Uzajamni odnosi zubarstva i opće medicine. Dr. Emil Weinstein i dr. Vaclav Jel i nek, Zagreb. Iz historije.

Transkript

1 LIJEČNIČKI VJESNIK GOD. 46. ZAGREB, DECEMBAR BROJ 12. Uzajamni odnosi zubarstva i opće medicine. Dr. Emil Weinstein i dr. Vaclav Jel i nek, Zagreb. A. Iz historije. Davno već se naslućivalo, da bolesti zubiju nijesu samo lokalne patološke pojave, nego da su u vezi sa patologijom ostalog tijela. Već je Galen razlikovao dvije vrsti karijesa, caries sicca, uslijed slabe prehrane i caries humida, uslijed preobilne prehrane. Jedan' i drugi nije dakle lokalne, nego opće somatične naravi. Marljivi zubar Pierre Fouchard (le Chirurgien dentiste, Paris 1728.) dovodi priljepčivost karijesa sa simetrijom u vezu i time je prepoznao onu još i danas premalo uvaženu lokalizaciju karijesa, koja je, čini se, centralnog porijetla. Neku vrst diskrasičnog ili konstitucionalnog naziranja o alveolarnoj pioreji imali su već prema koncu 18. stoljeća Jourdain i Bourdet. Tako je znameniti liječnik Benjamin Rush (Philadelphia) poznavao već u godini uske odnose bolesti zubiju i općih bolesti. Ista naziranja nalazimo i u starijim zubarskim udžbenicima, tako na primjer u Bunzerovom (Berlin, 1867.), u kojem je već naglašeno, kako je važno pravilno prosudjivanje bolesti zubiju za razumijevanje mnogih smetnja opće konstitucije. A u novije doba zavladalo je sve više mišljenje, da je usna šupljina izvor nekih općih bolesti, osobito tako zvane kriptogenetske sepse (Landgraf, Benda, Kaczorowski 1884., Müller, Berlin 1889., Pässler, Dresden 1909.). Spoznaja, da s jedne strane oboljenja u usnoj šupljini osobito zubiju i ostale organe mogu oštetiti, s druge strane, da fiziološke i patološke promjene različitih organa opet zubni sistem oštećuju, tek se je postepeno, gotovo evolucionistički razvila i prouzrokovala, da i liječnici, koji se ne bave zubarstvom posvećuju zubima sve veću pažnju. No gotovo revolucionarno razvio se u posljednje vrijeme prvi smjer tih uzajamnih odnosa, naime zamisao nastajanja najrazličitijih oboljenja uslijed bolesti zubiju, i to u nauci o tako zvanoj oralnoj sepsi i fokalnoj infekciji, koja se osobito iz Amerike propagirala. Budući da su ove nauke mnogo godina, osobito za vrijeme rata i poslije njega, do nedavno vladale dominantno mišljenjem osobito anglosaskog liječništva, pa dapače još i sada zauzimaju veliki prostor u zubarskoj literaturi, opravdano je to pitanje pobliže promotriti, pogotovo kad ono daleko prekoračuje specijalno polje zubarstva.

2 B. Pojam i narav oralne sepse (fokalne infekcije). Loridonski je internista Hunter, koji je na temelju desetgodišnjeg proučavanja skovao pojam oralne sepse ustvrdio, da je usna šupljina u stanovitim prilikama pravo leglo patogenih bakterija, te da ovo septičko stanje u usnoj šupljini ugrožava infekcijom ostali organizam. Njegovi su izvodi, publicirani usmeno i pismeno u Americi, bili vrlo alarmantni, te su upravo temeljem potresli ponositu zgradu američkog zubarstva. On je plombe, krune, mostove i proteze, koje su sagradjene na bolesnim zubima, nazvao zlatnim mauzoleumom na infekcioznoj masi, ustvrdio, da nešto slična na čitavom polju opće medicine ne postoji, te da su najteža oboljenja posljedica zubarstva ove vrsti, koje je nazvao septičkim zubarstvom. Provocirani Hunterovim tvrdnjama ispitali su ponajprije kliničar Billings (Chicago), bakteriolog Rosenow (Rochester), kirurg Mayo, napokon Hartzel i Henrici njegovu teoriju i izgradili nauku o fokalnoj infekciji dalje. Oni pod tim pojmom razumijevaju omedjene dijelove tkiva u organizmu, koji su puni manje ili veće množine živih i virulentnih patogenih mikroorganizama, (Thjötta, Kristiania: o fokalnoj infekciji i t. d. Viertelj. f. Z strana 66.). Budući da latinska riječ focus znači ognjište (žarište), treba fokalnu infekciju već etimološki shvatiti kao ognjišnu infekciju (Herdinfektion), koja proizlazi iz nekog ognjišta bakterija u tijelu. Po tome su osobito mrtvi zubi (pulpless theet), to jest zubi, kojima je ili pulpa obamrla uslijed karijesa i pulpitide, ili kojima je uslijed terapeutskih mjera umjetno pulpa uinrtvena, vrela infekcije, iz kojih neprestano dospijevaju bakterije ili njihovi toksini po krvnom ili limfnom putu u tijelo, prouzrokujući tako najrazličitija, osobito potajna kronička oboljenja, kojima ne možemo naći drukčije razjašnjenje. Osim oboljenja tonzila i nosnih nuzšupljina jesu gnojne upale zubnog mesa, a osobito patološke promjene na vršku korjena zubiju navodno glavni uzroci tih različitih infekcija. Inficira ii se tkivo oko vrška zubnog korjena sa bakterijama, koje se nalaze u obamrloj ili umrtvenoj pulpi, nastaje u periapikalnom tkivu kao reakcija, ponajprije infiltrat, a kasnije granulaciono tkivo. Ovi su granulomi u smislu nauke o fokalnoj infekciji, isto takova ognjišta infekcije, koja su tim opasnija, što prave malo ili nikakvih simptoma, te tako gotovo neopazice škode organizmu. Opasnost ove potajnosti povećava i mnogobrojnost tih promjena. Billings našao je periapikalne granulome kod 87'5% svih punjenih korjena, a Rose now dapače kod 95% od zubiju sa liječenim korjenima. Kao posljedica tih fokalnih infekcija ne nastaju samo razni purulentni procesi, koji se mogu nazvati kirurškom sepsom, nego i veliki broj internih oboljenja, akutna i kronična, koja bi se po Thjötti mogla označiti kao medicinska sepsa. Takva su oboljenja navodno: a) akutna: Polyarthritis i endocarditis rheumatica, myocarditis, pericarditis, pleuritis, nephritis acuta, appendicitis, cholecystitis, pancreatitis, erythema nodosum, herpes, iridocyclitis, thyreoiditis, osteomyelitis. b) kronična: arthritis chron., nephritis chron., ulcera ventriculi i duodeni, endocarditis chron. (lenta), neuralgia, neurasthenia, chorea, psychosae i t. d. Izjave nekih amerikanskih autora pokazuju obujam ovog pokreta i najbolje ga karakteriziraju. Tako na primjer misli internista O si er, da ništa nije za profilaksu tako važno, kao higijena ustiju i održanje zubiju na životu; kirurg Mayo

3 613 naglašuje, da profilaktička medicina od zubarstva očekuje svoj napredak; psihijatar Cotton (direktor bolnice za umobolne u Trentonu U. S. A.) saopćuje, da je 25% svih psihoza prouzročeno od bolesnih zubiju i inficiranih tonzila; fiziolog i kemičar Fischer napisao je u svojoj vrlo poznatoj radnji o infekcijama i oboljenjima usne šupljine (1921.): Izvor kroničnih infekcija,, koje su u najviše slučajeva uzrok smrti sviju ljudi, nalazi se u usnoj šupljini. Napokon tvrdi Osborne odvažno, da je odluka zubara o vrsti liječenja zuba odsudna za dugi ili kratki život pacijenta. Znanstveni temelji nauke o oralnoj sepsi i fokalnoj infekciji. Pokušat ćemo znanstvene temelje oralne sepse i fokalne infekcije u kratko skicirati. Neki tvrde, da su oba pojma sinonimi, dok drugi označuju fokalnu infekciju općenitijim pojmom, naglasujući, da i izvan usne šupljine ima mnogih ognjišta infekcije. Obe teorije temelje na mnogobrojnim bakteriološkim pokusima i dugotrajnim pokusima na životinjama (više od 2 decenija), a rezultat im je u glavnom ovaj: (Pobliže o historijatu i detaljima ovih istraživanja saopćuju medju ostalima Thjötta, Weber. D. Z. f. Z br. 9. i Allerhand Z. f. Stom br. 1. i 2.) 1. Usna šupljina kaorasplodište bakterija. U usnoj šupljini nalaze se najrazličitije vrste mikroorganizama služeći se njenom toplinom, vlagom, mnogobrojnim skrovištima, kriptama i osobito zgodnim hranjivim materijalom, koji se u svako vrijeme u ustima nalazi. Ti su mikroorganizmi pretežno saprofiti, no ima ih i vrlo patogenih. Od ovih posljednjih najviše ima koka (strepto-, stafilo- i pneumokoka, mikrococcus catarrhalis itd ) a ima i bacila (difterije i tuberkuloze). Medju svima je streptococcus viridans najvažniji za fokalnu infekciju. Dok zdrava sluznica usne šupljine kraj svoje punokrvnosti uništava u kratko vrijeme bakterije (leukocitozom i bakteriolizom) nalazimo u bolesnim zubima, pače i kraj žive pulpe u 46% karijoznih i pioroičnih zubiju patogenih mikroorganizama, a mrtvi zubi bez pulpe, kao tkivo umanjenog vitaliteta, pogotovo su idealno rasplodište za mikroorganizme. 2. Raširi van je i patogeno djelovanje mikroorganizama iz ustiju. Mikroorganizmi, koji se nalaze u infekcionim ognjištima usne šupljine (u ka'vitetima karijesa, u prostoru pulpe, u granulomima na vršku korjena) raširuju se i djeluju po Rosenowu po dvima zakonima. Prvi je zakon elektivne lokalizacije, koji se temelji na različitom specifičnom afinitetu različitih vrsta (Stamm) streptokoka prema posve odredjenom tkivu. Drugi je zakon označen permutabilitetom (transmutabilitetom) mikroorganizama, koji pripadaju skupini streptokoka-pneumokoka t. j. sposobnošću preobražavanja uslijed mijenjanja životnih uslova. Tako se n. pr. slabije virulentni streptococcus viridans preobražava u jače virulentnog pneumokoka. Spomenut ćemo nekoliko važnih rezultata Rosenowih pokusa. Streptokoki iz ulcus ventriculi, parotitide, endokarditide, apendicitide, holecistitide, injicirani pokusnoj životinji, uzrokovali su kod njih sasma ista oboljenja, kao kod pacijenata, od kojih su uzeti. Dapače i mikroorganizmi iz usne šupljine (iz granuloma na vršku korjena, sa tonzile, iz gnoja alveolarne pioreje) pacijenata oboljelih od apendicitide, holecistitide, miozitide, pače od aritmije srca prouzrokovali su kod pokusnih životinja ista oboljenja. Posljedice u praksi. Još dalekosežnije nego ovi teoretski zaključci bijahu njihove posljedice u praksi za čitavu medicinu, a osobito za zubarstvo. Pravom amerikanskom

4 614 tvrdokornošću povučene su iz njih skrajnje konzekvencije i zahtjevala se bezuvjetna profilaktička ekstrakcija sviju zubiju i korjena sa mrtvom pulpom, iza toga kiretaža alveole, a napokon eventualno i trepanacija facialne alveolarne lamele. Fischer pače ne dozvoljava niti umjetno (kurativno) usmrćenje pulpe, za koje u osmom dijelu svoje poznate radnje veli, da je zahvat, koji se ne razlikuje mnogo od zločina, budući da je svaki mrtvi zub u najboljem slučaju samo sterilni, a obično i inficirani sekvestar. On je protivnik resekcije vrška korjena, jer da ta operacija sliči mrcvarenju inficiranog zgloba i protivi se svakom postavljanju kruna i mostova, koji da osobito pomažu sepsi, te dozvoljava samo proteze, koje se mogu izvaditi. Velika znanstvena propaganda američkih autora, poduprta ogromnim ilustriranim djelima (znatnih liječničkih udruženja) o oralnoj sepsi, prouzrokovala je n. pr. da su se osiguravajuća društva usprotivila preuzeti osiguranje nekoga, koji si ne bi dao rentgenološki pregledati obje čeljusti i iza toga dao izvaditi sve zube i korjene sa granulomima; nadalje da su praktični liječnici odbijali liječenje svakog bolesnika, koji si nije prije dao sve mrtve zube ekstrahirati, a napokon, da su zubari svakog bolesnika upozoravali na najmanje infekcijono ognjište, e da ne bi kasnije bili odgovorni za kakovu posljedicu oralne sepse. Dapače nijesu više, kako Gysi spominje, u znamenitoj zubarskoj školi u Minesotti bili Studenti poučavani o liječenju zubiju s nekrotičnom pulpom ili dapače o postavljanju kruna na njih. 1 u ostalim granama medicine upotrebljavali su dalekosežne ekstrakcije zubiju ne samo kao profilaktično, nego i kao terapeutsko sredstvo. Već prije spomenuti psihijatar Cotton javlja, da je izlječivost psihoza iza ekstrakcije mrtvih zuba za polovicu narasla (od po prilici 40% na 80%). Isti začudni uspjesi javljaju se iz ostalih struka, tako izliječenje nefritide, poliartritide, aritmije srca, pareza i t. d. poslije radikalnih ekstrakcija mrtvih zubiju i odstranjenja loše postavljenih mostova. No i europejski autori sviju zemalja počeše se zabavljati tom začudnom naukom o oralnoi sepsi, te ju ispitivati i kontrolirati; tako na pr. Švicari Müller, Gysi, Francuzi Tellier, Beyssac, Robles, Austrijanci Falta, Gottlieb, Weiser, Nijemci Becker, Majut, Weber, Belgijanac All eyes, Norvežani Thjötta, Ottesen, Poljak Allerhand, Čeh Ort i mnogi drugi. Ogromne posljedice te nauke značile su naime posvemašnji preokret naših dosadašnjih iskustava i metoda, koje su konzekventno išle za tim, svaki zub do skrajne granice mogućnosti zadržati, značile su uz to još i najodlučnije odbijanje svih sistema fiksnih proteza, kruna i mostova, koji su dugo godina ljudima i kosmetski i funkcionalno najbolje poslužili. Potvrde i prigovori. Da se podupre ova teorija pozivali su se autori i na razna diagnostička pomoćna sredstva, da time dokažu opasnost oralne sepse po organizam, tako 1. na sliku krvi, 2. na pretragu mokraće, 3. na reakciju poslije autovakcinacije (iz gnoja granuloma na vršku korjena ili alveolarne pioreje). Sve to nije imalo jasne i jednako valjane rezultate. Dok je princip permutabiliteta potvrdjen i od drugih autora (Kuczynski, Berlin), to su Rosenowovi pokusi na životinjama pokazali djelomično pozitivne a djelomično posve negativne rezultate: Negativne rezultate

5 615 tih pokusa javljaju osobito Amerikanci Rickert i još drugi istraživaoci sa Rockefellerovog instituta* Kritičari nauke o fokalnoj infekciji tvrde s pravom, da su granulomi vrška korjena, kojima se pripisuje tako opasno djelovanje, zapravo zaštitno sredstvo (kao filter), kojim se organizam zaštićuje od mikroorganizama, koji se nalaze u mrtvim zubima. Nadalje naglašuju, da su ovi granulomi često dugo vremena bez ikakve reakcije i posljedica, tim više, što oni mnogo puta ne sadržavaju nikakovih patogenih mikroorganizama, kako je to i Belgijanac Christophe u Revue beige de Stom i dokazao. Pa sve da granulomi kasnije uslijed degeneracije izgube svoj zaštitni karakter i da prouzrokuju apscese i fistule, to nam resekcija vrška korjena (apikoektomija) služi ne samo zato, da se njome odstrani vrelo infekcije, nego i da spasimo zub. Dalje je dokazano kritički, da mrtvi zubi s eksaktno punjenim korjenom nijesu ni najmanje opasni po čitavi organizam. Pače je histološki dokazano, da poslije apikoektomije nastaju oko reseciranog korjena nove norlvialne naslage kosti (Brophy, Euler D. M. f. Z br. 11. Bauer.). Isto tako naglašuje Pordes kao izvrsni poznavalac dentalne rentgenologije, da se periapikalni procesi i tako zvane rezorpcije velikog i malog obujma često samo sasvim slučajno nalaze kod rentgenskih snimka, da ne prave nikakvih poteškoća i da mnogo puta nemaju ni akutnog stadija. Usprkos tih tvrdnja ipak dopušta Pordes, da u. slučaju neke druge interkurentne hematogene infekcije (kao na pr. kod gripe, tifusa, bronhitide, angine) mogu ovi latentni depoi infekcije izgubiti svoj nedužni karakter i naškoditi organizmu (Z. f. St br. 10). Najviše se diskutiralo o nauci o oralnoj sepsi naravno u Americi, gdje je na pr. u Dental Cosmos izašlo 60 radnja o tome, te su i tamo mnoge njene točke pobite ili oslabljene. Tako je Rickert dokazao, da veliki procenat tako zvanih mrtvih zubi uopće nema patoloških mikroorganizama, Brophy opet pokazuje, da zubi i nakon ekstrakcije ili nekroze pulpe ipak ostaju u vitalnom sastavu s okolinom, budući da je periodont matriks zubnog cementa; drugi se pozivaju na imunitet organizma, koji je u stanju zapriječiti infekciju i ako se u zubima nalaze ognjišta patogenih bakterija. Snyder, Grieves naglašuju maleni broj infekcija, koje bi bile sigurno dentalnog izvora i maleni procenat izliječenja iza terapeutskih ekstrakcija kod raznih oboljenja i t. d. Svim ovim prigovorima stavljali su opet drugi protuprigovore. No razglabanje ovih predaleko bi nas odvelo. Sigurno je to, kako proizlazi iz publikacije američkih liječnika (prof. Prinz, Philadelphia), daje čitavi taj pokret za fokalnu infekciju već i medju anglosaskim liječnicima znatno oslabio. Tako na pr. Tell ier priopćuje, da se još samo jedan dio američkih liječnika drži ekstremnog stanovišta, da svaki zub bez pulpe valja ekstrahirati, drugi dio, da konzervira već ne inficirane zube bez pulpe, treći, da puni pače i korjene zubiju, kojima je pulpa bila inficirana. Z a k l j u č a k. I ako većina, osobito europejskih kritičara nauke o fokalnoj infekciji misle, da su američki autori stvorili predalekosežne zaključke iz svojih * Kad je već ova radnja bila gotova,.izišlo je u M ünchener m. W. br od prof. Schottmüllera interesantno predavanje na 10. skupu njem ačkog udruženja za m ikrobiologiju, u kojem autor odgovara na tvrdnju Gotschlicha i Kuczynskog o perm utabilitetu steptokoka. T vrdi, da nakon 25-godišnjeg rada kao bakteriolog i kliničar dolazi do rezultata, da uporabom uobičajenih i m anje uobičajenih hranjivih podloga mogu se postići razne osebine rastenja bakterija (W achstum seigentüm lichkeiten), ali da nauka o specifičnosti patogenih bakterija nepokolebivo i čvrsto stoji dalje.

6 616 teoretskih pokusa, da se ovi zaključci često temelje na pojedinima, često nejasnim oboljenjima i ozdravljenjima (Becker), nadalje, da se vrlo često vitalni kontakt izmedju rezultata istraživanja s jedne strane i kliničke zbilje s druge strane ne da opaziti (W eiser), te da se utjecaj mrtvih zubi na organizam precijenjuje, a naravna obranbena snaga tijela prema oralnoj infekciji potcijenjuje, to se svi autori slažu u tome, da se infekcija iz bolesnih zubiju ne može negirati, nadalje da mnogobrojni saprofiti u ustima pod stanovitim prilikama mogu postati patogeni, a patogeni mikroorganizmi, da postaju virulentniji i tako čitavom organizmu manje više naškoditi mogu, a prema tomu se sada naročito radi još o ste pen u toga oralno septičkog upliva na ostali organizam i o načinu, kako bi se taj upliv mogao spriječiti. Svakako je važna posljedica čitavog ovog alarma, da su zubari opet ozbiljno upozoreni, kako je važna asepsa kod svih, a osobito operativnih pothvata u ustima, te da je baš njima predano u ruke najjače pružje protiv oralne sepse t. j. asepse i eksaktno punjenje korjena. Isto tako potvrdjena je opet i pred ostalim liječnicima i čitavom javnosti velika važnost njege zubiju, higijene ustiju i značenje dobro izgra djenih i postavljenih umjetnih zubiju. No sva pitanja oralne sepse i fokalne infekcije još nijesu riješena te očekuju daljnja istraživanja i osobito točna klinička razmatranja. Za speci alnu zubarsku praksu treba da se odijeli suština i posljedice uže čisto dentalne sepse t. j. infekcioni utjecaj bolesnih zubiju (karijes, periapikalni procesi, alveolarna pioreja) od utjecaja, koji izvršuju ognjišta u tonzilama i nuzšupljinama nosa. U razmatranjima naprijed razglabali smo pitanja, koja su ovisna o oralnoj sepsi i fokalnoj infekciji, nešto opširnije obzirom na važnost, koja im se podaje s ove i s one strane oceana. Kraj toga ne smijemo zaboraviti, da patogeni utjecaj, koji proizlazi od zubnog sistema, nema uvijek značaj infekcije. Putevi, po kojima utječu bolesni zubi na ostale organe, a osobito oni obratnog utjecaja t. j. uslijed oboljenja organa na zube, često nijesu septičke i infekciozne naravi, nego reflektorne,' trofičke, kemičke, autotoksičke, konstitucionalne, diskrasične i unutarnjo-sekretorne, pače neki su kauzalni odnosi i ako zapaženi, još ostali neprotumačeni. Ako dakle želimo razglabati pitanje odnosa usne šupljine i pstalog tijela, morali bismo biti mnogo širi, nego što je to pojam oralne sepse i fokalne infekcije, te naglasiti kod raznih općih oboljenja i oboljenje sistema oralni (den tal ni) izvor (Genesis) i oralno (dental no) djelovanje (Efekt). Ovi razni izmjenični odnosi sadržajem su mnogih rasprava, monografija, referata, osobito pak velike radnje u 2 sveska Dr. Juliusa Mischa, Berlin (Lehrbuch der Grenzgebiete der Medizin und Zahnheilkunde). Budući da je ovom publikacijom u većini referata samo općenito javljeno, a njihov je sadržaj i za liječnika, koji nije zubar, od zamašaja, pokušat ćemo barem u glavnim crtama prikazati njihov sadržaj, i to više u obliku nabrajanja fakta. C. Prikaz svih izmjeničnih odnosa zubnog sistema i ostalog organizma, osobito onih, koji nijesu u vezi s oralnom sepsom. I. Unutarnja sekrecija i zubni sistem. a) Glandula thyreoidea: Veza izmedju strume i karijesa (Go l d mann). b) Hypophysis: Hipofunkcija prouzrokuje smetnje u denticiji, hiperfunkcija opet promjene na čeljusnim kostima (malokluzija).

7 617 c) Glandulae parathyreoideae: Prouzrokuju, kao regulatori, izmjene kalcija, kad su insuficientne, defekte cakline. d) Thymus: Kod starijih individua prouzrokuje perzistencija često naglu smrt u narkozi, a uslijed prerane atrofije rano ispadanje mliječnih zubiju (u 4. god. života). e) Spolne žlijezde: Rana seksualna zrelost prouzrokuje ranu denticiju. i II. Bolesti izmjene tvari i krvnog sistema. a) Kod diabetesa: Gingivitis, glossitis, stomatitis, manjkava salivacija, brzo nastupanje i širenje karijesa (uslijed djelovanja mliječne kiseline, koja se stvara vrijenjem šećera u ustima?), teški dekubitus u ustima uslijed proteza, koje inače dobro pristaju. b)kod bolesti bubrega: Opasna krvarenja nakon ekstrakcije uslijed staza i hipertonije (P e irc e - Kirke). c) Diathesis uratica: Važan po nekim autorima i jedini uzrok alveolarne pioreje, zatim klimavost i ispadanje inače zdravih zubiju, te razni klinasti defekti (Keildefekte). d) Anaemia perniciosa: Kao rani simptom nalazimo tako zvanu periodičnu ranjavost sluznice u ustima i ragade u uglovima usnica (S c h u mann). e) Leukaemia: Rani simptom su hemoragije iz gingive, kasnije nalazimo limfatična odebljanja na gingivi, jeziku i nepcu. f) Rachitis: O njenom utjecaju na zubni sistem toliko je več napisano, da ga treba ovdje samo spomenuti. III. Infekciozne bolesti. a) Influenca: prouzrokuje pulpitide (hematogena infekcija), alveolarne apscese kraj intaktne pulpe, osteomyelitis čeljusti, stomatitis ulcerosa sa povišenom temperaturom (katkad jedini simptom influence). b) Typhus: Žestoka zubobolja bez lokalnog uzroka, lezije cakline, brzo progredijentna karijes. c) T u b e r k u l o s i s : Karijes je često ulaz infekciji za Kochov bacil, osobito u djetinje doba (bakteriološki dokazana perioodontitis tuberculosa), a kao posljedica infekcije tuberkuloza žlijezda na vratu, zatim infekcija traheo-bronhijalnih i mezenterijalnih žlijezda. d) Sepsis lenta: Kao specijalnu posljedicu oralne sepse treba spomenuti endocarditis lenta (sepsis lenta), koju je najprije opisao Schottmüller, a kasnije i drugi. Glavni joj je nalaz endocarditis i tumor lienis, kasnije i infarkti u raznim organima. Interesantno je ozdravljenje jednog teškog slučaja, koji je trajao tri mjeseca, nakon ekstrakcije dvaju molara s paradentalnim apscesima (na odjelenju prof. Falte, Wien). e) Osim ovih spomenutih prouzrokuju gotovo sve akutne i kronične infekciozne bolesti (od prvih: akutni egzantemi, od drugih osobito lues) patološke promjene u usnoj šupljini. Često nalaze se baš u ustima prvi ili najraniji simptomi ovih oboljenja, katkada kao i jedini njihovi simptomi. Osobito važno je za zubara točno poznavanje primarnih, sekundarnih i tercijarnih simptoma sifilisa u ustima, koji katkada nastupaju u nedužnom obliku na pr. kao ragade, a ipak su vrlo opasne za infekciju. Od luetičkih promjena na zubima i okolini poznate su specifične pulpitide, luetičko ispadanje zubiju, hipertrofičke gingivitide, periostitis i ostitis obih čeljusti.

8 618 IV. Želudac, crijevo i zubi. U probavnom kanalu nastaju bolesti uslijed manjkavog kosanja hrane zbog pomanjkanja ili oboljenja zubiju, zatim uslijed importa bakterija iz bolesnih zubiju. V. Živčana oboljenja. a) Poslije ekstrakcija zapažene su: pareze facijalisa i trigeminusa, prvi nastup do onda latentne epilepsije (Gowers), osobito pak histeričke anestezije, grčevi, paralize, ankiioza čeljusti, i to ne samo nakon ekstrakcija već i nakon drugih terapeutskih pothvata u ustima. b) Tabes: Tabične osteopatije čeljusti, spontano-bezbolno ispadanje inače zdravih zubiju, napadna neosjetljivost dentina, pulpe, periosta, a prema tome: bezbolno plombiranje i vadjenje zubiju (rani simptom tabesa!), tabična ulcera sluznice usta, izdašna atrofija alveola, spontani prelom čeljusti (Müller, Marburg V. 1. F. Z br. 4.). c) Akromegalia: kao jedan od prvih simptoma vidimo, da se zubi obiju čeljusti više ne podudaraju. d) Bulbar na paraliza: Često nastupaju prvi njeni simptomi baš u području nerva usne šupljine. e) Syringomielia: parestezije, anestezije sluznice usta. f) Multipla skleroza: Stalno drhtanje mišića laloka; u pojedinim slučajevima se vidi, kako su uslijed toga zubi tipično izglodani. g) Trigeminus neuralgija: centralnog porijetla, koja se tumači kao zubobolja, dolazi kod tabesa, multiple skleroze, progresivne paralize, histerije i cerebrospinalnog luesa. VI. Koža i zubi. a) Neki tvrde, da su alopecia areata i diffusa uzrokovane oboljenjima zubiju (uslijed reflektornog podražaja vlasišta putem trigeminusa). b) Egzantemi (Arzneiexantheme) opaženi su poslije upotrebe kokaina u ustima, herpes zoster poslije upotrebe arzena, a ekcemi uslijed loše zatvorenih umetaka jetkih pasta (Aetzpaste). c) Aktinomikoza: Kao ulaz služe uzročniku vrlo često kariozni zubi. d) Dentalnoj genezi pripisuje se po Robertsu i Semonu: urticaria, erythema multiforme i nodosum, lupus erythematodes, lichen planus, impetigo herpetiformis i to kao alergička reakcija kože na podražaj bakterija u krvi, koje su oralno-septičkog izvora. (Publikovana su navodno poboljšanja i dapače i ozdravljenja od ovih oboljenja nakon'liječenja zubiju). VII. Ginekologija i zubarstvo. 1. U graviditetu: a) Povećana osjetljivost prema adrenalinu (Chrisofo 1etti). b) Uslijed hiperfunkcije hipofize: povećanje gornje čeljusti (posljedica je diasthema), zatim i povećanje donje čeljusti sa posljedicom tnalokluzije. c) Dentin mijenja boju analogno chloasma uterinum na koži. d) Boli u inače zdravim zubima (odontalgije) jesu po Bumm u rani simptom graviditeta; uzrok im je autointoksikacija, kongestija ili pojačani interdentalni tlak (May, C. B. f. Z. br. 4. g ) 2. Za vrijeme menstruacije opažaju se stomatitide (aphthosa), boli u neznatno karioznim zubima ili u plombiranim, koji su inače bez reakcije, hiperestezije dentina, te gingivalna krvarenja kao vikariirajući menses.

