin opisuju 35-godišnjeg sifilitičnog individua, s tlakom 145/105 mm Hg, s edemima i retinitisom. Isto tako u francuskoj literaturi D i e ul afoy, Marcel Labbé, Nepveux, Gil bert-dreyfuss i Jung, te mnogi drugi opisuju mnogo slučajeva hemoragične sifilitične nefritide, koji bilo da su se brzo oporavljali na antiluetičnu kuru, bilo da su umrli od uremije. K od svih ovakovih slučajeva uvijek postoji sumnja, nije li m ožda nefritis druge etiologije kod sifilitičnog individua, kad znamo, kako su često neznatne angine, pa i prehlade, a i štošta drugo uzroci hem oragične nefritide. Slučaj, koji sam imao prilike nedavno promatrati, po mojem mišljenju spada u grupu difuzne hem o ragične nefritide sifilitične etiologije, a kako je taj slučaj interesantan i zbog toga, što je nefritis nastupio u isto vrijeme kad i dosta rijetki generalizirani luetični psoriaziform ni egzantem, uz potpuno negativne seroreakcije, a povoljno je reagirao na specifičnu terapiju, držim da je vrijedno, da ga opišem. St. pr. B olesn ica sübfebrilna do 37,9 C. K oža lica blijeda, podbuhla. P otk oljen ice lako edem atozne. Čitavo tije lo osim lica pokriveno papuloznim egzantem om (vidi sliku) crvenktsto-sm eđe boje, koje su većin om pokrivene srebrenim ljušticam a, a veličine od pola dinara do pedesetodinarke. P od pazuhom su eflorescen cije vlažne, a u don jem dijelu trbuha i s nutarnje strane bedara slijevaju se u veliku crvenu vlažnu plohu. E florescendije ne svrbe. Sve lim fatične žlijezde povećane, tvrde, indolentne. Vulva edem atozna. U ustima nem a plaques muqueuses. A d anum d ad vulvam nema kondylom ata lata. Na srcu je naglasen 2. aortični ton. Urin: mutan, hem oragičan Sp. tež Alb. 12 /no. Sedim.: masa eritrocita, m a n je leukocita, cilindri od leukocita, bubrežni epitel, m asne kapljice. R R 165 m m Hg. K arbam id u serumu 38 mg %. Pokus kon cen tracije i d ilu cije: 1004 do Izlu čivan je kroz prva 4 sata 600 ccm do 1 litre. W a-r, M einicke, Kahn negativni u više navrata. Specijalisti za derm atovenerologiju (prim. dr. B o n e t i ć, dr. V e v e r n ) kod prvog pregleda na temelju karakterističnog egzamtema dijagnosticirali su luetični psoriaziform ni egzantem usprkos n egativnim seroreakcijama. Psoriasis vulgaris ima drugu lokalizaciju. Uspjeh antiluetične terapije potvrdio je ispravnost ove dijagnoze. A li koje je etiologije nefritis? Mi nijesmo mogli ustanoviti ni u anamnezi mi u statusu banalnu etiologiju hem oragičnog nefritisa (šarlah, anginu, erysipel, piodermiju, itd,), ali znamo iz iskustva, da se to vrlo često događa k o d hem oragičnog nefritisa, i to još ne bi m oglo isključiti banalnu infekciju. A li koincidencija floridnog luesa s hem oragičnim nefritisom svratila je našu pažnju na to, da se u ovom slučaju m ožda ipak radi o bubrežnom o b o ljenju luetične etiologije, iako je pacijentica pokazivala sve simptome difuznog hem oragičnog nefritisa, a ne nefroze. Naravno, jedino uspjeh specifične terapije mogao bi potvrditi našu sumnju. Taj uspjeh nije izostao. V e ć nakon prvih injekcija meosalvarsana i bizmuta, koje smo naravno davali u manjoj dozi i u većim razmacima, nego što je to uobičajeno, da iskušamo tako osjetljivost bubrega, p očeo se gubiti egzantem onim istim redom, kako je nastupio, a istodobno naglo se smanjivala bjelančevina u urinu, edemi su nestali, tlak krvi je pao na normalu (120 mmhg), a funkcija bubrega se znatno popravila. Sada, kada je bolesnica svršila čitavu kuru, subjektivno se osjeća potpuno zdravom. Bjelančevine ima u urinu H l % o, u sedimentu još dosta eritrocita. Na m jestima psoriaziform nog egzantema ostala je depigmentirana koža. Da je ovaj difuzni hem oragični nefritis sifilitične M. M. 33 g. Br. pr. 3179/1933. prim ljena u bolnicu 13. VIII god. Anam neza: P rije 8 g. operirana zbog upale slijepog crijeva, inače u v ijek zdrava. R odila d v oje donošene djece, pobacila nije. Jedno dijete im becilno. U dovica godinu dana. Sadašnja b o lest počela p rije m jesec dana oteklinom lica, nogu i čitavog tijela. U rinirala m alo m utne crvenkaste m okraće, p o k o jo j je liječn ik odm ah ustanovio upalu bubrega. Istodobno s oteklinom tijela p oja v ile su se po koži ruku i nogu, a kasnije i po svem tijelu sitne crvenkaste pjege, k oje su se brzo p ovećavale i pokrile srebrenim ljušticam a. Budući da jo j uz liječen je n ije b olje, dolazi u bolnicu.

18 126 etiologije, zaključujem u prvom redu po povoljnom terapeutskom efektu. Mi nijesmo kod nje našli nikakovu drugu etiologiju za nefritis, nije imala nijedne pustule na sebi; u anamnezi nije imala angine ili slično, no kako smo već prije spomenuli, iz toga ne bismo mogli izvesti zaključak, jer često puta izbjegnu pacijentu i nama ulazna vrata za infekciju bubrega. A li da je nefritis druge etiologije, ne m ožem o zamisliti, da bi uz aplikaciju ovako nefrotoksičnih tvari, kao što su salvarsan i bizmut, koji nerijetko sami provociraju nefritis, i koji su kontraindicirani kod banalnog nefritisa, da bi se uz njihovu aplikaciju albuminurija tako brzo smanjivala, a hipertonija i edemi u tako kratko vrijeme nestali. U drugom redu koincidencija floridnog psoriaziformnog egzantema s nefritisom govori u prilog jedine te iste etiologije. Generalizirani psoriaziform ni egzantem govori za teški sifilis, a znamo da kod teškog sifilisa dolazi i relativno često do sifilisa bubrega. Stalno negativne seroreakcije u krvi ne mogu se upotrijebiti kao dokaz protiv našeg mišljenja. Mi smo se dali voditi kliničkom slikom, a efekat terapije nam je pokazao, da smo imali pravo. Uostalom sifilidolozima je poznato vrlo dobro, da je kod teškog sifilisa W asserm annova reakcija često puta negativna. Prema svemu izloženom e ovaj slučaj smatramo daljnjim dokazom, da u ranom stadiju sifilisa može doći do hem oragičnog nefritisa sifilitične etiologije. S ginekološko-porođajnog od je lje n ja banovinske bolnice u Šibeniku. Polyneuritis gravidarum. Dr. Filip Dražančić, šef odjela. Pojava neuritide sa težom simptomatologijom, t. j. nemoći svakog kretanja i hodanja, nije u graviditetu tako česta. Lakše forme neuritida za vrijeme trudnoće ne susrećemo, naprotiv, baš tako rijetko, i opažamo ih navlastito u zadnjim m jesecima trudnoće. One su lokalizirane na prstima ruku i nogu u obliku t. zv. parestezija kao peckanja, svrbljenja, kočenja, ili sa znakovima crvenila kože i edemima bez bubrežnih alteracija kao i u pokretnim p oremećajima. Između te dvije forme možemo umetnuti i t. zv. srednju formu, kod koje nailazimo na pairestezije i hiperestezije, na kočenje u ekstremitetima, osobito kod kretnja, te na boli kod pritiska na nervne grane. Neuritide opažam o kao patološko biološk e p o jave za vrijeme graviditeta i u puerperiju, za vrijeme laktacije, k ao i nakon abortusa. U pravo iz te raznolikosti vremena, u kojem se one pojavljuju, proističu također i razni etiološki faktori, koji mogu da izazovu pojavu neuritide. Tako razlikujemo neuritide, čiji uzrok treba tražiti u traumi samog porođajnog akta neuritis traumatica ili u propagaciji infekcije sa obližnjeg genitalnog trakta neuritis infectiosa. Osim tih postoje još također neuritide t. zv. genuinog karaktera, čija etiologija nije do danas još p otpuno jasna, jer nije bilo m oguće dosad sa sigurnošću utvrditi, koliko je njihov opstanak i razvitak vezan isključivo sa samom trudnoćom odnosno s prom jenama koje nastaju u organizmu zbog trudnoće. Ni najnoviji radovi na tom polju nijesu do danas doveli do potpune jasnoće tog problema, iako se na temelju novijih ispitivanja i opažanja činilo poljuljano dosadašnje shvaćanje, da je neuritis gravidarum jedna od manifestacija gravidetne toksikoze. Theobald je već g. upozorio, da se u slučaju tih neuritida radi o hipovitam inozi. M i smo u toku posljednjih dviju godina imali priliku promatrati na odjelu 3 slučaja teške neuritide, koji po svojoj rijetkosti i težini kao i po postignutom efektu liječenja zaslužuju da se ukratko iznesu. U jed n om slučaju (Pr. No. 792/1936.) radilo se, o 34 g. pacijentici, k oja je v e ć 11 put rodila. B olesnica navodi, da je oko 1. X I. im ala zadnju redovitu periodu i da je već o Božiću počela osjećati b olo v e u krstim a i u lije v o m kuku; n ije se m ogla sagnuti i teško je hodala. U posljedn je vrijem e n ije uopće m o gla hodati niti stajati na nogam a. S red njeg rasta, dobre građe, nešto anem ična. Puls, temp, norm alni. A lb., U rgen +. U terus odgovara trudnoći od 4K m j. Lateralno na zdjeličnim stijenkam a nad spina ossis isch ii pipalo se prugasto ođebljanje, na d od ir jako osjetljiv o. N akon bezuspješnog lije če n ja salicilatim a i autohem oterapijom pokušalo se lije če n je B -vitam inom (Betabionom ). Nakon dovršenog liječen ja pac. je počela slobodno h o dati i potpuno se oporavila. O đebljanja na stijenci zd jelice su iščezla. 10. VIII. spontani partus, 3600/50; tečaj babinja a febrilan i uredan. P red kratko v rijem e ustanovio sam kod iste pac. graviditet od 4 5 m j., te je bila bez ikakvih sm etnja i tegoba. Druga bolesnica G. M. (Pr. No. 4481/37.) sa 4 porođaja d o prem ljena je u bolnicu 16. X I u VIII. m j. trudnoće s razloga što ne m ože hodati ni na nogama stajati. Tuži se na b o love u predjelu 1. i d. kuka kao i u objem a nogama. Pac. sredn jeg rasta, dob ro građena, nešto bljed u n java. U urinu alb. +, sedim ent: m nogo leukocita. K od pac. je bila odm ah provedena vitam inska terapija s Betabionom, te je dobila 30 in jek cija à P oslije prve serije od 10 in jek cija pac. je m ogla u krevetu m icati nogam a, k o je su k od dolaska u bolnicu bile aktivno im obilne; b olove u nogam a i tabanim a je i dalje osjećala, ali u znatno m an joj m jeri. Iza drugih 10 in jek cija p oteškoće su u još znatnijoj m jeri popustile; pac. je počela i ustajati, ali je h odanje bez pom oći bilo nem oguće, te je tek uz potporu drugih mogla napraviti nekoliko koračaja p ov la čeći noge po podu. Nakon treće serije od 10 in je k cija b olovi su skoro potpuno popustili, te jo j je bilo konačno om ogućeno slobodno h odanje i kretanje. 17. I rodila je spontano zdravo donošeno žensko čedo 3220/49. T ečaj babinja afebrilan. S. L. (Pr. No. 4038/38) rodila četiri puta. Z ad n ji puta pred m jesec dana spontano. M jesec dana p rije porođaja dobila jake b olove u lije v o j nozi, tako da n ije m ogla niti hodati, niti sjediti. Donešena u bolnicu 3. X. o. g te je ustanovljen negativan nalaz na svim nutarnjim organim a. P acijentica ne m ože hodati, teško se m iče, te je pregledana i sa neurološke strane (Prim. dr. Glaser) s obzirom na p ostojeću atrofiju lije v e noge. P regledom je ustanovljeno, da je lije v i patelarni re fle x nešto oslabljen. R. A. t.obostrano jednaki i živahni. Senzibilitet b. o. Laségue negativan. P roveden a je odm ah terapija B etabion-om. Postepeno se stanje v id ljiv o poboljšava, te pacijentica nakon 10 in jek cija B etabiona à g m ože da stane na noge, a nakon 18. in jek cije počinje slobodno hodati. Iz uspješnog djelovanja postignutog liječenjem vitaminskim preparatima (Betabion) m oglo bi se zaključiti, da se radilo o avitaminozi, odnosno o hipovitaminozi, tim više, što se oboljenje pojavilo u doba t, zv. biološkog proljeća, kad je naša hrana oskudnija na vitaminima (XII.-V. m j.). Međutim J. Tinel p o stigao je isto tako povoljne uspjehe u 2 teška slučaja polineuritide desenzibilizacionim - antishock - liječenjem, davajući dnevno i, v. inj. 10% calcium chlorida u kombinaciji s autohem oterapijom ili s intrakutanim inj ccm. 25% peptona. Različitim sredstvima postignuti su dakle isti efekti ozdravljenja. Prema tom e iz samog terapeutskog efekta nije m o

19 127 guće izvesti konačnu dedukciju o etiološkom karakteru oboljenja. Po manifestacijama Bi hipovitaminoze (cit. B u - dak), koja se očituje 1. u smetnjama sa strane centralnog i perifernog živčanog sistema, kao smanjenje mišićne snage, per etični simptomi, lokalne smetnje osjetljivosti itd.; 2. u porem ećaju prometa vode (edemi, anasarka); 3. u srčanim smetnjama (bradykardija), te 4. u mnogim gastrointestinalnim simptomima (atonija želuca i crijeva, pomanjkanje apetita dalo bi se ipak gravjiditjet, k od koljeg su spomenute manifestacije dosta česte, dovesti u vezu sa hipovitam inozom Bi. Poznato je, da su prom et i izmjena tvari za vrijeme graviditeta u organizmu znatno pojačani. Uzevši u obzir, da se uz vitamin C i vitamin Bi pridaje znatan udio kod eksudativnih procesa u stanicama kao i njegovu važnost za produkciju inkreta štitne žlijezde, to iz toga proističe potreba ispravne ishrane u toku graviditeta, koja po svojoj količini i racionalnosti treba da odgovara pojačanim prehrambenim zahtjevima gravidne žene. M anjak Bi vitamina m ože se očitovati u organizmu za vrijem e graviditeta bilo time, što je njegova resorpcija nedovoljna uslijed povraćanja ili smetnje probave, bilo uslijed nedovoljne ishrane zbog siromaštva, bilo zbog pretežne ishrane ugljikohidratima, za čiju asimilaciju je vitamin Bi neophodno važan i u v ećoj mjeri potreban. Uz gore spomenute fiziološke m om ente i s te strane se mora naglasiti p o jačana potreba organizma za nesmetanim dovozom Bi vitamina, čije je djelovanje nadasve od važnosti za normalno odvijanje najrazličnijih graviditetnih promjena. F. S t ä h l er, koji je 1937, iznio svoja opažanja o Bi hipovitam inozi u graviditetu, ide čak tako daleko, da i slabe trudove prije i poslije porođaja, te nedovoljno smanjen uterus, dovodi u vezu sa n edostatkom Bi vitamina. Oslon za to svoje mišljenje bazira na jednom slučaju graviditetne neuritide, gdje su nakon 4 injekcije Betaxina nestale tegobe neuritisa, ali u isto vrijem e su započeli trudovi, te je p o rod uslijedio 14 sati nakon zadnje injekcije, 4 sedmice prije očekivanog termina. Zaključke Stählero v e smatramo s te strane previše smjelim zbog toga, što u našim slučajevima, gdje je bila provedena intenzivna vitaminska terapija, ipak nije došlo do sličnih pojava, v e ć su porođaji uslijedili u odgovarajućem terminu. S druge strane treba primijetiti, da se prema opažanjima Abderhaldena i Westernbriinka sadržaj antineuritičnog vitamina u organima nikad posvema ne iscrpi, pa ni kod n edovoljnog donošenja vitamina Bi, Osim toga sadržaj antineuritičnog vitamina u životnim namirnicama je tako rasprostranjen, da je kod prosječne prehrane jedva m oguće i zamisliti postanak hipovitaminoze zbog isključiva nedostatka i nedovoljna dovoza Bi vitamina u organizam. Ne samo da je u graviditetu potražnja vitamina Bi u organizmu znatna i pojačana, već je isto tako i za laktaciju potrebna znatno veća količina antineuritičnog vitamina. Ta se potreba otprilike cijeni 3 4 puta ja čom, nego kod prehrane odraslog i normalnog čovjeka. Kad bi pojava karence, odnosno nedovoljnog donosa Bi vitamina, bili isključivi faktori u postajanju hipovitaminoznih manifestacija u graviditetu i laktaciji, to bi kod siromaštva našeg svijeta i oskudne prehrane trebali u mnogo većoj mjeri opažati baš u vrijeme graviditeta i laktacije oboljenja, koja proisitiču iz tog nedostatka ili manjka. M eđutim iz naših opažanja ne bism o mogli ustvrditi, da su te pojave tako česte ni u lakšim, a kamlo li u težim formama. Prema tome slijedi, da u pojavi graviditetne neuritide moramo nužno i dosljedno misliti također i na druge momente, koji bi mogli biti od utjecaja i važnosti kod izbijanja tih neuritida. Istina, simptomi početne hipovitam i noze Bi ne prepoznaju se uvijek, jer su pojave u prvim početcim a sasvim neodređene i raznolike, te ih je teško klasificirati kao takove. Sve dotle, dok se ne odrede prim am i znakovi početne hipovitaminoze i dok nam iste ne bude moguće u njihovu zametku kao takove označiti, problem odnošaja nedostatka odnosno m anjkavosti vitaminskih faktora prema raznim patološkim pojavam a bit će u velikoj mjeri neodređen i nejasan. Taj problem bit će nemoguće riješiti navlastito u slučajevim a kad iskrsne u m o mentu postojeće trudnoće, koja p o sebi i po zbivanjima, koja se dešavaju u to vrijeme u organizmu žene, predstavlja kompleksnost različitih fizioloških pojava i promjena. Važnost vitamina za ljudski organizam bila je već od najstarijih vremena uočena, te je s te strane njihova upotreba bila uvijek ne samo naglašavana v eć i vršena. K ad su em pirička iskustva bila pak zamijenjena eksperimentalnim ispitivanjima, značaj vitamina k od životnih staničnih funkcija bio je u još v ećoj mjeri uzdignut, jer se došlo do uvjerenja i sigurnosti, da odsutnost njihova u organizmu izaziva smetnje i najrazličnije porem ećaje. Iz dana u dan se problem vitamina sve to jasnije razabirao i rasvjetljivao, i kad su kemijskim pronalascima bile uočene njihove formule, te kad je uspjelo napokon stvaranje vitamina i sintetskim putem, tada su vitamini izgubili od svoje m isterioznosti, a dobili u važnosti. Njihova je važnost pojačana još više time, što su najnovija ispitivanja pokazala, da postoji neka veza između vitamina i horm ona koje u djelovanju, a koje po građi. Isto tako i otkrića o njihovu odnošaju prema fermentima od neprocjenjive su vrijednosti i otvaraju velik o polje njihove terapeutske primjene, Iako moderna istraživanja o vitaminima nijesu m nogo stara, iako su na temelju tih istraživanja dub ok o prom ijenjeni mnogi nazori u medicini, te m o dem a vitaminska terapija obuhvaća sve to šire polje aplikacije, to su nam mnoga životna zbivanja još uvijek nejasna i neosvijetljena. T o ipak nije još razlog da se mi ne poslužim o u punoj mjeri upotrebom vitaminskih preparata, naročito ako prama sve to mnogobrojnijim iskustvima njihova upotreba donosi očigledne koristi u m nogim patološko-biološkim p rocesim a,među koje spada također i polyneuritis gravidarum. Literatura. Budak dr. M.: V itam ini i k alcij. E. Mercks: Jahresbericht. Smetanka F.: P orem ećen je m ijen e tvari k od avitam inoze B. L ij. V j No 7. Stähler: B hypovitam i- noze u graviditetu. M. W No. 9.

20 128 Iz sveuč. neurološko-psihijatrijske klinike u Zagrebu. (Prestojnik: prof. tir. R. Lopašić). Odnos nauke o smetnjama govora i glasa prema neurologiji i psihijatriji."' Dr. Hinko Freund I. Da se shvati sva m nogostrukost i intimnost veza između logopedije, nauke o fiziologiji, patologiji i terapiji govora, sa neuro-psihiijatrijom, potrebno je predočiti u prosjeku strukturu one čarobne funkcije, koju nazivamo govorom. O vdje je rije č sam o o govoru u sm islu p sih ološk o-fiziološko-fonetskom, kao p sih o-b iološk oj fu n k ciji, a ne o jeziku u sm islu logičk o-gra m a fičn o-filološk om. T o razlikovanje govora (la parole, speech, das Sprechen) i jezika (la lange, language, die Sprache) od velike je važnosti. Jer sam o p r v o je ob jek a t prirođoznanstvenog proučavanja, idirugo je predm et jezik oslovlja, gram atike i logike. Međutim, u nauci o afazijam a i kod proučavanja govora slaboum nih i um obolnih vidim o, da i logičk o-g ra - m atičko-sintaktična strana govora m ože i m o r a da postane, pod, stanovitim okolnostim a, objek at m edicinskog studija i da se te dvije strane ne m ogu oštro odijeliti. Nauka o postanku ljudskog govora (produkt prirode, đluha, utanačenja i t. d.), te važnosti govora za razivoj ljudskoga duha filozofija govora čini posebno p o g la v lje filozofije, nauka o psihološkim funkcijam a govora čini posebno p og la vlje opće psihologije, a nauka o razv oju govora k od djeteta posebno p og la v lje dječje psihologije. Iz toga se vidi, da je veza izm eđu logopedije i t. ziv. duhovnih nauka (Geistesw issenschaften) s jedne i psihologije s dlruge strane prilično uska. Tjelesni aparat, kojim se čovjek služi pri govoru, nije od iskona bio određen za ovu»višu«funkciju, v eć je primarno služio nižim vitalnim funkcijama disanja, žvakanja, refleksim a zaštite respiratornih puteva, te čistoj reflektoričnoj fonaciji. Ovu sposobnost fo n acije iskoristio je ljudski duh, da s njome, pom oću raznih pokretaja organa usne duplje, formira ili artikulira akustičkofonetske simbole, glasove i riječi, u svrhu m eđuljudskog sporazumijevanja i olakšavanja vlastitoga mišljenja i zapamćivanja (vanjski i unutarnji govor). Treba izričito spomenuti, da se glavni dio našega mišljenja obavlja u formi t. zv,»unutarnjeg govora«, da je govor prema tome integralni dio našega psihičnog života, i da su sve više operacije našega duha bez toga nem oguće. Fonacija je prema tom e nešto neposredno, p o vezano više sa nagonsko-osjećajno-afektivnom stranom našega bića, dok je artikulacija više tvorevina volje, duha, inteligencije. Zato Pick govori o intelektualnoj nadogradnji i o muzičkom temelju govora, slično kao što Hughlin Jackson razlikuje intelektualni i emocionalni govor; to nam razlikovanje om ogućuje razumijevanje mnogih naok o čudnih p o java afatičara. Nauka o fonaciji, o fiziologiji i patologiji glasa i i o njegovu usavršivanju u smislu estetike (umjetno pjevanje), te o terapiji raznih smetnja glasa čini p o sebnu nauku: foniatriju. Foniatrija je znatno uže povezana sa l a - ringologijom nego logopedija. Za stvaranje glasa i za razne smetnje fonacije igra naime periferni dio govornog aparata, larinks, i t. zv. prostor rezonacije, presudnu ulogu. Prema tom e se m etode p retrage ovdje djelom ično slažu sa laringološkim Naj * P redavanje, održano 9. II u n eurološk o-psihijatrijskoj sekciji Z bora liječnika u Zagrebu. jače pobude za razvoj te discipline došle su iz same laringologije, proučavanjem raznih oblika promuklosti, te iz pedagogije pjevanja, zbog potrebe, da se kod raznih smetnja pri umjetničkom pjevanju nađu uzroci i m etode, kako da se oni odstrane. Ipak p o stoje i između fonijatrije i neurologije prilično m nogobrojne dodirne točke. Psihološka analiza glasa i muzičkih elemenata govora (akcenti) dovela je do izgradnje posebne grane eksp. fonetike, t. zv. psihološke fo n e tike (Felix Krüger), koja sa psihologijom govora čini dio empirijske psihologije. Ne treba naročito spomenuti, da je poznavanje bar elem enata psihologije govora važno za razumijevanje govora neurotičara i umobolnih. Najvažnija i najraširenija smetnja glasa t. zv. fonastenija funkcionalne je naravi, te je uvjetovana osim lošom tehnikom govora ili pjevanja često i neurasteničkim i hipohondričkim osobinama ličnosti. Od fonastenije većinom trpe ljudi, koji se profesionalno služe govorom ili pjevanjem, dakle pjevači, govornici, glumci, svećenici, učitelji, vojnički zapovjednici. Liječenje fonastenije prema tom e zahtijeva osim laringološkog i fonetskog znanja također i poznavanje psihopatologije i psihoterapije. Zajedničko područje fonijatrije i neuro-psihijatrije, čine izrazito histeričke odn. psihogene smetnje glasa (hist, nijemost, afonija, spastička afonija, intermit, sp. afon.). Fonijatriija se bavi i endokrino'loški uvjetovanim smetnjama, od kojih su najvažnije m u - tacione smetnje (mutatio tarda, larvata, perversa). I to područje bit će za neurologa i praktičara od stanovitog interesa. Na koncu ću još spomenuti, da je terapija kakve neurološke smetnje glasa naime disfonije odn. afonije uslijed pareze recurrensa jedno područje, koje je dom ena fonijatrije. Logopedija je povezana sa laringo-rinootologijom u toliko, u koliko uzroci smetnja govora leže u perifernim organima govora ili u sluhu, koji je za pravilan razvoj govora od neophodne potrebe. Međutim od svih smetnja govora, koje se po staroj Kussmaulovoj razdiobi, koja je još danas na snazi, dijele u disfazije, disartrije, dislalije i logoneuroze, samo je grupa dislalija ili tepanja, djelom ično uvjetovana anomalijama vanjskih organa za govor, ili sluha. Ove čine predispoziciju jednoga dijela dislalija, t. zv. organskog tepanja. M e đutim veći dio tepanja uzrokovan je, zajedno sa ostalim grupama smetnja govora, disartrija, disfazija i logoneuroza, centralnim faktorima, koji leže ili u centralnom živčanom sistemu (bulbarne jezgre, vestibulam i aparat, cerebellum, subkorteks, korteks) ili u psihičnoj sferi nagona, navika, afekata, pamćenja, inteligencije i svijesti, V eć iz ovog sumarnog pregleda proizlazi, da je logopedija povezana više sa ineuro-psihijatrijom, dok je fonijatrija povezana više sa otolaringologijom. Međutim, prije nego što dalje ukažem na tu srodnost

21 129 i usku povezanost hoću najprije upozoriti na neke bitne razlike među njima, da se time jasnije uoči karakteristika i samostalnost logopedije prema n e urologiji. II. Logopedija je proizašla i razvila se iz praktične potrebe, da se pom ogne velikom broju ljudi, osobito djeci, sa smetnjama govora. Ovamo spadaju u prvom redu gluhonijemi, slabomisleni, m ucavci i tepavci. Početak logopedije čine razne praktične m etode v ježbanja artikulacije, disanja i fonacije. Te metode isprva nemaju m nogo sličnosti sa m etodam a m edicinskim, koje su do nedavna bile u glavnom medikamentozne ili kirurške, v eć su m nogo bliže p e d a gogiji. Zato i vidimo, da su prvi, koji se njima služe, nastavnici, pedagozi, svećenici, dakle lajici, a ne liječnici. Poduka gluhonijemih (abeé de L Epée; H e inc k e ), prve m etode odstranjivanja mucanja (Mrs Leigh) ne potječu od liječnika v eć od pedagoga, a tek kasnije p očeo je interes liječnika za ta područja, no sve do danas interes liječnika za patologiju govora ostao je sporadična pojava. Interes liječnika suviše je okupiran liječenjem b o lesti i bolesnog čovjeka, a njegovo je m i šljenje bilo do nedavna i suviše osobito od Virchowa amo lokalistički i mehanistički orijentirano. Nastojanja i m etode logopedije međutim ne idu za tim, da liječe bolesti, već da odstranjuju smetnje, koje su još do nedavna kliničkom shvaćanju bile strane i nepristupačne, smetnje kojima u ogromnoj većini slučajeva fali patološko-anatom ski substrat, jer se tu radi većinom o smetnjama fu n kcionalne odnosno psihogene naravi, čije je odstranjivanje u velikoj većini m oguće jedino m etodama pedagoško-didaktičkim, odnosno psihoterapeutskim. Danas, kada funkcionalno shvaćanje i psihoterapija u medicini, a osobito u neurologiji zauzimaju sve vidnije mjesto, to se dakako p očelo mijenjati. Tokom vremena stopile su se razne m etode praktičkog postupanja pri odstranjivanju govornih mana u jednu zajedničku nauku o manama govora, logopediju, koja se združila sa fonijatrijom. I opet iz praktičkih razloga polagala je ta nauka osobitu pažnju na periferni dio aparata govora, te na fiziologiju i na fonetiku artikulacije. Eksperimentalna fonetika postala je zajednička egzaktna baza i logopedije i fonijatrije. Sve je to neurologiji do nedavno bili p osve strano. Razlika postoji i u ulozi i značenju, koje za obje discipline igra funkcija govora. G ovor, njegov razvoj, fiziologija, patologija i terapija za lo g o pediju je centralno pitanje, dok je ona za neur.- psih, samo jedna od mnogih funkcija, kojoj doduše ide velik o značenje, ali više u smislu s i m p t o mat s k o m, u sklopu sa drugim, često važnijim simptomima, a ne kao samostalnom, specifičnom objektu studija, a još manje kao samostalnom objektu t e r a p i j e. III. Najtješnju vezu između logopedije i neurologije čini nauka o afazijama, koja je za problem e patologije velikog mozga od fundamentalne važnosti, jer s jedne strane obuhvaća problem e gnozije, prakse, intencije, inteligencije (Is s e rl in ) i veze između duševnog i tjelesnog, a s druge strane je njome udaren temelj patološke anatomije i patol. fiziologije govora. Znanje o centralnim dijelovim a aparata govora najdragocjenija je tekovina, koju logopedija zahvaljuje neurologiji. Borba dvaju protivnih tabora u pogledu shvaćanja afazija, strogih lokalista (Broca, Bastian, Charcot, W ernicke, Lichtheim) i pristaša cjeline g o vorne funkcije (Monafcov, Head, P. Marie, Goldstein) prati se sa strane logopeda s velikim interesom. Spominjem, da je pretežno shvaćanje logopeda, da treba između ta dva smjera naći sintezu, u čemu se podudaraju sa shvaćanjem vodećih neurologa (Jackson, Pick, Heilbronner, Thiele, Isserlin). Pokazalo se, da osim tačne kliničke i patol.-anatom ske analize i psihološka shvaćanja imadu veliki utjecaj na nauku o afazijama (asocijativna, refleksološka.»ganzheits«-,»gestalts«-psihologija), da je potrebno obaziranje na čitavu ličnost afatičara i na situaciju, u kojoj se on zbog svoga defekta nalazi, ali prije svega što iscrpnija prethodna psihološka analiza samoga govora (Goldstein), jer je bez toga razumijevanje ispada ili defekata govora nem oguće. Iz toga se vidi, da bi i studij p s i h o logije govora trebao da bude zajedničko p o dručje logopedije i neurologije. Daljnje zajedničko područje čini studij razvoja dječjeg govora (Preyer, Cl. i W. Stern) i raznih smetnja toga razvoja (Gutzmann, Liebmann i dr.), jedno područje, koje je sa strane psihologa i logopeda već vrlo dobro obrađeno. Osobito F r o eschels upozorio je na analogije između dječjeg govora i afazija. Tim aspektima je nauka o afazijama znatno obogaćena i proširena, tek studijem dječjeg govora postaju m noge pojave afatičara jasnije i obratno: tek ako se obazire na centralne aparate govora, postaju mnoge pojave dječjeg govora i smetnje njegova razvoja razumljivije. Tako postoji sličnost između t, zv. slušne nij e m o s t i djece (»audimutitas«) i m otoričke afazije, između senzorične slušne nijemosti (»gluhoće za riječi«) i senzoričke afazije, te između govora slaboumnih, sa ehogovorom bez razumijevanja, i t. zv. transkortikalne afazije. Kod školske djece zapažena je jedna veom a zanimljiva smetnja, koja se očituje u slabosti i nesposobnosti čitanja (legeasthenia) kod inače intaktne inteligencije i intanktnog vida (Pringle Morgan 1896), koja imade m nogo analogija sa aleksijom afatičara, koja se svodi na lezije u okolini gyrusa angularisa. M ožda i kod legeasthenije postoji funkcionalna slabost te regije. Paragramatizam i tepanje kod djece, koje su odlike stanovite etape razvoja dječjeg govora a kod slaboumnih mogu trajno preostati, imadu tak ođer analogije sa govorom afatičara. V eć iz onoga, što je dosada rečeno, jasno je, da se nauka o afazijama studijem dječjeg govora m ože znatno produbiti i proširiti na m nogo v eći krug n ormalnih i patoloških pojava, nego što je to m oguće u okviru čiste kliničke neurologije. Rad logopeda na tom području m ože se smatrati kao mali uzvrat za dragocjeni dar, što su ga primili od kliničke neurologije. IV. I najnovija tekovina moždane fiziologije, otkriće funkcije subkortikalnih ganglija imade za logopediju veliko značenje, jer je time pronađen v je rojatni organski substrat za m noge strane govora,

