LIJEČNIČKI VJESNIK G O D. L X I I. Z A G R E B, V E L J A Č A 1940 B R O J 2 S A D R Ž A J. Terapija: F eljton:

Transkript

1 Poštarina plaćena u gotovom LIJEČNIČKI VJESNIK REVIJE MÉDICALE CROATE - CROATIAN MEDICAL, REVIEW KROATISCHE MEDIZINISCHE RUNDSCHAU G O D. L X I I. Z A G R E B, V E L J A Č A 1940 B R O J 2 S A D R Ž A J Dr. J. Breitenfeld: Prilog kliničkog i encefalografskoj slici Pick-ove bolesti Prim. dr. P. Dražančić: Slučaj menigocoele sacralis anterior... go Dr. K. Lusicky: O hipoglikemičnim stanjima Dr. J. Rasuhin: Selo Visoko. Socijalno-medicinska anketa. (II Fiziogeosfera) (Nastavak)... g6 Terapija: Dr. N. Simović: Naša opažanja o liječenju dječjeg dijabetesa Zink-Protamin-Insulinom Dr. M. Brodnjak: Naša iskustva s Plurazolom F eljton: Dr. M. Malojčić: Organizacija zdravstvene službe u Madžarskoj, s naročitim obzirom na tuberkulozu R eferati. Rad skupština i sekcija H. I. Z. Znanstveni program H. l. Z. prigodom gl. god. skupštine: K linička vizita, klim atoterapija našega m ora, konferencija za unapređenje turizma. Glavna godišnja skupština H. I. Z. K njiževnost. Nekrolozi. Iz H rv. liječ. Zbora. Iz Liječničke Kom ore.. Razne vijesti. Građa za m ed. term inologiju Proluton Nova pakovanja i nove cijene 3 ampule po 2 mg din ampule po 5 mg din ampule po 10 mg din Z a kauzalno hormonsko liječenje metropathiae haemorrhagicae, iininentnog, a u prvom redu habituelnog pobačaja, spastične dismenoreje i amenoreje (nakon prethodnog lije čenja Progynonom) preporučuju istaknuti ginekolozi Proluton, preparat čistog hormona korpusa luteuma, koji smo mi uveli u terapiju. Potrebna doza u velikoj mjeri zavisi o vrsti smetnje i zbog toga se kreće izmedju 3 X 3 mg na sedmicu (na pr. kod habituelnog pobačaja) i 10 m g na dan (na pr. kod teških krvarenja). Točniji prijedlozi o doziranju nalaze se u našim tiskanicama, a sastavljeni su na tem elju mnogobrojnih kliničkih publikacija. Ovo, tokom zadnjih godina sakupljeno kliničko iskustvo nas je potaknulo, da odredimo za Proluton nova pakovanja. Istovrem eno su snižene i cijene otprilike za jednu trećinu. Hormonsko liječenje Prolutonom bilo je već i dosad utoliko ekonomično, što je s njim e moguće sa relativno malo injekcija izbjeći dugotrajno i skupo liječenje, naročito kod metroragija i tvrdokorne dismenoreje. Sadašnje sniženje cijena znači znatno veću ekonomičnost terapije Prolutonom. S C H E R IN G A. G. BERLIN G L A S I L O H R V A T S K O G L I J E Č N I Č K O G Z B O R A I O STALIH L IJ E Č N IČ K IH D R U Š T A V A U Z A G R E B U, H R V. L IJ E Č N IČ K O G D R U Š T V A U K A R L O V C U, SU ŠAKU, L IJ E Č N IČ K O G D R U Š T V A Z A S J E V E R N U D A L M A C IJ U U Š IB E N IK U, SL O B O D N E O R G A N IZ A C IJE L IJ E Č N IK A U SPLIT U I D U B R O V A Č K O G L IJ E Č N IČ K O G D R U Š T V A. K E D A K C IO N I O D B O R : P R O F. Dit. IVAX B O T T E R I, P R O F. D iï. V. Ć EPU LIĆ, P R O F. D r. B R A N K O D R A G IŠIC, P R O F. D r. ST JE P A N V ID A K O V IČ, D r. A N T E V U L E T IĆ. G L A V N I I O D G O V O R N I U R E D N IK : D r. A N T E V U L E T IĆ. U R E D N IŠT V O I U P R A V A : Z A G R E B, Š U B IČ E V A U L IC A 9. T E L Č r.a N 'A H I N A Z A G O D D I N , Z A K O L N I Č K E I Z A V O D S K E L I J E Č N I K E B E Z P R A K S E D I N lo O.-, P R E T P L A T A Z A N E Č L A N O V E D I N * -, P O L U G O D I Š N J E D I N lo O.-, P O J E D I N I B R O J D I N

2 Tonsillitis Da bi se uklonila bol i napetost, da bi se održalo nesmetano prokrvljivanje i jednaka temperatura u oboljelim dijelovima, oblog od toplog je daleko najpogodniji Na temelju svojih odlika da odvodi i drži toplinu i svog plastičkog svojstva, Antiphlogistine je najbolje sredstvo za lokalno liječenje tonzilitisa u svim njihovim oblicima. Uzorke i literatura besplatno THE DENVER CHEMICAL MFG. Co.. NEW Y0RK, Ü.S.A. G lavni zastupnici za kraljevinu Jugoslaviju: S TE R ILA B ENGLESKA HEMIJSKO-FARMACEUTSKA LABORATORIJA BRAĆE J. JO V A N O V IČ A, BEOGRAD, ulica Kneza Mihaila b ro j 33. LABORATORIUM P. FAMEL , RUE des ORTEAUX. PARIS. LAKO TOPIVI LAKTOKREOZOTOV PREPARAT N ajbolje sredstvo protiv kalija, bronhitida, plućne tuberkuloze I bolest) disala. kataralnlh Sadržaje pravi kreozot bukovog d rvela u novoj kom binaciji, koju lako podnosi najosjetljiviji bolesnik. Uputa: Za odrasle: 2 3 žlice dn evn o (jutrom i večerom ). Za djecu: Prema dob i 2 3 žlice dnevno. Cisto ili u toplom čaju. Uz dosadanje velike b o ce nalaze se sada u prometu i male ( % ) b o ce. Dobiva se u svim ljekarnama. Literaturu i pokusnu b ocu šalje: Jlir i. fl. Odjeljenje Sirop fuel Zagreb, Hafzova ni. li

3 LIJEČNIČKI VJESNIK G O D. L X 1 I. Z A G R E B, V E L J A Č A BROJ 2 Iz neurološko-psihijatrijske klinike Sveučilišta u Zagrebu. Predstojnik: Prof. dr. R. Lopašić. Prilog kliničkoj i encefalografskoj slici Pick-ove bolesti. Dr. Josip Breitenfeld, asistent klinike. Iako historijat P ickove presenilne psihoze, ili kako se i inače sa anatomske strane naziva Pickova atrofija m ozga (Braunmühl), nije više sasvim kratak (prvi P ickov opis datira iz devedesetih g o dina prošloga stoljeća), ipak je priopćavanje vlastitih kliničkih zapažanja, najčešće na osnovu samo jednoga slučaja, još uvijek uobičajeno u stručnoj literaturi. Nije to ništa čudno, ako uzmemo u obzir prije svega, da se radi o vrlo rijetkom oboljenju, čija klinička slika još nije sasvim izgrađena. Još god konstatira Braunmühl u svojoj vrlo opsežnoj anatomskoj studiji o Pickovoj atrofiji mozga, da je do tada opisano svega samo 40 klinički sigurnih slučajeva, a od tih je zapravo tek V'3 bila anatomski verificirana. Taj broj je do danas naravno narastao, no ipak nalazimo na pr. još god konstataciju Davisona, da je do tada u engleskoj literaturi opisano^ samo 4 slučaja, a g ističe s izvjesnim ponosom u svojem radu Mis k ol cz y, da je njegov slučaj prvi intra vitam dijagnosticirani slučaj u mađarskoj literaturi. Prvi slučaj kod kojega je dijagnoza uopće postavljena za vrijeme života bio je slučaj Kahna i Spatzag Posljednji autor, jedan od najboljih poznavalaca P ickovog problema uopće, m ogao je do g klinički ili anatomski proučiti svega 11 slučajeva, od toga 8 svojih. K od nas je priopćio prvi slučaj P ick ove bolesti s anatomskog gledišta g Kul jže n k o. K od toga slučaja dijagnoza za vrijeme života nije mogla biti sa sigurnošću postavljena. Osim toga slučaja koliko je poznato nije u našoj literaturi priopćen do sada ni jedan drugi slučaj. Drugi razlog, zašto je potrebno još uvijek saopćavati svaki slučaj, jest veliki interes, koji je dobio problem P ickove bolesti zbog svoje vrlo interesantne i dosta varijabilne psihičke simptomatologije, koja je na bazi anatomskih istraživanja, dala podstrek za vrlo interesantne rasprave o lokalizaciji najviših duševnih funkcija kod čovjeka (Spatz i drugi). Na osnovu nekih novih zapažanja dobiven je nadalje impuls za istraživanja u smislu biološko hereditarnom, pa su i tu postignuti interesantni, iako ne sasvim jednolični zaključci (Spatz, Grünthal i drugi). Tako se u grupu heredodegenerativnih o b o ljenja uz Huntingtonovu horeju kao heredođegenerativno oboljenje centralnih ganglija, pa uz amiotrofičnu lateralnu sklerozu kao heredodegeneraciju m o tornih (centralnog i perifernog) neurona, te konačno uz Pierre M arie-ovu bolest kao heredodegeneraciju neocerebeluma, ubraja i generacija živčanih sistema kod P ickove atrofije, koji su sistemi kako izgleda vrlo važni za najviše duševne funkcije. U opće su nam tek posljednja dva decenija d o nijela u pogledu sistematskog istraživanja P ickove psihoze mnoga razjašnjenja i unijela su nakon njenog prvenstveno dosta raznolikog opisivanja po mnogim autorima više jednolikosti i sigurnosti. No još uvijek se dadu u literaturi i vrlo znatnih autora, koji su nam u reprezentativnim priručnicima i udžbenicima prikazali kliničku sliku i tok toga oboljenja, razabrati dosta velika razmimoilaženja, prije svega v eć u opisu simptom atologije, što u p o četku pobuđuje izvjesno začudenje i uzrokuje ne malu nesigurnost. Tako se na pr. u Kihnovom prikazu u W eygandtovom udžbeniku među psihopatološke manifestacije Pickove bolesti prije svega ubraja kao incipijentni simptom smetnja zapam ćivanja, dok s druge strane Bumke i Grünthal u svojim prikazima izričito spominju kao tipično za Pickovu bolest, da je sposobnost zapamćivanja dosta dugo uščuvana i da se gubi tek u jako napredovalom stadiju bolesti, a da je najvažniji incipijentni sim p.om napadna promjena premorbidne ličnosti u obliku neshvatljivih, često asocijalnih čina, otkočenih nagona i nekritičnosti. Na jednoj strani se tvrdi, da se kod Pickove bolesti često nalaze patološke ideje, pače i halucinacije (Rössel), što kod drugih autora opet ne'nalazim o. Takove diskrepancije u nazorima i opisima ne treba da nas začude, jer znamo, da je gotovo svaki od tih autora vidio vrlo mali broj slučajeva, i da se mnogi njihovi zaključci često temelje na navodima iz literature, zapravo dakle na tuđim iskustvima i opisima. Nije zato teško razumjeti, da su se za upoznavanje tih oboljenja počela primjenjivati i druga sredstva moderne dijagnos ike, među njima, osim m etode histološkog pre'raživanja Neisser- Pollakovom punkcijom mozga dobivenih kom adića m ozgovine također i rentgenske kontras'ne me ode, prije svega pneumoencefalografija, a u posljednje vrijeme i arleriografija. Primjena tih novih metoda dijagnostike je novi razlog zašto se i opet svaki takav slučaj u novije vrijeme publicira. Vlastiti slučaj: P. D. 56 godina stara, kućanica. Anam neza uzeta je od rođaka, k oji su dopratili bolesnicu. Jedan brat b o lesnički je navodno»čudan«. N ije bilo m oguće točnije doznati 0 čem u se zapravo radi, ali rođ aci tvrde, da je taj brat slično»zaboravljiv«k a o i naša bolesnica. Inače u fam iliji n ije bilo živčanih niti duševnih oboljen ja. U m ladosti prebolila je bolesnica ja ču traum u sa dužom nesvjesticom. P red 3 godine operirana je zbog gn ojen ja u p red jelu desnoga kuka. U dala se je rano, brak je usklađen, nem a djece. B ila je do bolesti m arljiva i uredna kućanica. O pisuju je kao dosta ozbiljnu, slabo društvenu, m ožda m alo n epovjerljivu ženu. F rije je m n ogo pušila. Početak sa danje bolesti vežu rođaci uz p ojavu m enopauze prije 7 god. 1 n ek o febriln o o b o lje n je bez m oždanih sim ptom a. B olest je počela sasvim neprim jetno i razvila se sasvim polagano, postepen o, n ap redujući do sadanjeg stanja. N ajp rije n ije m ogla ljude iz svoje Okoline nazivati n jih ovim im enim a, nego bi ih označivala sa»on«ili»ona«. B ila je svijesna sv ojeg defekta. Počela se teško snalaziti k od n aviklog kućanskog posla i polazila je u susjedstvo pitati, ako se nešto radi, je r da je sama zaboravila.

4 56 K ućanski p oslovi ispadali su lo šije n ego p rije, započim ala bi ih, a n e bi ih dovršila. Postala je ravnodušnija i. nem arnija. Rođacim a je palo u oči da sve m anje govori i da teže shvaća i razum ije, što jo j se kaže. R aspoloženje je sada više jednakom jerno i indiferentno, p rije se znala zbog svojih defekata donekle u zru javati, sada je sasvim bezbrižna. Često sjed i pasivno sate i sate, no ipak jo š i sada katkada ob a v lja n ek e poslove u kućanstvu. U vijek je bila m irna, ne id e nikuda o d kuće, n ije do sada načinila nikakvih ispada ili besm islenih djela, niti je dolazila bilo s kim e u konflikt. St. p r.: O visoka uzrasta, dosta snažne koštane i m išićne građe, dobro ishranjena, koža je m an je elastična i nešto blijeda. Nalaz unutarnjih organa je u redu. N em a znakova ja če arterioatherom atoze. RR 125/85 m m Hg. N alaz m okraće je uredan. Sedim entacija po Westergreemu iznosi 19, 44. N eurološki organski nalaz: aktivne i pasivne kretnje sasvim u redu. Nem a porem etnja k oord inacije. R om berg negativan. Fundus bez patološkog nalaza. Z je n ice su lagano anizokorične, no vrlo dobrih reakcija. P ostoji laka asim etrija u in erv a ciji lica. Površni i duboki refleksi živahni, patološki se n e dadu izazvati. Na u bod reagira svuda jednako. Nalaz lik vora: stanice Vs, Brandberg 0,18%o. Pandy, Ross-Jones i Norme A pelt negativni. W. R. i C ifochol negativni. Zlatna reakcija U krvi su W. R. M einicke, M üller II. i K ahn negativni. Psihički status: B olesnica je dosta uredno obučena i na prvi pogled dosta neupadna. Na od ijelu je čista, snalazi se v rlo doibro u klin ičkim prostorijam a, m irna je i s nikim u konfliktu. A k o je prepuštena sam oj sebi, izgled lica je prazan, drži se pasivno, apatično, v rlo oskudnih je spontanih kretnja. Često leži u postelji, tek katkada spontano u staje i sjedi pasivno sate i sate, ne brin eći se za okoldniu. Sam o jed n om je spontano prekinula taj pasivitet i tražila kontakt sa liječn ik om. K ad je pozvana na pregled iii ispitivanje, što je m oralo biti poduprto odgovarajućim gestama, poslušno b i dolazila i sjedala na stolicu. Iz č i tavog vladanja, a i fragm enata inače nesu vislog govora, v id i se, da znade čem u služi taj kontakt s liječn ik om. D ade se v oljn o somatski pretražiti, trudi se da sudjeluje kod ispitivanja, u k o liko to uspijeva zbog teškoće razum ijevanja i govora. K od ispitivanja često se opaža na licu sm iješak kao o d neprilike, zatim živa m im ika, žive i suvišne geste, sv e k a o u n ep rilici i u nekoj nedvoum ici. N o čim popusti aktivnost egzam inatora, da je drži u kontaktu, isti se gubi, pa bolesn ica sjed i opet više ili m an je pasivno bez kontakta i in icijative. K atkada se čini, da ne shvaća nijednu riječ. T ek k a d se g ovor ili n alog p od upre od g ovaraju ćom gestom, p očin je bolesnica shvaćati i ako nepotpuno i nakon dugog vrem ena. Iza stavljenih pitanja gotovo u v ije k op etu je eholalieki po jednu riječ, a i čitavu rečenicu, katkada i n epotpuno sa p rom ijen jen im red oslijedom, a katkada m ijen ja donekle i sadržaj rečen ice, um etnuvši ili zam ijen ivši k o ju riječ, katkada i sasvim besm isleno. Spontani g o v o r k od ispitivanja, i to često tek nakon nekih svrsishodnih pitanja egzam inatora, k oje b o lesnica o čito n ije razu m jela, sastoji se katkada od nesuvislih, većin om stereotipnih rije či ili fragm enata rečenica, kao na pr.:»pa da«,»pa sad«,»da m i h o će nešto dati da m i prođe«,»otišlo je sve«,»pa da m ogu govoriti«,»zato sam došla da m i bude štogod«,»sad je otišlo, a p rije je u v ije k b ilo«. K o d tih u zrečica ili rečenica, k o je se o čito tiču n jen og defektnog stanja, vid i se, da je bolesnica do stanovitog stepena svijesna svoga n erazum ijevan ja govora i da traži svijesn o pom oć. K od tih svojih stereotipnih rečen ica često p ok azuje ru kom na glavu, a znala je i k o d toga p ok azivanja reći»otišlo je sve«. V ećin u naloga ne izvršava zb og neshvaćanja, i ako se vidi, da se bolesnica trudi razum jeti nalog, a osim toga se dade razabrati, da je bolesnici jasno, da se od n je nešto traži. P ojed in a slova, slog ov e i riječi ispravno opetuje, n o izgleda sasvim m ehanički na eholalieki način, neraziumjevši ih. Pokazane predm ete n e im enuje, n o n ije sigurno, da li je uopće razum jela, što se o d n je traži. Predočena p ojedin a slova čita ispravno, no čitave rije či ili re čen ice n ije m ogla pročitati, ili m ožda n ije razum jela, što se od n je traži. N akon dugog traženja, k o je je pod uprto odgovaraju ćim gestama, u spjelo jo j je, da prepiše predočena slova, n o čitave slogove i rije či n ije m ogla prepisati ili op et m ožda n ije razum jela, što se o d n je traži. O čitih praktičnih sm etnja n ije se dalo ustanoviti, u k olik o se takove k o d lju di, s k ojim a je ja k o otežan kontakt, u opće daju konstatovati. Resume: K od žene stare 56 godina, razvijaju se unatrag 7 god. progredijentne duševne smetnje u obliku zaboravnosti, umanjenja spontaneiteta i sm etnja govora, bez napadnih promjena ličnosti. Najprije pojavila se nesposobnost nazivanja ljudi p o tipu M illsove anomije, kasnije se izgubila sposobnost nazivanja predm eta i radnji, a tek najzad nastupila je nesposobnost razumijevanja i aspontaneitet govora. Tok om pregleda i promatranja upada u oči kao v o deći simptom prije svega teški afatični sindrom sa gotovo potpunom nem ogućnošću razumijevanja g o vora, izrazitom eholalijom i palilalijom uz sklonost migitiranju, te eksplozivnom izgovaranju stereotipnih uzrečica i rečenica, kadkada sa razumljivim sadržajem i smislom, po tipu»stehengebliebene R e densarten«, Sve u svemu dakle simptom teške amnestičke i senzorne transkortikalne afazije, koju nalazimo k od oboljenja tem poralne regije i n ep o sredne okoline. N adale postoji umanjenje spontane aktivnosti, apatija i nezainteresiranost, dakle simptomi, kako ih nalazimo opet kod oboljenja frontalnoga režnja. Neurološki organski nalaz bio je u redu, ništa nije govorilo za ekspanzivni proces, niti za kakovo sifilitičko oboljenje, niti je bilo znakova za jače razvijenu arterioatherom atozu. Na osnovu toga kao i vrlo očitih znakova m asivnih žarišnih simptoma tem poralne i frontalne regije, koji su se vrlo polagano razvili, m oralo se je prije svega u našem slučaju pomisliti na duševno porem e- ćenje uslijed P ickove atrofije mozga. N etipično za Pickovu bolest bila je prema većini autora vrlo malo promijenjena ličnost kod naše bolesnice, kao i još izvjesna uviđavnost za svoje stanje, koja se je i sada 7 godina nakon početka bolesti jasno dala ustanoviti iz općenitog vladanja bolesnice kao i izvjesnih re če nica i gesta. Trebalo je dakle dijagnozu poduprti kojom od pom oćnih dijagnostičkih m etoda toga p o dručja. Mi smo se odlučili za pneum oencefalografiju, jer je ista prem a N eisser-pollakovoj punkciji mozga m anje opasan i za pacijenta ugodniji zahvat. M eđu prvim autorima, koji su priopćili svoja pneum oencefalografska istraživanja kod Pickove bolesti bio je Bin g e l, a odmah iza njega Flügel g Potonji opisuje jako raširenje ventrikulam og sistema, veće nakupine zraka u subarahnoidalnim prostorim a frontalnoga i tem poralnoga područja, dok su subarahnoidalni prostori drugih partija mozga na encefalogram u mnogo manje izraženi. Guttmann, referent za encefalografiju u novom Bum ke-försterovom priručniku neurologije, donosi g samo encefalogram jednog slučaja Bumkea (»paradni slučaj«iz njegovog udžbenika), jer sâm nije imao prilike vidjeti ni jedan slučaj Pička. Iza njih publicirali su encefalogram e P ickove bolesti Landelüddeke, Josephy, Miškolezy, Spagnoli, Vermeylen, Greenwood, Goldstein i Katz, a za svrsishodnost eneefalografije izjavili su Lemke, Ostrem i Spatz. Svi autori potvrdili su više ili manje Bingelove i Flügelove nalaze, te naglašuju veliku dijagnostičku važnost eneefalografije naročito u nejasnim i početnim slučajevima, kao i diferencijalno dijagnostičku važnost tipične eneefalografske slike P ickove bolesti prema encefalografskim nalazima k od A lzheim erove bolesti. Međutim koliko god su eneefalografski nalazi Flügela i drugih interesantni i sigurno točni, toliko su oni dosta slabo ili nikako poduprti točnijim anatomskim obrazlaganjima. A k o naglasimo, da je eneefalografija zapravo anatomija in vivo, morat ćem o nastojati tumačenje naših encefalografskih nalaza poduprijeti do sada poznatim anatomskim odnosima patološkog m ozgovnog procesa, koji encefalografijom želim o in v iv o dijagnosticirati. Što ima dakle da se očekuje od pneum oencefalografske slike kod P ickove bolesti i u koliko služi poznavanje anatomskih podloga k od P ick ove bolesti

5 51 tumačenju encefalografskog nalaza? Ovdje će naravno biti navedeni samo m akroskopski anatomski odnosi, jer su samo oni važni za tumačenje encefalografskog nalaza, a mikroskopsku analizu Pickove bolesti prikazao je u našoj literaturi već god. na bazi svojih i stranih slučajeva u lijepom prikazu Kul jže n k o. Prema Spatzu, koji se u posljednje vrijeme naroičto mnogo bavio problem om Pickove bolesti, koliko sa patološko-anatom ske, toliko i sa biološko-patogenetske strane, jest anatomski supstrat Pickove bolesti lokalizirana involutivna atrofija izvjesnih dijelova frontalnog ili tem poralnog režnja ili kombinovana atrofija obih režnjeva jedne ili obih strana. U frontalnom režnju najjače je razvita atrofija u području pola kao i u bazalnim tj. orbitalnim dijelovima toga režnja, dok su u temporalnim režnjevima najjače pogođene II. III. i gyrus fusiformis (Spatz naziva gyrus fusiformis»četvrtom vijugom «), dok su prva vijuga, a naročito dio, koji sadržava senzorni W e m ick e o v centar za govor, pa centar za sluh u poprečnoj vijugi inzularne regije, kao i onaj bazalni dio tem poralnoga režnja, koji reprezentira kortikalna centra za njuh (predio Cornu Ammonis), gotovo sačuvani od atrofije. U inzularnom predjelu, čiji prednji gyri breves pripadaju regionarno više frontalnom, a stražnji gyri longi više temporalnom području, m ožem o po Braunmiihlu također naći jake atrofije kore. Češće su pogođeni jačom atrofijom prednji gyri breves. Nije jos sigurno da li je atrofija tih kratkih vijuga uvijek vezana uz atrofiju frontalnoga tipa. Isto je tako nesigurno, da li atrofija tem poralnoga tipa ide uvijek uz atrofiju stražnjih dugih inzulamih vijuga. T o bi nam mogla pokazati tek daljnja anatomska istraživanja. P rocesom pogođeni su dakle oni dijelovi frontalne, tem poralne i inzularne regije, koji su kako znamo biogenetski najmlađi, a koji i kod razvoja živčanih vlakanaca u čovječjem m ozgu najkasnije dozrijevaju (terminalna područja po Fleschigu). Zbog masivne atrofije kore dolazi do jakog proširenja sulkusa, u čijim arahnoidalnim prostorim a se nakuplja likvor,»koji m ožem o k od encefalografije nadomjestiti zrakom «(Spatz). U prije navedenim dijelovima frontalnoga i tem poralnoga režnja je atrofija u razvijenijim slučajevima vrlo znatna, dok je atrofija drugih partija kore tih režnjeva znatno slabija. Još slabija je i ako dobro primjetljiva po Braunmiihlu opća atrofija kore m ozga. Vrlo često je lijeva hem i sfera jače pogođena lokalnom i općom atrofijom nego desna (Braunmiihl), Po nekim autorima vrlo rijetko nalazimo atrofiju parijetalne kore i to navodno uvijek samo u kom binaciji sa temporalnim ili frontalnim atrofijama, a nikada navodno ne nalazimo jače atrofije u području okcipitalnoga režnja. A trofiji kore odgovara naravno, više ili manje, tak o đer i atrofija odgovarajućih dijelova bijele supkortikalne supstance, što su Spatz i Braunmiihl osobito naglasili i što je za razumijevanje encefalografskog nalaza vrlo važno. Atrofija kore djelovat će naravno prije svega na formiranje subarahnoidalnih prostora, no morat će utjecati također i na oblik ventrikularnog sistema, koji je naravno u dijelovima, koji su pogođeni atrofijom, najviše proširen baš prvenstveno zbog atrofije bijele mozgovine. Najviše bit će dakle pogođeni i rašireni oralni dijelovi prednjega (frontalnoga) roga, koji se na encefalogramu prikazuju kao polum jesečaste sjenke lateralno od tipične slike leptira. Također će morati biti proširen i donji (temporalni) rog, koji je kako znamo položen centralno, kao neka os temporalnoga režnja. Inzularni subarahnoidalni prostori, koji su kao ogranci fossae cerebri lateralis Sylvii naravno u direktnoj vezi sa cysternom lateralis seu fossae Sylvii, bit će prema individualnosti slučaja također više ili manje jasno prikazani, zrakom. Osim do sada spomenutih, bit će, odgovarajući općoj lakoj atrofiji mozga, i ostali dijelovi vem rikularnoga sis.ema nešto prošireni, a iz istoga razloga m oći ćem o naći i lagano proširene subarahnoidaine prostore ostalih dijelova mozga. Priložene slike vrlo lijepih anatom skih presjeka mozgovnih preparata Pickove bolesti, koje je preparate prije 2 god. publicirao zbog drugih razloga, nego što su naši, Spatz, pokazuju nam Le prilike vrlo jasno (vidi reprodukcije slika). K ako prema prije spomenutim anatomskim istraživanjima može atrofija biti i unilateralna, te zahvatiti samo frontalni ili temporalni režanj ili oba režnja, to će encefalografski nalazi sasvim ovisiti o slučajnoj individualnosti atrofije. M oći ćem o dakle osim sim etričnih raširenja ventrikularnog sistema i subarahnoidalnih prostora prije nabrojenih partija obiju strana naći još i unilateralna raširenja i to kadkada samo prednjeg ili donjeg roga, odnosno samo frontalnih ili temporalnih subarahnoidalnih pros.ora. Jasno je, da će se u početnim stadijima procesa raditi samo 0 neznatnim dilatacijama likvorskih prostora, pa će dijagnostička odluka biti kadkada jako teška. K od jače razvijenih slučajeva manifestiraju se nakupine zraka u subarahnoidalnim prostorim a u obliku v e likih mrlja i širokih pruga, koja se često spajaju u široke ploštine zraka. ZaLO je u takovim slučajevima također i dijagnoza dosta lagana, Diferencijalno dijagnostičko razlikovanje prema A lzheim erovoj presenilnoj psihozi bit će u tipičnim 1 razvijenim slučajevima dosta lako. Jaka lokalna, kadkada upravo ploštinasta nakupina zraka u subarahnoidalnim prostorima frontalne i temporalne regije, kao i raširenje frontalnoga ili temporalnoga roga, govorit će za Pickovu bolest, dok će opće i više jednoliko proširenje ventrikularnog sistema kao i nakupine zraka u obliku pruga i mrlja na konveksitetu sviju dijelova mozga odlučiti za dijagnozu A lzheim erove bolesti (Flügel). No treba pomisliti da imade kako izgleda i rijetkih slučajeva, kod kojih su oba oboljenja kombinirana. Jedan takav slučaj, koji je anatomski m ogao biti verificiran, iznio je prije kratkog vremena Lieb ers (g. 19_>9.). K od njega radilo se o m akroskopski pretežno P ickovom nalazu, a histološka pretraga dala je ipak sliku tipičnog A lzheim era (promjene histološke slike kod srebrne impregnacije u obliku tipičnih deform acija fibrila ganglijskih stanica, kao i pojava tzv.»senilnih plakova«ili»druza«), Divry-Titeca publicirali su još god također slučaj, koji je k od histološke pretrage pokazao tipičnu sliku A lzheim erove bolesti, dok je m akroskopski preparat pokazivao pretežno lokalnu atrofiju samo jednog frontalnog režnja. Oba slučaja nažalost nisu encefalografirana, no sigurno bi k od njih encefalogram govorio za P ickovu bolest, a zapravo se radilo i o A lzheim erovoj bolesti. Interesantan i sigurno izniman je slučaj Hallervordena i Grünthal a, k od kojega je m akroskopski anatomski nalaz govorio za A lzheim erovu bolest, jer se radilo o difuznoj atrofiji kore čitavog velikog mozga, a m ikroskopski našao se tipični nalaz P ickove bolesti. (Po Braunmühlu; jako smanjenje broja ganglijskih stanica više u gornjim slojevima kore, ganglijske stanice su atrofične, ili nadute uz pojavu argentofilnih kugli, m ije-