9 Uslijed velike važnosti šeptičkog stanja usne šupljine kao izvor infekcije za gravidne i rodilje zahtjeva se danas općenito, sasvim protivno prijašnim predrasudama, sistematsko liječenje zubiju za graviditeta. V I11. Nos, ždrijelo i zubi. a) Smetanje disanja kroz nos isto je kao i hiperplazija limfatičnog luka nosa najčešći uzrok 1. deformacijama čeljusti, 2. anomalijama okluzije zubnih redova. b) Dentogenog su izvora često kronički katari nosne šupljine, sinusitis maxillaris, kronički empijem u antru, a osobito često su bolesni zubi uzrokom kroničkoj tonzilitidi. IX. Uši i zubi. 1. Pulpitis gornjih molara prouzrokuje: hemoragičku eksudaciju u cavum tympani (Haug), otitis media suppur. (Bennet) uslijed infekcije mikroorganizmima iz bolesnih zubiju kroz tubu Eustachii (Biehl, Z. f. St. br ). 2. Otalgia nervosa nastaje uslijed različitih afekcija zubnog mesa i apikalnih apscesa, te uslijed gangraena pulpae kraj zatvorenog cavutn pulpae. 3. Dentalnog su izvora često još i šumovi u ušima. X. O ko i zubi. Oboljenja zubiju prouzrokuju ili produžuju: a) Conjunctivitis eczematosa (phlyctenulosa, lymphatica) osobito uslijed granuloma gornjih očnjaka. b) Keratitide i ulcera corneae (Schwabe). c) Dakryocystitis (Lampert). d) Periostitis orbitalis (Bischop). e) Orbitalne flegmone (Bide, Pagenstecher), f) Iritis, cyklitis, rjedje chorioiditis, neuritis optica (Hi l l em an s) i paralizu očne muskulature. (Duttrow). XI. Infekcija iz usne šupljine prema izvana. a) putem kontaktne infekcije. Prenašanjem rukama ili predmetima uzrokuju se gnojni procesi na koži, onihije i paronihije (Jellinek), zatim gnojne infekcije genitalnih organa intra partum et puerperium. b) putem infekcije kapij icama (Tröpfcheninfektion) kod govorenja kašljanja, kihanja raširuju se iz ustiju osim Kochovog bacila još i mnogi drugi patogeni mikroorganizmi, osobito uzročnici gnojenja, koji su za rane opasni. Zato se pravom zahtjeva od liječnika, personala, a osobito od babica stroga higijena usne šupljine, dok kirurzi za vrijeme operacije nose zaklon od mula pred ustima i nosom (Rosenow, Königsberg, Z. f. St. br ). Savim ispravno kaže dakle May: Usna je šupljina sa njezinim mnogim organima i njenim različitim patološkim pojavama gotovo medju svim anatomskim regijama tijela zajedničko stjecište sviju medicinskih disciplina. Nije daleko još vrijeme, kad su se na pr. kirurgijom bavile osobe, koje nijesu bile liječnici (Steinschneider, Starstecher, felčeri i patroni kirurgije). No od felčera do modernog kirurga isti je daleki put, kao od brijača na sajmu, koji vadi zube (marktfahrender Zahnbrecher) do modernog zubara.

10 Kako razabiremo iz povjesti i memoara, još je carica Josefina, supruga moćnog Napoleona, obilazila svijetom sa crnim zubima i ružnim korjenima, dakle pred 120 godina bilo je nemoguće nadomjestiti ružne i bolesne zube carici, što je danas omogućeno svakom čovjeku. No moderno zubarstvo nije više upućeno samo na ekstrahiranje, plom biranje, namještanje i regulaciju zubiju. Kirurgija zauzima danas već sve veći prostor u zubariji. Najvažniji su kirurški zahvati u zubarstvu: Resekcija vrška korjena, replantacija, odstranjenje zubiju i korjena dlijetom, koji se ne mogu kliješti ma izvaditi, vadjenje sekvestara, apscesi, flegmone, frakture čeljusti, zubne ciste, napokon i operativno liječenje alveolarne pioreje ili po Youngerovoj metodi (odstranjenje konkremenata, granulacija i nekrotičkih dijelova kostiju) ili po t. zv. radikalno kirurškoj metodi po N eum ann-w in d m an n u.* ) No i ove operacije nijesu danas više izričita domena zubara kliničara i zubnih kirurga, nego se sve više raširuju medju praktične zubare. Neke od njih, kao apikoektomiju, pravi danas svaki moderni zubar. Asepsa i anestezija (narkoza). Samo se po sebi. razumije, da anesteziranje, koje je potrebno kod kirurških zahvata i jednostavnih ekstrakcija, i to lokalna kao i provodna anestezija, zahtjevaju dobro poznavanje nauke o asepsi i topografske anatomije. Osobito pak zahtjeva upotrebljavanje anestezije u ustima kod različitih bolesti (anemija, inanicija, vitium cordis, myocarditis, atheromatosis, hipertonija, nephritis, graviditet, eventualno i konstitucionalne anomalije) dobro poznavanje tih bolesti, da se na pr. umanjivanjem doze anestetikuma, ispuštanjem adrenalina ili čitave anestezije uopće zapriječe teške komplikacije, a eventualno i smrtni slučajevi. Još u većoj mjeri vrijede naprijed spomenute kautele za opću narkozu (chloraethyl, bromaethyl, aether, oxydul dušika). Neka nam bude još dozvoljeno, da se u kratko taknemo pitanja diagnostičke i terapeutske tehnike opće medicine u službi zubarstva. Kao u svakoj drugoj grani opće medicine upotrebljavaju se i u zubarstvu sve više pomoćne medicinske znanosti. Sva sredstva i kliničke diagnostike i t rapeutske tehnike već služe danas modernom zubarstvu. Izmedju svih najvažnija je rentgenologija, kao nenadoknadivo orudje zubara. Ona se upotrebljava: za diagnostiku periodontitide, periapikalnih procesa (rarefikacije kosti, granuloma, apscesa, cista), tumora, gnojenja nuzšupljina, prosudjivanje mogućnosti resekcije vrška korjena i njenog uspjeha, kod ozljeda čeljusti, paradentoza, frakturiranih korjena,.retiniranih zubiju, te za prosudjivanje zubiju i korjena, da li su sposobni za stupove kruna i mostova i t. d. Pordes (Wien, Z. f. St II.) jasno je fiksirao indikacije za r e n tg e n o t e r ap iju, koju može naravno samo sigurna ruka bez štete upotrebljavati: 1. Kod granuloma vrška korjena poslije punjenja korjena (Kmoche). 2. Protiv t. zv. periodontitis plastica (non resorptiva), koja je kao indurativna forma upale periodonta živih i mrtvih zubiju vrlo dosadna (uslijed boli kod kosanja) i tvrdokorna, te prkosi svakoj drugoj terapiji. 3. Kao sredstvo koje utišava boli poslije ekstrakcije. *) Za alveolarnu pioreju uvedena je u posljednje vrijem e nova patološkoanatom ski ispravnija nom enklatura i t o : a) paradentitis za slučajeve, kod kojih se jače ističe upala i b) paradentoze, za distrofička (degenerativna ili regresivna) oboljenja paradontija (W unschheim, Kantorowicz).

11 Paiiativno protiv periodontičkih boli kod piorojičara. 5. Protiv neuralgije trigeminusa (centralnog i perifernog izvora). 6. Protiv teških krvarenja iz zubiju (utjecaj rentgenovih zraka na slezenu). Elektrodiagnostika omogućuje nam lučenje živih od mrtvih zubiju, kao i kod fiksiranja stanja upale u pulpi. Zubarska kataforeza (elektroforeza): pod tim se razumjeva prosvjetljavanje tekućina pomoću konstantne struje kroz dentin kao porozno tijelo (po Morgensternu i Pet eru), služi nam za plombiranje i brušenje zubiju bez boli (dentinanestezija), zatim za elektrosterilizaciju, bijeljenje (Bleichen) zubiju. Ove su indikacije u novije vrijeme po T r i t s c h l eru još proširene - za liječenje pulpe i gangrene no što je zbog velike skupoće aparata nepristupačno širim liječničkim krugovima. 1 terapija svjetlom (Lichttherapie) upotrebljava se u najnovije vrijeme kao analgetikum osobito kod postoperativnih boli, dakle za liječenje rana, protiv upaljivih ankiloza, kod raznih oboljenja sluznice, te kod pioreje (Tischer). Isto tako upotrebljava se termoterapija u obliku suhe topline (električni termofor, kataplazmata) ili pomoću moderne d i a t e r m ije, koja se s uspjehom upotrebljava kod slijedećih oboljenja: neuralgije trigemina, periodontitis i periostitis acuta i posljedice istih (lymphadenitis), nadalje nakon operacija (trepanacije i resekcije vrška korjena), da se zapriječe otekline i naknadne boli (H eppe, V. I. f. Z ) Terapija niskim temperaturama (u obliku smrznuća pomoću kelena) upotrebljava se kod fuzospirohetoza u usnoj šupljini (uzročnici su patogene spirohete i bacillus fusiformis) a te su: gingivitis ulcerosa, angina Plaut-Vincenti, nekoji oblici alveolarne pioreje. Sva ta oboljenja, koja često prkose svakoj drugoj terapiji, nestaju nakon nekoliko smrznuća (V. Jelinek, Zagreb, W. kl. W br. 22.) Terapija injekcijama širi se takodjer medju zubarima. Osim injekcija salvarsana preporučuje se u najnovije doba kod teških slučajeva alveolarne pioreje injekcija fiziološke otopine Ems-ke soli u papilae interdentales. Kod stomatitide, dentitio difficilis, krvarenja, te kod periodontitis acuta, upotrebljava se terapija proteinima u obliku parenteralnih injekcija mlijekom. Iskustva s time su još premalena. Dok sebakterioterapija samo u ograničenom opsegu upotrebljava (mast sa piocianazom kod upale i gnojenja u području usne šupljine), radi se mnogo u zubarstvu danas već na polju bakteriološke i histološke diagnostike. Nalazi jedne i druge vrsti često su jedini putokaz za kvalitet gnojenja i raznih eksulceracija (lues, tuberkuloza, aktinomikoza, fuzospirohetoza i t. d.), a osobito kod neoplazmata. Velika budućnost pripisuje se bakteriodiagnostici za prosudjivanje steriliteta kanala korjena kod liječenja gangrena, kod čega se sada još služimo njuhom. Malo se upotrebljava radioterapija, terapija zastojem krvi (Stauungstherapie) i vibracijom, tako isto i terapija vakcinama i serumom (Te l l i er, Beyssac). Nešto više treba reći o farmakoterapiji. U nijednoj drugoj grani medicine ne upotrebljavaju se tako često lijekovi, koji su ili biološki teški otrovi, kaustika u supstanci ili u koncentriranim otopinama, kao u zubarstvu. Takovi su: acid. sulf. conc. i aqua regia, kal. i natr. hydrooxydat., antifomin (svi za liječenje gangrene pulpe), zatim fenoli kao acid, carbolic., chlorpenol; aldehidi: formalin (tri posljednja za dezinfekciju i punjenje korjena), nietalični natrij i kalij u supstanci za liječenje gangrene, metaloidi arsen i ko balt (za nekrotiziranje pulpe), zatim perhydrol (koncentriran ili razrjedjen ää) za bijeljenje zubiju.

12 622 Neki od spomenutih lijekova djeluju i na tkivo preko vrška korjena (na pr. jetka pasta), te poželjno kao stimulans podražuju periapikalno tkivo na obranu i reparaciju (Rebel, D. M. f. Z. br. 3. i 4. g ), no katkada i nepoželjno prouzrokuju periapikalne upale. Svi ovi lijekovi mogu kraj nepažljive upotrebe, da prouzrokuju ulceracije i nekroze na gingivi i papilama izmedju zubiju. Stoga ih se danas nastoji zamijeniti drugim manje diferentnim sredstvima, kao što je na pr. redukciona metoda sa srebrom po Howe-u, zatim calxylom (poglavito CaOH), tripaflavinom (Rebel), kininom i njegovim derivatima (eucupin) te peruvianskim balzamom (Mayerhofer). Svakako je potrebno, da je njihovo djelovanje dobro poznato svakome tko ih upotrebljava, e bi tako zapriječio neugodne komplikacije. D. Zaključak. Ova mala radnja i ako nije zbog teškog nabavka literature i drugih neprilika potpuna, ipak barem donekle pokazuje, kako je usko vezan zubni sistem sa čitavim organizmom, a zubarstvo s općom medicinom. Stoga treba liječnici, koji se ne bave zubarstvom, da posvete što veću pažnju zubima i njihovoj okolini, nalazeći ovdje za diagnostiku i terapiju različitih oboljenja mnogo uporišta i putokaza. S druge strane trebali bi zubari, jednako kao i specijaliste drugih grana medicine, kraj specijalističke kliničke i manuelne izobrazbe svoje struke da budu dobro informirani o znanstvenim diagnostičkim i terapeutskim temeljima opće medicine, da bi tako bili dorasli neugodnostima prakse i odgovornosti svog zvanja. Navesti ćemo ovom prilikom izjavu jednog od osnivača nauke o oralnoj sepsi, prof. Mayo, koji je izrekao, gledajući na deset godina istraživalačkog rada na tom polju ovo (po Allerhandu): Zubar treba, da je bolje izobražen u anatomiji, patologiji i unutarnjoj medicini, nego na pr. okulista, jer se u usnoj šupljini više nego igdje nalaze izvori mnogih bolesti. Uzaludan je pokušaj, da se podigne nivo zubarstva, dok se medju zubarima nalaze osobe, koje izlaze u praksu bez pravog pojma o medicini i koje su samo sa mehaničkog stanovišta izobražene. Slično se izražava Brubacher u svojoj radnji: Liječnik i zubar (M. m. W. br. 12. g ): Ispravno liječenje u zubarstvu moguće je samo po svim valjanim i iskušanim temeljnim pravilima opće medicine t. j. zubar treba da je u svakoj grani medicine valjano izobražen, te da je najprije liječnik, a onda tek zubar. Stoga treba osobito pohvaliti odredbe, koje u tom smjeru vrijede za Jugoslaviju, a zadobile su već gotovo oblik zakona t. j. da svaki liječnik, koji se posveti zubarstvu, treba osim specijalističke naobrazbe još i opću bolničku izobrazbu od godinu dana. Na koncu dužnost nam je, da se kolegi Dr. Josipu B re ite n f e l du, koji nas je kod ove radnje zdušno potpomagad, najljepše zahvalimo. Resumć. Dr. E. Weinstein und Dr. V. Jelinek, Zagreb: Die gegenseitigen Beziehungen zwischen Zahnheilkunde und Gesammtmedizin. Ausgehend von einem Historiat, welches in knappen Umrissen darstellt, wie sich die Erkenntnis der Wechselbeziehungen zwischen Zahnsystem und Gesammtorganismus vom Altertume bis auf die Gegenwart allmählich entwickelte, lassen die Verfasser zunächst eine Übersicht der Lehren der Oral-

13 623 sepsis (Fokalinfektion) folgen, welche einen grossen Teil aller bisherigen zahnärztlichen Erfahrungen und Methoden umzustürzen drohten. Wenngleich diese Lehren in ihren praktischen Konsequenzen oft weit übers Ziel schossen, so verliessen auch ihre Kritiker oft die Linie der Objektivität, dies umsomehr, als speziell in Europa die Kritik und Aburteilung dieser Bewegung oft ohne konkrete, experimentelle und klinische Nachprüfung erfolgte. Der krankheitserregende Einfluss, der vom' Zahnsystem ausgehen kann und noch mehr umgekehrt, die Beeinflussung des Zahnsystems durch physiologische und pathologische Vorgänge im übrigen Organismus, erfolgt aber nicht allein auf dem Wege einer Infektion; die Wege dieser Beziehungen können ausserdem reflektorischer, chemischer, autotoxischer, konstitutioneller, dyskrasischer, innersekretorischer, mitunter auch bisher unerforschter Natur sein. Die Gesammtheit dieser Gegenwirkungen zwischen Mundhöhle und dem übrigen Körper wird im folgenden Abschnitte schlagwortartig nach Organsystemen geordnet dargestellt. Der letzte Abschnitt der Arbeit entwirft ein Bild der modernen Zahnheilkunde, die über das Plombieren, Extrahieren und Anfertigungen von Zahnersatz hinausgehend, sich nicht nur die Chirurgie, sondern auch die meisten Errungenschaften der allg.-medizinischen, diagnostischen und therapeutischen Technik dienstbar gemacht hat, so unter anderem: die Röntgendiagnostik und -therapie, die Elektrodiagnostik und -therapie, die Licht-, Thermo-, Bakterio-, Injektionstherapie. Aus dieser Zusammenstellung ergibt sich als logische Schlussfolgerung, dass die Nichtzahnärzte im Zahnsystem wichtige Anhaltspunkte für Diagnose und Therapie finden können, dass der Zahnarzt aber wie jeder andere Facharzt neben der spezialistischen, klinischen und manuellen Beherrschung seines Spezialfaches auch mit den wissenschaftlichen (diagnostischen und therapeutischen) Grundlagen der Gesammtmedizin vertraut sein muss, um den Schwierigkeiten und Verantwortlichkeiten seines Faches voll gewachsen zu sein. Sa interne klinike beogradskog univerziteta; direktor A. J. Ignjatovski, r. profesor. Merenje površinskog napona u kliničkoj medicini. Dr. Radivoj A. Pavlović, Beograd. Površinski napon* (tension superficiale, Oberflächenspannung, površinska napetost) neke tečnosti (tekućine) 1 nastaje stoga, što se molekuli na površini drukčije vladaju nego molekuli, koji su u centru. Molekuli u centru stoje pod uticajem uzajamnih atrakcijonih snaga, koje zovemo zajedničkim imenom kohezija. Ove atrakcijone sile deluju na svaki molekul sa svih strana podjednako, te se u svom ukupnom dejstvu kompenzuju. Molekuli na površini, međutim, bivaju samo sa jedne strane privlačeni ka centru. S druge strane, t. j. prema vazduhu ili drugom nekom gasu (plinu), oni su slobodni. Ako zamislimo molekul kao kuglu čiji prečnik (promjer) iznosi nekoliko stohiljaditih delova milimetra te ga, * Po želji autora ostavljam o neprom ijenjene njegove izraze. Op. ur.

14 624 u centru neke tečnosti, ne uzevši u obzir viskozitet, hočemo da pomerimo tako amo, onda ćemo to moći učiniti skoro bez ikakva rada. Ako pak jedan delić pomeramo ka površini, onda, kad dođemo do površine, na njega deluje kohezijona snaga samo u jednom pravcu (t. j. prema centru tečnosti) i moratćemo tu snagu da savladamo, da bismo štavili delić na površinu. Povećanje površine, dakle, zahteva izvesnu energiju, ili obratno: svaka tečnost teži za tim da što većma smanji svoju površinu. To je takozvani površinski n a pon. Ako hoćemo da povećamo površinu neke tečnosti, morat ćemo utrošiti izvestan mehanički rad da savladamo površinski napon. Ovaj rad je slobodna površinska energija. Za razumevanje odnosa između površinskog napona i slobodne površinske energije najbolje će poslužiti Maxwellov šematički prikaz. Zamislimo okvir od žice e d c f (si. 2.) po kome se a b može gore-dole pokretati. Ako je u a b c d razapeta lamela sapunice, ona će težiti, da se skupi i da podigne pokretljivi deo ab. No ako mi za taj pokretljivi deo žice obesimo neki teret, teg (uteg), onda će lamela ili prsnuti, ako je teret suviše velik, ili će ga donekle povući gore, ako je teret suviše mali, ili će biti taman razapeta, ako je pogođen teret koji tačno odgovara dvostrukom površinskom naponu (t. j. i prednje i zadnje površine). Rad utrošen za savlađivanje površinskog napona bit će, dakle, tim veći, što je veći dotični teg i što je veća površina. Slobodna površinska energija = površinski napon. Površina Površinski napon Za merenje površinskog napona postoji u fizikalnoj herniji čitav niz metoda. Površinski napon je onaj uticaj, koji uslovljava formu tečnosti u miru i pokretu (statički i dinamički površinski napon), te se, prema tome, svaka forma pri ravnoteži kao i svaka forma pri kretanju pod poznatim uslovima može principijelno upotrebiti i za određivanje površinskog napona. Pošto su ove forme obe vrste mnogobrojne, jasno je, da je time data mogućnost za razrađivanje mnogobrojnih i raznovrsnih metoda. Većina ovih metoda služi za veoma suptilna merenja, gdje se traže apsolutne vrednosti, što ima interesa samo za fizičara ili fizikalnog hemičara. Neke od njih su, međutim, znatno uprošćene (ujednostavljene) i za relativna merenja, koja u biologiji i medicini dolaze u obzir, potpuno dovoljna, te će ovde samo one i biti prikazane. (1 14, 32.) Pre nego što bismo prešli na ređanje pojedinih metoda, valja nam napomenuti, da je jedan od prvih, koji je u medicini, sasvim primitivno, od oka, merio površinski napon mokraće, bio engleski lekar Hay.

15 625 U čašu sa suženim dnom uspemo svežu mokraću, čiju površinu oprezno pospemo sumporovim cvetom (sulfur sublimatum crudum). Normalna mokraća sadržava žučne soli, koje su kapilarno aktivne t. j. jako smanjuju površinski napon, te se sumporov cvet brzo raskvasi i potone. Mokraća u kojoj nema žučnih soli, ima jak površinski napon, te sumporov cvet, i posle minuta, ostane na površini. Ova je proba veoma prosta, i za kliničke svrhe dovoljno osetljiva, što se naročito od strane francuske škole naglašavalo. Tek u poslednje vreme je, donekle, i od nemačke strane prihvaćena. Naravno, ova metoda nije specifična za žučne soli, kao god što ni proba sa kuprisulfatom nije specifična za šećer. Ali količina drugih materija, -koje smanjuju površinski napon, a mogu se nalaziti u mokraći (balzanrika, amino-kiseline itd.) samo je u izuzetnim slučajevima tolika, da može izazvati pozitivnu H a y-ovu probu. (4, 13, 14, 15, 16, 17.) Površinski napon je uzrok, što se tečnost u nekoj kapilarnoj cevi penje. Što je površinski napon (6) veći, tim se tečnost u kapilari više popne. Što je radije (rd) kapilarne cevi veći, i što je specifična težina tečnosti veća, tim će se tečnost manje moći popeti. Važit će dakle formula h = (h je razlika između nivoa spoijašne i unutrašnje tečnosti,/) je specifična težina). Ovu metodu je, za relativna merenja, gde se površinski napon za površinu vode uzima za jedinicu, (6voda = 1) vrlo duhovito uprostio Michaelis time, što je uzeo dve graduirane kapilare, jednu užu i jednu širu. Time se izbegava komplikovano određivanje nivoa spoljašne tečnosti i dugo proračunavanje. Jer ako imamo dve kapilare, čiji su radiji n i r2, onda je Diferencija visine između jedne i druge kapilare odgovara, bez velike greške, odstojanju jednog i drugog me niska. Ako se u čitavoj seriji eksperimenata uvek služimo istim kapilarinra, onda je D gde je K (konstanta) Pošto se pri relativnim merenjima uzima površinski napon vode za jedinicu (6voda 1) a i specifična težina vode D = 1, onda K formula dobiva još prostiji oblik za vodu: h\ h2 = K Relativni površinski napon neke tečnosti dobit ćemo, dakle, ako diferenciju penjanja u izvesne dve kapilare podelimo sa diferencijom penjanja u iste dve kapilare kod vode, a pomnožimo sa specifičnom težinom dotične tečnosti, radeći pri istoj temperaturi. (1, 9.) Ova veoma spretna metoda još nije dovoljno zapažena i upotrebljavana u kliničkoj praksi. Drugi način merenja površinskog napona izvodi se po principu vodenog manometra (1, 10, 18, 19). Aparat se sastoji iz jedne savijene cevi, koja se završava uzanim otvorom. Pod taj uzani otvor stavi se u sudiću tečnost, čiji površinski napon hoćemo da merimo. U širi otvor puštamo iz jedne

16 626 pipete da kaplje voda, koja potiskuje vazduh u drugom kraku, i kad isti savlada površinski napon tečnosti, koju ispitujemo, pojav ljuju se sitni mehuri u sudiću. Što je površinski napon veći, tim će više kapljica vode biti potrebno, da se pojavi prvi mehurić. Ovaj aparat je prvi konstruisao Czapek (18), a za kliničke svrhe ga je prvi upotrebio Ignjatovski (19), specijalno za merenje žučnih kiselina u mokraći i serumu. U biologiji i medicini, najrasprostranjeniji način za merenje površinskog napona je stalagmetriski. (1 10.) Ako sipamo vodu u neku široku cev, ona će iz nje izlaziti u mlazu, ako pak uzmemo usku, kapilarnu cev, voda će padati u kapljicama. To je tako zbog površinskog napona. Ako pažljivo posmatramo kako kapljica ispada iz kapilare, videt ćemo, da ona najpre uzme oblik kugle i tek se tada otkine. Ono što kapljicu drži da ne kane odmah, i ako ju gravitacija privlači, to je površinski napom Ona će se otkinuti onog trenutka, kad gravitacija savlada površinski napon. U koliko je površinski napon neke tečnosti veći, u toliko će kapljica biti veća, u toliko će se ona sporije otkinuti od kapilare. Ako uzmemo izvestan volumen vode, koja ima velik površinski napon, i pustimo je da izlazi iz jedne kapilare, dobit ćemo mali broj velikih kapljica. Isti volumen etera, pak, koji ima mali površinski napon, dat će nam veći broj manjih kapljica. Na tome se osniva Traube-ov stalagmometar. Kao što se iz slike vidi, stalagmometar je cev sa trbušastim rezervoarom, horizontalnim kapilarnim delom i vertikalnim kapilarnim završetkom od uglačanog stakla. Horizontalni kapilarni deo je umetnut, da bi se eliminovao uticaj kinetičke energije tečnosti na veličinu kapljica t. j. na brzinu kapanja (koja treba da zavisi samo od gravitacije i površinskog napona). U Francuskoj se upotrebljava slična pipeta D u c I a u x-a. Da se uvidi od kolike su važnosti stalagmometriska m renja i koliko im je raznovrsna primena u biologiji, farmakologiji, toksikologiji, imunobiologiji i fiziološkoj herniji, valja se setiti samo ispitivanja narkoze, anafilaksije, fermentativnih procesa, mejo-stagmin reakcije As col i i Izar-a, i t. d., i t. d.

17 627 U kliničke svrhe je, u novije doba, Schemensky vršio sistematska tnerenja kod mokraće, i našao da se, naročito kod malignih tumora, u mokraći nalaze povećane količine kapilarno-aktivnih materija, koje Bechhold i Reiner (21) nazivaju stalagmonima, a smatraju da potiču iz ostataka belančevine u koloidnom i semikoloidnom stanju. Docniji ispitivači su takođe našli smanjen površinski napon mokraće kod malignih tumora, ali ne u tolikom procentu slučajeva da bi se to dijagnostički moglo upotrebiti, kao što Schemensky drži (20, 22 25), a Golwasser (30), u svojoj veoma kritičnoj radnji, podvrgava metodiku Schemenskoga reviziji i koriguje u njoj nekoliko principijelnih grešaka. Goldwasser je, u daljem radu, po svojoj tehnici, otpočeo ispitivanja o vezi kapilarno-aktivnih materija i mokraćne kiseline (acidum uricum) u mokraći (28). G a b be i Simchowitz (76) su merili površinski napon seruma i plazme, uporndo sa sedimentacijom eritrocita, ali nisu našli paralelizma. Adl e r s b e r g (31) je ispitivao eliminaciju kapilarno-aktivnih materija u mokraći zdravih i pri raznim oboljenjima jetre. Kod zdrava čoveka, površinski napon, u raznim porcijama jednodnevne mokraće, pokazuje velike oscilacije, kao god i specifička težina. Kad se obe oscilacije uporede u kurvama (krivuljama), one se kreću tačno u protivnom pravcu: što više raste specifična težina, tim se više smanjuje površinski napon, i obratno. Kod slučajeva teškog oboljenja jetre, pored izostenurije postoji i iz o s ta l a g u rija, to jest oscilacije obe kurve su minimalne. Apsolutna količina kapilarno-aktivnih materija je, kod obolenja jetre, u mokraći povećana. Ako je zdravim osobama dao veoma kapilarno-aktivnu dehidroksiholnu kiselinu, bilo p e r os, bilo intravenozno, kurva površinskog napona je uvek postala niska, dok se to kod teških oboljenja jetre nije nalazilo. Izgleda da tehničke teškoće pri izrađivanju metodike za stalagmomet risko merenje površinskog napona kod mokraće još nisu ni ovim novijim radovima otklonjene, stoga ni ovi noviji radovi nisu mogli steći praktičnog značaja, kao god što je bio slučaj sa starijim radovima u ovom pravcu (13,32). Rad sa Traubeovim stalagmometrom dosta je spor, zahteva dosta vremena i strpljenja, baš jer je umetnut horizontalni kapilarni deo. Znatno je olakšan posao sa modifikovanim stalagmometrom, koji je konstruisao Ron a. On je prosto izostavio horizontalni deo, te se kapilarna cev nalazi u istoj osovini sa gornjom cevi. Time je stalagmometar nešto netačniji, ali za relativna merenja dovoljno tačan. Ro n a i Michaelis, sa svojim učenicima, razradili su ovu metodu, i primenili je naročito pri ispitivanju lipolitičkih fermenata (lipaza). Kad se lipaza stavi u neku mast, ona će je razložiti u masnu kiselinu i glicerin. Za supstrat se uzima triglićerid buterne (maslene) kiseline, tributirin, koji je, kao i sve masti, jako kapilarno-aktivan. Njegove komponente, buterna kiselina i glicerin, nisu kapilarno aktivne. Tributirin je bezbojna tečnost, koja se, praktično, ne rastvara u vodi. Ali ako na litar vode dodamo samo koju kap tributirina i poduže promuć

18 kamo, a zatim filtrujemo, naći ćemo, da je skoro sav tributirin ostao na filtru, a rastvorila se tek minimalna količina, koja se hemiskom analizom ne daje odrediti. No već je ta minimalna količina dovoljna, da površinski napon vode bude veoma znatno smanjen, što se vidi u razlici pri brojenju kapljica čiste destilovane vode i zasićenog rastvora tributirana. Ako se stavi lipaza da dejstvuje na tributirin, ona će ga početi razlagati, te ćemo u toku fermentacije, u raznim periodima, dobivati sve manji i manji broj kapljica, dok se približno ne stigne do broja, koji daje čista destilovana voda. Tako se ceo hemijski proces daje, brojenjem kapljica i registrovanjem vremena, do kraja pratiti. Naravno, pošto svaki ferment ima optimalni stepen aciditeta i alkaliniteta (koncentracije hidrogen-jona) pri kome deluje, to se supstratu mora dodati puffer ili regulator (acetat, fosfat i slično.) Na ovaj način su od spomenutih autora i njihovih saradnika ispitivane osobine lipolitičnog fermenta u krvi, želudačnom i duodenalnonf soku i raznim organima (33). Mi ćemo se ovde osvrnuti samo na one rezultate, koji su već postali ili će, verovatno uskoro, postati od značaja i za kliničku medicinu. Kao što je poznato, i u želudačnom i u duodenalnom soku postoji lipaza, samo što prva dejstvuje u kiseloj, a druga u alkalnoj sredini. Ako u nekoj sondom izvađenoj želudačnoj sadržini hoćemo da vidimo, da li je pomešana sa duodenalnim sadržajem, to nam je s pomoću ove metode lako izvesti: postavimo paralelno jedan eksperimenat sa kiselom, a jedan s alkalnom sredinom, te ako ferment u oba eksperimenta jednako dejstvuje, znači da ima i duodenalnog sadržaja (58, 9). Ucerebrospinalnom likvoru je Resch (77) našao malu količinu lipaze, no njena količina nije bila u nekoj proporciji sa vrstom meningealnog oboljenja i sa količinom limfocita. Veća je pažnja obraćena od strane kliničkih autora lipazi krvnog seruma, u prvom redu kod tuberkuloze. Kao što je poznato, Kochov bacil ima omotač (ovoj), koji se sastoji od masnih i voštanih materija (44, 45, 78). Da bi ga organizam svojim sokovima mogao savladati, mora mobilisati svu svoju lipolitičnu moć. Stoga je već i drugim metodama ispitivano, da li je kod tuberkuloze povećan titar lipaze u serumu (39 43). Sa ovom metodom je Bauer (46) našao, da je titar lipaze povećan kod kahektične forme tuberkuloze i malignih tumora. Caro (47) je imao slične rezultate. Kollert i Frisch su našli, da je titar lipaze povećan kod tuberkuloze, proliferativne, benigne forme, dok je kod eksudativne, maligne forme smanjen. Pri tretiranju tuberkulinom, pri poboljšanju, titar lipaze raste (50). Kremer (51) je imao slične rezultate, te odredjivanju lipaze daje ulogu pri stavljanju prognoze. Beumer (53) na osnovu svoga materijala koji nije velik, nije imao tako dobra iskustva u pogledu vrednosti ove metode. Falken heim i Gottlieb (48) su ovu metodu, kao pouzdanu, upotrebljavali kao merilo, pri lečenju ektebinom. Falkenheim i György su našli da razni tuberkulinski preparati truju lipazu seruma, i to tim jače, što su bolji (52). Pri ispitivanju lipaze krvnog seruma, Rona i njegovi saradnici (Bach, Rein icke) našli su da je ona osetljiva i prema kininu i prema atoksilu (37, 54), Međutim lipaza iz organskog ekstrakta jetre nije osetljiva prema kininu, a lipaza pankreasa nije osetljiva prema atoksilu. Ove opservacije Rone i Pavlovića (55, 56) poslužile su kao povod daljim kliničkim istraživanjima, s pomoću analize prema otrovima, Giftanalyse kako to Rona naziva. Ako se u serumu nekog bolesnika nađe lipaza koja je prema kininu rezistentna, značilo bi da potiče iz jetre. Do danas je objav-