22 130 koje su dotada bile jedino objekat psihološkog ili fonetskog promatranja. Odavno je logopediju zanimao odnošaj afekata i govora, koji su za tolike smetnje govora od presudne važnosti, porijeklo m e todičkog i dinam ičkog akcenta, a osobito faktor individualne brzine govora, koja je često patološki porem ećena (tachylalia, paraphasia praeceps), i koja ie, kako se čini, bar djelom ično uvjetovan konstitucioualnim hereditam im faktorima. I važni faktor centralne koordinacije onih parcijalnih funkcija, koje zajednički čine govor (abdominalno i torakalno disanje, fonacija, artikulacija, nije dosadašnjim znanjem o centr. aparatu govora bio dovoljno rasvijetljen. Sada se čini, da je za sv e to pronađena anatom ska i fiziološka podloga u regijam a centralnih ganglija, talamusu, n eo i paleostriatum u, i hipotalam usu, kao stanica (»Schaltstellen«), g d je se danas lokalizira prenošenje afekata na pokrete, intencije i p orive nehotične naravi (m im ika i gestika), te regulacija b rzine. tonusa i k oord in a cije gibanja. Govor postencefalitičara postao je naročiti objekat studija i neurologa i logopeda, i pri tome je naročito potrebna njihova saradnja zato, jer ie tačnija analiza toga. govora m oguća samo m etodama eksperimentalne fonetike. I baš na tom primjeru se vidi, kako se obje nauke danas sve više i više približuju, obogativši se m eđusobno m etodama naučnog ispitivanja. Tako potječu najtočnija eksp.-fon. ispitivanja govora postencefalitičara upravo od fonijatara (S c hilling, L o e b e l l ). A obratno vidimo, kako neurolozi postavljaju na temelju novostečenog znanja o funkciji centralnih ganglija nove teorije o fiziologiji govora (v. Sar b o ) i o logoneurozama (Sahl i, Schilder i Pollak). V. U udžbenicim a logopedije posvećuje se u p oseb nim poglavljim a pažnja i smetnjama govora kod raznih organskih oboljjenja živčanog sustava. N o ipak, interes logopeda za te smetnje više je te o retske naravi, jer su one za logopediju više objekat naučnog (eksp.-fonetskog) ispitivanja, ali nijesu sam o stalni objekat logopedske terapije, k ojoj su nepristupačne. Prema tome su baš one smetnje govora, koje su za neurologa od velike praktične važnosti, kao simptomi org. oboljenja c. n. s. (na pr. kod bulbam e paralize, multiple skleroze, pr. paralize itd.), za logopeda više od teoretske važnosti, a obratno: one smetnje, koje su za logopeda najvažnije, jer su najraširenije i najbolje pristupačne korekturi, bile su, bar još d o nedavna, za neurologa od sporednog interesa. Smetnje govora, naime, koje su najraširenije, nijesu nikakovi simptomi nervnih bolesti, njihovi n o sioci su u kliničkom smislu zdravi. Ipak oni zavrjeđuju interes m edicine i naročito neuro-psihijatrije, jer jedna znatna grupa logopata pokazuje konstitucionalne anomalije psihičkog života ili nervnog sistema u smislu psiho- i neuropatije, a jedna manja grupa ispade i zaostalosti na intelektualnom polju. Smetnje govora, koje su brojčano daleko najraširenije, jesu funkcionalno tepanje i mucanje. Tepavci se većinom rekrutiraju iz krugova djece sa neznatnim ili jačim deform acijam a p erifernih organa za govor ili sa slabošću sluha. Ovi za neurologa nijesu od interesa, v e ć više zanimaju otolaringologa, pedijatra i dentistu. Jedan manji dio tepavaca dolazi iz krugova posve normalne djece sa lošim govornim uzorima. Ova djeca ispadaju uopće iz kruga medicinskog interesa, te će zanimati više pedagoge. M ucavci se, nasuprot tome rekrutiraju iz velikog kruga neuropata, konstitucionalno nervoznih i psihopata. Oko polovina slučajeva, s kojima se logopedija bavi, spada ovom spomenutom krugu neur op a ti j a i psihop,atija, ali do u najnovije doba to nije bilo ni logopedim a ni neuro-psih, dovoljno jasno! Sa strane logopeda mnogo se griješilo time, što mnogi logopedi nijesu za neurotičnu narav m ucavaca i psihogenu narav mucanja imali dovoljno razumijevanja, a sa strane neur.-psih. ta se mana, iako je jedna od najraširenijih i najvažnijih neuroza, posve zanemarivala, sa n ekoliko malenih iznimaka (V o i sine, [1821.] Trömmer, Sahli, Kehrer, Kronfeld, Schilder). Time smo se dotakli područja neuroza, što je zajedničko i jednoj i drugoj disciplini, logopediji, u glavnom u obliku logoneuroza, u svom bogatstvu forma i oblika, kako ih život pruža. Ipak je još i danas, kada je interes neuro-psihijatrije za granično područje neuroza i psihopatija velik, ostalo u glavnom kod prijašnje podjele rada, sastojeći se u tome, da se sa proučavanjem i terapijom mucanja, najvažnije logoneuroze, u glavnom bave logopedi. 0 potrebi temeljite psihološke i psihopatološke izobrazbe m o dernog logopeda bilo je govora na zadnjem kongresu»internacionalnog društva za logopediju i fonijatriju«u Kopenhagenu god Ta podjela rada čini mi se još i danas opravdana zbog posebnog položaja i osebujnog značenja mucanja među ostalim neurozama, na što je upozoreno baš sa psihijatričke strane (Kehrer). Taj poseban položaj uvjetovan je po Kehreru; 1. N eobično velikim značenjem porem ećene funkcije (govora) za psihički, intelektualni i socijalni život pojedinca; 2. P očetk om mane u ranoj m ladosti i trajanjem kroz čitav život, čime nastaju teške posljedice za sveukupni razvoj ličnosti; osim toga još i 3. V elikom raširenošću te mane, koja je na pr. m eđu djecom znatno češća nego sve ostale neuroze, a u školi čini znatne smetnje pri obuci i ispitivanju; 4. Naročitim studijem i posebnom tehnikom, koji su potrebni za dovoljno razumijevanje i za terapiju te mane. I razne druge neuroze iziskuju poznavanje naročite tehnike, spominjem samo tehniku pri odstranjivanju tika, enureze. No psihoterapija mucanja mora se osim na opću psihoterapiju obazirati i na psiho-fiziologiju govora i na veliko iskustvo, koje je tokom stoljeća stečen o o toj mani i o postupcim a, pri njezinom odstranjivanju. Iako se nauka o mucanju m ože danas smatrati kao jedna od najbolje izgrađenih grana psih op atologije i psihoterapije, ipak mucanje, iz navedenih razloga, i danas još zauzima poseban položaj m eđu neurozama. U očivši gornje razloge, postat će m ožda razumljivijom naoko paradoksna činjenica, da se liječenjem jedne od najraširenijih neuroza ne bave n eu ropsihijatri, v e ć logopedi. Jer u studiju logopedije zauzima nauka o mucanju najvažnije mjesto, te ispunjava velik dio udžbenika logopedije, dok se ta mana u djelima o neurozama i psihopatiji slabo spominje, da i ne spominjem udžbenike neurologije, gdje ćem o joj jedva naći traga.

23 131 M eđu običnim konstitucionalnim anomalijama govora i teškim logoneurozam a postoje svi mogući prelazni oblici. Danas sve više prevladava mišljenje, da je kombinacija abnormne govorne konstitucije (laka porem etljivost govora uslijed afekata, laka sklonost parafazijama, tahilaliji itd.) sa neuropatskom odn. psihopatskom dispozicijom ono, što uvjetuje razvoj mucanja (Freund). Zanimljivo je, da se proučavanjem m ucavosti d o šlo znatno prije do spoznaje u bit t. zv. neuroza očekivanja (Erwartungsneurosen), nego što je ta grupa neuroza otkrivena sa strane psihijatara (K rae p e l in, Isserlin), Međutim veza između jednog i drugog tabora bila je tada još tako slaba, da su ta opažanja (Rudolf Deubarat 1890.) psihijatrima ostala nepoznata. VI, Zadnjih godina p o če o se je i govor um o bolnih studirati prem a iskustvu, stečenom kod afatičara i logopata ( S t o c k e rt), G ovor organskih neuroloških slučajeva, afatičara i psihotičara sve se više ispituje i metodama eksp. fonetike (Isserlin), fonografi je i tonfilma (B. i E. Zw i r - n e r ). Toj svrsi služi na pr. jedno posebno odjeljenje na K aiser-w ilhelm institutu za proučavanje m ozga u Berlin-Buchu. Tim se m etodam a nastoji profiniti neurološka i psihijatrijska diagnostika. Braća Z w irner stvorili su dapače u tu svrhu jednu novu granu eksp. fonetike, t. zv.»fonometri ju«, služeći se pri proučavanju svojih eksp.-fon. krivulja varijacionostatističkim metodama, da bi pom oću nje najprije ustanovili normu današnjeg njem ačkog izgovora. Na nekim neuro-psihijatričkim klinikama, na pr. na Pötzlovoj klinici u Beču, vrši se reedukacija govora afatičara sa strane logeda, koji se pri tome služe artikulacionim vježbam a i zornom podukom. Ta je saradnja uspostavljena tokom svjetskoga rata, kada su mnogi vojnici, koji su uslijed ozljede m ozga izgubili sposobnost govora, dali p ovoda za izgradnju p o sebnih stanica, na kojima su logopedi sarađivali sa liječnicima na edukaciji tih mladih afatičara. V II. Više puta smo se v eć dotakli velike socijalne važnosti mana govora. G ovor je najvažniji instrument međuljudskog općenja i zato su dakako baš smetnje govora, bile one organskog, funkcionalnog ili neurotskog podrijetla, one, koje najviše oteščavaju i ometaju snalaženje pojedinaca u ljudskoj zajednici. Pomislimo samo na teško stanje, u kojem u se nalazi afatičar ili gluhonijemi ili teški m ucavac ili na pr. tepavac sa vučjim ždrijelom (uranoschisma), čiji je govor gotovo nerazumljiv. Broj djece sa smetnjama govora u školama iznosi prema m nogobrojnim statističkim podatcim a oko 2 do 3%. Danas, kada se države i javne vlasti u sve većoj mjeri brinu za narodno zdravlje, vidimo, da se u svim kulturnim zemljama i manama govora posvećuje v e lika pažnja, Ta kolektivna borba protiv mana govora čini jedan dio psihične higijene i p ed a g o gije liječenja. Time smo se dotakli i opet zajedničkog područja neuro-psihijatrije i logopedije. Psihohigijenska nastojanja treba da se obaziru i na te m nogobrojne smetnje govora i da i njima p osvećuju puno pažnje. T ako je to danas već provedeno u Sjevernoj Am erici, gdje se borba protiv mana govora smatra granom»mental hygiene«i u Rusiji, gdje su u mnogim gradovim a osnovane logopedske ambulante u okviru neuro-psihijatrijske profilakse. U Mađarskoj čini logopedija posebnu struku unutar pedagogije liječenja. Osim skrbi za neuropatsku, psihopatsku i nagluhu djecu, treba i skrb za slabomislenu djecu usku saradnju sa logopedijom. Jer preko p o lovice slabom islene djece pokazuju teške smetnje i zaostalost u govoru, što bezuvjetno zahtijeva stručnu korekturu. * Iz svega, što smo ovdje naveli, vidi se, da se m odem a logopedija, kao izgrađena nauka i moderna neuro-psihijatrija, koja vodi puno računa i o funkcionalnim smetnjama, o neurozama, psihoterapiji i psihohigijeni, u mnogim važnim točkam a ne samo d o diruju, već i djelom ično podudaraju i međusobno upotpunjuju. M ože se reći, da logopedija, koja se d o diruje sa toliko grana m edicine, psihologije i p ed a gogije nema bliže i srodnije nauke, nego što je to baš sama neuro-psihijatrija. Literatura: Dendardt Rudolf: Das Stottern, Lpz Froeschels, Emil: K indersprache u. Aphasie, Bln Froeschels Emil: D ie sprachärztliche Therapie im K riege Froesches Emil: L ehrbuch der Sprachheilkunde (Logopädie), W ien. Goldstein, Kurt: D ie transkortikalen A phasien (Ergebn. d. Neur. 1915, 1917). Gutzmann, Hermann: Sprachheilkunde, Bln Isserlin, Max: A phasie (Hdb. f. Neur, sv. VI, izd. od Bum kea). Isserlin, Max: P sycholg.-ph onetische U ntersuchungen (Z. f. Neur ). Kehrer, Theodor: N eurotische Sprachstörungen (u Hdb. f. med. Psych. izd. o d B iem baum a. Krüger, Felix: Beziehung, der exp. Phonetik zur P sychologie Lpz. 1907, Kussmaul, A dolf: D ie Störungen der Sprache (u Ziem s- senovom Hdb. der spec. Path. u. Ther. Lpz Liebmann Albert: V orlesungen über Sprachstörungen, Bln Loebell u. Maur: Z ur Diagnost. u. z. Sym ptom enbild postancephalitischer Sprachstörungen (Z. f. Neur Bd Pick, Ernst: A phasie (u Hdb. d. norm. u. path. P hysiologie, 1931). Pichon et B orel-m aisonny: L e begaim ent, Paris Sarbo, Arthur v.: D ie Beziehungen der Sprach-u. G esangstim m e zum Zentr. N erv. System (Z. f. O hrenheilk. 1934). -Schilder, Paul: Zentrale B ew egungsstrgen m it besonderer B erücks. der Sprache (II. internac. kon gres za logop. i fon.) Schilling, R : Inneres Sprechen (II. kongr. n jem a čk og društva za logop. i fon. Lpz. 1928). Schilling, R. E xperim entalphonetische Unters, b. E rkrankungen d, extrapyram idalen System s (arch. f. P sychiatrie 75. siv Stern, C l. i W.: D ie K indersprache, Lpz S t o c k e r t, F. G. V : U ber U m bau u. A bbau d. Sprache bei G eistesstörungen (Bln. 1929). Thiele, R. : Aphasie, A praxie, A gn osie (Hdb. das eisteskrankh. II. sv. opći dio II, izd. od Bum kea). T röm ner: Das Stottern, die Sprachzw angsneurose (izvještaj o II. kongresu njem. društva za logop. i fon. Lpz. 1928). Voi sine, Felix: Le begaim ent, Paris Zwirner, E. i K.: G rundfragen der Phonom etrie, Bln Freund, Hinko: P atbopsychologisches zum Stotterproblem (Z. f. Neur. 71 god. 1937). Freund, Hinko: Z u r Frage der Beziehungen zw ischen Stottern und. P oltern (M onatsschr. f. Ohrenh. 68. god. 1934).

24 132 TERAFEUTSKE BILJEŠKE Iskustva s novim sulfonam idskim preparatom Am besid. Dr. M ilica' Valentinčič U bakteriološko-epid em iološkom odjeljen ju H igijenskog Zavoda u L ju bljani vršeno je ispitivanje preparata A m besid»k em ika«, a paralelno je iskušavan taj preparat i u prahu. Na tem elju tih ispitivanja možem o iznijeti slijedeća opažanja: Am besid je bijeli u vodi topivi prah bez m irisa i gotovo bez okusa te je čisti o-am inobenzolsulfam id. U prom et dolazi u obliku tableta a 0,40 g, 5% -tn e otopine u am pulam a a 2,5 ccm. samo valja naglasiti, da je u otopini sadržan naročiti spoj p-am inobenzolsulfam ida s jantarnom kiselinom, u slijed čega se postizava daleko bolja stabilnost otopine i podnošljivost in jek cije (te kao 10% -tna mast u vezi s 33% ribljeg ulja). K ao što je poznato sulfonam idski derivati zauzeli su u posljednje dvije-tri godine veom a ugledno m jesto u kem o terapiji, te su se afirm irali u svim granam a m edicine. Oko n jihova uvođenja u terapiju im aju najviše zasluga D o m a g k, k oji je eksperim entalno kod streptokokne sepse miša dokazao baktericidno d jelovanje sulfonam idskih azo-spojeva, te Levaditti i Waismann, k oji su potvrdili njegova opažanja. K a snije su m nogi drugi autori produbili ta istraživanja i pokazali, da je kod raznih kom pliciranih a zo-spojeva p -am in obezolsulfam id nosilac terapeutskog djelovanja. Od najvažnijih istraživača spom injem o sam o Colebrook-a i Kernmy-a, Fournea u -a, T r e f o n e l -a, Bevota, But l e-a i O Mea r a, k oji su dokazali, da p-am inobenzolsulfam id za razliku od azo-spojeva d jelu je također in vitro baktericidno, odnosno da energično sprečava rast klica. Naša ispitivanja potvrdila su navode literature i dokazala, da je A m besid odlično streptokckicidno sredstvo. Radili smo sa 5 % -tn om otopinom A m besid tableta i 10% -tnom A m besid mašću. Od kultura su upotrebljavani so je v i: bac, typhus^grupe, bac. dysenteriae-grupe, bac. Bang, bac. anthrax, bac. coli, staph ylococcus, pneum ococcus, gon ococcu s i m eningococcus. Iz tifusne grupe je uzet: bac, typhi, bac. paratyphi A i bac. paratyphi B Schottm üller. Iz dizenterične grupe su uzeti sojevi: bac. Shiga-K ruse, bac. F lexner, bac. Strong i bac. Sonne-K ruse. Od streptokoka: strep tococcus haem olyticus, viridans i mucosus. Od stafilokoka: staphylococcus aureus i albus. Tehnika rada se sastojala u slijed ećem : bujon sk e kulture stare 24 h (po 5 kapi) prenošene su u 5% bujonski rastvor A m besid tableta, ili na sterilnu gazu natopljenu sa 10%, Am besid mašću. A m besid mast i tablete su im ale skoro analogno djelovan je: kulture iz tifusne i dizenterične grupe rasle su kao i kulture bac. antrax i bac. coli poslije 4-đnevnog djelovanja Am besida. K ulture bac. Bang su bile uništene poslije 4-satnog djelovanja. Streptococcus je rastao i poslije 48 h istina slabije. S treptococcus je bio uništen za 3 h. P neum ococcus, gon ococcu s i m eningococcus nisu rasli izm eđu 3 4 h. Pokus sa streptokokusom je p on ovljen više puta. Izolirani su svježi sojev i iz gnoja em pyem a, peritonitisa, m astoiditisa i t. d. Svi sojevi su pokazali iste rezultate i nisu više rasli poslije 3 h. Od podloga se u potrebljavalo: serum -bu jon, glu kozn i-bu jon, običn i-bu jon, agar, krvni-agar, serum -agar i endo-agar. Kao što se iz gornjega vidi, baktericidno djelovanje A m besida na streptokoke je odlično in vitro. O djelovanju A m besida kod bolesnika iznosim o slijedeća opažanja: 1. D ječak od 10 godina, sin služavke. O bolio je iznenada sa tem p. 39" C. D rugog dana se ja v lja crven ilo na desnoj strani lica. T ipičan erysipel. Ostali organi b.o. D ijete leži. Th. Intram uskularna in jek cija pola am pule Am besida, dnevno dvije tablete A m besida i lokalno zavoj sa A m besid mašću. U slijed m ale k oličin e A m besida, k o ju sm o im ali na raspolaganju, bili smo prim orani, da samo jedam put dnevno stavljam o zavoj. Interesantno je, da je dijete sam o tražilo, da mu se zavoj m ijen ja, ob ja šn ja vaju ći to tim e, da mu je bolesno m jesto kada mu se mast stavi h ladnije, da m u je koža m ekša i da lakše jede. D ijete je dobilo za pet đania 5 in jek cija po pola ampule A m besida, 10 tableta i potrošilo tubu A m besid masti. P oslije prve in jek cije tem peratura pada na 36.5 C i više se ne diže, crvenilo se izgubilo četvrtog dana, petog dana dijete iz postelje ustaje, rivakog dana kontroliran je urin (album en, sedim ent), petog dana je napravljena krvna slika. Urin, krv bo. 2. G ospođa od 52 godine, penzionerka. Anam neza govori, da je u vijek bila zdrava, ali da više puta na lije v o j nozi ima rane od mraza. Od jedne takve ranice počela je sada noga da boli, postala je crvena, zim a jo j je, drhtavica je obuzim a. St. praesens: na g orn joj trećini lije v e pod k oljen ice postoji sjajan crven otok, jasno ograničen. Ž lijezd e u lijevom ingvinalnom p redjelu osjetljiv e. T. 39 C. Ostali organi bo. Dg. Erysipelas extrem, inferioris sinistri. Th.: K ako n ije htjela injekcije, dobivala je deset dana dnevno 3 puta po 2 tablete Am besida, lokalno A m besid mast. Petog dana afebrilna, otok m anji, crvenilo m anje. Trinaestoga dana je bez otoka, bez crvenila. Četrnaestoga dana je otpuštena. Istoga dana krvna slika n ormalna, u urinu album en, sedim ent b. o. 3. Služitelj 50 g. Iz anam neze: P rije 20 godina im ao crveni vjetar na licu. Sadašnja bolest počela sa glavoboljom i b olovim a u grlu. D rugog dana počeo je obraz da m u otiče, mraz ga je tresao, tem peraturu je im ao. St. praesens: desni i lijevi obraz, nos i čelo zatekli, crveni, sjajn i. Otok i crven ilo se širi na desno uho i vrat. Jezik obložen, suh, sluznica ždrijela jako crvena. T. 39 C. Dg. Erysipelas faciei. Th.: intram uskularno A m besid in jek cija, lokalno A m besid mast. D rugog dana tem peratura pada na 37.7 C, slijedi druga in jek cija Am besida i nov oblog sa Am besid mašću. Poslije druge in jek cije tem peratura pada na 36.8" C i više se ne diže. Trećeg dana još jedna in jek cija Am besida, otok m anji, crven ilo nestaje. P etog dana crven ilo i otok su sasvim iščezli, pacijent afebrilan. Album en u urinu je slabo pozitivan (proba sulfosalicilna i sa hloral hidratom ), sedim ent i krvna slika b. o. K ako je u urinu za sve v rijem e bio album en slabo pozitivan, to sm o gledali da pacijent d ob ije što m anje A m besida i zato je dobio sam o tri in jek cije bez tableta. 4. P acijen t od 18 godina, đak. D g.: Pleuropneum onia. Typhus abd. A plicirano je pet dana po jedna in jek cija A m besida i tri puta dnevno po dvije tablete. Bez uspjeha. Tem peratura je istina po in jek ciji pala, zato se drugog dana opet digla. Produženo je sa drugom terapijom. B olest je trajala tri m jeseca. 5. P acijen t od 25 godina, časnik. Iz anam neze: liječena gonorrhoea. G onococcus pozitivan. P oslije sedam n edjelja po»izliječenju «, javlja se opet curenje iz m okraćne cijevi. G onococcus n ije nađen. D.: G onorrhoea? Th.: pet ' uzastopnih dana po jedna in jek cija Am besida, nato sedam dana po 3 4 tablete Am besida. P oslije treće in jek cije pacijent p rim jeću je, da je curenje m anje i da još u v ije k ima samo ju tarn ju kap. P oslije dana curenje prestaje. Danas je dva m jeseca od prve in jek cije Am besida, curenja više nema. 6. P acijen t od 21 godinu, seljak. Iz anam neze: u bo se ispod nokta sredn jeg prsta desne ruke. P oslije 3 4 dana p očelo je crven ilo da m u se pruža uz ruku. Ž lijezd e p od pazuhom počele da otiču. T. 38 C. D g.: Panaritium -lim phangoitis. Th.: B u row - oblog, dva dana po jed na in jek cija i tri dana po d v ije tablete Am besida. Tem peratura poslije p rve in jek cije pala, crvenilo trećeg dana iščezlo. P ored gore navedenih slučajeva liječen a su A m besid om još 24 pacijenta. Među njim a je bilo najviše erizipela, zatim septičnih angina, n ekoliko lim fangoitisa i tri em pijem a. Svi su slučajevi izliječen i, izuzetak čine tri em pijem a, k od k ojih je došla u pom oć kirurška intervencija. K od liječen ja A m besidom u v ijek smo kontrolirali urin pacijenta, da se nebi slučajno u slijed porem ećaja bubrega stvorila suviše jaka k on centracija u tijelu. Isto je k od svakog pacijenta kontrolirana krvna slika i hem oglobin. Ističem, da k od 30 slučajeva liječen ih A m besidom pregled k rvi i urina bio je u v ijek za d ovolja vaju ći pa i kod du lje upotrebe Am besida. Isto tako sm o pazili, da pacijenti za vrsjeme liječen ja Am besidom ne uzim aju salinična laksancija. Iako neki lije čn ici prim aju am ino-preparate sa rezervom, mislim, da u A m besidu im am o dobar lijek, k oji m ože koristiti, ako se daje u odgovaraju ćim dozama. Trideset slučajeva liječen ih A m besid om je doduše mal'i broj, da bi se m oglo dati definitivno m išljen je o jed n om lijeku. A li dobiva se utisak, da ako n ije b o lji od do sada poznatih preparata ove grupe, onda je ma barem istoj visini, što se tiče in fek cija stafilo-streptokokim a, naročito k od erizipela. Ističe se napose svojom dobrom podnošljivošću i pom anjkanjem sporednih pojava.

25 133 Prilog terapiji Syntaverinom i njegovim kom binacijam a. Dr. Stjepan S a b o l ić, Daruvar. Pronalaskom papaverina u ostatcima opium a po G eorgu M e r c k u god. a osobito p oslije Pavlovih kliničkih istraživanja i pokusa počeo se papaverin sve više uvoditi u terapiju kao spazm olitikum kod. n ajrazličitijih oboljen ja, i to sa vanrednim uspjehom. Firm a M erck tražeći dalje preparat još jačeg spazm olitičkog djelovanja, a k oji bi bio m anje toksičan, pronašla je syntaverin, k oji svojim djelovanjem stoji v eoma blizu papaverinu. Syntaverin niti je indentičan, niti je derivat papaverina, a nadm ašuje ga svojim intenzivnim spazm o- litičkim d jelovanjem, što je utvrdio Denk kapilarm ikroskopskom m etodom. On je 14 sati nakon nastupa em bolije u arter. brachialis in jicira o intravenozno syntaverin. 30 minuta nakon in jek cije nestalo je kapilarne staze, te je nastupila normalna cirkulacija krvi. D odatkom atropina, lum inala i dim ethylam inophenazona syntaverinu, proizved en je preparat sa još jačim spazm olitičkim d jelovanjem, k o ji dolazi u prom et pod im enom Eupaco»M erck«u obliku tableta, supozitorija i ampula. Prem a B iirgijevom principu izaziva Eupaco potencirano d jelovanje na sve spazme glatkih m išića. Da se izbjegne neugodno d jelovanje atropina u v ećim dozam a, zam ijen jen je u kom pleksu E upaco-a atropin u zadnje v rijem e još b o ljim spazm olitikom : esterhloridom pseudotropinbenzilske kiseline, čiju je prednost pred atropinom d o kazao H. Kreitmair sa sv ojim pokusim a na životinjam a, a R. Kroner sv ojim kliničko-terapeutskim ispitivanjem. Taj esterhlorid djeluje po K reitm airu na tonus glatkih mišića dvojako: 1. paralizira parasim patična živčana vlakna i 2. d jelu je direktno na sâm glatki mišić. T akovo dvostruko djelovanje m nogo je intezivnije od d jelovanja atropina, a ne izaziva sve one neugodne sim ptom e, k oji dolaze kod atropina kao sm etnje akom odacije, suhoća ustiju, velika otrovnost itd.»'syntaverin. d jelu je direktno na vlakna glatke m uskulature, a ne putem živčanog sistema. Snizuje tonus, m anje je otrovan i intenzivn ije d jelu je od papaverina. Lum inal u m alim dozam a d jelu je također spazm olitički i um irujuće, te tako ublažuje grčevite boli, a đim e- thylam inophenason poznat je radi svog analgetskog d jelovanja putem živčanog sistema. U privatnoj praksi susrećem o vrlo m nogo bolesnika, k oji traže pom oć upravo zbog raznih grčevitih boli u raznim organima sa glatkom m uskulaturom (srce, bubrezi, crijeva, žučni mjehur, m aternica itd.). U pozoreni dom aćom i stranom literaturom o v rlo efektn im uspjesim a sa E upaco-preparatim a na spazme glatke m uskulature počeo sam ih i ja u potrebljavati kod svih tih različitih bolesti, k o je bih m ogao pod ijeliti u 4- skupine, i to: 1. spazm i želuca i crijeva, kao na pr. ulcus ven triculi i duođeni, colitis spastica, pylorospasm us, obstipatio spastica; kod tih oboljen ja radi se u većin i slučajeva o povećanom tonusu vagusa, na k oji osobito dobro djeluje Eupaco; 2. spazmi žučnih puteva, na pr. cholelithiasis, cholecystitis; 3. spazm i urogenitalnog aparata, na pr. nephrolithiasis, p y e litis, tenezm i; 4. dysm enorrhoe, boli kod abortusa, te za vrijem e poroda. Preparat sam pon ajviše davao u obliku tableta i supozitorija, a prem a klin ičkim sim ptom im a bilo je d jelovanje n ajb olje kod čistih spazama, slabije k od oboljen ja, gdje su osim spazama glatkog m išičja bili izraženi i upalni sim ptom i, a v rlo slabi, što je i posve razu m ljivo je r Eupaco d jelu je u glavnom spazm olitički, kod bolesti samo sa upalnim simptom ima. K od lakih i sredn je teških spastičkih ob oljen ja, kao na pr. kod ulcus ven triculi i duodeni, pylorospazm a i dysm enorrhoe bilo je d jelovanje red ovno prom ptno. Brzo je nestalo grčevitih bolova i bolesnici su v e ć nakon minuta osjećali olakšanje bolova i popuštanje grčeva. Za ilustraciju gore navedenoga navest ću samo nekoliko prim jera od m ojih m nogobrojnih iskustava: 1. A. T. 35 god. iz S. Tuži se v e ć dulje vrem ena na jaku žgaravicu, te boli u p redjelu želuca, k o je se šire prem a leđim a. Katkada povraća. Propisao sam mu dijetu, alkalija i Eupaco tablete, za slučaj kada osjeća jake boli. Nakon uzim anja tableta boli su popustile i bile sve rjeđe. 2. M. V. 34 god. iz D. P red 4 god. ulcus ventriculi. Sada se tuži na jake boli, k oje dolaze u obliku grčevitih napadaja. P ropisao sam mu za v rijem e boli E upaco tabl. I o v d je su boli na to brzo popustile, a napadaji su bili sve rjeđi i slabiji. 3. Z. K. 17 god. iz D. U početku m enstruacije dobiva jake grčevite boli u don jem trbuhu i u krstima. O rdiniram Eupaco supozitorija 2 3 dnevno, da uzima za v rijem e m enstruacionih tegoba. B oli su nakon uzim anja čepića popuštale i m enstruacija je prolazila bez većih tegoba i smetnja. K od teških grčevitih boli za v rijem e napadaja žučnih i bubrežnih kam enaca m orao sam davati više tableta ili veće doze supozitorija, običn o 2 3 kom ada u roku od pola sata. K od napadaja tih kamenaca, nastojao sam u vijek raznim spazm olitičkim sredstvim a, ako je ikako bilo m oguće, zam ijeniti m orfij, k oji m ože često da prouzrokuje neugodno povraćanje, a usporava i peristaltiku crijeva i uretera, zadržava stolicu, a tim e usporava i oteščava istjerivan je kam enaca, a da i ne govorim 0 opasnosti m orfinizm a. Specijaln o prem a n ajn ov ijoj literaturi (Beer, Blum) dužnost nam upravo nalaže, da kod napadaja žučnih i bubrežnih kam enaca do k ra jn jih granica izbjegavam o m orfij i druge alkaloide opium a, te da ih zam ijenim o drugim raznim spazm olitičkim i analgetičnim sredstvima. 4. B. B. iz D. od 67 god. Šećerna bolest i uratična dijateza. D obio iznenada jake boli sa lije v e strane trbuha, k o je se šire prem a lijev om jajetu i spolnom udu. Teško urinira. B oli su vrlo jake i dolaze u napadajim a. D ijagnoza: Nephrolithiasis. Propisao sam m u za vrijem e napadaja po 2 supozitorija Eupaco. B oli su popustile i postale pod nošljive. K ad sam ga naručio na p o novni pregled, za v rijem e čekanja dobio je jak nadražaj na m okrenje, te je sa m okraćom izašao i kam enac, vjeroja tn o urat. 5. VI. J. od 24 god. iz D. B io pred 2 godine operiran na bubrežnim kam encim a. Sada im ade u istom bubregu tipične grčevite boli u obliku kolika, k o je su prouzročene od dva rentgenološki utvrđena m okraćna kam enca. Uz drugu terapiju odredio sam za v rijem e kolika E upaco tablete. B oli su poslije toga brzo popuštale. 6. I. G. 42 god. stara iz G. P. B olu je prem a anam nezi i prema nalazu od cholelithiasis. O sjeća1, pritisak u želucu, nadutost, suhoću u ustima. D obiva više puta jake grčevite boli u obliku napadaja. B oli se šire prem a krstim a i prem a prsima. Uz liječen je m aslinovim u ljem i karlsbadskom soli odredio sam protiv napadaja Eupaco. B oli i k olike su brzo popuštale, tako da se preparat m ogao doskora izostaviti. V rlo često ordinirao sam E u paco-supozitorija k od abortusa u toku i za v rijem e poroda k od osjetljiv ih žena, k o je bi osjećale jake boli za vrijem e porođajnih trudova. N ikakovo štetno djelovan je nisam opažao niti na m ajci niti kod djeteta. B olovi su popuštali, a sami trudovi nisu ništa oslabili. P orod se je bez v e ćih boli i brže dokrajčio. U tim slučajevim a davao sam preparat red ovno u obliku supositorija, te bez obzira na stadij poroda. 7. J. S. iz D. D. 24 god. Dva poroda. D jeca živa. P osljedn ja m enstruacija pred 7 n edjelja. K rvari već n ekoliko dana i im ade jake grčevite boli u don jem trbuhu i krstima. O rdinirao sam 3 puta dnevno po 1 Eupaco supozitorij. G rčevite boli su popuštale i bile sasvim pod nošljive, a abortus se uz drugu k onzervativnu terapiju završio kroz nekoliko dana. K od spazama pilora dojenčadi, te k od povraćanja n europatične djece pokazala se terapija Eupacom u vijek kao ispravna. 1 o v d je sam aplicirao većin om supozitorija (pro infantibus specijalno dozirana supozitorija za d jecu!), a davao bi redovno 'A ili cijeli čepić više puta dnevno, već prem a dobi djeteta odnosno prem a težini kliničkih simptoma. 8. R. Č. iz D. D vom jesečno muško dijete. H ranjeno na prsima. U posljednje vrijem e ponešto i kravljim m lijekom. Pred 4 dana p očelo povraćati kiselkastu sirastu masu. Stolica zelena, sluzava. C ijelu noć i dan se dijete grči i plače, tako da rod itelji dobivaju utisak, da će dijete podleći tim jakim grčevim a. Odredio sam prom jen u hrane i Eupaco supozitorija pro infantibus. Stanje se p očelo odm ah v id ljiv o popravljati. P ovraćanje biva rjeđe i slabije. Stolica u redu, a grčevite boli tako su popustile, da je dijete m oglo m irno spavati, te je dalje norm alno napredovalo. S labije je bilo d jelovanje preparata kod bolesti, gdje su osim spazam a bili izraženi i upalni sim ptom i, kao na pr. kod cholecystitis, pyelitis, tenezm i m okraćnog, m jehura itd. G rčevi u obliku spazama i kolika su doduše popustili, ali su boli ostale i dalje dosta jake. K od čisto upalnih procesa, gd je su v eć b ili izraženi i sim ptom i podražajne upale sa strane potrbušnice (appendicitis, akutni adnexitis, jedan slučaj em pyem a vesicae felleae) bilo je d jelovanje još slabije ili gotovo nikakovo. Radi tako sigurno spazm olitičnog d jelovanja E upaco-preparata m ože se k od ovih bolesti uzeti n jegovo d jelovanje kao diferen cijaln o dijagnostičko sredstvo izm eđu spastičkih o b oljen ja i oboljen ja sa upalnim sim ptom im a. K ao osobito interesantan slučaj htio bih navesti slijedeći prim jer: 9. I. D. 27 god. iz S. udata, bez d jece. Tuži se na jake boli za v rijem e m enstruacije, te sam odredio protiv tih bolova Eupaco supozitorija, k oji su u vijek prom ptno djelovali. Za vri-