6 58 linske niti su nabreknutè, raspadaju se i nestaju, sekundarna proliferacija glije, naročito glioznih niti). I taj slučaj nažalost nije bio encefalografiran, ali je naravno, da bi encefalografski nalaz toga slučaja g o vorio više za Alzheim erovu, nego Pickovu bolest. Ovdje navedene iznimne slučajeve treba kod encefalografske diferencijalne dijagnostike svakako držati na umu, oni ne će baš zbog svoje iznimnosti i osebujnosti m oći u velike umanjiti prije opisanu diferencijalno dijagnostičku vrijednost encefalogram a kod Pickove i Alzheim erove bolesti. Za diferencijalnu dijagnozu s encefalografskog gledišta došla bi u obzir još neka mnogo češća oboljenja, nego što je Pickova bolest, koja oboljenja također uzrokuju više ili manje razvite atrofije m ozgovne supstancije, a čija simptomatologija često na prvi pogled m ože klinički naličiti na P ickovu bolest. Tu dolaze u obzir vaskulam a o b o ljenja, kao arterioatheromatoza, Bürgerova trombangiitis obliterans, te konačno progresivna paraliza. Klinički mogu naličiti na Pickovu bolest najviše oni slučajevi difuzne m ozgovne arterioatherom atoze, gdje su zahvaćene uglavnom arterije m ozgovne kore. Kod takovih slučajeva opisuju Flügel, Bingel i Guttmann osrednje jaka, skoro uvijek simetrična, raširenja ventrikularnog sistema. Subarahnoidalni prostori jesu prema Guttmannu u takovim slučajevima često prošireni nad čitavim konveksitetom, dok je F l üg e l kod svojih slučajeva takove raširene subarahnoidalne prostore našao dosta rijetko. E ncefalografski nalaz k od takovih oboljenja m oći će naravno donekle ličiti na nalaze k od P ickove bolesti. No u izrazitim i razvijenim slučajevima P ickove b o lesti nailazimo na tako masivne, više ploštinaste i više lokalne nakupine zraka, koje ne ćem o m oći naći kod arterioatherom atoze. Oni slučajevi arterioatherom atoze mozga, k od kojih je proces zahvatio više cirkumskripina područja, kao i slučajevi Bürgerove bolesti, pokazat će prema Guttmannu i Bingelu više unilateralne prom jene ventrikulam oga sistema. U sasvim svježim slučajevim a vidjet ćem o sužene i dislocirane dijelove ventrikulam oga sistema uslijed pritiska apoplektičkog krvnog izlijeva i sekundarnih promjena njegove okoline na ventrikularni sistem, a u kasnijim stadijima viđamo proširene dijelove ventrikularnoga sistema uslijed sekundarnoga skvrčenja m ozgovne substance na mjestu inzulta. Takovi će slučajevi m oći eventualno naličiti na encefalografsku sliku kod onih slučajeva P ick ove bolesti, koji p ok a zuju samo unilateralne atrofije. No klinička slika sama po sebi govorit će u takovim slučajevima zbog prisutnih znakova piramidnih i drugih simptoma p ro tiv P ickovoga oboljenja, pa nam eventualna sličnost encefalografskih nalaza ne će zadavati diagnostičkih briga. Encefalografski nalazi kod progresivne paralize mogu u m nogom e naličiti na nalaz k od P ick ove b o lesti. Tu se m ožem o pozvati na vlastita istraživanja ovećeg opsega, čije rezultate ćem o u skoro m oći završno publicirati. T o se naše iskustvo u mnogome slaže sa istraživanjima Pönitza, Guttmanna i drugih autora. I kod progresivne paralize se atrofični proces mozga odigrava, kako to znamo iz mnogih anatom skih studija, više u prednjim partijama mozga, dakle pretežno u frontalnim, te temporalnim režnjevima. Zbog toga će frontalni i tem poralni rog, kao i p o d ručni subarahnoidalni prostori m orati biti prošireni. N o atrofični proces zahvaća k od progresivne paralize ipak difuznije čitav m ozak nego k od P ickove bolesti, pa će i raširenja ventrikulam oga sistema i subaràhnoidalnih prostora biti kod progresivne p a ralize difuznija. Najveća diferencijalno diagnostička razlika bit će ipak u izgledu raširenih subarahnoidalnih prostora. K od progresivne paralize nalazimo, slično, kako je opisao Guttmann k od arterioatherom a toze, više na nakupine zraka u obliku grubih mrlja ili pruga, koje samo donekle konfluiraju, ali nikada ne nailazimo na tako opsežne ploštinaste nakupine zraka baš u području pola frontalnoga i tem poralnoga režnja, kako ih nalazimo kod nešto jače razvitih stepena Pickove bolesti. A k o uzmemo u obzir, da ćem o na temelju kliničke slike kao i laboratorijskih m etoda m oći i inače razlikovati progresivnu paralizu od Pickove bolesti, ne će nam u dubijoznim slučajevima encefalogram ni trebati kao diferencijalno diagnostičko sredstvo u klinički inače jasnim slučajevima. U posljednje vrijeme priopćena su u literaturi dva slučaja arteriografskih istraživanja kod Pickove bolesti. Prvi je arteriografirao jedan slučaj Vladimir Haškovec, koji navodi da je arteriogram pokazao»raširene kom ore i odsutnost razvijenije skleroze arterija«. Drugi slučaj priopćuju Benedek i Horanyi i prilažu lijepi arteriogram. Oni su našli upadljive prom jene u području arteriae cerebri anterior. T ok arteriae pericallosae, kao i calloso-m arginalis govorio je također, kao i priloženi en cefalogram, za jaku atrofiju vijuga i raširenje subarahnoidalnih prostora frontalnih i temporalnih regija. I iz položaja sifona karotide dalo se također zaključiti, da postoji jaki hydrocephalus externus. M i nismo arteriografirali naš slučaj, jer je diagnoza nakon pneum oencefalografije bila toliko utvrđena, da nismo bolesnicu htjeli izvrgavati stanovitom riziku arteriografije. Što se dakle vidi na encefalogram im a našeg slučaja? (Punjenje zrakom izvedeno je lumbalnim putem, te je uštrcana prilično velika količina od ccm zraka). 1. A /P snim ka (priložena): inače tip ičn o lokalizirana slika leptira je priličn o proširena, što se ne vidi sam o po općim om jerim a, nego n aročito p o ja k om za ob ljen ju vanjskog, donjeg, a donekle i unutarnjeg ugla. L ije v o k rilo je šire od desnoga. N ivo centralnih ganglija je jasno v id ljiv, lije v i n ivo izgleda nešto spušten. Lateralna ipolum jesečasta sjenka je obostrano ja k o proširena i to lije v o opet više nego desno. Treća kom ora je sasvim centralno i uspravno položena, nalazi se u produženju lin ije septum a, te nešto in toto proširena. T ri centim etra lateralno i tri i p o l centim era n iže od g orn je granice sjenke leptira proteže se u glavnom prem a d o lje i nešto prem a izvana na m jestu, gdje se inače p rojicira ju imzulami subarahnoidalni prostori, obostran o dosta velika nakupina zraka, sastavljena iz v ećih i m anjih m rlja i širih pruga, k o je d jelom ičn o k on flu iraju. Na lije v o j strani je ta nakupina zraka veća n ego na desnoj. Od k on glom erata te zračne nakupine prem a lateralno i dolje teku nepraviln e i slabije guste nakupine zraka. Lateralno i dolje u proje k c iji sred n je lu banjsk e u dubin e p r o jicira se oveća i gusta, više ploštnasta, sjenka nakupljenog zraka. Izm eđu sjenke proširene leptirove form a cije i sjen k e jako proširenih inzulam ih subarahnoidalnih prostora p r o jicira ju se nepraviln o i dosta široke p ru ge zraka, k o je očito pripadaju frontalnom e polu. Ispod m ed ijan og d ijela m aloga k rila sfenoddalne kosti p o č in je pruga zraka, k o ja se prem a lateralno u k onveksnom lu ku uzdiže prem a gore i prem a p rije opisanoj nakupini in zu lam oga zraka. Ta pruga pripada lateralnoj cisterni -i označuje nam lim en insulae. XI. P /A snim pa: tipičn o položena sjen k a okrenutog roga je u m ed ijan im dijelovim a, k o ji od g ovara ju p red n jem rogu, p riličn o proširena i to lijev o više n ego desno. Lateralni d ijelovi te sjen k e okren utoga roga jesu m n ogo m an je prošireni. P rije na A /P snim ci opisana nakupina zraka u inzularnoj regiji n e vid i se u ov oj p r o je k ciji tako jasno, ali se u p redjelu p roje k cije obih tem poralnih režn jeva, a n aročito lije v o vid e ja k e nakupine zraka. N aročito je u padljiva, i u A /P snim ci jasn o vid ljiva, p lo - štinasta, gusta nakupina zraka. U o v o j sn im ci također se v id e gru blje nakupine zraka u p rojek ciji frontalnih polova.

7 59 III. U frontalnim p rojek cijam a (snimka priložena) vidi se jaiko prošireni donji rog lijeve kom ore, dok se iz ostalih dijelova nešto m anjkavo napunjene lateralne kom ore m ože samo izvjesnom vjerojatnošću zaključiti, da je pred n ji rog jaće, a cella m edia i stražnji rog m anje proširen. D on ji rog desne kom ore n ije se d ov oljn o punio zrakom. Nad čitavim don jim i srednjim d ijelom frontalnih režnjeva, lije v o znatno više nego desno, vide se difuzne, ploštinaste i m anje guste nakupine.zraka, u k o je se p rojicira ju m nogo gušće gru be m rlje i široke, djelom ično k on - fluirajuće pruge. Slične nakupine zraka nalaze se i nad tem poralnim režnjevim a i to opet lije v o više nego desno. Bazalne cisterne, kao i cisterna ambiens, ja k o su se pu nile zrakom. Nad konveksitetom u parijetalnim i ofecipitalnim partijam a ne vid im o gotovo u opće nikakvih nakupina zraka. Zaključak iz encefalografskog nalaza: jaka atrofija donjih i srednjih partija obih frontalnih režnjeva, naročito polarnih partija, jaka atrofija temporalnih režnjeva, naročito srednjih i donjih dijelova. Atrofija u području frontalnoga i tem poralnog režnja lijevo je jače razvijena. Laka opća atrofija mozga. U svemu dakle nalaz kakav očekujem o kod dosta napredovalog slučaja Pickove atrofije mozga sa frontalnom i tem poralnom lokalizacijom. Pneum oencefalografijom kao anatomijom in vivo potvrđena je dakle prema gornjim razlaganjima klinička, do eneefalografije dubijozna, dijagnoza Pickove bolesti s velikim procentom vjerojatnosti, i ako smo svijesni, da apsolutnu dijagnostičku sigurnost daje samo histološka pregledba punkcijom mozga dobivenih cilindara m ozgovine, a još više naravno makroskopska ili m ikroskopska nekropsija. Na punkciju mozga nismo se m ogli odlulčiti, jer je m etoda po našem mišljenju dosta neliječnička, naročito ako nam služi samo da udovoljim o naučnoj dijagnozi, od koje sam pacijent nema mnogo koristi. Nama se čini važnim na temelju vlastitog iskustva kao i podataka iz dosta opsežne literature u p o zoriti na ove važne momente: 1. Naš slučaj koji je kako se čini prvi kod nas in vivo diagnosticirani i priopćeni slučaj Pickove bolesti, spada fenom enološki u onu grupu rjeđih slučajeva, kod koiih su prije svega stradale mnestičke i govorne funkcije. Nestajanje tih funkcija ide kako smo m ogli zaključiti iz anamneze kao i iz statusa po izviesnom tipu, kako ga ie u literaturi u posljednje vrijeme iznio ponovno Moyano. Najprije je nestala sposobnost nazivanja ljudi, iza toga također i sposobnost nazivanja predmeta i radnji, a iz sada još zaostalih stereotipnih ostataka spontanoga govora (»stehende R edensarten«! m ože se vidjeti, da su sasvim nestale imenice. Ni anamnezom ni objektivnim promatranjem nijesu se dale konstatirati takove duševne promjene, koje bi govorile o jakom razgrađivanju jezgre ličnosti, a koje su p romjene po većini autora jedan od najmarkantnijih incipijentnih simptoma P ickove bolesti. 2. Zbog toga bila bi dijagnoza u početn om stadiju k od našeg ili njemu sličnih slučajeva vrlo otežana i gotovo onemogućena. M ožda bi se u takovim dijagnostički neiasnim početnim slučajevima pneum o encefalografijom v eć dala postići jasnija dijagnostička orijentacija. Zato bi trebalo metodu pneumoencefalografije izvoditi u svim dijagnostički nejasnim, a naročito organskim slučajevima, mnogo češće nego dosada, naročito u velikim duševnim bolnicama, gdje (nejasnih demencija i afazija] imade veći broj. I sada u dosta napredovalom stadiju sedam godina nakon p očetk a bolesti bila je klinička dijagnoza nesigurna. Analizom duševnih fenomena došli smo zbog postojećih temporalnih i frontalnih žarišnih simptoma do zakliučka, da se vjerojatno radi o P ickovom o b o ljenju. T ek pneumoeneefalografija pouzdano nam je potvrdila našu početnu vjerojatnu kliničku dijagnozu. 3. Za tumačenje eneefalogram a neophodno je p o trebno točno poznavanje m akroskopskog, patološ'koanatomskog substrata bolesti, jer je eneefalografija zapravo m akroskopska anatomija in vivo. Zbog toga smo u našim razlaganjima polagali i toliko važnosti na momente m akroskopske anatomije kod Pickove bolesti. 4. Encefalografski pokazuje naš slučaj izvjesne osebujnosti, koje su od većeg interesa. Jaka atrofija obaju, a naročito lijevog temporalnog režnja, mogu nam možda tumačiti kraj sve rezerve prema suviše strogo lokalizatornoj nauci afazije zašto je u našem slučaju jedan od najjače razvitih simptoma upravo afazija. S time u vezi treba upozoriti na jake eneefalografske promjene inzularnih predjela osobito lijeve strane. Takove se upadljive eneefalografske promjene u području inzularne regije kod atrofičnih procesa mozga nigdje u literaturi naročito ne spominju. 5. I ako je sigurno, da je P ick ovo oboljenje rijetka bolest, uvjereni smo, poput Braunmühl a, da bi podrobnijom psihijatrijskom analizom, a naročito upotrebom pomoćnih dijagnostičkih metoda, uspjelo naći veći broj toga interesantnog oboljenja nego dosada. Dugotrajnim promatranjem tih p acijenata u zavodima i kasnijim makro i mikroskopskim proučavanjem njihovih m ozgova znatno bi se p o moglo rješavanju mnogih problema, koji nas interesiraju naročito zbog lokalizacije najviših duševnih funkcija kod čovjekajtim e bi se eventualno pom oglo upoznavanju funkcija izvjesnog broja regija kore mozga, koje moramo još danas na našu žalost označiti kao mukle regije. Literatura: Benedek-Horanyi, Herbst : A ngiographischer B e fund bei P ićk -sch er A trophie. A rch. Psych. B. 106, B i n g e l : Ü ber P ick-sch e Atrophie. R ef. Z. N Braunmühl: P ick-sch e Krankheit. B um ke: Handb. G eisteskr. Bd. X I Bumke: Lehrbuch der Geisteskrankheiten (Bum ke 1 Spatz). Davison: P ick s disease. Ref. Z. N D ivry-t iteca: M aladie d A lzheim er avec atrophie frontale prédom inante. R ef. Z. N Flügel: D ie Encéphalographie als n eurologisch e U ntersuehungsmethode. Ergeb. inner. M ed. Bd Goldstein-Katz: The psycbopatolo-gy of Picks disease. R ef. Z. N G reenwood: A possible case of Picks disease. Ref. Z. N Grünthal: D ie präsenilen und senilen Erkrankungen des Gehirns B um ke-förster: Handb. Neurol. X I Guttmann: R öntgendiagnostik des Gehirns. B um ke- Förster: Handb. N eurol. VII/ Haškovec V.: P ick o- va choroba. R evue v neurol. a psych Kuhjženko: O ograničenim atrofijam a m ozgovn e kore. L ij. V j Langelüddefce-Josephy: Z ur K lin ik und A natom ie der Pickschen K rankheit. R ef. Z. N Lemke : Ein B eitrag zum K rankheitsbild der Pickschen A trophie. R ef. Z. N Liebers: A lzheim ersche K rankheit m it Pickscher Atrophie der Stirnlappen. Arch. Psyoh. Bd M i š k o l czy : Z ur D iagnose der Piokschen K rankheit. R ef. Z. N Moyano: Präsenile D em enzform en. R ef. Z. N Niedenthal: Ein Fall von P ick -sch er K rankheit mit W ahnideen. Ref. Z. N Ostrem: Ein F all von P ick s- A trophie. R ef. Z. N R ö ss l e r : Besondere psychische Sym ptom e bei der P ick-sch en K rankheit. R ef. Z. N Runge: D ie Geistesstörungen des Greisenalters. Bum ke: Handlb. Geisteskr. Bd. V III Spagnoli: Sul reperto enćefalografdco in un caso di cindrom e di Pick. Ref. Z. N Spatz: Ü ber die Bedeutung der basalen Hirnrinde. Zeitschr. N. P. Bd Verm eylen: M aladie de Pick. R ef. Z. N Weygand: Udžbenik nervnih i duševnih bolesti (Kekić).

8 S sinekološko-porođajnog odjela banovinske bolnice u Šibeniku. Meningocele sacralis anterior. Dr. Filip Dražančić, šef odjela. Od najranijeg djetinjstva do u kasnu starost nailazimo u prostoru male zdjelice na tumore, koji u pretežnoj većini proizlaze iz genitalnih organa. Tim je u glavnom zaokružen taj prostor, koji je i po smještaju kao i provenijenciji tumora postao domena op e rativne ginekologije. Međutim pokatkad susrećemo u prostoru male zdjelice izrasline, koje ne potječu iz genitalnih organa, već se razvijaju iz drugih organa, koji nemaju nikakve veze sa genitalnom sferom. T a kvi slučajevi ni,jesu zapravo baš tako česti, te je i to jedan od razloga da se posebno iznose radi popunjavanja diferencijalne dijagnostike pelvinih izraslina. M eđu rijetke izrasline u prostoru male zdjelice treba svakako ubrojiti i naš slučaj m eningocele sacralis anterior, koji smo imali priliku operirati na odjelu. R adilo se o 13 g od išn joj d je v o jč ic i (Pr: No ), k oja je došla u bolnicu zbog toga što je v e ć preko godine dana, naročito p oslije jela, osjeća la b olove u trbuhu. Osim toga je u zadnje vrijem e prim ijetila, da jo j je trbuh jače natekao. Pac. gracilne građe, blijed a, rastom odgovara s v o jo j dobi. Plu.ća-srce: b. o. U rin b. o. Postoji h em ia ventralis et um bilicalis. U donjem trbuhu napipava se n e osjetljiv fluktuirajući tum or, k oji isounja cijelu m alu zd jelicu i siže prem a gore do 2 prsta pod pupkom. G ibljivost tum ora ograničena. G enitalne o r gane n ije bilo m oguće iz shvatljivih razloga infantildzam kao i jako napete trbušne stijenke napipati i diferencirati. P roveden om laparotom ijom (19/IV.) u narkozi s eterom u stanovlju je se, da tum or leži retroperitonealno, a uterus i ovaria infantilnog izgleda sprijeda p red tum orom. S p rednje strane tum ora nalazi se također i sigm a približavaju ći se sv ojim desnim ru bom m edianoj lin iji tijela. N akon što se otv ori v isceralni peritonej uspijeva tum or k oje oštrim k o je tupim prepariranjem in toto odstraniti. K o d prepariranja nailazi se na lije v o j strani uz stijenku ciste prirastao i lije v i ureter, k o ji se oštrim prepariranjem m obilizira. Što se zalazilo d u b lje prem a dnu zdjelice to je odljuštivanje ciste, k oja je pram a straga bila prirasla uz os sacrum, postajalo sve to teže, tako da je pri k raju i prsla. Pri tom e se izlila bistra serozna tekućina. Vrh ciste odnosno izlaz n je z n polazio je sa m jesta g d je os sacrum prelazi u os co ccy g ia D ok n ije u cijelosti bila izvršena ekstirpacija ciste, k od čega je bio otkriven do periosta čitav os sacrum, n ije se sa sigurnošću dala naslutiti n arav ciste, prem da se m og lo p rim ijetiti da je cista n rje n ja la napetost i postajala m lohavija k od m ehaničkog pritiska na istu za v rije m e operacije k a o i k od sm ještaja bolesnice u T renđelenburgovom položaju. Ta je p oja v a svakako bila u vezi u slijed kom u n ik acije cističn og tum ora sa subarahnoidalnim prostorom, što se p o završetku odlju štivanja ciste dalo ustanoviti m ogućnošću sondiranja sakralnog kanala kroz vrh ciste kao i činjenicom što je iz m jesta izlaza ciste u neznatnim količinam a stalno prokapavala serozna' tekućina.. V rh ciste na os sacrum obšiven je. švom, a retroporitenealn o operacion o p olje bilo je u n ek olik o etaža suženo i p ok riven o peritoneum om, te trbuh zatvoren bez drenaže. P rvih 10 dana poslije op eracije tok je bio norm alan i a febrilan, a nakon toga nastupile su visoke tem perature sa znakovim a cistopijelitisa. K oncem svibnja kroz vaginu je spontano p erfo rirao sm rd ljiv i gnoj, te je bolesnica sve to ja če propadala. C asovito p ob oljšan je op ćeg stanja kao i popuštanje gn ojn og izlučivan ja iz vagine nastupilo je nakon proveden e transfuzije krvi. U k olovozu p o ja v lju je se pon ovn o ja če izlu čivanje iz vagine kao i difuzni đekubitusi u sakralnom p redjelu i u p r e d je lu 'o b a ju trohantera. O d tog vrem ena nastupa znatno sla b ljen je bolesnice, tem peratura više n e popušta, kaheksija postaje sive to zn ačajn ija i 25/IX. poslije više nego 5 m jesečnog bolovan ja nastupa exitus. Patološko-anatom ska sekcija (dr. Lal ić ) potvrdila je k lin ičku dijagnozu i pri tom se ustanovilo, da se g n o je n je širilo također u vertebralni kanal i doseglo torakalni p red io istog; nad tim su se nalazile čiste i svijetle m eninge i bistri likvor. Slučaj nam izgleda s raznih strana zanimljiv, te smo smatrali opravdanim da ga iznesem o i obradim o. U prvom redu to je veom a rijedak tumor, te se L e jars u svojoj knjizi uopće ne osvrće na pojavu m eningocele u formi pelvinog tumora. Ni u najnovijim njemačkim udžbenicima Halban-Sei t z, te V e it-s t o e c k e l nije pojavi sakralnih meningocela posvećena veća pažnja, K. Ba i s c h kod obradbe retroperitonealnih cističnih tumora, među koje nabraia ehm okokove ciste, dermoide, enterocystome i chyluscyste. u opće ni ne spominje m eningocele sacr. ant., a Kermauner je tek napominje kod diferencijalne diiagnoze izm eđu retroperitonealnih cista i pelvinog bubrega sa svim njegovim varijacijama kao hidronefroze, cystis reni, ren cysticus, hypernephroma. To nije ni začudno, kad se uoči, dà je Coqui do našao u literaturi samo 11 slučajeva, kojima treba pridodati još nedavno publicirani slučaj Lu t h o v i naš. Dijagnostika takvih tumora neobično je teška, te se m ože ustvrditi, da do danas niie bila uopće pred operacijom sa sigurnošću postavljena ispravna dijagnoza. V eć sama lokalizacija tumora onemogućuje da se na temelm podružnih znakova stvori sud o nietfovoj etiologiji kao na pr. u slučajevima gdie spina bifida zahvaća conus terminalis ili cauda equina, te izaziva razne đisociacione smetnje sietilnog karaktera fdodira, boli i topline] kao i u inervaciii miehura i rektuma, te razne trofične porem ećaje. K od poiave m eningocele sa lokalizacijom u naidoniem sakralnom dijelu izostaju svi ti znakovi, po kojim a bi mogli b a rem približno naslućivati da se radi o oboljenju u predielu m edulam og sistema. M eningocele u takvim slučajevima i kod takvih okolnosti predstavlja jedino tumoroznu vrećicu, čiie su stijenke meninge kralježničkog kanala, a sadržaj liquor cerebrospinalis. U našem slučaiu, istina, niie bio izvršen histološki p regled stijenki tumora, ali je poznato, da dura mater, obavüena s nutarnje strane arahnoideom. isounia cijeli hrptenični kanal i završava na stražnjoj strani drugog trtičnog kralieška. K od p o s+oiećeg um noženog tlaka u subarahnoidalnom prostoru kao i uslijed povećan e količine likvora. te p ostojeće predispozicije. m ože nastupiti već u najmlađoj dobi proširenje kauđalnog dijela meninga, koje se s vrem enom sve to jače šire i napunjaju likvorom a da po svom volu menu kao i smještaju u prvo vriieme ne izazivaiu ni najmanje lokalne a ni opće alteracije. Terminalnu meningocelu ne prate obično nikakve druge anomaliie kao pes calcaneus, rasd ep trbuha itd. kako se to dešava kod soina bifida. U našem slučaiu postpiala je iedino epigastrična i umbuikalna hernüa. Teško se iz!a«ni*i o m eđusobno! vezi kongenitalne prirode između samog ob ol enia i herm"e, kako se to oredmuüeva na or. 7 a prirođeni prolans, gdie ie kod p r o lapsa virginelnih i nullipara po Grassu eru ustanovliena u deset po sto slučaleva soina bifida occulta fc. Jaschkel. Čak. kako navodi Jaschke, treba kod reddivirajućih prolapsa uvijek tragati za tom anomalijom. Prema svemu dosad izloženom preoperativno postavljanje diiagnoze je ne samo teško, već skoro i nemoguće. Naša diiagnoza m ože da se oslanja jedino na vieroiatnim znakovima, koii po dosadašnjim publikacram a nijesu ni karakteristični ni sigurni da bi se mogli uootrebiti kod postavljania diiagnoze tako riietkog oboljenja kao što je m eningocele sacralis anterior.