19 629 ijen čitav niz radova u ovom pravcu (59 73, 79). No u toku daljih ispitivanja ispostavilo se, da je većina organskih lipaza rezistentna prema kininu (Krömeke, 63.). Rona, Petow i Schreiber našli su kininrezistentnu lipazu u serumu obolelih od jetre i bubrega. Dimitrijević, sa klinike profesora Ignjatovskog (79) našao je istu u većini slučajeva malarije tercijane. Kod oboljenja pankreasa nađena je u krvi atoksil-rezistentna lipaza (Marcus, Simon, 66, 67). Pitanje, u koliko će se Giftanalyse moći primeniti u praktične kliničke svrhe, još nije definitivno rešeno, ali su u toku detaljnih ispitivanja zabeležene zanimljive biohemiske činjenice u u koje se, zbog ograničenog okvira ovog kratkog prikaza, ne možemo upuštati [Broekmeyer (68), Wohlgemuth i Yamasaki (71), Kiomitsu Mae da (73), Rona i Petow (59), etc.] Abderhalden i Rona (35) su našli da se kod pasa, pri hranjenju masnom hranom, titar lipaze povećava. Bach (36) je ove eksperimente ponovio i potvrdio ih i na čoveku. Tada je konstatovao da atoksil i in vivo truje lipazu seruma. Veoma je interesantna publikacija Bloch-a (69) koji je, s pomoću ove metode, ispitivao lipazu u mokraći. On je našao da je normalna mokraćna lipaza prema kininu rezistentna, te da prema tome ne potiče iz krvi. Normalna bubrežna membrana, dakle ne propušta liprzu krvnog seruma. Kod difuznih obolenja bubrega, količina lipaze u mokraći jako je povećana. Kod hematurije i obolenja jetre, može se u mokraći naći lipaza koja je prema kininu osetljiva, i Bloch drži da je to lipaza iz kivnog seruma. Kod bubrežnih obolenja je količina kinin-rezistentne lipaze povećana, a pojavljuje se i lipaza krvneg seruma, i to: kod degenerativnih obolenja prevlađuje količina bubrežne lipaze, a kod inflamatornih količina lipaze krvnog seruma. Povećanu količinu kinin-rezistentne lipaze smatra Bloch kao znak raspadanja bubrežnih ćelija, a pojavu krvne lipaze kao izraz povećane perme abilnosti bubrežnoga filtra. U sledećoj publikaciji [Bloch i E in stein (70)] su metodiku još dalje razradili i pokušali da načine podelu bubrežnih bolesti prema kvalitetu mokraćne belančevine i lipaze. Preostaje nam još da napomenemo najnoviju metodu koja se osniva na principu adhezione pločice a izvodi se torzionom vagom. Meri se snaga, koja je potrebna da otkine komadić adherirane površine neke tečnosti. Lecomte de Nouy je konstruisao naročit aprrat sa vagom (6), a Brinkmann i van Dam su metodu uprostili time što upetrebljavaju torzionu vagu (74, 75). Uzme se jedan mali prsten od platine, koji ima ravnu donju površinu, obesi se o kuku torzione vage i izmeri mu se težina. Sad se tečnost za ispitivanje, stavljena u stakleni tanjurić (Uhrglas) s pomoću naročitog stativa, oprezno stavi pod donju površinu prstena, da ju baš dodiruje. Površina tečnosti će se, zbog adhezije, prilepiti za površinu prstena. Tada se otvori vaga i izmeri ona snaga (K) koja je tačno potrebna, da se prsten odvoji c d tečnosti, a zatim ponovo izmeri pokvašeni prsten. Površinski napon će biti = (K = snaga za odvajanje L od površine, G = težina ovlaženog prstena, L konstanta za tečnost.) Prednost ove metode treba da je: tačnost, jednostavnost, brzina merenja, zatim što je za rad veoma mala količina materijala potrebna. Pošto je ova metoda tek nedavno objavljena, još nije mogla postati dovoljno raširena. Stoga još ni za kliničke svrhe dosad nije bila primenjena.

20 630 Résumé. Dr. Rad i voj M. Pavlovič, Beograd: La tension superficielle. Revue générale des méthodes pour la détérmiriation de la tension superficielle usuelles dans la pratique clinique actuelle, leur valeur et applications. Literatura. (1.) H. Freundlich: Kapillarchemie, 2. Aufl (2.) W. Nernst: Theoretische Chemie, Aufl (3.) R. H ö f e r : Die physikalische Chemie der Zelle u. d. Gewebe, 5. Aufl. Bd. i (4.) Schade: Die physikalische Chemie in d. inneren Medizin, (5.) R. Liesegang: Kolloidchemie [Wissenschaftliche Forschungsberichte, 1922.] (6.) Vigneron: Précis de chimie physique, (7.) Ko r â n y i- Richter: Physikalische Chemie u. Medizin, Bd. II (8.) Os t wal d -L u t h e r: Physiko-chemische Messungen, 3. Aufl (9.) L. Michaelis: Praktikum d. physikalischen Chemie, 2. AiÄl (10.) H. Bechhold: Die Kolloide in Biologie und Medizin, 3. Aufl (11.) W. Ostwald: Grundriss d. allgem. Chemie, 5. Aufl (12.) Hammarsten: Lehrbuch d. physiolog. Chemie, 9. Aufl (13.) Neubauer- Huppert: Analyse des Harns Bd [podaci o starijoj literaturi], (14.) Spaeth: Die chemische und mikroskopische Untersuchung des Harnes, 5. Aufl (15.) Brûlé et Garban: Compt. rend. d. séances de la soc. de biol. 89. No (16.) S i mon: Klin. W (17.) H. Müller: Klin. W (18.) Czapek: Über eine Methode z. dir. Bestimmung d. Oberfl. d. Plasmahaut, (19.) A. Ignatowsky: Wiener klin. W (20.) Schemensky: Biochem. Zeitschr. Bd (21.) Bechhold und Reiner: Biochem. Zeitschr. Bd (22.) Schemensky: Mitteil, aus d. Grenzgeb. d. Med. und Chirurgie, Bd (23.) Schemensky: Münch, m. W (24.) Schemensky: Münch, m. W (25.) Schemensky: Zeitschr. f. klin. Med. Bd (26.) Oettingen: Zentrbl. f. Gynaekol. Jg (27.) Is a a c- K r i e g e r und Friedländer: Klin. W No. 47. (28.) Goldwasser: Biochem. Zeitschr. Bd (29.) Kiesel: Biochem. Zeitschr (30.) Goldwasser: Zeitschr. f. exp. Med. Bd. 37. (31.) Adlersberg: Zeitschr. f. exp. Med. Bd. 42. (32.) Bard: Précis des examens de laboratoire, (33.) Rona und Michaelis: Biochem. Zeitschr. Bd. 31. (34.) Rona: Biochem. Zeitschr. Bd. 33. (35.) Abderhalden und Rona: Zeitschr. f. physiolog. Chemie Bd (36.) E. Bach : Zeitschr. f. klin. Med. Bd. 95. (37.) Rona und Bach: Biochem. Zeitschr. Bd (38) Rona und Bloch: Biochem, Zeitschrift Bd (39.) Guijarro: Siglo med [Rona s Berichte Bd. 6.] (40.) Shaw-Mackenzie : Journ. of trop. med. a. hyg [Rona s Berichte Bd. 9.] (41.) A t t il io d e Martini: Rif. med [Kongresszentralblatt Bd. 36.] (42.) Roger et Bin et: Compt. rend (43.) Bossan: Scalpel, (44.) C a l mette: L infection bacillaire et la Tuberculose chez l homme et chez les animaux, II éd (45.) Koganei Ryoichi: Journ. of biochem [Kongresszentrbl. Bd. 31.] (46.) ]. B auer: Wien. kl. W No. 37. (47.) Caro: Zeitschr. f. klin. Med. Bd. 78. (48.) Falkenheim und Gott lieb: Münch, med. W (49.) Frisch: Beitr. z. Klin. d. Tbc. Bd. 48. (50.) Kollert und Frisch: Beitr. z. Klin. d. Tbc. Bd. 43, 47, 48. (51.) Kremer: Zeitschr. f. Tbc. Bd. 38. (52.) Falkenheim und G y ör g y : Beitr. z. Klin. d. Tbc. Bd. 55. (53.) Beutner: Monatsschr. f. Kinderheilk. Bd. 19. Orig. (54.) Rona und Rein icke: Biochem. Zeitschr. Bd (55.) Rona und Pavlovič: Biochem. Zeitschr. Bd (56.) Rona und Pavlovič: Biochem. Zeitschr. Bd (57.) Rona und T akata: Biochem. Zeitschr. Bd (58.) H. Davidsohn: Biochem. Zeitschr. Bd. 45. (59.) Rona und Petow: Biochem. Zeitschr. Bd (60.) Rona, Petow und Schreiber: Klin. W Nr. 48. (61.) Simon: D. m. W No 16. (62.) Petow und Schreiber: Klin. W No. 27. (63.) Krömeke: Klin. W No. 34. (64.) Block: Klin. W No. 39. (65.) Simon: Zeitschr. f. exp. Med. Bd (66.)Marcus: Klin. W No. 29. (67.) Simon: Klin. W No. 16. (68.) Broekmeyer: Klin. W Nr. 20. (69.) E. Bloch: Zeitschr. f. exp. Med. Bd. 35. (70.) Bloch und Ein stein: Zeischr. f. exp. Med. Bd. 40. (71.) Rona und Lasnitzki: Klin: W N o.22. (72.) W ohlgemuth une Yamasaki: Klin. W Nr. 25. (73.) Kiyomitsu Maeda: Biochem. Zeitschr. Bd (74.) B r i n k m a n n und v a n Dam: Münch, m. W (75.) Tominaga: Biochem. Zeitschr. Bd (76.) Gabbé und Simchowitz: Zeit, f. d. ges. exp. Med. Bd. 41. (77.) Resch: Zeitschr. f. klin. Med (78.) Bergel: Beitr. z. Klin. d. Tbc. Bd. 37. (79.) Dimitrijević: još neobjavljen rad.

21 Zarazni odjel zemaljske bolnice, Osijek; primarij Dr. Slavko Hirsch. Infekcija m aleusom kod čovjeka. Dr. Slavko Hirsch, Osijek. P. M. 31. godinu star kočijaš u Djakovu, primljen 14.-V na kirurško odjelenje zemaljske bolnice, radi flegmone na desnoj nozi. 15.-V incizija flegmone. 17.-V. Flegmona desne podlaktice. Incizija i drainaga. 18.-V C., 110 puls, bolovi u lijevom koljenu. 19.-V. Temperatura ne popušta, kao ni bolovi uslijed afekcije lijevog koljena i lijevog plećnog zgloba. Napadno je, da su zadnjih 24 sata izbile na licu i prsima gnojne pustule, promjera od 1/2 cm, a i da se je pridružila rinitis, sa mnogo gnojnokrvavog sekreta. 20.-V. poslije podne radi sumnje na malleus, premješta se na zarazni odjel. 21.-V. Bolesnik posve zauzet, ne odgovara nikako na pitanja, posve dezorijentiran. Status praesens: Oko 30 godina star, dobrog tjelesnog ustroja '6 C. Puls , iregularan, aritmičan. Subikterična boja sklera, cijanoza i vidljiva dispnoa. Čitavo lice, a osobito lijeva strana edematozno otečena, očni kapci otečeni, koža preko njih je napeta, kao i na nosu, boja kože je ljubičasto crvena, osobito na nosu, a mjestimice ikterično žuta. Iz nosa curi svedjer gnojno krvavi sekret, po licu se nalaze mjestimice, a po čelu mnogo gnojnih pustula do veličine 1/2 3/4 cm. Limfne žlijezde vrata otečene. Po prsima i rukama nalaze se brojne gnojne pustule kao i na Čelu i licu, a oko njih je crvenkasto ljubičast upaljeni kolut. Cijela desna ruka flegmonozno otečena i incidirana. Lijevi lakat kao i podlaktica, a isto tako i lijevo koljeno vrlo otečeno, koža preko oteklina crvena, jako napeta, prelazi mjestimice u ljubičasto crnu boju i posuta je istim gnojnim pustulama. Pluća: difuzna bronhitis sa mnoštvom vlažnih ronha. Srce: Nije dilatovano, tonovi vrlo mukli i jedva čujni. 21-V. poslije podne. Status nepromijenjen; srce i sveopći status nikako se ne popravlja niti na Digalen, Strychnin, Camphor i Adrenalin. 8 sati na večer exitus. Bakteriološke-mikroskopske pretrage izvedene su još za života, ovim rezultatom: Haernokultura bila je negativna (malleus, stafilo- i streptokoki). Bakteriološka pretraga gnojnih pustula daje najprije mnoštvo stafilo- i streptokoka, a tek dugim kultiviranjem, na krvnoj ploči, pojedine malleus kolonije. Mikroskopska pretraga. Mnoštvo leukocita, raznovrsnih bakterija i koka. Pri sasvim tačnoj pretrazi mnogih preparata, nailazi se na pojedine tipične malleus bacile, nanizane onkraj leukocita. Izim tipičnih kliničkih simptoma, i bakteriološke potvrde, važna je u svakom slučaju sumnja na malleus oboljenje, točna anamneza, ili potvrda, da je oboljeli došao u kontakt sa bolesnim životinjama, i tako se inficirao. Kotarska oblast Djakovo, na koju smo se obratili, potvrdila nam je, da je oboljeli kao kočijaš službovao u Djakovu. Oba konja koja su mu bila povjerena, bila su bolesna na sakagiji, i ista ustanovljena 8 dana prije polaska navedenog u bolnicu. U našoj zemlji javlja se počesto sakagija kod životinja, (najviše konja) a vjerojatno je, da se dešavaju češće kontaktne infekcije i oboljenja, no što bivaju diagnosticirana, pak ćemo toga radi da se u kratko pozabavimo oboljenjem malleusom. 631

22 632 Uzročnik infekcije je maleni gramnegativni štapić, kojeg su otkrili Löffler i Schütz, a Elliotson, Virchow, Bollinger i Ger lach uspjeli su, na dokažu mogućnost prenosa infekcije s jedne životinje na drugu. Važna je činjenica, da se malleus-bacil ne prilagodjuje Iako umjetnim hranilima, i toga radi ga dosta teško kultiviramo. Uspije li nam jednom njegova kultura, tad ga možemo posve lako u bezbroj generacija zasadjivati. Otpornost malleus-bacila je relativno velika, u gnoju u inficiranim stajama i t. d. drži se dosta dugo, dočim ga pako svjetlo i desinficijencija lako uništavaju. Za potvrdu diagnoze služi nam danas tzv. Straussova i Mallein reakcija, aglutinacija i vezivanje komplementom. Strauss je injicirao gnoj intraperitonealno zamorčetu (mužjaku). U roku od 5 8 dana dolazi do uinekšanja područnih limfnih žlijezda, i do gnojne upale tunicae vaginalis testis, tako da gnoj probije napolje. U gnoju možemo da dokažemo malleusbacile. Mallein reakcija poznata svim veterinarima, počiva na istim principima kao i tuberkulinreakcija. Aglutinacija izvadja se u nešto modificiranoj formi no ostale aglutinacije (sušenje virulentnih bacilla, i t. d.), tako da ona predstavlja više precipitaciju, no aglutinaciju. Patološko-anatoinski simptomatična je za malleus tvorevina čvorova, koji se sastoje od epitelnih stanica i leukocita, a u centrumu imadu bacile. Te čvorove nailazimo i na sluznicama sviju organa. Umekšanjem i konflu iranjem istih, dolazi do čirova. Osim toga nailazimo na tipične promjene u nosu i nosnim školjkama, dužniku, bronhijama, plućima i pleuri. Na koži se stvaraju gnojne vesiculae i pustulae, koje mogu da se pretvore u čirove. U potkožnom vezivu dolazi do gnojne infiltracije i flegmone. Klinička slika malleusa ovisi u glavnom o načinu infekcije. Većina drži, da je infekcija moguća samo putem lediranog mjesta (ogrebine na koži ili sluznici, ozljeda sa iglom, štrcaljkom, stijenkom epruvete prigodom eksperimentalnih radnja, ugriz bolesne životinje,) i negiraju mogućnost čiste aerogene infekcije, dok je n. pr. J. Koch promatrao slučaj sa primarnim afektom u vršcima plućiju. Svakako je najvjerojatnije, da putem primernog infekta nastupa generalizacija virusa, i da je tzv. akutno oboljenje kod ljudi ono, koje najčešće vidjevamo. Ali i ova oboljenja imadu svoju osebujnost, jer vidimo ovakova, gdje dolazi za 2 3 dana do najtežih septikopiemičnih slika, i opet takova, kod kojih taj proces traje dane do nekoliko tjedana. Konačno vidjevamo slike, kod kojih postoji tjedne ili mjesece lokalna malleusafekcija, iz koje se jednog dana akutno razvije septično piemično oboljenje. Generalizacija virusa putem krvi prouzrokuje u svakom slučaju sliku teške septikopiemije, sa niultipnim gnojnim gnijezdima, i to u parenhimatoznim organima, na sluznicama, koži i t. d. Tomu oboljenju priključuje se u svakom slučaju mješovita infekcija strepto- i stafilokoka, koji invidiraju u organizam sa lediranih mjesta sluznica i kože, pružajući nam sliku teške sveopće sepse. Prema tomu su glavni znaci i simptomi akutnog oboljenja malleusa ovi: a) Pojave jednog infekta sa groznicom, sveopćom boljeticom i temperaturom, koja je slična početnoj temperaturi kod tifusa (Koranyi). U času, kada je nastupila generalizacija malleus-bacila, tvore se gnojne pustule na koži i sluznicama. Ove pustule otvaraju se nakon nekog vremena, a i konfluiraju i tvore tako čireve, koji počivaju na jako infiltriranoj i inflamiranoj bazi. Izim pustula i čireva dolazi do flegmonoznih infiltracija i gnojnih apscesa i to na koži, muskulaturi. Te pojave znak su sveopćeg infekta i dosljedno tomu imademo delirije, zauzetost, visoke temperature, slabost cirkulatornog i vazomotornog sistema.

23 633 b) Izim gore navedenih pojava dolazi do karakteristično specijalnih promjena na sluznici nosa. Ista obiluje pustulama i čirevima, ter izlučuje gnojno-sluzavo-krvav sekret. Sam nos jako je infiltriran, odebeo, crvenkast, a lice i partije do nosa imadu erisipelatozni izgled. Afekcija nosa znak je skorog završetka bolesti, a ako ova ipak potraje, dolazi do nekroze nosne hrskavice i t. d. Hematogenim ili kontaktnim putem dolazi do afekcije grkljana, dušnika i t. d. U plućima dolazi do gnojnih infarkta, koji se klinički dokumentiraju kao pneumonije i bronhopneumonije. Usporedimo li naš slučaj, kojeg smo imali prilike promatrati, i kojeg fotografiju prilažemo sa navedenim, onda ćemo vidjeti, da je isti pokazivao tipičnu sliku. Osobito lijepo izražene su i na slici gnojne pustule lica, čela i prsi ju, nadalje izražena flegmona ruke. Lice i nos bili su erisipelatozno promijenjeni, gnojna rinitis, osobito jaka. Terapija akutnog malleusa u glavnom je beznadna, a izgled za sanaciju postoji samo kod slučajeva, koji dugo traju i izrazito su kronične prirode. Resum e. Dr. Slavko Hirsch, Osijek: E in Fall von Malleasinfe k tion. Auf Grund eines einschlägigen Falles, welchen der Verfasser auf seiner Abteilung beobachten konnte, schildert er die Malleusinfektion beim Menschen. Hauptsächlich werden Wege der Infektion, die Eigenschaften des Malleusbazillus, die Symptomatologie und Klinik der Rotzinfektion (akuter Rotz u. s. w.) besprochen. Beiliegende Photographie zeigt den beobachteten Fall. Literatura: Hetsch: Kraus-Brugsch: P athologie u. T herapie Bd. II J o c h mann-hegler: Lehrbuch der Infektionskrankheiten, Springer, Iz. kr. zem. ortopedijske bolnice u Zagrebu; primarius Doc. Dr. Božidar Špišić. Liječenje kontraktura M om msenovim čvorom. Dr. Edo Deutsch, sekund. liječnik, Zagreb. Novim sredstvom kod terapije kontraktura, o kojemu ćemo ukratko referirati, upoznao nas je F. M o m m se n (u 42. svesku Zeitschr. für orthop. Dhirurgie, str. 321.) Liječenje kontraktura jedan je od najvažnijih problema ortopedije. Skoro sve bolesti, koje iziskuju ortopedijsko liječenje, ili su primarne kontrakture ili su a tih ima u većini sekundarno s njima skopčane. Veliki dio tih kontraktura nastaje radi neznanja ili nemarnosti bolesnika, odnosno njegove okoline, a često i zbog toga, jer se kod liječenja primarne bolesti (frakture, tuberkuloze itd.) ne uzmu u obzir one okolnosti, koje mogu biti uzrokom kontraktura. Poznato je, da su sile, koje u tom smjeru djeluju, veoma malene (na primjer težina pokrivača, koja prouzrokuje šiljastu nogu kod fraktura donjih ekstremiteta), te je upravo ovo opažanje dovelo do ra cijonalne terapije kontraktura. Terapeutska sredstva, koja su nam do sada na tom polju stajala na raspolaganje, niti su osobito duhovito izmišljena, niti su u svakom pogledu zadovoljavala, ali smo se s njima služili i služimo se još i danas u nekojim slučajevima, jer boljih nijesmo imali. Ova sredstva su forsi

24 634 rani redressement s tenotomijom ili bez nje, nadalje osteotomija i ekstenzija. Forsirani redressement je brutalan zahvat i nije bez svake opasnosti. Na oko ima tu prednost, da naknadno liječenje ne traje dugo, ali pojave, koje nastaju sekundarno iza zahvata, hematom, eventualni recidiv upale zgloba, da i ne govorimo o opasnosti embolije, uvjerit će nas, da ta metoda iziskuje mnogo više vremena,'nego ostale. Ako je pak spojena s tenotomijom, lišit će nas mišica, koje bi mogle služiti kod eventualnih transplantacija (Bie sal ski). Osteotomija je nešto blaži zahvat, no i kod ovoga postoji opasnost embolije, a često i potreba tenotomije. Vidjet ćemo, da nam osteotomija spojena s Mommsenovom metodom dobro služi kod terapije fleksijonih kontraktura koljena. Metode, koje baziraju na opažanju, da kontrakture nastaju uslijed djelovanja malih sila, upotrebljavaju kod terapije ekstenziju i vijak. Mekani se dijelovi zglobova (tetive, ligamenta, kapsula) pod uplivom stalne ekstenzije produljuju, a sile koje prouzrokuju to produljenje, mogu biti isto tako malene, kao one, koje su prouzročile kontrakturu. Ove se male sile nikada ne iscrpe, već se nakon postignutog minimalnog rezultata same oporavljaju, tako da u praksi nije potrebno povećavati utegu, ona će do konačnog rezultata jednako djelovati. Ova metoda je dobra, no ima ipak dvije mane. Jedna je ta, da je teško naći upravo onu težinu, koja će odgovarati kontrakturi; jer ako je premalena, onda ne će djelovati, ako je veća, oštetit će tkiva, nastat će opet hematomi, eksudati, koji će se očitovati u bolima i spazmima, te ćemo morati liječenje prekinuti (Mommsen 1. c.). Druga je mana ta, da nemamo dovoljne kontrole nad pacijentom: utega se lako skine, pa se za liječničku vizitu opet privjesi. Male sile djeluju i kod vijka, no njihovo djelovanje nije trajno, nego se nakon postignutog malog rezultata iscrpe tako, da ih treba uvijek ponoviti. Ali upravo ovo djelovanje najmanjih sila i s njima postignuti minimalni rezultati čine to jednostavno sredstvo sposobnim za liječenje kontraktura, jer se s njime mogu izbjeći štetne pojave drugih metoda. Povodom da izradi svoju metodu, bio je M o m m se n u vijak, koji se u ortopediji već odavna upotrebljuje kod portativnih aparata, kada mu je uspjelo s Hackenbruchovim spojem (Hackenbruch - Klammer) i jednostavnim sadrenim povojem izliječiti jednu kontrakturu lakta. Princip Mommsenove metode (on ju zove Quengel-Methode), je taj, da se oko dva predmeta, koji su jedan od drugoga u nekoj udaljenosti, vodi konopac, a krajevi konopca se nad jednim od tih predmeta svezu. Prostor izmedju ta dva predmeta može se smanjiti tako, da se medju konopce poprijeko uvuče jedna daščica i polako okreće. Time će se konopac napeti, a spojeni predmeti približiti (slično onoj napravi, kojom se služe kod napinjanja pile). Sama se naprava može improvizirati od materijala, koji se nadje u svakoj bolnici i u svakom ambulatoriju: od sadrenog povoja, vate, jedne dulje i jedne kraće daske, šarnira, Cramerovih sinja i konopca. Svaki zglob ima posebnu napravu. Ne ćemo ovdje opisati sve, već ćemo se ograničiti na napravu za fleksijonu kontrakturu koljena i prstiju, a ostale se mogu per analogiam improvizirati. Kontrakture koljena i prstiju dolaze najčešće pred liječnika, pa su ove za naše prilike i najvažnije. Slika 1. prikazuje napravu za koljeno šematički. Natkoljenica je od koljena do pojasa u sadrenom povoju, a u posebnom sadrenom povoju je potkoljenica s nogom. Sadreni povoji spojeni su s obiju strana koljena sa šarnirima, koji stoie u istom kutu, kao i flektirano koljeno. U povoj natkoljenice treba ugipsati dulju dasku tako, da njen slobodni kraj dodje nad

25 635 prste. Sada se ova daska spoji s potkoljenicom pomoću konopca, kako se vidi na slici, te se konopac sa poprijeko uvučenom manjom daščicom jedanput zavrti. Kod pravljenja povoja treba posvetiti osobitu pažnju mjestima, koja su izložena većem pritisku. Mommsen preporučuje u tu svrhu jastučiće iz faktisa, mi smo se poslužili debelim slojem vate, te nijesmo imali nikada zle posljedice. Daljnji postupak je taj, da se svaki dan, ili svaki drugi dan već prema potrebi konopac zavrti, a nije ni potrebno, da se daščica okrene za 360; već samo za toliko, koliko je dovoljno, da bolesnik izdrži bez i najmanje boli. Na ovaj je način moguće točno doziranje ovog terapeutskog sredstva bez svake štete za pacijenta. Kada je kontraktura odstranjena, fiksira se zglob u laganom sadrenom povoju za hodanje (naši su bolesnici već i u o p is a n o j napravi hodali) ili se pridje k daljnjoj terapiji, transplantaciji itd. Slika 2. prikazuje napravu za kontrakture prstiju. Podlaktica je sve do metakarpa u sadrenom povoju, u koji je učvršćena Cramerova šinja u obliku lire. Kontrahirani prsti leže u malenim kožnatim laticama, koje su pomoću konopca dvostruko spojene s poprječniin šipkama Cramerove šinje. Konopac je ovdje finiji, može gh nadomjestiti i jača hirurška svila, a i daščice su finije, jedva jače od žigice. Postupak kod ove naprave je isti, kao i kod one za koljeno. Ova se naprava upotrjebljava osobito kod ishemičkih kontraktura prstiju. Slike 3. i 4. prikazuju fotografije opisanih naprava, kako smo ih upotrebljavali u ortop. bolnici. Mi smo Mommsenovu metodu upotrjebili do sada osamnaest puta, i to 11 puta kod fleksijone kontrakture koljena, tri puta kod ankiloze koljena u flektiranom položaju, dva puta kod kontrakture prstiju, a po jedanput kod kontrakture lakta i radiokarpalnog zgloba. U 4 slučajeva kontrakture koljena bio je uspjeh potpun, t. j. uspjelo je ispružiti koljeno do 180. Vrijeme za koje smo došli do konačnog rezultata variralo je izmedju 20 dana i 3 mjeseca, no napomenuti nam je, da smo često ostavljali i dulje pauze kod napinjanja konopca. U daljnja 2 slučaja bio je rezultat dobar u toliko, da smo kod jednoga ispružili koljeno na 175, a kod drugoga na 170, dakle toliko, da pacijenti mogu hodati sa nešta povišenom cipelom. U jednom slučaju uspjelo nam je ispružiti koljeno od 115 na 145, no radi nestrpljivosti pacijenta morali smo ovo liječenje prekinuti, te upotrjebiti forsirani redressement i tenotomiju fleksora. Iz istih razloga smo terapiju prekinuli kod trojice pacijenata s fleksijonom kontrakturom koljena, koji su s minimalnim rezultatom ostavili bolnicu. Sada je još jedna bolesnica u liječenju s ovom metodom, pa je već i dosadanji rezultat vrlo dobar, jer je koljeno ispruženo od 85 na 150. Kod ankiloza koljena dva puta nijesmo imali nikakav uspjeh, a jedan put je bio uspjeh tako neznatan, da smo kod sva tri bolesnika prešli k forsiranom redressementu s tenotomijom fleksora. Kod kontrakture lakta bio je uspjeh dobar. Dok je prije aplikacije gibanje lakta bilo moguće samo izmedju 100 i 115, nakon 2 mjeseca bila je ekstremna fleksija 70, a ekstremna ekstenzija ostala je kod 115. Kod fleksijonih kontraktura prstiju radilo se o ishemičkim kontraktu rama, u jednom slučaju IV. i V. prsta, a u drugom II. V. Kod prvog je uspjelo V. prst posvema ispružiti, a IV. prst djelomično. Kod drugog bolesnika ispruženi su svi prsti. Liječenje kontrakture radiokarpalnog zgloba svršilo se s malim uspjehom.