26 134 jem e m enstruacije uzela bi opet supozitorija, ali jo j je bilo čudno, da b oli nisu gotovo ništa popuštale, nego naprotiv postale sve jače. K od pregleda sam ustanovio tem peraturu 37.7 C, te upalu lijevih adneksa sa pod ražajem potrbušnice. Iz toga se lako zaklju ču je do kako teških kom plikacija m ože dovesti davanje narkotičnih sredstava u takovom slučajevim a. P oslije m orfija ili sličnog boli bi popustile, bolesnik bi osjećao znatno olakšanje, i tim e bi se m ogli p revidjeti drugi važni klin ički sim ptom i. U slijed d jelovanja narkotika (cave opiati!) m ože klinička slika postati osobito va rljiva, te bi se time m ogao propustiti često n ajp ovoljn iji m om enat hitne operacije, k oja jed ino dolazi u obzir u takovim slučajevim a (akutni appendicitis, hernia incarcerata, p erforiran i ulcus v en - triculi i duodeni). Na osnovu navedenih slučajeva, kao i m nogobrojnih drugih, g d je sam sa uspjehom aplicirao E upaco-preparate, zbog n jih ovog pouzdanog spazm olitičnog d jelovanja, k o je je odlično i prom ptno k od čistih spazam a, kolika i kam enaca, došao sam do zaključka, da se tu radi zaista o spazm olitikum u, k oji zavrjeđ u je svačiju pažnju. O sim toga istaknuo bih još jed n om n jegovu veliku vrijednost kod oboljen ja sa upalnim simptom ima, osobito tam o gdje su v e ć izraženi podražajni sim ptom i potrbušnice, a u k ojim slučajevim a nam Eupaco v rlo dobro služi kao pouzdano d iferen cijaln o-diagn ostičk o sredstvo. Preparat su svi pacijenti, kao i d jeca veom a dobro podnosili, te nisam nikada opažao nikakovih neugodnih posljedica, niti nakon du lje u p o trebe, niti k od jačeg doziranja. Literatura. Mayer R. F.: M ünch, med. W och br. 51. Haber M.: M ediz. K linik br. 21. Glaevecke C.: D ie med. W elt br. 49. Kahler H.: M ercks. Jahresber Sv. br. 2. Winkler F.: M ed. K lin ik br. 3. F r e u d F.: D ie med. W elt br. 2. Krug J.: M ünch, med. W och br. 20. W ichmann B.: D eutsche med. W och br. 21. K r e t i č M.: L iječn ičk i vjesn ik br. 8. Beer A.: M ünch, med. W och br. 35. Sehnetz H.: Med. K linik br. 5. Referati. Interna Dr. D. Sučić (Med. klin. prof. dr. I. H. B otteri): Prilog pitanju m iješane leukem ije (W ien. A rch, für innere Med. Bd. 31/37). A u tor opisuje slučaj sa jakim b ujanjem m ijeloičn og tkiva i jakom lim fatičnom hiperplazijom u nutarnjim organim a s p roširenom osteop orozom k ostiju trupa i osteosklerozom lu banje i ekstrem iteta, uz potpuno sterilnu kulturu krvi. U hem atološkom statusu su se na sliku lim fatične leu k em ije, k oja je postojala u početku bolesti, nadovezali elem enti m ijeloičn og tkiva. Nalaz kod sek cije i m ikroskopski preparati su potvrd ili postojanje m ijeloične i lim fatične leukem ije, dakle leukaem iae mixtae. Dr. D. Sučić: O renalnom dijabetesu (Schw eiz, med. W och. 15/37-312). Isti autor iznosi preglednu sliku o patogenezi i patološkofiziološk om procesu k od renalnog diabetesa uz slijed eći za k lju čak: 1. n ajvažn iju ulogu im a bubreg, 2. renalni dijabetes dolazi češće, nego li n avode statistike, 3. često p ostoje h eredo-fa m i- lijarni m om enti kao i kod diabetesa m ellitusa, 4. renalni dijabetes nastaje zbog disfunkcije bubrega izazvane ekstrarenalnim, regulatornim, endokrinim i vegetativno n ervoznim porem etnjam a. R ijetk o p ostoji renalni d ijabetes radi le zije bubrežnog epitela, 5. od endokrinih smetnja ulaze u ob zir disfunkcija hipofize, spolnih žlijezda, štitnjače, i epitelijalnih žlijezda. Kao' n ervozni fak tor igra u logu parasim patikotonija. 6. svi ovi ekstrarenalni faktori snizuju granicu propustljivosti bubrega za šećer. 7. k riv u lje op terećen ja šećerom su norm alne. K od disfunkcije h ipofize p ostoji rezistencija na insulin. 8. kvantum izlučenog šećera n ije stalan i 9. ovisi o hrani. 10. glavni sim ptom i su glik ozu rija i povrem ena acetonurija. Prognoza je pretežno dobra, u k olik o se ne ra zv ije diabetes m ellitus, što je rijetko. Terapija n e zadovoljava. 11. renalni dijabetes je posebna bolest i nema ništa zajedn ičk og sa dijabetesom m ellitusom. Dr. D. Sučić: O jednom slučaju renalnog dijabetesa i genitalno hipofizarnoj disfunkciji (Wien. kl. W och. 14/38). Isti autor iznosi slučaj norm oglikem ične glikozurije, izazvane genito-hipofizarnom disfunkcijom i time doprinosi k linički dokaz n eu ro-en d ok rin oj hipotezi o patogenezi renalnog diabetesa. Dr. Sokolić Pavao. D aniel Petrovsky: Značenje uporabe vitam ina C kod hipertireoidizma (Prakt. lék., 1938., br. 17). Na k lin ici p rof. H ynka u Pragu ispitano je k od 8 slučajeva hipertireoidizm a d jelovanje vitam ina C. K o d svih je slučajeva u sp jelo zasititi organizam vitam in om C, te je nestao deficit u m okraći. (U potrebljen o je m g pro die parenteralnoji. Usprkos tom e postignuto je sam o kod 2 bolesnika jasno p ov e ća n je težine, dok su ostali n ep rom ijen jen i bazalni m etabolizam, akcija srca.i adinam ija. B. Stein. Pedijatrija Keller, Hermann J.: Ekzem u djetinjstvu. (K inder- krankenh. B erlin L ichtenrode) Z. ärztl. Fortbildg (1937). A u tor opisu je n ek olik o jela, zgodnih za ishranu k o d ekzem atozne djece. R ižina kaša s jabukam a (150 gr. vode, 15 gr. rižina brašna, 10 gr. šećera, 50 gr. ribanih jabuka.). Rižina kaša s bananam a (m jesto jabuka ribane banane); kaša od prepečenca (Zw ieback) s jabukam a (m jesto rižina brašna 30 gr. p repečen ca); kaša od prepečen ca s bananam a; kaša od prepečen ca sa sirom (m jesto v oća 50 gr. nem asnog sira); kaša od banana s orasim a (120 gr. ribanih banana, 30 gr. ribanih oraha (lješnjaka, k ok osovih oraha, oraščića) 30 gr. drhtalice (gelee) od jabuka, 10 gr. šećera); kaša od 100 gr. jabuka, 20 gr. oraha, 10 gr. zobenih pahuljica, 50 gr. vode, 10 gr. šećera, sok od p olovice lim una); pov r ć e od krum pira i m rk v e (60 gr. krum pira, 90 gr. p ov rća od m rkve, 50 gr. vode); kaša o d krum pira s m atem om (130 gr. krum pira, 100 gr. vode, 20 gr. m aterna praha); kaša od krum pira i soje (120 gr. vode, 30 gr. sojin og brašna, 50 gr. krum pira); kaša od krum pira i jabuka (100 gr. krum pira, 50 gr. vode, 50 gr. ribanih jabuka) i kaša od krum pira i sira 80 gr. (80 gr. krum pira, 60 gr. m ršavog sira, 60 gr. vode). Wagner, Richard: Upotreba zink-protam in insulina u terapiji dječjeg i m ladenačkog diabetes mellitusa. (Wien, med. W schr I ). K od 29 djece i m ladeži upotrebljen je od početka 1936 god in e protam in insulin»r etard«(leo) d zink protam in insulin»n ovo«. U spjelo je tako sniziti b roj in jek cija od 3 na 2 dnevno, bez ikakvih sm etnja p o m ijen u tvari. Izuzetak je bilo 5 slučajeva (totalni dijabetičari s višegod išnjim trajanjem b o lesti). U lakim slučajevim a m ože pod izvjesnim prilikam a biti dovoljn a jedna in jek cija zink protam in insulina (z. p. i.) sama ili istovrem eno s norm alnim insulinom. Od osobite je važnosti da se drži propisana dijeta. K od p oja v a h ipoglik em ije treba prestati s davanjem z. p. i. G lavno p o d ru čje in d ik a cije su one form e dijabetesa, kod kojih bi bile potrebne 3 in jek cije n orm alnog insulina, a s obzirom na vanjske razloge m oguće je davati sam o dvije. In icijaln a terapija, terap ija k om e i za vrijem e interkurentnih in fekcija, ostaju za norm alni insulin. Goldscheider, Gertrude: O novim mogućnostima liječenja srčanih kom plikacija kod difterije. (M autner, M arkhof, K inđerspital Wien) A cta pädiatrica, Band 20, H eft 3, K om plikacije sa strane srca i vaskulam og sistema kod difterije m ogu biti raznovrsne. Čas je više zahvaćeno srce a čas k rvn e žile. Od točn e dijagnoze ovisi i izb o r sredstva, a da li je zahvaćeno srce ili krvne žile. EK G m ože olakšati diferencijalnu dijagnozu. K od norm alnog EK G m ože se isključiti kom plik acija sa strane srca. K od patološkog E K G razlik ujem o 2 tipa: jednostavna povreda m iokarda (niski ili n egativni T zubac) ili sm etnje u provođen ju sve do kruralnog bloka. Prognoza posljed n jeg je infaustna. O d u običajen ih sredstava k o d bolesti srca je kontraindiciran strychnin, kod slabosti m iokarda, isto

27 135 i adrenalin, radi toga što p od ižu krvni tlak. Digitalisa se treba kloniti k od difteričnih kom p likacija, je r te prolaze bez pojava dekom penzacije. E K G srca p ov rijeđ en og d ifterijom pokazuje sve znakove teške lezije m iokarda kao i kod kronično degenerativnih procesa na m iokardu. A u tor m isli, da difterični toksin djeluje na koronarke tako da ih suzuje. Na osnovu ov e pretpostavke p rep oru ču je autor kao sredstvo, k o je p roširuje krvne žile, theophylinske preparate euphyldn ili corphylam in, k oji on sam upotrebljava. Tri vlastita opažanja: v id ljiv o i brzo p oboljšan je E K G do n orm ale; 2 v rlo teško bolesna djeteta su ostala na životu, 1 je u m rlo od dekom penzacije. U spjeh je bio posljedica proširenja krvnih žila i hiperem iziranje bolesnog srčanog m išića. U spjelo je ukloniti sm etnje u p rovođen ju to jest jednu od najnezgodnijih kom plikacija difterije, coraphylinom (0,16 gr. pro inj.). Dr. Rebec. Dr. A d o lf Nem ecek: O poliom ijelitisu. (M edizinische K linik 1038, br.20, str. 669). A u tor je postigao dobre terapeutske rezultate s izdašnom lum balnom p u n k cijom i nakon toga liječen jem s B etabionom M erck. Lum balna punkcija, izvršena po m ogućnosti u preparalitičkom stadiju, uzrokovala je znatno nazadovanje akutnih sim p toma. S pom oću liječen ja B etabionom (pretežno B etabionom»forte«) parenteralno i per os uspjelo je većin om potpuno ukloniti preostale uzetosti. Serum a autor n ije im ao pri ruci. K rv odraslih davana je u vijek, terapeutska vrijedn ost je, m eđutim, nesigurna. Dermatovenerologija Hellier F. F.: D ijeta i interno liječenje kožnih afekcija (Lancet No m aj). P rvo što pita bolesnik liječnika, kad dolazi na kon zultaciju zbog kožnih bolesti, jeste: što treba da jed em ili što n e sm ijem jesti. D ijetna ograničenja su u ovom slučaju odista v rlo važan faktor i efekti su često m om entani, kao na pr. k od urtikarije izazvane izv jesn om vrstom hrane, na k o ju je dotični bolesnik naročito osjetljiv. U pogledu ekcema, n ajra širen ije kožne bolesti, ne sm ije se nikad zaboraviti, da to n ije neka in fek cija ili neka zaraza prenesena izvana, n ego izraz n ek og posebnog načina reakcije, k o ji bolesnik nosi u sebi. V anjski faktori doduše ig ra ju važnu ulogu u izazivanju m anifestnosti o v e reakcije, ali je u stvari v rlo teško bilo biokem ijski ili eksperim entalno odrediti, u čem u se zapravo sastoji ta abnorm alnost kože. K oliko su ta biok e m ijska istraživanja kontradiktorna, d o v o ljn o pokazuje čin jen ica da su Barbel i Oriel čitavim nizom istraživanja dokazali, da k od ekcem a p ostoji naklonost aciđotičn om stanju, dok je Beckman izrazio m išljenje, da ekcem atičari n a protiv pokazuju naklonost nakupljanju p revelik ih alkali rezerva, u prilog čega izm eđu ostaloga govori i to, da se za v rijem e gladovanja, kad se razvija acidoza, alergična o b oljen ja običn o pop ravljaju. U istom sm islu su interesantna istraživanja Sulzbergera i Mayera (1931), k o ji su1 našli, da je zam orčad na zim skoj dijeti v rlo osjetljiv a na neosalvarsam a na ljetnoj naprotiv v rlo rezistentna. Pošto zimska dijeta više pogoduje stvaranju acddoze, a ljetn a je izrazito alkalična, zaključili su ovi autori, da acidoza poja ča va pod ražljivost kože. Ova d iv ergentna m išljenja dokazuju, da osjetljivost kože n ije m oguće p rotum ačiti jednostavnom kiselo-alkaln om ravnotežom. S druge strane su isto tako važni i k em ijski odnosi ravnoteže izm eđu iona natrija, kallcija, m agnezija i kalija. Izvjesna istraživanja pokazala su, da interno uzim anje većih količina NaCl pogoršava ek cem atoznu k on d iciju. Tu je svakako od g ovoran ion natrija, a ne možda kloridi. Izgleda da Ca, M g i možda K im aju antagonistički efekt spram natrija u pogledu izazivanja svrbeža i eksudiacije (Keining i Hopf 1935.). K atkad m eđutim k alij p o kazuje antagonizam spram k a lcija u ovom pogledu. Pokusim a na kunićim a su pokazali Klauder i Brown (1927.) da višak kalija j m anjak k a lcija pog od u je pod ražljivosti kože. Treba upozoriti i na važnost tekućihe u o v om slučaju. Ekcem atozna koža sadrži više tekućine nego norm alno. Povećana količina tekućine nalazi se u okolini svake inflam irane regije, ali k od ekcem a je to p oveća n je prošireno na čitavu kožu. K oličin u v od e u koži m ožem o m ijen jati na dva načina: davanjem ili oduzim anjem NaCl, ili m od ifik a cijom dijete, uzim ajući u obzir da ugljikohidrati i masti p oja ča v a ju sadržaj vod e u kožnom tkivu, dok bjelančevine im aju protivan efekt. K onačno i aktualno dovođenje vode m ožem o smanjiti. Iz svega ovoga m ogu se u pogledu d ije te k od ekcem a izvući ove sugestije za dijetetsko lije če n je : za suzbijanje acidoze treba davati alkalije i to one k o je ne sadrže N a-ion, treba izbjegavati NaCl i m jesto toga davati miksture sa m agnezijem, kalcijem i kalijem. K oličin u tekućine treba um jeriti, ali ne tolik o da se pojiavi neugodna žeđ. D ijeta treba da sadrži m n ogo bjelančevine, a što m an je ugljikohidrata i masti. O sobito treba izbjegavati šećer, pekm ez, m ed, kolače, pudinge, juhe, masti, svinjetinu, slaninu, kobasice, previše krum pira, ja k čaj, kavu, p iv o i vino. T reba jesti dosta m ršavog m esa, jetre bar triput n edjeljn o, m n ogo salate, p ov rća i svj.ežeg voća. M lijek o je i tu n a jb olje piće zbog proteina, vitam ina i kalcija. Hrana treba da je pripravljena sa m inim um om soli, toliko tek da je ukusna. A u tor je m išljen ja jo š u pogledu ekcem a, da je vrlo m alo ekcem a, osim nekih slučajeva in fantiln og ekcem a, uzrokovano sp ecifičn im supstancam a hrane. M noga d jeca daju pozitivnu intraderm alnu rea k ciju na bjela n ja k od jajeta, ali isto tako i na supstance, s k ojim a nikad ne dolaze u kontakt. V jeroja tn ije je da takova djeca im aju v rlo osjetljiv u kožu i da reagiraju ekcem om na m noge strane proteine. Cesto je prim arna reakcija više u sm islu u rtikarije, a sekundarno dolazi do ekcem a zbog vanjske iritacije. U većin i slučajeva specifična dijetna ograničenja, izgleda, ništa ne pom ažu. Urtikaria je m nogo jed nostavnija m anifestacija kožnog iritabiliteta. Hopkins i Kesten (1934.) analizirali su 214 slučajeva, pa su sam o u 12 m og li da nađu specifičn u supstancu, k oja je, p eroralnim pu tem uzeta, izazvala urtikarijalne sim ptom e na koži, dok je u 34 bila v je ro ja tn o također hrana uzrok. O stali slučajevi nisu nipošto reagirali na hranu, nego je odlučan b io n ervni elem ent, vru ćin a iza gim nastike i si. Ipak se prep oru ču je u svakom slučaju u rtik arije analizirati dijetu, k o ju bolesnik uzim a u dane kad je d obio egzantem i inače. A k o time ništa ne doznam o, stavljam o pacijenta na dijetu gladovan ja i dodajem o postepen o p ojed in e vrste hrane. Urbach (1932.)i je izrad io m etodiku ovog ispitivan ja i u sp jelo1m u je u m nogim slučajevim a da iden tificira tzv. sp ecifičn i p olipeptid iz proteina, na k oji je dotični pacijen t osjetljiv. P om oću ovoga izvodi on desenzibilizaciju, d ajući sat p rije obroka taj polipeptid. A u tor m isli, da katkad m ože uspjeti davanjem nesp ecifičnih peptona p ola sata p rije obroka desenzibilizirati pacijenta. O pćenito uzevši d ijetetičk i se ne m ože nešto sigurno poduzeti u ovim slučajevim a. K alcij, brom idi i lum inal, katkad i veće doze željeza (Chevalier i M outler 1936.) autohem oterapija, p ru žaju p ovoljn e izglede za uspjeh. K o d p a p u la m e urtikarije ili strophulusa djeice Hallam (1932.) je u čin io zan im ljiva opažanja, k ojim a je u tvrd io da d ijetetički fak tor n ije odlučan, n ego neka nepoznata supstanca u ku ći g d je živi dijete. Ipak obilje u gljikohidrata u dijeti (Tate, 1935.) izgleda da poja ča va naklonost djeteta strophulusu. Psoriasis. G ru tz i Bürger (1933.) našli su u krvi psorijatičara p ov ećanu k oličin u lip oiđa i holesterola, a k ad su im davali peroralno h olesterol u m aslin ovom ulju, sp orije je rastao h olesterol u krvi, k o d n jih n ego k od norm alnih individua. T o u pućuje na to da je k od psorijaze porem ećen m etabolizam m asti i da stoga treba davati d ijetu sa što m a n je masti, cca 20 gr dnevno. A m eričk i autori nisu p otvrd ili ova n jem ačka istraživanja, pa n ije isk lju čen o da karakter n jem ačk e dijete, k o ja im a m nogo masti, 'opravdava p o v o ljn e rezultate sa dijetom po Grütz-u. Tuberkuloza kože. Gerson, i kasnije Hermann s- dorfer i Sauerbruch konstruirali su dijetu sa m nogo sirovog voća i povrća, te bez soli, za k o ju m isle da p o v o ljn o utiče na sve oblike tbc. To je m oguće provesti samo k od izvjesnih p a cijenata, i to u boln ici ili sanatoriju, gd je su p o d strogom kontrolom, O broci sadrže p ored sirovog voća i povrća, još i jaja, maslaca, nešto mesa, m lijeka. Piogene infekcije. N a jn oviji pokusi Pillsbury-a i Sternberga (1937.) pokazali su, da dijeta bogata u g ljik o - hidratim a sm an ju je rezistenciju k ože pasa spram stafilokoka. Iako se to ne m ože bez daljega prenijeti na ljude, ipak se preporu čuje og ra n ičen je u gljik oh idrata u dijeti k od k ron ičnih piogenih in fek cija. N aklonost dijabetičara spram kožnih in fek cija, osobito karbunkla izazvanog stafilokokim a, p rotu m ačili su neki autori relativno visokom k on centracijom ugljikohidrata u koži dijabetičara, ali to m išljenje n ije usvojeno. Izgleda da je sm anjena rezistencija celularne naravi odlu čn ija za ovu naklonost, k o ja se uostalom ja vlja običn o kod zapuštenih slučajeva. A cn e. Čine se pokušaji utjecati na acne m uškim seksualnim horm onom, ali nešto defin itivn o ne m ože se još preporučiti. K arakter sebum a m ože se m ijenjati dijetom. Svinjska mast, slanina, šunka i svinjetina uopće, izgleda da igra ju važnu ulogu kod m nogih slučajeva, pa ih treba isk lju čiti iz dijete. Isto se tako p rep oru ču je i ograničenje ugljikohidrata, sp ecijaln o čokolade, b ije lo g kruha, kolača i si. Seborrhoe. U zrok ove k on d icije n ije poznat, ali izgleda da im a neke veze sa endokrinim sistem om. D ijetetički preporuču je se ograničiti k a lorije u opće i sniziti težinu pacijenta. To n a jb olje u sp ijeva ogran ičenjem m asti i u gljikohidrata u dijeti. T ekućine treba takođ er ograničiti, a p iv o i vin o potpuno zabraniti.

28 136 Rosacea. C rvenilo lica često je u vezi s nekom gastričnom sm etnjom, ali je teško pronaći aktualni gastrički faktor odgovoran za ovu neugodnu m anifestaciju. M islilo se na ahlorhidriju, ali n o v ija istraživanja pokazuju, da je kiselina sm anjena samo u 30% slučajeva, a toliko isto je b ilo i u kon troln oj grupi bolesnika iste starosti. Ipak su gastrični sim ptom i izraženi u :1/ 4 slučajeva, te sastoje većin om u porem ećen ju m otoričke fu n k cije želuca; h ipotonija i dilatacija želuca su najčešći. Stoga treba dijetetički izbjegavati velike obroke i prepunjenost želuca i pacijent ne treba da jed e kad je um oran. Tako je dobro da se pacijent po povratku s posla odm ori bar pola sata prije jela. Treba izb jegavati jak čaj, osobito vruć, alkohol, jaku kavu, b ijeli kruh, pudinge i previše krum pira. M ali obroci i što m anje tekućine uz obroke. Č udno je da m ale količine H Cl koriste i tam o gdje inače p ostoji norm alni aciditet, m ožda zato što pop ravljaju tonus želuca. Efekt vitamina. Izraziti m anjak vitam ina u zrokuje dobro poznate kon dicije, kao na pr. pelagru sa eritem atoznim i pigm entarnim prom jenam a, pa purpuru kod scorbuta. Nedostatak vitam ina A ne izaziva samo kseroftalm iju, nego također hrapavu i suhu kožu zbog folik u la m e hiperkeratoze. O ve p rom jen e su opažene u vrlo izraženom obliku u K ini, u krajevim a vrlo defektn e ishrane. Mack a y (1934.) je ispitao grupu dojenčadi iz sirom ašnih slojeva, hranjenu na n jih ovoj norm alnoj dijeti i u po. redio sa grupom dojenčadi hranjenih na isti način samo uz d o datak vitam ina A. Derm atitis, intertrigo i si. bili su m nogo češći u grupi k oja n ije dobivala vitam in A. To u pućuje na to, da siromašna djeca p rosječn o vjeroja tn o trpe zbog nedostatka vitam ina A i da je zbog toga njihova koža više naklonjena iritaciji. N edostatak vitam ina B je odgovoran, kao što je poznato, za pelagru. Vitam in B je nađen u velikim količinam a u kvascu i otuda m nogi pripisuju kvascu p ov oljan efekt kod furunkuloze. K oža je n eobično bogata na vitam inu C. V eći nedostatak tog vitam ina izaziva purpuru, ali i m anji nedostatak je u stanju da izazove suhoću kože i folikularnu hiperkeratozu. V jerojatn o je da m noga djeca razdražljive i suhe k ože nem aju dosta vitam ina C u svojoj hrani. Otuda je i sa derm atološkog gledišta važno da djeca dobivaju dovoljn o voća. Vitam in D stvara se pod u tjecajem sunčanih zraka i pretpostavlja se da potpom aže otpornost kože. Sigurno je, da još ne poznajem o sve u tjecaje, k oje vrše vitam ini na pojedine kožne fu n k cije. Zasad treba nastojati k od svih kožnih afek - cija, đ'a dijeta sadrži dovoljn e količine svih vitamina. D r Vrhovac. R. S. Matthews: Pelagra i nikotinska kiselina (Jour. A. M. A ). A u tor je lije čio 13 kliničkih slučajeva endem ične pelagre, pa izvješćuje, da su svi brzo reagirali na uzim anje nikotinske kiseline. O sobito ističe da su p ov red e brzo cijelile, u alim entarnom traktu, da se razvio n eobično jak tek, da se probava uredila i da su m entalni sim ptom i začudno brzo nestali potpuno i trajno. Ostala 4 slučaja, k oja su se liječila običn om antipelagrinskom dijetom, nisu pokazala poboljšanje, dok se i njim a n ije dala nikotinska kiselina. U slučaju gd je je pelagra došla iza bolesti k rv o točila i bubrega, izblijed io je već drugog dana eritem, što je postojao na licu, na leđim a i prsim a, kad je dana nikotinska kiselina. N ikotinska kiselina, čini mu se, ne d jelu je na perifern e neuritiise, niti na stan je što se zove»centralni neuritis«. Sintetični vitam in Bi, kad se davao intravenozno i intraspinalno u velikim dozama, pop ravio je ubrzo ove sim ptom e. Zato predlaže da se protiv pelagre rabi nikotinska kiselina na opisan način, je r skraćuje boravak u bolnici, a nikotinska kiselina n ije skupa. Dr. R. Dr. M aks Wolf: Medikamentozno liječenje površnih i du bokih flebitida. (Wien. med. W schrft. br. 32/ ). A u tor je k od raznih form a površnih i dubokih flebitida na d on jim ekstrem itetim a u potrebljavao preparat»proveinase«m idy. D ražeje sadrže pored ekstrakta Cupressusa sem pervirensa i Vi-burnuma prunifolium a i suhi ekstrakt H am am elis varginica; to su tvari k o je im aju to svojstvo, da stežu ven e; kom ponenta in dijskog kestena d jelu je također venokonstriktorički. D odani, stabilizirani ekstrakt lakotnika (Spartium seoparium ) utiče ne sam o direktnim putem na stijenku vena, nego i putem nervnog sistem a p ov išu je tonus krvnih žila i na taj način oslablju je upalne simptom e. Osim toga su prim iješani još organski ekstrakti (nadbubrežna žlijezda, hipofiza i tireoideja), na poseban način prip ravljen i i pulverizirani, k oji regu liraju cirkulaciju. D ražeje su u potrebljavane n ajp rije kod upalnih procesa, k oji su se odig ra v ši; na površnim venam a. A u tor je lije čio 4 slučaja flebitida Kod m lađih bolesnika, k o ji nisu im ali varica. Uzrok tim flebitlđam a n ije m ogao utvrditi. Zah valju ju ći internoj medikaciji sa Provednase-om i lokalnim povojima sa pastama, umirila se je upala za 2 3 nedjelje i recidivi se nisu pojavili. Isto su se tako dobro osvjedočile dražeje Proveinase i kod raznovrsnih oblika površnih varikoznih flebitida kao potporna terapija. Pored uobičajenog lokalnog liječen ja antiflogističkim m a stima inđicirane su dakle k od spontane površne trom boflebitid e veće količine Proveinase (4 6 dražeja dnevno). A u tor je k od 32 takva slučaja dobio dojam, da se bolovi, k o ji su katkad vrlo znatni, bitno sm anjuju. R azm jerno za kratko vrijem e, većinom za 5 6 dana, regreidirala je otvrdla upala venoznih konvoluta, zaostalo je sam o m jesto jače pigm entirano, lako odebljalo, na pritisak još osjetljivo, k oje se polagano potpuno resorbira. G lavni princip terap ije kod dubokih flebitida, k oje su većinom na infekcioznoj bazi, je apsolutno m irovanje ekstremiteta, za razliku od površnih procesa. K ad prođu upalne pojave, duboke vene postanu opet prohodne, ali rezultiraju gotovo u vijek kronični edem i i zastojna stanja, koja napadno p ojačavaju okolinu lista i gležnjeva. U nekim slučajevim a ra zv iju se kom - penzatorne površne vene, kojih, je skleroziranje apsolutno k on - traindicirano. Što se tiče terapije kroničnih edema, k oji se teško uklanjaju, ograničuje se ona većin om na čisto k on zervativne m jere. Često uspijeva pom oću kom presionih p ovoja, k o ji n e sm iju previše pritiskati, poboljšati razna tegobe, k oje se očituju pretežno u pojavam a um ora; ali ipak se bolesnici ne osjećaju ugodno kod tih pov oja, k oji se m oraju dugo prim jenjivati i k o ji se m oraju neprestano obnavljati. Čini se, da je baš kdđ takvih slučajeva k ron ičnog zastoja upotreba Proveinase veom a podesna kao dopunska terapija. P rotrahiranim davanjem dražeja p ostizava se povišeno d jelovanje i tim e se sm an ju ju recid ivi i zastojne pojave. K od 15 slučajeva dubokih flebitida postignuto je pom oću P roveinase v id ljiv o p oboljšan je svih teškoća. V rlo je vjerojatn o, da se k od tih k ron ičnih procesa, k o ji se neprestano povraćaju, m ože očekivati uspjeh sam o o d dulje m ed ikacije. Ni kod protrahirane upotrebe Proveinase nisu nikald opažena n i kakva toksička oštećenja. A utor je došao do uvjerenja, da se pom oću dražeja Proveinase postizava venokonstriktorički efekt, k oji je p ov olja n za op će p rilike u krvotoku, U većini slučajeva površnih i dubokih flebitida oslablju ju se znatno upalni procesi, a popratni bolni fenom eni prom ptno iščezavaju. K ako kod venoznih stanja igraju sigurno ulogu i endokrine disfunkcije, čini se, da sm jesa tvari, k o je utiču na vene i k oče upalu, dodata horm onalnim supstancijam a, kao što je to u Proveinase, predstavlja savršenu kom bin aciju ; ne samo što ona izravnava endokrina porem ećenja, nego uspješno potpom aže također sve lokalne terapeutske m jere. Neurologija i psihijatrija Fr W. K r o l l : M ijelitida nakon ponovljene injekcije tetanus-serum a. (N ervenarzt, sv. 5.,. str. 252., 1938.) K od serum ske bolesti dolazi često do polineuritida pretežno brahijalnog pleksusa. K. navada slučaj akutne serum ske bolesti nakon in jek cije tetanus-serum a. B olesnik je u djetin jstvu dobio serum proti difterije, a p r ije 11 godina već jednom tetanusserum. 12. dan nakon ove sađanje in je k cije p oja vila se slika navodne akutne difuzne m ijelitiđe (pogađajući pretežno Cs Cs i Lu Si), k oja se je u 2 m jeseca znatno poboljšala, a nakon 10 m j. posve nestala. Treba paziti, i k od pon ovn ih in jek cija valja uzimati neki drugi serum. J. Lhermitte, J. Mouzoni i Z. Sušić: Živčane sm etnje kao posljedica transfuzije krvi. (R evue neurol. No. 2, févr ) Prikaz i analiza slučaja prikazanog u S ociété de N eurologie, k oji je instruktivan s više strana. Z bog obilne hem atem eze izvršena je bila svojev rem en o transfuzija k rvi kod jednog bolesnika old 46 godina. N eposredno nakon transfuzije nastupila je akutna sm etenost s psih om otoričkom agitacijom, onirizm om i vizuelnim halucinacijam a. Ta je epizoda trajala 14 dana. 9. dan nakon transfuzije, nakon znatnog popuštanja agitacije, p ojavila se kom pletna lijev a hem iplegija. k oja p o s t o ji-i sada, nakon nekih 8 godina uz obostrani fenom en Babinskoga. Bolesnik pokazuje napadaje Jacksonove epilepsije, k oja p očin je baš na lije v o j strani, što je k od tako dugotrajne h em ip legije začudno. P okazuje i naročitu form u senzoričke aure u obliku priviđen ja potpunog sunčanog spektra u desnoj p olov ici svog vid n og polja. To govori prem a Foersteru za ekscitaciju lije v e kort-ikalne vizuelne areje. P ovrem eno dolazi i do kom pleksnih nokturnih halucinatornih doživljaja. Dr. Sušić.