9 61 Naiđemo li kod mlađih osoba na cistične tumore, čiji se odnošaj sa genitalnim organima ne da sa sigurnošću odrediti, te pridruže li se tome nepomičnost tumora uslijed srašćenja sa stražnjom stijenkom zdjelice (J. Novak), te pojava hernije, to smo u najmanju ruku u pravu da posumnjamo na m ogućnost postojanja meningocele. Tim nam se ujedno nameće dužnost detaljnijeg ispitivanja bolesnice i traganja za vrstom oboljenja, te m oram o nastojati isključiti diferencijalno dijagnostički sve komplikacije pelvinog bubrega, ehinokokove ciste itd. Rentgensko snimanje koliko same zdjelice toliko i čitave kralježnice može da nam otkrije anomalije u koštanom dijelu hrptenjače (spina bifida occulta, rascjep sakralne kosti). Doduše u slučajevima m eningocele sacr. ant. sve te anomalije mogu i da fale kao i u našem slučaju. Eichlerjeu svrhu ustanovljenja dijagnoze preporučio mielografiju, a Lüth predlaže lumbalnu punkciju sa mjerenjem intralumbalnog tlaka, pri čem se istovrem eno vrši i kompresija tumora. Prema jakosti pritiska na tumor moralo bi nastati prom jenljivo osciliranje tlaka u subarahnoidalnom prostoru, što bi se očito imalo iskazivati i na manometru priloženom na punkcionu iglu. L ü t h metodu nije doduše iskušao, ali ona po našem sudu temeljenom na činjenici da je cistična novotvorina za vrijeme operacije mijenjala napetost i postajala mlohavija, zaslužuje punu pozornost. U slučaju kad nam ne bi bilo m oguće izvršiti detaljno ispitivanje bolesn ice ili bi propustili da ga izvršimo, a osobilo od L ü t h a predloženu lumbalnu punkciju, to svraćamo pažnju na činjenice, koje smo u našem slučaju intra operationem mogli opažati i ustanoviti, a koje svakako predstavljaju dragocjenu nadoknadu propuštene od L ü t h a predložene lumbalne punkcije pred operacijom. Uz pojave mijenjanja napetosti i stanja m lohavosti cistične tvorevine svraćamo pažnju također i na to, da iz navodnog korjena ciste, koja leži na kosti i izvire iz os sacrum, stalno kapa bistra tekućina. Osim toga nutarnja stijenka cističnog tumora nije na mjestu izlaza jednolično zaobljena, već pokazuje otvor, kroz koji se tankom sondom m ože zaći u sakralni kanal. Ovu činjenicu naročito naglašavamo s razloga što smatramo važnim da se taj ishodni otvor uz samu kost što prije zatvori, a da se to ne vrši tek naknadno nakon što se svršilo sa potpunim ljuštenjem tumorozne vrećice. Tim će se možda izbjeći opasnosti ascendirajuće meningitide, koja nije ni naš slučaj poštedila. N ajveća naime opasnost prijeri bolesnicam a od postoperativne meningitide i od toga umire prema postojećim podacim a većina operiranih bolesnica, a to je upravo i razlog zbog čega se u slučajevima sumnje na meningocelu zabacuje provedba preoperativne pokusne punkcije. Literatura: Kraus Brugsch: S pezielle P athologie u. Ther. Inner. KranJkh. B. X. T. : Lüth G,: Zur praktischen Bedeutung der Spina bifida sacralis anterior Zbl. f. Chir. No Halban-Setz : B iologie iu. Pathol, d. W eibes, B. V. T. 2. T. 4. V eit-stöckel: Hb. der G ynäkologie, B. V.; H. 1. Iz medicinske klinike sveučilišta u Zag rebu. (Predstojnik prof. dr. I. Botteri.) O hipoglikemičnim stanjima.* Dr. K arlo L u š ick y, klinički asistent. Šećer organizma pokazuje stanovitu oscilaciju, koja zavisi u prvom redu o ugljikohidratima, koje resorbiramo. Ta oscilacija nije velika, iako već dosiže prilično povišenje u smislu alimentante hiperglilkemije. Pad šećera u krvi natašte ne smije u zdravom organizmu biti manji od stanovitog procenta, jer bi iz toga rezultiralo hipoglikem ično stanje, 'koje je p a tološko, a kojega je posljedica cijeli jedan sindromni kom pleks, ukratko nazvan hipoglikemičnim stanjem. Pad dekstroze u krvi sad je jači, sad slabiji, pa je prem a tome i sindromni kom pleks sad jače, sad slabije izražen. Žlijezda, koja regulira intermedijarnu izmjenu ugljikohidrata, je pankreas sa svojim Langerhansovim otocim a. Produkcija inzulina u pankreasu je vrlo intenzivna, a k oče je ostale žlijezde s unutarnjom sekrecijom. Te kontrapankreatične žlijezde jesu: spolne žlijezde, štitnjača, nadbubrežna žlijezda, hipofiza i paratireoideja. Sve te žlijezde su u akciji, kada pankreas u optimalnoj dozi producira svoj inkret. Timus, duodenalne žlijezde i opet hipofiza su sinergisti pankreasa i pojačavaju njegovo djelovanje, dok hormoni ostalih žlijezda k oče neobuzdanu sekreciju pankreasa. 'Otpada li funkcija spomenutih antagonista, nastaje hiperinzulinemija sa svim štetnim p o sljedicama, osobito sa strane nervnog i žilnog sistema. Taj hiperinzulinizam nazivamo sekundarnim spontanim ili sekundarnim idiopats k i m, jer je pojačana funkcija Langerhansovih sta- 1 Prem a predavanju održanom u Hrvatskom društvu za internu m edicinu nica bez anatomskih promjena u njima. Ovisi li hipoglikemija izravno od organskih promjena u pankreasu, u kojem dolazi do hipertrofije inzulamih stanica i to bilo u smislu adenoma, inzulinoma ili karcinoma, onda nazivamo tu hipoglikemiju primarnom ili p r a v o m s p o n t a n o m h i p o g l i k e m i j o m. Protivno od spontanog hiperinzulinizma razlikujemo t. zv. funkcionalnu hipoglikemiju, kod koje nema p ro mjene u faktorima, koji reguliraju funkciju pankreasa niti u pankreasu samom. Tu hipoglikemiju zovem o funkcionalnom i kod ove dolaze u obzir konstitucionalni momenti i takvi pacijenti su obično vagotonično stigmatizirani. Simptomatske hipoglikemije nazivamo one, gdje je glikoprivno stanje samo simptom raznih faktora. Ti faktori mogu biti egzogenog ili endogenog uzroka ili u suštini nisu ništa drugo nego 'donekle fiziološke pojave. M eđu egzogene faktore, koji uzrokuju opadanje šećera u ikrvi, spadaju razni otrovi kao florizin (Fischler), toksini gljiva, morfij, strihnin, sintalin i vitamini, naročito vitamin Eh. Jedan od egzogenih uzroka, kojem u treba da zahvalimo zapravo poznavanje glikoprivnih stanja, je inzulin. M ožem o utvrditi, da je dijagnoza hipoglikemičnih stanja uspjela tek onda, kad su Me. Leond i Banting, god , pronašli način za fabrikaciju inzulina. Hipoglikemični napadaji, koje je proizveo M in kow ski-jev đak Zül z e r sa ekstraktom pankreasa, bili su uzrokom da je Minkowski zabranio dalje eksperimente s tim otrovnim Ziilzerovim ekstraktom. Zato nije čudo, da je Am erikanac Harris tek godine 1924,

10 62 prvi opisao kliničnu sliku, koju je prepoznao kao hipogliikemično stanje, uzrokovano hiperprodukcijom inzulina, ili kako se on sam izrazio, hiperinzulinizmom. M edu endogene faktore spadaju glikoprivna stanja, koja su u suštini samo posljedice raznih o b o ljenja, koja se od gravaju u okolnim organima pankreasa ili u žlijezdama, koje su korelacijom povezane uz pankreas. Ovam o spadaju oboljenja jetre, i to akutna i kronična, oboljenja žučnih vodova, žučnog mjehura, oboljenja samoga želuca ili dvanaesnika, oboljenja nadbubrežne ko re (A ddison), oboljenja hipofize, a to naročito prednjeg režnja (Simond) i m ezencefalne regije, koja m ože biti pogođena traumatskim ili infektivnim lezijama. Oboljenja jetre, naročito akutne nekroze, u smislu Herxheimera, sklona su jakim hipoglitkemionim stanjima, tako da se u tim slučajevima kombinira hepatargija s glikoprivnim stanj:ma. Pa i atrofične ciroze nemaju d o voljno depotnog glikogena za podržavanje optimalne visine šećera u krvi. Ovamo spada i oboljenje uslijed nagomllavanja glikogena, i to naročito u jetri, odakle se glikogen patološki ne m ože m obilizirati i pretvarati dijasta ičnim ferm entom u krvni šećer (morbus Gierke). M eđu simptomatske hipoglikemije spadaju i postoperativna glikoprivna starija, kako ih vidimo nakon resekcije ili gastroenteroanastom oze i koja mogu za bolesnika biti jako neugodna. U zrok tim postoperativnim hipoiglikemijlama leži vjerojatno u leziji gangliona celiakuma s anestetikom, ili se pak radi o povredi neuropankreatične inervacije za vrijeme operacije. Sa slikom simptomatskih hipoglikemija upoznala nas je u zadnje doba osobito škola iz Graza, i to Berger, koji je proširio i u tančine opisao sirnptomatologiju hipoglikemičnih stanja, koja nastaju kao posljedica oboljenja organa oko pankreasa. T a oboljenja sekundarno dovode do parkreopatija, koje su sad više akutne, sad više subakutne ili subkronične naravi. T e pankreopatije mogu biti kom plikacije upale žučnih puteva, čak i u smislu akutnih nekroza u pankreasu, gdje smo bili navikli tražiti minus funkciju te žlijezde. M eđu simptomatske hipoglikem ije spadaju donekle i fiziološke pojave, naporan mišićni rad, na pr. nakon trčanja (športaši), nakon čega m ože doći do nesvjestice uslijed jako sniženog šećera u krvi. P a radoksno naginju i polifagi i ljudi koji se hrane s mnogo ugljikohidrata hipoglikemičnim stanjima. Ta stanja su posljedica trajnih iritacija inzularnog aparata sa strane ingesta, specijalno ugljikohidrata. Među te polifage spadaju i alkoholičari, kod kojih u apstinenciji dolazi do naglog pada šećera u krvi s pojavam a glikoprivnih stanja. U kratko ću spom e nuti na tom mjestu i graviditet, laktaciju i klimaks. U Evropi su hipoglikemična stanja, kao bolest sui generis, dugo ostala nepoznata. Tek je Har n app publicirao slučaj djevojčice od 7 godina, koju je Sauerbruch uspješno operirao. T očan opis hipoglikem ičnih stanja zahvaljujemo tek neurolozima, otkako je Sak e l godine u v eo jaku h ipoglikemiju, provociranu velikim dozama inzulina, za liječenje shizofrenije. Zato smatramo svojom dužnošću da opišem o naš slučaj in extenso, jer je d ija gnoza hipoglikemičnih stanja teška, osobito ako ne mislimo na tu mogućnost, jer je nismo imali prilike opažati. A nam neza naše bolesnice je slijed eća: S. S. 48 god., udata, iz Z ag reba; obiteljsk a anam neza b. o. Sa 6 god. p reboljela upalu pluća, a godine upalu zglobova. K asnije je u v ije k bila zdrava. Sadašnja bolest je počela prije 4 godine, i to u m jesecu augustu, kad je jed n og poslijepod neva k od hodanja odjedn om osjetila slabost u nogam a. Što se d alje dogodilo, ona se ne sjeća K asnije jo j je njena okolina pripovijedala, da je počela teturati i da je na pitanja davala konfuzne od govore, tako te su svi m islili da je pijana. Ipak je uz pom oć m ogla biti dovedena do obližn je kuće, i tu je sjedila nekoliko sati. Izgledala je kao.pospana. Iste večeri prevezena je kući, i u m om entu kad je stigla, vratila jo j se svijest. K asnije jo j jie bilo dobro sve do decem bra o. g. kad je pon ovn o jednom tako izgubila svijest U sred posla je naglo zaspala i ostala bez svijesti nekoliko sati. Bila je dovedena u bolnicu, tam o je došla k sebi pa je još iste večeri vraćena kući. N avodno je nešto bulaznila za v rijem e te n esvjestice. K asnije su se iste p o ja v e ja vlja le, ali dosta rijetk o, na pr. svako 6 m jeseci. K ako navodi njena okolina, svaki put se za v rijem e tih nesvjestica jako zn ojila i im ala je grčev e u rukama. G odine je jednom dva dana bila gotovo bez svijesti. K roz to v rijem e n ije ništa jela. Z bog tog stanja bila je otprem ljena u bolnicu, gd je je ležala na neurološkom od jelu m jesec dana. Za tog boravka je u pet navrata dobila opisane nesvjestice, i to ob ičn o u ju tro natašte. Pošto je izašla iz bolnice, dobivala je takva stanja p ov rem en og gubitka svijesti dva do tri puta na sedm icu. O bično su sad te n esvjestice trajale 1 2 sata i ja v lja le bi se natašte, oko 5 sati ujutro. P red godinu dana je n je n sin prim ijetio, da bi te n esv jestice trajale m nogo kraće, kad jo j je on davao da p o p ije kavu, čim je na n jo j opazio da p očin je gubiti svijest. U tom bi slučaju v e ć nakon K sata došla k sebi, dok u slučajevim a, kad više n ije m ogla gutati, radi nesvjestice, dolazila bi k sebi tek za jedan sat. K ad je sad opazila da jo j je b olje, čim nešto pojeden e, počela je jesti rano ujutro, v eć u 6 Yi sati. N esvjestice su bile rjeđe, ali više puta su znale doći i ranije, na pr. u 5 sati. U junu o. g. su se spom enute nesvjestice počele javljati redovito u dva sata noću. Z bog tih pojava ležala je u ju lu u sanatoriju za živčane bolesti. Tu je po p rvi puta nađeno, da je sm anjen šećer u krvi. Sad je počela jesti svaku hranu i n esv jestice su se ja v lja le samo jo š po je - dam put u 14 dana. A petit je dobar, zadnjih godina je odebljala 20 kg! V eć im a više godina što opaža, da jo j se gadi m asno jelo, te masnu hranu gotovo ne m ože ni progutati. Isto tako ne voli ništa slatko, iako n ije im ala nikakvih poteškoća nakon slatkih jela. Stolica i m okrenje u redu; ne puši, ne p ije ; venerične in fe k cije negira; m enarhe sa 13 godina, m enopaouza sa 42; partusa 2, n ijedan abortus. Status praesens: sredn je visoka, k od potpune svijesti, jako izražen panikulus, teška 100 kg. G lava b. o. K osa n e ispada, norm alnog je izgleda. O či bez patoloških prom jena. Fundus i vidno p olje norm alni. Rentgenski nalaz: sella turcica je norm alnog izgleda. Na vratu štitnjača n ije povećana. Isto se tako ne mogu palpirati žlijezde, k o je bi odgovarale povećanim paratireoidejam a. Torakalni organi: pluća i srce klin ički i rentgenološki b. o. Ekg srca je norm alan. Abdom en : iznad razine toraksa. N igdje se ne palpira patološka rezistenca, a n aročito ne u p redjelu top ografsk og položaja pankreasa. G orn je i don je okrajn in e b. o. R efleksi prisutni. B a- binski negativan. N eurološki nalaz: (dr. B reitenfeld): cerebralni živci b. o. P u ševno stanje b. o. L aboratorijsk i nalazi: sedim entacija eritrocita nakon 1. sata 35 m m ; urin b. o.: stolica: nem a kreato n i steatoreje. K rvna slika ne p ok azuje ništa patološko. RR 150/80 m m Hg. Dijastaza u knvi 8, u urinu 64. Želučani sok: hiperaciditet. Bazalni m etabolizam + 16%. K a lcij u k rv i 10,8 m,g%. W a r. negativna. D u o- denalni sok ; tripsin i lipaza norm alno pozitivni. G inekološki pregled: atrophia senilis. R entgen želuca i duodenum a b. o. K riv u lja šećera u k rv i na-tašte, vidi tabelu br. 1. Tu se krvni šećer u roku od 3 sata spušta do 40 m g %, kad nastaju prvi znak ori h ipoglik em ije, i to u sm islu sve ja če neslvijestice, dok se pacijen tica ne sruši i ne nastanu k lon ični grčev i gorn jih ekstrem iteta uz široke pupile, k o je n e ragiraju na svijetlo. U takvom stanju se in jicira p a cijen tici 20 ccm 50% -tn e dekstroze, nakon čega se ona odm ah probudi, ali je m a n je ili više totalno am nestična ob zirom na p rošli inzult. Iz k riv u lje šećera u k rvi se vid i, da p acijentica b olu je od glikop rivn ih stanja, pa je naša dužnost da analiziram o prem a gore opisanoj podjeli hipoglikem ičnih stanja naš slučaj. Funkcionalnu povredu pankreasa u sm islu podražene produkcije inzulina m ožem o isključiti na tem elju pregleda endokrinih žlijezda. B udući da hipofiza n ije patološki prom ijenjen a, isto tako niti štitnjača (B. M. = + 16%), n a d a lje n i paratireoid eja (C a=10,8 m g % ), niti kora nadbubrežne žlijezd e (Addison) odnosno k rom afin i sistem (RR = 150/80 m m Hg). D olazi u obzir jed in o h ip ofu n k cija spolnih žlijezd a (klim aks). N o poznato je, da fiziološk i klim akterij rijetk o kad izaziva hipoglikem ična stanja, što ne vrijedi za prerani klim akterij, naročito n e postoperativni,

11 63 k oji nem inovno u jak oj m jeri prom ijeni ostale korelate koje podržavaju ovariji s ostalim endokrinim aparatom. Isto tako hepatopankreatične prom jene kao i oboljen ja želuca i đvanaestniika ne dolaze u obzir k od naše bolesnice, je r su pretrage tih organa pokazale norm alnu funkciju. Tabela br. 1 K rivu lja šećera u k rvi natašte iz jetre, i to ne radi sm anjenog deponiranja glikogena u jetri, nego radi in suficijentnog 1 ccm adrenalina kao kontrainzulam og faktora. Tabela br. 4 nam pokazuje utjecaj supkutane in jekcije adrenalina na tlak krvi. V id im o paradoksno djelovanje, jer u roku od 20 minuta tlak k rv i pada. Efektna je i k rivu lja šećera u krlvii nakon intravenozno apliciranog inzulina. D ok ta m ala doza od 5 jedinica kod norm alnih osoba jed va nešto deprim ira k riv u lju krvnog šećera, k od spontane h ipoglik em ije se šećer u k rv i spušta naglim padom do niskih vrijednosti (v. tabelu br. 5) Tu su čak poznate i vrijed nosti od 9 m g% (Maythaler). Instruktivna je i krivu lja k rvn og šećera nakon supkutano apliciranog vitam ina B 1t k o ji naglo obara visinu k rvn og šećera (v. tabela br. 6). D ok vrijed n ost šećera u k rvi, kake se razab ire iz k riv u lje br. 1, ostaje na istoj visini kroz jedan sat kao i natašte, opada nakon vitam ina B i u roku od 1 sata od 60 na 40 m g %. Taj m om ent je u toliko od praktične vrijedn osti, što možem o radi nesvjesnih stanja nakon in jek cije aneurina pom isliti na m ogućnost hipoglikem ije, k ako sam to u još ja čoj m jeri opažao gotovo u roku od par minuta kod A ddisonve hipoglikem ije. Aneurin je prema tome kod hipoglikemije kontraindiciran, Naš slučaj možemo, prema tome, ubrojiti među spontane hipoglikemije uzrokovane umnažanjem Langerhansovih stanica, bilo u smislu karcinoma, adenom a ili hiperplazije. P reostaje nam onda pravo pankreatično h ipoglikem ično stanje, k oje uzrokuju običn o n ovotvorine Langerhansovih stanica. Za dijagnostiku tih n ovotvorin a služe nam pretrage opterećen jem glukozom per os, i to 50 g glukoze u 100 ccm vode. (v. tabelu br. 2). Ta je k rivu lja karakterizirana tim e, da se krvni šećer diže do norm alne visine, i to jako brzo, ali se i naglo spušta, kao p osljedica b rze ok sid a cije šećera u k rv i p o vlastitom inzulinu. Tabela br. 3 K rivulja šećera u krvi nakon 1 ccm adrenalina supkutano Tabela br. 2 K rivulja šećera, u krvi nakon 50 g u 100 ccm vode per os. Tipična je k rivu lja šećera u krvi nakon supkutane injekcije adrenalina, kako se vidi iz tabele br. 3, k oja pokazuje samo neznatnu m obilizaciju glikogena iz depotnih organa, uglavnom Već je W ilder u svojoj monografiji godine podijelio glikopenična stanja prema simptom i ma na tri stepena, i to 1. stepen, slaba, 2. srednje jaka i 3. jaka hipoglikemična stanja. Ta posljednja isključuju već sama po sebi sekundarnu etiologiju i baziraju gotovo uvijek na novotvorinam a. Naš slučaj treba da uvrstimo među teška hipoglikem ična stanja. Naravno da je sindrom ni kom pleks naše pacijentice još uvijek blag prem a drugima, gdje je naglašena naročito psihična koimpone-nta. Tu dolazi do opasnih psihotičnih stanja, koja isu posljedica teške povrede cerebralnih funlkcija za vrijeme niskog krvnog šećera. Ta psihotična stanja dovode pacijenta redovno na psihijatrična odjeljenja, a karakterizirana su sad manijakalnom, sad više depresivnom komponentom. A li svaki takav bolesnik je manje ili više potpuno amnestičan, čak ii za ono što je izvršio u somnambulnom stanju. U takvom stanju dolazi pacijent u dodir s kaznenim zakonom, jer su poznati delikti k ao palež, napadaji, pa je prem a tom e i sa forenzičnog stanovišta važno poznavati hipoglikem ična stanja. Dugotrajna hipoglikem ična stanja mogu tako jako oštetiti centralni nervni sistem, naročito više centre, da dolazi i do pareze ili paralize ekstremiteta.

12 64 Diferencijalna dijagnostika između karcinoma i adenom a nije teška iz razloga, što karcinom i pankreasa rijetko naginju hiperprodukciji inzulina; no i to je moguće, naročito onda, kad karcinom metastazira u druge organe p a te metastaze produciraju inzulin. Jedna okolnost otežava diferencijalnu dijagnostiku između karcinoma i adenoma, a ta je da je pacijent usprkos karcinomu dobro ugojen, radi sekundarne polifagije. Karcinom ne traje dugo vrem e na. K od naše pacijentice traje ta k v o, stanje već 4 godine, pa nemamo razloga da mislimo na maligne procese, nego postavljam o dijagnozu adenoma pancreatis sa svim znakovima kroničnog j hiper inzulinizma. Terapija takvih adenoma je dvostruka, i to dijetalna ili" operativna. Popuštaju li napadaji na dijetu, ne ćem o pristupiti operativnom zahvatu, koji kod tih pacijenata radi debljine nije uvijek lagan, a niti je uvijek okrunjen uspjehom. Terapija u formi dijete je fiksirana p o Harrisu i sastoji se uglavnom iz b jelančevine, masti i manje ugljikohidrata ; naročito se ne smije davati šećer. Pacijent treba da jede svako Kako smo već gore spomenuli, Berger ima u novije vrijem e naročitih zasluga za ispitivanje simideja svojom hiperfunkcijom koči rad pankreasa, a s druge strane mobilizira glikogen iz jetre i mišića i dovodi ga kao dekstrozu u cirkulatorni sistem. Drugi razlog indikacije za liječenje naše pacijentice mq% Tabela br. 5 K rivu lja šećera u k rvi nakon 5. j. inzulina intravenozno tireoidejom je taj, što je ona, otkako boluje od h ipoglikemije, dobila u težini 2 0 kg, a sada će joj tireoideja pom oći da smršavi. T reći pak razlog bio bi taj, da štitna žlijezda svojim specifično-dinam ičnim djelovanjem na bjelančevinu razgrađuje bjelančevinu organizma i time od nje stvara šećer. K ako se vidi iz tabele br. 7, povisio se krvni šećer naše pacijentice u znatnoj mjeri uslijed terapije s tabletama tireoideje, i to 18 tableta à 0,1 u roku od 6 dana. Tabela br. 4 Tlak k rv i nakon 1 ccm adrenalina supkutamo mg% dva sata i ne smije uzimati ugljikohidrata u prevelikoj mjeri, baš radi akutnog podražaja alimentarne hiperglikemije na produkciju inzulina. Hrana bogata ugljikohidratima djelovala bi paradoksno na tok o b o ljenja, i posljedica bi bila još jača hiperplazija inzularnih stanica. A k o ne koristi dijeta i napadaji se stalno množe, onda je prognoza bez operativnog zahvata loša i takvo stanje redovito dovodi do smrti. Operativni zahvat m ože iznenaditi kirurga utoliko, da ne nađe adenoma, jer je taj premalen, ili se pak radi samo o kroničnoj hiperplaziiji pankreasa. S i- m o n d je kod takvih slučajeva preporučio da se resecira tri četvrtine pankreasa, i to već s razloga, jer je hipoinzulinizam sa sekundarnim dijabetesom za pacijenta daleko manje opasan. Međutim, iako operater nađe adenom, treba misliti na multiplicitet istih u pankreasu samom kao i u drugim endokrinim žlijezdama, kako je to bio slučaj k o d W. Heubkea. Uz Harrisovu dijetu se naša bolesnica osjeća vrlo dobro, i od tog vrem ena nije imala nijedaan hipoglikem ični napadaj. Osim dijete upotrebili smo kod naše bolesnice još i tireoideju. K ako su mišići i jetra kod pravog dijabetesa siromašni glikogenom, tako su oni obilno utovljeni glikogenom k od hiperinzulinizma. T ireo- Tabela br. 6 K rivu lja šećera u k rv i nakani isupkutane in jek cije vitam ina Bi

13 65 ptom atskih form a hipoglikem ičnih stanja, i to ispitivanjem inzulina, dekstrozom, adrenalinom, zatim ispitivanjem ekskretorne funkcije pankreasa pomoću frakcioniranog crpljenja duodenalnog soka. On je sa svojom metodikom mogao dokazati, da je pankreas kod tih u suštini simptomatskih glikem ija iritira n u svojoj funkciji, i to sa strane inkretornog i ekskretom og aparata. Kom plikacije, koje nastaju kod oboljenja žučnih vodova, zatim nakon operativnih zahvata bilo na želucu, duodenumu ili na žučnim vodovima, dovodi vrlo često do sekundarnih pankreatopatija s poznatim bolima, samo s razlikom, da se te boli postoperativno u većini slučajeva ne šire desno lateralno, nego lijevo i time su tipične pankreatične boli. K irurg i internist smatraju te boli obično posljedicom postoperativnih zaraslica, a zapravo se radi o povredi pankreasa, ko ji treba onu istu terap iju koju je H arris preporučio kod spontanog hiperinzulinizma. Berger je osobito istakao kod takvih slučajeva jedan simptom, k o ji je ka ra k terističan za postoperativne lezije pankreasa, a to je intolerancija za slatka jela. Simptomi te intolerancije jesu po Bergeru teški napadaji bolova u epigastriju, s iradiranjem u lijevo, dispeptične tegobe, tj. podrigivanje, nadutost u predjelu želuca, zatim želja za jelom, popraćena s općom slabosti, znojenjem, lupanjem srca, tj. sa svima pojavama, koje smo gore is ta k li kao slabi hipoglikem ični napadaj u smislu klasifikacije po W ildern. Kod tih je slučajeva Berger preporučio H arrisovu dijetu i preparate pankreasa, je r želi umjetnim davanjem ekskretom ih produkata pankreasa izazvati smirenje hiperfunkcije pankreasa, koja je kod takvih pankreopatija ne samo inzularna nego i tubularna. Interesantno je u analogiji s m išljenjem Bergerovim, da je John H. u p o tre b io za liječenje h ip e r- inzulinizm a in zulin i im ao dobar uspjeh u vezi s masnom H arrisovom dijetom, poslije koje p re p o ru čuje u v ije k 20 jedinica inzulina. Ideja nije nova, jer je b ila u početku Banting-B estove inzulinske ere fa vorizira n a osobito od p ro tiv n ik a inzulina, je r da tobože in zulin uspavljuje p ro d u k c iju još zdra vih Langerhansovih stanica i tim e dovodi do njihove a tro fije i pogoršanja dijabetesa. T a ko vo liječenje ne preporučujem o. Hiperiozulinizam: kronična painkreopati'ja poslije akutne pan- kreatiti'đe i nakon holecistektomije. 7 mjeseci nakon liječenja Pankreonom po Bergeru. K o d akutnog stadija, kad je lije č n ik ustanovio hipoglikem ično stanje, treba da uštrca pacijentu intravenozno đekstrozu, i to što jače koncentriranu, dok se p a cijent ne probudi, ili ako nema in je kcije p ri ruci, treba d a ti re kta ln o ili sondom otopinu običnog šećera. V rlo je važno, da p a cije n t u v ije k sa sobom nosi u lisnici ili u to rb ic i ili o ko v ra ta ceduljicu (kako to preporučuju Jagić i Fellinger), na ko jo j tre b a da piše:»bolujem od spontane h ip o g likem ije, tj. smanjenog šećera u k rv i, te m olim onoga tk o me nađe u nesvjesnom stanju, da pozove lije č nika, k o ji treba da m i odmah uštrca intra ve n o zn o in je kciju šećera«. Literatura: B ergerova k riv u lja br. 8 pokazuje upadljivo p o boljšanje nakon te ra p ije pankreonom, i to v e lik ih doza. U ro k u od 7 m jeseci došlo je ne samo do fu n k cionalnog poboljšanja pankreasa, nego i do nestajanja svih s u b je k tiv n ih tegoba pacijenta, F. Meythaler u. Margarete Ehrmann: Ergebn. đ. inn. Med. 54, srt W. Berger: Klin. Wschr., 1938., str R. Thomae: M. M. W , str W. Heubke i L. Obert: M. M. W , str I. Hermanssen i Nestmann: Klin. Wschr , str H. Schnetz: D. Arch. f. klin. Med., sv. 179, str Jagić u. Fellinger: Die endokrinen Erkrankungen 1938., str. 208.