26 636 U cijelosti možemo biti zadovoljni s uspjesima Mommsenove metode, koja ima nad ostalima tu prednost, da ne oštećuje tkiva, ne boli i da liječenje ne traje dulje, nego li i kojom drugom metodom. Nekoji neuspjesi ove metode kod fleksijonih kontraktura koljena doveli su Mommsena do te ideje, da spoji osteotomiju sa svojom metodom čvora, i to tako, da pravi suprakondilarnu osteotomiju, te ispruži koljeno toliko, koliko je moguće bez štete za mekane dijelove. Poslije tri tjedna aplicira svoju napravu, te ispruži s njom koljeno do kraja. Izvješćuje o dobrim rezultatima, no mi do sada nijesmo imali prilike, da i ovu metodu iskušamo. Napomenuti nam je jošte, da Sthamer-Pretorija liječi fleksijone kontrakture koljena s Hackenbrucliovim spojevima po istom principu, na kojem bazira i Mommsenova metoda. (Zblatt f. Chir. br. 18. g ) Indicirana je metoda čvora kod svih kontraktura zglobova, koje su nastale uslijed upala istih, ako je akutni stadij prošao, ali nije nastupila još potpuna ankiloza, nadalje kod kontraktura kod poliomielitičkih kljenuti, kod ishemičkih kontraktura, te kod spastičkih (morbus Littlei itd.). Na koncu ovog referata mi je ugodna dužnost, da se zahvalim g. docentu Dru. Špišiću za interes, kojim je ovaj rad pratio, nadalje za materijal i slike, koje mi je stavio na raspolaganje za ovaj referat. Re sum e. Dr. Edo Deutsch, Zagreb: Die Behandlung der Kontrakturen mit Momrnsen scher Quengel-Methode. Beschreibung der Mommsen schen Quengel-Methode zur Beseitigung der Kontrakturen. Verfasser berichtet von guten Resultaten, welche im orthopedischen Landesspitale in Zagreb mit dieser Methode erzielt wurden. IZ PRAKSE. Iz oftalmološke klinike kr. sveučilišta u Zagrebu; predstojnik prof. dr. A. Botteri. Prinos k liječenju hem angiom a. Dr. Andrija Car, Zagreb* 18.-II. o. g. donijela je na oftal. kliniku gdja. Lj. F. svoje dijete sa više hemangioma na desnoj strani lica. Pregledao sam pristupačnu literaturu i mogao sam ustanoviti, da je hemangiom u predjelu čela i nosa ga prelaženjem na gornju i donju vjedju prilična rijetkost, radi toga držim uputnim prikazati ovaj slučaj. Anamneza: Šesti dan iza poroda djeteta, opazili su roditelji na desnoj strani lica više crvenih pjega. Jedna takva pjega velika poput leće, nalazi se u predjelu lig. canti interni, druga u predjelu glabellae, treća u predjelu fossae caninae, četvrta nešto ispod i tem poralno od lateralnog očnog ugla i napokon peta u desnoj trećini gornje usne. Dvije prve mrlje su naglo rasle i brzo su srasle. Po iskazu roditelja nije nitko u rodbini imao sličnu afekciju. Status praesens: 18.-U. o. g.: Žensko dijete, 3 mj. staro i dobro razvijeno. Bulbusi, srce i pluća b. o. *) Slučaj je bio prikazan 28.-III na m jesečnoj skupštini Zbora liječnika.

27 637 U koži i spojnici nazalne trećine gornje vjedje, dalje u kontinuitetu kože nosa, čela, donje vjedje i okolišnog lica nalazi se tumor bez upalnih znakova, oštrih granica, difuzno crveno-modre boje, izbočene i kvrgaste površine, spužvaste konzistencije, na pritisak postaje manji, kod plača i nagibanja sa glavom dolje veći; pulziranje se ne može primjetiti. Tumor je tako voluminozan, da znatno sužuje očni otvor i potiskuje vršak nosa na lijevo. U predjelu izmedju nazalnog očnog kuta i sedla nosa dijeli ga duboka brazda na gornju i donju polovicu, na dnu brazde nalazi se fisura ispunjena zgruše nom krvlju. Tri manja tumora oštrih granica, difuzno crveno-violetne boje. veličine graška i nešto izbočena, nalaze se na mjestima već spomenutim u anamnezi. Prvi tumor ima izgled kavernoma, dok ostali jednostavnih hemangioma. Kavernomi mogu se razviti iz jednostavnih hemangioma na taj način, da vezivo izmedju. krvnih žila propadne. Možda se je i kavernom u našem slučaju razvio iz jednostavnog hemangioma. Pogodovale bi takovom razvitku anatomske prilike ovog predjela; koža je najme na čelu i u okolici nosa razmjerno dosta čvrsto vezana uz koštanu podlogu, tumor je tu sigurno naglije rastao nego napeta koža, radi čega je valjda došlo, uz pomoć vanjskih faktora, više puta do fisura u koži i krvarenje iz tumora, nastali i organizirani trombusi otešćali su na tom stjecištu otjecanje krvi i tako možda omogućili postanak ovog kavernoma. Kako je poznato, hemangiome dijelimo na jednostavne i kavernozne oni su benigne neoplazme, ne metastaziraju nikada, u jako rijetkim slučajevima postaju maligni, najčešće ostaju stacijonarni, a gdjekada obliteriraju i tako iščezavaju sami. Hemangiom se pojavljuje u mladim godinama i to češće kod ženskog nego kod muškog spola. Po Trendelenburgu otpadaju dvije trećine hemangioma na lice. Parenhim jednostavnih hemangioma sastavljen je od klupka više puta nejednako proširenih kapilara, oko kojih se nalazi dosta vezivnog tkiva, leži u cutis i subcutis kože i prosjeva crveno-violetno, Kavernoztii hemangiom proizlazi iz kapilara, sastoji se od nejednako širokih prostora, koji ispunjeni krvlju, mnogostruko medjusobno komuniciraju; prostori su popločeni endotelom, a stjenke su gradjene iz vezivnog i elastičnog tkiva. Kavernomi leže isto u cutis i subcutis, prosjevaju crvenomodrikasto, spužvaste su konzistencije, erektilni, fluktuiraju i pulziraju; kod pritiska, što je dijagnostički važno, postaje tumor manji; kod kašljanja, naprezanja i nagibanja veći. Za patogenezu je važno mišljenje Virchowa, da hemangiomi nastaju na fisurama, koje u razvitku neredovito obliteriraju, tomu pridolaze još utjecaji intrauterine traume i fetalnih oboljenja, te tako skupa mijenjaju vazoformativne faktore. Ribbert misli, da se područje jedne arterije razvija bez veza sa okolinom ili da tokom vremena izgubi tu vezu. Terapija: Tumor u ovom slučaju seže duboko, radi toga ne postoji indikacija za smrzavanje sa snijegom ugljične kiseline. Ekstirpacija ne dolazi takodjer u obzir, jer je tumor preopsežan i jer zaprema vjedje, te se tom metodom ne bi moglo udovoljiti niti kozmetskim niti funkcionalnim zahtjevima. Na oftalmološkoj klinici bila je pac. liječena s injekcijama 1/10 ccm 95% alkohola i elektrolitički. Ova terapija je, i ako iza dugog vremena, bila ipak uspješna: Tumor se sploštio i skoro je nestao, koža je na nekim mjestima lako obrazgotinjena, dok je u glavnome sačuvana. Jedan drugi

28 638 slučaj hemangioma na gornjoj vjedji novorodjenčeta bio je ovdje na klinici liječen istom metodom, uspjeh je bio takav, da se jedva može opaziti mjesto gdje je tumor ležao. Najljepše zahvaljujem gosp. profesoru dr. A. Botteri-ju na susretljivosti i ustupljenom slučaju. Resum e. Dr. Andrija Car, Zagreb: Ein Beitrag zur Behandlung des Lidhaemangioms. Ein voluminöses kavernöses Haemangiom im nasalen Teil beider Lider des rechten Auges sowie angrenzender Gesichtsteile wurde mit Erfolg mit Elektrolyse sowie Alkocholinjektionen behandelt. L ite ra tu r a : 1 Encyclopedic frangaise d ophthalm ologie 1906.: Tum eurs des paupieres p ar M. Felix Lagrange str Aschoff: Pathologische Anatomie 1. B. M. Borst, H äm angiom e, str G raefe-sae misch: H andbuch der Augenheilkunde V. B. 2. Abt. j. v. M i c h e 1, Die K rankheiten der A ugeniieder. 4. Garr- Kiittner-Lexer: C hirurgie des Kopfes, H äm angiom e, str Dr. L. Caspar: Zur B ehandlung der angeborenen Lidangiom e m it K ohlensäureschnee, Klinische M onatsblätter für A ugenheilkunde LXV. B. str Prof Mazzei: L alcool nella cura degli angiom i deile palpebre, B ollettino d oculistica 1923., str Prilog pitanju liječenja malarije. Dr. Ljudevit J u rin a c, sanit. major u o. i predstojnik tvorničke ambulante, Lukavac. Ratna i poslijeratna starija literatura puna je radova o malariji i njezinom liječenju. To je razumljivo, ako se uvaži, kakovo je katastrofalno djelovanje proizvela malarija na talijansku i austrijsku vojsku na albanskom ratištu. No i solunski, maloazijski i talijanski front mnogo su stradali od malarije. Skoro poslije rata učestali su u Njemačkoj glasovi, da su se pojavila oboljenja na malariji u krajevima, gdje prije nikada nije bilo malarije. Uzroci tih oboljenja bili su neizliječeni ratnici sa južnih frontova, koji su bolovali na malariji, a koji su kod povratka svojim kućama inficirali zdrave komarce. I u našoj novijoj literaturi pokazuje se, da su i kod nas kliconoše raznijeli malariju u do sada malo ili nikako ne zaražene krajeve. Kako u našoj državi imade veliki dio podneblja, koje vrlo pogoduje razvitku anofela, to je matarija u brzo postala težak problem. Njemačka je prama nama ali u zgodnijem položaju, jer je broj ratnika, pa bio on kako velik (i kod nas razmjerno nije manji) ipak ograničen, a mi imademo garnizona, koje su u žarištima malarije, kao Makedonija i Crna Gora. To su stalne fabrike oboljenja na malariji i to kod mladih i zdravih ljudi, Ovi se vraćaju, kao nesposobni ili po odsluženju svoga roka, u svoje rodne krajeve i svi koji nijesu izliječeni, a takovih imade dosta, izvor su oboljenjima, koja do tog vremena u tom kraju nijesu opažana. Malarička profilaksa, kraj svih napora iz raznih uzroka, još nije pokazala one uspjehe, koje bi trebala. Unatoč profilakse kininom, ima uvijek dosta novih oboljenja, a asanacija zemljišta, iz materijalnih razloga, moguća je samo u najmanjem razmjeru. Do danas je glavno dobra terapija, koja ne samo da ljude spasava od bolesti i nemoći, nego i zaprečuje, da neiz liječeni bolesnici raznose bolest u krajeve, gdje se nalaze za malariju svi uvjeti razvitka.

29 639 Sanitetski pukovnik Dr. Žarko Ruvidić u 8. svesku Srpskog Arhiva za godinu iznaša svoje poglede na razne metode liječenja malarije. Po prikazivanju raznih metoda liječenja, francuskih, njemačkih i srpskih Ijekara, dolazi do zaključka, da mu se kao najbolja pokazala Nocht-ova metoda s izmjeničnom upotrebom kinina. Pošto je Dr. Ruvidić, kao šef unutrašnjeg odjelenja velike armijske bolnice, morao steći dosta iskustva o vrijednosti pojedinih metoda, to me je ponukalo, jer sam i sam došao do sličnih zaključaka, da preporučim jednu modifikaciju Nocht-ove šeme, koja mi je dala za vrijeme od četiri i pola godine, kod više stotina slučajeva, izvrsne rezultate. Ti dobri rezultati, suglasno sa slučajevima Dr. Ruvidića, pokazali su se ne samo kod tercijalne, nego i kod tropske malarije. U broju 38. Wiener klinische Wochenschrift od godine iznijeli su univ. docenat Dr. H. F. Roll i Dr. Reitler novi način davanja kinina. Princip je tog načina, da bolesnik dobije u nastupu kinin i to za vrijeme defervescence temperature, kad je ista popevši se na najvišu visinu, pala za jedan stupanj. Normalna je doza, koju su oni davali, 11/2 3 grama kinina u pastilama od 025 g. Kad se kinin daje prije tog vremena ili mnogo kasnije, rezultati nijesu tako sigurni. Ako je poznato, da bolesnik kinin lako bljuje, davali su ga u pojedinim manjim dozama, no tako, da se u roku od jednog sata potroši cijela doza. Poslije, prama potrebi, daju još kroz pet dana po 1 gr. kinina u jednoj dozi. Po njihovim navodima, taj način liječenja kupira napadaj i ne slijede više novi napadaji. Daljne pojedinosti mogu se naći u vrlo zanimivoj originalnoj radnji. Svratio bi samo pažnju na njihove rezultate. Od 418 slučajeva, liječenih po ovoj metodi, 83'6% nijesu dobili novi napad. Jedan novi napad dobilo ih je 14'2%, dva 1'6%, tri 0 2%, a više od tri 04%. Na odjelehju za karantenu, gdje je pomoćno osoblje bilo pouzdano i dobro uvježbano, bili su rezultati još mnogo bolji. Od 110 slučajeva 901% nije više dobilo napadaja. Jedan novi napad dobilo ih je 9%, dva 0'9%, a tri ili više napada nije uopće bilo. Dobri uspjesi ovog liječenja malarije postignuti su po mnijenju obih autora samo u vremenu, kad se daje prva doza kinina. Oni drže, da kinin najbolje djeluje 11a mlade i starije šizonte, a mnogo slabije na merozoite. Kod ovog načina davanja kinina najveća je koncentracija istog u krvi, dok se tamo nalaze šizonti Izgleda, da baš merozoiti naginju svojstvu, koje zovemo otpornost prama kininu. Autori čak tvrde, da je potrebna revizija diagnoze, ako njihova metoda ne pokazuje uspjeha. Ja sam se uvjerio, da je taj način liječenja vrlo dobar. Baveći se time pobliže, našao sam, kao najbolju kombinaciju, modifikaciju gore opisane metode sa modifikacijom Nocht-ove metode. Bolesnik dobiva u napadu, isto kao kod metode Dr. Roll-a, kad temperatura padne od najviše visine za jedan stepen (to se utvrdjuje mjerenjem temperature od 10 do 10 minuta) pastilu ili prašak od 05 gr. kinina. Za pola sata prima opet 0 5 gr. kinina i za drugi pola sata isto 0'5 gr. kinina. On dobiva dakle u jednom satu T5 gr. kinina. Kroz daljnih šest dana dobiva svaki dan u jutro, 0 podne i na večer po 0'5 gr. kinina. Poslije tih sedam dana (računajući i prvi dan u nastupu) bolesnik tri dana ne dobiva kinina. Nakon te pauze uzima opet kroz tri dana, tri put u dan po 05 gr. kinina. Pauza raste uvijek za jedan dan, a kinin se uzima uvijek samo tri dana. Dalnje liječenje dakle izgleda: četiri dana pauza, tri dana kinin, pet dana pauza, tri dana kinin, šest dana pauza tri dana kinin i sedam dana pauza, te konačno tri dana kinin. Poslije takovog liječenja polažem osobitu važnost na izdašnu kuru s arzenom. Uspjesi, koje sam postigao ovim liječenjem, ne samo da dostižu dobre rezultate Roll-a i Reitler-a, nego ih znatno prestižu. Vrlo se rijetko dešavalo,

30 640 da je došlo do drugog ili čak trećeg nastupa i svi moji bolesnici su za vrijeme, koje sam ih držao u posmatranju, ostali slobodni od napadaja i plazmodije su nestale u krvi. Skoro svaki slučaj provjeren je preparatom krvi na malariju prije početka liječenja. Na žalost bila su mi opširnija istraživanja poslije nastupa nemoguća. Klinički bila je ali malarija izliječena a recidive nijesu nastupile. Uvjet za dobar uspjeh je, da bolesnik strogo po propisu provede liječenje, što opet ovisi o njegovoj savjesnosti i razboru u privatnoj praksi, a predanosti i spretnosti bolničkog osoblja u bolnici. Bolničarsko osoblje mora uvijek da se uvjeri, da je bolesnik zaista i uzeo kinin. Pod gornjim uslovima metoda je svake preporuke vrijedna, osobito kao šematička terapija u velikim bolnicama. Uz ovaj način liječenja nijesam se trebao skoro nikada hvaćati kojeg drugog sredstva kao neosalvarsana, metilenovog plavila i dr. Resum e. Dr. Ljudevit Jurinac, Lukavac: B eitrag zur Frage der M a la ria b e h a n d lu n g. Der Autor empfiehlt eine Modifikation und Kombination der Roll-Reiter schen und Nocht'schen Methode, die ihm ausgezeichnete Resultate bei allen Formen von Malaria ergab. Die Chinindarreichung erfolgt nach folgendem Shema: Im Anfalle, während der Deferveszenz der Temperatur von der Akme um einen Grad (Roll-Reiter), erhält der Kranke innerhalb einer Stunde 1,5 gr. Chinin in halbstündigen Intervallen a 0'5 gr. Weitere sechs Tage (Nocht) dreimal täglich 0'5 gr. Chinin, drei Tage Pause, drei Tage Chinin, vier Tage Pause, drei Tage Chinin, fünf Tage Pause, drei Tage Chinin, sechs Tage Pause, drei Tage Chinin, sieben Tage Pause, drei Tage Chinin. Als Schlussbehandlung, eine ausgiebige Arsenkur. Die Methode eignet sich ausgezeichnet zur shematischen Massenbehandlung und wird als solche empfohlen. FELJTON. K stogodišnjici ahromatičkog mikroskopa. Dr. Stanko S. Mi hol ić, Zagreb. Prošle je godine naučni svijet slavio stogodišnjicu rodjenja Pasteurova, čovjeka, koji je svojim radom zadužio čovječanstvo, a nauci na mnogim područjima pokazao nove puteve. Ljetos pada jedna druga stogodišnjica, stogodišnjica ahromatičkog mikroskopa, koja će se slaviti mnogo čednije i tiše u užem krugu naučnih radnika. Uza sve to postoji medju njima uska veza. Bez mikroskopa rad se Pasteurov jedva dade zamisliti. Minulo je sto godina, što je Selligue pariškoj akademiji nauka predložio prvi sastavljen mikroskop sa ahromatičkim objektivom, kojeg je po njegovim podacima izradio Charles Louis Chevalier, potomak stare i ugledne obitelji optika. Chevalieri vodili su kroz generacije svoj optički atelier na Quai de l Horloge. Zbog mnogih optika, koji se tu naseliše, zvali su tu ulicu uz Seinu i Quai des Lunettes. 1 danas će čovjek tamo pod zidinama ogromne starinske zgrade Palais de Justice naći nekolicinu njih kao živi spomen stare slave.

31 Ćhevalierov mikroskop nije bio prvi sastavljeni mikroskop. Povijest mikroskopa seže mnogo dalje. Prvi složeni mikroskopi pojaviše se u prvoj polovici XVII. vijeka (Fontana, Galilei, Drebbel, Janssen), ali ti su mikroskopi bili vrlo nesavršeni, te više interesantna igračka, nego naučno pomagalo. Neko su ih vrijeme stoga nazivali vitra pulicaria. Razlog tog nesavršenosti leži u disperziji svjetlosti. Leća ne lomi samo zrake svjetlosti, već ih ona i rastavlja na spektar. Uslijed toga postaju konture slike, što ju obična leća daje, nejasne. Slika dobiva bojađisan rub. Kako je disperzija i refrakcija u raznim tvarima različita, može se kombinacijom dviju leća iz različitog stakla da ukloni disperzija, a da ipak ostane sačuvana refrakcija. Prvu takvu ahromatičku leću sastavio je Chester More Hali (1722.) Ti su njegovi pokušaji bili još dosta nesavršeni, no god uspije mu sastaviti leću, koja se mogla upotrjebiti za dalekozore. Kod mikroskopa valjalo je svladati veće poteškoće, jer su leće kod mikroskopskih objektiva vrlo malene. Pokušaji Aepi nusa, Beeldsnydera te Jana i Hermanna van D e yl nijesu sasvim zadovoljavali, dok konačno nije god uspjelo Chevalieru da načini sastavljenu leću, koja je davala posve jasne i oštre slike. Charles Louis Chevalier rodio se u Parizu 18. kolovoza kao sin optika Jaques Louis Vincent Chevaliera ( ) U atelieru svog oca na Quai de l Horloge radio je do g Još u očevom atelieru konstruirao je cameru obscuru sa prizmama (1819.) i prvi mikroskop s ahromatičkim objektivima (1823.), s kojim je slijedeće godine izašao pred javnost. Godine otvorio je vlastitu radionicu u Palais Royalu, koja je neko vrijeme slovila kao prva i najbolja tvrtka na području izradbe mikroskopa. Kasnije se Chevalier posvetio izradjivanju fotografskih objektiva i daljem usavršivanju mikroskopa. Osim niza naučnih radnja izišlih većinom u Comptes Ren dus de l Academie des sciences izdao je i neke knjige i priručnike, od kojih spominjem:sur l usage des chambres obscures et des chambres claires. Paris Des microscopes et de leur usage, Paris Melanges photographiques, Paris Manuel de physicien preparateur, Paris Guide du photographe, Paris Umro je u Parizu 21. studenog Konstrukcijom mikroskopa s ahromatičkim objektivom dobila je nauka jedno novo i odlično pomagalo. To se doskora osjetilo na svim područjima. Prikaz tečevina postignutih mikroskopom na području mineralogije i geologije, biologije i medicine moram da ostavim zvanijim od sebe, a ja bi htio, da svratim pozornost tek na jednu primjenu mikroskopa, na kvalitativnu mikrokemiju. Dok obična kvalitativna kemijska analiza nastoji, da pojedine sastavine tvari izluči u obliku taloga karakteristična izgleda i boje, a služi se pri tom epruvetama i razmjerno dosta znatnim količinama tvari, dotle tnikrokemijska analiza nastoji da sastojine prevede u kristale točno definiranog oblika i loma svjetlosti. Mikrokemijske operacije vrše se u kapljici istražne tekućine, koja se nalazi na predmetnom staklu. Uz znatnu prednost, što rade sa minimalnim količinama, mikrokemijske su metode i znatno osjetljivije od običnih. Tako se primjerice običnim metodama dade dokazati 0,01 mg željeza, dok se mikrokemijski još količine od 0, mg mogu sa sigurnošću utvrditi. Uz to su i mikrokemijske metode i znatno brže od običnih, što se naročito osjeća kod tvari komplikovanijeg sastava, gdje je potrebno više odjeljivanja. Prve mikrokemijske reakcije opisao je holandijski profesor Horting u drugom svesku svog opsežnog djela o mikroskopu (Das Mikroskop. Theorie. Gebrauch. Geschichte), koje je god izišlo u drugom izdanju. Iza njega bavio se mikrokemijom Boricki i opisao čitav niz novih reakcija (Elemente einer neuen chemisch-mikroskopischen Gesteinsanalyse. Archiv der naturwiss. Landesdurchforschung von Böhmen. Bd. III. Prag 1877.) No osnivačem sistematske mikrokemijske analize postade Heinrich Behrens, kasnije profesor 641

32 642 politehničke škole u Delftu. Njegovi su radovi na tom području postali klasični. (Mikrochemische Methoden zur Mineral-Analyse. Amsterdam i Delft 1885., pa naročito njegovo djelo: Anleitung zur mikrochemischen Analyse. Hamburg g.) Od tog su vremena Holandezi zadržali vodstvo u mikrokemiji. Od nasljednika Behrensovih naročito se ističu P. D. C. Kley, profesor mikrokemije na politehnici u Delftu, N. Schoorl, Schroeder van der Kolk, Grutterink i Hornmes. Od ne-holandeza radili su na tom području Streng, Haushofer i Emich. Kraj svih postignutih uspjeha postavljene su mikroskopu granice, koje on ne može da predje. Povećanje mikroskopa ne može se povisiti u nedogled, pa smo danas već prilično stigli do mete. Ima pojava, koje ne možemo da istražimo ni s najboljim današnjim mikroskopom. Treba samo da se sjetimo submikroskopskih uzročnika nekih bolesti pa d Hereleovog fenomena. Dalje možemo da podjemo ultramikroskopom, što ga sagradiše Siedentopf i Zsigmondy na ponešto različitom principu, ali nam ultramikroskop kazuje samo nazočnost, a ne i oblik submikroskopskih čestica, jedino što možemo još da razaberemo je okrugli ili prizmatički oblik čestice. M edicinska i farmaceutska izložba u Zagrebu. U lipnju zaključio je odbor za proslavu 50-godišnjice Zbora liječnika, da se prigodom proslave priredi i medicinska izložba. Izložbeni Odbor zamislio je prvobitno, da bi izložba imala da prikaže razvitak higijene i medicine u posljednjih 50 godina kod nas, te su proglasom pozvani zdravstveni zavodi, ustanove, industrije, tvrtke i zastupstva farmaceutskih preparata, medicinskih uredjaja i sprava, nakladnici znanstvene i popularne domaće medicinske literature starijeg i novijeg datuma i svi interesenti, koji bi tom prilikom htjeli izložiti, da sudjeluju pri toj izložbi. U rujnu priključio se namjeri Zbora liječnika i hrv. slav. Ljekarnički Zbor, te je izložba priredjena u zajednici sa Ljekarničkim Zborom. Iz tehničkih razloga nije se mogao tom izložbom prikazati zamišljeni razvitak našega zdravstva, medicinske znanosti i industrije, te je priredjena stoga razloga izložba naših zdravstvenih ustanova i njihovoga rada, higijenska izložba o socijalnim bolestima i izložba domaće i kod nas zastupane strane medicinske i farmaceutske industrije. Izložba je otvorena 21. listopada u prisuću svih učesnika svečane proslave Zborove pedesetgodišnjice i ostala je otvorena do 27. listopada. Smještena je bila u Industrijskoj palači Zagrebačkog Zbora. Iz zelenilom i medicinskim skulpturama ukrašenog vestibila ulazilo se u izložbenu dvoranu. Izložbena dvorana bila je čitava dekorirana zelenilom, prekrasnim gorostasnim palmama, egzotičnim biljem i po podovima skupocjenim perzijskim sagovima. Srednji impozantno ukrašeni prolaz i postrane najdonje dijelove izložbenog prostora zauzele su zdravstvene ustanove i prikaz njihovog rada, higijenska, venerološka, antialkoholna izložba i izložba o tuberkulozi. (Izložbu Mati i dijete priredio je istodobno Inspektorat M. N. Z. u Zagrebu u zajednici sa gradskim dječjim ambulatorijem u Zagrebu, pa ta grana propagande nije bila u izložbi Zbora zastupana). U fotografijama bile su izložene zdravstvene ustanove sa čitavog teritorija Inspektorata M. N. Z. u Zagrebu, a sa teritorija drugih Inspektorata djelomično. Vrlo su bile zanimive topografske karte nekih Inspektorata o broju zdravstvenih ustanova do prevrata i veliki broj ustanova, koje su nastale od prevrata do danas. Statistički prikazan rad zdravstvenih propagandističkih sekcija pokazuje sistematski rad

33 643 na tom polju. Vrlo je šteta, da se nijesu pozivu za izložbu odazvali svi Inspektorati sa svim svojim ustanovama i da se nije na izložbi još jasnije mogao vidjeti poznati sistematski rad M. N.' Z. i naš napredak na polju zdravstva u posljednje vrijeme. Vrlo je uspjela izložba mariborskog ambulatorija za veneričke bolesti, pa izložba higijenskog zavoda u Ljubljani, naročito prikaz zdravstvenih prilika u Sloveniji. U markantnim crtama prikazana je tuberkuloza kao socijalna i individualna bolest, štetno djelovanje alkohola i antialkoholna propaganda pojedinih Inspektorata M. N. Z. U postranim prolazima i pročelju dvorane bila je zastupana medicinska i farmaceutska industrija, koja je, može se reći, sva istupila, poglavito domaća produkcija. U pročelju dvorane u vrlo ukusnom vlastitom paviljonu veledrogerija, najveća u našoj zemlji, d. d. Isis. Odio Isisa bio je sam za sebe jedna mala ukusna izložba. Ta je tvrtka od svog osnutka pokazala vrlo velik napredak. Osnovana je g kao dion. društvo za industriju i promet droga i kemikalija sa 4 milijuna kruna dion. glavnice (na incijativu g. D. Plavšića, biv. ravnatelja Jugoslavenske banke; u priredjivačkom su odboru bili: prof. Dr. Janeček, Mr. Ph. F. pl. Praunsperger i Dr. B. Vouk). Prvim poslovnim ravnateljem bio je g. Zvon. Biljan, žurnalista; g preuzeo je to mjesto Dr. B. Hafner, koji je cijelo poslovanje reorganizirao i postavio na širu bazu. Već g povisuje se dion. glavnica na 20 mil. kruna; kornere, ravnateljem postaje P. Kušaković iz Beograda, a u Beogradu se osniva filijala. Rezervni fond se iste godine takodjer povećao na 12 mil. kruna. G ulazi Isis u svoju novu modernu palaču u Zagrebu, koja omogućuje najveće poslovanje a ujedno pruža namješteništvu prikladne stanove; jednako se i u Beogradu izgradjuju vlastita skladišta. Poslovi su podijeljeni na: a) komercijalni, b) tehnički (industrijalni) i c) za nabavu i prodaju biljevnih surovina (import dotično eksport ljekovitog i industrijalnog bilja). G oreuzimlje ravnateljske poslove g. M. Langer do svoje smrti, koji komercijalno vrlo uspješno diže cijelo poslovanje. G pretvara se industrijalni odjel u društvu sa tvornicom Chinoin u dion. društvo Kaštel, tvornicu kemijsko-farmaceutskih proizvoda u Karlovcu (Isis sudjeluje sa 49% kod dion. glavnice od Din 4, ); jednako sudjeluje Isis s podjednakim udjelom kod parfim. poduzeća Georg Dralle, Hamburg, a i proizvodnja Siropa Famela omogućena je kod nas pomoću Isis. Uz sve uspješnije poslovanje društva (predsjednik prof. Dr. Janeček, član uprave Mr. Ph. D. Peroš, kornere, ravnatelj Mr. Ph. M. Hamerlitz; zamj. ravnatelja Mr. Ph. J. Matković) danas je Isis zaista jedno vrlo ugledno i važno poduzeće, sa dion. glavnicom od 5 mil. dinara i 3 1/2 mil. dinara pričuva, koje isplaćuje 14% na dionice i danas cijelu našu zemlju svabdjeva preparatima prvih svjetskih firma. Naročiti interes pobudilo je izloženo ljekovito bilje, kog ima kod nas toliko, da će se moći eksportirati i postati novim vrelom prihoda za naš narod. D. d. Isis zastupa danas 45 svjetskih tvrtka kao: Attenstedt & Redecker, Hemelingen A. G. für Pharm. Industrie, Kolin, I. F. Quizda, Korneuburg, Bayer Co. Budapest, Kneippische Werke Würzburg, Dr. Weill, Frankfurt am Main, Mottersills Seasik Rmedy Co. Ontario, Boxberger, Bad Kissingen, Behringer Werke, Marburg a. L., Le Prince, Paris, Astier, Paris, Fainel, Paris, Hommel, Zürich, te je u posebnim odjelenjima izložilo preparate tih i drugih tvrtki. Tvornica Kaštel u Karlovcu je poduzeće kako gore navedosmo utemeljeno od Isisa i Chinoin Fabrik, Budapest, koja spada u koncern kemičko-metalurške industrije u Aussigu, pa su i produkti tvornice Kaštel bili izloženi u paviljonu Isis.