29 137 Kloster: Liječenje delirium tremensa vitaminom Bi. (N ervenartzt H ) U slijed pom anjkanja sigurnih m etoda za određivanje stepena zasićenosti organizm a sa vitam inom Bi uspjesi se liječen ja vitam inom Bi p otvrđ uju samo ex juvantibus. Izgleda da deficit vitamina Bi postoji i kod kroničnog alkoholizm a. K ronični alkoholičari p ok rivaju veći dio potreba sa kalorijam a alkoholom, te zato ne uzim aju d o v o ljn o hrane sa odgovaraju ćim vitam inim a. Osim toga takovi bolesnici im adu često i oštećene probavne organe. U slijed toga je valjda i fiziološka rezorpcija vitam ina poremećena. Pokusi na životinjam a pokazali su: 1) da aneurin (vitamin Bi) im ade direktno značenje za fu n k ciju m oždanog tkiva i 2) da im ade dokaza, da je n jegovo djelovanje encim atičkog karaktera tj. da d je lu je na relativno jednostavni i brzi način (Löhm ann i Schuster). Peters je dokazao, da se u m ozgu golu bova, k o ji su uzim ali hranu sirom ašnu vitam inom Bi akum ulira brencgroždana kiselina i da aneurin m ože tu sm etnju korigirati. Platt i Lus dokazali su opet, da je brencgroždana kiselina u krvi pacijenata sa b eri-b eri bolesti također umnožena. A slične supstance nađene su i u krvi n eliječen og kroničnog alkoholizma. Otkako je W ildausu i W illiam su uspjelo sintetički producirati vitam in Bi, om og u ćen o ja racion alnije lije če n je raznih stanja sa izdašnim količinim a toga vitamina. Tako je liječen je alkoholične polineuritide sa vitam inom Bi danas već općenito poznata indikacija. O hrabren tim uspjesim a pokušao je autor uz druge neke norveške autore davati vèlik e doze vitam ina Bi kod delirium tremensa. U štrcavano je 2 8 ccm Betabion forte»m erck«i. v. (20 80 m g kristaliziranog vitam ina Bi) 1 3 puta u razm aku od 1 sata. K ratko vrijem e iza te aplikacije prim irili su se b olesnici, a psihički i som atski p ojavi su za kraće v rije m e nestali. D osadanje iskustvo toga liječen ja ohrabruje, pa obzirom na to, da se čini, da to lije če n je nem a štetnog d jelovanja, p reporu čuje autor, da se takovo lije če n je pokuša općenito k od pacijenata sa delirium trem ens. Dr. J. Breitenfeld. Oftalmologija S z in e gh : P rim jena P-am inobenzolsulfam iđa kod očnih bolesti. (Orv. H etil S ). Poznato je, da su a zo-boje sposobne, da izliječe infekcije streptokocim a. Na tem elju te spoznaje nastali su slijed eći preparati: deseptyl, Nigm a i Am besid. O vi bi preparati trebali djelovati p o v o ljn o također i kod in fek cija stafilokocim a, gon ok o- cim a i pneum okocim a. Pisac je aplicirao deseptyl k od vjeđn ih gn ojen ja i retrobulbarnih flegm ona, te je postigao brzo i dobro djelovanje. Sličan uspjeh postigao je injekcijam a prontosila. R e zultati su b ili n aročito p ov oljn i k od traum atskih i postoperativnih vjeđn ih i orbitalnih gn ojen ja. K od gn ojn ih upala očne jabu čice treba provod iti lije če n je deseptylom s istodobnom aplik acijom m liječnih injekcija. Bailliart: et Analg ) O liječenju bolova u oftalm ologiji. (Anesth. Pisac se bavi bolovim a kod apsolutnog i hem oragičnog glaukoma, k od irid ociklitida, te raznih keratdtida kao na pr. k od n europaralitične keratitide. Ovi b olovi m ogu se ublažiti ili ukloniti retrobulbarnim in jek cijam a alkohola ili fen olizacijom sfenopalatinalnog ganglija kroz nos. On u pućuje na vezu izm eđu sim patifcusa i oka, te kaže, da sim patikus m ože jed nom kao na pr. kod neuroparalitične keratitide prouzročiti bolest, dočim k od drugih slučajeva dolazi sekundarno u vezu. Z b og toga treba pokušati utjecati na bol putem simpatikusa. Dr. A. Špa n i ć. Giovanni Licheri: Liječenje krvarenja u oku askorbinskom kiselinom (Lettura oftalm ologica 19S7, oktobar). A utor izvještava o 14 slučajeva k rvaren ja u oku (recidivantna, spontana, traumatska), k o je je on v ećim dijelom uspješno lije čio vitam inom C, većin om u form i Cebiona. Iz toga se dade stvoriti zaključak, da intravenozno davanje askorbinske kiseline u tječe p o v o ljn o na u p ijan je krvaren ja u oku. Oni slučajevi, k oji se nisu p ob oljšali na p rim jenu vitam ina C, nisu većinom odgovarali ni na druga hem ostiptička sredstva. Dva slučaja s krvarenjim a u m režnici pokazala su iznenađujuće poboljšan je, ali je ipak m aterijal prem alen, da bi se iz toga dali stvoriti zaključci o djelovanju askorbinske kiseline kod lije čenja hem oagija u retini. Radiologija S. Kadrnka i. A. Merdžo (Z a greb ): O koštanim m anifestacijam a lepre. (Radiolog. Rundschau, vol. V II, str (1938). P rilikom rentgenološkog pregleda jed n og slučaja lepre, autori su utvrdili prom jen e kostiju i pluća. Koštane prom jene se u glavnom svode na prom jene skeleta ruku. Ove su p olim orfne: 1. Difuzna rarefikacija karpalija i m etakarpalija. 2. Regionalna epi-m etafizerna rarefik acija. 3. R esorpcija i destrukcija distalnih dijelova d ijafize sa perijostalne strane, tako da kon ture im adu izgled uvale ili otiska suviše uskog prstena. 4. E pi-m etafizerna resorp cija i destrukcija u obliku lateralnog»m anchon a«. 5. P roširenje foram ina nutritia. 6. E pi-m etafizerne destrukcije u obliku m alih ograničenih žarišta potsjeća ju na izolirane m ultiple ciste. K onture su im jed va označene, oštro ocrtane ili op k oljen e skleroziranom čahurom. O ve se form acije gdjekada nađu i ispod perijosta, a m ogu sadržavati i vapna. 6nbis. D estru k cije spongioze u obliku velikih m edularnih žarišta. 7. R esorpcija i destrukcija dijafize sa m edularne strane. 8. D e- form irajuća artroza bez ankiloze. 9. Patološke frakture bez fo r m acije kalusa. Ove koštane prom jen e pripisuju se bilo n euro-trofičk im sm etnjam a kao posljed ica oštećenja živaca i žila (na pr. d ijafizerna resorpcija sa strane perijosta, epim etafizerna resorpcija u obliku lateralnog»m anchon a«, itd.), bilo izravnoj koštanoj destrukciji od leproznih čvorića (na pr. ograničene cističke d e strukcije) ili od difuznog širenja leproznog procesa (na pr. v e lika žarišta destrukcije u m etafizi i u m eđularnom kanalu). P roširen je foram ina nutricia pripisuju uzuram a od leprozno prom ijenjenih žila. Ođ pojedinih simptom a neka, kao na pr. difuzna rarefikacija, nisu nim alo karakteristična, te se nalaze i kod drugih bolesti. R esorpcija i destrukcija d ijafize sa ' strane perijosta, iako su već neobičan nalaz, ipak se još m ogu naći k od nekih rjeđih bolesti. Ima naprotiv još drugih sim ptom a, k oji se kod današnjeg stanja m edicine m ogu smatrati tipičnim za lepru, bilo poradi n jih ovog karaktera (na pr. proširenje foram ina nutricia), bilo uslijed njihove zasebne lokalizacije (na pr. epi-m etafizerna i su:b-perijostalna destrukcija). P rom jen e skeleta ruku su opširne i polim orfne. Posebnost p ojedin ih prom jen a u skupu sim ptom a daje rentgenskoj snim ci zaseban pečat (karakter). K od toga nisu uzete u obzir m nogo više napredovale prom jen e»form e mutilans«poznate od starih autora, a k oje predstavljaju više m anje završnu fazu destruktivnog procesa lepre, često kom plicirane infekcijam a. Lepra je običn o poznata po sv ojim prom jenam a na koži, na sluznicam a i u tečaju živaca sa naročitom lok a liza cijom u distalnim d ijelovim a ekstrem iteta. Do sada su slabo poznate p rom jen e dubokih organa, m eđu kojim a spadaju p rom jen e kosti, izuzevši već spom enute prom jene»form e mutilans«. K oštane prom jen e su kod lepre v rlo česte. Česta je pojava i njih ova latentnost, kako izlazi iz istraživanja u leprozorijam a (M urdock i H ow ard, K araseff). K oštane su prom jen e gotovo isk lju čivo lokalizirane na ruke i noge. D ijagnoza lepre n ije u vijek laka osobito u početku i kod nervoznih oblika. Na leprozorijsk om m aterijalu Chamberlain, Wayson i Howard su utvrdili, da kožne i koštane p rom jene lepre ne idu u vijek paralelno. Tako im ade na pr. slučajeva sa izdašnim koštanim prom jenam a, gdje su kožne m anifestacije neznatne ili u opće m anjkaju. Rentgenološki pregled od lepre oboljelih bit će prem a tom e od koristi ne samo za traženje prom jena dubokih organa, već kod m nogih slučajeva napose za ranu dijagnozu lepre, u jed n oj fazi, k ad ova još ne daje kožnih sim ptom a. V ažnost je to veća, ako uzm em o u obzir, da danas raspolažem o sredstvim a k oja sprečavaju d a ljn je širenje lepre u organizm u. Osim toga graničim o sa krajevim a Europe u k ojim još u vijek postoje gd jegd je endem ička žarišta lepre. Dr. Man z o n i Patološka anatomija Arne Bertelsen: O dolaženju m ijelocita u normalnoj čovječjoj slezeni (Zieglers B eiträge Bd. 100, S. 232). P ostavljaju se ova p itanja: 1) Da li u opće dolaze m ijelociti u norm alnoj slezen i 2) U pozitivnim slučajevim a, koliki je n jih ov procenat i u k o jo j količin i dolaze? 3) Da li dolaze eozinofilni i bazofilni leukociti u norm alnoj slezeni? U 34 slučaja nagle smrti, g d je n ije bilo sum nje u krvna o b oljen ja i ob oljen ja slezene, autor je našao u svim slučajevim a eozin ofilne n iijelocite, u 10 slučajeva neutrofilne, a u 7 slu čaja bazofilne m ijelocite. B azofiln e leu k ocite našao je u 6 slučaja, a u svim slučajevim a eozinofilne leukocite. K ako u literaturi nem a saopćenja o nalasku eozinofilnih i bazofilnih m ijelocita u norm alnoj krvi, a oni su, kako to i ova radnja dokazuje, norm alni sastavni dio slezene, to autor zaključu je da oni nastaju u slezeni; po unitaristim a iz lim f oblasta, a p o neounitaristim a iz retikularnih stanica.

30 138 Eugen Kirch i Werner Grünbauer: O eksperim entalnoj hipertrofiji srca laboratorijskih štakora treniranjem u plivanju (Zieglers Beiträge Bd. 100, S. 354). U p roučavan ju pitanja, kako utiče sistem atski vršen napor m uskulature na srce, u potrebljavane su različite m etode. U referatu održanom u W iesbadenu o uticaju rada, specijalno spcrta, na srce, K ir c h navodi i svoje eksperim entalne rezultate vršene m etodom trčanja živ otin je u pokretnom bubnju. U ov oj p u blik aciji iznosi rezultate dobivene drugom m etodom. Životin je, u ovom slučaju štakori, bile su prisiljavane na sistem atsko dugotrajno plivanje. T rajanje eksperim enta kreće se od dana, a životinje bi plivale 2 puta dnevno po 30 m i nuta, do potpunog um ora. Rezultati ovog ispitivanja istovjetni su sa n jegovim ranijim proučavanjim a, a sastoje se u slijedećem : 1) A psolutna i relativna težina srca povišena je daleko preko norm e (hipertrofija). 2) K od štakora p očin je srce da hipertrofira iza 10 n edjeljn og eksperim entiranja. 3) Srce se u cje lini poveća, ali je osobito izraženo n jegovo p roduljivanje. 4) H ipertrofiraju o b je klijetke, ali je desni ventrikul nešto jače h ipertrofičan od lije v o g. 5) K od du gotrajnog plivanja došlo je do h ip ertrofije pretklijetke. 6) N ije postojala slabost srca, niti m iogena dilatacija srca. Dr. Kopač Rad skupština i sekcija Zbora Liječnika. Z a p isn ik g la v n e god išn je skupštine Z bora liječn ik a održane 28. I god. u sati u predavaonici Hrvatskog liječničkog doma, Šubičeva ul. 9. Predsjed a: prof. dr. VI. Ćepulić. Zapisničar: dr. Pavao Sokolić. Prisutni: Auf, Banić, Bašić, Belošević, Benzon, Beuc, Borčić, Božić, Bulić, Budak M., Car A ndrija, Caratan, Carević, Cesarec, Ćepulić P avao i V la dim ir, Culumović, Čačinovič, Cajkovac, Cernozubov, Dajč M iroslav, Deutsch Edo, Dimnjaković, Dočkal, Drinković, Duančić, Dukić, Durst, Filipovič, Franković, Gardilčić, Gazzari, Glavan, Grossmann, Gruličić, Haramustek, Hale, Hauptfeld, Hermann I., Hirschl -Karanfilović, Horetzky, Horvat ZI., Hühn, Jakšić, Julius, Jurić - Budimirović, J u r i n a c Dušan, K a d r n k a Oskar i Silvije, Kantoci, Koch, Komar, Korenić, Kosanović, Kraut h, Kuljženko, Liščić, Löw y, Lutilsky, Majer, Mesić, Meštrić, Montina, Naletilić, Nemanič, Neumann 2., Palčić, Paleček, Palm ović Ferdo i Slavko, Pecanić, Petras, Petrić, Prebeg, Premeru, Piuković, Rajski Elza i F ranjo, Rasuhin. Režek, Riessner D anko, Samardžija, Schlesinger A lbert. Schreckeis, Selestrin, Simunić, Sokolić Pavao i Petar. Stankovič. Stein Beno, Šilović, Škatarić, Štajduhar, Tomaš, Tomašič Pavao, T u r č i ć, Višnar, Vlašić, Vranešić, Vrbanič D rago, V r u s, V u l et i ć Ante, Zanela i 7 sa n ečitljivim potpisim a. K ako je na okupu dovoljan broj članova, predsjednik otvara i pozdravlja skupštinu slijedećim riječim a: Pozdrav predsjednika prof. dra Vladim ira Čepulića: Poštovani i dragi kolege. Z ahvaljujem Vam, što ste se odazvali pozivu upravnog o d bora, da prisustvujete o v o j glavn oj god išn joj skupštini. Na o v o j ćem o V am skupštini u sm islu naših pravila izložiti pregled rada u prošloj godini, k oji Vam je doduše poznat, i u kojem ste n a j aktivnije sudjelovali, pače ste svojom suradnjom om ogućili ostvaren je nastojanja u pravnog odbora. Sadanji upravni od b or, k o ji je na p rošlog od išn joj glavnoj skupštini 29. siječn ja 1938, jednodušno izabran, trsio se je, da d alje izgrađu je naše društvo u sm islu znanttvene ustanove. Mi sm o se trudili, k olik o je god b ilo m oguće, da naše društvo zadržim o na k olotečini znanstvenog rada, prepuštajući našoj staleškoj organizaciji L ije čn ičk o j kom ori, da ona zastupa naše staleške interese. U k olik o se je naša staleška predstavnica radi zaštite naših staleških interesa na nas obraćala, mi smo jo j pružali svuda našu m oralnu pom oć, ostavljaju ći jo j na staleškom p o lju svagda vod stvo i inicijativu. Naš se je Z bor na taj način m ogao m irno i bez potresa p o svetiti znanstvenom radu. Svi foru m i Z bora, naš plenum, naše znanstvene sek cije kao i sve naše p u blik acije služile su u prvom redu izgradn ji m edicinske nauke, a istodobno smo nastojali, da sa kom petentnog m jesta naši liječn ičk i krugovi budu in form i rani o svim tekovinam a m ed icin e, kako bi se te tekovine što bolje m ogle staviti u službu što širih narodnih slojeva. U odborskim sjednicam a davao je upravni odbor u za jed n ici sa predstavnicim a znanstvenih sek cija Z bora sm jernice znanstvenom radu plenum a, a naše sek cije u svom djelokrugu obrađivale su i usm jevarale znanstveni rad na specijalnim područjim a, k ojim a je n jih o v rad posvećen. T ako se u harm o- ničkoj povezanosti plenum a i sekcija odvijao znanstveni rad našega Zbora. Odraz toga harm oničkoga rada je plodan i obilan znanstveni rad, u k o je m su sudjelovali svi naši m edicinski znanstveni k rugovi i naše ustanove. Naše. v od eće zdravstvene ustanov e i naučni k ru govi kako na fakultetu tako i izvan fakulteta shvatili su isp ravno 'sv oju dužnost, da im je p ov jeren o v od stv o'd otičn ih ustanovatne sam o zato, da one služe onima, k oji se radi zdravlja ili s drugog razloga u interesu narodnog zdravlja na njih ob ra ćaju, v eć da su one dužne in form irati sve liječn ičk e k ru gove o svojim iskustvim a, pog lavito o n ovim tekovinam a, k o je su na" n jih ovim p od ru čjim a n o v o nadošle i da su dužne da sudjelu ju u izgradnji m edicinske nauke. U sm islu naših trad icija podržavali sm o i veze sa inozem nim liječničkim naučnim krugovim a, pa sm o i ljetos im ali više p o sjeta odličnih inozem nih stručnjaka, lju d i sa internacionalnom m edicinskom reputacijom, k o ji su se rado odazvali pozivu načega Z bora, da u našem krugu izv ijeste sa p od ru čja svoje djelatnosti, pa i današnji p rijed lozi upravnog odbora o izboru novih začasnih članova im adu svrhu da pod ržavaju veze sa inozem nim prijateljim a i učenjacim a. Naša je veza sa in ozem stvom bila ljetos osobito živa i stoga, jer je naša sek cija za p ovijest m edicine bila ljetos p riređivač m eđunarodnoga kongresa za p ov ijest m ed icin e u ZagrebuT*a osim članova sek cije za p ov ijest m edicine, trsio se upravni odbor Z bora kao i svi članovi našega Z bora oko što b oljeg uspjeha toga kongresa i uspostave što tjesnijih veza sa in o zemnim predstavnicim a te grane m edicine. Naše glasilo»l iječn ičk i V jesn ik«ušao je p rošle god in e u 60-gođišnjicu svoga izlaženja i tom je prilikom pružio dokaze o m ogućnostim a naše literarne m edicinske djelatnosti ne tražeći suradnje ni pom oći sa strane inozem nih m edicinskih učenjaka, kako je to u svečan im zgodam a bio do sada običaj. O vog smo puta pokazali sami sv ojim znanstvenim doprinosim a razinu naših znanstvenih m ogućnosti. Iz izv ještaja našega urednika čut ćete iscrpnije o našem literarnom m edicinskom radu, k oji smo ljetos iznijeli pred inozem stvo i u posebnom inozem nom svesku»l i ječničkog Vjesnika«, u kojem su rezim irani svi originalni radovi publicirani u našem časopisu god U najskorije v rijem e izaći će drugi takav inozem ni svezak, k o ji će u stranim jezicim a rezim irati sv e radov e iz god I ta naša nastojanja idu za tim, da stupim o u vezu s vanjskim svijetom i pokažem o napredak našeg znanstvenog m edicinskog stvaranja. Uz veći b roj p u blikacija u»z b irci separata«izdali smo ljetos u»m edicinskoj biblioteci«d v ije om ašne k n jige i to: O vitam inim a, k oja izvrsno obrađu je taj problem sa klin ičk og i teoretskog gledišta, te za liječn ika u praksi vrlo korisnu publik aciju: H itne in terv en cije praktičkog liječn ik a, u k o jo j su sabrana u proširenoj obradbi predavanja za usavršavanje lije č nika održana lanjske godine prigodom naše glavne godišnje skupštine. I te su p u blik acije odraz naših znanstvenih nastojanja i m ogućnosti, k oje u poredbi sa prijašnjim godinam a vid no napreduju. Sređ ivanje naše k n jižn ice također je išlo u cilju pružiti našim kolegam a, radnicim a na m edicinskom literarnom polju, m ogućnosti što p otpu nijeg i savršenijeg rada, kako ćete čuti iz izvještaja kolege knjižničara, k oji će u cilju što boljih m o gućnosti i potreba naših kolega staviti i neke korisne prijedloge. U sprkos ovoga izloženoga rada, k o ji je iziskivao velika financijalna sredstva, m i sm o ekonom skim sređ iv an jem naših financija uspjeli, da sm o podvostručenu količinu štampanih stranica naših p u blikacija i jo š m noge druge i v eće izdatke, k oji su bili p rijek o potrebni, pok rili bez n ovih finan cijaln ih žrtava od strane kolega, i da sm o n iv o našega društva p od igli na svim p od ručjim a na zàm jernu do sada nepostdgnutu visinu, a da od kolega nism o tražili povišenih davanja u članarini. Nadam o se, da će se naš rad ljetos proširiti tim e, što će se poput m jesnog odbora našeg Zbora u K arlovcu osnovati i m jes

31 139 ni odbor na Sušaku. M i bism o željeli, da bism o se osim putem našega glasila još tjesnije povezali i sa našom posestrim om Slobodnom organ izacijom liječn ik a u Splitu, Šibenskim liječn ičk im društvom i D ubrovačkim liječničkim društvom. N astojanja su u pravnog odbora, nastojanja su svih naših sekcijatl'našth liječn ičk ih krugova u Zagrebu i izvan Zagreba, da bi se Z bor i dalje izgrađivao u strogo znanstvenu ustanovu. "Znanstveni rad m ože se odvijati sam o u m irnom, sređenom ambijentu, g d je su sva nastojanja usredotočena jed nom cid ju službi i izgrađivan ju naučne istine, daleko od svih sebičnih \ ne potpuno čistih nastojanja. Sva naša n astojanja neka idu u tom sm islu, da poduzm em o sve, da naš Z b o r ne bi skretao s puta, k ojim je pošao. O dstranim o o d našega Z bora sve što bi m oglo ometati n jegov uzvišeni i nesebičan rad. Skrb oko nas sam ih, naše teškoće, naše staleške neprilike i jadi rješa vaju se u drugim forum im a. Držim, da je prošlo vrijem e, Kad je Z b o r liječn ik a kao naša jedina znanstvena i staleška ustanova m orao u prošlosti vod iti dvostruku b rigu : stalešku i služiti nauci. U v rijem e teških staleških briga zam irao je i gotovo zam r o znanstveni rad u Z boru, sve su se en ergije Tšćrpivale u staleškim brigam a i borbam a. Uz našu stalešku predstavnicu, poluslužbenu organizaciju L i ječničk u kom oru, a nadajm o se i uz našu slobodnu stalešku organizaciju H rvatski liječn ičk i savez, k o ji se im a osnovati šjittri7~nastojmo, da uz p o d ije lje n rad izgrađu jem o i dalje naš ' Z bor u čislu znanstvenu ustanovu, u k ojoj nem a m jesta staleškim borbam a i trzavicam a, u k o jo j ćem o sve sile i nastojanja mbču Tiošvetiti sam o nauči; i odakle ćem o i m i kao hrvatska znanstvena m edicinska slobodna ustanova m oći doprinositi svoj obol u napređenju zd ravlja našega naroda i izgradnji i unapređivanju sveljudskih tekovina. Izvještaj tajnika đra P. Tomašiča U službi naroda, na terenu m edicinske nauke, organizacijom i podizanjem naučnoga rada svojih članova. O dbor Z b o ra 1. izn osi pred Vas, gospođe i gospodo, jed n og od išn ju bilancu. P rije nego li započnem sistem atskim izn ošenjem onoga što je u o v o j godini urađeno, dozvolite m i, da iznesem jedan sum arni pogled na taj rad. Uz p om oć m edicinskih institucija, k o je su nastale u našem gradu p oslije svjetskoga rata, p ored onih predratnih, bilo je om ogućeno, da i mi, kao m alen narod, dam o svoj prilog m edicinskoj nauci, U otkrivanju istina i zakona, k oji vladaju bolesnim i zdravim čovjek om, nastalo je i k o d nas znatno olakšanje osnutkom m edicinskoga fakulteta i drugih zdravstvenih institucija. To se zapaža i na bilancam a prošlogodišnjih radova Zbora 1 Po opsežnosti rada spada prošla godina m eđu jed nu od najplodnijih. Naša nastojanja i napori u m edicinskom znanstvenom radu dobila su ovaj puta priznanje E vrope i A m erike prigodom X I. K ongresa h istorije m edicine, k o ji je dobrim d ijelom održan u našem glavnom gradu Zagrebu. A ko prom atram o bilance rada našega društva unazad nekoliko godina, opažam o konstantno proširivanje i p rod u b ljiva nje aktivnosti m eđu našim članovim a. Pored seniora naše m e dicine pridolaze sve više novi i m lađi radnici. Uz uvažena im e na E vrope i A m erike, dolaze, naši agilni članovi na m jesečnim skupštinam a sve više i sve češće. P odizanje naše m edicinske nauke, bila je naša pon a jvažnija zadaća. U činjeno je to jednim dijelom organiziranjem m jesečnih skupština, o k ojim a ću biti slobodan govoriti jo š napose, kao i pu blikacijam a znanstvenoga rada naših članova, o kojim a će govoriti g. urednik. Osim isk lju čivo m edicinskih problem a, O dbor Zbora 1. izvršio je jed an dio rada i na p od ru čju problem a, k o ji su možda više socija ln e prirode, kao što su: su zbijanje buke i organizacija odstranjivanja sm eća u gradu Zagrebu. Pored toga rada, k oji je većim dijelom bio u oblasti k linike, O dbor je iznio u plenum u i problem e organizacije narodnoga zdravstva s p itanjem babičkoga uređenja u pogledu nastave i d jelovanja babica. O snutkom gastroenterološke sek cije proširio je Z b o r 1. svoj rad, a obnov om socija ln o m edicinske sek cije obratio je pažnju i onim pitanjim a naše nauke, koja su u vezi s čovječjim društvom više, nego s klinikom. U pod izan ju etičkih elem enata našega staleža, O dbor je nestoru naše kiru rgije, p ored naučnoga značenja, naglasio napose te elem ente u priredbi svečane proslave, k oju je Z b o r 1. priredio prof. Wickerhauseru. Na k oncu je jo š potrebno da bude spom enuto, da je Z bor 1. priredio jedan posjet u državni arhiv p od vod stvom dra E. Horvata. K ao što sam u početku spom enuo, pon ajvažniji dio rada O dbora sastoji se u organiziranju plenarnih m jesečnih skupština, k ojih je održano 22. O d toga: 2 svečane, 12 izvanrednih i 8 redovitih. Na tim skupštinam a prikazano je 40 dem onstracija. Po strukam a b ilo je : 21 iz interne m edicine, 5 iz pediatrije, 4 iz derm atovenerologije, 3 iz pluće tuberkuloze, 2 iz pat. anatom ije, 1 iz ortopedije, 1 iz ren tgen ologije, 1 iz kiru rgije, 1 iz grupe zaraznih bolesti i 1 iz n eurologije. Uz dem onstracije održana su u plenumu predavanja dom a ćih i inozem nih liječnika ovim redom : 10. II dr. Jure C a r a t a n : O peracija na živcu fre - nikusu. 24. II prof. B ožidar Špišić: O b oljen je zgloba i sadreni p o v o j. 24. III prim. M akso Grossmann: K ava, kao lijek. 13. IV doc. P. J. Jurišič: O putevim a i ciljevim a terapije insulinom s obzirom na cinkov insulin-protam inat. 13. IV prim. M akso Grossmann i dr. R u dolf Hitr e c : O protam inskom insulinu. 28. IV Dr. Juraj B o c a k, m l.: O u tjecaju ortopedskih mana čeljusti na organizam i o n jih ovoj terapiji. 12. V prof. B ožidar Spišić: O skoliozi i o njenom liječen ju. 9. VI dr. Đ uro Karminski: Uz problem suzbijanja u lične buke u okolini klinika i b olničk ih zgrada. 9. VI. 1938, doc. S ilv ije Kadrnka: Rentgenološka slika zastoja u m alom krvotoku. 23. VI dr. K arlo Lušicky: O nadbubrežnoj žlijezdi. 22. IX prof. dr. V ladim ir Ćepulić: W ikerhauser kao liječn ik prim. dr. V atroslav Florschütz: W ikerhauser kao kirurg prof. dr. F ran jo Durst: W ikerhauser k a o ginekolog. 13. X dr. M iroslav Schlesinger: Zdravstveni p roblem u socijaln om osiguranju. 27. X doc. A leksej K u l j ženko: O epileptičnoj p sihozi i n jen oj raširenosti u našoj zem lji. 24. X I dr. K arlo Lušicky i dr. N evenka S o l t e r - Pierotić: T ep lov-š orov o ispitivanje srčanoga rada. 24. X I dr. A leksander M a n z oni: M edicina i šport. 12. I doc. Srećko Zan e l a : U roblem babica kod nas. 27. I prof. dr. A leksandar Blašković: O bubrežnim kamencim a. 27. I prim. dr. Stevan Matić: A n om alije izgradnje bubrega i tum ori. Inozem ni liječn ici i gosti Zbora 1. održali su slijedeća predavanja: 25. V dr. Đ uro M edaković iz P ariza: L ije če n je sifilisa n ervnog sistem a i progresivne paralize. 27. V prof. K. Lindner iz B eča: U rsache und B e handlung des Glaukom s. 1. VI doc. M. Tauszk iz U trechta: Beziehungen zw ischen dem endokrinen System und dem Nervensystem. 1. IX p rof. V ictor Gomoiu iz Bukurešta: H istorija k iru rgije sim patikusa. 3. IX prof. H enry S iger i st iz B altim ora: R azvoj socijalne m edicine. 15. IX prof. dr. L udolph Brauer iz H am burga: Die rationelle O rdnung und V erp fleg u n g in Anstalten spec, der D iätkuren. 3. X I p rof. dr. W ilhelm Tönnis iz B erlina: A r beitsw eise und Leistung der m odernen N eurochirurgie. D ne 9. X I održan je pod auspicijam a Z bora liječnika u predavaonici H rvatskog lije čn ičk o g dom a sastanak članova Z bora liječn ik a i predstavnika raznih javn ih ustanova i vlasti. Sastanak bio je sazvan kao»p retkonferencija o problem u suzbijan ja buke u Zagrebu, s osobitim obzirom na bolničke i k lin ičke zgrade i n jih ovu okolicu «. P red k on feren ciju otv orio je p redsjed nik Z bora liječn ik a g. prof. dr. V ladim ir Ćepulić pozdravnim govorom, a zatim su referenti gg. p rof. B o n c e l j sa tehničkog fakulteta, zatim doc. dr. Gu š i ć, dr. K a r m i n ski i advokat dr. Josip Pliverić g ovorili o tehničkim m e todam a m jeren ja i suzbijanja buke, o u tjecaju buke na sluh i živčani sistem, te o zakonodavnim i adm inistrativnim m jera m a suzbijanja buke. Prisutni prim ili su izlaganja gg. predavača s m nogo odobravan ja i p oh valili su in icijativu Z bora liječnika. S tvoren je zaključak, da će s e osnovati društvo za suzbijanje buke.

32 140 K alendar Z borovih skupština i sek cija bio je ovaj: prvi utorak u m jesecu neurološko psihijatrijska sek cija drugi utorak u m jesecu elektro-radiološka sekcija, treći utorak u m jesecu oftalm ološka sekcija, p osljed n ji utorak u m jesecu derm atovenerološka sekcija, prvi četvrtak u m jesecu internislička sekcija, drugi četvrtak u m jesecu izvanredna m jesečna skupština Z bora liječnika, treći četvrtak u m jesecu kirurška sekcija, četvrti četvrtak u m jesecu redovita m jesečna skupština Z bora liječnika, zadnji petak u m jesecu pedijatrička sekcija. P ovrem en o su održavale svoje sastanke gastro-enterološka sekcija, socijalno-m edicinska sekcija, sekcija za povijest m edicine i sekcija asistenata m edic, fakulteta. Rad u sekcijam a bio je i ove godine vrlo intenzivan i sastanci su vrlo dobro posjećivani. /K iruršk a sekcija održala je 10 sastanaka. ^ O d rž a n e su slijedeće dem onstracije i predavanja: 20. I prim. dr. V. Fl o r s c hu t z : Echinococcus pulm onum (prikaz slučaja): prim. dr. F. G r o s p i ć : Artroplastike (dem onstracija slučaja); prim. dr. M. Delič: O perativno lije če n je tbc kosti i zg lobova (sa projekcijam aji; 25. II prim. dr. V. Stojič: Pokus arterijek töm ije na životin ji; dr. H. G j ankovič: Bilateralni pneum otoraks kao p o slje dica operativne p ov red e; dr. J. P a l e č e k : Iskustvo s tran sfu zijom krvi u kirurškoj klin ici; dr. V. Sorokin: P ogreške i opasnosti kod transfuzije krvi. 17. III prim. dr. V. Stojič: Pokus arterijek tom ije na živ otin ji; dr. A. S e l e s t rin : Transfuzija krvi u 'g in ek olog iji i opstetriciji; Diskusija o transfuziji krvi. 21. IV doc. dr. B. Gušić: Prikaz triju slučajeva totalne laringektom ije sa plastikom farinksa odnosno ezofagusa; Slučaj operiranog karcinom a maksile kom biniranom m e todom ; prim. dr. V. Stojič: U ganuća lije če n je ; D em on stracije pokusa na životin ji arterijektom ija uz ekstirpaciju gangl. lum bale 1 2; dr. Ml. Petras: Slučaj teškog kongenitalnog pes planusa operiran kom biniranom m etodom P etrivalsky-p erthes; dr. J. P a l eček: Prikaz rijetk og slučaja p ov rede nožem ; dr. A. Manzoni: Utisci sa studija u N jem ačkoj. 19. V dr. A. M anzoni: Utisci sa studija u N jem ačk oj (nastavak); prim. dr. F. G r o s p i ć: O peracija coxae valgae (dem onstracija slučaja); prof. dr. Stj. Vidakovič: Internacionalni ginekološki kongres u Am sterdam u. 15. VI (kao zajednički s enterološkom i in lernističkom sekcijom Z. L.) Glavna tem a: Veza izm eđu oboljen ja želuca i krvi. 20. X prim. dr. M. Delič: V ertebra plana Calve, O steom yelitis fem oris v jeroja tn o tuberkulozne etiologije. Sekvestrotom ia. Potpuna rekonstrukcija tum ora, dr. J. Pal e č e k : P rilog kauzistici pneum okokove periton i- tide. Sterkoralna um bilikalna fistula sigm e nâkon nekroze podvezane pupkovine. 4. X I (izvanredni sastanak kirurške i neurološke sek cije Z. L.); prof. dr. W ilhelm T ö n n i s, direktor neurološke klinike u B erlinu: Erkennung u. Behandlung der Chiasm atumoren. 17, 'X I prim. dr. D. Eisenstädter: Prolapsus uteri nulliparae; prim. dr. V. Stojič: L iječen je n ekojih fraktura bez m o b ilizacije; dr. I. S c h r e c k e i s : L iječen je iščašenja i prelom a k o stiju u B oln ici Mil. Sestara u desetljeću X II dr. D. Riessner: K linika i terapija tum ora m ozga; prim. dr. V. Stojič: Prolapsus ani et recti liječen je injekcijam a: prim. dr. M. Delič: H aem angiom a sovisom atosum tarsi et metatarsi. /. Internistička sekcija održala je 9 sastanaka. Ordažana su slijedeća predavanja i dem onstracije: 3. II dr. S o l t er - P i e r o t i ć : Slučaj tvrdok orn e hem oragične dijateze; 3. III dr. P. Hercog: P olycythaem ia vera V aquez; dr. Lj. Vlatković: E lektrokardiogram k od ozljede srca; dr. P. Sokolić: Slučaj perniciozne anem ije s m ije lo jičnom leukem ijom, dr. M. Buda k: N ekoliko zanim ljivih fotogra fija iz plućne patologije. 7. IV prof. dr. F. S m e t an k a: U čem u leži p orem ećen je tvari kod Bi-ävitam inoze. doc. dr. V. Vuletić: R eferat o 50. kongresu N jem ačkog društva za internu m edicinu i W iesbadenu; dr. K. Lusicky: R eferat o 11. kongresu N jem ačkog društva za proučavanje krvotoga u Bad Nauheim u. 2. VI doc. dr. M. Tauszk (U trecht-h olandija): H orm onale B eeinflussung des m enlichen Genitalapparates; dr. D. G o s t i m i r o v i ć : Iskustva s H om breolom kod hip ertrofije prostate. 15. VI Izvanredni mjeis. sastanak internističke sek cije u zajednici s G astro-enterološkom i K irurškom sek cijom Zbora), prof. dr. I. Botteri: V eza izm eđu bolesti želuca i k rvi, dr. M. Duić : R esekcija želuca i anem ije; dr. H. G j ankovič: K rvna slika p rije i poslije resekcije vrijeđa želuca i duođenum a i sekundarne anem ije. 5. X prof: dr. I. Botteri: O djelovanju Torantila na ehinok ok us-alergiju ; dr. P. Hercog: P rethodni izvještaj o n ovom liječen ju bronhialne astm e; prim. dr. B e n z o n : Prikaz dvaju slučajeva koronarne trom boze; dr. P o p p e r - B a e c h e r : A rbeitsaufw and, K onstitution und Ernährung. 10. X I Dr. L j. Vlatković: R eferat o dva slučaja lam blijaze. Prikaz v eć dem onstriranog slučaja, dr. N. S o l t e r - P i e r o t i č : Slučaj ehinokokusa m. lon - gissim i dorsi i slezene; dr. K. Lu š i c k y : K ratki referat o djelovanju kortikalnih horm ona na ikterus; dr. D. Sučić: O uplivu insulina na bilirubin u krvi. prim. dr. L. T h a l l e r : O epidem iji na Veterinarskom fakultetu. 9. X II dr. A. Hahn: R entgenogram i neobično lokaliziranih ehinokoka pluća. dr. P. Hercog: D om aća sprue (povod om jed nog slučaja), dr. H. G j ankovič: Upala potrbušnice kod prodora v rijeđ a želuca i dvanaestnika.