14 66 Selo Visoko. (Socijalno-medicinska anketa). II. Fiziogeosfera (Kosmosfera) (Litosfera i atmosfera)* Dr. Josip Rasu h in. (Nastavak) Vlaga. Noltenius m isli, da neovlažen uzduh pom aže in fek cije. Zato operiranim u nosu daje disati na usta, ali kroz vlažnu krpu. Vlaga je sigurno uz tem peraturu i giban je uzduha najvažniji m eteorološki faktor u vezi sa zdravljem i dobrim o sje ćanjem. V od e u obliku para n adje se u v ijek u uzduhu više ili m anje. U 1 m3 uzduha m ože je biti od 0 do 25 g. K oličin a vod e u 1 m3 zove se apsolutna vlaga. V laga je teška, pa tlači na pod logu kao i uzduh, u k ojem se nalazi. Tu n jezinu težinu zovu iparnitlak uzduha. V laga je lakša od uzduha za d v ije petine. O m jer izm edju težine vlage i uzduha iznosi 0,6:1. Zato je suh uzduh teži od vlažnoga pod jednakim prilikam a, a barom etar pada, kad se uzduh jače ovlaži. K olik o m ože biti u uzduhu vlage, ovisi o n jegovoj tem peraturi. Što je tem peratura uzduha viša, to on više m ože prim iti u sebe vlage. K a p ljice u p iju u se m nogo topline, kad postaju parom, a ispuštaju, kad pređu u tekućinu. K ad tem peratura raste u aritm etičkoj progresiji, m ogućnost uzduha, da drži u sebi vodu kao paru, raste u geom etrijskoj. Razlika odnosno faktor u progresijam a iznosi 2. Znači, ako se tem peratura poveća za 2, m ogućnost da uzduh prim i više pare, naraste 4 puta. Relativna je vlaga omjer izm edju vlage, što se nalazi faktično u uzduhu i one vlage, što bi se m ogla zadržati u uzduhu kod te tem perature, kad bi dakle uzduh bio potpuno parom zasićen, pom nožen sa % relativne vlage znači da je k od te tem perature uzduh vlagom potpuno zasićen, i ne m ože od vodenih para ništa više prim iti. A psolutna vlaga kaže, k olik o vodenih para sadrži uzduh. R elativna govori, k olik o /'o ta aps. vlaga čin i od one što bi je uzduh m ogao sadržavati k od te tem perature, kad bi se potpuno parom zasitio. A li g ovori i o tom, k olik o bi jo š % vlage m ogao u se prim iti, pa da bude potpuno zasićen parom. Ta razlika je deficit uzduha u zasićenosti vlagom. D eficit se ovaj m ože izraziti u procentim a (100 rel. vlaga) ili u aps. težini (m oguća vlaga u g aps. vlaga). Vanjski uzduh kod nas obično n ije potpuno vlagom zasićen. M anjka m u 30 ili m anje % od potpune zasićenosti Prosjek godine Čakovec Zagreb Bihać S arajevo M ostar Skop lje G odišnji tok relativne vlage U spored jivan je relativnih vlaga od raznih m jesta' daje opravdane zaključke, ako su m jere uzete u isto v rijem e dana, ako ne pušu u to vrijem e različiti vjetrovi (vlažni, vrući) i sunčani sjaj n ije nejednak. V odenih para im a lje ti više u uzduhu nego zim i, je r ovise o isparivanju, a isp sr.van je o toplini. K olebanje apsolutne vlage n ije tokom godine toliko kao što te k olebanje tem perature. Bucfući da relativna vlaga ovisi o -,psol. vlazi i tem peraturi, to je k olebanje relativne vlage više izraz kolebanja tem perature uzduha nego apsol. vlage u njem u. Pri zem lji je relat. vlaga u zim i i u jutro visoka, a ljeti i p o podne niska, je r je uzduh gotovo trajno jednake apsolutne vlage n jom e kod niže tem perature zasićen iji nego k od više. H ladni uzduh m ože držati m anje v la g e nego topli, pa da bude zasićen. M aksim um i su od vlage tokom dana oko 9 i 21 h. U visinam a je tok rel. vlage preko dana obratan nego u dolini, jer se odavle dižu vlažni slojev i uzduha u vis i p ov eća vaju vlagu. Sa visinom opada apsolutna vlaga, a relativna vlaga raste. P olov in a vlage, što je uopće im a u atm osferi, nalazi se u sloju ispod 2000 m visine. U nizinam a ovisi o vod enim površinam a, ako se m ogu isparivati. U tropim a je aps. vlaga visoka (20 25 g u 1 m3), a bliže polovim a niska. U polarnim k rajevim a iznosi 0 5 g u 1 m3. Isparivanje je ljeti 3 puta v eće nego zim i, a danju 4 puta v eće nego noću. U visinam a se pare zgusnu zbog niže tem perature, hvataju ći se oko jezgara, što se kao prašina nadju u uzduhu, i stapaju u kapljice. A ko ih uzduh ne nosi, padnu dolje. Naše tijelo nem a neki specijalni organ, k ojim osjeća vlagu u atm osferi. V lagu tijelo osjeti posredno preko tem perature. O sobito onda, kad je ova. preniska ili previsoka. Da li će se čo v je k osjetiti u godn o u nekoj atm osferi s obzirom na vlagu, ovisi o razlici vlage u sloju uzduha, što je najbliže oko čovjeka, i d a ljn jeg ostalog dijela atm osfere, što je dalje od čovjek a. Onaj bliži sloj uzduha ok o čovjek a zasiti se ubrzo vlagom ishlap ljiv anjem znoja s kože (n evid ljiv im disanjem ), i postaje neugodan, ako tu vlagu n e m ože predati onom d aljn jem dijelu atm osfere. Što je ovaj dio atm osfere zasićeniji vlagom, to je čovjek u n eugodnije, je r je h lap ljen je s kože i iz pluća oteščano, pa viša tem peratura postaje neugodna. Z n o je n je u top loj atm osferi im a svrhu, da svojim h lap ljen jem tem peraturu tijela snizuje. Z n o je n je nastupa, kad tijelo ne m ože održati svoju tem peraturu norm alnom zbog visoke van jske niti isijavan jem (radijacijom ) niti odvođenjem (kondukcijom ) niti n ev id ljiv im disanjem. O m arica udara čovjek a u atm osferi, zasićenoj vlagom, što ne da hlapiti znoju s kože. G ibanje uzduha pom aže ish lap ljiv an je znoja. Zato se sparina lakše podnosi, kad zapiri vjetar. Radnika udari om arica u vru ćem i vlažnom prostoru, ako se ne hladi ventilatorom, a puls naraste na 130. Vlaga čini, da tem peraturu drukčije osjetim o. Uzduh zasićen vlagom, a im a 7 C, osjetim o hladnijim. Vlaga povećava g u b lje n je topline, je r je odvod i m okra od jeća brže. Vlažan uzduh i v rlo topao osjećam o još top lijim, je r se ne oh lad ju jem o h lap ljen jem znoja. H lapljen je p r ije či velika vlaga u uzduhu. T ako osjetim o uzduh od 21 C top lijim, ako je tih i zasićen vlagom, a hladnijim, ako je potpuno suh. U suhoj se atm osferi koža osjeća h ladnijom, je r s n je m ože hlapiti znoj. H lapljen je p retvaran je vod e iz tekućeg u parno stanje - oduzim a koži toplinu, je r bez topline ne m ože voda p rijeći iz tekućeg u parno stanje. Zato Huggard s pravom analizira, kad je velika vlaga u uzduhu, i da li sam i navodi' o relativnoj i apsolu tn oj1vlaizi čtostaju, da o vlazi dadem o higijensko m išljenje. On ističe, da n ije po zd ra v lje od važnosti količin a vlage, k oja se u uzduhu nalazi, v e ć količina, što b i je uzduh m ogao još prim iti. Za iste relativne vlage ta k oličin a što bi je uzduh m ogao još prim iti, vrlo je različita. To ovisi o tem peraturi uzduha. T ako Renk daje ovu skrižaljku: Toplina R el. vlaga Aps. vlaga gr. u 1 m3 Još bi vlage m ogao uzduh prim iti: 20 C 60 0,638 g 0,426 g ,380 0, ,924 1, ,623 3, ,298 6, ,083 12,056 K od iste bi relativne vlage m ogao uzduh prim iti u se još.426 g d o g vlage. D akle sam o ntavođeinje rel. vlaige vara š obzirom na m ogućnost tijela za isparivan je u tom uzduhu, ako se ne m isli i na tem peraturu. Huggard navodi drugu skrižaljku, u k o jo j drži stalnom količinu g od vlage, što bi još uzduh m ogao u se prim iti, a ne relativnu vlagu kao gore. Toplina Rel. vlaga Vlaga u uzduhu na 1 m3 (deficit zasićenosti) Joši bi m oglo biti 3» C 0% 0 g , , , , ,1 6 V id i se, da bi istu količin u vlage m ogao uzduh u se još prim iti, prem da rel. v la g a k oleba izm eđu 0 30%, a količin a aps. vlage izm eđu 0 24,1 gr. Zato se rel. vlaga m ora prosuđivati ceteris paribus. A o toj količin i vlage, što je još uzduh m ože prim iti, ovisi m ogućnost isparivan ja našega tijela. O tcj količini ovisi da li će doći do om arice ili neće!

15 67 O bično se misli, da je korisno zdravlju, ako rel. vlaga iznosi 50 75%. To n ije sigurno, jer vlaga u sv ojem djelovanju na zd ravlje ovisi i o tem peraturi, vjetru, odjeći, zatim o jelu i radu. Ovi se svi faktori m oraju uzeti u obzir, kad se sudi, što je optim alna vlaga. U neradu i m irovanju, p od lakom odjećom, na vjetru, pod dijetom bez m nogo bjelan čevin a i masti (njihova probava povećava toplinu tijela, zato valja u ljetn oj dijeti sm anjiti protein na m inim um ), vlaga se lakše podnosi. Zato se m ože reći, da vlažan zrak ubija i otupljuje, suhi k rije p i i podbada. Hladan zrak jaičia, topli obasnažuje. M okri i hladni1uizđuih, pa' vru ći i vlažni i n eobičn o suhi, osobito ako je um jetno sušen, ne prude zdravlju. Hladni, m okri uzduh odvod i tijelu brže i više topline, pa se tijelo. lakše prehladi; a topli i vlažni p riječi isparivanje, pa pom aže om aricu. Svaka atm osfera što pom aže om aricu, umara lju d e; a ona, što od v od i toplinu, budi. Im a suhih krajeva, što prude zdravlju, je r vlada tem peratura i vjetrovi, što je čine podnosivom. Slično je i sa nekim krajevim a, u kojim a vlada visoka rel. vlaga. K ad prosuđujem o, da li je prosječna vlaga u n ek om kraju ili u n ek im prostorijam a p ov oljn a za zdravlje, d v ojben a ili loša, m oram o se poslužiti i fiziološkim i psihološkim opažanjim a, što su već izvršena. A k o čovjek radi u okolišu, što ne odgovara s obzirom na vlagu optim alnim zahtjevim a, opada p on a jp rije v o lja za radom, a za n jo m i sposobnost. Tako su pokusi pokazali, da radnici u atm osferi od 30 C i 80% relativne vlage i ako je još k tom e uzduh tih, m ogu izvršiti jednaki rad kao i u optim alnoj atm o sferi, uz uvjet, da se podstiču na posao. A tm osfera se shvaća optim alnom za rad, ako jo j je tem peratura 20 C, relativna vlaga 50%, i uzduh prolazi kraj radnika b rzin om od okoi 1,3 m u 1. K lim a se uzimai kao. n eobičn o suha., ak o relativna vlatga iznosi m anje od 24%, a suhom, ako iznosi 25 39%, ugodnom se cijeni, ako iznosi 40 59%, a vlažnom, ako jo j je rel. vlaga 60 79%. A tm osfera o d 18 C i 50% relativne vlage osjeća se ugodno. Visoka relativna vlaga osjeća se neugodno, je r ne da koži»disati«onem ogućujući isparivanje znoja. Relativna vlaga od 15% i niža neugodna je, je r suši sluznice i kožu. Nalazim o na n ju u vrlo hladnim sobam a a i na planinama. P okućstvo upija vlagu f isparuje je, kad se vlaga u zraku snizi. Zdravi lju d i v ole radije nisku vlagu (oko 25%) nego visoku (40 60%). V išu vlagu v o le ob oljeli od upale šupljina u kostim a lu ban je i đlifeala. K a d ozdrave, godi im op et niža vlaga. Hladan i sredn je vlažan uzduh b o lje osvježu je od toploga. Ovaj umara čovjek a m akar kako bio čist kem ijski. K oža se osvježu je, ako je uzduh hladan, vlažan i u gibanju, ako se ne osjeti kao propuh i vjetar. P o opažanju japanskih liječnik a m ogla bi vlaga im ati i svoje specijalne učinke. Tako su on i opazili, da oni radnici u tekstilnim tvornicam a obole više od béribéri bolesti, k o ji rade u prostorijam a, u kojim a vlada, viša vlaga, jer je traži m aterijal, što se obrađuje. D rugi radnici, k o ji rade p od m anjom vlagom, a istom tem peraturom, hranom i jednakim načinom života pate marnje od beriberija. Veća' vlaga, troši više B vitamina. Vjetar i propuh. Da li je atm osfera u k o jo j živi čovjek, stalno i povrem eno, tiha ili se kreće, od velika je značenja po čovjek a. V jetrovi utiču na biosferu, a i na litosferu, jer oni m ogu donositi kišu, ali m ogu i da suše, je r vlagu odnose. Oni djeluju i m ehanički na zem lju, a i na ljude, biljk e i životinje. Za u sjeve su opasni topli i suhi vjetrovi, ako se jave u p roljeće, kad žitna zrna od m liječi bubre. Takav ih vjeta r osuši, i uvenu. Zovu ga crnim vjetrom. Takvi su vjetrovi opasni osobito tada, kad dugotrajno pušu i u vrijem e, kad flora treba vlage i u zem lji i u zraku. V jetrovi su važni i za čovjeka, jer vrše ventilaciju atm osfere izvan kuća, a i u kući. Zato treba birati sm jer ulice te položaj kuće i prem a vjetrovim a, da ventiliraju ulice i odnose prašinu uzduhom, i da vjetrovi, k oji krijep e čovjek a m ogu ući i u stanove. N ije dosta samo om ogućiti ulazak svježem uzduhu u stanove, nego je važno, da se to om o gući baš onom k o ji dobro djeluje. P o općem u vjeren ju ljudi, to je NW k o d nas. Oni diže tonus, poduzetnost, optimizam, daikle vitalne procese u onom stepenu k o ji ne škodi. T opli v jetrovi ubijaju. A tm osfera što se p okreće, ugodn ija lje životu nego. ona što stojli. Izm jena tišine i vjetra p ov oljn ije uzbudjuje organizam, n ego neprekid no strujanje, a k o v je tro v i ne nailaze naglo i prejako.. Mnogo* dana bez v jetra n e krijepi. Lokalni su vjetrovi p osljedica razlike u tlaku atm osfera, što prileži brdu i dolu. S m jesta jačega tlaka kreće zrak na m jesta gd je je tlak niži. Tlak uzduha. U vezi sa tem peraturom, m isli se, da se spušta, i diže tlak uzduha. N e drži se, da m ijen e u tlaku uzduha im aju važne veze s bolestim a i n jih ovim sim ptom im a, k oje se javljaju na zem lji u visinama, što ih ljudi obično nastavaju. Ispitivanje je tih veza napušteno, prem da n ije toliko ispitano, da bi to zanem arenje bilo opravdano. Tok tlaka uzduha im a u danu 2 dola: u 3 sata i u 15 sati. Onaj u 3 sata je nešto dublji. Am plituda višeg vala u danu opada sa nadm orskom visinom i geografskom širinom. A ko se m isli, da se o tlaku vodi računa kod sm ještavanja lječilišta i o n jegovim dnevnim am plitudam a, onda v eće visine iznad 1000 m m anje stim uliraju, a. miže više. Oko ekvatora je pojas niskoga tlaka, pri zem lji. O ko 35 geogr, širine leži pojas visokog tlaka. Od ovog stupnja do 60 tlak opada, a odavle prem a polu raste. Tlak običn o pada ili je nizak prije ružna ili za ružna v re mena (kiše ili vjetra), a diže se p rije ili za lijep a vrem ena. A li ima i iznimaka od ovog pravila. Razlozi su iznim kam a nepoznati. K atkada pađai kiša, premda, se tlalk diže ili je visok, a lijepo vrijem e, premda barom etar pada ili je nizak. R eum atičari ne osjećaju bolove o d prom jen a barom etarskog tlaka, nego. od prom jena u vlazi 1 toplini. R adnici rade pod niskim i visokim tlakom atm osfere, pa ne o sje ća ju bolova, kako su pokazali i pokusi i opažanje u životu. O prom jenam a tlaka u atm osferi nad nekim m jestom ovise i v jetro v i u tom kraju. Sto su prom jene veće, v jetrov i su jači, a što su češće, to su i vjetrovi češći. Prom jene 'tlaka su odgovorne za nem ir u atmosferi. Nem ir u atm osferi m ože se m jeriti statistički: standardnom d evijacijom. Ona govori d o.k o jih granica lije v o i desno od prosjeka, prom jen e dopiru u 69% slučajeva. Sto je ona veća, nem ir je veći. Ona je ovisna-,o gecg. širini u sredn joj i južnoj Bihać ( ) Sarajevo ( ) M ostar ( ) N NE E SE S SW W NW C N N E E SE S SW W NW C N NE E SE S SW W NW C 1. Siječanj ( V eljača O žujak T ~ tl Travanj , Svibanj Lipanj Srpanj K olovoz Rujan Listopad ! ii. Studeni Prosinac Vladanje vjetrova, po m jesecim a u procentim a

16 68 Europi. Ispod 40 geog. širine iznosi sk oro ± 5 mm, izm eđu ok o ± 7 mm, a izm eđu geog. širine oko ± 9 mm. Po n jo j se vidi, da je vrijem e stalnije na jugu nego na sjeveru (E. Alt.). Tako zrak struji n oću i p od ju tro s brda u doline, je r se zrak na brdu ohladio i postao teži. P opodne, kad se zrak u grije struji prem a visinam a, a u đoiine h lad n iji i teži. Lokalni se vjetro v i ja v lja ju red ovito i obično, u isto vrijem e dana. Oni uzbibaju atm osferu sam o lokalno. A k o se uzbiba čitava atm o sfera, onda nastaju v je tro v i k o ji huje p rek o širokih krajeva i dolaze iz dalekih k rajev a noseći sa sobom prašinu i vlagu, vrućinu ili hladnoću. Zato, što n ose svojstva kraja, iz k ojega dolaze, im enuju se po stranama svijeta, iz kojih dolaze, pušu. Osim sa aparatima v jeta r se m ože opažati i na drveću. T reperen je lišća, savijan je grana i grančica ili čitava drveta odaju jačinu i sm jer vjetra. Tiše v jetrove opažam o p o savijan ju dim a prem a zem lji ili gibanju k ojeg lakšeg m aterijala u uzduhu. Brzina se vjetra d ijeli u 12 stepeni: Stepeni brzine vjetra (Beaufort) Brzina u 1" Vjetar u 1 satu Po čemu se može suditi stepen brzine vjetra Naziv tišina tišina 1 oko 1,7 m oko 6 km dim se diže gotovo uspravno u vis 2 3,1 11 jedva se primjećuje da se savija dim ,7 5 8,8 - - " 17 dira tek listove na drveću 24 drma već i grančicama 32 drma već i jačim granama, osjeća se neugodno 6 10,7 fl 39 huji oko kuće, drma jakim granama 7,. 12,9» 46 trese već i sa slabijim stablima 8 15, trese već i sa jačim stablima, otešča-va hod vjetar 9 18,0 65 baca crijep s krova n - bura 10 21,0 M 76 čupa drveće orkan 11 26,0 II 93 ruši i zdanj a u 162,. razara " A k o se brzin e jake bure i orkana ne uzm u u obzir, to se brzima v je ra u 1 izračuna tako, da se stepen vjetra pom noži sa 2 i od tog um noška o d b ije 1. Na pr. h u ji ok o kuća, drma jakim granam a je 6. stepen. P om noži se sa 2 i o d b ije jedan. To iznosi 11 m u 1 brzine v jetra toga stepena. O podne je brzina vjetru u dolinam a (do 100 m visine) najveća, a noću najm anja, a u planinam a je obratno. Zim i je v je tar jači, ljeti slabiji. B uru o sjeća m o hladnom, je r nosi sa sobom hladan uzduh iz kotlina. O vaj se nešto u g rije rušeći se niz brda. A li se n e u grije do on e tem perature što je im a onaj u prim orju, pa ga osjetim o h lad nijim i sušim. D ogađa se da u Sjevernom Jadranu hara bura, a u južnom lju di pate od sparnog široka. L ošinj izgleda da je m eđa, k oja d ijeli n jih ove oblasti. D jelov an je košave i vardarca na zd ravlje n ije također utvrđeno. Razni d ijelovi tijela reagiraju razno na giban je uzduha. Oni, k o ji nisu vičn i v jetrovim a i propusim a, reagiraju žešće. T ako lice podnosi neko stru jan je uzduha bez reakcije, na k o je noge reagiraju. R eakcije nastaju sigurnije i žešće, ako je struja n je uzduha na m ahove, isprekidano, n ego kad je neprekidno. S trujanje je top log uzduha ugodn ije nego hladnijeg. Pokusi, a i iskustvo potvrđuju, da gibanje uzduha igra: v e liku ulogu, da se čovjek dobro osjeća. Zato je ven tilacija u sobama i gibanje u-zđuhai n a slobodi od najveće važnosti. Da kem ijski sadržaj uzduha ne igra u praktičnom životu velik e uloge, već sam o fizikalna svojstva uzduha, vidi se i po duhovitom» - pokusu A. Hilla: p od stakleno, zvono, u k o je m su bili p o stavljeni ventilatori, a svježi uzduh n ije m ogao unići, ušlo je nekoliko studenata. Ventilatori nisu radili. V rem enom su studenti postali um orni i klonuli. Čim su ventilatore stavili u pogon i uskom ešali uzduh pod zvonom, studenti su izgubili um or i postali opet bod ri i radišni. Čim su ventilatori prestali u radu, um or je opet zahvatio studente, a pustio ih je čim su ventilatori proradili. P rem da u kem ijski, istom uzduhu, studenti su osjeća li um or ili krepkost, prem a tom e, da li je uzduh bio u m iru ili gibanju. S vježeg uzduha treba više koži nego plućim a, kako pokazuje drugi pokus: čo v je k se stavi u v a ljak tako, da m u glava v iri nap olje. O ko vrata je va lja k zatvoren tako, da sv jež uzduh ne m ože nikako- k tijelu u valjku. Č ovjek udiše svjež uzduh, je r m u je glava izvan valjka. K ad p roteče neko vrijem e, čovjek u postane nelagodno. A k o pokus opetujem o, i stavim o glavu u valjak, a ostali d io tijela da bude slobodan, čovje k se n e o sje ti nelagodno- dotle, d o k u v a ljk u kisik ne padne (14%), a CO2 se digne (4% ) d o on ih iznosa, u k ojim a se čovjek p očn e daviti. K a k o fiziološk i d jelu je uzduh na tijelo tim e što se giba, n ije potpu no poznato. S v ojom toplinom i tlakom m ože d jelovati na osjetila u k oži i na žlijezd e kože, zatim na živ ce za krvne žile, pa tako posredno i na tjelesnu obnovu. V jetrić, ma kakav b io tih, d je lu je n a gu bitke topline s kože prenošenjem topline i p oveća n jem hla-pljenja. H ladni i topli pokretni uzduh suzuje odnosno širi k rvn e žile u koži. T o sužavanje i širenje m ože biti lokaln o ili po cijelom tijelu. B a e t j e r misli, da struja n ja uzduha draškaju osjetn e živ ce u koži, pa da ih se zbog toga osjeti ugodnim a slično skakljanju. V eć struje uzduha od 0,03 m u 1 draškaju kožu o k o o č iju i usta, a on e od 0,15 m u 1 jabu čice lica. Da n eprek id no strujanje uzduha m a n je dovodi do ugode, vidi se iz opažanja K om isije za ispitivan je v en tila cije u N ew Y orku. Uzduh se osjeća u god n ijim u sobi, kad se ventilira na prozore, n ego ako se ventilira ventilatorom, k oji uvodi bez prekidanja svjež uzduh. Na prozore ulazi vjetrom. Ako je pom ični uzduh topliji nego onaj, što opk olju je čovjek a, koža se u grije v je ro ja tn o o d hiperem ije. A k o je hladniji, onda kožu hladi, v jeroja tn o anem ijom. Reflekto-rno m ože hladan, pom ičan uzduh hladiti anem ijom i m jesta, k oja nisu n jim e p o gođena. T ako ga čitavo tijelo m ože osjetiti. Zato u sobe, što su top le ili prepunjen e ljudim a, va lja uvoditi svjež uzduh nešto niže tem perature n ego je sobna. N ajviše je pokusa izvedeno u prostorijam a, kad se ispitivalo djelovanje atm osfere na čovjeka. D jelovan je vanjske atmosfere opaža se na grupam a ljudi, k oji su izvrženi n jezin om d jelovan ju od du ljeg (klim a) ili kraćeg (»vrijem e«) trajanja. N jezino se d je lo v a n je m jeri v e ćim ili m an jim p ob olom i pom orom, a katkada i letaldtetoan. O pažanja su p otvrd ila, da vanjska i unutarnja atm osfera djelu je jednako na ljude, ako su na d jelu jed naki faktori. S trujanje uzduha sv o jim fiziološk im d jelovanjem p ov oljn o djelu je na dispoziciju za bolesti lju d i sm anjujući je. A li ono d jelu je p o v o ljn o i na ekspoziciju. K ad tom e ne bi bilo tako, bila bi nam neka opažanja nejasna. Za ratov a se opažalo, da su on i v o jn ici više b olovali, k oji su stanovali u slabo ven tiliran im barakam a n ego o-ni, što su stanovali u dobrim. A k o se zrak g ib a brzi-niom -od 1.5 m -u 1 on-da- s e prostorija proventilira 50 puta više n ego što se misli, da je potrebno. Na- slobodn om uzduhu jed va da m ože nastati in fe k cija a k o se uzduh m iče. Z am crča d ne će o b o lje ti o d TBC, prem da je u kavezim a uz tuberkulozne bolesnike, ako o b o je žive na slobodi. A k o žive uz tuberkulozne u sobi, o-boljet će. Z atvoren i prozori pom ažu zarazu, otvoreni to n e rade. V en tila cijom m ožem o zaraze više sm anjiti nego izolacijom. K ubatura p rostorije ne znači ništa. V en tilacija je glavno. L ju d e udari om arica na skupštinama i u hodu, ako nem a barem povjetarca, prem da im stoji na raspolaganju sva atm osfera do nebeskih visina. TBC je nestala iz kuća za m ajm une kad je uvedena u n jih krovna ventilacija. Laka odjeća žena u m oderno doba popravila je također n jih ovo zdravlje. B lagotvorn o d jelovanje pom ičn e atm osfere leži u nekim granicam a brzine m icanja. Uzduh, k oji se ne m iče, m ože d je lo vati neugodno d a ju ći osjeća j zapare. O naj, k o ji se prebrzo m iče, m ože d jelovati n eugod no d avajući na slobod i osjete vjetra, a u prostorijam a osjete propuha. O ba su ova osjeta fak tori sigurnosti tijela, da o n o poduzm e m jere, da nam se ne dogodi zlo. O pće je iskustvo, da vjetar i propuh m ogu škoditi, samo n e u vijek. T o je u vjeren je previše generalizirano. P ropuh je v jeta r u prostoriji. N jim e zov em o događ aj, kad h ladniji uzduh n ego što je tem peratura tijela (ispod 32 C) udari o kožu tijela ili da hladniji uzduh, nego što je onaj, što ob a v ija tijelo, naiđe. U oba slučaja d jelu je hladnoća uzduha na površinu tijela. Žašto propuh škodi češće i više nego vjetar, n ije jasno. Tako je i zagonetka, zašto se lju di plaše vjetra m anje, nego