34 Od skromnih početaka razvio se Kaštel u veliko i svestrano podu zeće, koje danas naše kemijsko i farmaceutičko tržište opskrbljuje preparatima priznate kvalitete (spominjemo samo aljodan, albroman, troparin, domatrin, secoin, digiciarin i mil. dr.). Tvornica je proširila svoje djelovanje i na druga područja; tako je posvetila veliku pažnju svim galenskim preparatima, injekcijonim pripravcima, tabletama, ekstraktima; nadalje mnogim važnim preparatima veterine, od kojih je distol stekao priznanje i van granica naše države, jednako kao i elastični ugljeni štapići za internu dezinfekciju, te sterilne injekcije pro usu veter. U posljednje se doba poduzetnost Kaštela proširila i na preparate (zaštitna sredstva, na pr. porzol) kod racijonalnog vinogradarstva i poljodjelstva (žitarica), a u dogledno se vrijeme sprema dalnje proširenje zavoda i na proizvodnju raznih potrebnih kemijskih proizvoda, koji se uz nisku cijenu i uspješno mogu proizvadjati iskorišćivanjem jeftine električne struje karlovačke (ozaljske) munjare. Ukusna kolekcija svih preparata u okviru paviljona Isisa lijepo je prikazivala rad i napredak te domaće naše tvornice. Nadalje su izložili: Jugopharmacia d d. za proizvodnju i prometanje kemijsko-farmaceutskih preparata, droga, kemikalija i svih kirurških i ljekarničkih potrepština, Zagreb. Da olakša snabdjevanje ljekarna potrebnom robom osnovalo je to poduzeće g naročiti tvornički odjel Galenus, tvornica kemijsko-farmaceutskih proizvoda, koja se bavi proizvodnjom svakovrsne ljekarničke robe. Tvornica Galenus izložila je antigonorrhoicum Gale nosan, čaj protiv debljanja Fucovesin, Fucovesin-tablete, Jecorisan emulziju s ribljim uljem, Gonoform -tablete, Calcifug, i t. d. Poduzeće posjeduje i glavna zastupstva nekih inozemnih tvornica, te je kao zastupnik izložilo: profilaktikum Veto, Algocratine, (Lancosme) Pastae et Unguenta Dr. Reimer, Chloraethyl Henning, preparate tvornice Wilhelm Natterer (München), Byk-Gu Iden werke (Berlin), D. A. Schlosser (Wien), Theodor Teich graeber (Berlin), E. T o s s e & Co. (Hamburg), Dr. De er Endre (Budapest), Dr. Barta Endre (Bpst), Bayer A. (Bpst). Kemindus, zagrebačka kemička industrija d. d., izložila je uz razne farmaceutske specijalitete, kemikalije te kemijske reagencije za kemijskomedicinska i mikroskopska istraživanja svoje vlastite farmaceutske specijalitete. Izložila je: Kalkosan za terapiju kalcijem. Svaka tableta sadržaje 1 gr. Calc, lactophosphoricum, a usprkos toga je vrlo ugodnog okusa. Somnal, sredstvo protiv besanice, naročito kod onih, koje su uvjetovane bolima. Somnal je kombinacija od Natrium diaethilbarbituricum s amidopyrinom uz mali dodatak kodeina. Uslijed malenih količina isključena je svaka mogućnost štetnog djelovanja na organizam. Stenocardin, indiciran naročito kod anginae pectoris. Pavatropin, kombinacija papaverina s atropinom za sve vrsti spazama u gastrointestinalnom traktu. Carbosan, kombinacija ugljena sa mineralnim ar.tiopstipativnim sredstvom i jednim eteričkim uljem, koje daje tableti ugodan okus, a ujedno djeluje kao carminativum (kod meteorizma, crijevnih katara i t. d.). Dyspepsan, kombinacija kazein-kalcija sa topivim ugljikohidratima, koji se preporuča kao ljekovita hrana za akutne i kronične smetnje probave kod dojenčadi, djece i odraslih. Kemika d. d., Zagreb. To je bilo prvo poduz će u državi, koje se je bavilo priugotavljanjem kemijsko-farmaceutskih produkata u tvorničkom smjeru i imalo ozbiljne znanstvene namjere. Od početka nastojalo je preduzeće, da po mogućnosti iskoristi domaće sirovine. Preduzeće je započelo proizvodnjom organoterapeutskih preparata. Proizvelo je Tonogen suprarenale, Glanduitrin (preparat iz infundibularnih dijelova hipofize) i priugotavljalo

35 645 organoterapeutske preparate iz ovarija, corpus luteum, tireoideje, glandulae pituitariae, testis i t. d. pa do priredbe fermenata pankreasa (pankrin). Sada proizvodi tvornica i pluriglandularne,,hormogland -preparate. Iskorišćivanjem i daljnjim oplemenjivanjem domaćeg katrana iz bukovine priugotavija tvornica Kreosotum purum e bit. fagi kao i njegove spojeve, te iz ovih Syrupus Kreosoti lact. comp Kemika. Proizvodi nadalje Novocolcalcium (guajakolfosfornokiseli kalcij) kao i odgovarajući sirup Novocol-syrup. iz domaćih bilinskih sirovina priugotavija iz fol. digital. Adigan u obliku otopine, u tabletama i u ampulama za injekcije. Iz Secale cornutum priugotavija Ergosecan. U najnovije vrijeme proizvadja Exopon, preparat opija. Za antiluetičnu terapiju proizvodi bizmutove preparate Bismoluol i Bismosalvan. Tvornica je nadalje uz dosada spomenute preparate izložila svoje preparate Iecitina: Jodlecithin, Bromlecithin, Ferrojodlecithin, Ferrobromlecithin, Arsolecithin i Ferrarsolecithin, pa preparate kalcija: Oleosan (emulzija ribljeg ulja sa kalcijevim trifosfatom, sadržaje kalcij, fosfor i vitamine), nadalje kalcijeve sirupe: Arsokalcol, Bromokalcol i Ferrarsokalcol, kao i spojeve kalcija i Iecitina: Calcolecithin i Calcobromlecithin. Od kalcijevih preparata za injekcije izložila je tvornica Calcium chloratum i Calcium bromatum u sterilnim ampulama. Hyperol Kemika, praktičan preparat vodikovog prekisa u krutom stanju bio je takodjer izložen. Tvornica pripravlja Acitetramin (fosfornokiseli heksametilentetramin), Theoverin (spoj teobromina sa papaverinom) i Acitophosan (fenilkinolinkarbonsko-acetilsalicilna kiselina), novo antireumatično i antineuralgično sredstvo. Vidjeli smo cijeli red preparata za injekcije, od kojih spominjemo'one za intravenozno podavanje: Sol. sacchari uvae, Chinoterpin, Tonogen-Novocain za lokalnu anesteziju i t. d. Tvornica proizvodi i eter i kloroform za narkozu i sredstva za raskuživanje: Liquor Kreosoti saponatus i Liquor formaldehydi saponatus. Kemikalija, agentura i komisijonalua radnja sa kemijskim i farmaceutskim stvarima u Novom Sadu, izlaže Malachin Grossinger (Vinum malagense chinino-ferratum), klorno vapno i t. d. Domaća tvrtka Rave, kemijsko farmaceutsko industrijsko trgovačko d. d. u Zagreba izložila je svoje preparate: Sulfocol Rave, sedativum Vacambrol Rave, dijetetično sredstvo Žirov kakao Rave, pripravak iz naravnog slatkog vina Cortex Chinae succirubrae i organski vezanog Fe Chinoferrol Rave, te Syrupus Creosoti lactici Rave. Tvrtk i je i kao zastupnica'inozemnih tvornica i tvrtka Bayer, Trenka, Egger, Hauser i t. d. izložila i neke preparate tih tvrtki. Gradska ljekarna u Zagrebu (Dr. Vera i Vlado Roje) izložila je svoje preparate Iron (Liq. ferri oxyd. sacchar. arom. comp.), Lactosot (Creosot. lact. Calc, phosphor. Codein. phosphor. Tinct. aconiti, Syrupus citri, Syr. Senegae) i druge. Vedomin, Beograd, hranivi preparat. Ljekarna Kleščić u Samoboru izložila je svoj preparat Chinoferrin. Ljekarna Mikuličić, Novi Vinodolski, izložila je svoj Noviferrin, Noviferrin cum arseno, c. lecithino i c. guajacolo. Ljekarna Usmiani, Rab vlastiti proizvod Ferromaltochina. Iz imena preparata razabire se njegov sastav i indikacija.

36 646 Švicarska tvrtka Dr. Wander d. d. izložiia je poznati preparat Ovomaltina, pa Hordomal. Na istoj sladnoj osnovi priugotavlja tvrtka i Gloma preparate i kombinacije čistog sladnog ekstrakta sa hemoglobinom, guajacol carbon, glycerophosph. i ferr. jodat. Tvrtka je nadalje izložila Anacot-pastile, za profilaksu i terapiju vratnih afekcija, pa Mentanol tablete, Kola granulee Dr. Wandej, Erigon i Neupon Syrup, te Theosan dragee. Tvornica La Zyma u Nyonu (Švicarska) proizvodi glasovite Golazove dijalizate: Adonis vernalis, Belladonna, Digital, Strophena, Species amarae, Secalan, Uvae ursi, Valeriana, Viscum album, Hova tablete, hipnoticum, te Furunkulin preparate. O svojim preparatima stavilo je poduzeće na raspolaganje brojnu znanstvenu literaturu. Sanitet-Import (VladimirBart u li ć) izložio je farmaceutske preparate kem. tvornice Heyden: Collargol, Electrocollargol, Xeroform, Creosotal, Duotal, Tonnismut, Acetylin, Moronal, Salit, Chloramin, Protoferrol, Embarin, Caseosan, Arsamon, Heiden-Folie za pojačavahje rentgenovih slika. Tvrtka F. Hoffmann La Roche & Co. Basel izložila je medju mnogim svojim poznatim preparatima svoje proizvode. Allonal Roche i Somnifen Roche, koji djeluju analgetički, sedativno i hipnotički (Literatura). Biopharma G. m. b. H. (Wien) izložila je svoj preparat Tebecin (emulsio tuberculovaccinae) za liječenje svih forma tuberkuloze, koji se u antituberkuloznoj terapiji već od g mnogo rabi, te predleže dosada 35 publikacija iz raznih zemalja, koje ističu njegovo djelovanje. Preparat je dosta poznat i kod nas te ga i naši liječnici u posljednje vrijeme sve više primjenjuju. Tu- i inozemne mineralne vode, izložila je tvrtka 1. Bartulić, Zagreb. Državni zavod za proizvodnju cijepiva protiv boginja u Zagrebu izložio je vrlo lijepo prikazano svoje preparate i statističke podatke o svom radu, iz kojih se vidi nagli jaki porast proizvodnje vakcine protiv boginja u zavodu nakon rata i kako se preparati tog zavoda sve više potražuju iz svih dijelova države. Jugoslavensko Serum d. d. u Zagrebu izlaže vlastite veterinarske serološke preparate i kao zastupnik preparate drž. serološkog zavoda u Beču (Prof. Paltauf). Jugoslavensko Siemens d. d. Zagreb dalo si je mnogo truda i izložilo sve svoje elektromedicinske aparate u pogonu. Izložilo je visoko frekventne priključne aparate za faradizaciju, galvanizaciju, kaustiku itd., kupke s električnim rasvjetljivanjem, gorsko svjetlo pomoću bjelutka (Quarzlicht) za helioterapiju. Izložilo je više uredjaja za rentgeniziranje, za dijagnostiku i unutarnju terapiju, pa mali ukusni izdržljivi aparat Explorator za prosvjetljivanje, vremensko i trenutačno snimanje i vanjsku terapiju. Bio je izlož.n i sav pribor za snimanje i prosvjetljivanje, ležajevi za bolesnike, Bucky-blještilo itd. Izložile su tvornice i skladišta medicinskih i kirurških instrumenata, ortopedskih sprava, operacionog i bolničkog namještaja te ovojne robe i to: Jakob Hlavka Zagreb, Jugoprotezija Zemun, tvrtka Leopold Mautner Zagreb, tvrtka Medicinski Depo Beograd, tvornica Vjekoslav Ženko Zagreb, Bal can International Commerce Company, Novi Sad Beograd, Odeon San ita Zagreb, Indu strij a željeznog namještaja i metala d. d. Subotica. Tvornica vaga i utega d. d., Jugoslavenska Florenz Zagreb izložila je obične, analitičke, osobne vage itd.

37 647 Tvornice kartonaže Braća Brali ć, Virovitica, Hr v. štamparski zavod d. d. Zagrebi Ivan Hudetz d d., Zagreb izložili su razne papirnate ljekarničke potrepštine kao kutije za lijekove, kartone, etikete, vrećice, omote za recepte, omote za praške itd. Staklane Franz Zagreb, Karal Zagreb i Kovačević Sisak izložile su staklene medicinske, kemijske i ljekarničke potrepštine. Bilo je još i više drugih izlagatelja kozmetičkih, raskužnih sredstava itd. Izložbu je posjetio velik broj liječnika i ljekarnika, jer se tih dana obdržavao uz liječnički i ljekarnički kongres. I ostalo pučanstvo posjećivalo je izložbu u velikom broju i zanimalo se naročito za higijenski dio izložbe, koji je u tom cilju i priredjen. V. Ć. H igijenska izložba Mati i dijete". Dr. Žiga Švarc, predstojnik gr. dječijeg ambulatorija, Zagreb. i Rado sam se odazvao pozivu uredništva, da napišem referat o izložb Mati i dijete. Ta to bijaše na tom polju zapravo prvi pokušaj i zato je prirodno, da nam se eo ipso nameću mnoga pitanja, koja će tek praksa ili diskusija raščistiti. Ja držim, da nema nikoga, tko bi držao, da je prosvjetljivanje naše publike u higijenskim pitanjima suvišno, jer tko stoji, kao mi u dnevnom saobraćaju s njome mislim u našem slučaju u prvom redu na naše majke, ali i na ostalu taj zna, koje silno neznanje vlada nesamo u širim, nego i višim krugovima naše inteligencije. Ni najosnovnija higijenska pravila, ni najprimitivniji anatomski i fiziološki pojmovi nijesu jasni. Mjesto njih vlada čitav niz predrasuda, rdjavih običaja, jedna tako reći sistematski izgradjena tradicija, koja prelazi od matere na kćer i sve to dalje u poznija pokoljenja. Mi se liječnici neprestano borimo protiv tih pojava, a osobito ih bolno osjeća pedijatar, kada vidi, kako im padaju dnevno silne žrtve. Nema sumnje o tome, da je velikom dječijem pomoru uz ostale mnoge razloge krivo i neznanje. I tako nije čudo, da je niknula u nama ideja, da sve ono, što mi našim majkama dnevno na njihova pitanja odgovaramo, jedamput sistematski složimo i zaokruženo prikažemo kao pouku za svakoga, koji se zanima za dječiju zaštitu, njegu, pomor i njegove uzroke, za čitav taj veliki i važni problem. Ideja, da se to jednom na jednoj izložbi prikaže, činila nam se zgodna, jer izložbe uživu simpatije kod široke publike. Ona je uvjerena, da će tu svatko nešto naći, što će izazvati njegov interes; za razliku od muzeja izložbe nemaju visokih, napose znanstvenih pretenzija, jer te bi smjesta stvorile neku ogradu za širu publiku. I u istinu izložba Mati i dijete nema znanstvenih pretenzija, osim možda jedino te, da je sve, što je prikazano, savremeno, da odgovara današnjemu stanju naše nauke. Njezina jedina svrha bijaše, da probudi zanimanje za higijenska pitanja ne samo kod naših majka, nego i kod svih, koji ju posjećuju, napose kod onih, koji su po svom socijalnom ili zvaničnom položaju zvani, da rade na soci jalno-medicinskom polju. Ona je imala pobuditi smisao za higijenski, ali i za socijalni rad kod svih javnih radnika, kod socijalnih politika, pa i kod liječnika, jer na žalost moramo reći, da ni kod njih nema uvijek socijalnog naziranja, kao što nema uvijek kod administrativnog činovništva, pa ni kod onih, koji su zvani, da odlučuju o našim pitanjima. I baš ti zvaničnici zamjenjuju često socijalne mjere sa policajnima ili sa pitanjima ubogarstva. Jer kakovo god stajalište čovjek zauzeo prema socijalnim tendencijama u

38 648 današnjoj medicini, baš pedijatar mora priznati, da se socijalna medicina i pedijatrija upotpunjaju. Veliki napredak pedijatrije u ovom stoljeću omogućio je uspjeh socijalne medicine, ali u drugu ruku bez socijalnih tendencija ne da se zamisliti napredak pedijatrije. I tako bijaše naša namjera, da izvršimo higijensku propagandu u najširim slojevima t. j. prema dolje, ali u isti čas i prema gore. Naša želja bijaše, da kod svakoga posjetnika izložbe izazovemo uvjerenje, da je medicinski napredak temelj našeg narodnog života i da nema kulturnog napretka bez higijene. Ta tendencija izlazi iz čitavog rasporeda, ili zapravo svaki pojedini predmet ili natpis treba da ga pokaže. Izložba činila nam se zgodnijom nego knjiga, koju šira publika ne kupuje ili ne čita, zgodnijom od predavanja, koje se može uvijek samo ograničiti na uže k,oje pitanje. U izložbi može se iznositi čitavi kompleks toga pitanja na takov način, da se naša tendencija svakomu posjetniku sama nameće: svaki je predmet tako prikazan, da je njegova svrha na prvi pogled bila jasna, svaki tekst tako sastavljen, da rezultati naše nauke iz njega proi.ziiaze bez pomoći koje suhoparne ili teško shvatljive teoretske poduke. Tako smo prikazali čitavu statistiku naših prilika: poroda, pomora, bračne, vanbračne djece, uzroke smrti, infekcijozne bolesti, puerperalnu sepsu u nizu od po prilici 30 upravo plastičnih diagrama i kartograma. Za osnov nam služe najnoviji statistički podaci, koji još ne bijahu nigdje objelodanjeni, a na žalost iz njih proizilazi upravo brutalnom snagom brojeva potreba našega rada. Ne ću da ulazim u tančine ovih za javnog radnika zanimljivih podataka, ali baš ovaj dio izložbe bijaše namijenjen manje majkama, više socijalnomu politiku i javnim oblastima. Najbolje su prilike u svakom pogledu u najprimitivnijim krajevima, na Kordunu, daleko od prometa i blagostanja, gdje još ne stoji izmedju čovjeka i prirode kultura sa svima i dobrim i rdjavim posljedicama. Dalje smo prikazali razvoj čovjeka ab ovo u oduljem nizu dobrih i lijepih anatomskih preparata: jajašce od nekoliko tjedana, njegov postepeni razvoj sve do svršetka trudnoće, razvoj blizanaca, razvoj ploda u maternici u anatomskim preparatima, a dijelom u mulažama i slikama. Kod tih su slika svagdje istaknuti i higijenski propisi za vrijeme trudnoće, prikazane sve promjene ženskoga tijela za vrijeme graviditeta, i higijena babinja. 1 tu bijaše veliko pitanje, je li uputno da se prikaže taj proces, koji toliko zaokuplja život žene, ali koji se osobito pred djevojkama pokriva nekom tajnovitom koprenom, iz straha neke profanacije, ili da se izazovu seksualni podražaji. Bilo je dosta ozbiljnih i uvaženih prijatelja, koji bijahu projtiv toga da se sve to javno, coram publico, bez kontrole posjetnika prikaže. Što više, mnogi su se bojali oštre kritike od stanovitih krugova. Ali moram reći, da nijesmo ni časka krzmali, da te prirodne pojave mirno prikažemo, a praksa nam -je dokazala, da smo imali pravo. Ćitav milieu bijaše tako skladan i ozbiljan, te držim, da nijesmo povrijedili ničije osjećaje, a opet pružili djevojkama i majkama priliku, da upoznaju sve, što se tu zbiva i da su stekle uvjerenje, kako se tu radi o prirodnim pojavama, koje treba da svaka žena pozna već zato, da vidi, koju joj je ulogu namijenila priroda, da bude sebi svijesna toga položaja u prirodi samoj i da zna, kako tu svrhu ne može promijeniti nikakova socijalna evolucija, pa ni revolucija. Ako je potrebno, da se djevojke upute u tajne postanka čovjeka i njihova seksusa a da potreba postoji, o tome ne sumnja nitko sigurno je bolje, da to nauče na taj način, nego da ih u tome poduče prijateljice ili drugi koji nepozvani ili tajni učitelji. Ali držim, da ima i tu neka granica, preko koje se ne bi smjelo ići. Tako mislim, da nije bilo zgodno kako smo nedavno vidjeli u jednom poučnom bečkom filmu da se prikaže čitav tečaj poroda. Cijeli je taj akt, kao i sama smrt zaogrnuta u neku mistiku, te se vazda odi

39 649 grava u polusvijesnom stanju. Svaka je tu poduka suvišna, jer kod poroda sigurno ne pomaže, a lako će promašiti pravu svrhu, jer u mjesto da u žene probudi volju za djecom, prije će tu inače prirodnu želju uništiti. Razvoj pojedinih djeci jih organa, napose kostura, živčanog sistema, krvnih sudova prikazan je u nizu rijetkih i sjajnih anatomskih preparata. Porast težine i duljine dječijeg tijela u prvim godinama prikazan je u slikama. Jezgra čitave izložbe bijaše pouka u d je č ijoj njezi, prikazana u neko 350 što slika, mulaža, preparata i drugih predmeta za dječiju negu. Najveća se pažnja pri tome posvetila prirodnome othranjivanju, tehnici njegovoj, higijeni ženskih grudi, patologiji prsne žlijezde. Nigdje se nije prekoračila ona granica, koja dijeli higijenu od liječenja. Liječenje je posao liječnika, a profilaksu može vršiti svatko. U zgodnim su mulažama prikazane najglavnije bolesti pupka, ishrane, lues, blenoreje a upoznavanju tuberkuloze služilo je oko šezdeset što slika, što mulaža. Jedno odjelenje radi o vještačkoj ishrani, koliko treba da svatko o njoj zna i zorno je prikazana hranivost pojedinih jestvina na t. zv. Pirquet-ovim tasama. Dosta je veliki prostor bio namijenjen varioli, koja doduše kod nas ne igra veliku ulogu, da se pokaže važnost cijepljenja. Priredjivanje cijepiva, vakcinacija, razvoj pustula predočen je dijelom u slikama dijelom u mulažama. Kako je izložba bila namijenjena u prvome redu majkama, prikazani su i nekoji preparati ekstrauterinoga graviditeta, carcinoma uteri sa naročitom uputom, da je potrebno kod abnormalnog krvarenja pozvati liječnika. Uz ove preparate imali smo veoma zanimljivu zbirku nakaza 1bolesnih teoeta. 1 tu bijaše nabačeno pitanje, je li je zgodno, da se to pred publiku iznese. Ja moram reći, da sam ja ad personam držao, da je bolje ako to izostane, ali baš nekoji uvaženi ginekolozi bili su zato,, da se to izloži. Nema sumnje o tome, da je i takav panoptikum zgodan da dovuče što više publike, jer ta zgoda, da se takovi preparati vide na okupu, zaista je rijetka. Zato smo i mi pristali na to, premda nijesam mogao nikada umiriti svoju bojazan, da bi to na koju majku moglo nepovoljno djelovati. Higijena stana i dječijih igračaka prikazana je zorno idealnom dječijom.sobom i velikom skupinom zgodnih i nezgodnih igračaka. Naša namjera bijaše, da prikažemo sve dječije institucije u Jugoslaviji. Koliko smo tih fotografija pribavili, izložili smo ih. Zagrebački dječiji ambulatorij i dispanzer kao i ljubljanski zavod za socijalnu medicinu i zaštitu djece majki prikazani su iscrpljivo. Veliki je prostor zauzela zbirka hrvatskog etnograf, muzeja. Svi predmeti, koji su bili izloženi bijahu u direktnoj vezi ili sa porodom ili s odgojem ili sa njegom dječijom. 1 tu smo se opet uvjerili, kako naš narod upravo mistički promatra porod. Žena ostavlja krevet i legne na zemlju, na slamu, kad radja. Ona želi da bude u direktnom dodiru sa majkom zemljom. Izložen je veliki broj vještački izvezenih plahta, kojima se prostire za vrijeme poroda onaj kutić sobe, u kome žena leži. Tu se vidi, kako se majke u našem narodu intenzivno bave djetetom, što ga nose u utrobi, kako posvećuju za vrijeme trudnoće mnogo mjeseca teškoga rada upravo svečanom momentu- poroda. Prikazane su zavjetne voštane figure, koje žene same iz voska izradjuju, pasovi, koje nose za vrijeme trudnoće, koji odaju prema bojama, kojima su izvezeni, njihove tajne želje s obzirom na dijete. Za čudo postoji kod nas već dosta opširna i stara literatura, koja popularno obradjuje predmete opće higijene i napose dječije njege. Sakupili smo oko 300 različitih djela iz svih krajeva naše zemlje. U prvom redu imadu Srbi veliku i staru popularnu književnost. Beograd, a možda još više

40 650 Novi Sad bijahu njihova središta. Tu ima veliki broj originalnih, ali još više prevedenih i preradjenih stranih, najviše njemačkih knjiga. Isto tako nalazimo u Zagrebu nekoliko starih popularnih djela u kajkavskom narječju. To su većinom prijevodi iz njemačkoga, a pojedine su knjige preradjene prema francuskim originalima. Daljni kulturni centri bijahu Zadar i Dubrovnik, u kojima izlazi niz knjiga za higijensku prosvjetu. Kako bijahu ti krajevi pod uplivom talijanske kulture, i ta su djela izradjena prema talijanskom uzoru. Svaki su se dan držala predavanja iz svih oblasti dječije higijene, često uz prikazivanje filmova. Odziv publike bijaše daleko preko očekivanja, a publika se zapravo tek potkraj u svemu bijaše izložba 14 dana otvorena zagrijala, te je posjet u posljednjem tjednu bio najveći, a ja sam uvjeren, da bi bio još i nerazmjerno ponarastao, da smo je mogli još koji tjedan držati otvorenu. Reklame zapravo nije bilo mnogo. Vrlo ukusni plakati pozivali su publiku na posjet, novine su se malo ili nikako zagrijale za našu stvar. U stranim državama, osobito u Americi, pravi se u takvim zgodama bučna' reklama, intenzivna propaganda. Izložbe se otvaraju obilaženjem po gradu uz muziku, po ulicama se dijele pozivi, priredjuju se koncerti i druge barnumske priredbe. Mi se ne možemo za tu vrstu propagande oduševiti, premda se čini, da imaju pravo Amerikanci. Posjet izložbe bijaše velik, ali većinom inteligentnija publika; radnički slojevi slabo bijahu zastupani. Mi smo pokušali, da dodjemo s njima u kontakt preko njihovih društava i okružne blagajne. Ali kao da tu postoji neko nepovjerenje, nijesu se pravo odazvali. Nekoje su škole posjetile izložbu u pratnji školskih liječnika, dapače nekoje iz provincije pod vodstvom učitelja. Njihov sud o izložbi bijaše dobar i ako se držimo njihove kritike, moramo s uspjehom biti zadovoljni. Uspjeh je uvijek relativan pojam. Sistematsku poduku u dječijoj njezi nije sigurno nitko primio i pomor ne će ni poslije ove izložbe odmah biti manji, ali pobuda se dala i ljudi su potaknuti na razmišljanje, pa će se jamačno mnogi, koji se sada i nehotice zagrijao i dalje zanimati za higijenska pitanja. Potaknuto je» pitanje, ne bi li se ta izložba mogla stabilizirati u formi muzeja. Ideja nije loša, prem da muzej nije isto, što izložba, muzej je hladniji, u njemu ima previše sistema i znanstvene natruhe. Svakako bi trebalo tu izložbu po provinciji a to se čini sada, koliko je mobilna propagirati, ne samo u gradovima, nego i na ladanju. Mi smo tu na početku, za tu vrstu propagande još ne postoji izradjeni comment; tu treba iskustvom doći do najzgodnije forme priredbe. Ta čitava izložba bijaše tek velika improvizacija i sigurno ima mnogih opravdanih prigovora protiv načina, kako smo postupali. Tako su nam neki liječnici upisali u zlo, da nije bila dosta sistematska, da je logički red mjestimice bio prekinut. To priznajemo, ali sve to bijaše učinjeno za volju estetskih obzira, a ti su kod ovih priredaba vrlo važni. Sjećam se zadnje antialkoholne izložbe, koja baš u tom pogledu tehnički nije odgovarala. Publika je silno kritična: ona prima nauku, ali samo u lijepoj izvanjskoj formi. Estetski su zahtjevi baš' tako važni kao sadržaj, ali i tome bi se dalo u buduće doskočiti. Bit će sigurno i drugih prigovora. Svakako bi trebalo nastaviti, jer mi bijasmo ograničeni u vremenu i materijalnim sredstvima, tako da smo se zadovoljili prikazom prvih godina dječije dobe. Sada bi trebalo prikazati školsku mladenačku dob, izbor zvanja i brak. Ja sam uvjeren, da će se za to naći možda spretnijih priredjivača, koji će se onda našim sadašnjim iskustvom koristiti. Zato sam uredništvu zahvalan u sveopćem interesu, što mi se dala pobuda, da o tome iznesem svoja iskustva, a tko zna bolje, rodilo mu polje.