33 I dr. N. S o l t er-p i e r o t i ć : Slučaj skleroderm ije liječen novom terapijom. dr. P. H er c o g: Slučaj em bolije arterije gornjeg ekstremiteta., G astrorenterološka sekcija održala je 1 sastanak i to: 15. VI u zajednici sa internističkom i kirurškom sek cijom Zbora liječnika. Održana su slijedeća predavanja: prof. dr. Ivan H. Botteri: Veza izm eđu bolesti želuca i krvi; dr. M. Dujić: R esekcija želuca i anem ija; dr. H. Gjanković: K rvna slika p r ije i poslije resekcije vrijeđa želuca i duodenum a i sekundarne anemije. Pedjjatrička sek cija održala je 4 sastanka. Ci Održane su slijedeće dem onstracije i predavanja: 21. I prim. dr. V. Savić: O m odernom liječen ju d ječje tu berkuloze. 25. II dr. O. Seidl: Tri slučaja S elter-s w iît-f eerov e bolesti: dr. J. Rebec: Stolteova slobodna dijeta k od dijabetesa; doc. dr. B. Dragišić: Slučaj pellagre kod 3-godišnje d je v o jčice ; dr. St. Leban: Naša opažanja o reumatizmu. 20. V dr. O. Seidl: O steogenesis im perfecta tarda; dr. N. S i m o v i ć : Lym phogranulom a; dr. N. Kovačevič: B ronchitis asthm atica; dr. N. Skrivaneli: Enteritis, Poliom yelitis, A krod in ija: Sistem atizirani verukozni (hiperkeratotički) nevusi; dr. M. Trboje vić: D ojm ovi iz Pariza (predavanje). 28. X Dr. N. Kovačevič: Leiner, Pylorospazam, Lues; dr. I. Rebec: D va slučaja dijabetesa [slobodna dijeta); dr. N. Sim o v i ć : M yelosis; dr. N. Skrivaneli: Stillova bolest. Neurološko-psihijatrička sekcija održala je 7 sastanaka.. Održane su slijedeće dem onstracije i predavanja: 18. I prof. dr. R. Z. L o p a š i ć :, K om em oracija prof. Serka. 9. II dr. Zv. Sušić: O snivan je hrvatske psihijatrijske term in o log ije ; dr. H. Freund: O odnosu logop ed ije i fon ija trije prem a neuropsihijatriji. 7. III dr. Z. Sušić: R eferat o pariškim kongresim a; dr. J. Breitenfeld: O vaskularnim tum orim a m ozga i Sturge-W eberovoj bolesti. 4. IV dr. Đ. Karminski: R eferat o azilima za kronične živ čane bolesnike; prim. dr. J. De s i der: Iskustva sa konvulzivnom terapijom shizophrenije. 23. VI prim. dr. A. K u l j ženko: N euroglia kod psihoza; dr. J. B r e i t e n f e l d: O radu I. internacionalnog neurokirurškog kursa, u Berlinu. 28. X I dr. Đ. Karminski: K stogodišnjici francuskog zakona o duševnom bolesniku. D em onstrirali su pacijente, m ikroskopske preparate, rentgenogram e gg. dri. Ivan Herzog, Đuro Karminski, Z v o n i m ir Sušić, Branko Nemanja. Oftalm ološka sekcija održala je 5 sastanaka. Održane su slijedeće dem onstracije i predavanja: 23. III D em onstracije: Prof. dr. A. Botteri: Slučaj tuberkulom a žilnice, Tuberkulom a žilnice sa sek. glaukomom, Chondrosarcom a choriorideae planum, Tbc. m iliaris retinae. Slučaj puzavog čira (ulcus serpens); doc. dr. A. Spanić: Slučaj gliom a, k o ji je bio liječen rentgenom ; 3. V dr. V. Pa n ac: N especifično granulozno tkivo uslijed komada drveta na supercilijarnom području. D em on stracije: Dr. J. Štajduhar: Slučaj katarakte uslije d oštećenja radium om ; Slučaj ii'itide sa hipopionom ; Predavanja: prof. dr. A. B o t t e r i i dr. P a v išić : O lije čenju trahom a trahocidom. 28. V P redavanje: prof. dr. K. Lindner: O od ljep ljen ju m rež. nice. 22. X I D em onstracije: doc. dr. K. H uhn: Slučaj s leukom om ro ž nice iza višekratnih operacija pterigija; dr. J. Štajduhar: O bostrana tbc. suzne žlijezde, Strano tijeloi u leći; prof. dr. A. Botteri: Staphylom a corn, kod trahom skog panusa; dr. Z. Pavišić: Slučaj posttraum atske kratkovidnosti; dr. Petar Sokolić: Slučaj zjen ice poput pukotine, N eurofibrom atosis R ecklinghausen; dr. M. K o p š a : Carcinom a lim bi. 27. I D em onstracije: prof. dr. A. Botteri: Slučaj k on junktivitide uslijed kontagioznog moluskum a; dr. Đ. G j u r k o v i ć : Jedan slučaj sa zastarjelim intraokularnim stranim tijelom ; dr. Petar Sokolić: Slučaj Schüller-K ristyani (oftalm.); D oc. dr. M. Sm okvina: Slučaj S chüller-k ristyan (rentgen.); P redavanja: prof. dr. A. Botteri i doc. dr. A. Šp an ić : Naša iskustva s»a O «vakcin om k od tbc. očnih bolesti; prof. dr. A. Botteri: O gn ojn oj upali suzne kesice kod novorođen čadi; doc. dr. V. Derkač: Pokusi sa vakcin om proteusa x 19 kod trahoma. Derm atovenerološka sekcija održala je 9 sastanaka. 'Održane su slijedeće dem onstracije i predavanja: 25. I Prim. dr. I. B e uc : D erm atitis exfoliativa corp. tot. e chinino, D iferen cija ln o diagnostički slučaj izm eđu toksičnog i lu etičn og osipa; dr. S. B ošnjaković: Pem phigus vulgaris cut. et m u cosae or. dr. V. A bram ovič: L ues III. ; prof. dr. F. K ogoj: P rim a m i afek t dlana; dr. I. S tančić-r ok otov: U rticaria; dr. J. Müller: D erm atitis generalisata p ost NS; dr. M. Schw arzw ald: Iskustva s R ubrophenom ; dr.. I. Fleš: D erm atitis post NS, Ulcus m olle elevatum. 22. II prof. dr. F. Kogoj : G ranulom a fungoides, lues latens; dr. VI. M arkovič: U liron egzantem ; dr. Š. C ajkovac: Erythem a exsudât, m ultif; Tbc. luposa verrucosa.

34 III dr. I. F l e s c h : Tuberculosis ulcerosa et papilom atosa cusit, Exanthem typa erythem a exsudât, m ultiform e; dr. G. 'Forenbacher: Lues pustulosa, Lupus erythem atodes; dr. S. Pi u k o v i ć : Exanthem a m ycotioum, Skleroderm ia, A lop ecia areata confl. dr. S. C a j k o v a c Trihotillom ania, Granulom a pyogenicum. 26. IV dr. S. B o š n j ak o v i ć : E rythroderm ia gener. desqu. R eferat o egzantem u nakon n ovocaina k od senzibilizirane osobe, S aopćenje: B utyrum sulfuris; dr. R. Fischer: 4 slučaja trichophytia barbae prof. dr. S. Cajkovac: D erm atitis atrophicans; dr. I. Flesch: T bc ulcerosa' palati m ollis, 31. V dr. S. B o š n j a k o v i ć : Tbc. colliq. cut. et lym phoglandularum, Tbc. cut. colliq., Lym phom ata specif. Tbc. verrucosa cut., lym phangitis et lym phaden, specif. P redavanje o našim slučajevim a lym ph, ingu. u grafikonu; dr. S. Cajkovac: Xanthoderm ia, Ixod es ricinus, Psoriasis geograph; dr. Stj. Piuković: E rythroderm ia exfol. gener. post NS. Exanthem a et icterus post N ovofenarsan. 21. VI dr. S. B ošnjaković: B ullosis m echan. tarda dystroph.; prim. dr. I. B e u c: Pem phigus, Iskustva sa K orfanom k od svrbeža; dr. R. Fischer: Lues II., D va slučaja Lues cong. tert. tard.; dr. G. F o r e n b a c h e r : Pellagra, Psoriasis vu lg.; dr. Stj. Piuković: D erm atitis post NS et icterus, Erythroderm ia exfol. gener. post NS, L ym phogranulom a ing. sa egzantem om tipa erythem a exsud. m ultif.; dr. M. Schw arzw ald: Exanthem a post Rubrophen, 2 efekta R ubrophena kod 2 slučaja; dr. V. Abram ovič: O nychogyphosis, 3 slučaja favusa; dr. S. Cajkovac: Lepra tuberoanaesthetica; dr. D. Jakac: Lupus erythematodes, L ym phogranulom a ing.; dr. M. Schwarz w aid: D aljn ja iskustva s R ubrophenom ; prof. dr. F. K ogoj: Ca V u lvae et region pub. 25. X dr. VI. A bram ovič: E rythroderm ia desq. gener., E rythroderm ia post NS. m elanosis arsenicalis; dr. D. Jakac: E rythroderm ia post Solusalvarsan; prim. dr. I. Beuc: R eferira Neo. S. C. I. 930; dr. Stj. Piuković: Trom bopnlebitis, Lupus vulg. 29. X I dr. S. Cajkovac: Lues II. m anifesta, Gumma et carcinom a cruris, Elephantiasis anorectalis e x lym phoranulom atose ing. dr. I. Müller: F ibrom a naevovasculosum, Pem phigus vulg. Elektro-rađiološka sekcija održala je 4 sastanka. Održane su slijedeće dem onstracije i predavanja: 26. IV prof. dr. R. Z. Lopašić: U loga balneoterapije u m odernoj m edicini; dr. A. Režek: Ispitivanje ljek ovitih vod a; doc. dr. J. K örbler: R adioaktivna vrela; dr. L. Treuner: A kratoterm ička vrela ; dr. R. Leskovar: Današnja balneologija i eksperim entalna m edicina. 7. V I prof. dr. V. Vouk: B iološko ispitivan je ljek ovitih voda; dr. A. Režek: O kem ičk oj slici rudnih vod a; dr. J. Carata n : K lim atologija H rvatskog prim orja. 14. VI dr. J. B reitenfeld: Iz n eu ro-rađiološk e kazuistike; dr. S. Hofman: D va rijetka srčana slučaja; doc. dr. S. Kadrnka: C iljane plućne snim ke s uskim snopom zraka kod traženja skrivenih žarišta raspada; dr. M. Neuman: Iz kazuistike. 13. X II dr. R. Ba u er : Slučaj m eđijastinalnog tum ora za dijagnozu; dr. J. Breitenfeld: K raniogram i encefalogram kod slučaja sa Cushingovim sindrom om ; dr. F. K asum ovič: O snovi C haoulove terap ije; dr. A. Manzoni: P rom jen e na apofizam a u adolescentn oj dobi; dr. M. Neumann: R egionalni ileitis; dr. S. R adojevič: T um or vertebrae; dr. D j. Vranešič: Cavum septi pellucid um u en cefalogramu. / Sekcija za povijest medicine održala je 2 sastanka. Održana su slijed eća predavanja: 28. X II dr. L. G l e sin g e r : B iljk e nazvane po liječnicim a (Im ena liječn ik a u botan ičkoj term in ologiji); dr. VI. Bazala: B ib liografija literature iz pod ru čja p ov i jesti m edicine, veterine i farm acije. 25. I Dr. VI. Katičić: Stopam a m edicine po Starom Zavjetu B ib lije; P rof. dr. G. N o v ak : L iječn ici u D alm aciji u X V I, X V IL i X V III. stoljeću ; Prim. dr. L. Thaller: P od rijetlo B aglivija, Dr. L. Glesinger: P riča o rodi k od nas. U vezi s glavnom god išn jom skupštinom Z bora liječn ik a i L iječn ičke K om ore u Z agrebu održana su predavanja za usavršavanje liječnika i to: f U petak dne 27. I dr. Zlatko Šestič: Opća sim ptom atologija i fu n k cija ispitivanja bubrega; prof. dr. Ivan Botteri: Interna o b oljen ja bubrega; dr. D inko Sučić: T erap ija internih bubrežnih bolesti; prim. dr. A. K o h n : A kutne i kron ičn e in fe k cije bubrega; prof. dr. A. B lašković: O bubrežnim kam encim a; prim. dr. S. Matič: A n om alije izgradnje bubrega i tumori. U subotu dne 28. I Fizikalna terapija za praktične liječn ik e, predavali su gg. prof. dr. R adoslav Z. Lopašić, dr. H ilarijon O r t i n - sky, dr. Leo Trauner; dr. A leksander M anzoni: H igijena noge. Z bor liječnika im ade danas 847 članova, od toga 21 počasni, 8 dopisnih i 818 redovitih članova. B roj članova ove godine kretao se ovako: Pristupilo je 35 novih članova i to: B o c a k Juraj ml., Carević Niko., D e verić Juraj, D im njaković S tjepan, D rinković Ivo, D u i ć M ario, Fischer Feliks, Fischer H inko, Grubišič Jure, H irschl-karanfilović Elza, Ho lik E m ilija, Kantocj B ogum il, Kopač Zvonim ir, Krvavica Petar, Krivec Oto, Krstič Stanko, Merdžo Ante, Mesič Zdenka, M ihalič Branko, Nikolič Leonard, O b e r s o n D ju ro, Perkovič Branka, R e m e n j i Suzana, Repe Ludovik, Sabolić Stjepan, Serdarušić Ivan, Škarić Ante, Š o k č i ć A nte, Š p o - l j a r M ilan, Špoljarič A d olf, Vrbanič D rago, V yr o - u b a l B oriv oj, Ž ikič M ilan, Zupančič K rešim ir. Istupilo je 10 članova i to: Bajić Ilija, Ivanji F ranjo, Malušev Dušan, N o v ak, Leonidas, Perov N ikolaj, Rosenbaum Elisabeta, Simonovfić R adivoj, Schwarz Milan, Skom orovsky V ladim ir, Z e l i ć Milutin.

35 143 Brisano je zbog neplaćanja članarine 8 članova i to: A r ne r i Vlaho, Fischer Edo, K r u š l in Edo, L j ubin Josip, Luka novic D avor, Š a n t e l Oton, Thaller M i lan, M arjetic Joža. Umrlo je 8 članova i to: Benkovič M akso, Fišer Vladim ir, Pavelič Ante, P l a s a j Draga, Spitzer Žiga, Sunajkovič Branko, Thierry Janko, Vrbanič Leo, Slava im! Z ah valju jem o svim a izvan Zbora, k o ji su naš rad podupirali, a naročito novinstvu, kod kojega smo im ali punu potporu. Iznoseći ovaj izv ještaj rada odbora Z bora liječnik a u p rošloj godini, k oji je rad bio om ogućen Vašom intenzivnom suradnjom, od b or se pouzdaje, da mu tu suradnju ne ćete uskratiti ni u budućnosti. U službi naroda, na terenu m edicinskoga znanstvenoga rada, od b or je radio u duihu društvenih pravila i m oli slavnu skupštinu, da taj izvještaj prim i do znanja. Dr. B. B e n z o n : G ospođe i gospodo! U pravo ste saslušali tajnički izvještaj, koji nam n astoji prikazati rad ovog našeg slavnog društva u n jegovoj 65-godišnjici. S vi m i k o ji smo ponosni da smo članovi ovog društva, k o je je sam o oko 3 decenija m lađe od b ečk og liječn ičk og društva, želim o iskazati svoje zad ovoljstvo, kad čujem o iz ovog a i iz slijed ećih izvještaja podatke o uspješnom radu vodstva našeg Zbora, kojem u smo iskazali n ajveće povjeren je p rilikom biranja, p o v je re n je k o je je vezano s velikim dužnostima. N aprotiv sm o v rlo ogorčeni, kad znadem o, da rad našeg Zbora zaostaje, kad ne odgovara onoj razini našeg m edicinskog, kad ne ide stalnim putevim a organskog razvitka, a naročito onda, k ad oni, k o jim a sm o p ov jerili v ođ en je našeg Zbora, ne pokažu one plodove u svojem radu, koje srno m i očekivali. M eđutim nam a hrvatskim liječn icim a je la k o raditi, kad imamo u sv o je m radu kao v rh ovn i princip, da naš stalež hoće čvrsto i postojano služiti m ed icin skoj nauci, hrvatskom narodu i svojem staležu. M i smo to v e ć opetovano dokazali ne samo rije čju nego i d je lo m i danas m ožem o s ponosom kazati, da nema m eđu nam a n ikakove razlike, je r smo svi m i sjed injeni u jednom, da svaki na svojem području stvaram o, da napredujem o, da savjesno vršim o sv oje dužnosti i da iz stvorenog rada crpim o nove energije i nove snage do konačnog cilja. G odina značila je n o v u epohu u radu našeg Zbora, jer je Z bor liječnik a krenuo onda n ovim putevim a, k o ji su v od ili ostvarenju naših n ajvećih fantazija nas m alog b ro ja liječn ik a u jednom doduše m alenom narodu, ali zato narodu, k oji je doprinio veliki udio u izgrađivanju evropske kulture, pa i m edicinske nauke. U tom radu na obnovi Z bora liječn ik a im ao sam vašim p o v je re n je m ne m alu dužnost, da vršim dužnost tajnika, pa sam uz rad j'k o ji je tada zop očeo tako, prirastao kroz tri godine, da i danas m oram pom išljati na onu sjajnu p e r io d u /k o ju sm o mi svi zajedn ički stvarali. T o je prvi razlog, a jed an od najvažnijih, da sam se želio osvrnuti na ovogod išn ji izvještaj, k oji po m ojem m išljen ju ne sadrži onoliki rad kao u prošlim godinam a. M i sm o onda stvarali s dotada neviđen im elanom, da su dapače i oni k o ji su skeptički u početku prom atrali naša nastojanja p rv i bili, k o ji su nam priznali naše uspjehe i k o ji su nas onda p očeli pom agati. U tom je radu bilo teških i delikatnih situacija, k o ju su o d nas zahtijevale n eobično m nogo takta, ali isto tako m nogo odlučnosti i iskrenosti. Mi ni jesm o ništa napravili bez vašeg znanja i odobren ja a v i ste nam svaki naš postupak odobrili, u vjeren i da sve što radim o, radim o u korist našeg Zbora. Mi smo u svakom našem postupku h tjeli im ati čistu savjest. Vi svi znate, da sm o kao p rvi naš cilj postavili oživ ljavan je plenarnih sastanaka, pa je ondašnji i današnji predsjednik Zbora to u sv ojem nastupnom govoru ovako ocrtao.»o dbor je smatrao svojim glavn im zadatkom, do u prvom redu oživi p lenarne sastanke Zbora kao ustanovu neophodno potrebitu lije č nicima sviju struka, k oja predstavlja reviju cjelokupne m edicine«. Na taj je način uistinu ostvaren p rvi cilj t. j. članovi su Zbora sudjelovali na tim skupštinam a u v rlo velik om b roju, a s druge su strane oni kao predavači bilo u form i dem onstracija bilo u form i predavanja m ogli iznašati pred široki foru m svoj naučni rad. Na tim je sastancim a znalo su d jelovati ok o 10O kolega, a sadržaj je n jih ov b io takav, da sam s pravom m ogao lanjske godine kazati, da su skupštine Zbora ogledalo m edicinskog rada u našem m edicinskom centru Zagrebu. M eđutim je prošle godine razina ovih skupština pala i ja se ne mogu složiti s g. tajnikom, k o ji kaže, da je uspjeh rada jo š v eći nego prošlih godina. Sastanci su b ili jako loše posjećen i, što mi m ože svaki od vas posvjed očiti, k o ji je i jedam put su d jelovao na m jesečnim sastancim a. O sim toga se stalno p rim jeću je, da neki veliki m edicinski zavod i u Zagrebu ne sudjelu ju u radu, kako su to p rije znali. T ako na pr. ob je velik e b olnice u Zagrebu, u kojim a im ade i te kako interesantnog m aterijala, a ja držim da je dužnost odbora bila zadržati taj rad i dalje, a ne zapustiti i postrance ostaviti ove važne institucije., Ne slažem se ni sa onim d ijelom tajničkog izvještaja, k oji kaže, da su i dem onstracije bile b rojn ije, je r ako se isporedi n um erički dio u prošlim godinam a, onda će se odm ah vid jeti, -da to ne stoji, je r je b roj prikazanih dem onstracija bio ipak veći, a Tsto tako i predavanja. Ja mislim, da je to ipak nazadak. Imade ipak slučajeva, kad su skupštine bile rekordno p o sjećene, a to je samo kad su predavali strani naučenjaci. M išljenja sam, da im ade i k od nas m edicinskih stručnjaka, k oji bi također um jeli iznijeti zanim ljive tem e najstručnije obrađene te bi i za njih vladao velik i interes sa strane članstva, ali ne znam razloga, zašto ih od b or n ije priređivao. N ije ni red skupština bio u v ije k uzoran, je r su skupštine bile održavane a da se n ije držalo u stanovljenog i propisanog pravilnika za održavanje istih. N ek oji su predavači m orali odgađati po par puta sv oja predavanja, je r n ijesu došli na red, često nije mogla se održati diskusija, jer n ije b ilo vrem ena za iste, a skupštine m jesto da traju do % na 8 sati trajale su i preko osam. To je znalo oneraspoložiti i slušatelje, a i predavače, pa je i to uzrokom slabijeg interesa za skupštine. Ja bih m olio g. p redsjednika,_đa se i na to svrati u buduće pozornost, je r smo baš ' m i u svoje vrijem e m ogli ustanoviti, da je i to od velike važnosti, te šrffir dapače u tu svrhu stvorili i pravilnik za ođrža- ^anje^skupština. D rago m i je istaknuti, da je naša zam isao o održavanju kursa za praktične liječn ik e potpuno uspjela i da je svake g(îdxn ë"svë to v e ći interes za ove priredbe. O vom prilikom bih želio opet prigovoriti zapuštanju sem inara za liječn ik e u Z a grebu; mi smo u svoje v rijem e b ili organizirali sem inare, k oji su b ili vrlo dobro posjećeni, pa m i n ije jasno, zašto je odbor prestao sa sem inarim a i zašto ih n ije dalje organizirao. Sekcije su naprotiv izvrsno radile sve osim ftizeološke, k o ja n ije ni jedan sastanak održala u prošloj godini. K onačno bih želio dobiti razjašnjnje, zašto se ne drži kontakt s liječnicim a iz pokrajine. Im ade i te kako dobrih stručnjaka u našoj pokrajini i u p ojedin im pokrajinskim gradovim a i m i smo vrlo željno očekivali, da će odbor pozivati p ojed in ce da nas obavijeste o sv ojem radu i o sv ojim iskustvim a, kako sm o to prošlih godina činili, ali izgleda da. je o d b o r i preko toga prošao i zapustio ovu našu lijep u zamisao. Ništa ni jesam čuo u današnjem izvještaju o našim b oln icama. Zašto Z b o r n iie poduzeo nikakovu akciju glede neizgradnje n ove Zakladne boln ice na Rebru, prem da smo mi u sv o je v rijem e poduzim ali više stalnih akcija da sè rješava zanem areno bolničko pitanje u hrvatskim krajevim a. Im ade još m ožda n ekoliko m anjih prigovora na tajnički izvještaj,ali s obzirom na poodm aklo vrijem e, ja ću se još osvrnuti na spor, k oji je nastao izm eđu Zbora liječnika i L ije č ničke štedne 'i pripom oćne zadruge, a na k oji se tajnički izv ještaj uopće ne osvrće. Poznato je,' da je Z bor liječnika zah tijevao u sporazum u -s L iječn ičk om k om orom sudsku reviziju poslovan ja Zadruge i tako hotice ili nehotice dao povoda stanovitim sum njam a o radu Zadruge odnosno onih, k o ji vod e i u pravljaju Zadrugom. Budući da u izvještajim a nema spomena 0 toj ak ciji Zbora, ja bih m olio g. predsjednika, da nam razjasni tu akciju Zbora. P og otovo m e se* tiče kao člana Zibora, jer mislim, da bi tom akcijom Z bor imao pretrpiti ne samo m aterijalnu, nego u prvom redu m oralnu štetu. M islim, da im adem o pravo razgovarati o tom pred ovim forum om, je r je baš glavna godišnja skupština Zbora godine zaključila, da Z bor p ristupi kao zadrugar u L iječn ičk u štednu i pripom oćnu zadrugu. D ržim, gospođe i gospodo, da rad našeg Z bora n ije u prošloj godini pokazao napredak u sv o je m radu, što više m ogu na tem elju iznesenih čin jen ica ustvrditi, da je barem, što se tiče m jesečnih sastanaka, taj rad u nazadovanju. To sve m ora odbor imati u vidu u budućoj godini, je r se samo tako m ože rad Zbora 1 sviju nas od v ijati u stalnom napretku prem a postavljenim ciljevim a. (Autoreferat.) Dr. JR.U š ino v i ć: Gosp. predsjedniče, cij. gospođe i gospodo! D ozvolite mi da se dotaknem samo pitanja L iječn ičk e štedne i pripom oćne zadruge. M en e kao člana Z bora liječnika interesira ov a j čas sam o čast predsjed nika Z bora liječnika. M nogi oct V as i iz dnevne štam pe ponešto znadu o ovom e sporu. Hoću istaknuti, da je u L iječn ičk oj štednoj i prip om oćn oj zadruzi bio godine p red sjed n ik om prof. dr. Ćepulić. Sve ono, što se navodi i s čim e se danas napada poslovanje u navedenoj zadruzi pada u vrijem e n jegovog predsjednikovanja u toj zadruzi. d a ljn jem toku razlaganja n abraja dr. R u šinović m nogo m om enata i ističe, da se od početka pa do danas poslovalo u zadruzi po poslovniku, k o ji je prim ljen još godine i k o ji je neznatno preinačen na korist zadruge. P ri kraju svoga razlaganja m oli predsjednika, da mu objasni kako i radi čega je došlo do današnjeg spora i do krn jen ja ugleda predsjednika Z. L. Dr. Božić predlaže, da se n a jp rije p ročita ju svi izvještaji, a onda da se pređe na debatu o p ojed in om izvještaju. K aže, da smo se ovd je sastali kao članovi Z bora liječnika, a ne kao zadrugari L ije čn ičk e štedne zadruge. Rasprava o štednoj zadruzi će sutra i onako doći na dnevni red na skupštini kom ore. Skupština prim a prijedlog dr. B o ž i ć a.

36 144 Izvještaj urednika»liječničkog Vjesnika«dra Ante Vuletića. Prošla je jubilarna godina»l. V.«. N avršilo se 60 godina red ovnog izlaženja našeg časopisa. C ijele jubilarne godine izđav a li's m o»l. V.«u proširenom opsegu, a naročitu sm o pažnju posvetili lipanjskom i srpanjskom d v obroju, k o ji je iz tehničkih razloga izišao u dva posebna sveska, ali u stvari predstavlja jed nu zaokruženu cjelinu. Izvjestan b roj toga našeg jubilarnog izdanja vezali smo zajedno i razaslali raznim inozem nim redakcijam a i med. ustanovam a. Uz taj d v obroj p riložili sm o i knjigu, u k o jo j su sabrani svi inozem ni prilozi prošloga godišta, tako da je bio veom a olakšan uvid u sv e pu blik acije te godine. Nekim a smo uz to priložili i B ibliografiju i P ovijest zbora liječnika. Ž eljeli smo, da u našim jubilarnim brojev im a dobijem o barem približnu sliku vrijedn osti naše m edicinske nauke, zato sm o prekinuli s trad icijom, da se u takvim zgodam a obraćam o na inozem ne autore. Pozvali smo stoga na suradnju samo članove Zbora liječnik a u u vjeren ju, da sm o v e ć davno dokazali svoju vlastitu naučnu zrelost. Odaziv, na k oji je naišlo to naše izdanje, n ajbolji nam je dokaz, da sm o izabrali dobar put. Pored dom aćih priznanja, d ob ilo je uredništvo čitav niz dopisa sa raznih evropskih klinika i institucija, k o je nisu štedjele pohvalam a s obzirom na sađržinu i tehničku oprem u našeg jubilarnog dvobroja. Neki su se inozem ni časopisi osvrnuli kraćim ili duljim referatom na naš d v obroj, a Čas. česk. lek. član kom, u k ojem se m eđu ostalim laže:»iz bogatog sadržaja divno oprem ljenog jubilarnog b roja m ože se n ajb olje vid jeti vrijednost i razvoj toga časopisa«. O sim toga se u članku osvrće i na Ć epulićevu P ov ijest Z bora liječnik a i u vezi s time u logu Čeha liječnika kod osnivanja Zbora, L iječn ičk og V jesnika i našeg m edicinskog Fakulteta. I m ađarsko društvo kliničkih liječnik a poslalo nam je dopis, u k ojem se m eđu ostalim kaže:»d ragocjen i radovi pokazuju, u kako se v elik om opsegu hrvatski m edicinski svijet produbljuje u znanstvene problem e«. Iz zapadne E vrope dobili sm o također razne dopise laskavoga sadržaja. Sm atramo, da sm o razašiljanjem navedenih naših edicija učinili dobru propagandu naše m edicinske nauke. V alja nam i ovom prilik om zahvaliti našoj K om ori, k oja je i novčano ( Din) pripom ogla, da se naše jubilarno izdan je doličn o oprem i i izda u v ećem opsegu. V jeru jem o, da će naša staleška organizacija i nadalje svakom p rilikom pom agati stručni rad našeg jedinog m edicinskog časopisa. Osim tog jubilarnog dvobroja, izdali sm o u rujnu, prilikom m eđunarodnog kongresa za povijest m edicine u Z a grebu, i specijalan broj posvećen povijesti medicin e. U tom b roju su u glavnom štam pani svi radovi inozem nih i naših autora, k oji su pročitan i na tom kongresu. S ekcija Zbora za p ov ijest m ed icin e pokrila je razliku troškova, k o ji su nastali p roširen jem iznad našeg red ovn og broja. U studenom je nadalje izdan poseban d erm ato-venerološki broj o 10 g o dišn jici đerm ato-ven erološke klinike. I klinika je pozvala na suradnju samo dom aće autore, i izvrstan sadržaj b ro ja dokazuje, da je i naša đ erm ato-ven erologija dosegla evropsku razinu. I k od ovog je broja D erm atovenerološka sek cija Z bora m aterijalno pokrila razliku izm eđu naših red ovnih troškova oko jed nog red ovnog b roja i p ov ećanog opsega toga broja. K on ačn o je kao p osljed n ji sp ecijaln i broj u ju bilarn oj godini izdat socijaln o-m edicinski broj, k o ji je iz tehničkih razloga m orao izaći kao 1. b roj ove godine. To je p rvi pokušaj, da se barem u glavnim crtam a upoznaju svi lije čn ici sa jed n im dijelom program a i rada naših socija ln o- m edicinskih ustanova. Tim e sm o, nadam o se, u d ov oljili jed n oj p rijek oj potrebi, k oja je naročito isticana sa strane naših članova, praktičkih liečn ika na selu. T aj kontakt nam jeravam o i nadalje podržavati i prod u bljivati u našem listu i zbog toga, što je»l. V.«jed ini m edicinski časopis, pa prem a tom e treba da donosi i radove naših članova sa svih područja n jih ovog lije č n ičk og djelovanja. I p ored navedenih nastojanja»l. V.«je ipak ostao u daleko n ajvećem svom d ijelu časopis za kliničku m edicinu. Pitanja javnoga zdravstva i n jegova zakonodavstva su zanem arena, prem da je v elik b roj naših članova u službi ja vn og zdravstva. U tom pogledu sm o danas u znatnom zaostatku prem a»l. V.«iz predratnih vrem ena, g d je su se n ebrojene sjed n ice održavale kad su bila pitanja zdravstva na dnevnom redu. Osim zakona o spolnim bolestim a, k ojim se je iscrpno bavila naša derm atoven erološka sek cija te boln ičk og zakona, k ojim se bavila naša kom ora sa društvom bolničkih liječnik a, nem a u»l. V.«ni spom ena o cijelom nizu zakonskih prijedloga, uredaba i t. đ., k oji su na snazi, a k o ji duboko zasijecaju u narodno zd ravlje u op će i liječn ičk e interese napose. S ve dotle, dok se kod nas ne budu stvorili svi p reduvjeti za osnivanje posebnih časopisa za sp ecijaln e struke,»l. V.«će kao jed in o stručno naše glasilo m orati vod iti računa o svim pod ručjim a d jelovanja cjelokupnog liječn ičkog staleža. U p rošlogodišnjem b ro ju»l. V.«započeli sm o s izdavanjem građe za našu medicinsku terminologiju. Z bog sp ecijalnih b rojev a»l. V.«n ije izlazila m edicinska term inologija u svakom b roju, a i stoga što n jezino priprem an je iziskuje n eobično m nogo vrem ena i truda, a uredništvo uz svoje red ovne poslove n ije ni d osp ijevalo na to. U o v o j godini treba svakako nastaviti započeti posao, ali uspjeh i o v d je kao i inače zavisi od p om oći članova, k oja treba da bude daleko izdašnija nego prošle godine, ako želim o u dogledno vrijem e da završim o građu za našu m edicinsku term in ologiju i pristupim o n jezin oj konačnoj redakciji. K ao svezak naše»medicinske biblioteke«, koja je također nam ijenjena praktičarim a, izdali sm o»k liniku i fiziologiju vitam ina«, što su je obradili naši poznati stručnjaci Botteri, Budak, Smetani ka i Hauptfeld. To je opsežna knjiga originalno obrađena za najšire lije čn ičk e k ru gove i držim o da ona znači velik doprinos upoznavanju našeg praktičara sa n ajn ov ijim pronatascim a na p o lju vitam ina. Originalna klinička obrada po bolestim a naročito će biti od koristi praktičaru, da se u tom velik om a zam ršenom p od ru čju vitam ina što brže i p otpu nije orijentira. N adalje sm o kao sv M edicinske biblioteke izdali»h itne in terven cije praktičn og liječnik a«, a prem a predavanjim a za usavršavanje liječn ik a, k oja su održana 28. I , prigodom prošle glavne god išn je skupštine Z bora liječnika. Razna pod ručja obradili su naši poznati stručnjaci: V. V u l et i ć, M. Bo i ć, B. Halle, V. Ćepulić, I. Ivančević, I. Petrić, B. Dragišić, F. Durst i S. Vidakovič, J. Buđisavljević, H. Gjanković, V. Florschütz, I. Šanjek, R. Lopašić, A. Šercer, F. Kogoj i A. Š p a n i ć. Odavna se osjećala potreba za jed nom takvom knjigom, k ojom bi se praktičar m ogao služiti u sv ojoj svakodnevnoj praksi kao priručnikom. M islim o stoga, da sm o tim izdanjem pop un ili jednu osjetnu prazninu' u našoj m edicinskoj literaturi. Pored te dvije opsežne knjige, izdane u M edicinskoj biblioteci, nastavili sm o i s izd anjem p u blik acija u našoj biblioteci,»zbirk a separata«. K ao 6. sv. izdano je o d V. Ćepulića-S. Kadrnke: Iz patologije p lu ćn og hilusa, kao 7. sv. Fišer, Paleček, Selestrin, Sorokin: Transfuzija krvi, kao 8. sv.: Lopašić, Vouk, Körbler, Leskovar, Trauner, Režek: Odabrana p og la vlja iz balneologije. K onačno sm o još izdali v e ć spom enutu knjigu inozemnih) priloga izašlih u»l. V.«1937. god., a u nakladi od 500 kom ada, k oja je razaslana u Uvodu spom enutih inozem nih ustanovam a. Treba i ovom prilik om da se n aročito zahvalim članu odbora doc. dr. S. K ad r n k i, k o ji je i ove godine vršio jezične korekture inozem nog dijela. Sjednica redakcionog odbora bilo je osam. U svem u sm o dakle u nakladi»l. V.«1938. god. štam pali»l. V.«na 846 str. velik og kvartnog form ata, te spom enutih 5 knjiga na 866 str. oktavnog form ata. Štam pano je 190 raznih članaka, 312 dem onstracija Z bora i sekcija, 24 str. referata i pabiraka za praksu i t. d. D o k j e»l. V.«1936. godišta bio štampan na 560 str., na 62 7, godište doseglo je 846 strana. U sprkos tako velik om proširenju našeg časopisa i svih naših ostalih izdanja, odbor Zbora n ije m orao pristupiti nikakvim novim novčanim opterećenjim a svojih članova. F inancijski su dakle izdanja»l. V.«realno fundirana i potpuno uravnotežena i prva briga treba da bude, da to ostanu i u buduće. U prošlogodišnjem izv ješta ju sam se osvrnuo na potrebu, da se pristupi osnivanju jed n og p eriodičk og arhivskog časopisa pod im enom»acta medica Croatie a«, k o ji bi donosio arhivske radov e na k ojem stranom jeziku sa hrvatskim rezim eom. N ije m eđutim došlo do ostvaren ja toga nauma, jed no zbog toga, što s obzirom na znatno p ovećan opseg»l. V.«u ju bilarn oj godini n ije bilo d ov oljn o raspoloživih sredstava, a drugo, što je uredništvo bilo teško zaokupljeno sv ojim red ovitim edicijam a. U redništvo m eđutim n ije napustilo ideju, da se pristupi osnivanju toga časopisa, čim se ukažu p ov oljn e p rilik e za to, jer smatra, da je n jegovo pokretanje svakim danom aktuelnije, a obzirom na sve veći priliv građe u»l. V.«, k oja je često čisto arhivskog karaktera. Z avršuju ći ovaj izvještaj, m islim, da m ožem o bez lažne skrom nosti kazati, da je protekla jubilarna godina»l. V.«značila još jedan v elik korak n ap rijed u afirm aciji naše m edicinske nauke. M olim skupštinu da primi ovaj m oj izvještaj.