17 69 propuha. N ovija istraživanja nastoje naći rješenje za tu zagonetku. Tako Brezina misli, da razlog leži u tom e, što propuh pogađa sam o jed nu stranu tijela ili samo jedan dio tijela, a v jeta r zahvaća cijela čovjeka. Organizam ne m ože na taj hladni podražaj reagirati ispravno, jer je pod-r-ažen sam o jedan dio organizm a. T ijelo se ne može pravilno adaptirati, nego1 reagira patološki. R adnici se b o je i onog propuha od sisaljke, što siše nad n jim a ili oko njih prašinu ili nezgodne plinove sa p olja rada. Ljudi se boje i strujanja uzduha od zida, pa ne vole s je diti ili ležati k od zida. Z ato se u sobi preporu čuje staviti peć kod prozora i zbog toga da bude m anje propuha. Kisskalt m isli, da se različito osjeća n je vjetra i p r o puha sastoji u tom, što je v jeta r u strajn iji i što puše na m ahove. K od vjetra da se kapilare gom baju stežući se i rastežući, kad reagiraju na podražaje, što ih v jeta r m ehanično i term ično čini. K od propuha, veli, da su kapilare neprestano stisnute. W. Krebs m isli, da se loše djelovanje propuha sastoji u tom e, što sluznice osobito, nosa i disala osiabokrve. Tako om oguće razvijanje klicam a'.ria n jim a (kod kliconoša) i sm a n jen je protivutvari, što ih 'sluznica proizvod i i u potrebljava u sv ojoj obrani Bruns i König su opazili pod kapilaroskopom, da koža ne pokazuje k od propuha on-akovo crven ilo kao k od vjetra. H ladnoća od vjetra boli, grize pa zove na oprez. K ontrakcija žila bod propuha traje d u lje n ego k od vjetra, dakle je anem ija trajn ija n a izloženom m jestu. K on trakciju žila u koži o d vjetra zam jen ju je dilatacija žila u svim površinam a tijela. V jetar suši i hladi kožu. Zato ona puca brže, ako- je m okra (ruke, lice). N eki misle, da propuh ne izaziva pravilnu reakciju u organizm u (hiperem iju i veću p rod u k ciju topline), p a da ga zato osjete»reum atični«, prem da rade, dakle ne m iruju. E. Hill m isli da je hladnoća i k od propuha i k od vjetra bitan agens, što škodi, i da se čo v je k m ože prehladiti jednako i na vjetru kao i na propuhu. Svakako je opravdano m išljenje, da d jelo v a n je propuha i vjetira ovisi o d jelovanju vasom otora, živaca, k o ji gospodare krvnim žilama. Oni ljudi, što im aju nestalan vazom otom i aparat zbog k on stitu cije (naslijeđeni) ili k on d icije (stečeni), ne reagiraju ni vrem enski ni kvalitetno onako, kako bi b ilo norm alno i za održanje organizm a najpodesnijie. Stečena nestalnost u krvožilnom sustavu ostade ljudim a od raznih toksičnih prikriven ih ili izrazitih organskih ob oljen ja, Hi neuroza, kako nam sv jed oči đerm ografizam k o d takovih lju di. A li vazom otori m ogu i da zahire pa ne reagiraju na podražaje, na k o je bi m orali reagirati. A to se dogodi k o d onih ljudi, k o ji se čuvaju od djetin jstva od podražaja vjetra, propuha, hladnoće, top leći se o d jećom ili zadržavanjem u toplim prostorijam a. Svaki organ zahiiri, a k o se ne trenira, ne vježba. Tako i vazom otori. V jerojatno je da odpornost prem a prehladi što se ja v lja od parnog kupanja, nastaje i od toga, što je u parnoj kupki pravilo, da se više puta cijelo tije lo p o lije v a h ladnom vod om, i da se koža masira udarcim a m etlice. O bje o v e procedu re čine da živci stegnu krvne žile, a zbog topline k rvn e se žile u k o ži opet rašire u pari. Tako se treniraju i živci, k o ji stežu k rvn e žile, kao i živci, što ih šire. Taj trening živaca od k rvn ih žila čini jed ino živ ot na slobodi, u slobodn om zraku, ako se lju d i ne kupaju u pari p o propisim a, što ih je iskustvo sastavilo, L judi sa n etren iranim vasom otorim a m oraju se čuvati od propuha ili ih trenirati do pravilnih reakcija. K retanje izvan prostorija, da se izvrgnem o djelovanju hladnoće i vjetra, higijenski je zahtjev. A m erički autori su opazili, da djaci, k o ji dolaze u školu putevim a nezaštićenim o d vjetra m anje b olu ju o d bolesti zb og prehlada, nego oni što dolaze u škodu zaštićeni od vjetra ulicam a sa izgrad jenim kućama. Svakako, da je propuh i vjeta r opasan, ako je čovjek ozn ojen ih u m okru odijelu. Osobito je n jegovo djelovanje razorno, ako se čovjek ne kreće, kad vjetar ili propuh rade. L e žanje, sjedenje, i, stajanje, pa intoksikacija alkoholom, povećav a ju m ogućnost za loše d jelovanje vjetra i propuha,. P ropuh i v jeta r d je lu ju i psiho.geno. L ju d i k o ji ih se b oje, od n jih i stradaju. Pokusim a se opazilo, da lju d i nisu dobili loše p osljedice od propuha, ako nisu u razgovoru ili plesu opazili da propuh postoji, da su prozori ili vrata u sobi otvoreni. Uzduh treba u sobi strujati i radi toga, da se tvari u nijemu što daju zadah, razrijeđe. A li se stru jan je ne sm ije osjetiti propuhom. U A m erici ima m anje straha od propuha. Poštujući ventila ciju pođ režu n ad pragom vrata da uzduh m ože iz sobe izlaziti ili ulaziti. Ti rešci su tako veliki, da se kroz n jih m ože uturiti i k n jig a u sobu. U sobi u k ojoj vlada norm alna toplina, lice ne osjeća struja n ja zraka neugodno, ako n ije jače od petine brzine vjetra p rv og 'Stepena (0,3 m u l sek.). Na nogama se strujanje osjeća neugodno', ako je i sporije 0,3 m u 1 sek. Ako je zrak topliji, onda strujanje m ože biti brže. Za strujanje hladna uzduha najosjetljiv ije su noge. V jeroja tn o zbog toga što je u n jim a krvotok najslabiji. Zatim su osjetljiv a m jesta tjem e i ledja te šija (zatiljak). Zato 'razum ijem o, prem da n e opravdavam o, da ljuidi; i u sohi ne skidaju šešir, da o-mataju vrat, da tople prsa i noge. Tko trpi od hladnih nogu, ne m ogu m u se izliječiti. N a jb olje je da ih topli prikladnom obućom i odjećom. Uzdušne (zračne) gro made i zdravlje. D. Rudder m isli, da su m eteorotropne bolesti povezane s nađolaženjem velik ih grom ada uzduha, ako su druge tem perature nego je ima dotadašnja atm osfera. N ovija m eteorološka opažanja pokazala su, da u atm osferi m ogu du lje vrem ena stajati velike grom ade uzduha raznih tem peratura i brzine jed ne pokraj drugih, a da se ne pom iješaju. Nekad top lija m ože biti brža, pa nastoji, da se p op ne na hladnu pred n jom. Katkada je hladna grom ada brža, pa se p od vla či p od top liju p red n jo m i diže je. K ad se stignu, nastaje m iješanje na dodirnim dijelovim a. Ovi se m iješani dijelovi zovu frontovi grom ade: topli i hladni. P o m icanje ovih grom ada uzduha dovodi do prom jen a vrem ena (kiše, tlaka), A ove djeluju na ljude. K ad front (m iješani dije lo v i grom ada) prijeti, je r je stigla brža grom ada svojim većim dijelom, v rijem e se m ijenja. K iše prestaju, tem peratura raste ili pada prem a tem peraturi grom ade, tlak se uzduha um anjuje ili povećava. O ve nove grom ade bile hlad nije ili top lije m ogu djelovati n egativn o na b iologiju čovjek a. O sobito negativno djeluju, ako te grom ade n aid ju naglo i nenadano. On računa, da 30% dosada poznatih m eteorotropnih bolesti ovisi o hladnoj, 20%. o top loj gromaidi uzduha, a 15 20% -ovisi o nenadanim p rom jenam a hladnih i toplih dakle đvovrsndh grom ada. On drži, da je bitno p o p oja v u bolesti, k o je ovise o prilikam a atm osfere, pojav-a novih grom ada uzduha. P rom jen e tem perature i tlaka ne k rivi. H ladne grom ade m ogu izazvati porodne trudove, upalu pluća, prehlade, kapi, krvarenja, eklam psije i druge, a tople krvarenja iz plućai, -dispepsije, acidoze, p oliu rije i p olakisu rije itd. O pće sm etnje od prolaznih grom ada uzduha jesu živčane naravi. Te su v e ć n ap rijed spom enute. Uzrujan-ost, razdražljivost, u m om ost i utučenost, trom ost fizička i m entalna, tjeskobe, b e - samica, zu jan je u ušima, vrtoglavice, glavobolja, m učnine. Tako se pom ute u sv o je m norm alnom djelovanju i oni -organi što stoje pod jakim u tjecajem vegetativnih živaca: srce, probavn i organi, endokrine žlijezd e itd. Cesto sm etnje k od lju d i nastaju, a da se dolazak novih grom ada uzduha ne m ože još ni opaziti s aparatima. K ad naiđu razgovjetno, sm etnje prestaju. K ad prva kap kiše padne, olakša se ljudim a. K o ji fak tori atm osfere djelu ju da ov e sm etnje nastanu danas se sigurno n e zrna. N eki krive obične m eteorološke faktore, neki elektrom agnetske valove, električne napetosti, ionizaciju u uzduhu itd. M icanje uzduha b ilo kao vjetar, propuh idi pom icanje grom ada d je lu je na ljude. Pokusi i opažanja to po-tvrdjuju. Jedan je dio djelovanja direktan, a drugi, v jeroja tn o veći, indirektan: pom aganje ili oteščavan je tijela, da održi sv o ju tem peraturu oko norm ale. Č ovjek je hom ojoterm ičan. A li tek relativan, a ne apsolutan. U atm osferi više tem perature tijelo p op rim i višu tem peraturu, a u n ižoj nižu, n ego je norm alno, dok god kaio u tropim a n e nađe n-ek-u tehniku prilagođivanja, dai ipak održi tem peraturu oko norm ale usprkos nenavikloj visokoj tem peraturi okoliša. N ađeno je da rektalna tem peratura u 9 sati izjutra n eobično se tijesno drži prosjek a tem perature prošlih 12 sati. Ona- -ovisi' n ajvećim dijelom o tem peraturi uzduha, budući da čovjek preko n oći leži. P reko dana d je lu ju na toplinu tijela rad, hrana, gibanje itd., pa se veze izm eđu tem perature tijela i atm osfere ne opažaju. S abiranje topline u tijelu m ože v jeta r oteščavati pom ažući h lap ljen je i odnoseći je. Slabijim se kretanjem m ože gu bljen je topline sm anjiti u hladnoj atmosferi. V jetar zato k a o i vlaga pom ažu ili oteščavaju tijelu, da podnese toplinu uzduha, da jo j se k orisn o -prilagodi. U norm alnoj atm osferi tijelu to prilagođivanje uspijeva, pa svoju tem peraturu drži ok o norm ale, titrajući p rek o dana razlikam a o d 0,5 C na više i na m anje o d prosjeka. Č ovjek je postao hom ojo-termalan, je r m u je to za održanje zgodnije. Z ato m u s v i faktori, k o ji ga sile, da to ne bude, lom e živ ot i tako škode. Viša, m anje niža tem peratura u atm osferi nego što je optim alna od p rim arnije je važnosti., za škođenje nego niža. V laga i v jeta r m ogu pom oći ili oteščati tijelu, da se trajnoj ili povrem enoj temperaturi atm osfere uspješno prilagodi. Oblačnost daije klim i također sv oj žig. D jelov an je sunca na biosferu nekog k raja ov isi o b ro ju ved rih i oblačnih dana. O blačnost zadržava sunčane trake, da ne dopiru u punoj jakosti do zem lje, faiune i flore. O blaci zadržavaju isijavanje, pa se zem lja lagan ije hladi, ali i polagan ije topli, je r oblaci zadržavaju sunčane trake, da n e đ op ru do zem lje. O oblačnosti ovisi i tem peratura n ek og m jesta, je r ona opada, ako oblačnost dugo traje. K ad su noći- bistre i posute zvijezdam a, udare zim i m raz i studen.

18 U 12 G odišnje 1Č akovec. 6,3 5,1 4,6 4,8 4,1 3,8 3,2 3,1 3,4 4,7 6,1 6,2 4,6 1Zagreb. 7,0 6,2 6,0 5,8 5,4 5,2 4,2 4,0 4,5 5,9 7,1 7,4 5,7 Bihać. 7,3 6,3 6,1 6,4 5,6 5,0 3,9 4,0 5,1 6,5 7,4 7,6 5,9 B eograd. 6,8 6,4 5,8 6,3 5,7 5,5 4,0 3,6 4,6 5,0 6,3 7,7 5,6 Banja Luka.. 6,8 6,5 6,1 5,8 5,5 5,2 3,8 3,7 4,5 5,9 7,0 7,5 5,7 Z vornik. 6,3 5, ,3 5,1 4,5 3,2 3,1 4,0 5,4 5,9 6,4 5,0 K ragujevac. 6,7 6,2 5,9 6,3 5,5 5,4 3,8 3,2 4,6 5,1 6,3 7,8 5,6 Sarajevo. 6,9 6,2 5,9 6,3 5,5 5,5 4,3 3,9 4,9 5,8 7,0 7,6 5,9 M ostar.. 5,4 5,0 5,4 5,6 4,7 3,9 2,6 2,4 3,6 4,8 5,8 6,0 4,6 N i š 7,1 6,4 6,3 6,5 6,0 5,5 4,5 4,5 5,2 5,5 6,9 8,3 6,1 Skop lje. 7,1 6,1 6,0 6,3 6,0 4,8 3,4 3,5 3,2 5,2 6,4 7,3 5,4 Oblačnost u pojedinim m jesecim a godine (E. Alt). Skala za m jeren je oblačnosti im a 10 stepeni. K od p rocjen jivan ja oblačnosti se zam isli, da su se svi oblaci na obzorju zbili na jed no m jesto, i izm jeri, k olik o desetina (1/ 10) od svega nebeskog svoda zastiru 5,0 znači 5/10 svoda, dakle' je p olov ica svoda zastrta oblacim a.»o «znači, nem a oblaka na obzorju. V edri dani su oni sa znakom 0,2, a potpuno oblačni 8 10). I zimi i ljeti je na ju gu m an je oblačno nego u unutrašnjosti Europe, ali su razlike izm eđu zim e i ljeta m nogo v eće na jugu n ego u sredn joj Europi. K od nas je oblačnost n ajveća zim i, a najm anja ljeti. Na planinam a je obratno. Tam o je lje ti oblačnost veća, je r niža tem peratura na bregovim a dovodi do k on denzacije para u vlažn om uzđuhu, što se diže ugrijan iz doline. M agle ima to više, što su k ra jev i bliže polu. U srpnju je nikad nema. Obično je najviše im a u veljači. M aglovitost u raznim m jesecim a (broj dana, kad se digla). K olik o će sunčanog sjaja upiti neki k raj, ovisi dakle i o oblačnosti i magli, što vladaju tim krajem. T im e oni d jelu ju ne sam o na čovjek a n ego također i na to, k o je će vrste biljaka uspijevati u nekom kraju, kako će dugo trajati, i da li će vegetacija biti budna ili oskudna. S v e ovo ovisi o sunčaoju. Zato se i o o v im faktorim a m ora vod iti računa, kad se bira m jesto za stanovanje ili liječen je, ili studira klim a nekog m jesta u vezi sa zdravljem. Na žalost, agrikulturna nauka nije se izjasnila, k olik o naoblake treba im ati n ek o m jesto da prija fauni i flori god išn je ili za godišnjih doba, k a d je flora u rastu. A s o cijalna bi m edicina to trebala znati, da posreduje izm eđu ekstrem nih zahtjeva h igijen e i optim alne agrikulture. Z em lju bez oblaka sunce prži, a noć hladi. O blaci se stvaraju u gorn jim slojevim a atm osfere zgušćivanjem vodenih para, što ih donosi vlažan uzduh dižući se ozdo gore. V odene se pare zgušćuju, je r su stigle u h ladniji atm osferin sloj. Internacionalni kom ite u vodi i u o cje n jiv a n je oblaka već ovu nom enklaturu: A) Visoki oblaci, obično u visinama o k o 8000 m. 1. Cirrus (Oi1). Bijeli, su i n ježn i, porasti, ili u obliku vira. 2. Cirrostratus (CiS). Izgledaju kao nježna koprena bijele boje. U n jim a se v id e ok o sunca i m jeseca, k olu ti koji. su na rubovim a crvene boje. B) S red nje visoki oblaci ( m). 3. C irrocum ulus (CiCu). Runasti, mali, sm otani u grude ili pahulje. 4. Altocum ulus (ACu). D eblje grude, bijeli i sivkasti, m jestim ice zasjenjeni, u skupu ili u redu. 5. Altostratus (AS). Gusta koprena sive ili m odre boje, nema koluta kao CiS. C) Niži ob la ci (oko 2000 m). 6. Stratocum ulus (SCu). G rude ili grcm ade svijetlosive boje, p ok rivaju cije lo nebo, osobito zim i. 7. N im bus (N). D ebeo, tam an slo j, bez oblika, a rastrganih rubova. D) O blaci što nastaju dnevnim gibanjem uzduha. 8. Cumulus (C). V rh u visini d o 2000 m, dno ok o 1500 m. Sliči čunju ili grozdu. 9. C um ulonim bus (CuN). V rh u visinam a cd m, dino o k o 2000 m. O grom ne grom ade oblaika, sliče brdim a, tornjevim a, nakovnju. E) Uzdignuta m agla, ispod 1000 m. 10. Stratus (S). K ao visoka m agla, jednolični sloj. Na sjeveru su ob la ci niži, je r vlada niža tem peratura u nižim slojevim a atm osfere nego na jugu, pa se vod en e pare p rije zgusnu dižući se. O blaci su ob ičn o debeli oko m. Oblaci što donose kišu, debeli su n ek olik o kilom etara, oni o d tuče i nevrem ena i do 10 km. Oborine. One padaju u u m jeren oj kontinentalnoj klim i cijele godine, ali ne pod jed nako u svakoj g od išn joj d o b i A n e padaju niti svake god ine podjednako. U unutrašnjosti Evrope najm anje oborina ima zimi, pa tako i kod nas. G odišnje oborine u mm po Hellmannu.

19 71 U nekim je krajevim a maksim um oborina ljeti, češće i jeseni. Bielova istraživanja govore, da područja visokog barometrijsko'g tlaka im aju obično m anje oborina, ali nagle i česte m ijene, a područja niskoga tlaka velike oborine, polagane i rijetke m ijene. Podaci su o vlazi u zem lji v rlo važni za vegetaciju, jer o gibanju vlage u zem lji ovisi, koliko zem lja na površini ima nužnih soli i hraniva. G orn ji slojev i zem lje obilu ju solima, ako se vlaga diže odozdo gore, kao što to čini često u suhoj zem lji. K ad je podzem na voda blizu površine zem lje, onda također gornji slojevi im aju soli. O kiši i toplini ovisi ljetina. Zato je m jesta nem aju, ako u m jesecim a, kad ljetina treba, nema kiše ili je hladno. Bez vode nema života. Zato su m noge seobe naroda i traženja»obećane zem lje«bile reakcije, izazvane nedostatkom vod e u kraju, u k ojem su narodi živ jeli, a gonjeni težnjom, da nasele krajeve, u kojim a je barem voda sigurna. R ijeke i potoci bili su kolijevka najvećih kultura. Od drugih faktora klim e, što ih bilježi m eteorologija, od važnosti su mrazovi. M noge vrste vegetacije, potrebne za život čovjek u (usjevi, voće, povrće, industrijske biljk e) trebaju da dozru određen period najm anjeg broja dana od p roljeća do jeseni, u k o jo j ne sm ije biti mraza. M raz ih pofuri, pa ne đozriju. Tuča ili grad, ako se red ovito javlja, uništava plod ove rada čovjeku, i može imati socijaln o m edicinsko značenje sman ju ju ći ishranu i privredu. Grom ovi bi bili također vrijedn i ispitivanja, jer su produkti električnih napetosti, za k o je neki m isle da d jelu ju na čovjeka. K em ijski sastav uzduha dugo je vladao kao glavni tum ač lošeg uticaja atm osfere bilo one u prostorijam a, bilo on e na slobodi, a spom enute fizikalne se zapostavljalo. Danas je obratno. Iznos se norm alnih sastojina zraka gotovo nikad u običnim prilikam a života ne sm anji tako, da bi po čovjek a nastale teške prilike za život. S ve što čovjek u m ože naškoditi, n ije norm alna sastavina uzduha, nego se u njem u našlo bilo iz čovjek a ili životinja, bilo iz zem lje, tvornica, kao prcdukt rada ili pogona. K isik (O) i ugljična kiselina (CO2) bili su krivci svem u zlu od atm osfere. Danas se m išljen je potpuno izm ijenilo, i oni krivn je riješeni. K isik i ugljična kiselina p rivla čili su pažnju higijeničara, kad su m islili na to, kako d je lu je uzduh kem ijski na čovjeka. Danas se m nogo o njim a ne govori, je r u običn om životu ne nastaju gotovo nikada takove prilike, da bi kisika uzm anjkalo, a CO2 toliko nastalo, da se čo v je k u n jo j uguši. K od pokusa se pokazalo da su lju d i živ jeli 20 u uzduhu, k o ji se sastojao cd 4% u gljičn e kiseline, a da im to ništa n ije naškodilo. Radnici u pivaram a i fabrikam a soda-vode žive cijelo vrijem e svoga rada često u uzduhu, k o ji im a 1 i po posto uglj. kiseline. L judi su ostali svoje v o ljn o u podm ornici, u k o jo j je kisik pao ispod 17%, kad više šibica ne gori, a niti cigareta, a CO2 se p op eo do 3% i 5%. U dubini pluća uzduh sadržaje 5% CO2 i 14% kisika. Disanjem čo v je k nastoji, da o v a j om jer u gljičn e kiseline i kisika u plućim a održi. U uzduhu sobe, k oja je prepunjena ljudim a, ima još uvijek više kisika nego u zraku n ek og planinskog lječilišta, što leži na m visine. L judi žive na visinam a, u kojim a zrak ima samo polovicu onog kisika, što ga ima uzduh nad m orem. U visinama m ogu lju d i živjeti, ako im aju velika pluća, ja k o srce i m nogo eritrocita. Cesto je potrebno, da planinari u većim visinama i 10 puta udahnu p rije nego naprave jedan korak. D rugog čega šk od ljivog se n ije našlo u zraku osim klica iz ljudskog i životinjskog izvora i otrovnih plinova iz zem lje i od industrija. Patogenih klica nem a svagdje. Praktično jed ino u blizini čovjeka i životinja. J. S. Haldane je dokazao, da je zrak nad kanalima, kojim a teku ljudske nečisti, čišći od organskih tvari i od bakterija nego uzduh u školama i kućama. U uzduhu se klice bolesti nalaze u prašini ili kapljicam a, što su nastale od ljudskih ili životinjskih izlučina. N ajopasnije su one prašine i k apljice u uzuduhu, što su nastale od ispljuvka. Sitnije k apljice ispljuvka, k oje im aju prom jer kraći od 0,1 mm, ostanu dugo lebdjeti u zraku iza kako su izletjele iz čovjeka, kihanjem, kašljanjem i govorom. One se istina ispare, ali većin om na s v o jo j površini. U svojo j sredini ostanu vlažne, pa u njim a ostanu klice žive, barem dotle, dok ih lju d i ne udahnu. A ko k apljice u zraku lju d i ne udahnu, padnu na zem lju, na pod, gd je klicam a prilike za daljnji opstanak m ogu biti lakše ili još teže nego u zraku. M račno i vlažno im m jesto pogoduje. P og od u je im i to, ako je kapljica veća. Dudley misli, da m ala količin a klica n ije od štete ako se nalazi u zraku, već od koristi, jer izaziva im unitet latentnim oboljenjem. Pretrpanost u prostorijam a i slaba ventilacija povećavaju m ogućnost, da u nekoj prostoriji udahnem o više ili krupnije kapljice, k oje im adu tolik o klica u sebi, da m ogu proizvesti bolesti. Sto m anje površine poda od stana otpada na svakog pojedinca, koji živi u prostoriji, to je prenatrpanost veća. Pretrpanost m ože nastati i iz sociopsiholoških razloga, prem da lju d i im aju dosta površine poda na raspolaganje. Ova nastaje tada, kad ljudi ne drže razmak m eđu sobom i nem aju higijenskih navika, kad kašlju, razgovaraju ili rade; nego pristupaju i približuju se suviše blizu jedan drugom e. Ili nem aju higijenskih navika kod kihanj.a i kašljanja;. O vi su ljudi higijenski nekulturni i za n jih nikakva površina ne bi bila dostatna, a da druge ne zaraze. Zadah i neugodni von j reflek torično um anjuje kapacitet disanja. Tjelesna obnova, raspadanje tvari na koži i odjeći, b olesti nosa, disala, pokvareni zubi, bolesti probavila, zn ojen ja i mastenje kože doprinose zadahu uzduha. Č ovjek osjeti zadah zraka prije n ego se kem ijski1 m ože u nijemu dokazati. Gramenitzki v jeru je u antropotoksin. O vaj da se nalazi u zraku, što su ga lju d i izdahnuli. T o v rijed i zato, što izdahnuti zrak slabi djelovanje srca k od žabe, prem da to slabljen je ne može biti posljedica djelovanja CO2. Također je našao, da je zrak bolesnih i starijih lju d i više toksičan od on og m ladih i zdravih. U atm osferi se m ogu dokazati i zrake, što sijaju iz zem lje i iz svem ira, pa preko njih djelu ju na lju d e i ostali dio biosfere. Danas ima dosta dokaza kako je v e ć n ap rijed spom enuto za m išljenje, da su zrake, što sija ju iz zem lje, uzrok gušavosti ljudi i dom aćih životinja, u krajevim a, gd je ih u zem lji im a više, nego ih čovjek podnosi. Izola cijom stanova čuva se o d guše, ako se ne da prednost jed u kao profilaktičnom sredstvu. Iz zem lje ili iz tvornica ili kod industrijskog rada m ogu dospjeti u atm osferu razni plinovi i prašine, k o ji m ogu biti otrovni ili drugačije opasni za ljude. Poznate su eksplozije u rudokopim a, otrovna magla u B elgiji, razna profesionalna otrovanja od udisanja tvari, s kojim a radnici rade. Pelud raznih biljaka, pa dlake i perut sa životinja u zraku m ogu izazvati razne anafilaksije kod lju d i k oji ih ne podnose. Osim plinovitih tvari im a atm osfera u sebi i čvrstih. Ovi m ogu dovesti do zam ućenja atmosfere, ako ih bude mnego. Razne klime. K lim u prave m eteorološki faktori. B u dući da su oni nejednaki nad raznim krajevim a zem lje, to postoje i različite klim e na zem lji. A budući da se m eteorološki faktori diljem godine m ijen jaju, to klim e im aju i sv oje godišnje sezone ili dobe. Neki vide i sekularne sezone diljem stoljeća. Svaku klim u pred oču ju prosjeci m eteoroloških faktora za svaki dan, m jesec ili godinu. Ovi prosjeci nisu jednaki za svaku klim u, v eć su k od nekih viši, a kod nekih niži. K ao što prom jena vrem ena (m eteoroloških faktora) utiče na čovjeka, tako utiče na čovjeka, ako se iz jedne klim e preseli u drugu. Da prom jen e vrem ena utiču na čovjek a, m oraju odm aknuti pod alje od prosjeka, jer je tijelo priučeno na prosječne podražaje na običn o»vrijem e«. N enadane i jake m ijene»vrem ena«osjeća čovjek, obične cne ok o prosjeka ne zam jećuje. Da prom jena klim e d jelu je na čovjeka, nova klim a m ora biti dosta različita od on e u k o jo j je čo v je k do onda živio. U novoj klim i prosjeci m eteoroloških faktora m oraju biti viši ili niži od onih u staroj klimi. Kairo se klim a sm atrala važnim fak torom okoliša čovjek a za stvaranje n jegove kulture i civilizacije, to se tražila ona, koja je za čovjeka, najprikladnija. Z atim k o ji su njezini faktori važniji, a k o ji m anje važni za napredak čovjeka. P od jela svijeta na oveće pred jele s obzirom na posebne klim e, što je im aju, prilično je ustaljena u nauci, pa öak i u politikam a raznih država. I to zato, što n eke važne sirovin e rastu sam o pod nekom klim om, koja ne vlada u predjelim a m atica zem alja velesila, a kod nekih niti u kolonijam a. Tako u U. D. A. m oraju uvoziti gum iju, prem da su n jezin i n a jja či potrošači. Rusija, koja je gotovo 3 puta veća o d n je, gum iju, kakao, kavu, m irodije, jer ove biljk e rastu u ek vatorijaln oj i tropskoj klimi. A li nijesu samo sirovin e podražaj političkih težnja. I m igraciji naroda klima m ože usm jeriti puteve. Tako je klim a M andžurije zatvo