41 65 i Referati. O to-rino-laringologija. L iebault: O bjektivan nosni nalaz k o d stražnjih sin usitid a. (Revue de laryngol. br. 23. g ) Odbija operativno otvorenje sfenoid. šupljina- kod slučajeva retrobulbarne neuritide, ako nema dostatnog rinoskopičkog nalaza. Stražnje sinusitide t. j. afekcije, koje zahvaćaju sfenoid. šupljinu, dijeli u 3 skupine: I. skupina je najčešća, te postizava sve šupljine njuha. II. skup. je već znatno rjedja. Bolesnik imade gnojnu sekreciju i dojam kao da mu se ispražnjuje velika gnojna šupljina. Rinoskopički ne pronadju se nikakove polipozne degeneracije sluznice, već samo kongestija. Prednji etrnoid. labirint je čist, ali srednja lastura je povećana te pokriva stražnje partije svoda. Nakon odstranjenja iste nalazimo sfenoid. šupljinu ispunjenu gnojem, sluznica je natečena, često i polipozno degenerirana. III. skup. je poznata tek godinu dana. Znatna povrjeda vida vodi bolesnika k oftalmologu, koji će ustanoviti chorioiditis i neuritis retrobulbarris. Nosnih poteškoća nema. No rinoskopički ćemo naći da je srednja concha opšežna, sluznica sjajna, bez gnoja. Ako otvorimo sfenoidalnu šupljinu naći ćemo kataralnu sinusitidu sa natečenom sluznicom, koja ušće tako zatvara, da je i sa sondom teško unići. Za to ne priznaje latentnih sinusitida. Dr. Culek, Dr. Seem ann: K patogenezi zakašnjelog razvitka govora. P rilog k pitanju o uplivu m a log m o zg a na povrjed e govora. (Časopis českych lekaru, br. 51. g ) Mali mozak imade znatan upliv na rad mišičja i regulira osobito nepovrjedjen tečaj i koordinaciju kretnja kompliciranih akcija mišičja. Djeluje vjerojatno na motorične pruge govora,' te djeluje svojim uplivom na koordinaciju kretnja mišičja za govor a možda i na mišičje laringa. Kod povrjeda malog mozga dolazi do smetnja u govoru u obliku polaganog izgovaranja i ataksije organa za govor. Pisac kod sviju svojih slučajeva mogao je ustanoviti tipičan sindrom pojava i to: 1. statičke povrjede, koje su često dolazile već u fetalno vrijeme kao abnormalan položaj ploda; 2. zakašnjelo prohodanje i ustajanje; 3. zakašnjeli razvitak govora; 4. kongenit. defekti otolitičkog ustroja. Kod tih slučajeva nije se radilo o intelektualnim povrjedama kao kod idiota i imbecilnih, već o t. zv. sl uho - n ije m o ć i. Ovakovi slučajevi razvijaju se kasnije duševno normalno. Za to je kod tih slučajeva stalno prbnadjen jednaki simptom: kongenit. defekt vestibularnog ustroja, tako, da je opravdano pitanje, da li je moguće ovim nalazom rastumačiti povrjede razvitka govora. Tractus vestibulo-cerebellaris sačinjava jednu od najvažnijih aferentnih pruga cerebelopetalnih. Kod kongenit. defekta otolitičkog nstroja mora dakle kod isključenja ove važne i več pri svršetku fetalnog doba aktivne pruge doći do lezije malog mozga, a time do povrjede njegovog fiziološkog rada. Ove su povrjede temporerne te su kasnije kompenzirane od drugih sistema. Na isti način tumači pisac povrjede razvitka govora. Govor je u svojim počecima isključivo izražajna kretnja a tek svijestan govor je odvisan od višeg diferenciranja moždjane kore, te stoji pod uplivom malog

42 652 mozga. Ako je funkcija istih povrjedjena zrcalit će se taj upliv na tnofor verbo-artikulacijonim prugama, postaje znatna diskenezija u oblasti ove pruge, koja privremeno obustavi razvitak govora. Dakle: pravovremeni i neoštećeni razvitak govora odvisi od intaktne funkcije malog mozga, te ako otpadne njegov upliv na komplekse koordiniranih verbo-artiku lacijonih kretnja, zakasnit će privremeno razvitak govora. Na ovaj način možemo si rastumačiti niz do sada nejasnih činjenica. Dr. Culek. Dr. L ew en fisz: Istraživan je krvi kod rinosklerom a. (Przegiad laryngootjatryczny, br. 1. g ) Od 18 sluč. kod 17 limfocitoza 45 64%. Sa porastom postotka smanjuje se broj neutrofila, broj eozinofila ne prekoračuje norm. broj. Nijesu opažene nikakve patološke forme niti bijelih niti crvenih krvnih bobuljica. Količina hemoglobina normalna, isto i broj eritrocita. Viskozitet i usirivost krvi normalna. Dr. Culek. Dr. W išk o v sk y : Široka kom unikacija jednjaka s dužnikom, nastala raspadom gum e u ezofagotrahealnoj stjenki. (Češka dermatologie, br. 1. g. VI.) Kod 46 god. st. dosada neliječenog luetika, koji je bolovao kroz više mjeseci na kašlju bez dispnotičkih poteškoća, nastupile su naglo poteškoće kod gutanja, koje su pokazivale na komunikaciju izmedju jednjaka i dušnika. Ezofagoskopom bude ustanovljena na prednjoj stjenki opsežna eksulceracija s oštro izrezanim infiltriranim rubom, a na dnu nekrotičko vezivo. Traheoskopija nije bila moguća. Reakcija B. W. pozitivna. Lues jetara i aorte. Bronchopneumonia. Nakon 14 dana posve se je dno eliminiralo, te je u stjenki nastao defekt 6 cm dugi i 2 cm široki. Gastrostomia. Smrt. Razudba potvrdila je klinički nalaz. Nije bilo moguće ustanoviti, da li je to bila primarna lokalizacija u jednjaku ili u dušniku, ali je ova potonja mogućnost vjerojatnija, jer se ulceracija od donjeg ruba širila na lijevu stjenku dušnika a ne u jednjak. Dr. Culek. R ateau: Larinks, farinks i p ovrjed e m enstruacije. (Revue de Iaryngologie, br. 21. g ) 19. god. st. djevojka kupala se drugi dan menstruacije u hladnoj vodi. Iza kupelji groznica, bol u grlu, osobito kod gövora. Menstruacija je prestala. Laringološki nalaz: Injekcija traheje, hrskavice, stražnje komisure, fono-tussifobia. Uvula krvari kroz 2 dana, te je prestalo krvarenje, čim se menstruacija uredila. Postojalo je krvarenje i hiperemija sluznice laringa kao posljedica povrjede menstruacije. Dr. Culek. H ogozinski: O d ia g n o stici i terap iji stranih tije la u bronhu. (Przegiad laryngootjatryczny, br. 1. g ) Traheo-bronhoskopija služi ne samo u diagnostici, već i u svrhu ustanovljenja lokalizacije, u svrhu diferenc. diagnoze tumora, stranih predmeta, brazgotina i upaljivih promjena. Rabi se donja bronhoskopija iza traheoto mije, kod djece isključivo dolnja, gornja tek iza 12 god. Rentgen rijetko kada otkrije strano tijelo u bronhu uslijed upaljivih promjena i sjene srca. I fizikalan nalaz može biti negativan, najvažnija je anamneza. Dr. Culek

43 Dr L iebich: Kako d u go m ože strani predm et da bud e u plućim a. (Časopis ceskych lekaru, br. 51. g ) 653 Opis slučaja: God zaletio se učitelju kod eskamotaže dvofilir, prošao je bez zaprjeka fisurom i traheorrr sve do bronha, gdje je zaostao bez većih poteškoća 11 god. te je sam iza kašlja iskočio. Rentgenološki mjesto je pronadjeno u bifurkaciji desnog glavnog bronha, dakle na mjestu predisponiranom za strana tijela u plućima, koji se odvaja od traheje pod više tupim kutom nego lijevi a nešto je i širi. Dr. Culek. Higijena. Dr. N äprstek: Javno zd ravstvo u starom e D ubrovniku. (Časopis českych lekarfi, br. 32. g ) U Dubrovniku imali su već u srednjem vijeku začudo dobro organizirano javno zdravstvo, osobito glede epidemija. Jedan od zadnjih senatora ove republike, Betera, g rodjen, sastavio je austr. generalu Milutinoviću referat, u kojem je glede zdravstva u VII dijelu ovo: Susjedstvo Turske i trgovina po moru silila je Dubrovnik na strogo održavanje kontumaca, da se spriječi kuga, koja je periodički svakih 20 god. dolazila. Bilo je stalno povjerenstvo od 5 senatora uz pisare, glasnike, kapetane, nadzornike lazarete, vojnike i dostatno pune blagajne. Čim se u susjedstvu pojavila kuga, odmah je senat odredio: 1) proširenje odbora sa 2 lica, 2) dao im je punu moć, 3) pobrinuo se, da budu seljaci dostatno opskrbljeni hranom, jer bi uslijed gladi tajno donosili stvari, možda i okužene. Onda se odredio kordun. Država je razdijeljena u 8 predjela, svaki je imao svog načelnika sa sudbenom eksekutivom u zdravstvenom pogledu. Svako selo imalo je svoju zdravstvenu policiju sa jednim podnačelnikom. Načelnici bili su u vezi sa vrhovnim uredom te su izvršivali njegove zapovjedi u čitavoj državi. Da se može kontrola lakše provesti, odredili su sedmično 2 dana za trgovanje na taboru. Sve stvari iz Turske dijelile su se na kužne i nekužne. Kužne: vino, pamuk, platno, prenijele su se u lazaret i bile su slobodne tek poslije kontumaca,-koji se znao produljiti i na dana. Nekužne stvari smjele su se primati samo na taboru, te su morale prije proći vodom, vatrom, ili octom. Seljaci morali su držati straže na kordunu, te nijesu smjeli nikoga propustiti. Seljake je nadzirao podčasnik sa 2 vojnika. Bez putnice nitko nije smio da se udalji iz sela. Svaki je radnik najstrože bio nadziran. Nadzor je vršen i po noći, kada se čitala konsignacija, da li su svi kod kuće. Tko bi potajice otišao, kuća mu je smjesta izolirana. Neposlušne kaznjo je pođnačeinik batinom (sigurno sredstvo!) a pogibeljne su jednostavno zatvorili u gradu kroz trajanje korduna. Načelnici mijenjali su svaki mjesec svoja mjesta žrijebom, bili su dobro plaćeni (80 zl. dukata mjesečno). Čim je kordun postavljen, pozvani su svi zločinci, koji su bili protjerani u tudjinu, da se slobodno vrate i da živu na državni trošak (salvo condotto), jer tajnim općenjem sa rodbinom bolest bi zavukli. Ova sloboda prestala bi mjesec dana prije izminuća korduna, te su morali opet otići. Tko bi ubio zločinca, koji je potajno prekoračio medju, bio je nagradjen sa 400 dukata. Ako je vladala kuga negdje u primorju, proširen je kordun i na primorje. Sve su ladje strogo pregledavane, na svaku se izaslao po jedan zdravnik. Ako je došla koja već zaražena, sve je moralo u lazaret radi kontumaca. Ladja je prevežena u gruško pristanište, tamo su ju probili i potopili na 20 dana. Sve to plaćeno je iz državne blagajne. Sve te mjere, kadgod se kuga

44 654 pojavila, imale su potpun uspjeh. Neposlušne su kaznili strogo. Kada se jedanput dokazalo, da je kapetan neke ladje donio kugu te istu zatajio, bio je vodjen po Dubrovniku, te usijanim klještima uštipan, a svi, koji su kod zatajenja sudjelovali, izgubili su glavu. Dr. Culek. Dr. Näprstek: D obrotvorni zavod i u starom e Dubrovniku. (Časopis českych lekarü, br. 39. g ) Stara republika u srednjem vijeku stajala je visoko u pogledu dobrotvornosti. Dubrovčani bili su ljudi skroz praktični, nije ih vodila kod toga toliko dobrota srca, koliko praktična strana, naročito sprječavanje zaraznih bolesti. Republika je imala: 1. Bolnicu Domus Christi, kuda je smio svaki oboljeli. Manjak platila je državna blagajna, nadzor su vodila trojica senatora. 2. Nahodište della Misericordia, kamo su davana sva nezakonita djeca, odatle predavana dojiljama na ladanje do 7. godine djeteta. Obično bilo je 180 djece, koje je država izdržavala sa troškom od ditbr. dukata. 3. Ubožnica za prosjake, gdje.su besplatno stanovali. 4. Opera pia, ustav sa god. dohotkom od duk. od raznih fundacija i ostavština. Od toga se davalo siromašnim i ostarjelim, za čitanje misa, iskupljivali su robove, siromašne djevojke dobile su miraz itd. 5. Zalagaonica (monte di pietä), gdje su siromašni mogli doći do novca uz 4%. Dr. Culek. Prof. Ružička: Socijalno-higijensko pitanje položaja žena. (Časopis pro zdravotnictvo, br. 10. g ) Ministarstvo škola i prosvjete ČSR upitalo je liječn. fakultete i ostale visoke škole, kakovo zauzimaju stanovište prama pitanju pripuštanja žena u konceptnu državnu službu, te pisac, kao referenat, obrazlaže, zašto zauzimlje stanovište u principu negativno.. Uslijed svoje tjelesne konstitucijone sposobnosti je žena manje sposoban materijal za to, jer je podvržena češćim povrjedama zdravlja od muža, uz to fiziološkim svojstvima: menstruaciji i materinstvu. Važno je i pitanje korisnosti po čovječanstvo sa strane eubiotičke i eugenetičke, prama kojem mora žena da bude izvor i regulacijono središte čitavog obiteljskog života već i sa privredno gospodarstvene strane. Za to je moguće žene pripustiti u državnu ili drugu službu: 1. kao ne potpuno ravnopravnu nadoknadu za muža, 2. iznimno, na temelju izvanredne argumentacije. Osobito liječnik i higijenik ne mogu biti sporazumni sa sistematskim odtudjivanjem žene od prirodnih njenih zadaća a i socijalni razlozi govore protiv sistematskog upotrjebljavanja žena na mjestima, koja su dosada ispunjavali muževi. Ako su i sveučilišta priznala ženama jednaka prava glede studija i postignuća akademskog stepena, nijesu time još izrekla, da nema razlike izmedju intelekta a po gotovo ne u kvaliteti rada muža i žene. Radna sposobnost žene pati u raznim dobama inenstruacije, trudnoće, porodjaja i babinja, tako da u praksi žene nigdje ne vidimo na vodećem mjestu, već samo na podredjenome. Priznanjem sposobnosti za državnu konceptnu službu bio bi ženi otvoren put do visokih i odgovornih ureda, i s eksekutivom združenih, gdje treba velike objektivnosti, do koje žena teže se može podiči od muža, pošto je više podvržena osjećajima. (Daskalov riješen je glasovima žena!). Konačno

45 655 ravnopravnost muža sa ženom ne sastoji se u tom, da bude u svemu jednaka sa mužem, več da vrši svoju fiziološku zadaću u društvu a muž opet svoje. Svaka reforma, koja bi se učinila protiv rečenih načela, potkapa fiziološki temelj čovječanstva. Dr. Cul ek. Prof. Ružička: G iose h ig ijen ik a o svrsish od n om u p otrjebljavanju tla u republici Č. S. (Časopis pro zđravotnictvo, br. 10. g ) Od ukupne površine km2 služi 170 km2 za vinograde, 100 km2 za hmelj i duhan, za ječam 7000 km pivovar izradio je u god šest milijuna hl. pive. K tome dolazi hl. vina, hl. voćnog vina, hl. rakije. Samo poreza od pive dobila je država 230 milijuna k. č.; žalostan fakat, kako se sistematski impregnira pučanstvo alkoholom. Dr. Culek. Terapija. Dr. A. Zimmer: Strychnotonin kod tir e o g en e neu rasten ije. (Wien. med. Wochenschrift, No: ) Uslijed abnormnih produkata tireoideje dolazi do raznih vazomotoričkih smetnja, gdje je u većini slučajeva upravo suvereno sredstvo strychnotonin, koji podražuje oslabljen centar za disanje, prigušuje bolne osjećaje i smanjuje granicu neugodnih senzacija pojedinih organa. I djelovanje na psihičkom području dolazi do jasnog izražaja. Strychnotonin (dom. tvornice Kaštel, Karlovac) je kombinacija methyldin?.trijevog arsenata (arsotonina) sa strychnin, hydrochloricum. Podaje se u formi supkutanih injekcija u ampulama po 0'05 arsotonina i 0001 strychn. hydrochlor. Tjedno se daju po 2 3 injekcije. Ima i strychnotonin B = Arsotonin 0' sa strychn. hydrochl Počinje se s najmanjom dozom br. 1, a svaki drugi treći dan se diže sa jačom do doze broj 10. Nakon pauze od 1 2 tjedna opetuje se liječenje isto. uzlazno, a može biti i silazno, slično običnoj arsenovoj kuri. Kumulacije nema ni nakon terapije od par mjeseci. Osobito je podesno kombinirati s time i druge fizikalno-hidriatičke metode. v. Dr. Janko Pajas. Dr. Ranke: M orfinizam i T rivalin, (Schweiz, med. Wochenschrift, No. 12.) Dulja uporaba morfina prelazi kod svakog pacijenta više ili manje u običaj. Veliki dio odgovornosti otpada u tome slučaju na liječnika, ako ne može da spriječi uporabu morfina, što je medjutim kod mnogih pacijenata nemoguće več radi same naravi bolesti. Učinjeni su već vrlo mnogi pokušaji, da se smanji otrovno djelovanje morfina. Od vrlo mnogih preparata pokazao se kao najbolji Trivalin. Isovalerijanska kiselina, koju sadržaje Trivalin povisuje sedativnu djelatnost morfina, dok cofein i cocain, koji su sastavni dijelovi Trivalina, paraliziraju djelovanje, koje se očituje u uzetosti. Bluvanje takodjer izostaje, jer Trivalin ne sadržaje solne kiseline, te je stvaranje apomorfina i paramorfina posvema isključeno.

46 656 Trivalin se imade smatrati morfinom, kojemu je oduzeto njegovo štetno djelovanje, dok mu je sedativno djelovanje znatno pojačano. Pisac upotrjebio je Trivalin često kod bolesnika sa karcinomom, kod uzrujanog stadija paralitičara, kod migrena, kod duševno bolesnih, te nikada nije primjetio bilo kakvih štetnih posljedica. On je sa Trivalinom veoma zadovoljan i veoma rado izbjegava ominoznu riječ morfin. Trivalinom znatno je olakšana morfinterapija, jer uporabom Trivalina otpada strah nad djelovanjem morfina. Dr. H u tte l: A toquinol Ciba kod arthritis deform ans. (Prakticky lekar, br. 7. g ) Atoquinol je allilov ester kis. fenilcinchoninove, koji djeluje na jako izlučivanje mokraćne kiseline, a djeluje ujedno antiflogistički i utišava bolove, ne ima štetnog djelovanja, jedino kod osjetljivih prouzrokuje u želucu neugodan osjećaj. Autor referira o liječenju s A. kod vlastite sestre, kod koje je sve prije toga pokušano, te se dotična iza potroška od 10 omota pastila i 9 tuba masti napadno oporavila. Zglobovi su splasnuli i postali bezbolni, bolesnica hoda i radi lake poslove. Štetnog djelovanja nije opazio. Dr. Culek. F. Utz: A rgentum proteinicum a lb u m o sesilb er protargol. (Pharmazeutische Zeitung, br ) Autor je strogo znanstveno po raznim metodama ispitao i odredio kemički sastav i terapeutsko djelovanje ovih preperata, te je došao do ovih zaključaka: 1. Nema nijednog nadoknadnog preparata, koji bi bio po keiničkom sastavu jednak protargolu fizikalna svojstva tih preparata razlikuju se znatno od protargola, osobito ga finije i jednoličnije razdijeljenje u otopini znatno izdiže nad druge preparate. 3. Stoga se ne smije arg. proteinicum smatrati zamjenom jednake vrijednosti za protargol; obratno je protargol vazda dobra zamjena za svaki preparat pod imenom arg. proteinicum. 4. Radi svojih dobrih terapeutskih svojstava imade se i u buduće arg. proteinicum upotrjebljavati, no od takvog se preparata zahtijeva: 5. da je pripravljen od točno odredjenih pojedinih sastojina i da je vazda sasma jednako sastavljen i točno preispitivao na svoje djelovanje; 6. da se propisima odredi, kako se ima držati i čuvati u ljekarnama, i da se vazda njegove otopine svježe priprave; 7. da je odredjena najmanja količina srebra (8%) i najveća množina vode (vlaga = 3%); 8. da se na jednostavan način može odrediti stepen razdijeljenja preparata u otopini; potrebni k tomu ultrafilteri mogu si ljekarne prema uputi lako udesiti. Autor se sada bavi pokušajima, da li se mijenjaju tekom vremena otopine protargola i njegovih zamjena, te će i o tim opažanjima svoje mnijenje saopćiti. Svakako smatra autor na temelju dosadašnjih preispitivanja protargol najboljim preparatom proteinskog srebra.

47 Dr. W a lk ow sk i: L iječenje plućne tu b erkuloze A ngiolym phom po dru Rousu. (Nowiny lekarskie poznan., br ) 657 Autor je Angiolimfom liječio preko 50 slučajeva, te izmedju ostalih opširnije opisuje 3 tipična slučaja: 1. si. Pacijenat 21 g. st., hereditarno opterećen, od jedne godine pati na apscesima uslijed spuštanja, vrlo je propao i iscrpljen. Temp. 40 ; na obim stranama znatno već razvijene tuberkulozne promjene i omanje kaverne, proljev, decubitus. Po želji obitelji poduzeto liječenje angiolimfom. Nakon 6 dana (po 2 injekcije dnevno), temp, padne do 38, pokazuje se tek, gubi se proljev, dekubitus zacijeljuje. Liječenje se nastavlja kroz 4 mjeseca (preko 40 ampula). Temp, normalna, promjene na plućima se gube, izbacivanje neznatno, rane nakon apscesa zacijeljuju, porast tjelesne težine za preko 10 kg, nikakav kašalj, nikakvo noćno znojenje. Ovo stanje potrajalo je i dalje (vrijeme motrenja 2 mjeseca), premda se iz obzira štednje moralo daljnje liječenje angiolimfom prekinuti. 2. si. 11-godišnji pacijenat, pred 3 god. gripa, od tog vremena kašalj, boli u ledjima, gubitak teka, žlijezde na vratu na obim stranama povećane, djelomice već fluktuiraju, status subfebrilis, na plućima bronhijalne pojave. Liječenje angiolimfom. Nakon nekoliko injekcije pada temperatura, žlijezde se smanjuju. Nakon injiciranih ukupno 12 cm3 dalnje liječenje radi štednje sa jodvasogenom. Sveopće je stanje poboljšano, tjelesna se težina podigla za 2 kg, znatan tek, boli u ledjima i kašalj nestali. 3 si. 19-godišnja bolesnica nakon porodjaja sa bronhopneumonijom; već 3 mjeseca temp, u veče preko 38, noćno znojenje, kašalj i izbacivanje (tbc. bacili + elastična vlakna), gubitak teka, suhoća. Nakon 6 dana liječenja angiolimfom padne temperatura na normalu, nakon dalnjih 6 tjedana liječenja pacijentka napušta postelju i opet vrši svoje zvanje. Osim ovih tipičnih slučajeva referira autor o preko 50 slučajeva, pretežno s otvorenom tuberkulozom, eksudativnom upalom porebrice, nadalje tuberkuloze kostiju, kože, grkljana i bubrega, te zaključuje na temelju svojih iskustava: Nijedan se slučaj nije pogoršao, dapače i vrlo teški znatno su se oporavili. Već nakon nekoliko injekcija nastupa očita euforija, mnoštvo tbc. bacila se gubi, u nekim slučajevima dapače sasma. Kod afebrilnih se slučajeva može liječenje i ambulatorno obavljati. Injekcije nemaju ni lokalne ni sveopće reakcije, dakle su osobito podesne za djecu, nervozne i trudne. Usprkos razmjerne skupoće ipak je liječenje angiolimfom jeftinije nego li liječenje s drugim specifičnim sredstvima, a u novije se doba osim intramuskularnih injekcija s dobrim uspjehom i lokalno primjenjuje (na pr kod tbc. grkljana i ždrijela, u formi obloga kod tbc kože itd.) Dr. O. R eim er: L iječenje ren tgen ovih čirova. (Wiener mediz. Wochenschrift, br ) Autor je sastavio razne preparate, s kojima je uspješno liječio sve forme upala, gnojenja, rane i čirove, osobito i rentgenove. Autor razlikuje: 1. primerno stvaranje čirova pod uplivom rentgenovih zraka, i 2. sekundarno stvaranje čirova u tkivu, koje je rentgenovim zrakama povrjedjeno. Prva je forma lakša, druga mnogo teža; autor je ove druge forme vidio i nakon 12 god. poslije posljednjeg liječenja rentgenom. Ako se primjenjuju autorovi preparati, vazda se čirovi izliječe za par mjeseci. Kulminacija je prošla, kad se odluče nekroze. Pod uplivom njegovih preparata

48 to se doskora dešava, te se podražaj i upala gube, a dno čira se diže i granulira, dok ne dodje u razinu kože i s njome se prevuče. Za liječenje rentgenovih čirova preporuča osobito pasta plumbi ili pasta bismuthi. Pasta cupri rabi se tek onda, kad su se pod uplivom prvih izgubili svi znaci upale i podražaja te svi karakteristični pojavi rentgenovih čirova. Dr. E. H erzig: Sedativum A lbrom an. (Wiener mediz. Wochenschrift, br ) Autor je kao primarij lječilišta Steinhof kod Wiena na većem broju pacijenata iskušao taj novi sedativum, osobito u slučajevima besanice i nervoznog nemira, te je vazda imao sa najviše 3 tablete (3X0 3 g) jednake uspjehe, kao i s drugim sličnim sredstvima. Pacijenti su ubrzo usnuli, a san je bio duljeg trajanja. No autor ističe neke pojave, koje su mu kod albroman a (dom. tvornice Kaštel, Karlovac) osobito pale u oči. Tako su se stari paranoičari već nakon tjedan dana, što su dobivali taj sedativum, hvalili, da osjećaju polakšicu u toliko, što manje pate od neugodnih senzacija; ustajali su bez glavobolje, te pričali, da su neprekidno tvrdo i mirno spavali. Nikada nije bilo, ni kod velikih doza za znatnog uzrujavanja (do 1'8 gr. najednoć!) nikakvih znakova otrovanja. Posebice se autor zanimao za djelovanje albroman a kod epileptičara. Glede broja i težine napadaja pod uplivom ovog sedativa ne može još izreći konačno mnijenje, jer tomu treba najmanje jednogodišnje promatranje, no već sada može da istakne jedan fakat: i epileptičari su nakon doza od 3X06 gr osjetili vanrednu nutarnju polakšicu i mnogo su manje patili od postepileptične sumorr.osti i obuzetosti, uopće im je duševna ravnoteža bila mnogo izrazitija, nego poslije drugih otopina bromovih soli. Albroman ne prouzrokuje ni pojave bromizma, ne draži sluznice ni ne smeta probavi ni teku, ne pokazuje se nikakva akne, jer se tačno izlučuje iz tijela. Albroman dakle u- svom djelovanju u najmanju ruku imade ista dobra svojstva, kao i druga sedativa, 110 ističe se iznad njih time, što i kod.duljeg podavanja ne prouzrokuje nikakvih ni štetnih ni neugodnih nuzpojava psihičke ili somatičke sfere. Autor dodaje potanji opis par slučajeva s očitim i brzim uspjehom (e navadja i ostalu literaturu, koja u istom smislu referira. Književnost. P. G uibal: T raitem en t chirurgical de la dilatation bronchique. (8 173 p. avec 31 figures et schemas. Masson et Cie, Editeurs. Paris, frcs.) Pisac prije svega iznaša kliničke forme bronhialne dilatacije, da ustanovi granicu izmedju oblika, koji se isključivo liječe internom terapijom i opet oblika, za koje vrijedi samo kirurško liječenje, a to je zastarjela kronična bronhiektazija. Interno liječenje vrijedi samo za bronhiektažije u početku naročito kod djeteta, zatim za one gdje povrjede iz bronhopulmonalnog tkiva nijesu duboke i gdje je opće stanje dobro, te konačno za one, gdje je proces previše raširen i opće stanje nepovoljno. Interno je liječenje samo simptomatsko. U kirurškom liječenju služe ove četiri grupe operativnih metoda: 1. operacije koje komprimiraju bolesna pluća: a) umjetnim pneumotoraksom, b) pleuroparietalnim odljuštenjem (ekstrapleuralni pneumotoraks), c)

49 659 direktnom kompresijom pluća, d) odstranjenjem rebara ili ekstrapleuralnom torakoplastikom. 2. operacija, koja drenira bronhialne šupljine ili pneumotomija. 3. operacija, koja atrofira pluća podvezanjem žila hilusa. 4. operacija, koja odstranjuje bolesno plućno tkivo: parcialna pneumektomija, lobektomija. Pisac iznaša indikacije, metode, operacija i rezultate, te na koncu opisuje četiri vlastita slučaja. Ograničene, jednostrane bronhiektazije, koje obuhvaćaju samo jedan lobus i nalaze se na bazi pluća liječe se lobektomijom, i to je jedina operacija, koja može da bolesnika potpuno izliječi, dok je kolapsoterapija samo paliativna, a pneumotomija bez uspjeha. Kod difuznih jednostranih bronhiektazija, koje zauzimaju više nego jedan režanj iii kod obostranih, gdje je jedna strana jače bolesna, jedino je moguća kolapsoterapija i može donijeti znatno poboljšanje. Bronhiektazije s- velikim šupljinama, ampularne, vrećaste, kavernozne ili komplicirane apscesima, gangrenom ili septičnom rezorpcijom operiraju se pneumotomijom, ako je lobektomija nemoguća. To je urgentna operacija, koja ima samo prolazan uspjeh, a za pravo pripravlja samo put za drugu operaciju trajnijeg uspjeha, za torakoplastiku ili lobektomiju. Pomor pneumotomije je 35%. Bronhiektazije ograničene na gornji režanj liječe se pleuroperitonealnim odljuštenjem i trajnom kompresijom pluća, jer je tu resekcija režnja vrlo teška i zamašna operacija. Lobektomija imade sada pomor od 40 50%, što je doduše vrlo visok broj, ali se ne smije zaboraviti, da se tom operacijom bolesnik ili potpuno izliječi ili vrlo znatno poboljša, i s druge strane, da je bronhiektazija bolest, koja u kraćem ili duljetn roku gotovo uvijek smrtno svršava. Atrofiranje pluća podvezanjem grane plućne arterije nije do sada prešlo fazu eksperimenata na životinji. Pisac je napisao ovo djelo, da francuske kirurge upozori na kirurško liječenje, koje u Francuskoj još imade vrlo malo pristaša prema drugim zemljama, ali ono služi vrlo dobro svakome, tko hoće da se svestrano uputi u to važno pitanje. Čačković. Schröder: Vrućica kod tuberkuloznih i njezino liječenje. (Fieber und Fieberbehandlung bei Tuberkulose). (Verlag Barth, Leipzig, str. 42.) I ako ima još neriješenih pitanja, koja se odnose na regulaciju topline kod čovjeka, ipak smo u prvih 20 godina našega stoljeća pokročili daleko od toga, što je Ughetti tvrdio još koncem prošlog stoljeća, da je bit vrućice za sada još tajna. U ovom malom, dobro obradjenom svesku biblioteke gdje R ab inowitsch obradio je Schröd e r pitanje vrućice kod tuberkuloznih svestrano. Nakon kratkog obrazloženja teoretskih rezultata modernog istraživanja o vrućici i kratkog razjašnjenja o sadanjem stanju pitanja regulacije topline kod čovjeka, govori o općoj patologiji vrućice kod tuberkuloznih. Do sada se nije moglo dokazati, da su uzrok vrućice tuberkulotoksini. Moramo da držimo, da pirogene tvari u tuberkuloznim ognjištima nastaju razgradjivanjem tjelesa uzročnika i razgradjivanjem stanica, naročito u predjelima kolateralne upale. Rezorpcijom tih tvari i podraživanjem centara za regulaciju topline nastaje vrućica. Mješovita zaraza po Schröderovom mišljenju nema kod