37 145 Izvještaj blagajnika đra S. Cajkovca: RAČU N r a z m j e r e Z B O R A LIJE Č N IK A H R V A TSK E, SL A V O N IJE I M EĐUM U RJA U ZA G R E B U A K TIV A na dan 31. prosinca PASIVA G otovina u blagajni G otovina u G radskoj štedionici U ložnica»d je č je bolnice«b roj tem eljnica Z ad ru ge. za podizanje liječn ičk og dom a u Zagrebu à D in zadružnih udjela L iječ. štedne i pnipom. zadruge d. s. o. j. u Zagrebu. 50 zadružnih u djela»z em lje«gosp. i priv. zadruge za kolon. s. o. j. u Zagrebu Račun dužnika: Članarina.... Pretplata i oglasi L i ječ. V jesnika. Pretplata i oglasi M edicinske biblioteke Z ajam stašistima. Inventar po otpisu. G lavnica 31. X II Račun vjerovn ik a: T ip ografiji graf. nakl. zagrebu dd. u Zagrebu. Zadruzi za podizanje liječnič. dom a u Zagrebu D o b i t a k G U B ITA K RAČU N G U B IT K A I D O B IT K A na dan 31. prosinca D O B ITA K Tisak i otprem a L iječn ičkog Vjesnika Din ' Tisak»Z birk e separat L. V.« r U rednički p a u š a l,, Upisnina za nove u djele Zadruge za podizanje Liječ. d o m a 4.241, Trošak uprave Zbora liječnika i L ije č ničkog V jesnika Otpis neutjerivih potraživanja....,, Otpis i n v e n t a r a Čisti d o b i t a k ** Din Oglasi i pretplata L iječn ičkog Vjesnika. Din P rodaja»zbirk e separata L. V.« Oglasi i pretplata M edicinske biblioteke U p i s n i n a,, D oprinos za hrvatski liječn ičk i dom u Zagrebu Članarina P ovrat troškova Stažisti: otplata z a j m a,, K a m a t i * Din U Zagrebu. 31. prosinca U P R A V N I O D B O R Z B O R A LIJE Č N IK A Predsjednik: B lagajnik: Prof. dr. V LA D IM IR ČEPULIČ, v. r. Dr. SIM E Č A JK O V A C, v. r. ISP IT A N O I U RED U PRO N A ĐENO N A D Z O R N I O D B O R : Prof. dr. B O ŽID A R SPIŠIĆ, v. r. Prim. dr. IVO PETRIČ, v. r , ; ; ; ; RA Č U N R A ZM JE R E PRIPO M O ČN E B L A G A JN E ZB O R A LIJE Č N IK A H R V A T S K E, SL A V O N IJE I M EĐ U M U R JA U ZA G R E B U A K TIV A na dan 31. prosinca PASIVA Nom. D in 5000 dionica 7% invest, zajm a «> D in kom. tem eljn ica»c roatiae«osig. zadruge à Din kom. dionica Jud. Udru žene banke à D in 20. Nom. K runa ]/«% ob v B. H. želj. zajm a bez vr. Nom. K runa % založ Ug. zem aljske centr. šted (bez vrijednosti) tem eljnica Zadruge za podizanje liječ. dom a u Z agrebu à D Beskam atni račun spec. rezerv, fonda u Jug. Udruž. banci d. d. u Zagrebu. G otovina u Poštanskoj štedionici. Gotovina u G radskoj štedionici G lavnica 31. X II Din D o b i t a k Din

38 146 G U B ITA K RAČU N G U B IT K A I D O B IT K A na dan 31. prosinca D O B ITA K P otpore Dobitak U Zagrebu, 31. prosinca UPRAVN I ODBOR ZBO R A LIJEČN IKA P redsjednik: Prof. dr. V LA D IM IR CEPULlC, v. r. B lagajnik: Dr. ŠIM E Č A JK O V A C, v. r. ISP ITAN O I U REDU PRONAĐENO N A D ZO R N I O D B O R : Prof. dr. B O ŽID A R ŠPIŠIČ, v. r. Prim. dr. IVO PETRIĆ, v. r. RAČUN RAZM JERE R A K O V Č E V E Z A K L A D E ZB O R A LIJE Č N IK A H R V A T SK E, SLAVONIJE I M EĐUM U RJA U ZA G R E B U A K T IV A na dan 31. prosinca PASIVA Beskam atni račun spec. rez. fonda u Jug. U druženoj banci d. d. u Zagrebu.. Din prioritetnih dionica Jugosl. Udružene banke d. d. u Zagrebu à D in tem eljnica zadruge za podizanje Liječ. dom a à Din Din G U B ITA K RAČU N G U B IT K A I D O B IT K A na dan 31. prosinca DO B ITA K D obitak D arovi Din 700. K am ati K u p o n i U Zagrebu, 31. prosinca U P R A V N I O D B O R ZB O R A LIJE Č N IK A P redsjednik: B lagajnik: Prof. dr. V LA D IM IR ČEPULIČ, v. r. Dr. ŠIM E Č A JK O V A C, v. r. ISP IT A N O I U REDU PRONAĐENO N A D ZO R N I O D BOR: Prof. dr. B O ŽID A R ŠPIŠIČ, v. r. Prim. dr. IVO PETRIČ, v r. A K T IV A RAČU N R A ZM JE R E Z A K L A D E Dra. PERE S T E F A N O V IČ A U ZA G R E B U na dan 31. prosinca PASIVA Gotovina u Poštanskoj štedionici. Din G lavnica 31. X II Din , 100 kom. dionica P rve hrvatske štedionice, Zagreb à Din Din Din G U B ITA K RAČU N G U B IT K A I D O B IT K A na dan 31. prosinca D O BITAK T r o š a k U Zagrebu, 31. prosinca P redsjednik: Prof. dr. V LA D IM IR ČEPULIČ, v. r. Din 1 I 32. K a m a t i Din 32.! 1 U P R A V N I O D BO R ZB O R A LIJE Č N IK A ISP IT A N O I U REDU PRO N A ĐENO N A D ZO R N I O D B O R : Prof. dr. B O ŽID A R ŠPIŠIČ, v. r. Prim. dr. IVO PETRIČ, v, r. B lagajnik: Dr. Š im e C a j k o v a c, v. r.

39 147 PRIMICI PRORAČUN Z A SLIJEDEĆU POSLOVN U GODINU IZDACI Članarina Oglasi i pretplata za L iječn ičk i V jesnik. Oglasi i pretplata za M edic. Biblioteku Din , Tisak i otprem a L iječn ičk og V jesnika Tisak i otprem a M edicinske B iblioteke.. Isplata honorara za referate u L iječn i- čkom V jesn iku i M edicinskoj B iblioteci Trošak uprave Z bora i L iječ. V jesnika. Zadruzi za podizanje L iječ. Doma Din , , Din Din PRIMICI PRIP O M O C N A B L A G A JN A IZDACI Doprinosi članova Din K a m a t i K u p o n i P otpore Din ) za liječnik e k o ji vrše praksu D in 180., a knjiži se kao članarina Din 145., prinos pripom oćnoj blagajni Din 20., prinos za hrv. liječ. dom Din Predlažem kao društveni doprinos za god ) za liječn ik e k o ji n e vrše praksu D in 100., a knjiži se kao članarina D in 75., prinos pripom oćnoj blagajni D in 10. prinos za hrv. liječn ičk i dom Din 15.. Izvještaj knjižničara doc. dr. Silvija K ađrnke: G. predsjedniče, gospođe i gospodo! D ovršeno je popisivanje knjiga i časopisa uz pripom oć dra F. Višnara, a k o je je započeo g. doc. dr. R. Hauptfeld. Za uređivanje kartoteke privrem eno je uposlena tipkačica od 1. ožujka kroz 8 sati tjedno. U dvostruku kartoteku uvedeno je 1426 knjiga. Časopisa sa n ajm an je 1 godištem im ade 256. U zam jenu za»l iječ. V jesn ik«prim am o izravno ili posredno 100 m edicinskih časopisa.«naša k n jižn ica jed va im ade m jesta za časopise, dok bi nam trebala još jedna prostorija, da se sm jeste knjige. K n jige su općenito u dosta dobrom stanju, no na žalost su većinom starija izdanja. Trebalo bi biblioteku m odernizirati i kom pletirati nabavkom knjiga n ovijih izdanja. Za sve nabavke i za još jednu prostoriju, k oju Z bor inače m ože iznajm iti, trebao bi nam se rezervirati stanoviti god išn ji kredit. A ko nam finan cijaln e m ogućnosti u dogledno v rijem e ne budu dopustile izdržavati n ove p rostorije i nabavu n ovih knjiga, morat će se odlučiti, da li bi bilo svrsishod nije naše k njige predati sveu čilišnoj knjižnici, k oja v e ć čuva predratnu knjižnicu Zbora. T om će se stvari od b or Z bora tokom slijed eće p eriode pozabaviti i d on ijeti će V am konkretne p rijed loge na slijed ećoj glavnoj god išn joj skupštini. Z bor prati i pitanje ostvarenja centralnog kataloga m edicinskih knjiga. S obzirom na časopise, ovi su na žalost dosta inkom pletni. Imade godišta kod k ojih m an jkaju sam o pojed in i b rojev i, dok kod drugih m anjka v eći dio. O braćam se na gg. k olege, k o ji bi imali p ojed in e b ro je v e časopisa u dvostrukom (m akar i starijih godišta) da ih ne odbace, v e ć da ih poklone našoj knjižn ici u svrhu kom pletiranja. T okom prošle godine poklon ili su k n jižn ici Z bora slijed eće knjige i časopise: Prof. dr. V ladim ir Ć e p u l i ć: Istoria Presei M édicale in Rom ania, Centenarul Spitalului B rancovenesc A l X Congres International De Istoria M edicinei, Societatae Studentilor in M edicina, Dr. Julio Gnezda: Anw endung der Affinitätszahlen»Viravale«, N ovi pokusi i izvodi s obzirom na broj afinitetskih jedinica elem enta, Dr. Oskar K ad r n k a : Nekoliko godišta M edizinische K linik, Zahnärztliche Rundschau i L iječ. V jesnika iz ostavštine dra Ive Barbariča. Dr. D juro K l e o n č i ć: Jahrbuch der practischen M edicin (Schwalbe). Anatom ischer Atlas I (Toldt). Sudska m edicina (Pešić). Problem škrleta i n jegovih suzbijanja (Cernozubov). V erzeichnis der V eröffen tlichungen ü ber Med (Fischer). Patho u. Ther. der P erityphlitis (Sonnenburg). Pflege des W ochenbettes (Herzfeld). W eg des Luftstrom es 1895, (Scheff). H autkrankheiten I (Lessei-). G eschlechts-k rankheiten II (Lesser). P hysiologie (Landois). Neue Arzneim ittel (Roeder). H istologie (Schultze-Stoehr). Nervosität (K rafft-e bing). Diag.-therap. Vadem ecum (Schmidt). Therapeutik f. V enerische und Hautkranke (Lang). G rundriss der A natom ie des M enschen (M oeller). G rundriss der P h ysiologie I. B iochem ie (Oppenheim er). D ie Therapie des prakt. Arztes I (M ueller). C hirurgie (Loebker). K örper u. K rankenpflege (Singer). G onorrhoe 1895 (Rosenberg). Behandlung der Lungenschwindsucht (W olff). Syphilis (Baer). D ie Aerztin im Hause I und II (Springer). E. Merck, Darm stadt: M edizinisch-chem ische U ntersuchungs-m ethoden, R eagenzien-v erzeichnis, Darmstadt, Jahresbericht 1930., 1931., 1932., 1933., 1934., 1935., i Prim. dr. R udolf M ila n o v ić: M edizinische K lin ik 1922., 1923., 1924., 1925., 1929., 1930., 1931., 1932., 1933., i Dr. A ntun Sovič: Enkom ij liječnicim a u sv. Pismu, B iblioteka direk cije: Z dra vlje i socijalna pom oć u Beogradu i za soc. staranje opštine Beograd. O dbor se i ovom prilikom darovateljim a najljepše zahvalju je i apelira i na druge kolege da slijede taj lijepi prim jer. D a lje smo dobili slije d e će k n jige na prikaz u»l iječ. V jes.«: Mada u s : Lehrbuch der biologisch en H eilm ittel, Band 1 3 i Registerband. P rof. dr. P r u s i k i dr. Nedveda: N em oce koncetinovych tepen. W eygandt: U džbenik nervnih i duševnih bolesti. Bieling i Brauer: D ie unispec. Im m untherapie. Omnadin in Therapie und Praxis. A. T r y b : Praktička D erm atologie. Praha, A. Režek: Iz prošlosti voda m ineralnih vrela Rogaške Slatine. Dr. F. Kušan: L jek ovito b ilje, Zagreb, 1938, P oslije p ročitan og izvještaja urednika L iječn ičk og vjesnika i knjižničara predsjednik otvara raspravu o izvještajim a upravnog odbora. Dr. Vranešić: G ospođe i gospodo! S tojim o pred p roblem om, k o ji je uznem irio naše redove. Dr. Benzon je dokum entirao stvaran pogled na rad današnjeg odbora. K ritika dr. B en - zona je 100% istinita, on je stari tajnik Zbora liječn ik a, on je u sve to točno upućen i on je kom petentan,đa dade stvarnu k ritiku. On se u svom e obrazlaganju dotaknuo i spora izm eđu Z bora liječn ik a i L iječn ičk e štedne i p ripom oćne zadruge. On se osvrnuo na m oralni i etički m om enat. K olega R ušinović ja apostrofirao direktno predsjednika dr. Ćepulića, je r se on kao

40 148 i predsjednik ove organizacije, dakle u im e ove organizacije, kao nosilac autoriteta ove organizacije upustio u ovaj spor. Sasvim je logičn o pitanje dr. R ušinovića, je r je s ov om kam panjom Z bor liječnika odista teško oštećen i m oralno i u pogledu znanstvenog rada. Ova kam panja je zbir protuslovlja. A ko Z bor liječnika sudjelu je u kam panji, k oja n ije dokum entirana ni argum entirana, onda se Z b o r liječn ik a teško ogriješio o svoju naučnu m isiju. Dr. Benzon je akcentuirao čovječnost. Zbor liječnika se ogriješio o svoj etički ideal. Što se pak tiče staleškog interesa, to je svakom e jasno, da m alo društvo ne m ože im ati svoju bankovnu ustanovu. Ono m ora proširiti svoj rad. Poznato nam je, da sve druge zadruge kao na pr. M erkur. Hrvatski Radiša i dr. posluju na isti način i da u M erkurcvoj zadruzi ne d obije zajam sam o M erkuraš. M i smo u vjeren i, da ova ustanova služi na ponos i korist liječn ičk og staleža. A k cija u k o jo j sudjelu je predsjed nik Z bora liječnik a je neispravna, jer se Z b o r liječnik a ovom a k cijom ogriješio o svoj etički, naučni i staleški ideal. A ko je p regled izvršen i ako je nalaz sudskih vještaka čist i ispravan, onda je vid ljivo, da su m otivi te kam panje apsurdni. Stoga naglašujem, da ova skupština im a i dužna je, da u tom pitanju zauzme neko stanovište. Dr. Löw y : Slobodan sam prim ijetiti na izvještaj blagajnika, da treba korigirati izvještaj o zakladi Pere Stefanoviča. V rijednost dionica n ije 100 nego 180 dinara. H tio bih još zam oliti, da odbor poradi na tom e, da se u slijed ećoj godini što više podupiru u dovice i siročad. Dr. V r u s : U rednik L iječn ičk og V jesn ika je naglasio, da postoji nedostatna suradnja L iječn ičk og V jesnika sa javn om zdravstvenom službom. L iječn ički V jesnici oskudijevaju člancima, k oji bi interesirali nas liječnike, činovnike po provin cijskim m jestim a. Ja predlažem, da se isto tako, kao što se g. urednik obraća na gg. kolege po klinikam a i bolnicam a, da se isto tako obrate na sreske i provincijske liječnike, da m u dostave po k oji interesantni članak. Iz pera pojedinih ovih lije č nika naći će se sigurno dobrih članaka. U Z boru liječn ik a treba potaknuti pitanje i prionu ti tom e, da se stvori aktivna suradnja sa Š k olom narodnog zdravlja i sa drugim socijaln im ustanovama. M ora se razviti kolaboracija i u vjeren sam da ćem o postići dobre rezultate. M olim g. predsjednika, da p rou či pitanje, zašto ta suradnja ne p ostoji i da poduzm e sve što je m oguće, da se ta suradnja uspostavi, da bi se i ovim putem došlo do plodnih i korisnih rezultata. Dr. Benzon: Ja sam se osvrnuo na cijeli izvještaj. L ije č nički V jesn ik je upravo zavidno i sjajn o prosperirao. P red d v ije godine je urednik naglasio, da je i ove godine L iječn ičk i V jesn ik održao u glavnom sm jer, da se što b o lje usavrše i oprem e s potrebnom literaturom praktični liječn ici. Nažalost sam konstatirao, da su u L iječn ičk om V jesniku ove godine m anjkali referati i da ovi nisu na visini ni u k valitativnom ni u kvantitativnom pogledu. O vom e n ije k riv urednik, v eć slaba suradnja. U p rvom b ro ju su se referati odnosili na posve specijalističke problem e, na pr. o srčanom bloku, o finim nitim a i ograncim a p rovod n og sistema. T o n ije za praktične liječn ik e i oni m oraju dobivati referate posebno servirane a ne ekstrem no specijalističke. Isto tako m olim, da m i se odgovori, što je sa Acta m edica Croatica. Lani je urednik izvijestio, da je u tom pogledu sve sređeno. Mi sm o neko v rijem e nadom ještali m anjak tim e, da smo dodali L iječn ičk om V jesn iku inozem ni dodatak. P red 2 godine sam u B eču vid io, da lije čn ici u biblioteci Ges. der. Aerzte uzim aju»l. V.«i prate pisanje inozem nog dijela. Dr. Car: J a.s a m osjetio, da je L iječn ičk i V jesn ik pretijesan. Članci za L iječn ičk i V jesn ik čekaju jed nu do jed nu i pol godine i stalno je izgovor, da nisu za praktične liječnik e, jer obrađu ju presipecijalističke teme, ili da za sada im a previše članaka iz okulistike. Teško je tom e dati su'd. Specijalistički rad m ože im ati velik e praktičke rezultate. U najm anju ruku treba odrediti, što su članci za praksu, a što specijalistički radovi. Treba pronaći način, da se ovo pitanje konačno riješi. Ja ličn o im am iskustvo. M oj rad je čekao godinu i pol, a u isto vrijem e sam dobivao ponude, da nešto napišem i da nešto dostavim. D r. Loche rt: O vdje sm o čuli lijepih sugestija i u vjeren sam, da će ih upravni od b or prim iti i da će učiniti sve što se može. G ospođo, nem a društva, gdje nem a nešto prigovoriti. U rednik je obrazložio pitanje o A cta m edica C roatica u svom izvještaju. Što se tiče izvještaja, ovim a nem a p rigovora (upadaju dr. Benzon i dl-. V r an e š i ć. D r. R ušinović traži, da predsjednik od g ovori na pitanja, k oja su na njega postavljena.) N e m ojte gospod o zaboraviti, da sm o liječn ici, i ako V am je stalo do istine i do časti, prihvatite anketu o L iječn ičk oj štednoj i prip om oćn oj zadruzi, pa ćem o tačno vid jeti, u čem u leži stvar. R adu u pravnog odbora se ne m ože ništa prigovoriti. Ja sam se osvrnuo na rad odbora i ne dotičem se pitanja o L iječn ičk oj štednoj zadruzi, je r m i to pitanje ne m ožem o ovd je ni riješiti. Izim ovoga pitanja je sve ostalo u redu i o tom e govorim, jer m islim da mi je dužnost da to u ovoj situaciji naglasim. Pošto se na opetovane upite predsjednika više n itko ne ja v lja za riječ, prelazi se na odgovore p ojedin ih funkcionera Zbora na prim jedbe stavljene od strane članova. Predsjednik prof. dr. Vladim ir Ć e p u l i ć: G ospodo kolege, Z ah valju jem se gospodi kolegam a, k o ji su stavili izvjesne prim jedbe na izv ještaje, k o je V am je pod nio upravni odbor. U vjeren sam, da su one dobronam jerne. T akove su nam p rim jed be u v ijek i dobro došle. K ritika je pače i potrebna, jer ona d a je podstreka za izgradn ju i u napređ ivanje svakoga rada i nastojanja. Ja ću se obazreti na p ojedin e prim jedbe, k o je su p ojedin a gospoda iznijela na izv ješta je u pravnog odbora o radu Zbora. N ikako se ne m ogu saglasiti s prim jedbom g. Benzona, da je rad u plenum im a spao. Ja sam im ao čast kao predsjednik sudjelovati i pratiti rad odbora u prošlom trogodištu i u ovom, pa se ne bih m ogao nikako saglasiti sa takovom tvrdn jom. Pred vas izneseni podaci o b roju plenarnih skupština, dem onstracija i predavanja dokazuju, da je rad u plenum im a bio vrlo intenzivan. Ne m ogu se saglasiti ni sa prim jedbom gosp. Benzona, da je posjet bio u p osljed n joj god išn joj periodi slabiji. Kao što sm o gospodin Benzon i ja kontrolirali na skupštinam a u prošlom trogodištu b roj posjetnika,tako sam ja i dalje u p rošloj godini kon trolirao broj posjetnika skupština, i nikada broj posjetnika n ije iznašao takove b ro jk e.kakove iznosi gospodin Benzon. K ao što se je u prošloj trogod išn joj periodi intenzitet rada u plenum im a kao i b roj posjetnika m ijen jao, tako je bilo i u ov oj godini, i b roj posjetnika skupština znao je biti isto tako v rlo velik kao u prošlom trogodištu, kako je i sam gospodin Benzon iznio. Uz veliki b roj dom aćih predavanja im ali sm o u prošloj godini v eći b roj predavanja stranih predavača nego u godinam a prošlog trogođišta, od k ojih su neka pala i na dane naših plenarnih red ovitih ili izvanrednih sjednica. G ospodin dr. Benzon p rig ov orio je, da se k od održavanja sjednica ne držim o više pravilnika za održavanje m jesečnih skupština. Ja sam dao preuzevši dužnost predsjednika u prošlom trogodištu in icija tivu za sastav takovog pravilnika i nastojao sam, da se držim o po m ogućnosti što točn ije onoga, što je u pravilniku određeno. M eđutim baš g. dr. B enzon, i ako se kao tajnik m orao držati tog pravilnika, držao se je n ajm an je i toga pravilnika a i inače vrem enskih utanačenja prigodom održavanja predavanja. Na pr. p rigod om održavanja predavanja sa p od ru čja bolesti srca i krvnih žila g. dr. B enzon n ije se jedini držao utanačenog vrem ena i porem etio je cijeli raspored predavanja na uštrb drugih predavača. D oduše i n jegovo je predavanje bilo zanim ivo kao i druga predavanja, ali n ije bilo opravdano, da se baš on kao tajnik ne drži strogog utanačenja, na koje sm o obvezali sve predavače. Z am jera nam se, da smo odgađali predavanja sa jedne skupštine na drugu. To se događalo i u p rija šn jem trogodištu, kad je u našem odboru bio tajnik g. dr. Benzon. A k o se neko predavanje u slu čaju pood m aklog vrem ena odgodi, učini se u vijek sporazum no sa predavačem. Tu učinim o k riv o možda nekim kolegam a, k o ji su došli na sjed nicu upravo radi toga predavanja, k o je nisu m ogli radi odgađanja na drugu sjednicu doći, ali se takovi slučajevi ne m ogu izb jeći, i draže nam je, da je program obilan, n ego m ršav. A k o je b ilo v iše odgađanja, znači, da su program i u prošloj godini često bili obilni. Sto se tiče prim jedbe, da nism o pozivali predavače izvan Zagreba, prim jetio bih, da sm o u prošlom trogodištu im ali 2 predavača izvan Zagreba u 3 godine, a ako lje to s u p rv oj godini novog trogođišta nism o im ali ni jednog predavača izvan Zagreba iz naših krajeva, ne znači, da je odbor na kontakt sa našim hrvatskim krajevim a i kolegam a izvan Zagreba zaboravio. Čuli ste iz m og izvještaja, da je u osnivanju m jesni odbor na Sušaku i da želim o da stupim o u što tjesn iji kontakt i sa hrvatskim liječn ičk im društvim a u Šibeniku, Splitu i Dubrovniku. U p ogledu zam jerke o neođržavanju sem inara, prim ijetio bih, da su u prošlom trogodištu održana u p rv oj godini 2 sem inara, a u druge d v ije godine ni jedan, a to ne znači, da se u n ovom trogodištu ne će održati ni jedan sem inar. N am jeravam o održati sem inar iz patološke anatom ije pod vodstvom gospodina prof. Saltykow a. P rim ijećeno je, da interni odjel Zakladne b oln ice ne sud je lu je u radu plenum a Z borovih, dok je to su d jelovan je u p rijašn jem trogodištu za v rije m e šefa prof. B otteri-a b ilo v rlo intenzivno. R azlog leži u tom e, što je interni odjel Zakladne bolnice prom ijenio šefa, s k ojim sam opetovano govorio i zam olio za sudjelovanje. N ovi šef g. dr. B oić obećao m i je sudjelovanje, čim organizira rad na svom odjelu. Što se tiče b olničk og pitanja, upravni od b or Z bora vrlo je intenzivno pratio rad L iječn ičk e k om ore na izradi n ovog Zakona o bolnicam a, k oji je povjeren Savezu liječničk ih komora. U izvještaju, k oji vam je upućen od L iječn ičk e komore,

41 149 izvješteno je o tom radu. Od strane naše kom ore sudjelovao je kod izrad e Zakona o bolnicam a naš predsjednik kom ore g. dr. B elošević, k ojem u je bolničk o pitanje vrlo dobro poznato, i u k ojem je on v rlo kom petentan. Da se je unutar Zbora raspravljalo o bolničkom pitanju, svakako bi opet g. prim. B e lošević bio jedan od naših delegata za izradu novoga bolničkog zakona. Im ajući tako garanciju, da će se izrada n ovog bolničkog zakona u sklopu Saveza liječn ičk ih kom ora odvijati u onom smislu, kako bi se razvijala, da je Z b o r im ao izradu toga zakona u svojim rukama, Z bor nije u toj stvari vodio nikakovu posebnu akciju, a niti ju je m ogao voditi, ako je taj posao, koji je do sada obavljalo naše društvo, preuzela kom ora. Na prim jedbe, k oje se odnose na Liječn ički V jesnik odgovorit će urednik. P rim ijetio bih sa svoje strane tek toliko, da je Z bor liječnik a razvio u prošloj godini ogrom an literarni rad i to kako u L iječn ičk om V jesniku tako i u drugim svojim edicijam a. L iječn ičk i V jesn ik i edicije Z bora na zam jern oj su visini, g. dr. Benzon je sam prim ijetio, da su one na internacionalnoj visini. I ja bih sa s v o je strane p rim ijetio, da svi strani učenjaci, naši kolege, k oji posjete Z bor kao gosti, ostaju začuđeni nad našim edicijam a, nad našim dom om i nad našim radom. Opseg L iječn ičk og V jesnika je u god bio gotovo dvostruk nego god I M edicinska biblioteka prom ijenila je p osljed n jih godina potpuno svoj izgled. D ok su p r ije ed icije M edicinske bib liotek e izn osile n ekoliko stranica, danas su to oprostite izraz k njižurine. I literarni rad, k o ji se odražava u Z borovim publikacijam a, opet je uvelike rezultat rada u pravnog odbora i raznih Z borovih forum a. Prem a ovom e, što sam na iznešene p rim jed b e odgovorio, držim, da će glavna skupština biti sa m nom saglasna, da rad Zbora liječn ik a uopće, a ni u plenum im a nije spao. K ao i prijašnjih godina im ade faza porasta i m anje živih faza, im ade sjednica, za k o je vlada veći, i za k o je vlada m anji interes. To ipak ne znači opadanje rada, v eć je to potpuno razum ljivo. Naše je društvo u stalnom napredovanju, a raznolike faze u razvoju društva posljedica su prirodnog razvoja. A ko n esu djelovan je nekih kolega u radu Z bora znači slučajnost, drago mi je, je r ne bih m ogao vjerovati, da to n esu d jelovanje u radu Zbora znači sabotažu ove hrvatske kulturne ustanove. D ozvolite, da se konačno obazrem i na prim jedbe u pogledu L iječn ičk e štedne i pripom oćne zadruge. U odgovoru L iječn ičk e štedne i pripom oćne zadruge na izvještaj naše L iječn ičk e kom ore, na str. 4 sto ji:»još u drugoj polovini g p rije glavne skupštine Zadruge povodom stalnog došaptavanja odlučeno je na jed n om p rija teljsk om sastanku, da se p ov ed e drugarska anketa o poslovan ju Zadruge.«G. dr. Benzon, tada poslovođ a L iječn ičk e štedne zadruge, prvi m e je u pozorio na ta došaptavanja kao predsjednika L iječn ičk e štedne zadruge, k o je sam se dužnosti prim io na m noge m olbe i želje kolega. Nešto kasnije zahvalio se n em ajući p ov jeren ja u rad Zadruge tadanji poslovođ a Zad ruge gospodin dr. Benzon. a i ja sam, zahvalivši se, m alo zatim odstupio sa m jesta predsjednika L iječn ičke štedne zadruge. K ako spom enuta došaptavanja nisu nikako prestajala, a od L iječn ičk e štedne i pripom oćne zadruge n ije se m ogao dobiti zadovolja vaju ći odgovor na stanovite upite, k o ji su od L iječn ičke štedne zadruge traženi, to je na inicijativu L ije č ničke kom ore, a uz potporu Zbora liječnika, k oji je Sa L ije č ničkom kom orom bio prvi zadrugar i osnivač L iječn ičk e štedne zadruge, zatražena sudska revizija poslovan ja L iječn ičk e štedne i pripom oćne zadruge. Z ak ljučak upravnog odbora, k o jim se Z bor liječnik a p rik lju ču je akciji L iječn ičk e kom ore, priopćen je L iječn ičkoj kom ori u Zagrebu ovim aktom : B roj 121 Zagreb, 11. V Liječničkoj komori za savsku banovinu Zagreb. Na sjednici upravnog odbora Zbora liječnika od 4. o. mj. primljen je do znanja izvještaj predsjednika gospodina prof. dra Vladimira Čepulića i II. tajnika gosp. dra Ante Vuletića, da je u zajednici sa Liječničkom komorom, kao zadrugarima povedena akcija, da se pregleda evidencija Liječničke štedne i pripomoćne zadruge s. o. j. u Zagrebu u svrhu da se ustanovi stvarno stanje ove Zadruge, pošto na molbu i upite liječnika zadrugara o nekim poslovima te Zadruge nije sa strane ravnateljstva dan zadovoljavajući odgovor. Ujedno su spomenuti članovi upravnog odbora Zbora liliječnika izvijestili odbor, da će sve troškove ovog postupka snositi Liječnička komora u Zagrebu«. Z b o r liječnik a prem a tom e n ije u troškovim a oko sudske revizije m aterijalno angažiran niti obvezan. (G lasovi: To je u redu. To nam je drago). Z b o r se je zahtjevu L iječn ičk e kom ore o sudskoj reviziji prik lju čio, je r je na to bio m oralno obvezan prema članovim a Zadruge, k oji su i članovi Zbora tim više, što je Z b o r sv ojim autoritetom podrupro uz L iječn ičk u kom oru osnivan je Zadruge. T im e što je Z b o r sudjelovao u ov oj akciji, ne nalazim, da bi bila ok rn jen a čast i ugled predsjednika Zbora, a ni sam oga Zbora. U k olik o su stvarani u Štednoj zadruzi razni zak lju čci pod m ojim predsjedništvom, a mi danas te zaključke napadam o, prim ijeću jem, da su ti zaključci stvarani na p redlog zam jenika poslovođ e Štedne zadruge, k ojega nam je u Zadrugu doveo kao osobitog ekon om sko-kom ercijalnog stručnjaka i osobu, u k o ju m ožem o im ati puno p ov jeren je i kao svoga prijatelja, g. dr. V ranešić. U tom sm islu je g. dr. V ranešić i pisao u članku o L iječn ičk oj štednoj i pripom oćnoj zadruzi, objelodanjenom u L iječn ičkom Vjesniku g br. 1. Što se tiče Zadruge»B ios«, u izv ješta ju u pravnog odbora 0 radiu L iječn ičk e kom ore u Zagrebu g stoji na str. 17. slijed eće:» S a zadrugom»bios«, u čijim se prostorijama Liječnička zadruga nalazi, i čiji su nekoji članovi ravnateljstva istovjetni sa sadašnjim članovim a uprave Liječničke štedne 1 pripom oćne zadruge nema ova komora kao ni Zbor liječnika nikakove veze«. Z bor liječnika ne m ože prigovoriti L iječn ičk oj k om ori radi toga, što je ova notica stavljena u izv ještaj L iječn ičk e kom ore. Z bor zaista nem a n ikakove veze sa zadrugom»b ios«, a da je L iječn ička kom ora stavila u svoj izvještaj ovu prim jedbu, bit će da postoje neki razlozi. Ja se neću p otanje o v d je dalje osvrtati na pitanje L iječn ičk e štedne zadruge ni zadruge»b ios«, pošto će sutra na skupštini L iječn ičk e kom ore biti na dnevnom redu opsežna rasprava o tim predm etim a. M olim glavnu skupštinu, da prim i ovaj m oj odgovor na znanje. (A utoreferat.) PodprećLsjeđnik D oc. H auptfeld osvrće se na p rim jed bu g. dra B enzona, da je u sv ojstv u predsjed atelja m jesečne skupštine uskratio debatu dr. B enzonu o p red a vanju dra L u šickoga i obrazlaže tim e, da je na programul bilo još jed n o predavanje, k oje je već dvaput pilo odgođeno. Budući da je dr..benzon zastupao m išljen je, dok je bio član odbora, đlai se n ajavljen a predavanja m oraju održati, a d ozvoljen om debatom bi radi p o- odm aklog vrem ena predavanje i ovaj put m oralo biti odgođen «, to je odgodivši debatu postupao samo prem a sm jernicama, k oje je p rije i dr. B enzon zastupao. (Autoreferat.) Dr. V u l et i ć : Na prim jedbu g. dra V r u s a podsjećam, da sam baš u svom današnjem izvještaju n aročito istakao nedov o ljn u suradnju naših članova u ja v n oj zdravstvenoj službi. Isto tako sam u izvještaju naglasio, da smo čitav jedan b roj p o svetili socijalnoj m edicini i tako uspostavili davno željeni kontakt s našim socijalno-m edicinskim ustanovama. G. dru Benzonu im am odgovoriti, da su referati u ovom godištu u m anjem opsegu štam pani iz jed nostavnog razloga, jer smo u ju bilarn oj godini im ali cio niz specijalnih b rojeva»l iječ. V jes.«, u k o je naravno nism o uvrštavali referate. Što se tiče»a cta m edica C roatica«odgovorio sam v e ć u svom izvještaju. D odao bih samo, da sam ja pokrenuo davno pitanje izdavanja takvog časopisa, ali s obzirom na velik e izdatke za jubilarne b ro je v e te ostale ed icije Z bora liječn ik a nism o im ali sredstava, a niti sam ja fizičk i m ogao savladati tolik i posao, sve kad bi ih i bilo. G. dr. C a r tačno kaže, da je n jegov jed a n članak čekao p rek o god inu dana da bude uvršten. M i m eđutim im am o u uredništvu preko 15 oftalm oloških članaka, v ećin om kazuističkih i strogo specijalističkih, k o ji nisu od naročitog interesa za praktičnog liječn ik a. M i m eđutim ne stojim a na stanovištu, da se o b ja v lju ju samo oni radovi, k o ji su isk lju čivo za praktičara, nego i čisto specijalistički, sam o n jih o v b roj ne sm ije biti odviše velik. Tko prati»l. V.«vid i, da se gotovo u svakom redovnom b roju nalazi i po k oji okulistički rad. Dr. Čajkovac odgovara na prim jedbu dra L ö w y -a o prenisko zabilježen om kursu dionica P rve hrv. štedionice. Više se članova javljai za riječ. P red sjed n ik izja v lju je, da je rasprava o izvještajim a upravn og odbora nakon odgovora danih od strane funkcionara završena i stavlja na glasovanje, da li se izvještaj upravnog odbora prim a ili ne. Izvještaj upravnog odbora se prim a sa 53 prem a 21 glas (bez glasova predsjednika, tajnika i zapisničara). Prelazi se na slijed eću točku dnevnog reda: Izv ještaj nadzorn og odbora. Prim. dr. Petrić izv je šću je u im e nadzornog odbora, da je nadzorni odbor pregledao sve poslovne kn jige i izvršio kontrolu rada u ov oj godini, te je ustanovio, da je sv e vođ en o1 u n ajboljem redu i da je rad u svakom pogledu propisan i ispravan, te se m ože p od ijeliti razrješnica u pravn om odbojru. Prim a se. Dr. Rušinoviić : P redlažem, da se ižrijeba 3 člana sadašnjeg odbora i da se pristupi izboru trojice novih članova, u sm islu pravilnika.