20 72 rila vrata kolon izaciji Japanaca sv ojom dugom i oštrom zim om, a topla klim a predjela južno od Japana služi kao stalna napast, da selenje onam o upere: A ustralija i P olinezija. O vako izgleda da klim a nem a sam o značenje za m edicinu, v e ć takođ er i za trgovinu, politiku, narodni opstanak ili propast. Po A. J. H erbertsonu m ože se nabrojiti više ili m anje područja, što se razlikuju po klim i. T o ovisi o tom e, kako daleko u tančine uzim am o razlike. K lim e n ijesu m eđu se od ije lje n e uskim m eđama, već širokim prosjekam a, na k ojim a se jedna klim a postepeno gubi u drugoj. Ekvatorijalna klima vlada nad poja som 5 sje vern o i južno od ekvatora. N egd je n jezin i jezici dopiru i do 10 S i 10 J. Na ju gu i sjeveru uz ekvatorijalni pripasao se uz zem lju tropski pojas sa tropskom klimom. Tu n ije v ru ćina jednolična kao u ekvatorijalnom nego se m ijen ja u godišn jim dobim a, a i n oću i danju. U predjelim a tropa ima raznih klim atskih p od ručja: tropska m onsum klim a, vru ća pustinjska klim a sa m anjim podtipovim a. M editeranska klima je najpoznatija i najodređenija. Ona vlada u području m editeranskih m ora, odlik u je se vru ćim i suhim ljetom, i vjetrovim a, što od njih pušu. Zim e su im blage i vlažne. O biluje sunčanim sija njem. L jeti je većin om nebo nenaoblačeno, a i zim i je rijetko oblačno. M editeranska klim a leži na zapadu kontinenata izm eđu gecgr. širine. N a jv eće jo j je p od ru čje oko Sredozem noga m ora. U cijelom tom p od ru čju n ije sasvim podjednaka klim a. Tako na istoku Sredozem noga m ora zim e su nešto h ladnije, ali h iadnoću čini n eosjetljivom dugotrajno sunčano sijan je. I najhladniji m jesec im a prosječn u toplinu višu od 4 C, a prosječna toplina n ajtop lijih m jeseci leži iznad 21 C. L jeto je v ru će i suho. K iša napada cm godišnje. V egetacija u tom klim atskom pod ručju m ora biti sposobna da p reživi suho ljeto. Zato ima dugo k orijen je kao vinova loza, sitnije lišće pokriveno svilenim maljam a kao masline. D ruge su b iljk e zaštićene drugim sredstvim a od žege. Č ovjek je u tom k raju pronašao irigaciju, da za ljetn e žege p o ji b iljk e, da d ozriju i donesu plod ove. Irigacija m isli K oppen stvarajući kulturu pov rća, bila je najniža osnovica za razvitak civ iliza cije i kulture na pod nožjim a planina, s k ojih teku potoci i rijeke, ili uz rijek e sa periodskim poplavam a (Egipat, Sirija, M esopotam ija, d ijelovi In d ije, SZ K ine, M eksiko, Peru). D rugostepena osnovica za stvaran je civ iliza cije i kulture b io je prom et: m ore, rijek e, na kopnu g ojen je dom aćih životin ja (Feničani, K reta, grčk e k olon ije itd.). A te je osn ov ice davao M editeran. K asnije su se kulture razvile na pod ru čjim a redovitih kiša, je r su om og u ćile ratarstvo' i obrt (klim a sred n je i južne E vrope). Na isteku kopna u istim geogr, širinam a kao m editeranska vlada topla um jerena klima. K iše o v d je padaju cijele godine, a pon ajviše pod k on ac ljeta, što ih donose južni m orski v je tro v i, je r je nad k opn om nastala niža tlaka u atm osferi od ljetn e vrućine. O vo je p od ru čje, g d je pam uk raste. Na sjeveru granicu n jeg ov em uzgajanju postavlja m raz, a na zapadu kiše. Čim p roljetn i i jesen ji m razovi n e daju dosta dana za rastenje, ili kiše dosta vlage, uzgajanje prestaje, jer bi natapanjem m o rali nužnu vodu nadom jestiti. P odručja su ove klim e gusto naseljena, je r je zem lja plodna. M ože donositi ne sam o pam uk nego i rižu, čaj, svilu i drugo. Hladna umjerena okeanska klima vlada u krajevim a sjeverno od m editeranske (sjeverozapad Europe, B ritanija, N jem ačka, B elgija, Francuska, Č ehoslovačka). Ona je cije le godine pod u ticajem zapadnih v jetrova, što s okeana nose kišu i hladnoću. U ovom su p od ru čju zim e sv e stu đen ije prem a istoku, a ljeta nešto top lija. U m jerena kontinentalna klim a vlada nad krajevim a istočn o o d u m jeren e okeanske klim e, dakle u E uraziji kuda ne dopire uticaj okeana. Tu nema v jetrova s m ora, da sm anjuju ljetn u žegu niti zim i u god n iji zapadnjak, da ublaži zim sku studen. U p rolje će i ljeti dolaze v je tro v i s m ora i donose kišu, je r je nad ovim pod ru čjem nastao niski tlak u atm osferi zbog toga, što ju je p roljetn o sunce i ljetn a žega ugrijala. O vdje k iše pom ažu više trave nego drveće. Zato su u o v o j klim i stepe i prerije. Zim e su duge i studene, a ljeta kratka i vruća. Hladna um jerena klima istočne obale. Istočne obale kontinenta nem aju istu klim u kao zapadne. One im a ju tako hladnu zim u, da se luke kao V ladivostok sm rznu. L jeta su im top lija n ego na zapadnim obalam a u istim geogr, širinama. Ipak su krajevi A m erike, što im aju ovu klim u, proizveli toliku civilizaciju, da sami sebe nam iruju živežnim nam irnicam a. Slično će se dogoditi i sa M anđžurijom, jer na tom im aju interesa i Japan i K ina. O b je su zem lje prenapučene, pa trebaju sirovine. U m jerena pustinjska klima bliža je ekvatoru nego zadnje spom enute tri. N jezina su p od ru čja ogrom na u srcu E urazije i S jevern e A m erike, a i u Južnoj A m erici vlada nad patagonskom pustinjom. Ona vlada nad ravnicam a, k oje su odije lje n e od okeana velik om daljin om i visokim planinam a. T oplina j e visok ih i niskih stepeni, a kiše m alo pada. L jeti nad tim k ra jev im a vlada ciklon, pa v je tro v i dolaze sa strane. Z im i ih je pritisla hladna atm osfera anticiklon pa vjetrovi polaze sa o v o g pod ru čja u ciklonske top lije. U sredini ov ih pustinja im a m alo kiše, dok na ru bovim a više (Perzija). K rajev i o v e klim e n e naplaćuju ljudsk i tru d osim rudam a, ako ih im a. Zato su i rijetk o nastanjeni. Hladna umjerena klima pokrila je širok pojas, što se pružio sjevern om hem isferom. Tu je prosječna, tem peratura niska, a glavna je gotovo oborina snijeg. G lavna se vegetacija i zim i zeleni, šum e cm ogorice. L jeto je kratko i ne dostaje, da žito dozrije, osim nešto zobi i ječm a. Tek se u jed nom m jesecu toplina digne iznad 16 C, a često god išn je iznosi i ispod 4. U blizini okeana n ije razlika u toplini ljeta i zim e velika, ali u srcu sjevern e A zije iznosi i 42 C, n ajv eća razlika na svijetu. Slična klim a vlada nad visokim planinam a u E uropi. U oblasti ove klim e prim itivan čovjek m ože živjeti kao lovac. Klima tundra ili hladna pustinjska klima vlada nad poja som o k o polova. Z im e su v rlo hladne i duge sa danima, u k ojim a se sunce niti ne pom oli. L jeta su n eobično kratka, ali ipak topla. Ima doba kad sunce ne zalazi danima, nikad se ne dižući visok o iznad horizonta. Tu nem a ratarstva, je r je zem lja većin om sm rznuta, a veće drveće također ne uspjeva. M ahovina i lišaji su glavna flora. To su polarne prerije. M isli se, da bi one m ogle biti gušće nastanjene nego što jesu, je r su p o v o ljn e za u zgajan je soba ili karibua čije m eso i kože im aju ekonom sku vrijednost. Ne sm ijem o sm etnuti s uma, da su o v o glavne klim e. M eđu n jim a p ostoje prelazne klim e, a unutar n jih m jesta sa sv o jo m klim om, k oja im a posebnosti u tolikom stepenu, da se dade razlikovati od glavne klim e v elik og pod ru čja. T i se m jesni tipovi opažaju osobito na planinam a. K ad se pen jem o na brda, klim a se m ijen ja kao da putu jem o s juga od ekvatora prem a sjeveru. K a d se popnem o na 1000 m visine, prom ijenili sm o klim u kao da sm o otišli za 10 geografske širine na sjever. P laninske livade odgovaraju polarnim tundram a. Huntington je n ajd u b lje ušao u problem, k oja je klim a čovjek u n ajpođesnija, i k oliko je ona uticala na čo v je k o v o ponašanje, da stvori civiliza ciju i kulturu. T ako je došao do d v aju zakona: jedan, da p ostoje granice glavnih faktora klim e, unutar k ojih čo v je k m ože živjeti, a drugi, da postoje optim alne v rijedn osti faktora klim e, pod k ojim a čo v je k m ože najsigurnije d n ajlakše živ jeti stvarajući kulture i civiliza cije. D akle one klim e, k o je im aju p rosjek e vrijed n osti m eteoroloških faktora optim alne, one su dobre. Zatim ima klim a, u kojim a su ti pros je ci na rubu m ogućnosti živ ljen ja, te su oskudne. Ostale su klim e ubitačne. Svaki fak tor od važnosti iz okoliša čovjek a, a n e sam o oni iz atm osfere, ako je ekstrem an u svom vladanju, m ože biti ubitačan za pojedinca, a ako još koči ili priječi m noženje, i za cio narod. E kstrem no se ja v lja, ako je p reja k ili preslab. Huntington prom atrajući klim e u vezi sa napredkom čovjek a analizira p ojedin e m eteorološke faktore, za k o je drži da su n ajvažn iji. T op lini prid aje n ajvažn iju ulogu, je r je uz toplinu vezan život. Č ovjek podnosi onu toplinu klim e, k oja ga ne sili, da n jegova tjelesna toplina bude trajno niža ili viša od norm alne. Zato toplina okoliša ne sm ije biti tako niska, da čovjek odjećom. U tjecaj topline na djelovan je organizam a. radom, giban jem i n orm aln im tokom centra za regu laciju topline n e m ože izjedn ačiti gubitke, pa snizuje tjelesnu toplinu ispod norm ale. To se događa zim i, osobito k od p rom očen ih lju d i od m ećave i kiše. A i ljeti k o d kupanja, ako se p redugo bavim o u vodi. T oplina ne sm ije biti niti tako visoka, da se tijelu trajno digne toplina pov rh norm ale. P ov rem en o dizanje topline na viši stepen ne škodi, već koristi, jer služi kao norm alna obrana u

21 73 borbi protiv bolesti, k ako ući opažanje na^ bolesniku k od kupanja u toplim i ipatmim kupkama te Liječenje vrućinom. Toplina je ovd je podražaj i stvaratelj b oljih uslova, da se im u- n obiološk i, biokem ijski i biofizikalni procesi vrše k orisn ije za organizam. A li kad bi čo v je k m orao trajn o živjeti u atm osferi od 35 C ne bi dugo živio. U toj atm osferi obučenu i m irnu čovjek u naraste tem peratura u 2 sata za 3 C na više. A trajno višu tem peraturu za 3 C čovjek ov organizam ne podnosi. K ad bi vladala u atm osferi trajno toplina o d 0 C, onda životin ja sa krvi, k o ja poprim a toplinu okoliša, ne bi bilo. One bi bile trajn o sm rznute, i ne bi se m nožile. A li čovjek živi kod te d k od niže topline, je r održava sv oju toplinu n a norm alnoj visini stanom, odjećom, vatrom, hranom, radom i drugim. Da se n ije osigurao protiv hladnoće tekovinam a civilizacije, d v ojb en o je, bili se održao u krajevim a, g d je je tem peratura atm osfere trajno o k o 0 C ili ispod. D vojben o je, da li bi se čo v je k m nožio pod klim om, čija bi atm osfera bez pretrga bila topla 32 C i zasićena vlagom. Vlagu čovjek ne podnosi, ako je toplina atm o sfere visoka. Udara ga om arica. Suhi uzduh, ako je vruć, također n ije zdrav, je r čo v je k žedni od znojenja. A m nogo p ijen je v o d e n ije korisno. Suh je uzduh, ako je hladan, ugodan, jer uzbuđuje, pa traži za čovjek a više hrane i vode. G ranice su vlage, u k o jo j čovje k m ože napredovati, određene tem peraturom uzduha. V jeta r kao treći faktor što obilježu je klim u od velike je važnosti. V jetar m iješa uzduh gore i dolje, uzduž i p op rijek o pa ne da, da se šk od ljivi faktori naberu do količine, opasne po zd ravlje i život. D onji bi sloj atm osfere b io pun daha od ljudi, životin ja i biljaka, plina iz zem lje, dim a i prašine, da bi se čo v je k ugušio, da n ije vjetra. U m jestim a, g d je nema vjetra, a iz zem lje izb ija ju otrovni plinovi, lju d i padaju m rtvi, ako na to m jesto zapanu. To su doline smrti. K ako ne v a lja ju tišine u atm osferi, tako ne valjaju niti bure. O ve život troše, a one ga guše. Sunčano svijetlo praktično nem a granica, je r n igd je n ije tako žarko ili tako slabo, da bi u bijalo život. U polarnim k ra je - ivm a, šumama i drugim tam nijim predjelim a svijetli nebesko svijetlo, što se odbija iz atm osfere ili što se odbija cd snijega ili drugih blještavih površina. Čini se, da je tropsko svijetlo gornja granica za bijela čovjeka. K olik i je učin topline, a koliki sunčanog svijetla n ije još izm jereno. Poznato je, da sunčano svijetlo u tropskim pustinjama sm anjuje ljudim a izdašnost. Huntington n ije našao m jesta s potpuno optim alnom k lim om. Svaka klim a im a k o ji faktor, čije vladan je n ije potpuno u skladu s procesim a života. A li im a klim a, k o je su b olje, a im a ih k o je su gore. One su u s v o jo j optim alnosti za napredak čovjek a relativne. H untington baveći se tim problem om misli, da granice klim a, u kojim a m ože živ jeti pojedin ac, cio narod i onih. pod k ojim a se m ože razviti civilizacija i kultura nisu jednake. G ranice klim e, prikladne za razvijanje civiliza cije i kulture, uže su nego one, pod k o jo m m ože živ jeti i održati se zajednica, a ove su uže od granica klim e, u k o jo j se jcš p ojedinac m ože održati. Optim a nekog faktora u klim i nisu stalna, je r on d jelu je u zajedn ici sa drugim a. Oni d jelu ju zajedno na čovjeka. Z broj n jih ove en ergije m ože dati reakciju, k oja po svojo j kvantiteti pcdbacu je i nadm ašuje uložene energije, ili je reakcija po kvaliteti druga. Sum acija podražaja m ože m ijen jati kvalitet. K ad se govori o optim alnoj visini nekog faktora, k o ji na toj visini d jelu je n a jp o v o ljn ije na čovjeka, m ora se cstale faktore držati konstantnim a. P o n jem u je n ajb olja klim a za b ije lce ona u k o jo j ljeti toplina p rosječn o vlada od 18 C danju, a C noću. Zim i neka im a danju 7 10 C, a noću oko 0 C (slabe sm rzavice). Ta klim a treba imati i uz one optim alne tem perature ok o 80 85% relativne vlage. U m jereni iznos vlage u zraku b clje koristi čovjek u nego nikakvi ili niski. V rućina i hladnoća, ako su vlažne, škode. P rva dovodi do om arica, je r je sparna, a druga do prehlada, je r snizuje toplinu čovjeka. S voje zaključke izvodi iz opažanja. Poznato je n jegovo opažanje, da n ije dobro poduzimati operaoije, ako je jutarnja toplina toga dana ispod prosjeka, a vlaga vrlo niska ili vrlo visoka. Izgledi za operiranog su n a jb olji, a k o je vlaga u uzđuhu 55 60%. O pazio je, da i zim i i lje ti pad tem perature ispod prosjeka slijed i i pad pom ora. Zašto to pom or čini i zim i, n ije jasno. U svima m jesecim a dizanje tem perature iznad prosjeka dovodi i do dizanja pom ora. Poseban kom itet u N ew Y orku za studij veza prilika u atm osferi ii čovjek a opažao je 6 godina dnevno tem perature, izravnajući ih u 10 dnevnim skupinama. Tako i pom or. Našao je, da p om or n ije ovisio toliko o visini prosjeka tem perature u tim 10 dnevnim skupinam a nego o veličini varija cije (standardne). A ko je ona bila mala, dakle kad su tem perature dnevno bile skoro jednake, bio je p om or visok. A ko je v a rija cija iznosila 1,7 u godini ili 2,2 2,8 C u zim i, pom or je b io nizak. A ko je va rija cija rasla više od o v ih vrijednosti, rastao je i pom or. P o ovom e izgleda, da tijelo treba podražaje, što ih daju m ijen e u toplini. A li te m ijen e ne sm iju prijeći neku visinu. A k o prijeđu, d jelu ju ubitačno kao i tem peratura k oja je od dana u dan jednaka. N jem u se čini, da va rijacije tem perature im aju veći efekt na zd ravlje nego one od vlage. Ekstrem i u varijacijam a tem perature škode zd ravlju i radnoj en ergiji čovjeka m anje nego m onotonost. Optim um je izm eđ ovih vrijednosti. H untington iznosi u ovom klim ografu odnose pom ora raznih m jesta u vezi sa tem peraturom i vlagom. Opet izgleda, da tem peratura od 18 C i 80 85% relativne vlage daju n ajbolje pomore. M jesta sa vru ćom i suhom, hladnom i vlažnom klim om im aju više pom ore. Za barom etarski tlak misli, da n ajb olje uzbuđuje vitalne procese sv ojim varijacijam a u m jestim a, k oja leže m nad morem. K ad bi sam o klim a određivala pom orom lju di, onda bi u E vropi bio p om or najniži u zem ljam a, što leže na S Z E vrope. O ndje je p o njem u klim a optim alna. I u ostalim d ijelovim a E urope ima veza s optim alnom klim om unutar pod ru čja oskudne klim e. Nažalost, podaci su o klim i još rijetki, da se sigu rnije i više o tom zna. Socijalna m edicina ne gleda klim u sam o kao faktor, što om oguću je čovjeku lakše ili teže življen je, već također kao faktor, k ojim se dade liječiti bolesne, oporaviti rekonvalscente, a ojačati slabe i zaostale. K lim a na čovjek a d jelu je sa snagom svojih faktora (sunčano sijanje, toplina, vlaga, v jeta r i drugo) direktno, jer njim a izaziva reakcije u organizm u. A h ona m ože djelovati i posredno. Faktori klim e m ogu d jelovati na faktore (uzroke i prenosače uzroka, disp oziciju i ekspoziciju), što d ov od e do bolesti, da ih ja ča ju ili slabe. Tako klim a m ože direktno i indirektno pom agati ili odm agati organizm u, da postane otporan, ili da postane bolestan. K od prosuđivanja, k oju ćem o klim u odabrati za bolesnika ili opora vi jenika, valja im ati na umu biološki zakon, da jaki i nenadani pod ražaji d jelu ju štetno, a slab iji ljek ov ito na organizam. Zatim, da reakcija organizm a na klim u ovisi i o n jegovoj konstituciji. I o n jo j se m ora voditi briga, kad se neko šalje na klim atsko liječen je. L ju d e osjetljiv a želuca i crijeva, ahiličare ne ćem o slati u vru ću klim u, jer se zna, da za vrućine im a n ajviše sm etnja na probavilim a. Čak i djeca na m ajčin im prsim a nisu potpuno sigurna cd proljeva, što napadaju ljeti. M nogi stranci došavši na ljetovan je u Dalm aciju m oraju biti sporazum ni, da prebole p roljev i sm etnje u probavilu, što donosi vrućina. Lim fatičare, neuropate i artritičare ne sm ije se slati u hladne klim e s v ećom vlagom, jer o v e konstitucije (diateze) n aginju na prehlade, pa p rek o n jih i na