50 660 kronične tuberkuloze one važnosti, koja joj se sa mnogo strana pripisuje. Autor se bavi vrlo na kratko akutnom interkurentnom vrućicom kod kronične tuberkuloze i najveći dio radnje posvećuje kroničnoj vrućici i pojedinim njezinim tipovima, koja je obzirom na njezino liječenje mnogo teža zadaća za liječnika i bolesnika. Dijagnoza vrućice je vrlo važna. Bez točne se termometrije ne može liječiti tuberkuloza. Schröderu dostaje mjerenje temperature pod jezikom, ako se savjesno mjeri. Ako je rezultat mjerenja sumnjiv, neka se mjeri u crijevu. Rektalno je mjerenje najtočnije, ali je za bolesnika neudobno. Dok se akutna vrućica može smatrati korisnom reakcijom pri obrani organizma, jer je ona gotovo uvijek znak upale, a upala je u mnogom slučaju u Bierovom smislu proces liječenja, podražuje stvaranje antibakterijelnih protuotrova i ljekovitu leukoeitozu, posve je drugačije kod dugotrajne kronične vrućice, kakova je tuberkulozna. Uslijed trajno povećane izmjene tvari tijelo gine, uz to se oštećuju važni organi, tjelesna bjelančevina se trajno raspada. Prema tome valja se kod tuberkuloze boriti protiv svake vrućice. Pogrješno bi bilo, da vjerujući u ljekovitost vrućice kod tuberkuloze stojimo pred njom skrštenih ruku. Bolesniku sa vrućicom bez obzira na tip potreban je apsolutni mir kao teškim bolesnicima sa tifusom. Schröder je nakon dugogodišnjeg iskustva postao pristaša što većeg mirovanja i nikako ne može da se saglasi s ovima (Brehmer), koji dozvoljavaju bolesnicima sa supfebrilnom temperaturom umjereno gibanje. Samo kod dječije tuberkuloze u sekundarnom stadiju (tbc žlijezda), dok su još pluća zdrava, može se dozvoliti bolesnicima sa supfebrilnom temperaturom umjereno gibanje, a ne stroga kura u krevetu. U liječenju vrućice mnogo upotrjebljava Schröder općenitu terapiju. Sunčati se mogu samo bolesnici sa trajno normalnom temperaturom i sa relativno mirnim produktivnim procesima. To vrijedi i za liječenje rentgenovim zrakama. ' Bolesnik sa vrućicom treba, da se obilno hrani, da se spriječi kaheksija. Tom poglavlju posvećuje Schröder mnogo pažnje. 1zaista je važno! Kako se često još danas hrane bolesnici sa vrućicom samo mlijekom, jajima i raznim hranivim preparatima. To ne valja. Time se samo potpuno pokvari i želudac i crijeva bolesnika. Bolesnik treba da jede 5 puta na dan. Ako je probavili aparat zdrav, treba da se tuberkulozni bolesnik sa vrućicom hrani kao zdrav čovjek. Schröder pobija tvrdnju nekih visoko-planinskih sanatorijskih liječnika (Turban, Philippi, Amrein), da bolesnici u visokim planinama češće i brže izgube vrućicu nego na nižim mjestima. Saugmannovi bolesnici na Istočnom moru izgube vrućicu u 79'9%, Turbanovi (Davos, 1500 m) 69'7%, a Schröderovi u srednje-visokom gorju 71'9%. Prema tome visoko planinska klima ne djeluje antipiretički. Povoljno djeluje kod bolesnika sa vrućicom naročito promjena mjesta i klima. Tako se može dogoditi da bolesnici, koji ne mogu da izgube vrućicu u srednje visokom gorju, ili na moru, izgube vrućicu, ako dodju na visoke planine. Ali je još češće Schröder opažao, da bolesnici, kojima iz fizioloških razloga nije prijala visoko-planinska klima, izgube vrućicu, ako dodju u niže predjele. Farmakološka antipiretika imadu samo simptoinatsko značenje. Ako se antipiretikum daje u pravo vrijeme, umiruje bolesnika, poboljšava tek, umanjuje katar, popravlja san, ali se sa kemičkim sredstvima ne može vrućica kod tuberkuloznih trajno odstraniti. Kronično tuberkuloznim bolesnicima sa vrućicom treba davati samo male doze antipiretika, jer se kod većih doza organizam oštećuje time, što se dušik više izlučuje, a to djeluje nepovoljno na centralni mehanizam za regulaciju bjelančevine. Schröder govori i o svojim iskustvima liječenja vrućice po Königerovim propisima (antipire-

51 661 tika kao podražajno sredstvo.) Ni tom vrsti terapije kao ni Guthovim postupkom (da se vrućica liječi podesnom promjenom podražajnog stanja vegetativnog živčanog sustava, upotrebljavajući podražajna sredstva, koja imadu antagonističko djelovanje: Tuberkulin i adrenalin, calc. chlor. 10% interno i digitalis preparat) nije Schröder postigao nikakve veće uspjehe. Nasuprot, nekoji su bolesnici, liječeni po Guthovim propisima, direktno oštećeni. Pasivna imunizacija je bez djelovanja na vrućicu. Ni bakrene ni zlatne soli nemaju nikakvog povoljnog djelovanja na vrućicu. Krysolgan nema onog povoljnog djelovanja, koje mu se pripisuje. Od specifičnih sredstava Schröder preporuča uspješno liječenje kod vrućice sa BE i SBE i to u najmanjim dozama: početi sa 0, mg u 10 dnevnim razmacima do 0,001 mg. Ponndorfov postupak zabacuje radi netačnog opasnog doziranja. S kolapsnom terapijom (pneumotoraks i ekstrapleuralna torakoplastika) može se kod jednostavnih teških ftiza sa vrućicom postići, da bolesnici brzo i trajno izgube vrućicu. Ova je monografija praktičaru dobro došla! VI. Ć ep u l ić. A B C der Mutter. (Herausgegeben vom städtischen Jugendamt in Cassel. Leipzig, Verlag C. Kabitzsch. Broš. zlatna marka 0'24). Malena knjižica od 20 strajia 8 s predgovorom Dr. H. J. Haarmauna, gdje je u kratkim markantnim crtama alfabetskim redom nabrojeno sve, što je potrebno djetetu u prvoj godini njegova nježnoga života, da mu organizam ne strada. Na rubovima stranica natpisi su posebno alfabetski otisnuti (Augen, Bad, Bett, Ernährung Zähne), pa treba samo kod poželjnoga prihvatiti i otvoriti dotičnu stranu. Osobita pažnja posvećena je ishrani te tjelesnoj i duševnoj njezi dojenčeta, a ima i posebne upute za ishranu rodilje i za pjestinju. Knjižica bi dobro došla i u nas, pa bi bilo vrijedno, da se prevede ili prema ovoj sastavi takova za naše prilike. Tu bi imao riječ odio ministarstva zdravlja za socijalnu higijenu. Dr. Janko Pajas. A. Strümpell: Leitfaden für die Untersuchung und D iagnostik der w ichtigsten N ervenkrankheiten. (Vogel. Leipzig, Cijena 6' GM.). Poslije dobrih sličnih djela (Cimbal, Lewaudowski, Veraguth etc) dobivamo i iz pera poznatog interniste i neurologa malo djelce. Nije ga napisao, kako u uvodu i kaže, za specijaliste, nego za početnike i praktične liječnike, da ove upoznade s temeljima moderne neurologije. Ovi će u istinu i naći u tom djelcu odličnog vodiča u dosta nejasnim gdjekada sferama neuropatologije, ali će i neurolog naći u toj knjižici mnogo odličnih uputa i praktičnih iskustva. U toj knjižici, koja jedva dosiže 150 stanica, nije zaboravljeno ništa ni od najmodernijih istraživanja i činjenica, nije zaboravljeno ni da se upozori na neke činjenice, koje treba da se dalje istražuju, a opet nema ničeg što bi moglo da smeta svojom nejasnoćom i nesigurnošću. Knjiga je cijela razdijeljena u glavnome na tri dijela: 1) Općenita pretraga nervnoga bolesnika. 2) Općenita diagnostika nervnih oboljenja i 3) Specijalna diagnostika najvažnijih nervnih oboljenja.

52 662 Čita se vrlo lagano i razumljivo, a često mi se kod čitanja činilo, da još čujem živu riječ predavača, što nas je slušače izvrsnog leipeiškog naučenjaka znala tako da zanese. Djelce se samo po sebi preporučuje.- Dr. Lopašić, Doc. A. Foerster: Die in fektiösen Erkrankungen der abführenden H arnwege. (Würzburger Abhandlungen aus dem Gesamtgebiet der Medizin. Bd Leipzig. Verl. C. Kabitzsch). Navode se rezultati od 118 odraslih bolesnika obojega spola, gdje se postupalo po svim principima moderne urologije, dakle: cistoskop, kateteriziranje uretera, pokus indigokarminom, razrjedjenjem i koncentracijom mokraće, kvalitativna i kvantitativna pretraga NaCl i CO(NH2)2 te bakteriološka pretraga mjehura i nakapnice. Materijal je razdijeljen u dvije grupe: tuberkuloznu i netuberkuložnu, a kod potonje na akutne, kronične i reci divirajuće. Rezultati su slijedeći: Kod svih n etuberkuloznih slučajeva afekcija je obostrana, i to mjehura i nakapnice čistih cistitida nije bilo. Mjehur je pokazivao djelomično difuzne, djelomično parcijelne zapaljive reakcije, dok su obe strane pokazivale razne stepene upale (po raznolikoj količini bjelančevine i velikoj procentualnoj razlici kuhinjske soli i mokraćevine). Pokus indigokarminom drži pisac podesnim kod tek jednostrane smetnje sekrecije i samo onda, kad se radi o grubim promjenama parenhima, a zamjenjuje ga procentualno odredjenje NaCl i CO(NH2)2 u mokraći iz obih uretera, gdje količina varira u %. U svim netuberkuloznim afekcijama bila je povrjedjena funkcija bubrega a kvantitativno izlučivanje NaCl je bilo oteščano mnogo jače i mnogo češće od izlučivanja CO(NH2)2. Bakteriološki našli su se uzročnici uvijek u mjehuru i nakapnici a bili su katkad kod jednog te istog pacijenta u raznim dijelovima uropoetskog aparata različiti, ma da je u 9 slučajeva bila čista coli infekcija i to 3 coli mutabile i 6 coli commune. Inače su se našli grampozitivni diplokoki, streptoi stafilokoki i bacterium mucosum. Reakcija urina uvijek kisela, samo kod jedne infekcije stafilo- i streptokokima alkalična. Terapija se sastojala u mirovanju, aplikaciji topline na mjehur i lumbalni predio te urotropin, a kod 6 osoba još ispiranje nakapnice i au.tovakcinacija. Kod kroničkih bolesnika zatajila je svaka terapija. Kod diagnostičke upotrjebe cistoskopa i ureternog katetera nije bilo teških posljedica. U glavnom je proces lokalizovan na uropoetski aparat i prolazi dobro, ma da može biti i vrlo teških posljedica, dapače exitus. Kod tuberkuloznog oboljenja našao se znatno povećan albumen, mikroskopski gnoj i jednom eritrociti; cistoskopski je slika promjenljiva: jedan slučaj difuzne upale čitavog mjehura s malenim čirovima poglavito u okolini utoka uretera, jedan slučaj doduše difuzne cistitide, ali ipak jačeg stupnja na jednoj (aficiranoj) strani, dok je kod ostalih slučajeva bila upala lokalizovana baš na orificum ureteris obostrano kod obostranih afekcija, odnosno kod jednog oboljelog jednostrano, inače je sluznica ostala intaktna. Tbc bacili samo su jednom nadjeni u mokraći i tri pokusa na životinjama ispadoše pozitivno. Procentualno izlučivanje NaCl i CO(NH2)2, razrjedjenje i koncentracioni pokus te svi ostali ispadoše normalno, dakle upravo protivno od prve grupe i pisac drži, da je glavni putokaz za tbc diagnozu orificium ureteris: lokalizovana upala obično jednostrana, eventualni čvorići i čirovi, oblik ušća dugoljasto rastegnut, izvučen, egzulceriran, zijeva i oporo-tvrd (starr) čega sveg nema kod netuberkuloznih upala. Uz to navode paci

53 663 jenti uvijek gubitak tjelesne težine.infekcijom put drži pisac da je hema togeni."terapija konzervativna kao kocf prve grupe, samo u dva slučaja operativno je odstranjen oboljeli organ, nakon čega se lijepo oporavio oboljeli dio mokraćnog mjehura. Konzervativna terapija dostaje svakako kod akutnih i kroničkih specif, oboljenja (kod akutnih 100% ozdravljenja, kod recidivir-ajućih 91%), dok kod kroničkih sve moderne terapeutske mjere ne pomažu, pa ima da odluči kod jednostranog oboljenja dokaz Kochova bacila i opće stanje bolesnika, da ii će se operirati ili ne. Dr. Janko Pajas. * Izašao je iz štampe Medicinski kalendar za g (ćirilicom) pod redakcijom kol. Dra M. Cermanovića u Beogradu, s ovim sadržajem: predgovor, pribilješke s kalendarijem, recepti, dijagnoza i terapija (vrlo zgodni kompendij cjelokupne medicine), maksimalne doze, trovanja, nepodnošljive mješavine lijekova, tabela za obračunavanje raznih toplomjerskih skala, normalne razmjere čovjeka, tabela trudnoće, tabele priraštaja težine i uzrasta, tabela priraštaja zdravog djeteta, povoji. Uskoro će izaći i drugi dio s imenikom svih liječnika naše države. Cijena kalendaru u ukusnom uvezu Din 120'. Nakon 2 godišta kalendara Zbora liječnika (g i 1907.) ovo je ponovni pokušaj, da se izdaje liječnički kalendar. Pokušaj je simpatičan i mi ga srdačno pozdravljamo, u nadi, da će se svako godište usavršiti i dopuniti nužnim podacima, koji sada još fale (na pr. popis kupališta, formulari za liječ. svjedodžbe, razudbe, minimalne takse, popis novih lijekova i t. d.) Tek, bismo prigovorili cijeni, koja je za naše odnošaje, i uz teške štamparske prilike, ipak previsoka. * B ošk ović A stronom ijski k alendar za prostu godinu Izdaje na ime zvjezdarnice Hrvatskoga Prirodoslovnog Društva u Zagrebu Prof. Dr. Oton Kučera. VI. Godište, izaći će polovicom prosinca sa 30 slika i ovim sadržajem: I. Dio. Gradjanski kalendarij rimokatolički, pravoslavni (ćirilicom), muslimanski i židovski; podaci o planetima, koji se vide prostim okom; izlaz i zalaz Sunca i Mjeseca za svaki dan; faze, perigej i apogej Mjeseca; perigej i apogej Sunca; trajanje dana; pomrčine Sunca i Mjeseca; visina Sunca i Mjeseca; elementi zemaljskoga magnetizma; gradjanski i astronomijski sumrak za Jugoslaviju. II. Dio. Astronomijski kalendarij: efemeride Sunca i Mjeseca za sve dane u godini, a za planete svakih 10 i 15 dana; podaci o priklonu ekliptike, u ulazu Sunca u znakove ekliptike, o daljini i prividnom polumjeru njegovom, o precesiji, nutaciji i aberaciji, o prividnom polumjeru Mjeseca i napokon tablice za pretvaranje zvjezdanoga vremena u srednje i obrnuto. Razjašnjenja efemeridama Dio. Bliski svemir: elementi i pregled Sunčeva sustava; Sunce; Mjesec; Zemlja; planeti Mars, Jupiter i Saturn; sateliti planeta, planetoidi, periodički kometi i konstelacije u g IV. Dio. Daleki svemir: zvjezdano nebo za sve dane u godini sa 24 slike; najsjajnije zvijezde stajačice; crvene zvijezde; najsjajnije dvostruke zvijezde; najljepše dvostruke zvijezde različne boje; daljine odabranih zvijezda; najbrža vlastita gibanja zvijezda; staze dvostrukih zvijezda; oko i zvijezde; srednja mjesta zvijezda i redukcija na prividno mjesto; srednje refrakcije s korekcijama; poludnevni lukovi zvijezda u Jugoslaviji; popis dvostrukih zvijezda; popis promjenljivih zvijezda; minima Algola; maksima promjenljivih zvijezda duge periode; popis svemirskih maglica i hrpa zvijezda; rojevi krijesnica; zastiranja zvijezda. Latinska imena zviježdja. Geografske koordinate mjesta Jugoslavije.

54 664 Cijena je kalendaru 40 dinar a ; knjižari uz riövac unaprijed ili pouzeće 25% popusta. Narudžbe še šalju na adresu: Prof. Dr. Oton Kučera, upravitel j zvjezdarnice, Zagreb, Jurjevska ul Budući da je naklada veoma ograničena, upozoruju se interesenti, da se narudžbe već sada primaju uz novac unaprijed, a. dostava, će se franko krstopletom izvršivati redom, kojim narudžbe stizavaju. Naručuje se ili direktno kod upravitelja zvjezdarnice pod gornjom adresom ili preko knjižara. Interesenti učinit će dobro, ako narudžbe izvrše što prije. Preporučamo. Od uprave. Na mnogobrojne zakašnjele reklamacije odgovaramo, da je prvo polugodište L. V. od ove godine sasm a raspačano, prema tomu nemamo više na skladištu br Tko ne primi broja za dotični mjesec do konca mjeseca, neka smjesta reklamira, jer je zaliha malena. * Upozorujemo članove Zbora, da je Povjest Zbora liječnika rasposlana svima; ako ju koji nije primio, neka smjesta reklamira. Pretplatnike (nečlanove) L. V. molimo, da istu što prije naruče uz cijenu od Din. 20' sa poštarinom. Naklada je ograničena. Liječnički Vjesnik izlazi svakog i 5. u mjesecii, i to sa znanstvenim sadržajem i prilogom sa staleškim vijestima (člancima o staleškim pitanjima, referatima o radu liječ. društava, kongresa te omanjim bilješkama) na 5 6 štampanih araka. Članovi Zbora dobivaju ga besplatno, dok pretplata za nečlanove iznaša godišnje Din. 150', za inozemstvo Din. 200', za djake Din. 100'. Pojedini brojevi stoje Din. 25'. Svečani broj u slavu 50 - godišnjice Zbora, dok zaliha traje, stoji Din 50'. Rukopisi i svi dopisi šalju se na: Uredništvo i uprava Liječničkog Vjesnika, K arlo v ac. Rukopisi imadu se pisati tintom i samo na jednoj strani papira; poželjno je da se udese pisaćim strojem. Zaključak redakcije svakog 5. u mjesecu. Članarina, pretplata i sve ostale novčane pošiljke. šalju se blagajniku Dru. Oskaru Weissu: Zagreb, Nikolićeva ul. 8. Telefon 762. Oglase računamo: za jednokratno uvrštenje: /i str. D 300', % str. D 216', V2 str. D 180 ', /ä str. D 120', 'It.sir. D 96' ; za višekratno uvrštenje i službene oglase dajemo srazmjeran popust. Zavodima za oglašivanje dajemo 10% provizije. Posebni prilozi primaju se uz umjerenu cijenu prema dogovoru. Molimo radi redovitog dostavljanja lista, da nam se odmah tačno javi svaka promjena boravišta. Vlasnik i izdavatelj: Zbor liječnika Hrvatske, Slavonije i Medjumurja u Zagrebu. Uz pomoć redakcionalnog odbora uredjuje Dr. Vladimir Jelovšek. z Tisak Dioničke štamparije d. d. Karlovac.

55 A. ZNANSTVENI DIO. I. Kazalo imena. (Autori originalija označeni su krupnim brojkam a). Achard 46. Adler E. 63. Adler H. 65. Adler Adlof 357. Arminski 158. Aronowitsch 592. Augustin 78. Band 384. B andelier 609. Barach 355. Bardachzi 64. ßarrio de M edina 604. Basar 351, 597. Basar 80. Bašus 75. Berkan 605. Besarović 238. Best 308. Beuc 28. Binar 122. Bittmann 206,207,353. Blum 362. Blatny 74. Boček 207. Boettiger 596. B ornhaupt 257. Botteri A. 418, 607. Braun 41. Brawarsky 125, 126. Brdlik 254, 387. Breitenfeld 426. Brumlik 74. Bubanović 127, 243. Budimlić 357. Bresky 168. Brezi k 205, 387. Bfezlik o86. Cafourek 397. Cajal 600 Car 636. Caronia 351. Cheinesse 363. Chlumskÿ 310. Chocholka 600. C hvojka 205. Cisler 390. Cizelj 29. Cmunt 80. Com by 599. Crha 209,253,352,602, 603. Csépai 40. Culek 69, 600. Ćepulič VI. 609, 659. Čačković 1, 260, 406, 608, 658. Černa 601. Černič 136. Červenka 76, 78. Č ervinka 307. D ajčeva 231. Daniel 40. D erganc 316. Derkač 25, 333, 418, 430. Deutsch E Dezsö 379. Diviš 313, 316. Dedek 391. Doskočil 386. Dreuschuch 253. Eickelberg 703. Elias 39, 41. Em ilian 606. Fabian 352, 354. Fabijan 209. Fabry 604. Filip 255. Fischer Jos Foerster 662. Fontoynont 201. Fornet 40. Franz 260. Frejka 315. Freund E. 40. Fridrichovskÿ 599. Friedrich S. 55. Fröschel 41. Friihauf 208. Furchtgott 386. Gala 350. Ganc 125, 178. Gawalowski 251. Gifford 121. Gillot 599. Gjaja 401. Gjorgjevič 210. G lässner 311. Golovin 216. Gottw ald 608. Greif 391. Greil 591. G roedel 163. Gröer 386. Grossm ann M. 59, 138, 435, 444. Guibal 658. Haim 315. Haim ann 363. Häjek 361. Hanausek 45. Haslinger 366. Heindl 72. Heinz 603. Henner 77, 388. Herpner 353. Herschmann 594. Herzig 658. Hirsch 631.

56 666 Hitzenberger 41. Högler 40. Hoffmann 606. Hogozinski 652. Horäk 80, 309, 392. Horälek 355. Horvat A. 57, 373. Hosemann 255. Hubert 163. Hübschmann 119. Hüttel 656. Hynek 75. Jedlička 76, 601. Jelinek 611. Jerie 208. Jirasek 308. Jodasova 392. Jurinac Lj Kabrhel 312. Kaldori 604. Kalousek 397. Kaznelson 64. Kassowitz 386. Kastl 116, 197. Kaš 205. Keegan 121. Keller 174. Kimla 307. Klein 78, 387. Klenka 203. Knazovicky 42. Kodym 76. Köhler 392. Kohn F. 64. Kolibaš 331. Kolterer 241. Konvalinka 338. Kornfeld F. 39. Košak 45. Koza 43. Krakora 70. Kredba 312. Kreisinger 42. Krmpotić 459. Krogh 609. Kryze 389. Krivy 71, 169. Kuklovä 75. Kurz 78. Kutvirt 391. Labohy 79. Landgraf 352. Lapajne 564. Lapinsky 321. Lawford 122. Lecene 314. Leder 603. Ledl 392. Lejar 126. Lehndorf 42. Lenormant 249. Lewenfisz 654. Libicky 203, 598. Liebault 651. Liebich 653. Löwenstein W. 42. Lopašić 31, 283, 661. Lortat-Jakob 362. Lotheisen 318. Lungwitz 397. Mac Lean 394. Marčelić 385. Mastny 206. Mašek S. 159, 347. Matko 76. Maul Nely 208. Maxitnceva 257. May 607. Mayerhofer 171, 412. Medanić 97, 184, 281, 556. Mentl 597. Mžska 253, 254, 257. Miholić 262, 640. Minär 47. MladSjovsky 254. Mommsen 350. Mosca 599. Müller 357. Myslivecek 69. Näprstek 653, 654. Neame 122. Netoušek 42, 65, 308, 352, 388. Neumann 398. Neumann A. 41. Neumann Lj Neumann W. 215, 306. Neureiter 351. Ninger 392. Nikolić 97, 267. Noiri 362. Novikov 247. Odstrčil 205. Ostrčil 74, 122, 354, Pajas 365, 366, 661, 662. Paroubek 77. Pavlov 250. Pavlović 623. Pechän 598. Peričić B Perov 462. Petlach 397. Petzoldt 400. Philibert 166. Pirquet 171. Pisnacevsky 79. Pliverić 4, 223. Poljak S Ponndorf 118. Popović J Port 315. Pruška 206. Precechtčl 248, 390. Prerovsky 208. Pyro 359. Radimska-Jandova 312. Radoničić 483. Ranke 655. Rateau 652. Redlich 40. Reimer 657. Rejsek 350. Rethy 334. Revesz 595. Roepke 609. Rohaček Rosa de P Rosenblath 596. Ruelle 205. Ružička 654, 655. Rychlik 206. Rehor 80. Riha 44, 120. Saathof 364. Sacha 393. Sagel 304. Sarrony 599. Savić 15, 215. Scheer 260. Scheiner 78, 79. Schipper 41. Schneider 357. Schottmüller 164. Schreus 606. Schröder 659. Schrumpf 257, 396.

57 667 Schulz 44. Schuster 316. Schwank 393,601. Scott 308. Sedläk 165, 251, 253, 601. Semerau 40. Seemann 392,651. Sichan 318. Siewert 590. Sigmund 353, 388. Simö 40. Smetänka 401, 609. Sorgo 123. Soukup 392. Spalajković R Spierer 600. Srb 207. Stange 605. Stanojević 157, 186, 297, 551. Stapelmohr 317. Stemmier 593. Stiefler 605. Stockert 41. Strauss 401. Strümpell 661. Sugar 38, 162, 199. Svčrak 357. Svoboda 62. Syllaba 598. Szemnitz 608. Šalek 298. Šandor 444. Šarčević 516. Šercer A. 192, 264, 527, 579. Šikl 202. Šil 72. Šilović 83, 146, 532. Šimerka 361. Šmilauer-Pelikanova y 78. Spinkova 251. Špišić 92. Šramek 251. Štajduhar 94, 216,574. Špulakova 392. Švarc Ž. 171, 647. Švehla 73. Švejcar 601. Tesar 249, 389. Tichy 44. Tićak 278. Tobiašek 352. Toth 40. Treger 312. Trumić 312. Turi na 369. Ulrich 71. Utz 656. Valach 353. Vanysek 73, 311. Vejdovsky 319, 398. Vidlička 66, 597. Viškovsky 393. Vymola 391. Vyšin 72. Walkowski 657. Wallisch 389. Wassermann S. 39. Weber 79. Weidinger 123. Weill 253. Weinstein 611. Weiser 65. Weissbarth 39. Weissmann K.278,376. Weltmann 41, 42. Wenckebach 301. Wiethe 602. Wilczynski 261. Winternitz 64. Wiškovsky 652. Wittgenstein 311. Zarnik 210, 261. Zäviska 248. Zeckwer 387. Zeman 73. Zemänek 597. Zimmer 655. Zondek 310. Zsiga 545. Železny 71. II. Kazalo stvarno. (Originalija označena su krupnim brojkama.) A B C der Mutter 661. Addisonova bolest djelovanje adrenalina kod šećera u krvi 71. Adrenalina djelovanje na šećer u krvi kod Addisonove bolesti 71. Adrenalina upliv per os na nivo krvnog sladora i krvni tlak 353. Adrenalinova osjetljivost važnost njenog odredjivanja 40. Adrenalin u krvi normalnih, kod Addisonove bolesti i vaskularne hipertonije- 40. Akne i avitaminoze neksus izmedju njih 254. Albroman sedativom 658. Albumosesilber 656. Albusol 400. Aljodan 316. Alkohol, lues i paraliza 595. Atniioid bubrega tbc poseban način koagulacije krvi 71. Andriolovi preparati u dermatologiji 393. Anemija i veliki obroci željeza 605. Anemija sekundarna 597. Anemije perniciozne Neisserova metoda liječenja 363. Anestezija iumbalnih pogibelji - kako da se odstrane 206. Anestezija štedljiva sluznica 392.

58 668 Angina i metastatična panoftalmija 574. Auskultatorni fenomeni kod govora Angina pectoris i mogućnost kirurške zdravih 41. pomoći 301. Autohemoterapija 362, Angiolimfa i plućna tuberkuloza 657. Autovakcinom liječenje prostatitida Angioma desnog etmoidalnog predjela Angioma racemosum cerebri i nagla smrt iza salvarsana 70. Angioneuroza gornjih puteva disala 391. Ankilostomiaze liječenje 394. Anoftalmus i orbitopalpebralna cista 333. Anoreksija idiopatička djece 386. Anorganske soli i tumori 604. Antagonizma kalija i kaicija značenje u fiziologiji i patologiji 310. Anthrax 331. Antiluetičkih tvari upliv na spiroh te 251. Antimonovi preparati kod multiple skleroze 590. Antraksa liječenje 421. Antraksa liječenje kod čovjeka 203. Antraks čovjeka -- prognoza i terapija 43. Aortitis luetica liječenje 164 Appendikolyse 316. Apsces peritonzilarni 192. Aqua Santali kod gonoreje 604. Argentum proteinicum 656. Arsenova polineuritida prevrnuta di soci jacija osjetljivosti 79. Arthritis deformans i atoquinol Ciba 656. Arthritis deformans i liječenje s injekcijama miriona 401. Arthroplastica 47. Ascites uz komplikovane okolnosti 72. Ascophen 318. Askaride prilog diagnozi i terapiji 603. Aspiracija stranih predmeta i status thymolymphaticus 387. Atoquinol Ciba kod arthritis deformans 656. Atresia ani i rekta diagnoza x-zrakama 407. Atrija srca promjena položaja kod sniženja lijevog žiljnog ušća 597. Atrofija i cirhoza jetara 597. Atrofija luetična očnog živca i intrakranijelne injekcije sublimata Atrofija senilna jetara 387. Avitaminoze i akne neksus izmedju njih 254. Bakterijama živim liječenje infekcijoznih bolesti 364. Bakteriofagije princip 166. Basedow i ergotamjn 397. Benzoova koloidna reakcija 352. Berlinsko neurološko društvo predavanja 38, 162, 199. Besplodnost duševno bolesnih 593. Bilival 123. Bilo i srčani hladionik 80. Bismoluol u terapiji luesa 28. Bismophanol kod luesa 603. Bismut i lues hereditaria 600. Bismutom antisifilitično liječenje i probava, koža i živčani sustav 602. Bismut u liječenju dječije lues hereditaria 601. Bjelančevine i NaCl u punktatu prednje očne komorice 350. Bjelančevine i nivo krvnog šećera 76. Bjelančevine količine i njihov medjusobni odnošaj u krvnoj surutki duševno bolesnih 312. Bošković-kalendar 663. Bronha dilatacija kirurško liječenje 658. Bronhijalne astme podloga i liječenje 65. Bronhi strana tijela u njima 652. Bronhitida i thymol 605. Bubrega ehinokok 223. Bubrega i jetara ehinokokus 281. Bubrega inervacija 353. Bubrezi i pasivna hiperemija 80. Cadogel 259. Catamin i svrab 400. Centre d elevage 347. Cerebrospinalni sok, reakcija zlatnim solima 77. Cesol i suzbijanje žedje 602. Charcot-Leydenovi kristali njihov postanak 41. Cheyne-Stokesov kompleks simptoma 39. Chinidin kao lijek srca 74. Cholaktol 400.