42 150 Dr. Božić : M i smo im ali običaj, da ne žrijebam o članove. Većina prisutnih je zadovoljna sa izvještajim a pojedinih odbornika. M i želim o da rad i nadalje pođe ovim putem. S obzirom na današnju situaciju i na uzrujane duhove predlažem, da taj isti od b or i nadalje ostane. O vdje je žestoka opozicija. A peliram na etiku opozicije, da na osnovu fakata prosu đu je situaciju i da uvidi, da nema razloga da bude u opoziciji. Z bor liječn ik a je u ovoj situaciji čist i želim o da taj odbor u cjelini ostane i nadalje. Dr. Rušinovi ć:p redlažem, da se p roved e izbor novih članova. M olim članove, da se glasanjem op re Predsjednik: dijele. Za p rijedlog dra B ožića glasovalo je 48 čianova, a za p rijed log dra R ušinovića 24 člana. Prem a tom e ostaje na upravi Zbora dosadašnji odbor bez izm jena. P redsjed nik zatim stavlja na dnevni red izb or časnog suda. Prim a se isti časni sud. P relazi se na slijed eću tačku dnevnog reda: P rijed lozi upravnog odbora i članova. P redsjed nik: U pravni od b or V am predlaže, da se izaberu za počasne član ove ovi strani u čenjaci, k o ji pod ržavaju veze sa Zborom liječn ik a : prof. Barre (Strassburg), p rof. Brauer (H am burg-w iesbaden), p rof, J i r â s e k (Prag), p r o f, Lindner (W ien), prof. O s t r č il (Prag), prof. Tönnis (Berlin). Prim a se jednoglasno. P redsjed nik zah valju je još jed n om članovim a na odazivu za ovu glavnu godišnju skupštinu i zaključu je istu u 21 sat. II. m jesečn i sa stan ak S ocija ln o-m ed icin sk e sek cije Z bora liječn ik a, održan u Hrv. liječničkom dom u 15. X I u 18,30 h. Predsjeda: dr. Rasu h i n, zapisničar dr. T o m a š i č. P ročeln ik dr. Rasuhin u pozdravn oj rije či obrazlože prekid rada kroz d v ije m inule godine preopterećenošću O dbora drugim poslovim a, pa predlaže da se izabere novi odbor. P rijedlog se prihvaća. U n ovi odbor, jed noglasn o izabran, ulaze: za p ročelnika dr. M arko Bašić,. općin. lije čn ik u M arkuševcu kod Zagreba, za n je g o v o g zam jenika i zastupnika u Z b oru dr. Pavao Tomašič, za tajnika dr. A rsen ije S k ata r i ć, ob ojica lije č nici Š kole n arodnog zd ravlja u Zagrebu. Dr. M. Schlesinger, lije čn ik O U ZO R -a u Zagrebu: S ocijalne neuroze. Za d efin iciju neuroze u potrijebit ćem o form u lu A lfreda A d l era, k o ji kaže:»n euroza jeste individuum, plus d oživljaj, plus sredina, plus zahtjevi života«. Radnik se nalazi u slabijem položaju prem a prem oći p o slodavca i im a o sjeća j m anje vrijedn osti. Z b og niske dnevnice ne m ože čestito da prehrani svoju obitelj, pa se osjeća eksploatiran, a ujedno se b o ji da ne p roživi pon ovn o najneu godn iji d oživljaj, nezaposlenost. Na sve ovo reagira radnik neurotički. Prem a tom e bi definicija socijaln e neuroze glasila ovako: Socijalna neuroza jesu funkcionalne živčane sm etnje, k o jim a reagira čo v je k podsvjesn o na disharm oniju, k o ja postoji izm eđu njega i socijaln ih faktora (način rada, radni odnosi, nezaposlenost, iscrpljenost) u nem ogućnosti da dotični in dividuum svlada teške zah tjeve života. Svaki, pa i norm alan čo v je k m ože da reagira neurotički; n aravno prirođen i psihopat reagirat će p rije nego li norm alan individiuum. Poznati psihoterapeuti Freud, Adler, fiziolog Pavlov, dokazali su u sv ojim naučnim djelim a, da sredina, u k o jo j čo v je k živi, i te kako d je lu je na individuum. Isti su autori nadalje dokazali, da naša p od svijest i refleksi im adu vrlo velik o zn ačen je u zbivanju, našeg duševnog života, štaviše k od neuroza se nalazi svijest u pod ređen om položaju naše p od svijesti. I klinika organskih sm etnja ovisi također o sredini, u k o jo j se čo v je k nalazi. Znam eniti n jem ački kliničar Krehl kaže, da čo v je k sâm također form ira klin iku s v o je bolesti, a ne samo patološko-anatom ska prom jen a n jegovih organa. B olest se danas u opće ne smatra viša sam o kao fu n k cija patološkoanatom ske prom jen e p ojedin og organa (V ir c h o v ) v e ć je ona fu n k cija i patološk o-fiziološk e p rom jen e cije lo g in dividua, te fu n k cija n jegovog duševnog i socijaln og života. M orao sam se ovoga đotaći radi toga, je r i klinika organskih oboljen ja naših radnika p ok a zu je s v o je osebujnosti zbog socijaln ih prilika, a p og otovo klinika n eurotičnih o b oljen ja k od radnika im ade drukčiju sliku n ego li p rim jerice jedna seksualna neuroza u k ojoj građanskoj obitelji. Istaknuo sam, da je sredina v rlo važna kod postanka socijalnih neuroza, no im ad e stru ja k o je kažu, da n eurotički m ože reagirati sam o prirođeni psihopat, a norm alan čovjek, m a kakvi se zahtjevi stavljali na njega u životu, da nikada neće reagirati neurozam a. T akvog je m išljenja p rim jerice znam eniti njem ački internista Bergmann, k o ji tvrdi da neurotičar ne nastaje zbog sudbine u životu, nego da on v e ć takav dolazi na svijet. Bergm ann nadalje tvrdi, da su m noge n euroze zapravo interne bolesti, k o je liječn ici u n eprilici, ne znajući o čem u se radi, neispravno dijagnosticiraju kao neuroze. Tako je nauka u n ovije vrijem e pokazala, da ljudi, k o ji ne uzim aju sa hranom dovoljn o vitam ina, ob ole o d apatije, sm etnje u crijevim a, m ršave itd., dakle im adu sim ptom e, k o je često vid im o k od neurotičara, a zapravo to su bolesnici, k o ji b olu ju od p om anjkanja vitam ina od hipovitam inoza. Naravno, ovi se bolesnici ne lije če psihoterap ijom v e ć ispravnom dijetom (sirovo v o će i povrće), ili um jetnim vitam inim a. Bergm ann tvrdi, da će se broj neurotičara reducirati na taj način, što će liječn ici s napretkom m edicine m oći izvjestan broj neuroza ispravn o dijagnosticirati kao organske interne bolesti. A ko uzm em o i ovaj p rigovor u obzir, ne m ogu se složiti sa stanovištem i ovako uvaženog interniste kao što je Bergm ann, da će neuroza biti m anje, nego više, kako sam to v e ć naglasio. M im ogred bih o v d je spom enuo, da i m noge avitam inoze im adu, kao o b oljen ja širokih masa, često istu etiologiju kao i socija ln e neuroze. Prem a tom e im adu i te B ergm annove»kem oze«istu etiologiju kao i socijaln e prave neuroze. Razm otrim o sada sredinu, u k o jo j radi radnik. Današnja produkcija dobara karakterizirana je sa slijed eća tri faktora: m ehanizacijom, autom atizacijom i racionalizacijom. Sva tri ova faktora k od današnjeg stanja stvari p rou zroče k od radnika najteži i najneu godn iji d oživljaj u životu: nezaposlenost. N ije stoga nikakvo čudo, da se radnici danas v e ć u svakoj tvornici p očin ju svijesno ili pođsvijesn o bojati novih strojeva, gled ajući u n jih kao u kakvu nem an, k oja će im proždrijeti n jih ove nadnice. Strah pred velikom produkcijom i konzekutivnom nezaposlenošću, može da bude kod radnika uzrok socijalnih neuroza. Da će se žena fizičk i slabija od m uškarca jo š lakše iscrpsti, ne treba naročitog stručnog razlaganja. Mi liječn ici im a m o prilike da vid im o ovak ve žene, k o je treba da hrane i svoga nezaposlenog muža, pa n ije čudo, ako i žen e-radnice ob ole često od socijaln ih neuroza. Utočište neurotičnih radnika je Okružni ured. Ovi su b o lesnici n ajrevn iji i ujedno n ajnezađovoljniji posjetioci spom e nute institucije. Oni dolaze k liječn ik u O kružnog ureda sa tegobam a kao što su g la v ob olje, vrtoglavica; boli ih sve, srce im lupa p reveć jako, im adu sm etnje u želucu i crijevim a, blijed i su, često su m ršavi i prem oreni, apatični, drugi opet v rlo razdražljivi, šumi im u ušima itd. V ećin a tvrdi, da nikako n e m ože raditi, to je baš kam en sm utnje, zbog k o je g dolazi lije čn ik u težak k on flik t s tim bolesnicim a. P oznato je, da se m ora u O kružnom uredu uz lije če n ja i vještačiti, da li je tko za rad sposoban ili nesposoban. R azum jet će svatko, da je s tima bolesnicim a potreban v rlo dobar kontakt, da se uzm ognu uspješno liječiti. No m nogi je liječn ik naučen iz školske m edicine, da bolesnog čovjeka prom atra samo organski, a na n jegove sm etnje pazi sam o onda, ako spadaju u sferu psihoza. Ovakav liječn ik n eće im ati uspjeha s tim bolesnicim a, je r će ih i nakon točnog organskog pregleda otpraviti ovako:»v am a ne fali ništa, v i m ožete raditi, id ite u posao, što ste u opće došli zdrav na blagajnu.«n o ovakvim kontaktom ne m ogu se liječiti neurotičari, nego će se k od takvih bolesnika prouzročiti neurotična reakcija i ubiti ono m alo p ov jeren ja, s k o jim je bolesnik išao u svoje utočište, da traži lijek a za svoje tegobe. U n ajblažoj form i odgovorit će bolesnik:»k ako m ožete gospodine doktore, da kažete da sam zdrav, k ad ja toliko trpim «. I ti bolesnici doista m n ogo trpe. Onaj pak liječn ik, k o ji im ade sm isla ne sam o za točan i savrem en organski pregled, već i za psihoterapiju i socijalnu, m edicinu, uhvatit će brzo kontakt sa tim bolesnicim a, ako spretno postavi p rim jerice slijed eća pitanja: Da li ste još zaposlen? P rijeti li V am otkaz? K olik o trošite na hranu? K olik o vas je u sobi? P laćate li red ov n o stanarinu? Da li je muž nezaposlen? K oga uzdržavate? V eć sa ovako postavljenim pitanjim a steći će se p o v je re n je naših radnika, jer će ti bolesnici odm ah osjetiti, da dotični liječnik ima razum ijevanja ne samo za n jegove organske, već i za duševne i socija ln e tegobe. No ne samo da će taj lije čn ik uspostaviti potreban kontakt s bolesnikom i steći u O kružnom uredu n jegovo p o v jerenje, već će ovakvom socijaln om anam nezom d oći u većin i slučajeva i do ispravne m edicinske dijagnoze, k oja glasi: socijalna neuroza zbog niske nadnice, nezaposlenosti, iscrpljenosti, prem orenosti, zbog predugog radnog vrem ena, n aročito k od žena itd. Točan organski pregled preduvjet je svakog liječen ja neurotičara, je r će se često m oći ustanoviti, da je dotični bolesnik organski bolestan, a da je na tu organsku jezgru samo nakalam -

43 151 ljena neurotična kom ponenta. Baš u socijaln om osiguranju im adem o često prilike, da to vidim o prim jerice k od velik og broja reum atičnih oboljenja. K ad smo uspjeli, da sa n eurotičnim radnikom uspostavim o potreban kontakt, uspjet će nam u velik om b ro ju slučajeva, da podesnom psihoterapijom, pa i fizikalnom terapijom, koja kod ovakvih bolesnika igra ulogu psihoterapije i izliječim o ove bolesnike. Radikalna tera pija socijalnih neuroza n ije p o lje liječn ičk og rada, v eć je dobra socijalna politika onaj specijalista, koji može mnoge socijalne neuroze ne samo liječiti nego i spriječiti. Neki im adu o neurotičnim radnicim a ovo m išljenje:»l i ječn ici pod upiru maroiderstvo radnika, on i su zapravo onaj faktor, k oji svojim postupkom uzgajaju neurotičare. Treba radnik da se sam o rasplače pred liječnikom, a doktori m eka srca dat će mu odm ah hranarinu i pronaći će ga bolesnim. Od neuroze m ože da b olu je kakva histerična žena, ali da manuelni radnik može oboljeti od takvih ženskih bolesti, neće m oći n ijedan doktor da dokaže pam etnu čovjeku. To nisu Uopće bolesnici, v e ć obični sim ulanti, dezerteri s fron te rada, k ojim a se ne da raditi i zato b ije g u bolest, k oju treba tako liječiti, da se radnik p otjera u posao.«o vo stanovište nisam nikako karikirao, naprotiv, takve se riječi ču ju i od onih ljudi, k o ji im aju upiliv na socijalnu politiku, i radi toga se m oram s njim e pozabaviti. Iskustvo na m ilijunim a lju d i pokazalo je, da pravih sim u- lanata, t. j. lju di, kojim a ni organski ni psihički n e m anjka ništa, a pretvaraju se da su bolesni, im ade u radničkom osiguranju v r lo m alo. V elik dio naših' bolesnika agravira bolest t. j. uveličava s v o je tegobe, ali u v ijek im adu kakvu organsku bolest i zato je klinička slika naših bolesnika često različita od ljudi van osiguranja, k o ji bolu ju od iste bolesti. N euroze su pak prave bolesti i ako funkcionaln e naravi. O d agravacije do neuroza im ade takvih prelaza, da je izm eđu istih teško postaviti granicu. Da je ekonom ski fak tor važan za postanak neuroza, držim da sam, v e ć d o v o ljn o pokazao, a sada bih htio sa n ek olik o brojaka prikazati, kako ekonom ski fak tor u tječe i na b roj i trajanje organskih oboljen ja, zbog čega neki tvrde, da su naši bolesnici dezerteri s fron te rada, a liječn ici da im u tom pomažu. Mi vid im o n ad alje u socijaln om osiguranju sviju zem alja jednu paradoksalnu p ojavu. Što je naim e starije osiguranje, to je broj o b oljen ja v eći, a traja n je jed n og o b oljen ja duže, dakle protivn o nego što bi čov je k prem a napretku m edicine očekivao i u sprkos toga, što m ortalitet konstantno pada. Tako je na početku osiguranja u N jem ačkoj dolazilo na 100 članova 42% oboljen ja, a u 51.5%, a trajanje jednog ob o lje n ja produžilo se o d 14.1 dan u godini na 24.4 dana u god Istu parađoksnu p o ja v u m ožem o vid jeti i u našem socijalnom osiguranju. S ocijalni h igijen ičari Goldm ann i Grotjahn drže, da je ta p oja v a p osljed ica industrijalizacije. P otrebno je da kažem n ek olik o rije či i o neurozam a kod poslovnih nesreća. K od poslovnih nesreća treba da razlikujem o d v ije vrste neuroza: traumatsku neurozu, k o ja se p oja v lju je odm ah iza nesreće i rentnu neurozu, k oja dolazi u toku rentnog postupka. N eki su autori m išljenja, da su obadvije neuroze istog p od rijetla i da se radi o jed n oj vrsti neuroze, k o ja nastaje iz želje da unesrećeni dođ e do rente (Begehrungsneurose) ili kako ih je W eizsäcker nazvao pravne neuroze (Rechtsneurosen). N euroze k od poslovnih nesreća izliječe se n ajbrže, ako je rentni postupak što kraći i ako se neurozam a iza poslovn e nesreće ne daje renta, v e ć otpravnina. Što je dulji postupak, to te neuroze b ivaju teže, dok se uopće one onda ne m ogu više ni popraviti, kao i u slučaju, ako neuroza iza poslovn e nesreće dobiva rentu. Baš kod rentnih neuroza d ov elo je m noge na m isao, da takvih neuroza u opće ne bi bilo, kad ne bi p ostoja lo socija ln o osiguranje. Z an im ljivo je naime, da je b roj neizliječenih neuroza p r ije osiguranja za slučaj nesreće bio za 26 puta m anji nego li iza p rovedbe tog osiguranja. I trajanje bolovan ja jedne nezgode iznosilo je prije osiguranja za slučaj nesreće sam o 15 dana (od ), a iza provedbe osiguranja 38 dana (od ). Potrebno je sada da razm otrim o, p ostoji li kod neurotičnih radnika želja za rentom ili hranarinom u takvoj m jeri, da je ta želja uzrok socija ln im neurozam a, t. j., da li im adu pravo oni, koji kažu, da bi socijaln e neuroze nestale, kad ne bi postojalo socija ln o osiguranje. Jasno je, da svaki neurotičar, kad ne m ože da svlada životne poteškoće, im ade barem tu želju, da nađe drugdje zaštitu: rentu, hranarinu, pa i sam b ije g u bolest služi m u donekle kao utočište. Izvjestan broj neurotičara traži utočište u alkoholu, je r taj»m edikam ent«u d ovoljn oj dozi uklanja kod većine lju d i osjećaj m alodušnosti i đeklasiranosti, kako je lijep o to prikazao Jack L ondon u knjizi»k ralj alkohol«. D akle, p ostoji želja za ren tom ili hranarinom kod neurotičnih radnika, ali ta želja n ije uzrok socijaln im neurozam a, nego samo sim ptom neurotične reakcije, k oja istina u bolesti postaje centar interesa bolesnika, dok ostale tegobe idu katkad u pozadinu. U m ijeće je baš liječnika socija ln og osiguranja, da podesnom psihoterapijom svrati bolesnika na n jegovu bolest kao centar interesa i liječn ik a i bolesnika, što je vrlo težak posao. Socijalno osiguranje n ije ustanova za fabrikaciju neurotičara, k ako neki protivn ici socija ln e zaštite radnika hoće ovu instituciju da prikažu, v e ć je socijaln o osiguranje utočište neurotičnim radnicim a, gd je se oni m ogu i izliječiti, a priznajem o, nepodesnim postupkom i terap ijom m ožem o neuroze i pogoršati. V u če li se takav postupak previše dugo, onda će neuroza zbog n eizvjesnosti bivati sve teža i teža, dok ne postane posve neizlječiva. D o b ije li unesrećeni neurotičar rentu, on će također brzo ozdraviti, je r se b o ji da će mu se renta sm anjiti, ako nastupi posao. Isti bolesnik izlije čit će se brzo, ako d obije otpravninu. D akle brzi postupak k od neurotičara sp riječit će pogoršanje socijaln ih neuroza. T očan pregled, lije p postupak i razum ijevanje za tegobe neurotičara te poznavanje njihovih socijalnih prilika om oguću je nam i lije če n je socijaln ih neuroza. Fizikalna terapija (koja kod ovih bolesnika služi kao psihoterapija)!, te po stručnjacim a provedena psihoterapija om oguću je nam, da m nogog bolesnika ozdravim o i ponovno privedem o k radu. N aročito teške slučaje v e p otrebno bi bilo sm jestiti u posebna oporavilišta ili obdaništa i staviti ih p o d nadzor psihoterapeuta stručnjaka. U većim centrim a Okružnih uredâ osnivanje»stanica za liječen je neuroza«om ogućilo bi svrsishod nije lije če n je tih bolesnika, nego li što se to čini sada. P otrebno je naim e tim bolesnicim a posvetiti više vrem ena, n ego li što je to m og u će kod red ovnog pogona u ambulantama. S p rječa van je socijaln ih neuroza ne leži u rukama liječnika. Što je b olja socijaln a politika k o je zem lje, im ade m anje neuroza. R ješavanjem problem a rada rješava se ujedno i problem socijalnih neuroza. (A utoreferat) III. m jesečn i sastan a k S ocijaln o-m ed icin sk e sek cije Z b ora liječn ik a, održan 2. X II u 18,30 h. u Hrv. liječničkom domu. Dr. Ba š i ć : P redsjeda: dr. Basic, zapisničar: dr. Š k a t a r i ć. Sm jernice našega socijalno-m edicinskog rada s obzirom na selo. U sv o je m predavanju dr. Bašić ukratko se dotiče m nogih socijaln o-m edicinsk ih problem a, k o ji bi se k asn ije im ali u S ek ciji op širn ije tretirati; dovodi u vezu v elik m orbiditet i m ortalitet našeg seljaka s n jeg ov om gospodarskom i p rosv jetn o- zdravstvenom zaostalosti; ističe neophodnost rješavan ja tih problem a. Dr. Škatarić O balkanskom kongresu za zaštitu djeteta na selu U glavnom se osvrće na on aj dio K ongresa, gd je se govori o zdravstvenom stanju djeteta na selu i o n je g o v o j zaštiti. Ovo nekoliko brojaka n a jb o lje ilustrira tu zaštitu; o d 620 hiljada socija ln o ugrožene d je ce (ispod 15. godine) u v ećin i u m anjim gradovim a države uživa tek nekakvu p om oć oko te djece, a 650 hiljada d jece relativno sirom ašnih rod itelja u m an jim i v ećim gradovim a i još k tom e oko 4 m ilijuna nezbrinute i p olu - zbrinute, socija ln o i zdravstveno ugrožene seoske d jece n e uživa n ik ak ve pom oći. To znači, da je kako-tako pom agano samo. 145 h iljada d jece, a ostatak od 5 m ilijuna socija ln o i zdravstveno u grožene d jece ne dobiva od društva ništa. U diskusiji u čestvu ju : dr. Schlesinger i gđa. dr. Filipovič. U eventualijam a tajnik izvještava, da S ek cija n am jerava priređivati kratke tečajeve za član ove i ostale, kao na pr. o p raktičkim i teorijsk im pitanjim a našeg socijaln og osiguranja radnika, iz socijalne m edicine, iz zdravstvene propagande itd. N adalje javlja, da će Sekcija p o želji članova organizirati znanstvene ekskurzije u socija ln e i zdravstvene ustanove Zagreba. U čla n ju je se dr. S tjepan B etlheim i dr. Suzana R e- m enji. Pročelnik zaključu je sastanak u 19,50 sati.

44 152 Knj iže vnost. Zdravlje v Sloveniji, od dr. Ive Pirea, izdanje H igijen skog zavoda u L jubljani, II knjiga, 1938, str Prilikom proslavo 15-godišnjice H igijenskog zavoda u L ju bljani izdao je direktor toga zavoda omašnu k n jigu o zdravstvenim prilikam a u S loven iji i o radu h igijenske organizacije u toj zem lji od G otov o nema socijaln ih problem a u Sloven iji, što ga n ije pokušala atakirati higijenska organizacija i privesti rješenju, k o je bi bilo korisno za zd ravlje Slovenaca. U prvom d ijelu k n jige razni autori govore o problem im a sv oje struke u S loveniji. Tako direktor Pire govori o potrebi zaštite ljudskoga zd ravlja i zdravstvenoj propagandi, B. D r agaš o zaštiti m ajki, dojenčadi i d jece p rije školovanja, A. Šimec o zaštiti školske djece, S. K. Lunaček o ferijaln im kolon i jam a, B. Škerlj o tjelesnim nedostacim a kod om ladine, sestra V. Kecelj o fu n k ciji sestre u zdravstvenoj zaštiti, sestra T. Jaklič o posjetim a sestre porodicam a, M. P. Valentinčič o im unizaciji p rotiv d ifterije i šarlaha u S loven iji, ing. S. Gu - z el j o asanaciji sela, ing. M. Lindner o pregledu i nadzoru živežnih nam irnica, J. V rtovec o m lijek u kao hranilu lju di, D. Vidmar o radu u Z dravstvenom dom u, V. Vari 0 protivutuberkuloznom dispanzeru, J. Pečan o sm jernicam a b orbe protiv trahom a, L. Puhar o borbi p rotiv alkoholizm a 1 B ojan Pirc o zdravstvenim zadrugama. U drugom se dijelu govori o radu higijenskih ustanova, k oji je vrlo opsežan i po b roju ustanova kao i po obujm u rada. U trećem dijelu prom atra se progres na pop ravljan ju narodnog zd ravlja ogled ajući ga k od pojedin ih bolesti, k o je su u neprekidnom p ov la čen ju pred; navalom higijenske kulture. K n jiga je tako velika, da n ije prikladna za podrobniju referadu. A li je svakako dokaz velik og zam aha higijen ske službe u Sloveniji i njezinih uspjeha. K o god htjedne jednom u budućnosti da traži razloge dobrog zdravstvenog stanja naroda u Sloveniji, m orat će ih potražiti u ovoj knjizi, je r obilu je podacim a o onom što je v e ć učinjeno i onom što se m ora učiniti, da se cilj postigne potpuno u granicam a ljudskih m ogućnosti. J. Rasu h i n. I z Z b o r a lij ečnika. M jesni odbor Zbora liječnika na Sušaku. Na Sušaku osnovan je m jesni oldlbor Zbora za pod ru čje H r vatskog P rim orja i G orskog K otara. 3. v elja če o. g. izabrana je ova uprava: predsjednik: prim. dr. A n drija Car, zam jenik predsjednika: prim. dr. M iroslav Delić (K raljevica), tajnik: dr. V inko C iu l i ć, blagajnik : dr. Zlatko P e t r u š i ć. Patološko-anatom ski seminar. Z bor liječn ik a p riređ u je u zajednici sa sveuč patološkoanatom skim zavodom (Prof. Saltykow ) sem inar iz odabranih poglavlja patološke-anatom ije. Sem inar će se održavati poned jeljk om i petkom od 6 8 sati u večer. Interesenti se imadu javitj Z boru liječn ik a do 5. ožujka (tel ). * Sem inar iz elektrokardiografije. Z bor liječnik a priređu je u jesen u zajedn ici sa internom klinikom (prof. B otteri) sem inar iz elek trok ardiografije. Sem inar će držati g. doc. dr. V inko V u l e t i ć. Kalendar skupština i sekcija Zbora liječnika. 2. III u 18 sati: Internističkai sek cija u predavaonici m edicinske k linike, D raškovićeva HI u 18 sati: N eurološko-p sihijatrijska sek cija u predavaonici očno-živčane klinike, K ukovićeva III u sati: Izvanredna mjesečna skupština Zbora Liječnika u predavaonici H rvatskog iliječničkog dom a, Šub ičeva III u 18 sati: E lektro-ra dio loška sek cija u predavaonici očn o- živčane klinike, K u kovićeva III u 18 sati: Kirurška sek cija u predavaonici k iru rške klinike, D raškovićev a III u 20 sati: Oftalm ološka sek cija u predavaonici očn o-živča n e k linike, K ukovićeva III u 18 sati: Redovita m jesečna skupština Zbora Liječnika u predavaonici H rvatskog liječn ičk og dom a, Šubičeva III u sati: sek cija u predavaonici p eđ ijatričk e k li Pedijatrička nike na Salati, 31. III. 1939, u 18 sati: D erm ato-v enerološk a sek cija u predavaonici đerm ato-venerološke klinike, Salata. T očan raspored izlazi u dnevnim novinam a nekoliko dana prije skupština odnosno sastanaka. N ajavljena predavanja za plenarne skupštine Dr. Ba n i ć M.: O alergiji. Prim. dr. Benzon B.: O digitalisu. * Zbora. Prim. dr. B o i ć: D iferencijalna dijagnoza bolesti lim fnih žlijezda. P rof. dr. I. Botteri: Iz p od ru čja interne m edicine. Dr. Bulić F.: O trovanje olovom. Dr. Bulić F. Schlesinger M.: P roblem vještačen ja u radničkom osiguranju. Dr. Carević: Talijanska ortopedija. Dr. Cajkovac S.:0 lije če n ju ispadanja kose. Dr. Cajkovac S.: O, važnosti klim atskih faktoraj za sezonske.đermatoze. P rof. dr. Ćepulić V.: O padanje indeksa tuberkulizacije i n jegovo značenje. Dr. Deutsch E.: O bolovim a u nogam a. D oc. dr. Dragišić B.: G rčevi k od djece. D oc. dr. Dragišić B. G ja n k ović H. A kutni i kronični apendicitis u d ječjo j dobi. Prof. dr. Durst T.: P orođaj kod uske zdjelice. Dr. G janković H.: Traum atski peritonitis. Prim. dr. Grossmann: Građa i fu n k cija csrđa. Prim. dr. Grospić F. : O unutarnjim ozljedam a koljena. Prim. dr. Halle B.: Iz p od ru čja en dokrin ologije. Prim. Hofm an: B it i značenje kim ografije. D oc. dr. Kadrnka S.: O sluznici debelog) crijeva. S.: Zaštitne m je re p rotiv oštećen ja rent D oc. dr. Kadrnka genom. Dr. K es i ć B.: Značenje ozljeda električnom strujom u radničkom osiguranju. P rof. dr. Kogoj F.: T erapija n ep oželjn ih p osljedica antiluetič- k e terapije. P rof. dr. Lopašić R.: O dijagnozi i liječen ju kronične eneefalitiđe./ P rof. dr. Lopašić R.: O alkoholičkim psihozam a, poglavito delirium u tremens. Dr. Luäicky K.: M edikam entozno lije če n je srčanih bolesti. Dr. Lusicky L.: O luetičnim ob oljen jim a aorte. Dr. Manzoni A.: Z dravstvena gim nastika i masaža.