22 74 bolesti, za k o je prehlada stvara disp oziciju (angina, hunjavica, upala pluća, TBC, latentne upale, neuritisi i drugo). N jih treba n ajp rije istrenirati, da»otvrdnu«. A to znači, da kapilare u sluznici disala i u koži nauče da norm alno reagiraju na hladne podražaje. D ok se ne bude točno znalo, preko k ojih d ijelova tijela d jelu je klim a na čovjek a, kake jaki m oraju biti faktori, da izazivaju korisne reakcije na zdravom, bolesnom ili oporavka potrebnom organizm u, m orat će se klim a suditi samo em pirijom. Po reakciji, što je klim a m ože izazvati, d ijelim o klim e na 3 vrste: blage, oštre (uzbudljive) i ljek ovite. H ladnoća klim e često jo j širi dobar glas. Po vrućini, vlazi i vjetru, o k ojim a faktorim a ovisi, da li će se neka klim a osjetiti top lom ili hladnom, m ogle bi se klim e pod ijeliti u: vruće, tople, ugodne, hladovite, hladne i studene. H ladnoća povećava tjelesnu cb n ovu (m etabolizam ), pa za bolesnike, kojim a to treba, treba odabrati takovu klim u. N eko m jesto m ože u raznim godinam a imati razne klim e s obzirom na hladnoću. Zato nisu in d ik a cije za lječilišta i! turistička m jesta cijele godine ista, ako se m isli toplinu, k e ju klim a tijelu oduzim a. Slanje ljudi u morska kupališta m oralo bi biti m otivirano opravdanije nego se to danas često čini i s obzirom na m jesta i s obzirom na god išn je dobe. Ne bi se dogodilo da po k oji B asedow ac ili n efrosk lerotičar plati glavom lje tov a n je na moru za vrijem e vrućine, m jesto da je poslan u hladnu klimu. S m edicinskog gledišta W. Borchardt d ijeli um jerenu kontinentalnu klim u u podvrste, je r m ogu imati različito djelovanje na um orna i bolesna, ali i zdrava čovjek a. Ona, daleko od m ora i velik ih gradova, prava kopnena i la d a n j ska, im a atm osferu s m anje vlage i prašine nego u gradu, a više nego* onia naid m orem. Z ato je obiln ija ultravioletnim zrakama, n ego ona klim a nad v elik im gradom. Ugodna je, ako im a 7*0% relativne vlage i oko 24 C. L jeti je blaga, pa p o v o ljn o d jelu je na nervozne, slabe i bolesne na krvotočilim a i cd katara na plućim a. Zim i je oštra, pa uzbuđuje. P roljeće i jesen sv o jim prelazim a od zim e na ljeto, i ljeta u zim u te vru ća ljeta u pod ručju ove klim e d jelu ju loše na organizm e, je r davajući prilike za prehlade p ov eća vaju d isp oziciju za bolesti disala, a ljetnom žegom ako se k oje godine navrati za bolesti probavila. K ao drugu sp om in je onu n a d velikim gradovima. O vdje toplina isijava iz ugrijanih kuća, pločnika, zidanih puteva i p ov išu je toplinu atm osfere. Im a m an je v jetrova, jer zdanja zadržavaju gibanje atm osfere, više magle, oblaka, prašine i klica u atm osferi. Sunčano svijetlo ne sije na sva m jesta, jer zgrade zasjen ju ju. O blaci, sjene i prašina odu zim aju pod ručju nekih velegrad ova i 60% od sunčane en ergije. U žije se sam o 40%, što k od stanovnika dovodi do loših posljed ica (rahitis, fizičk e i psihičke um om esti, anem ije, n ervoze itd.). Štetno djelova n je takovog nedostatnog obasijavanja velegradskih stanovnika sunčanim svijetlom pom aže još kratki boravak ina svježem, slob odnom uzduhu, je r stanovnici većin u dana p roborav e pod k rovom radeći, spavajući i v ozeći se u natkritim vozilim a s posla i na posao. Tako na n jih ne d jelu ju dostatno niti sunčane zrake, niti vjetar, a niti drugi faktori: hladnoća, vlaga itd. Zim i je u prostorijam a klim a suha i vru ća cd centralnih i drugih loženja, i slabo ventilirana. L jeti je često u zgradam a vruće. Treća je podvrsta šumska klima, k oja se više razlikuje od prve sv ojim psihičkim d jelovanjem nego fizičk im na lju d e, je r po atm osferskim prilikam a nem a d jelotv orn e razlike. I on a ima malo prašine u uzduhu i m anje klica. Šuma štiti od vjetra. Šumska klim a poprim a klim u prem a sv o je m ležaju cd faktora, k o ji su jo j blizu, a važni su za klim u. A k o je blizu m ora, klim a jo j je primorska, ako daleko, klim a jo j je kontinentalna,ako na planini, onda jo j je planinska. M ore djeluje na prim orje prem a svojem geografskom položaju. S jevern o m ore daje sv o je m p od ru čju drugo d jelovanje nego ona m ora, što spadaju pod m editeransku klim u. M orska se klim a od lik u je v ećom stalnešću u toplini, nego ona nad kopn om i d iljem dana i d iljem godine, v ećom sunčanom en ergijom u p roljeće i jesen. N aslućuje se, da m orska m aritim ska klim a d jelu je i sv ojim kem ijsk im sastavom, kad se želi potpunije rastum ačiti n jezin o d jelovanje, prem da se ne m ože ukazati prstom na nijedan kem ijski sastav, k o ji bi to im ao biti. V jetrovi pušu s m ora i s kopna da unesu ravnotežu u atmosferu, porem ećenu n ejedn akošću topline. H ladni v je tro v i k rijepe i uzbuđuju, a topli um araju. V eća vlaga u uzduhu d je lu je blago i psih ičn o i fiziološk i, ako ne vlada vrućina. D jelov an je morske klime nastaje posred ovanjem kože. N ju draže i uzbuđuju: sunčana energija, vjetar, kupanje, valovi i drugo. Od kože idu podražaji i na ostale d ijelove organizma. Teškim bolesnicim a m aritim ska klim a ne prija, slabi i b oležljiv i ja če na n ju reagiraju nego norm alni. Neka se d jeca i ljudi ne m ogu na nju priučiti, pa je ne podnose kao niti kupanje. D obiju cianozu usana, um orni i klonuli ne m ogu jesti i m ršave. Sve su to znakovi, da centri za regu laciju osobito topline što ih tije lo ima za adaptaciju u n ovom okolišu ne m ogu varirati. Nisu elastični. K od norm alnih se poveća tjelesna obnova za 70 80%. L judi u ov oj klim i gube salo i vod u iz organizm a, a nam eću m eso m išičje. K osti im cđ eblja ju i rastu. M ore u p rolje će im a najpriklad niju klim u, je r budi životne procese na rad, pa tako m ože d jelovati i ljek ovito. A tm osfera m ora p o v o ljn o d jelu je na slabokrvne, reum atične, bolesne na srcu, m etabolizm u i»kirurške«tuberkuloze, ako se za bolesnike upotrebi prikladna sezona i m jesto. Ima m jesta, koja su zaštićena o d vjetra, a im a ih, k o je nahađa jugo, pohara bura, pa tim sv ojim m ijenam a d jelu ju na organizm e blago, u zbudljivo ili ljek ovito. Planinska je klim a jednaka na svim planinam a, ležale one u k ojem god klim atskom pojasu. N jihova klim a ovisi u prvom redu o n jih ovoj nadm orskoj visini, a zatim o tom, da li leže prisojno ili osojn o, na putevim a ciklona i anticiklona, blizu m ora itd. K ra jevi E vrope, k o ji leže više od 1000 m nad m orem, b ro je se, da im aju planinsku klim u. U planinskoj su atm osferi svi d ijelov i sunčana spektra jače zastupani nego u dolini. Budući da sunce ja če grije, to je i zim i boravak na slobodi ugodan. Ta m ogućnost dozvoljava ovu klim u i zimi iskoristiti za lije čen je na slobodi, prem da je tem peratura niska. R azlike topline u sjen i i na suncu su velike. S n ijeg ođrazuje sunčane zrake. Tako ih više pogađa čovjek a. Zrak je čist, bez prašine i patogenih klica. V jetrovi pire s brda i na brdo. Toplina i tlak se m ijen ja ju diljem dana prem a visini nad m orem. Na planini čo v je k diše dublje. Na v ećim visinam a ubrzano. V jerojatn e da duboko disanje ne izaziva sam o m anji tlak kisika, nego i o-stale prilike (vjetar, sunčano sijanje) u atm osferi, jer se duboko disanje ja v lja već u n ižim visinam a, u kojim a kisik n ije jo š pao na niže postotke. D uboko disanje snizuje krvni tlak. K rv protje če ja če kroz disala, m išići se prsa jačaju, a prsni koš širi, kako- se vidi kod gorana. Bilo ubrza. K rvni se tlak na planinama n ajprije podigne, ali kasnije spusti. Eritrociti se i hem o globin umnože. Tjelesna obnova (m etabolizam ) naraste od sunčane en ergije, vjetra, hladneće i m anjeg iznosa kisika u uzduhu. A ko se d u lje bora vi na planini, tijelo se privikne na ove iznose faktora klim e, i m etabolizam se vrati na norm alne iznose. Na planinama se u tijelu kupe spojevi dušika, m eđu njim a i protein. N evid ljiv im disan jem gubi tije lo tekućine, je r je uzduh suh i tlak nizak. Uz z n ojen je gubi tijelo s tekućinam a dosta klora i drugih soli, što dovodi do sm anjenja sek recije želuca i gubitka apetita.. Suh uzduh u vlači u s e 'v o đ u sa površine kože. Ona se zato suši, puca. T ako i sluznice disala. Zato se m ogu dogoditi katari i druge bolesti o d prehlade. Na planinam a opada čovjek u pažnja, sabranost i umnost. Planinska klim a uzbuđuje disanje, optek krvi, m etabolizam, p ra v ljen je krvi, obnovu proteina, rea k cije krvn ih žila, draži kožu i čutila kao oko, uho. M išiće jača. N jezino djelovanje ovisi 0 k on stitu ciji lju d i i jačini elem enata, što klim u čine. Ona je ljek ovita za tuberkulozu pluća, ali i»kiruršku«tuberkulozu. Pom aže i slabokrvnim, nervoznim, bronhitičnim i astmatičnim. K lim a im a sv oje sezone, god išn je doba, u kojim a njezin o d jelo v a n je n ije jednako. D ru k čije d jelu ju ljeta, a* d ru k čije zime. P roljeća i jeseni im aju sv o je d jelovanje na organizm e, k oje m ože biti različito od onog u zimi i ljeti.ne sam o po visini nego 1 vrsti. Svaka godišnja dob neke klim e d jelu je d ru k čije na organizam tek onda ako su m ijen e elem enata tolike, da im aju dostatnu energiju da izazovu nove ili jače reakcije. M ale prom jene u jačini elem enata klim e ne m ogu pokrenuti tokove života u cije lo m organizm u ili u jed n om ili više d ijelova, brže ili jače, je r su ispod pod nožja iznosa, što ga neki podražaj m ora imati, da izazove reakciju. K ako je sa sezonam a klim e, tako je sa čitavim klim ama. Da nova klim a djeluje, m ora im ati elemente k oji će svojom jačinom i izazvanim reakcijam a dotadašnje životne tok ove izm ijeniti. P rom jen e jačine elem enata u n ovoj klim i i u novoj sezoni m oraju biti djelotvorne. Da su god išn je dob e d jelotv orn e po sv o jim klim atskim elem entim a vid i se po toku pom ora i pobola prom atrajući ih diljem cijele godine. Oni se nisu jednako pod ijelili na sve m jesece i na sve god išn je dobe. (Svršit će se).

23 75 T E R A P IJA Iz sveuč. pedijatričke klinike u Zagrebu (P redstojnik: prof. dr. E. Mayerhofer). Naša opažanja kod liječenja dječjeg dijabetesa Zink-Protamin inzulinom. Dr. Niko Sim o v i ć, vol. asistent. Prošla su 'vremena, kada se je na d je čji dijabetes gledalo kao na n ek o strašilo. U tim vrem enim a p rije inzulina, postaviti dijagnozu dijabetesa k od djeteta, značilo je isto što i sm rtna osuda. N aravno u takvim slučajevim a kolegam a n ije preostajalo drugo nego uputiti bolesnika što p r ije u bolnicu ili kliniku i tako se riješiti neugodnosti. T erapija je bila potpuno nem oćna, prem da su se djeca liječila na isti način kao i stariji dijabetičari, k o ji i u pređinzulinsko doba n ijesu bili tako m aćuhinski osuđivani kao naši mali pacijenti. K od starijih dijabetičara bilo je m oguće savladavati n eke form e dijabetesa i bez inzulina. D je čji pak dijabetičar m ože uspijevati duševno i tjelesno jed ino dobivanjem inzulina. D ijagnoza d je čje g dijabetesa dakle u m nogočem je dragocjen ija negoli k od starijih. D je čji dijabetes u m n ogočem se razlikuje od dijabetesa odraslih, kako klinički tako još više terapeutsk.i, pa i liječen je d ječjeg dijabetesa pada strogo u kom petenciju d ječjih liječnika. R oditelji dođu često puta sa anam nezom, k o ja nas u pućuje na dijabetes, ili pak donesu djecu već u kom atoznam e stanju. Sim ptom atologija dječjeg dijabetesa je različita. N ajčešći sim ptom i, k o je ob ičn o daju rod itelji, slijed eći su: jaka žeđ, jako m ršavljen je, poliurija ili jaki glad, slabi apetit, često m okrenje, m okraća svijetla kao voda,' često m okrenje po noći, zaudaranje iz usta, česte glavobolje, b ezvoljn ost za igru, suha koža itd. N ije m i zadaća đa govorim o klin ici d je čje g dijabetesa, već hoću da ocrtam naša opažanja i utiske o liječen ju d ječjeg dijabetesa Zink-P rotam in -in zu linom kod naših 5 slučajeva, kao i na neke utiske drugih autora o liječen ju depot-inzulinom. T e rapija depot-inzulinom obećava m nogo toga u liječenju dijabetesa kod djece. N ekoja djeca često put reagiraju v rlo jako i na m alene doze običn og inzulina, te se je kod upotrebe običn og inzulina m orala trpjeti osrednja hiperglikem ija i glikozurija, kako bism o barem donekle m ogli Izbjeći hipoglikem ičke napadaje. D je čji dijabetes je običn o progredijentan, pa je često trebalo m ijenjati i dozu inzulina. N aglo d jelovanje i brzo iščezavanje d jelovanja običn og inzulina im alo je za posljedicu osjetljiv o jutarnje p ov eća n je šećera u krvi. Jaka oscilacija k rvn og šećera i davan je običn og inzulina zbog brze resorpcije, p rou zročilo bi nefiziološki podražaj na insuficij entni pankreas. U pravo kod d jece depot-inzulin sa svojim protrahiranim djelovanjem znači osobiti napredak. D oduše, u p ojedin im slučajevim a n ije uspjelo izjednačiti k rivu lju k rvn og šećera, ali za ove iznim ke n ije se do sada m oglo pronaći n ijedn o zadovoljavaju će rješen je. D jeca, liječena sa običn im inzulinom, reagiraju abnorm nim skokovim a šećera u krvi, te glik ozurijom i k od m anjeg viška ugljikohidrata. Postepenim rastom djeteta potrebna je i povećana ishrana, a in fektivne bolesti u d je č jo j dobi prouzrok uju pogoršanja u iskorišćavanju ugljikohidrata. K od djece, liječen e depot inzulinom u slijed protrahiranog djelovanja uspostavljen je niži i izjed - načeniji nivo šećera u krvi, te niti dodatak veće k oličin e u gljikohidrata niti infekt ne prouzrokuju p ov eća n je nivoa krvnog šećera u istoj m jeri kao kod običn og inzulina. D ijabetička d jece liječena depot-inzulinom, tolerantnija su i m ogu se dulje vrem ena uzdržati u ravnoteži. M oguće je i to, da izjednačenija izm jena tvari dovodi do čuvanja inzularnog aparata i tako blagotvorno d jelu je na progredijentnost d je čje g dijabetesa. Diabetes m ellitus bio je poznat v e ć i starim narodim a, ali tek u 19. stoljeću počinju p rvi pokusi sistem atskog dijetalnog liječen ja ove bolesti. O tkrićem inzulina dijelim o ga u eru preinzulinovu od god , i inzulinovu od 1922 godine. Zaslugom Hagedorn a, Himswortha i Jense n-a uvačtenjem cinkovog-inzulinskog-protam inata, vjeroja tn o bism o m ogli g ovoriti i o trećoj eri i to o cin k-p rotam in-in zulinovoj, ili dep ot-inzulinovoj. Svi dosadašnji pokusi za usporeno d je lo vanje inzulina, k oje bi ujednačilo djelovanje horm ona i sm a n jilo broj in jek cija, stari su gotovo kao i inzulin. Sve dosadašnje m etode rasplinule su se na tom e da: ili resorpcija inzulina nije nastupila d ov oljn o konstantno, ili je sam dodatak bio loš za la jicira n je, ili se pak spoj sa raznim kom ponentam a n ije m ogao d u lje vrijem e uzdržati. Zad njih godina, dakle, u činjen je ogrom an napredak u terapiji dijabetesa. U vođenje protamina odn osno zink-pronam in-inzulina u kratko vrijem e istisnuto je gotovo potpuno upotrebu običn og inzulina. O bični inzulin, k o ji je djelovao sam o nekoliko sati, m orao je dakle prepustiti svoje m jesto depot-inzulinu, k oji djelu je 24 sata i dulje. A p lik a cija H agedorn-jensena sastoji se u vezivanju inzulina na jed nu kom ponentu»m onoprotam in«, k o ja je kod reakcije tjelesnih sokova veom a slabo topiva i koja se teško resorbira. Protrahirano djelovanje nastupa zato, je r je takov inzulin u svojoj k on centraciji u v o d i n etopiv, ali ga postepeno rastapa i resorbira tkivna tekućina iz potkožnog staničnog tkiva. O bični je inzulin lako topiv u vod i i tkivnim sokovim a, te se uslijed toga brzo resorbira, d jelu je naglo i p riličn o kratko vrijem e. Himsworth je također p ored protam in-inzulina isprobao još i zink-protam in-inzulin, k oji se još teže resorbira, te je došao do slijedećih rezultata: 1. oba se inzulina k od subkutanih ili intram uskulam ih davanja m n ogo polagan ije resorbiraju negoli o b ičn i inzulin, dok k od intravenoznih davanja nema razlike. 2. P rotam in- i zink-protam in-inzulin n am ijen jen je takovim bolesnicim a, k o ji bolu ju od noćnih glikozurija, ili k od k ojih je n ivo k rvn og šećera osobito osjetljiv na obični inzulin. 3. sm anjuje se broj injekcija. O vim prednostim a odgovaraju neki nedostatci i to: 1. opasnost n eželjenih hipoglikem ija n ije m oguće sasvim sigurno isključiti. 2. polagano d jelovanje đepot-inzulina n ije dobro za sve slučajeve, gd je treba brzo d je lovanje, kao k od com a dlabet. 3. lije če n je depot-inzulinom treba dakle u nekim slučajevim a kom binirati sa običnim inzulinom. Frey (klinika Hamburger) je u potrijebio također protem in-inzulin kod 4 dijabetičke djece i našao u svim slučajevim a dobro djelovanje. P rofil k rvn og šećera izjeđn a čen iji je negoli k od običn og inzulina. U sprkos u potrebe većih doza n ije opazio nikakove hipoglikem ičke pojave. A lergičk e rea k cije nisu nastupile. Wagner ne p reporu čuje da se svježi diabetes odm ah započne liječiti sa zink-protam in-inzulinom, već običnim inzulinom, a p oslije kratkog vrem ena običn i nadom jestiti sa zinkprotam in-inzulinom. Prvu in jekciju treba dati uvečer kao nastavak običn og inzulina i to u onoj količini, k oliko bi im ao dobiti običn og inzulina. Sa tim e se v e ć slijed ećeg jutra dob ije p ov oljn iji n ivo šećera u krvi. T ek u slijed ećim danima dade se potpuna doza zink-protcm in-inzulina. W agner je došao do slijedećeg zaključka: 1. u inicijalnim slučajevim a dječjeg dijabetesa princip ijeln o započeti lije če n je sa običnim inzulinom radi bržeg djelovanja; 2. u prekom atoznim i kom atoznim stanjim a ssm o obični inzulin; 3. k od interkurentnih o b oljen ja u d je čjo j dobi, k oja su vrlo česta i dovode do sm etnja u toleranciji, radije preći na običn i inzulin, a poslije opet na zink-protam in-inzulin. Ponekad se opaža izvjesna labilnost kod nekih slučajeva lije čenih zink-protam in-inzulinom te nastaje nem otivirano lu čenje šećera kao i neželjene hipoglikem ije. Da li se ovdje radi o nejednakoj resorp ciji iz depoa ili o nestalnosti u potrebljenog p reparata sa nejednakom topivošću zink-protam in-inzulina, ne m ože se sa sigurnošću odrediti; 4. sm anjenje b roja in jek cija od 3 na dvije i jednu sa čistim zink-protam in-inzulinom ili sim ultanom špricom. (K om binirane doze obličnog + Z. P. Inzulina in jicirati sa jednom rekord štrcaljkcm ). Fellinger je postigao n aročito p ov oljn e rezultate sim ultanom in jek cijom k od teških totalnih dijabetičara, k o d k ojih su pravili poteškoće noćni intervali, sa velikim vrijednostim a ju tarn jeg šećera u krvi. Low rence i Archer preporu čuju također sim ultanu in jek ciju, osobito k od ju tarn jeg davanja p rije doručka, radi brzog sm anjenja visok og n ivoa šećera u k rv i i sa tim e b o lje g iskorišćenja ugljikohidrata. Falta nasuprot ovim pov oljn im nalazim a javlja, da se nijesu ispunile nade, k o je su se polagale u protam in-inzulin. Roth i n jegov i sarađnici kao i Sprague i n jegovi sarađnici ocije n ili su d jelovanje protam in-inzulina p ovoljn o, prem da preporu čuju opreznost. Schwer je pokušao sa preparatom»insugerm an«, k oji se osniva na drugom principu i to na vezivanju inzulina sa ekstraktom stražnjeg d ijela hipofize. Schwer izv ješću je također o sm anjenju broja in jek cija k od ovog preparata kao i o tom e, da dnevni p rofil krvnog šećera postaje izjeđn ačeniji. On takođ er kom binira sa običnim inzulinom. Osobitu pažnju zaslužuju pretrage Um b e r a i Störringa sa raznovrsnim inzulinom»d uranten«ili»trajni inzulin«k od 72 slučaja dijabetesa. K od đuranta ili trajnog inzulina, radi se o koloid nim sistem ima raznovrsnih sastojina, napravljenih od Kleina i Grossa u biološkom laboratoriju I. G. Farbenindiustrie, k oji se m ogu u p otrijebiti kao nosioci medikam enta. Pom oću ovih koloid nih sistem a davani se lijek ovi nakon in jek cije polagano resorbiraju, a pod izvjesnim okolnostim a n jih ovo se djelovanje m ože protrahirati na nekolik o dana. R esorpcija se m ože usporiti ili ubrzati, dodavanjem raznih regulatora masi duranta. Na durant-inzulinu Um b e r i Störring iskušali su m noge sastojine i pronašli da se upotrebom jed n e specijalne šprice»carpüle«dade dobro dozi-

24 76 rati i in jicirati bez lokalnih i općih sm etnja, te da popratne a lergičke poja ve također i k od đu ljeg trajanja izostanu. Prem a težini dijabetesa i vrsti u p otrebljen og duranta opažalo se je izdašno d jelovanje inzulina od 12 sati do 3 4 dana. M oglo se je d jelom ičn o in jicirati 300 dapače i 900 jed inica intram uskularno k a o depot, a da n ije došlo do h ipoglikem ičkog kom pleksa. K od sredn je teškog i teškog dijabetesa pokazao se je n a jb o ljim Durant C. P. L., čije je d jelovanje b ilo ne sam o racionalno n ego se je n jim e d jelom ično uštedio i inzulin. P rednost ovog đ ep ot-liječen ja je slična k a o i k od ostalih vrsta depot-inzulina t. j. sm an jen je b roja in jek cija, izjedn ačen je dnevnih oscilacija i olakšanje dnevne ishrane. Također se i o v d je katkada kom binira sa običn im inzulinom. H ipoglik em ija o z b iljn ije naravi, kod lije če n ja sa D urantom C. P. L. n ije bilo. L aganije su se m ogle spriječiti povećanjem tolerancije i m anjom dozažom. P ošto se sa D urantom još neprestano vrše pokusi, te m i sa n jim e nem am o n ikakovih iskustava a niti je k od nas u opće u prom etu, to sam ga za sada htio sam o napom enuti, te prelazim o preko njega na naše slu čajeve i iskustva k od lije če n ja dijabetesa sa zin k- protam in-inzulinom. K ako v eć znamo, ob ičn i inzulin d jelu je 4-6 sati, jednaka doza protam in-inzulina otprilike 12 sati a zink-protam in inzulina sata i dulje. Ovisi to također o veličini doze i in dividualnoj osjetljiv osti pacijenta. P očetak d jelovanja d ep ot-inzulina je obično 2 4 sata p oslije in jek cije. U slučaju da odm ah p oslije in jek cije opazim o d jelovanje, m oram o pom isliti i na ostatak depot-inzulina, k ojeg a sm o dan p rije in jicirali. Iz toga proizlazi, da se dani inzulin m ože sastati sa ostatkom inzulina od prošlog dana (»kum ulacija«) i tako zajedno razviju ja če djelovanje. Boiler i P ilgerstorfer pratili su ovo d jelovanje i p o noći i p o danu kroz d u lje vrem ena i p ravili p rofil k rvn og šećera. Iz ovog profila šećera u krvi m ogli su zaključiti slije deće: predoziranja sa dep ot-in zu lin om k od nekih slu čajeva ne izrazuju se. k od bolesnika na tašte, sa m an jim p rofilom šećera u krvi, n ego baš obratno. V elik i nalaz šećera u k rvi na tašte v rlo je sum njiv na h ipoglikem ičko stanje u prošloj noći, jer se uslijed djelovanja proturegulatora depot-šećera u tijelu m obilizira, te tako u kratko vrijem e krvni profil postaje veći. Slije đ e n je k riv u lje k rvn og šećera za v rijem e n oći pokazuje nam, kako krvn i šećer p oslije pola noći, u slijed du lje pauze bez hrane, 6v e to više pada, dok najedam put n e dođe do jakog izljev a k rv n og šećera i tako slije d e će ju tro do većih k oličin a šećera u k rvi na tašte, negoli dan prije. Izgleda, da k od pacijenata osjetljivih na inzulin i najm an je pred oziran je depot-inzulina d ov od i u slijed h ipoglikem ičkog stanja d o d jelovanja protu regulatora i m obiliziranja depoa šećera u tijelu. H ipoglikem ički kom pleks, k od davanja cin k -p rotam in-in zulina, nastaje rijetko, a i onda ako nastane, blaži je n ego kod običn og inzulina. On je u tolik o opasniji, što ne daje običn u sliku napada kao k od običn og inzulina, te ga n evješto oko m ože previdjeti. On djelu je krišom, polagano ali konstantno, naravno, a k o se ne pređusretne. D ijete m ože biti bez u običajen og zn ojen ja itd. Sim ptom i hipoglik. kom pleksa su slijed eći: dijete je pospano, m lohavo, im a g la v ob olje, gd jekad je bijesn o, osjeća se n evoljk o, dvostruko vid i, sten je u snu, sanja, nem iran san i t. d. Na ove znakove k od d jece treba osobito pripaziti, kako se ne bi previdio početak hipoglikem ičkog napadaja. K od prejakog doziranja ili kad je iz bilo k ojih razloga protu regulacija iscrpljena, m ože u nekim ali vrlo rijetkim slučajevim a nastupiti 1 exitus (slučaj Boiler- Pilgerstorfer). Jurišič je k od nas sv ojim ispitivanjim a na kunićim a d o kazao, da je h ip erglik em ičk o d jelovanje i nakon 24 sata iza in jek cije zin k-protam in -in zu lina jo š u v ije k bilo jasno izraženo. U jedno je dokazao, da je uz protrahirano d je lo v a n je također i tolerancija k od zink protam in inzulina m nogo veća nego li kod običn og inzulina. P rv i rezultati p otječu sa H agedornove klinike, a m n ogobrojni daljnji pokusi pravljen i su kod J o sli na, Himswortha, Rabinovića, Falte, Frey-a, na M a- yo-k lin ioi itd. Nas in teresiraju prednosti ovoga preparata specijaln o kod djece, je r im dajem o slobodnu ishranu po Stolte-u, tako da gotovo uopće ne činim o razliku, da li je dijete dijabetičar ili nije. Naših 5 slučajeva obuhvaćaju 4 dječaka i 1 djevojčicu. 1. slu čaj: d je v o jčica od 10 godina, u ob itelji dijabetes u opće nepoznat. Sadašnja bolest datira od pred m jesec dana. D ijete se vozilo parobrodom po vrlo- uzburkanom m oru, m nogo se strašilo od velikih valova i više je puta ja k o povraćalo. P ar dana nakon toga m ajka je opazila, da d ijete dosta jede, a ipak slaoi. O sim toga više p ije i češće m okri. P red 20 dana im ala laganiji h iperglikem ički napadaj sa povraćanjem, g la v ob oljom i osla b ljen jem vida, tako da n ije ni slova raspoznavala. K od dolaska na kliniku aceton + + +, acetoctena kiselina +, šećer u k rv i samo 230 m g %, jer dijete n ije h tjelo uzimati nikakovu hranu. D obija 2 X 10 jedinica običnog inzulina. Sutradan kod iste dozaže povećava se šećer u k rv i na 400 m g %, a dan p o slije toga na 500 m g %. P ovećanjem inzulina na 50 jedinica dnevno, razdijeljeno u tri in jek cije, dolazi d o laganog h ipoglikem ičkog napadaja, k o ji se brzo kupira. Sa ovom dozažom šećer u k rv i jako oscilira ( m g % ). P ovećava se doza inzulina na 3X18 jedinica, ali šećer u k rvi jo š u v ijek neredovit izm eđu m g %. Još jedam put lagani hipoglikem ički napadaj, k oji je b rzo kupiran. Z ap očin jem o Z ink-protam in -in zu linom kom biniranim sa običnim inzulinom i to: ujutro u 7 sati 1 put 18 jedinica običn og inzulina i u U sati jedan put 18 jed inica zink-protam in-inzulina. Šećer u krvi povećava se na 290 m g %. Dozu zink-protam in -inzulina u 11 sati povećavam o na 20 jed inica i drugi dan lagani hipoglikem ički napadaj, k oji je također vrlo lako kupiran. P o stepeno sm o dozažu sm anjili na po jedan put 10 jed inica u jutro a 10 jed inica zin k-protam in -in zu lina u 11 sati. K od ove dozaže, u zadnjih 9 dana, šećer u k rvi stoji konstantno izm eđu 13b 140 m g %. Šećer u urinu u m alenim količinam a od 0.5 3% i samo jed an put 4 procenta. D ijete veselo, raspoloženo, d o b ilo 1 'A kg. na težini kroz m jesec dana. 2. slu čaj: D ječa k od 8 godina. Otac reum atičar i rado pije. M ajka bolesna na srcu, šećer u krvi i m okraći kod roditelja negativan. P etero d jece, d v oje zdravo, a jed no živčano bolesno, jed n o nedonošče um rlo u sedm om m jesecu, peto dijete pacijent. Sa 3 godine p rebolilo m orbile, im a često angine. P red 1 godinu bolova lo skoro pola godine od čireva u vanjskom e ušnom hodniku. P red 2 sedm ice dobio pon ovn o čirev e u uhu i krastice ispod nosa. O d toga vrem ena m nogo m okri i danju i noću, m n ogo pije, apetit slab, m nogo je sm ršavio. K od dolaska na kliniku šećer u krvi 210 m g %, u urinu 8 %. P irqu et-m an tou x negativni, aceton + +, dobiva 3 puta 8 jed in ica običn og inzulina. N akon 4 dana p en je se šećer u k rvi na 370 m g %, u m okraći p o la n m e - trijsk i 9 %, a zatim na 540 m g % u k rvi i 8.2% u urinu. D obiva postepeno 3 puta 20 do 3 puta 30 jed inica običn og inzulina. Jaka oscilacija šećera u k rv i m g %, u urinu 1 'A do 9%. Z ap očin jem o terap iju sa 2 in je k cije i to 1X12 jed inica običn og inzulina u ju tro i 1X10 jedinica zink-protam in-inzulina u 11 sati. Šećer u krvi počin je se naglo regulirati i stoji zadn jih 11 dana izm eđu 130 i 200 m g %, dok se u urinu na.azi tek u neznatnim količinam a. D ijete je ostalo 36 dana na klinici, uz slobodn u ishranu, dobilo je u težini g. K od liječen ja sa običnim inzulinom dobilo je u zadnje vrijem e 2 puta h ipoglikem ički napadaj. Od početka liječen ja sa zink-protam in -inzulinom nem a h ipoglikem ičkih napadaja, osjeća se odlično, veselo i zadovoljn o da m ože sve jesti i da ne dobiva nego 2 in jekcije. 3. slučaj: D ječa k od 14 godina, otac 100% ratni invalid, m ajka jako nervozna, p orođaja 9. T roje d jece um rlo, ne zna se od čega, 5 zd ravo i šesti bolesnik. D o 6. godine života zdrav. Tada ob olio od m alarije i lije čio se kininom kroz 5 godina. Tri godine ne uzim a više kinin i ne dobiva napadaje m alarije. S a- dašnja bolest datira n avodno od pred 6 m jeseci. P očeo je osjećati veliku žeđu, puno je m okrio, apetit neredovit, česte glavob olje, izgubio m n ogo u težini. Sada se svakim danom osjeća sve slabiji, gla v ob olje su jače, puno p ije vode i puno m okri. K od dolaska na kliniku 400 m g % šećera u krvi, 8.2% u u 'in u ; aceton + + +, acetoctena kiselina + +, izgled prekom atoznog stanja. D obiva se postepeno 3X 16 do 3 X 2 4 jed in ice običn og inzulina, ali šećer u k rvi stoji konstantno izm eđu m g %. Slobodna ishrana, m nogo jede. Z a p očin jem o k om bin iran o lije če n je sa zinkprotam in-inzulinom i to 1X24 jed in ice ob ičn og inzulina u ju tro i u 11 sati 1X30 jedinica zink-protam in-inzulina. N akon 5 dana ovakove terap ije oscila cija šećera u krvi m nogo je m anja i šećer u krvi postepeno se sm anjuje. Nastupa jedan vrlo poučan i interesantan interm ezzo. Ostajem o nekoliko dana bez zink-protam in-inzulina, radi neke sm etnje k od uvoza, pa m oram o pon ovn o preći na obični Inzulin D ajem o 3X 24 do 3X 26 jed in ica običn og inzulina, ali šećer u k rv i odm ah se pov ećava i varira kroz 11 dana izm eđu m g %. N akon toga dobivam o pon ovn e zin k- protam in-inzulin te započin jem o prvi dan 1X26 jed inica običn og inzulina u ju tro i 1X3U jed in ica zin k-protam in -in zu lina u 11 sati. Sutradan odm ah prelazim o na sam Z. P. Inzulin i to 1X40 je dinica u jutro. P oslije tri dana sm anjujem o dozu na 1X30 jed i nica zin k -pictam in -in zu lina u jutro. D jelovan je je izvrsno. Šećer u k rvi sm an ju je se, te kroz zadnjih 15 dana varira izm eđu m g %, c. sam o jecnm put 240 m g %. A ceton i acetoctena kiselina u vijek negativni, osim prva tri dana kod dolaska bolesnika na kliniku. Šećer u urinu 'A do 6 %. D ječak u prvih m jesec dana dobio 5 kg 700 gr. u težini, veseo, raspoložen i sretan da m ože sve jesti i da treba samo 1 in jek ciju dnevno. 4. slu čaj: D ječa k od 11 godina, rod itelji zdravi, 2 poroda, 1 zdravo, drugi bolesnik, šešira n je g o v e m a jk e umrla od tbc. P red 4 god in e im ao otekle vratne žlijezd e kroz n ek olik o dana. Nazad par m jeseci im ao kroz nekoliko dana neobično jake kolike u trbuhu. P red 8 dana p ovraćao i p oslije toga u v ije k jako žedan i gladan. Ponekad im a u jutro m učninu. N eraspoložen je i dobiva grčeve u obim poutoljenicam a. U p osljed n je vrijem e m nogo m okri, m nogo je om ršavio, uza sve to što m nogo jede. U školi dobro napreduje. D olazi na am bulantne p r e g le d.. D obiva 1 in jek ciju 15 jedinica zink-protam in -inzulina u jutro i jecn-u