59 669 Choreae minor, liječenje lumbalnim punkcijama 401. Chorda tympani povrjeda bilateralna i poremećena gustatorična inervacija jezika 551. Chorionepithelioma 355. Cijankalija mikrokemički dokaz kod otrovanja 351. Cijepljenje preventivno protiv dobraca 205. Cijepljenje u kožu kod tuberkuloze 118. Cinom novi terapeutski pokušaji 398. Cista orbitopalpebralna i anoftalmus 333. Ciste pankreasa diagnostika i terapija 267. Clinique medicate de l' hopital Beaujou 46. Colopathia mucomembranacea 388. Corp. lutei ekstirpacija i menstruacija 205. Corpus luteum i neksus izmedju cikličkih promjena materične sluznice 74. Crijeva tankog endogena infekcija kod dojenčeta 260. Crijeva varices 42. Cycloform kod bolesti uha 317. Cysticercus subretinalis 275. Čirova rentgenovih liječenje 657. Degenerativnih znakova klasifikacija 592. Dementia paralytica liječena sa recurrens Duttoni 304. Depogen 209. Dermatitis exfoliativa Bitter i erythrodermia desquamativa keiner 254. Dermatologija i Andriolovi preparati Dermatološko-venerološka pariška pisma 116, 197. Dermoidalna kista nosnog korjena 392. Diabetesa liječenje s Fornetoviin insulinom per os 396. Diabetes insipidus iza encephalitis Iethargica 74. Diabetes insipidus kliničke studije 435. Diabetes insipidus, sclerosis polyinsularis, povrjeda chorda tympani i poremećena gustatorična inervacija jezika 551. Diabetes mellitus i izlučivanje velike množine sladora 76. Diabetes mellitus i terapija proteinima 444. Diabetes mellitus tehnika dokaza 351. Diabetes profilaksa 308. Diabetička piodermija povoljan upliv insulinove terapije 42. Diabetika teških pogibelj prekinuća liječenja insulinom 362. Diabetin 318. Dihloren kao narcoticum 398. Diiatacija akutna želuca iza plućnog krvarenja 72. Diiatacija bronha kirurško liječenje 658. Disala gornjih puteva angioneuroze 391. Diureticum Theocal 605. Dizenterije patogeneza 40. Dječiji vijek i nagla smrt 386. Dobraca bakteriologija 351. Dobrac i škrlet 600. Dobrotvorni zavodi u starome Dubrovniku 654. Dojenčad i sekrecija želučanih sokova 387. Drosera rotundifolia 397. Drosera rotundifolia i njezina kemička svojstva 397. Dubrovnik stari i dobrotvorni zavodi 654. Dubrovnik stari i javno zdravstvo 653. Duodena elongacija 388. Duševno bolesnih besplodnost 593. Duševno bolesni i bjelančevine u krvnoj surutki 312. Dušika ostatnog prognostičko značenje u krvi 78. Dystonia m. deformans na bazi epidemičke encefalitide 388. Ecole de puericulture 159. Egzantematični tifus kod djece 599. Ehinokok lijevog bubrega 223. Ehinokokus bubrega i jetara 281. Eklampsija 532. Ekstirpacija corp. lutei i menstruacija 205. Elektroselenium u terapiji malignih tumora faringa 606. Embolije arterijelne zrakom kod operativnih zahvata na plućima 556.

60 670 Empijem kronički i osteomijelitida lubanje 392. Encefalitida epidemička i distrofija mišica 388. Encefalitide akutne posljedice kod djece 599. Encephalitis epidemica sudbina na njoj oboljelih 79. Encephalitis epidemica sudjelovanje veget. sistema i jetara kod njene kliničke slike 79. Encephalitis lethargica i diabetes insipidus 74. Encephalitis lethargica patološka anatomija Endocarditis kod typhus abdominalis 40. Endocarditis lenta diagnoza 598. Endocarditis lenta kliničko promatranje 598. Epilepsije i drugih pobola liječenje 363. Ergografske kliničke studije 42. Ergotamin kod Basedowa 397. Eritrocita sedimentacija u ginekologiji 83, 146. Eritrocita sedimentacija kod tuberkuloze 376. Erythrodermia desquamativa Leiner i dermatitis exfoliativa Bitter 254. Etmoidalnog predjela angioma 389. Faringa maligni tumori i elektroselenium 606. Farmako-botanika uputa za početnike 45. Fermentodiagnostika i fermentoterapija tuberkuloze 79. Fiksacija lopatice kod juvenilne miodistrofije 316. Fistule genitalne rjedje etiologije 373. Fizikalna diagnostika 352. Fizikalno-kliničke i rentgenološke metode kod pretrage 41. Florizinova glikozurija 313. Frakture radija liječenje 315. Francuska medicina dojmovi 59. Ftizeoterapija liječenje torakoplastikom 15. Fuzospirohetama infekcija liječenje etilhloridom 426. Gastrointestinalnog trakta grčevi uzroci i značenje 308. Genitalne fistule rjedje etiologije 373, Ginekološka dva rjedja slučaja Glaukoma akutnog liječenje injekcijom suprarenina 363. Glikozurija florizinova 313. Glossitis exfoliativa chronica 389. Goldsol- i mastix-reakcija u liquor cerebrospinalis 63. Gonoreja i aqua santali 604. Gonoreja i liječenje mesalom 603. Gonoroičke metastaze u koži 253. Govedje krvne bobuljice i reakcija B. W Govora zakašnjeli razvitak patogeneza 651. Graviditeta rana diagnoza 355. Gravidnih tuberkuloznih žena sudbina 207. Grčeva gastrointestinalnog trakta uzroci i značenje 308. Guma ezofagotrahealne stjenke i komunikacija jednjaka s dušnikom 652. Hallux varus congenitus 92. Heliobrom 256, 317. Helminal 394. Hemangioma liječenje 636. Hemiplegia alternans 69. Hemofilija nova opažanja 75. Hemoglobinurija paroksizmalna i postanak urobilinogena 64. Hemolitičke sposobnosti seruma zakonitost nestajanja kod imunizirane životinje 312. Hepatalne hiperetnije klinika i patogeneza 483. Heterohiiija i želučana sekrecija nakon alkoholičnog pokusnog zajutarka 78. Hexal i Neohe al u dječijoj praksi 398. Higijenik o upotrebi tla u ČSR 655. Higijenska izložba,.mati i dijete 647. Hiperemije hepatalne klinika i patogeneza 483. Hipofizama pretilost s pojačanim bazalnim metabolizmom 80. Hipofize preparata upliv na izmjenu vode u organizmu 76. Hipofize sifilitički pobol 601. Hipospadije operacija po Chocholki i Marionu 600. Hipotireoza, hipoparatireoza i disgenitalizam pluriglandularni pobol 78.

61 671 Hladionik srčani i krvni tlak te frekvencija bila 80. Hloroleukemije patogeneza 73. Holelitiaze diagnoza 42. Holesterina kristali u prednjoj sobici 25. Homoseksualnost bivstvo, postanak i liječenje 591. Homoseksualnosti obsedantne sudbeni slučaj 361. Hripavac i kontrola djelovanja lijekova 386. Hrptenjača i centripetalne veze s jetrima 321. Hrptenjače iskrivljenje nova operativna metoda 45. Hrptenjačna intermedijerna zona i njen odnošaj prema vegetativnom živčanom sistemu 468. Icterus infectiosus 44. Idiopatička anoreksija djece 386. Infekcija mokraćnih puteva 662. Infekcijoznih bolesti liječenje živim bakterijama 364. Insulin 138. Insulin A B 394. Insulin Fornetov 397. Insulin Fornetov per os 257. Insulin Fornetov per os kod diabetesa 396. Insulin i u drugom tkivu osim pankreasa 308. Insulinom dalnja iskustva 307. Insulinom iskustva 307. Insulinom liječenje pogibelj prekinuča kod teških diabetika 362. Insulinove terapije povoljan upliv na diabetičku piodermiju 42. Intermedijerna zona hrptenjače i njen odnošaj prama vegetativnom živčanom sistemu 468. Intrasol 124. Invaliditeta odredjivanje 516. Izložba medicinska i farmaceutska u Zagrebu 642. Jajnika rijedak slučaj unutarnjeg pogibeljnog krvarenja 207. Jakobsthalova modifikacija B. W. reakcije 352. Jednjaka komunikacija s dušnikom uslijed gume 652. Jednjak strani predmeti u njemu i komplikacije 389. Jetara cirhoza i atrofija 597. Jetara senilna atrofija 387. Jetra i centripetalne veze s hrptenjačom 321. Jezika poremećena gustatorična inervacija 551. Jodkalija kombinacija sa strofantinom 255. Kalija i kalcija antagonizam značenje za fiziologiju i patologiju 310. Kapilara anatomija i fiziologija 601. Karcinoma postanak od katrana 206. Karcinom kože na luetičkoj bazi 601. Karcinom u tuberkuloznoj kaverni pluća 76. Kefir 73. Kemijski sastav čovječjeg mozga 127. Kiellandovih kliještiju kritika 122. Kirurgija i njena nuzpodručja. Godišnji izvještaj za g Kirurškog odjela zakladne bolnice u Zagrebu statistički pregled i referati za g Klimakterično krvarenje i histološki nalaz u materičnoj sluznici 207. Klinička pretraga i kirurška diagnostika 126. Kljenuti jednostrane nn. IX. X. i XI. simptomatologija 71. Kljenuti m. serrati operativno liječenje 315. Koagulacije krvi poseban način kod tbc. amiloida bubrega 71. Kontraktura liječenje Mommsenovim čvorom 633. Kokaina akutnog otrovanja terapija 393. Koloidna benzoova reakcija 352. Komplemenata vezanje kod tuberkuloze 119. Koža i liječenje bismutom 602. Kristali holesterina u prednjoj sobici 25. Krvarenje okultno u stolici 78. Krv i rinosklerom 652. Krvi transfuzija metodom po Bćcartu 313. Krvi usirivost za vrijeme trudnoće 208. Krvnih koloida promjene bubrenja kod uzimanja raznih elektrolita i anelektrolita 40. Krvnih plinova snošaj kod fizikalne terapije 40. Krvni tlak i srčani hladionik 80.

62 672 Krvnog sladora nivo i krvni tlak kod adrenalina per os 353. Krvnog sladora odredienje Weissovom aparaturom 350. Krvnog šećera nivo i djelovanje bjelančevine 76. Larinks, farinks i povrjede menstruacije 652. Laško radioaktivnost termalne vode 243. Leukemije rijedak slučaj 459. Lexikon der Ernährungskunde 171. Limfogranuloma klinička diagnoza 73. Linserova injekcija sublimata kod varices 604. Liquor labirynthi 248. Lipolitički fermenti u krvi 311. Luesa tri primjera historijskih formi i njegovo liječenje 249. Lues i bismophanol 603. Lues hereditaria dječija i liječenje bismutom 601. Lues hereditaria liječen bismutom 600. Lues i karcinom kože 601. Lues i vitiligo 251. Lues, paraliza i alkohol 595. Lues tečajem trudnoće i značenje specifičnih reakcija 354. Lues terapija bismoluolom 28. Luetička reinfekcija iza izliječenja seropozitivne prve afekcije 165. Luetičke i metaluetičke afekcije i reakcija sa zlatnim solima 77. Luetičkih i metaluetičkih bolesti centralnog živčevlja patognostičke pojave 77. Lumbalnih anestezija pogibelji kako da se odstrane 206. Luminal i psihički rad kod zdravih ljudi 297. Luminal i migrena 605. Lupusa terapija 253. Magnol zamjena Dakinove otopine 393. Makula rupa u njoj 94. Malarije kronične liječenje 64. Malarije liječenje 201, 638. Maleus kod čovjeka 631. Manuel des maladies de l dei! 607. Masnih tvari promjena 311. Mastix- i goldsol-reakcija u liquor cerebrospinalis 63. Mastoiditida i akutna sredoušna upala postoperativno liječenje 392. Materične sluznice histološki nalaz kod klimakteričnog krvarenja 207. Medicinska i farmaceutska izložba u Zagrebu 642. Medicinska laboratorijska tehnika 125. Medicinski kalendar 663. Mekog uretralnog čira tri slučaja 601. Melanoma pitanje 64. Meningitida gnojnih terapija 392. Meningocele spuria traumatica 57. Menstruacija i ekstirpacija corp. lutei 205. Menstruacija i upliv na sekreciju želuca 78. Menstruacije povrjede i larinks, farinks 652. Merckov godišnjak Mesal i interno liječenje kapavca 603. Mesom otrovanje pod slikom dizenterije 596. Mesurol 606. Mianin 400. Migrena i luminal 605. Mikrokemički dokaz cijankalija kod otrovanja 351. Mikromieloblastične leukemije slučaj 459. Mikroskopa ahromatičkog stogodišnjica 640. Miksedem i duljina života 78. Mineralnih voda ljekovita vrijednost pića za organizam 238. Miodistrofija juvenilna fiksacija lopatice 316. Mirion i arthritis deformans 401. Mlijeka materinskog profilaktično djelovanje kod dobraca 205. Mokraća i njeni toksini 385. Mokraćnih puteva infekcijozne bolesti 662. Mommsenov čvor za liječenje kontraktura 633. Monocitarna reakcija 64. Morbila profilaksa 386. Morbili preventivno cijepljenje 205. Morfinizam i Trivalin 655. Mozak čovječji kemijski sastav 127. Mozga malog otogeni apscesi 249. Nagla smrt u dečijem vijeku 386. Nauka o čovjeku i zdravlju 608. Neisserova metoda liječenja perniciozne anemije 363.

63 673 Neohexal i hexal u dječijoj praksi 398. Neosalvarsana rijetke povrjede 601. Neosalvarsanom otrovanje 361. Neo-Treparsenanom liječenje sifilisa 209. Nepca tvrdog submukozni rascjep 392. Nervi trofički i nervus syrnpathicus 231. Nervus syrnpathicus i pitanje trofičkih nerva 231. Neurastenija tireogena i strychnotonin 655. Normakolom klinički pokusi Nosa plastike ruski način 247. Nosnih krila restauracija 527. Nosni nalaz kod sinusitida 651. Novatropin 364. Nutarnje bolesti medjusobni uticaj 384. Obstetricia in numrais 206. Očna prednja komorica odnošaj bjelančevine i NaCl 350. Očne bolesti i reargon 398. Oedema fugax 76. Oftalmologija kliničeskaja 216. Okulomotoričke povrjede kod otitide 391. ol. terpentini kao ljekovito sredstvo 603. Oplodjenje umjetno žene kod aspermatizma muža 357. Opstipacije liječenje kod pretilih 401. Osteomijelitide lubanje slučaj od kron. empijema frontalnih sinusa 392. Osteotoinia mediolateralis obiiqua Chlumsky 315. Otitida s okulomotoričkirn povrjedama 391. Otogeni apscesi u malom mozgu 249. Otolaringologija u Francuskoj 579. Otolaringološkog čsl. društva izvještaj za g Otolitičkog ustroja fiziologija i terapija 390. Otolitičkog ustroja tipičan sindrom kod kongenitalnog defekta 248. Otologija i panitrin 392. Otrovanje mesom pod slikom dizenterije 596. Otvarajući lijekovi 400. Ozaene genuine bakteriološka komponenta 391. O zljede olovkom za kopiranje 184. Panitrin u otologiji 392. Pankreasa ciste dijagnostika i terapija 267. Panoftalmija metastatična sa perforacijom bulbusa iza angine 574. Panus trahoma prilog liječenju 418. Paralitičko ludilo kod sveštenstva u Jugoslaviji 157. Paraliza, lues i alkohol 595. Paranoval Pariška dermatološko-venerološka pisma 116, 197. Pasivne hiperemije upliv na bubrege 80. Patološko pijanstvo i umorstvo u masi 187. Perforacija želučano-duodenalnog ulkusa 4. Perforacije probavnog trakta stranim predmetima 599. Peritonzilarni apsces 192. Phlogetan i akutne infekcijozne bolesti 257. Phlogetan kod tuberkuloze 123. Pielitida liječenje živim bakterijama 364. Pielografija, pieloskopija i njihovo diferencijalno diagnostičko značenje 350. Piodermija diabetička povoljan upliv insulinove terapije 42. Pištjanskim muljern kućno liječenje 298. Pluća i strani predmet 653. Plućno krvarenje i akutna dilatacija želuca 72. Pneumoencefalografija iskustva' s njome 353. Pneumonija i preventivna sredstva i griješke srca 598. Pneumonija i thymol 605. Polineuritide arsenove prevrnuta disocijacija osjetljivosti 79. Polyneuritis cerebralis menieriformis 169. Poroda upliv treće dobe na babinje 205 Porodnička praksa na ladanju 205. Površinskog napona merenje u kliničkoj medicini 623. Predavanja u Berlinskom neurološkom društvu 38, 162, 199. Predbubrega nova metoda ispitivanja funkcije 41.

64 674 Preface (pređdovor svečanom broju) 406. Prenosnih bolesti životinje kao nosioci i širitelji 203. Pretilost hipofizama s pojačanim bazalnim metabolizmom 80. Probava i liječenje bismutom 602. Probavnog trakta perforacija stranim predmetima 599. Profilaktično djelovanje materinskog mlijeka kod dobraca 205. Proljeva kroničkih patologija i terapija 387. Prostatitida liječenje autovakcinom 369. Protargol 656. Proteini i liječenje diabetes mellitus 444. Proteusinfekcije klinika 65. Psihijatrijske impresije iz Njemačke 31. Psiho-neuropatske smetnje u otologiji 263. Psoriaza klinička i eksperimentalna studija 251. Psoriaza prilog njenom studiju 253. Purpura haemorrhagica 75. Pyorrhoea alveolaris 379. Radij i rentgen u Njemačkoj i Francuskoj 208. Radioaktivnost termalne vode kupališta Laško 243. Reakcija B. W. i govedje krvne bobuljice 354. Reargon 169, 257. Reargon i očne bolesti 319, 398. Recurrens Duttoni i dementia paralytica 304. Refleks gornji tibialni 596. Reimerove masti i ulcera cruris 400. Rektuma kirurško liječenje 314. Rentgen i radij u Njemačkoj i Francuskoj 208. Rentgenova slika u kirurgiji 158. Rentgenove slike značenje u zubnoj kirurgiji 55. Rentgenovih čirova liječenje 657. Retroverzije i retrofleksije utera patologija i terapija 357. Reumatičkih bolesti razdioba 310. Rheumakesin 400. Rhodarsan 209, 257. Rinosklerom i krv 652. Rinosklerom vezanje komplemenata 352. Rogaška Slatina - zdravilna vrelca Styria in Donat 241. Romanoskopički nalaz i dijagnostika kron. proljeva 78. Ruptura spontanih pupčanice kod poroda etiologija 208. Ruptura uteri kod zanemarenog poprječnog položaja 361. Rupture komorne stijenke srca diagnostika 41. Ruski način plastike nosa 247. Salol kod boginja 400. Salvarsana aplikacija nagla smrt kod angioma racemosuin cerebri 70. Salvarsana otrovnost sniziti 604. Sanatorij tvornica 564. Sbornik lekafsky 69. Scapulopexis sec. Jedlička 316. Sclerosis polyinsularis, poremećena gustatorična inervacija jezika i povrjeda chorda tympani 551. Secoin 319. Sectio caesarea in mortua 29. Sedimentacija eritrocita u ginekologiji 83, 146. Sekrecija želučanih sokova kod dojenčadi 387. Sifilisa visceralnog liječenje 163. Sifilis i stovarsol 395. Sifilis refrakteran liječen sublimatom 251. Sifilitičke reinfekcije poseban slučaj 250. Sifilitički pobol hipofize 601. Simfizeotomija supkutana prema carskom rezu, perforaciji i umjetnom porodu 356. Sinus cavernosi tromboza post abscessum peritonsillärem 462. Sinusitide i objektivan nosni nalaz 651. Sise amputacija i trudnoća 357. Skarlatina i fenomen blijedosti 386. Skarlatina i uspješna uporaba intraglutealnih injekcija polivalentnog streptokokovog Tavelovog seruma 397. Skarlatine liječenje po Milneu 44. Sklerol-sirup 254. Sklerom 391. Skleroma liječenje 392. Sklerom u ČSR Skleroza multipla i antimonovi preparati 590.

65 675 Skleroza multipla i tetrophan 605. Skolioze operativno liječenje 44. Skorbut 278. Slabournnost prirodjena 334. Slador krvni i Weissova aparatura 350. Slezene ubodna ozljeda s desne strane 545. Sluznice štedljiva anestezija 392. Socijalno-higijensko pitanje položaja žene 654. Solaesthinom omama 255, Somnifen 283. Spahlingerov serum protiv tuberkuloze Spirohete i upliv antiluetičkih tvari 251. Splenektoinija indikacije i djelovanje 64. Srca atrij promjena položaja kod suženja žiljnog ušća 597. Srca griješke i pneumonija preventivna sredstva 598. Srce i šport 359. Sredoušnih upala postoperativno liječenje 392. Stierlinove pojave dijagnostičko značenje 353. Stovarsol 395. Strana tijela u bronhu 652. Strani predmeti u jednjaku i komplikacije 389. Strani predmet u plućima 653. Streptokoka hemoliznog promjena u nehemoliznog 206. Strihnina upliv na izolirani rektum žabe 312. Strychnotonin 69. Strychnotonin kod tireogene neurastenije 655. Subbotić Vojislav Dr. 1. Sublimat i refrakterni sifilis 251. Sublimatove Linserove injekcije i varices 604. Sveštenstvo i paralitičko ludilo u Jugoslaviji 157. Šećera krvnog nivo i djelovanje bjelančevine 76. Škrlet i dobrac 600. Šport i srce 359. Stitne žlijezde bolesti klasifikacija na Mayo-klinici 66. Štrcaljke praktične kod gonoreje 399. Tabes dorsalis i materične krize 72. Tavelov serum kod skarlatine 397. Tebecin Dostal 67, 170. Tebecin Dostal i kirurška tuberkuloza 259. Terapeutske bilješke 399. Terpestrol-sapun kod tuberkuloze 603. Tetanija prilozi k njenoj patologiji i klinici 39. Tetrophan i multipla skleroza 605. Theocal 605. Theocal, nov diureticum 362. Thymol kod pneumonije i bronhitide 605. Tifus egzantematični kod djece 599. Timolimfatički status i aspiracija stranih predmeta 387. Tireoideje povećane neoperativno liječenje 597. Toksini u mokraći 385. Tonzila fiziološko značenje 392. Toplice pri Novem Mestu in mehanizem zđravljenja s termami 338. Torakoplastika u savremenoj ftizeoterapiji 15. Trahoma terapija sa supkonj. injekcijama hydr. oxycyanati 393. Trahonr i proljetni katar 430. Trahompanus prilog liječenju 418. Traumatička neurastenija i ozljede 76. Trepol 122. Trivalin i morfinizam 655. Tromboza sinus cavernosi post abscessum peritonsillärem 462. Troparin 399, 607. Trudnoća i usirivost krvi 208. Trudnoća iza obostrane amputacije sise 357. Trudnoća i značenje specifičnih reakcija na lues 354. Tuberculomucin Weleminsky 318. Tuberkulina djelovanje 65. Tuberkulinom perkutano liječenje 306. Tuberkuloza borba protiv nje 168. Tuberkuloza fermentodiagnostika i fermentoterapija 79. Tuberkuloza i eksperimentalni doprinos k reakcijama vezanja komplemenata 119. Tuberkuloza i seđimentacija eritrocita 376. Tuberkuloza i Spahlingerov serum 120. Tuberkuloza i svjetski rat 357. Tuberkuloza i terpestrol-sapun 603.

66 676 Tuberkuloza i vrućica 659. Tuberkuloza kirurška crijeva 133. Tuberkuloza kronična horioideje kod mačaka Tuberkuloza njen dokaz po Wi!dbolzovoj reakciji 352. Tuberkuloza pluća i angiolimfa 657. Tuberkuloze klinika 609. Tuberkuloze specifično liječenje sa linimentom Medica 309. Tuberkulozna dispozicija 75. Tuberkulozna kaverna pluća i karcinom 76. Tuberkuloznih gravidnih žena sudbina 207. Tumori i anorganske soli 604. Tumori maligni faringa i elektroselenium 606. Tumor u pons Varoli 69. Tutokainom lokalna anestezija 318. Ulkusa želučano-duodenalnog perforacija 4. Ultravioletni izvori svjetla način uporabe i terapeutska upotreba 173. Umorstvo u masi u stanju patološkog pijanstva 187. Uretralnog čira tri slučaja 601. Urobilina dokaz u krvi i tjelesnim sokovima 42. Urobilinogena postanak kod paroksizmalne hemoglobinurije 64. Urotropin i zadržavanje mokraće 317. Urtikarija prilog k njenoj etiologiji 253. Uteralna sluznica i corpus luteum neksus izmedju cikličkih promjena 74. Utera retrofleksije i retroverzije patologija i terapija 357. Uterusa krize kod tabes dorsalis 72. Vakcinoterapije novi načini 178. Varices crijeva 42. Varices i Litiserove injekcije sublimatom 604. Veronalom intoksikacija pod slikom paralize 594. Vestibularnog ustroja pobol i povrjede u hodu 392, Vitaminima siromašna hrana djelovanje na količinu komplementa kod zamore.ta 312. Vitamina upliv na pobol kože 253. Vitiligo kod luesa 251. Vodenog pokusa značenje u diagnostic! želučanih bolesti 72. Vršak plućiju pozitivan fizikalan nalaz bez tuberkuloze pluća 80. Vrućica kod tuberkuloznih 659. V/eissova aparatura i krvni slador 350. Wildbolzova reakcija za dokaz tuberkuloze 352. Zdravstvo javno u starom Dubrovniku 653. Zubarstvo i opća medicina 611. Zubna kirurgija značenje rentger.ove slike 55. Zubna kirurgija i rentgenova slika 158. Željeza veliki obroci i anemija 605. Želuca akutna dilatacija iza plućnog krvarenja 72. Želuca nov način funkcijonalnog istraživanja 311. Želuca sekrecija i upliv menstruacije Želučana sekr cija i heterohilija iza alkoholičnog pokusnogzajutarka 78. Želučane bolesti i značenje vodenog pokusa 72. Ž lu.čanih sokova sekrecija kod dojenčadi 387. Želučano-duodenalnog ulkusa perforacija 4. Žene položaj socijalno-higijensko pitanje 654. Živca očnog luetična atrofija i intrakranijelne injekcije sublimatom Živčane bolesti pretraga i diagnostika 661. Živčani sustav i liječenje bismutom 602. Živeža tržne i hranive vrijednosti 412. Životinje kao nosioci i širitelji prenosnih bolesti 203.

67 677 B. STALEŠKE VIJESTI. III. Kazalo imena. Botteri A. 4. Beuc 197, 198, Božić 203, 271. Čokić 29. Dauić 330. Derkač 6. Dobrodolac 235, 343. Farkaš 197. Fischer J Gawalowski 258. Gjorgjević 257. Goričar 15. Herzog 1.139,206,213, 214. Hlava 332, 357. Horâk 290. Hranilović 360. Jelovšek 208, 332. Jovanović 275, 311. Jovičić 78, 79. Kamenković 78. Komotar 292. Korenić 99. Kosirnik 218. Kuljženko 86. Kun 303. Laufberger 284. Lopašić 70. Magdić 241. Mašek D. 90. Matanović 75. Mëska 268, 362. Mirić 75, 79. Müller 197. Nemanić 158. Nenadović J. 75, 77. Neumann 357. Paltauf 296. Perov 87. Poljak S. 140, 292. Reinhart 321. Rftžička 269. Stančić-Rokotov 197. Stanojević 330. Savnik 257. Šercer A. 88, 89, 90. Tičar 131. Trifković 79. Turina 198. Veličković 76, 77, 78, 79, 80. Vereš 273. Volčeva 198. Vranešić 84, 85, 125. Wickerhauser 218. Wittek 83. Zalokar 14. Župić 11, 33. IV. Kazalo stvarno. Abscessus lobi temp. 90. Autovakcina kronične prostatitide 198. Buphthalmus 79. Carcinoma uteri 77. Conjunctivitis vernalis i trahom 6. Corpus alienum bronchi 88. Corpus alienum tracheae 89. Činovnički zakon sa gledišta medic, nauke 275, 311. Danić Dr. Jovan 330. Dekstroza i nefritida 198. Ehinokokus ili sifilis jetre' 78. Ekcem i analna fistula 198. Empyema thoracis 78. Erythema induratum Bazin 197. Fibrom i miom utera 79. Gelatinozni pupak 78. Glioza spinalna 139. Gummata cutanea cruris 78. Gumma ossis frontalis 76. Hlava prof. Jaroslav 332, 357. Ichthyosis 79. Ichthyosis serpentina 78. Imućni i besplatno liječenje u vene ričnim ambulatorijima 271. Inkompenzirana griješka srca 79. Iritis papulosa 79. Kiellandove kliješte 76.

68 678 Kistom ovarija 79. Korion Celsi 78. Kosirnik Dr. Ivan 218. Labium leporinum 75. Ladanjskog liječnika uspomene iz prakse 241. Maladie Raynaud 213. Mastoiditis 78. Medula spinalis kod microchiroptera 140. Miopija i operacija Fukale 75. Mladim liječnicima riječ 273. Naputak za pregledavanje bolesnika iza nezgoda i ustanovljenje renta 303. Očne proteze 197. Orchitis luetica et gummata cutis 197. Organizacija gospodarska austrijskih liječnika 33, Osteoplastične operacije 83. Paraliza srca ili embolija 80. Patologija živčane stanice 86. Pemphygus 75. Perforatio uteri post abortum 80. Peritonitis ante partum 15. Pomoćnice za suzbijanje tuberkuloze i liječnik 99. Praksa liječnička i pravo podjeljivanja po ministarstvu nar. zdravlja 203. Prisiljeno rasklapanje ustiju kod post encefalitičnog parkinsonizma 85. Progresivna paraliza i stanje smušenosti 292. Prolaps in njegova terapija 14. Pterygia bilateraiia oc. utq. 4. Purpura rheumatica 77. Pyelogram potkovastog bubrega 198. Radničko osiguranje i liječnik 155. Rasna higijena 208. Renta naputak za ustanovljenje 303. Resekcija ganglion cervicale 87. Rhinolordosis traumatica 90. Salvarsandermatitis 77. Sarcoma mandibulae 75. Sepsis 77, 79. Sifilis papuiozni 76. Slijepog crijeva zapalenje 77. Socijalni i ekonomski položaj liječništva 206. Spondylitis cervicalis 214. Spondylose rhizomelique 84. Staphyloma corneae 75. Staž in specijalisti 131. Syringomyelia 197. Šavnik prof. Pavao 257. Tabes liječen malarijom 292. Tahikardija 79. Trahom i conjunctivitis vernalis 6. Tuberkulozni tumor oka 6. Tumor oka tuberkulozni 6. Umobolničkog liječnika položaj 70. Venerični ambulatoriji i liječenje imućnih 271. Zubni lekari i predlog zakona o njima 29. Železnička sanitetska služba 235, 343.