45 153 Dr. Meštrić: B olest u križim a. Prof. dr. Miloslaivić sum njivih otrovanja. E.: Postupak uredovnih liječn ik a kod Dr. Paleček J.: A tm osferski u tjecaji u kirurgiji. Dr. Paleček J.: S ocijaln o značenje terapije kostolom a. Prim. dr. Petrić: D ifterija. Dr. Premeru: Pretraga krvi i očinstvo. Dr. R oh rbacher: P sihologija shizofrenije. Dr. Selestrin: U m jetno prokidanje vodenjaka u porođaju. Doc.; dr. Sm okvina M.: N ajn ovija opažanja za usavršavanje rentgenske dijagnostike kod k olecistografije. Doc. dr. Smokvina M.: R entgensko liječen je B asedow ljeve bolesti zračen jem hipofize. Dr. Sokolić: K lin ičk o značenje sternalne punkcije. Dr. Szabo: O starim prim iparam a. Prof. dr. Šercer: O postanku d ev ija cija nosnog septum a. P rof. dr. Šercer: O nazopulm onalnim refleksim a. P rof. dr. Skreb: M eteorologija, u m edicini. P rof. dr. Špišić B.: P roblem sakatog djeteta. Dr. Trauner: O barbirenju. P rof. Thaller: Iz p od ru čja klin. dijagnostike. P rof. dr. V idakovič -kod porođaja. S.: V rijedn ost i upotreba uterotonika Prim. dr. V i n e k : G ranice konzervativnog i operativnog lije čen ja apenđicitisa. Doc. dr. Vuletić V.: K lim a i interne bolesti. D oc. dr. Vuletić V.: K lin ička iskustva na osnovu elektrokardiografski snim ljenih slučajeva. D oc. dr. Zanela S.: Gldje je n ajb olje da žena rađa? P rof. dr. Zarnik B.: Iskustva sa reak cijom trudnoće (sa m ikroskopskim i eksperim entalnim dem onstracijam a). Dr. Zupić: O ranoj dijagnozi shizofrenije. Razne vij esti.»d uliud-ovo veče. D ubrovačko liječničk o udruženje priređuje sv ojim članovim a u p on ed jelja k, 13 februara, sastanak sa predavanjim a u H otelu Pošta na Pilam a. O tvaranje skupa u sati. D nevni red: 1. Izvještaj predsjednika. 2. Dr. M arko B i b i c a, referati iz prakse: B u row i rane, kvas i kvare kod šećerne bolesti. 3. Dr. M arko Bi b i c a, p redavanje o honoraru u prim itivnim vrem enim a. 4. Dr. Šapr o, predavanje o b iologiji i terapiji sa kratkim valovim a. 5. Eventualija. N aredni sastanak sa predavanjem Dr. Orlića u bolnici u p on edjeljak, 6 m arta, u sati. T em a: N ove tekovine u dijagnostici i terap iji plućnih oboljen ja. * Zbor liječnika na X I. međunarodnom kongresu za povijest medicine u Zagrebu. A rchives de la Société internationale d histodre de la m édecine (Paris) u 4. svesku o d donosi izvještaj o X I. m eđunarodnom kongresu za p ovijest m edicine. U izvještaju se na više m jesta ističu zasluge Z bora liječn ik a za uspjeh toga kongresa i srdačan doček, k o ji su tom kongresu priredili hrvatski liječn ici. O pisuje se tečaj svečane sjed n ice Z bora liječn ik a o d 1. IX , koja je priređena u počast učesnika kongresa, spom inje svečani srdačan g ovor predsjed nika Z bora prof. dr. VI. Ćepulića upravljen učesnicim a kongresa i predsjedniku m eđunarodnog društva za p ov ijest m ed icin e prof. Gomoiu, k o ji je u jedn o i počasni član Z bora liječnika. Spom in je se g ovor predsjednika XI. m eđunarodnog kongresa za p ov ijest m ed icin e p rof. Thallera, izrečen na svečanoj sjed n ici Z bora kao i g o v o r prof. Gomoiu, k o ji sadrži m n ogo pohvalnih rije či za Zbor, n jegovog predsjednika p rof. Ćepulića, p rof. Thallera i hrvatske liječnike, k o ji su sa toliko srdačnosti dočekali u svojo j sredini Ovaj kongres. Posebn o se ističe pažnja, k o ju je Z b o r iskazao učesnicim a kongresa izdavanjem naročitog svečanog broja»l i ječničkog V jesnika«(br. 9/1938) p osvećenog ovom kongresu, kao i time, što je učesnicim a kongresa razd ijeljena»k ratka pov ijest Zbora liječn ik a«, k o ju je prof. Ćepulić p riredio na hrvatskom, francuskom, n jem ačk om i engleskom jeziku. S p om in je se nadalje srdačnost, k o ja je 'iskazana učesnicim a kongresa na banketu u hotelu Esplanade, k o je je pročeln ik Z b orove sek cije za povijest m edicine dr. V ladim ir K a t i č i ć oslovio srdačnim riječim a. 2. IX. bilo je u hrvatskoj sabornici svečano otvorenje kongresa, a p oslije podne razgledavanje m edicinskih ustanova Zagreba. 3. IX. p oslije p od ne zasjed ao je kongres u velik oj dvorani H rvatskog liječn ičk og dtoma, a istodobno je u čitaonici Zbora liječnika održao k on feren cu prof. S i ger i st (Baltim ore, USA)»o razvoju socijaln e m edicine«. P oslije sjednica p rired io je Z bor zakusku za učesnike u prostorijam a svoga doma. 4. IX. održana je u ju tro radna sjednica kongresa na veterinarskom fakultetu, a o podne su učesnici napustili Zagreb ispraćeni među ostalim a i članovim a Zbora. Na završnoj svečanosti sjed nici kongresa zahvalio se predsjednik m eđunarodnog društva za p o v ije st meiđlicine prof. G o- moiu još jed nom predsjedniku Z bora p rof. Ćepulić u, predsjedniku K ongresa pref. Thalleru i ostalim priređ i vačim a kongresa za svestranu p om oć pruženu m eđunarodnom društvu za p ov ijest m edicine, k oja je om ogućila sjajan uspjeh kongresa. * M edicinski dio izložbe italijanske knjige, od II u Zagrebu, sastojao se od oko 100 svezaka, što brošura, što tvrdo ukoričenih i luksuznih izdanja. N ajbolje i n ajreprezentativnije bila je zastupana ona disciplina, k ojo m se Italija s pravom p o nosi a to je historija m edicine. Centralno m jesto na policam a zauzela je bogato ilustrirana knjiga Artura Castiglione-a:» S t oria della M e d ic in a «na 800 stranica (M ilano 1936.). Pet krupnih svezaka čine»opere di Lazaro Spallanzani«(Izd. pod auspicijam a K ra lj. A k adem ije god.). P od naslovom»ph y sio l ogu s «izdao je F. Sbordone zbirku starih grčkih tekstova.»magistri Sallernitani«zove se knjiga, izđ. god a sadržaje popis dokum enata s citatim a i rep rodu k cijam a tekstova sa m ed iko-historijske izložbe u Rim u god Davide Giordano napisao je p ov ijest ital. k iru rgije X I X.- X X. vijek a u 2 sveska (ED. Bom piani, 1938.) a učenici i štovatelji ftizeologa Carlo F o r l anin i - ja i ortopeda Alessandro Codivella izdali su po jed nu spom en-knjigu sa sabranim člancim a ovih autora. Sve ove četiri k n jig e u kusno oprem ljene i d ob ro štam pane takod jer su izložene na vidnom mjestu. Ostale knjige su djela savrem enih autora na području in terne m edicine, kirurgije, ginekologije, n euro-psihijatrije, bakteriologije, patološke anatom ije, higijen e i t. d. O ve su struke bile zastupljene sa p o nekoliko svezaka. Na dnu p olice bilo je izloženo nekoliko brošura popularno-m edicinskog sadržaja. * Dr. Karminski P redsjednik Z bora prof. dr. VI. Ćepulić izabran je za počasnog člana rum unjskog društva za p ov ijest m edicine, zbog zasluga oko priredbe X I. m eđunarodnog kongresa za p cv. med. u Zagrebu M olim k olege k o ji što znadu o liječn ik u dru Franz-u Hens ler-u, k o ji je oko god bio»k. k. R egim entsarzt des G arnisonspitais No 23 in A gram «, da m i podatke dojavi, je r je ovaj zaboravljeni i nepoznati v o jn i liječn ik važan za istraživanje povijesti m edicine u našim krajevim a. Dr. L ujo Thaller. * P rodaje se kom pletna ord inacija kiru rško-ginekološka i stručna knjižnica sa najm odernijim djelim a njem ačke m edicinske literature uz povoljn e uvjete, a eventualno se i izn ajm lju je nam ještena ordinacija sa čekaonicom. Upitati kod ob i telji Fabijanić, Sušak. * P rodaje se v rlo jeftin o rentgenski aparat firm e Otto Som m er p o prof. H olzknechtu tipa! M ega-d iag za osv jetljiv a n je i fotogra fira n je; Q uarz-lam pa, original Hannau. D iaterm ija Siemens. Upitati: Dr. Chloupek, M artićeva 8, IV.

46 154 Građa za medicinsku terminologiju*. agalactia, bezm liječnost, presahlost m lijeka, M ilchm angel agalactus, bezm liječan, m ilchlos A gar-a gar (iaponicum ), japanski okrijek (hrana za klice), japanische M eersalge agaricus albus, tis ovna gljiva, arišna guba, L ärchenschw am m» chirurgorum, trud (biljka), Feuerschw am m» muscarius, m uhom orka, muhara, Fliegenschw am m agaricin, agaricin (tisovni otrov), L ärchenschw am m gift agenesia (agenesis) abnorm alni razv oj ili m anjak k o je g dijela tijela, K örperteilm angel»» oplođajna nem oć, nem oć oplođivanja, Zeugungsunverm ögen agens, djelatna, djelu ju ća sila, tätige K raft ageusia, n em anje okusa, Geschm acksm angel agger, jaz, nasip, p rijeb oj, Dam m» nasi, nosna vretenasta školjka, N asenknochenw ulst agglomeratio, k lupčanje, uklupčavanje, K näuelbindung agglom eratum, klupko, Knäuel agglutinatio, sljepljivan je, gom ilanje, Anklebung, Zusam m enballung agglutinantia, agglutinina (sera), aglutinini (sastojci serum a, koji gom ilaju k lice (Agglutinationssera) aggravatio, oogoršanje, Verschlim m erung aggregatio, skupljan je, nagom ilavanje, Anhäufung aggregatum, skup, gom ila, A ggregat, zusam m engehäufte Masse aggregatus, skupljen, nagom ilan, zusam m engehäuft aggresina, agresini, napadači (u klicam a), A n griffstoffe der Bakterien agitare, m iješati, m ućkati, m ischen, rühren agitatio, m iješanje, m ućkanje. M ischen, Schütteln aglobulia, nedostatak (m anjak) k rvn ih tjelešaca, Zellarm ut des Blutes aglossia, n em anje jezika, Fehlen der Zunge agmina Peyeri, P ä jerovi koturići, P eyerische D rüsengruppen agnathia, nem anje v ilice, bazviličnost, Fehlen des U nterkiefers agnathus, bezviličac, nakaza bez vilice, k ieferlose M issbildung agnoscor, raspoznati, razaznati, erkennen agnosia, raspozna(va)nje, Erkennen agonalis, sm rtni, sam rtnički, agonale (leucocytosis agonalis, sam rtničko um nažanje b ijelih krvnih tjelešaca) agonia, smrtna borba, hropac, um iranje, Todeskam pf agoraphobia, strah o d prostora, prostorna vrtoglavica, Platzangst agraphia, nem ogućnost pisanja, agrafija, izgubljena sposobnost pisanja, Schreibfähigkeitsverlust, A graphie agrimonia, turica, turika, oskorivica, m ali čičak (biljka), Lebeiiklette agropyrum repens, pirika (biljka), Q uecke agrostemma githago, kukolj (biljka), K ornrade agrypnia, nesanica, nespavanje, Schlaflosigkeit aidoiomania, spolna nezasitost, G eschlechtliche Wut ainhum, spontano otpadanje nožnih prstiju (pogotovo maloga), K leinzehenabschnürung (crnačka bolest) airolum, b izm utno-jod ni lijek za rane, airol, A irol akathisia, = kathisophobia, nem ogućnost, strah od sjedenja, U nfähigkeit, A ngst zu sitzen akiđopeirastik, pokusni ubod, Probepunktur akinesia, (-is), m išićna uzetost, kljenut, U nbew eglichkeit, m otorische Lähm ung» algera, uzetost s bolovim a, Bew egungsunfähigkeit infolge Schm erzen akiurgia, operativna kirurgija, akiurgija, operative Chirurgie akoasma, (vidi acoasm a!) akognosia, poznavan je lijek ova, H eilm ittelkenntnis akologia, nauka o lijek ovim a, Heilm itteuehre akrasia, n ed ovoljn a tvorba sokova, m angelhafte Säftebildung akrocephalus, šiljatoglavac, Spitzschädel akrocyanosis, plavilo, pop lavljelost, m odrilo krajn jih dijelova tijela, Blauw erden peripherer K örperstellen akroneurosis, živčano o b oljen je na okrajcim a udova, Erkrankung des N ervensystem s, insbes. an d. Enden der G lieder ala, krilo, krilce, krilašce, Flügel ala nasi, n ozdrvica, N asenflügel» cinerea, sivo krilce, grauer Flügel alae parvae ossis sphenoidalis, m ala krila (klinaste kosti), kleine K eilbein flü gel alacritas, ću dljivost, Eigensinn (caprice) alalia, nerazgovjetan govor, Lautbildungsm angel alaris, krilast, flü gelförm ig alatus, krilat, geflügelt albarginum, bjelančevinasto srebro, aibargin, gelatosensalpetersaures S ilber albinismus, albinizam, bjelokožnost, H autpigm entm angel albino, bijelac, bjeloš, K akerlake albuginea bulbi, bjeloočn ica, bionjača, w eisse A ugenhaut (Sclera)» testis, m udna bijela opna, w eisse H odenhaut albugo, b ijela pjega na rožnjači, H om h au tfleck albumen -m ina, bjelančevin a (-vine), Eiweiss albuminata, bjelančevine, E iw esstoffe albuminometer, sprava za određivan je bjelan čevin e, Eiwessfoestim mer albuminoida, bjelančevinaste supstance (prirodne i prerađene iz prirodnih), natürliche und transform ierte A lbu m in oidsubstanzen albuminosus, bjelančevit, eiw eisshaftig albuminuria, album inurija, m ok renje bjelančevin e, Eiw eissharnen albumosa, album oza, prijelaz iz p'roteina u peptone, P eptonvorstufen albumosuria, m ok ren je album oze, A lbu m osenham en albus, bio, b ijel, weiss alcalescentia, lužnost, lužno stanje, alkalischer Zustand alcalia, lužnine, alkaliji, A lkalien alcalicus, alcalinus, alkaličan, lužan, alkalisch (sales alcata, alcalini, lužne soli, Alkalisalze, aquae m edicatae alcalinae, lužne rudne vode, alkalische M ineralw asser; aquae acidu lae alcalinae, lužni kiseljak, alkalische S äuerlinge; aquae acidulae alcalinom uriaticae, lu žne-soličn e kisele v od e, alkalisch-m uriatische Säuerlinge, aquae acidulae alcalino-salinariae, acidulae cum sulfate sodae, lužno-slane vode, trpko-solne kiselice, alkalischsalinische M ineralquellen; aquae acidulae simplic-es, proste kiselice, einfache Säuerlinge; m etalla alcalina, alkalne kovine, Alkalim etalle) alcalimetria, m jeren je luži, Laugengradbestim m ung alcalitas, lužno svojstvo, osobina, alkalische E igenschaft alcaloides (alcaloideum ), alkaloid, lužac, A lkaloid alcanna, alkanin korijen, kana, knä, rote O chsenw urzel alcaptonuria, m ok renje alkaptona, A lcaptonharnen alcenyla (alkenyla), trostruki alkoholni radikali, alkenlli, dreiw ertige A lkoholradikale alcohol, alkohol, W eingeist alcoholaturae, alkoholature, tinkture od svježih biljn ih česti, Tinkturen aus frischen. Pflanzenteilen alcoholicus, alkoholiean, alkoholisch» alkoholičar, pijanica, A lk oh olik er alcoholisare, alkoholizirati, isplaknjivan jem isitniti, präparieren alcoholisatus, alkoholiziran, ispklaknjivan jem isitnjen, fein v errieben und geschlem m t alcoholismus, alkoholizam, trovanje alkoholom, A lk oh olvergiftung, Trunksucht alcoholometrum, sprava za m jeren je alkohola, W eingeistm esser aldehyda, aldehidi, p roizvod i izm eđu alkohola i kiseline, A lk oh ol-s äu re-zw isch enprodu k te alectorolophus hirsutus, poljska zvonca (biljka), A ck erk lappertopf * U m oljavaju se kolege, đa svoje p rim jedbe i prijedloge dostavljaju pism eno uredništvu. LIJE Č N IČ K I V JE S N IK izlazi svakog 15. u m jesecu. Članovi Z bora liječnika dobivaju ga besplatno, dok p retplata za nečlanove iznosi D 200., za inozem stvo D 250., za đake D 100. za inozem stvo D P oleđ in i b roj sto ji D 25.. R ukop isi i svi d opisi šalju se na: Uredništvo i uprava Liječničkog Vjesnika, Zagreb, Šubičeva 9. T elefon Z aključak red a k cije svakog 1. u m jesecu. Članarina, p retplata i sve ostale novčane p o š iljk e šalju se Z boru liječnika, Zagreb, Šubičeva ul. 9. B ro j ček. računa pošt. šted ion ice , Zagreb. -Zbog redovi togdostav l janja lista molimo da nam se odmah točno javi svaka promjena boravišta Vlasnik i izdavač: Zbor liječnika H rvatske, Slavonije i M eđum urja u Zagrebu. Predstavnik i od govorni urednik dr. A n te Vuletić, Zagreb. Za štam pariju odgovara Ivan Ivankovič, Zagreb, Selska cesta br. 47. Tisak» T ipogra fije «d. d. Zagreb.

47 Dr. S. Cajkovac: (Orig. pag. 113). Ein Beitrag zur Frage der Beschädigung der Haare m it W asserstoffsuperoxyd. Aus einer Sum m e von 300 A ufnahm en über Elastizität und D ehnbarkeit der m enschlichen H aare, die an dem bekannten»d eford en«-a pparat aufgenom m en w urden, hat sich folgendes Bild ergeben: D ie m it W asserstoffsu peroxyd nicht präparierten Haare zeigten, w ie schon in einer A rbeit (Derm. Ztschr. Bd. 77 pag , 1938) ausgeführt wurde, im D urchschnitt drei Elastizitätszonen, und zw ar derart, dass am A n fang der D ehnung die Festigkeit am stärksten zum V orsch ein kom m t, d. h. die Dehnung fü r gleiche Belastung die kleinste ist. Dann folgt eine Zone m it stärkerer D ehnung fü r gleiche Belastung, um w ieder in eine Z on e schw äch erer D ehnung überzugehen. Bei cca 70%' aller untersuchten n ichtpräparierten H aare zeigte sich klar dasselbe B ild. A n einer G ruppe von cca 20 25%' derselben Haare sind fün f aufeinanderfolgende Elastizitätszonen w ahrzunehm en, w ogegen bei cca 5% überhaupt keine regelm ässige Folge zu konstatieren ist. V on den H aaren, die in B ezug auf die E inw irkung von Ha Oä untersucht w urden, haben w ir es m it v ie r G ruppen zu tun: zur G ruppe A gehören die unbehandelten, in die G ruppe B die m it 10%' Ha Oä durch eine Stunde behandelten, zur G ruppe C die m it 20%' und in die G ruppe D die m it 30% Hä O2, w ährend derselben Z eit behandelten Haare. D em gegenüber w irkte auf G ruppe E 10%' H» O2 zwei Stunden lang ein. G elöst w erden sollte die Frage, ob eine grössere K onzentration od er eine längere W irkung klein erer K onzentration stärker auf die Festigkeit der Haare einw irkt. D ie im Original beigegebene G raphika zeigen, dass jed e B ehandlung der Haare m it Hä O2 unbedingt die Festigkeit und die Elastizität derselben schädigt und schw ächt. A u ffa llen d ist, dass die m it Ha O2 behandelten Haare p erzentuell m ehr F älle aufzeigen, w o sich die Elastizitätszonen in 5 T eile scheiden, w ie das bei unbehandelten H aaren in 20 25% der Fälle vorkom m t. Daraus w äre zu folgern, dass die unbehandelten H aare, die ein solches B ild ergeben, jed enfalls als w eniger resistent, eventuell als beschädigt zu gelten haben. Die vorhin aufgew orfene Frage, ob eine kleinere K onzentration m it grösserer E inw irkungsdauer çd er eine grössere K onzentration k ürzere Z eit hindurch auf die Haare stärker schädigend w irkt, w ird dahin beantw ortet, dass w ie aus der beigegebenen T abelle k la r zu entnehm en ist die D auer der E inw irkung ausschlaggebend ist. Länge des G raphikons in m m 20,96 Dehnung in % 105,50 T ragfähigkeit in gr. 67,30 Dr. H. G janković: G ruppe B G ruppe E G ruppe C 10% 'H 2 O2 10% H 2 Oä 20% Hä O» 1 Stunde 2 Stunden 1 Stunde 21,61 22,40 110,45 111,80 60,60 65,00 (Orig. pag. 116). Das Blutbild nach M agenresektion wegen Ulkus und die sek. Anaem ien. Nach der heute schon vorhandenen um fangreichen Literatur über die A naem ien nach M agenresektionen, müsste man annehmen, dass alle w egen eines M agenzw ölffingerdarm geschwüres erfolgreich operierte K ranke, w enn sie nach jahrelangen Qualen durch die Operation endlich von ihrem G e schw ürsleiden b efreit w erden, einer neuen Erkrankung, der Anaem ie, für ihr ganzes L eben ausgeliefert seien. Dem ist zum G lück jed och nicht so, denn w enn sich auch A naem ien in den operierten Fällen nach einigen Jahren einstellen, sind diese erstens zum eist leich ten Grades* und zw eitens lassen sie sich alle durch m edikam entöse und organoterapeutische Mittel erfolgreich behandeln. A lle in der L iteratur beschriebenen Fälle von N achresektlonsanaem ien leichten oder schw ereren Grades sind keinesw egs ausreichend, einer strengen K ritik standzuhalten, denn in w enigen der publizierten A rbeiten w ird über das B lutbild v o r der O peration gesprochen. D ie über Anaem ien angegebenen Perzentzahlen divergieren w egen der verschieden hoch aufgestellten G renzen der Erythrocytenzahl und des Blutfarbstoffes so sehr, dass man dadurch zu keiner richtigen V orstellung über das w irk lich e Ausmass dieser späten N achresektionskom plikation kom m en kann. Ohne eines kontrolierten Blutbildes v o r der O peration, kann m an nicht über A naem ien nach dieser diskutieren. Verfasser untersuchte bei 154 M agenzw ölffingerdarm geschw ürskranken das B lutbild v o r der Operation und fand bei einer E rythrocythengrenze von 4, E und 90%' Hb in 51,94% der Fälle eine leich te A naem ie, was den auswärts angegebenen Zahlen über N achresektlonsanaem ien gleichkom m t. B ei entsprechend n iedrigerer Grenzzahl der roten B lutkörperchen (Z. B. 4 M il.), sinkt die Zahl dieser Anaem ien auf die H älfte. Sch w erere A naem ien (E rythrocythenzahl 3 Mil.) kom m en in 4,54% der v o r der O peration untersuchten B lutbilder vor. B ei 64 K ranken w urde das B lutbild am Tage nach der O peration ebenfalls untersucht. In w enigen Fällen (5) fand sich ein steiler A b fall der E rythrocythenzahl von 1 2 Mil., was auf eine akute, nach der O peration eingetretene Blutung deutet. D iese Anaem ien sind, der Operation, beziehungsw eise der operativen Technik zur Last zu buchen : m angelhafte Blutstillung an der A nastom ose oder am M agenstum pf nach der Schleim hautablösung bei der Auschaltungsresektion nach Finsterer). B ios in 25 Fällen gelang es, das B lutbild 1% Jahre nach der R esektion zu kontrolieren. D iese K on trole ergibt bei einer Erythrocythengrenze von 4 M illionen 4% hypochrom e A naem ien leichten Grades. Jedenfalls sind die Zahlen der untersuchten F älle absolut v iel zu gering und die B eobachtungszeit nach der Resektion viel zu kurz, um hieraus vorläu fig irgendw elch e defin itive Schlüsse in der Frage der N achresektionsanaem ien ziehen zu können. A u f keinen Fall aber sind die A naem ien nach der R esektion häufiger als v o r derselben und keinesfalls schw erer, denn in keinem der auf der K linik b e o bachten F ä lle w urde jem als, sei es eine schw erere h ypercrom e, oder eine perniziesaartige A naem ie gefunden. A uch die in der Literatur beschriebenen Fälle von perniziöser Anaem ie entpuppen sich als konstitutionell und hereditär belastet. Das P roblem der N achresektionsanaem ien steht in engster B eziehung m it dem P roblem»g eschw ürskrankheit«. Eine Lösung der ersten ist ohne Lösung des zw eiten undenkbar. A m Schluss seiner Ausführungen betont der Verfasser nochm als die um bedingte N otw endigkeit einer genauen Blutuntersuchung (Erythrocytenzahl) bei allen G eschw ürskranken v o r der Operation und eine einheitliche Feststellung der G renzzahl der roten B lu tkörperch en und des H äm oglobinperzentes, um Fehlern und falschen Schlyüssen beim B eurteilen des K ontrolblutbildes nach der O peration auszuweichen. (A. d. chir. Univ. Kl. in Zagreb, Vorst. Prof. Dr. J. Budisavljević). Dr. S ilv ije Novak: Orig. pag Gibt es eine diffuse haemorrhagische Nephritis luetischer Etiologie? (Ein kasuistischer Beitrag). Es w ird über einen F all berichtet, w o ein generalisiertes psoriasform e E xanthem beobachtet w urde m it allen Z eichen einer diffusen haem orrhagischen N ephritis. O bw ohl alle Reaktionen auf Lues negativ w aren, nahm man an, auf Grund Llj. Vjes.

48 156 des klinischen Bildes, eine Syphilis. Unter antiluetischer T herapie (N eosalvarsan + Bi) singen bald alle Sym ptom e der N ephritis, w ie auch des Exanthems zurück. Es blieb nur eine Restalbum inurie m it E rythrecyten. A u f Grund dieses Falles nim m t der V erfasser an, es kann in seltenen Fällen im frühen Stadium der Syphilis zu einer haem orrhagischen N ephritis luetischer E tiologie kom m en. (Aus der inneren Abteilung des Krankenhauses in Sušak; Chef-Arzt: Dr. S. Novak). Dr. F. Dražančić: (Orig. pag. 126) Ueber Schwangerschaftspolyneuritis. A u f G rund v o n zw ei Fällen v o n P olyneuritis gravidarum im 5. und 8. Schw angerschaftsm onat bespricht der V erfasser die hauptsächlichstem T h eorien über die Aetiolo<gie der Erkrankung. Das Schw inden der Sym ptom e auf Betabion m öchte der V erfasser nicht als sicheren Bew eis fü r die Richtigkeit der A u f fassung v o n d er Avitam inose, bzw. von d er H ypovitam inose als U rsache des Leidens ansehen. Zu dieser Stellungsmahme b e rechtigt ihn einerseits die Tatsache, dass gleich gute E rfolge auch dluirch andere M itteln erzielt wurden, andererseits dass B.-V itam in in unseren N ahrungs-m itteln rech t verbreitet ist. Ausserdem müsste man bei d er m angelhaften und einseitigen Ernährung der breiten Bevölkerum gsschichten in D alm atien öfters schw ere Schw angerschaftspolyneuritiden, als dies tatsächlich der Fall ist, antreffen. D ie zw ei erw ähnten Fälle sind dagegen die einzigen, w elch e der V erfasser w ähren d seiner 12 jährigen Tätigkeit an einem grossen M aterial des hiesigen Krankenhauses beobachten konnte. Trotz alledem sollte man in derartigen noch nicht sich er geklärten F ällen pathologischbiologisch er Prozesse, w ie es die Schw angerschaftspolyneuritis ist, nicht auf die V itam inbehandlung verzichten, da die Vitam ine sicher recht m annigfaltig in den Stoffw echsel einigreifen. Eine ungünstige W irkung auf die Schw angerschaft konnte im allgem einen durch die angewendete Therapie nicht festgestellt w erden. Beide v o m V erfasser behandelten Fälle gebaren am norm alen Schw anferschaftsende. Som it kann sich der V erfasser der A nsicht Stählers, nach w elch er ein Zusam m enhang zw ischen B.-Avitam inose und schw achen G eburtswehen, b e stünde, bzw. eine vorzeitige G eburt durch B.-Vitam in ausgelöst w erden könnte, nicht anschliessen. (A. d. gyn.-geburtsh. Abteilung d. Krankh. in Šibenik, Chefarzt: Dr. F. Dražančić). Dr. H. Freund: (Orig. pag. 128) Ueber die Beziehungen der Sprach- und Stimmheilkunde zur Neuro-Psychiatrie. W ährend die Phoniatrie enge Beziehungen zur O tolaryngologie aufw eist, ist die L ogopädie m ehr m it der N euro-p sychiatrie verwandt. D ennoch w eist auch die Phonatrie zahlreiche B e ziehungen zur N eurologie auf, z. B. das G ebiet der psychologischen Phonetik, der psychogenen Stim m störungen, der endokrin bedingten D ysphonien, sow ie der D ysphonien infolge R ecurrensparese. A uch die w ichtigste funktionelle Stim m störung, die Phonasthenie, ist zum T eil neurotisch bedingt. V on den Störungen der Sprache ist nur das sogenannte»organische 'Ham meln«abhängig von A nom alien des äusseren Sprachapparates. Sonst sind alle übrigen G ruppen Dysatrien, D ysphasien, funktionelle D yslalien und die L ogoneurosen abhängig von Störungen des Zentral-N ervensystem s, resp. von psychischen und intelektualen Faktoren. D ie Lehre von den Aphasien ist fü r beide D isziplinen von grösster Bedeutung. Z w isch en den beiden feindlichen A phasielagern, den strengen L okalisten und den V erfech tern der Sprache als»g anzheitsfunktion«, ist eine Synthese notw endig. Z w ischen den Störungen der S prachentw icklung beim K inde und den apathischen Störungen Erw achsener, bestehen in teressante Beziehungen. Das Studium der extrapyram idalen, Sprachstörungen w ird sow ohl v on Seiten der L ogopäden als auch der N eurologen betrieben und versp richt w ich tige A ufschlüsse über m anche bisher noch unbekannte F aktoren (T em pofaktor tez.), zu erbringen. W eitere Beziehungen erh ellen daraus, dass über S0% aller Logopathien, näm lich die Logoneurosen, auf konstitutionelle A nom alien des N ervensystem s, resp. d er P syche beruhen. D er bedeutendsten L ogoneurose, dem Stottern, w ird v on Seiten der N erologen noch nicht jenes Interesse entgegengebracht, das es seiner W ichtigkeit wegen verdient. In neuerer Z eit w ird auch die Sprache organischer N ervenund H irnkranker m ittels exp.-phonetischen M ethoden untersucht. v.chliesslich bilden auch psychische H ygiene und H eilpädagogik gem einsam e G ebiete dieser beiden engverw andten Disziplinen. KOLEGE Upozorujemo Vas, da prema zaključku redovite glavne godišnje skupštine od 28. siječnja 193. iznosi sveukupni godišnji prinos red. članova»zbora«: A: 180 n* u liječnike koji više praksu z a o v u g o d m u j q q U m za liječnike koji ne vrše praksu Godišnji se prinos može i u obrocima uplaćivati. Ako svaki kolega, koji nam duguje veću svotu, svakoga mjeseca bude uplaćivao na račun duga stanoviti iznos, ispuniti će svoju obavezu naprama Zboru Liječnika. KOLEGE VRŠITE SVOJU DUŽNOST! O d b o r Pretplaćujte»Medicinsku Biblioteku«! Za članove»zbora«pretplata na 6 svezaka Din 50.,

49 TRGOVAČKI OBLIK: Ilon-mast nalazi se u prodaji u manjim i većim tubama. Na njima se nalazi popis aplikacije u slogu, koji je za lajika nepojmljiv. Ilon-mast za čireve spada samo u ruke lekara. Mi je rezerviramo isključivo za lekara i ne pravimo za nju nikakve reklame med lajicima. Ilon-mast je sigurna i dobra. Vrlo mnogi lekari je upotrebljavaju dnevno već godinama i godinama u svoje potpuno zadovoljstvo. U 90 % sviju slučajeva îurunkula postane nož nepotreban. Ilon-mast ubrza ozdravljenje. Poprečno snižava nesposobnost za rad za 40 %. Ilon-mast brzo i tačno olakša bolove, je idealno sredstvo za decu kao i za pacijente koji se boje noža. Kod furunkula lica se ne može s ničim drugim zameniti te je neophodno potrebna. Ilon-mast je ekonomična: Lekari javljaju, da su sa samo jednom tubom lečili najedanput do 20 čireva i furunkula Jlmt-mast za nui» S A S T A V : Ilon-m ast za čireve je sintetičan preparat iz smola bogatih na kisiku, ekstrakata konifera, sa dodatkom karbolne kiseline (2 %) i podlogom za masti. INDIKACIJE: Sve piodermije i njihovo konzervativno lečenje. UČINAK I D EJSTVO: Ilion-mast za čireve je tipična mast, koja izvlači gnoj. Ona otvara gnojno ognjište te ga iščisti, ubrzava pa isto tako epiteliziranje i izdejstvuje, da se rana bez ružnih ožiljaka brzo i lepo pokrije s kožom. Ilon-mast isto tako brzo i promptno olakša svake bolove. NAČIN UPOTREBE: Kod čireva, upaljenih infiltrata i slično namažemo bolesno mesto 2 3 mm debelo, pokrijemo s jednostrukom gazom, preko nje pa položimo gutaperku ili billrothbatist tako, da svojom širinom prelazi nekoliko namazano mesto, krajeve pa prilepimo Leukoplastom zračno-tesno na kožu (princip vlažne ćelije). Prevez menjamo 1 2 puta dnevno. Te zatvorene pre-

50 veze pa također u mnogim slučajevima usled raznih lokalnih prepreka više puta ne možemo napraviti, U takvom slučaju napravimo prevez po vlastitom uviđevanju- Najčešće si pomažemo s običnim lakim prevezom (s gazom i zavojem), U takvim slučajevima je potrebno malo deblje i češće mazati, jer gaza dosta jako upija mast. Preporučuje se isto tako gazu najpre namazati s vazelinom, da postane nepropustna i da se upijanje umanji. Obično upotrebljavamo zatvoren prevez, dokle se čir ne otvori, zatim pređemo na lahak prevez- Posle očišćenja je više puta na mestu produženje lečenja s indiferentnim mastima (borvazelin i slično), naročito ako se posle očišćenja znaci upale ne izgube. Za retke slučajeve idijosinkrazije pa se nalazi u prometu i Ilon-mast bez karbolne kiseline, K OD H O RDEOLA namažemo trepavicu nekoliko puta dnevno sa staklenim štapićem, U oko mast ne sme doći, U U STIM A metnemo komadić namazane vate, koju s većim komadom vate dobro pokrijemo. Tragovi masti u pljuvački neka se ispljunu, jer inače lako nadraže stomak. KOD FURUNKULA U SLUHOVODU metnemo u njega lako i polagano komadić namazane vate, možemo pa isto tako mast malo pogreti u kašici te je ulijemo u uho, počekamo 5 minuta, te na to zatvorimo sluhovod s vatom. To ponavljamo dnevno. Svaki put pa najpre isperemo sluhovod s toplom vodom. FLEG M O N O ZN E AFEKCIJE pokrijemo s kompresom namočenom sa 70 % alkoholom i namazanom s Ilon-mašću. KO D GONOROJIČNIH EPIDIDIMITIDA mudo dobro namažemo, primerno vatiramo i suspenzorijum tesno pritegnemo. KOD GOLENIČNIH ULCERACIJA pokrijemo okolinu s cinkovom mašću. Kod dugotrajnog lečenja i kod prevelike osjetlivosti upotrebljavamo radije Ilon-mast bez karbolne kiseline. U PEDIJATRIČNOJ PRAKSI Ilon-mast nam vrlo dobro služi, jer brzo olakša bolove i prihrani nam inciziju. NEČISTE R A N E isperemo i pokrijemo s namazanom gazom; to po mogućnosti dva puta na dan obnovimo. UBOD IN SEK A TA: Dotično mesto natremo s Ilon-mašću. Eventuelno napravimo zatvoren prevez. POČETNE FURUNKULE KUPIRAM O takoreći sa sigurnošću, ako ih pokrijemo s komadićem Leukoplasta, na koji damo i kapljicu Ilon-masti; Leukoplast pustimo na mestu sve dotle, dokle furun- kul ne iščezne, KOD FURUNKULA N A LICU (USNICAMA), gde su incizije vrlo opasne, se Ilon- mast ne može s ničim drugim zameniti; bez ožiljaka, bez komplikacija najlepše se izleče ti opasni furunkuli!

51

52

53 NA OBALAMA NORVEŠKE love bakalare iz kojih se proizvodi riblje ulje svjetskog glasa. To ulje sadrži više vitamina A i D nego najveća količina mlijeka i maslaca, koju čovjek može pojesti u jedan dan. U norveškom m edicinalnom ribljem ulju nalaze se oba vitamina u najsavršenijoj razdiobi, pa je isključeno, da bi se jedan ili drugi mogao dati u prevelikoj dozi. Dijete, koje dobiva samo vitamin D, može se doduše osloboditi svog rahitisa, ali može unatoč tome oboliti zbog nedostatka vitamina A. Isto tako može štetovati i zdravlje odraslog čovjeka, ako mu se daje vitam in D a da mu nije potreban, dok mu naprotiv nedostaje vitam in A. U prirodi se vitam in D i vitam in A nalaze ob ično zajedno, a riblje je ulje njihovo prirodno vrelo. MNE&O NEMCIHALNOMILJE IUE je zbog svoje kakvoće na svjetskom glasu!

54 OPTOPHYLLIN diureticum cardiale Topivi teofilin-preparat bez žive Proizvodi jaku diurezu Proširuje snažno krvne sudove Dobro se podnosi. 0,24 g optophyllin u 10 ccm 20% glukoze za modernu strofantin-terapiju kod teške insuficijencije, gdje je potreban brz i energičan učinak, te inače po svim indikacijama digitalisa. R A V E D.D