25 77 in jek ciju 10 jedinica zink-protam in-inzulina u večer. Tačna kontrola n ije m oguća, je r dječak neredovito dolazi na preglede, šećer u k rvi kod povrem enih pregleda oscilira izm eđu 130 i 220 m g %. A ceton negativan. 5. slu čaj: D ječak od 7% godina, rođen 25. X , težina kod poroda 4 k g pregledan od prof. M ayerhofera i nađen kao potpuno zdravo dijete. O biteljska anam neza:: otac djeteta i baka sa m ajčin e strane boluju od uloga. Ima još dva brata potpuno zdrava. U julu godine gastroenteritis, te je zbog toga dijete preneseno sa m ora u šumski kraj. Tam o je po uputi liječnika hranjen bez m kjeka, dobivao kruh i koštanu moždinu. D obivao pola kilogram a kruha dnevno. U toku te ishrane i intestinalnih sm etnja m ajke prim ijetila jaki glad i žeđu. K oncem septem bra godine jaki glad i konzultirani liječn ik ustanovio dijabetes kod djeteta. 14 dana prije ustanovljen ja dijabetesa dijete je bilo bez svijesti, du bok o disanje, izgled kom e, koja n ije bila dijagnosticirana. U oktobru godine prof. M ayerhofer započeo lije čen je sa jedinica inzulina I X dnevno i pri tom e je u n ek e dane dijete d obivalo dosta jake hipoglikem ičke napadaje. Hrana izračunana, dovoljn o ugljikohidrata, neke dane samo povrće i voće. Šećer u krvi m g %, n ije pregledavano svaki dan. A ceton vrlo često pozitivan, acetoctena kiselina nešto rjeđe. S p ecifičn a težina urina , količina izlučenog urina ccm dnevno. P olarim etrijski od 2% (levuloza!) d o 7% đekstroze. K od dolaska dijete enorm no kahektično, težina S 'A kg., jako blijed, slab, navodno već 2 m jeseca bolestan uslijed intestilnalnih sm etnja. K roz 2 m jeseca liječen ja dobio na težini 1 'A kg. U junu 1937, godine dijete ponovno pregledano od Mayerhofera i pokušana Fanconijeva dijeta, k oju n ije dobro podnosio. Izračunana hrana G 7 den. siqua. Inzulin 2 X dnevno ukupno jedinica. M ajka javlja o češćim napadajim a hipoglikem ije, p oslije in jek cije inzulina. P onekad jak i zadah na aceton. D ijete p rebolilo ospice i više puta gripu. U tim danima ja k i zadah acetona, ponekad gla vob olja i povraćanje, raspoložen je loše. 12. II godine dijete dolazi pon ovn o M ayerhof eru radi prelaza na lije če n je zink-protam in-inzulinom. K roz ove d v ije godine od dijete n ije dobilo ništa u težini. Status praesens: slabo ćshranjen, blijed, m iran, o či p riličn o upale u očnu šupljinu sa kolobarim a ispod očiju. S ocrotom o. Na vanjskim stranama bedara pipa se oteklina m ekane kon zisten cije masni d ep o u slijed in jek cija inzulina (L ip od y- strofia). N oge i ruke tanke, m uskulatura v rlo slabo razvijena, koža suha, sm eružana, lice ozbiljno, nešto naborano i uvehnulo kao k od k ron ičnog bolesnika. Težina 17 % kg. Pulm o i cor b. o. Prvi dan pregleda- šećer u k rvi u ju tro 165 m g %, u p o dne 235 m g %, u večer 375 m g %. Hrana nešto skraćena od slobodne ishrane. D ob ije u ju tro 4 jed inice, u v ečer 3 jed inice ob ičn og inzulina. Drugi dan: u ju tro u krvi 100 m g %, u podne 300 m g %, u v ečer 370 m g %. T erapija i hrana ista. Treći dan: šećer u k rvi u ju tro 265 m g %, u pod ne 300 m g %, u večer 300 m g %. T erap ija i hrana ista kao prva dva dana. A ceton u tragovim a ili negativan, acetoctena kiselina negativna, šećer u urinu polarim etrijski od 0 4.6%. Z ap očin jem o terapiju sa 6 8 jedinica zink-protam in-inzulina u jutro i 3 5 jedinica običnog inzulina u večer, dosljedno našem nalazu kroz prva tri dana. D ijeta slobodna. Š ećer u k rvi skače u ju tro na 230 do 270 m g %, u p od n e 345 m g %, a u v ečer m g %. Prelazim o na 2 in jek cije zink-protam in-inzulina i to: u ju tro jed inica i u v ečer 5 jedinica. Š ećer u k rvi ostaje u ju tro m g %, u pod ne m g % i u večer m g %. Aceton rijetko pozitivan, acetoctena kiselina negativna, šećer u urinu polarim etrijski %. P relazim o nakon nekoliko dana na jed nu in jek ciju jedinica zink-protam ininzulina u jutro. Šećer u krvi još varira u ju tro od m g% i jedan dan 450 m g %, u podne p oslije podne ili v ečer m g %. A ceton u neke dane pozitivan ili u tragovim a, šećer u urinu polarim etrijski 0 5% i jedan dan u jutro 7%. Sm anjuje m o na jednu in jek ciju jedinica zin k-protam in - inzulina u ju tro i dobivam o v eće k oličin e šećera u k rvi u jutro, m anje u večer, a n ajm anje u pedne, kada je n ajja če d jelovanje in jek cije, te dapače jedan put u podne 45 m g % šećera u krvi. D ogodilo nam se je i to, da ponekad kod jače in je k cije dobijem o više m g % šećera u krvi, a kod slabije in jek cije m anje m g % šećera u krvi, dok drugi put, opet obratno bez ikakvog pravila (slično nalazu Bollera i Pilgerstrofera). A ceton n eredovit 1 2 dana pozitivan ili u tragovim a, zatim n ek olik o dana negativan. Š ećer u m okraći varira od 0 4%. O stajem o kod dozaže jed inica zink-protam in-inzulina u jutro, k oja nam se je pokazala n ajpribližnijom i n ajb oljom za bolest djeteta. D ijete je uz veće dozaže dobijalo neredovito hipoglikem ičke napadaje u form i kao što sam v eć p rije napom enuo, ali ti napadaji vještom i iskusnom oku m ajke nijesu m ogli izbjeći, te bi na vrijem e i brzo bili kupirani. D ijete je kroz 1% m jeseca dobilo 2 kilogram a na težini. P odnosi izvrsno slobodnu dijetu. Izgled djeteta, veselje i raspoloženje sasvim drugačije nego kod dolaska u pozitivnom smislu. Jedna in jek cija čini također v e liko veselje djetetu. K od ovog djeteta nijesm o im ali eklatantan u spjeh kao kod ostalih slučajeva. K od jed n e in jek cije ostali smo radi toga, što je dijete sa dvije in jek cije dobijalo češće hipoglikem ične napadaje, k oji su, razum ljivo, najgori ako dođu po noći. Radi toga smo radije preuzeli odgovornost na nešto p ov i šeni šećer u k rvi za par ju tarn jih satova, negoli da dobivam o noćne hipoglikem ičke napadaje. Ovaj dijabetes je starijeg datuma, početak u najranijem djetinjstvu (1 'A godina života), pak prem a tom e kod nekih i teže naravi. K od djeteta opazili smo a i napom enuli, da u neke dane k od ja če dosaže zink-protam ininzulina šećer u krvi raste, a kod m anje dozaže pada. V jerojatno da se radi o teškoj form i dijabetesa kao i o jed noj horm onalnoj disfunkciji na široj bazi. D ijete je inače preosjetljiv o na obični inzulin, te bi već kod 3 7 jedinica običn og inzulina češće dobilo h ipoglikem ičke napadaje, dok in jek cije zinkprotam in-inzulina podnosi m nogo bolje. K od n ek olik o prvih injekcija bile su vrlo lagane reakcije na m jestu uboda sa laganim crvenilom. K ako se vidi, naša iskustva sa zin k-protam in - inzulinom za sada su još ograničena. M i sm o kod svih 5 slu čajeva davali djeci slobodnu ishranu po S t o l t e u. Cilj našeg liječen ja inzulinom ili zink-protam in-inzulinom ne sm ije biti da dijabetičara uzdržim o slobodna od šećera, uz hranu sirom ašnu u gljik oh idratima, nego da inzulinom ili zin k-protam in - inzulinom p otp o- m ognem o da dijabetičaru m ožem o davati odgovaraju će m nožine ugljikohidrata, vitam ina i ostalih potrebnih sastojina, k o je su specijalno djeci bezuvjetno potrebne, za što b olji duševni i tjelesni razvitak. D okazano je, da ne predisponira na dijabetes prevelik o davanje u gljikohidrata i vitam ina, nego preveliko uživanje masti. Résum ée: Naši utisci liječen ja diabetesa mellitusa zink-protam in -inzulinom su slijed eći: 1. Z ink-protam in-inzulin dobro u tječe na sve dijabetičke k om p likacije i to uglavnom stoga, jer je hiperglikem ija cijeli dan prigušena, dok je k od davanja običnog inzulina-nivo šećera u krvi sm anjen sam o za neko stanovito vrijem e. 2. U ovih naših 5 slučajeva nijesm o imali nijedanput n e ugodnih posljedica sa zink-protam in-inzulinom, osim laganije naravi k od 5. slučaja. 3. U gljikohiđrate m ožem o davati skoro prem a želji djeteta, je r protrahiranim djelovanjem zink-protam in-inzulina gotovo sm o izvan opasnosti da dijete dobije hiperglikem ičke napadaje ili komu. U početku, dok se dijete zasiti ugljikohidratim a, m o ram o oprezno davati doze zink-protam in-inzulina, a ujedno i običn og inzulina. Č ešće treba pregledavati šećer u k rvi i u m okraći, te doze inzulina postepeno sm anjivati. V eći potrošak u novcu za veću upotrebu inzulina k od ishrane bogate na ugljikohidratim a samo je prolazan, jer je sa povećanjem tolerancije često puta m oguće sm anjiti inzulin ispod n jegovog početnog nivoa. M ora se osobito naglasiti, da pored svega toga ishranom bogatom na ugljikohidratim a sprečavam o pogoršavanje dijabetesa, je r sa ishranom sirom ašnom ugljikohidratim a pogoršan je dijabetesa donosi sa sobom i potrebu m n ogo većih k oličina inzulina. 4. D avanjem čistog inzulina i n jegovom brzom resorpcijom, dolazi kroz kratko vrijem e do velikih razlika u nivou šećera u krvi, te stoga i do h ipoglikem ičkog kom pleksa. K od davanja zink-protam in-inzulina hipoglikem ički kom pleks nastaje vrlo rijetk o, a i onda ako nastane, blaži je negoli k od čistog inzulina. 5. U slučajevim a p reosjetljivim na inzulin m oram o posvetiti osobitu pažnju dozaži zink-protam in-inzulina kao i h ipoglikem ičkim sim ptom im a. Također i kod ovih slučajeva je tolerancija sa zink-protam in-inzulinom m n ogo veća negoli kod običn og inzulina. 6. B roj in jek cija sm anji se na 1 do najviše 2 puta dnevno, što i psihički m nogo p ov oljn ije djeluje na dijete. 7. M aterijalna strana ove bolesti, k oja u većin i slučajeva igra odlučnu ulogu, ublažena je, je r se davanjem zink-protam ininzulina sm anje izdatci za 30 40%. 8. Opazio sam, da u nekim slučajevim a prva dva dana d je lo v a n je zink-protam in-inzulina n ije osobito, je r se šećer u krvi te dane drži jo š dosta visoko i eventualno nešto poveća. Tek poslije toga, kada se organizam privikne na zink-protam ininzulin, djelovanje p očin je norm alno i oscilacija krvnog šećera odlično se izjednači. Radi toga m islim, da je za nekoliko dana dobro davati kom binirane in jek cije kao u našim slučaievim a, a poslije preći na sam zink-protam in-inzulin.

26 78 9. L okalne reakcije su rijetke, a i on da sam o lagano crvenilo na m jestu uboda. 10. Za lije če n je zink-protam in-inzulinom potrebna je isto tolik o klinička kontrola k a o i k od običn og inzulina, radi ustan ovljenja dozaže, a također i povrem ene daljnje kotrole. 11. U svih 5 slučajeva zink-protam in-inzulin ukazao nam je dosta veliku uslugu, a d jeci v e se lje i radost radi sm anjenja in jekcija i dobrog općeg stanja. 12. Znam o, da dijabetes ne m ožem o izliječiti, ali nastojim o dijabetičku djecu liječiti t. j. barem urediti n jih o v život tako, da bi m ogli živjeti kao i n jih ovi zdravi vršn jaci, da im se bolest ne bi pogoršavala i da bi ih sačuvali od nagle katastrofe. O staju otvorena m noga socija ln o m edicinska pitanja, što će biti dalje sa ovom djecom u kasnijem životu? D ali će biti na opću korist ili na opću štetu? D o pronalaska inzulina tih pitanja u opće m je bilo, niti je ijed n o dijete p reživ jelo 14 godinu života. Oni sada im aju život pred sobom sa svim sv o jim tegobam a i naporim a, a vjerojatno i obiteljskim odgovornostim a. Na sve će nam to budućnost odgovoriti. Brzi razvoj m edicine traži o d svakog lije č nika, da se na to privikne. Sada zam jen ju jem o obični inzulin sa dep ot-inzulinom, a kroz neko v rijem e nadam o se dobiti još nešto b o lje i tako u još ja čo j m jeri pom oći našim malim bolesnicim a. Literatura; Brdlik: D iabetes m ellitus ve vèku dëtském. Lo e - sch k e : M onatschr. f. K indhlk. 72 (1938.). S t o l t e : A rch iv f. K indhlk. 29. aug. (1938.). Boiler: W. K lin. W ochschr. 19. (1939.). Wagner: W. M ed. W ochschr. 13 (1938.). Banovinska bolnica u Čakovcu. Ravnatelj: Dr. A. Blašić. Naša iskustva s Plurazolom. Dr. M irko Brodnjak, asistent bolnice. Nakon trium falnog puta StreptazoJa u liječen ju streptokoknih ob oljen ja, p oja v io se je n ovi sulfam idski preparat za liječen je pneum onija p od im enom Plurazol (Pl). V id jev ši uspjehe Streptazola, p rim ljen je sa m nogo p ov jeren ja, k o je i zaslužuje prema postignutim efektim a k od lije če n ja ob iju form a pneumomije. K em ička m u je form u la 2 sulfanilil-am idop yridin, b ije li je prašak m alo gork og okusa. Pl. dolazi u prom et u form i tableta, k oje sadržavaju 0,50 g djelatne tvari. G ork i ukus n ije tako jak, da bi smetao kod aplikacije, te se lako uzima. N o im a v r lo m ali procenat pacijenata, k oji ga ne podnose, te reagira sa povraćanjem, isto kao i k od Streptazola. N jegovo specifičn o d jelovanje na pneum okoke, što je laboratorijskim pokusim a utvrđeno, pokazalo se djelatnim i u kliničkoj prim jeni. U potrebili sm o ga do sada k od 70 pacijenata sa punim i brzim uspjehom, te nism o n ijed n og pacijenta izgubili od upale pluća, odkad je provedeno liječen je Plurazolom, dok je m ortalitet pn eum onije k od đosadanjeg lije če n ja bio dosta velik. (12 25%). Velika m u je prednost, što se aplicira peroralno, pa je liječen je usprkos povišen e cijen e preparata ipak znatno je ftin ije od ikakve druge terapije. U praksi se n e m ože ustanoviti tip p n e- um okoka i još je teže doći za v rijem e do potrebnih velikih količina sp ecifičn og serum a k od k o je g treba računati i sa anafilaksijom. C alcium i kinin per os nisu tako sigurni, kao parenteralno, uz to je i p a cijen t stalno vezan uz liječn ika, što u p r o j vin cija ln oj praksi n ije p roved ivo, niti iz m aterijalnih, niti iz tehničkih razloga. O ptochin je preopasan, da se pacijentu, k oji n ije u boln ičk oj njezi, daje u ruke. K od P lurazola otpada i anafilaksija i toksicitet; u k olik o p ostoji idrosinkrazija, povrati p acijen t lijek, ali opasnosti nem a nikakve. K od parenteralne aplikacije kinina p ostoji m ogućnost infiltrata na m jestu in jek cije, ako se daje m uskulam o, dok k od venozne aplik acije lako dođe do kolapsa. Pl. sm o p rim jen jiv a li k od pacijenata oba spola u starosti od nekoliko m jeseci do 84 godina, te kod obiju form a pneum o nije, krupozne i kataralne. D ozira n je se je vršilo individualno, prem a k lin ičk oj slici i prem a dobi pacijenata. K od d je ce smo počeli sa % 1 cije le tablete, te sm o nastavili svakih 4 sata sa K Vi tabl. k od težih slu čajeva i p rek o n oći, kod lakših 3 4X dnevno. K od odraslih prem a težini o b o lje n ja prvih 24 sata nakon p rv e doze od 2 4 tableta, svakih d aljnjih 4 sata p o 1 2 tablete, drugi dan 4 X po 1 2 tabl., 3 i 4 dan n ajv iše 4 tablete kroz cije li dam. V rlo je m ali procenat pacijenata k oji n ije podnosio preparata; n ek oji su ga p ov ra tili radi ja k og kašlja, k o ji ih je nerposredno iza uzim anja uhvatio, pa su ga p oslije dobro podnosili. N o bilo je 7 8 bolesnika, k od k ojih se n ije m ogao upotrebiti, jer su ga u svakom slučaju povratili. Pl. sm o davali i k od postoperativnih pn eum onija sa vrlo dobrim uspjehom. Iz slijed eće tabele se vidi spol i doba naših pacijenata te vrsta upale pluća. U n jo j nisu unešeni oni, k oji nisu podnosili Pl. te su bili drugim načinom liječen i. K od liječen ja P lurazolom osim kardijaka nism o upotrebili nikakve druge lijek ove, niti specifičn e niti sim ptom atske. K am - fo r smo upotrebili samo kod najtežih slučajeva, da se m ože promatrati djelovanje sam og Plurazola na tok bolesti. Za ilustraciju d jelovanja Plurazola evo n ekoliko opisa bolesti. 1. M. br. 1278/39. N. T. 11 m jeseci star dječak, prim ljen 5. V Arnamn.: 3 tjedna kašlje, tjedan dana ima vrućinu Ï teško diše. St. P.: svuda vezikularno disanje difuzno bronhijalni šum ovi. C. A b d.: O. T : 38,2 B: 106. Ter: Ipecac, Aspirin V. T : 38, 0 39, 2. Stanje sve gore, razvila se kataralna pneum onija sa m alim m uklinam a na ob im plućnim krilim a, m jestim ice bronhijalnim disanjem i vlažnim hropcim a. 8. V. P očin je se davanjem Pira, 3 X po % tabl. ostala terapija se dokine. T : V. T : 38, D ijete je sv ježije traži jesti. P. m uklina je nešto m anja. D isanje je slobodn ije. T er: 3X K t. Pl. 10, hropaca znatno m anje V. A febrilan, d o 12. V. nestalo i hropaca, disanje je svuda vezikularno. Od 12 dalje nikakva m edikacija. 15. V. Z drav otpušten. 2. M. br. 1468/39. Roza K. 49 god. poljodjelka. Prim ljena 20. V. O b oljela je 16. V. sa zim icom i prubađanjem u desnoj strani prsa, vrućinom, teškim disanjem i jakim podražajem kašlja. Jaka cijanoza usana i lica. Usne su ispucane, suhe, herpes labialis, jezik je suho obložen, ispucan, k iseo zadah iz usta. S p ojn ice i koža su subikterične: P: na desnom donjem režnju apsolutna m uklina, bron hialn o disanje i fina krepitacija. Ostali dijelovi pluća b. o. C. A bd.: O. T.: 38,9. B: 136. vrlo slabo. D i sanje površno, teško, 30. T er: Ol Cam phor 20%> 5 ccm, musc. 10 ccm 50% Sacharum D igiclarin ven. Pl. 4 tabl., nakon 4 sata opet 4 tabl., te preko n oći svakih 4 sata 2 tabl. 21. V. T : 37, B : D : 20. O sjeća se m nogo bolje. P : m uklina ne prom ijenjena, karakter disanja se ne m ože (diferencirati) odrediti od m nožine vlažnih sitnom jehurastih hropaca. T er: 4 X 2 t. Pl. 22. V. T : B : P : m uklina desnog donjeg režnja n ije više tako intenzivna, kao prije, disanje je vezikularno, još dosta hropaca. Ter: 3 X 2 tabl. Pl. 23. V. A febrilna, m ukline je nestalo, disanje vezikularno, tu i tamo se čuje još po k oji hropac. P l-a više n e dobiva V. A febriln a, na plućim a svuda vezikularno disanje, hropaca nema. 26. V. Otpuštena zdrava. 3. M. br. 1136/39. P. T erezija 7 god. p rim ljena radi em pyem a thoracis post pneum oniam crcupposam. 22. IV. T horacotom ia, tem peratura p o slije zahvata padne i dijete se do 5. V. dobro osjeća i lijep o oporavlja V. N ered ovite visoke tem perature, dijete propada, retencije nema, krv na m alariju negativna, kliničkom pretra

27 79 gom se osim male dispnoje i kašlja ne nađe nikakve patološke 10. P ovoljn o djelovanje plurazola k od postoperativne pneum prom jene. Röntgen pokazuje nekoliko m anjih m ekanih sjena onije se jasno vidi iz slijedećeg opisa bolesti. na plućima. Omnadin-Chinin. Pyram iden bez ikakvog djelovanja. 11. V. T: ,0. P reko noći dobiva 3 tabl Pl. 12. V. T : 37,0 37,1. S vježija, nakon dugog vrem ena traži dijete jesti, disanje je lahko, sekrecija rane je osrednja. Ter: 4 X M tabl. Pl V. A febrilna, osjeća se dobro, r a plućim a klinički nema prom jene, sekrecija se je napadno sm anjila 15. V. Röntgen: Pulm o: O. Ter: 3 X K tabl. Pl V. A febrilna, od 20. dalje nem a sek recije, rana je zarasla. T er: V. Zdrava otpuštena. M. br. 2413/39. Sidonija W. 65 god. stara dom aćica. 18. V III. R esectio ventriculi ppt. ulcus ventriculi penetr. in corpus pancreatis. 21. VIII. K ašlje, probada ju desno u prsima, diše teško. T: B: 108. P : s ob je strane bazalno je skraćen perk utom i zvuk, desno je disanje bronhialno, lije v o v ezikularno, bazalno se ču ju vlažni h ropci. T er: Cam phor 5 ccm. musc. Digitalis 3 X 2 t. Pl. 22. VIII. A febrilna, probadanja nema, k a šlje lakše, disanje je slobodnije. P : status idem, sam o ima sada i desno hropaca. T er: 4 X 2 t. Pl VIII., A febrilna, plućni sim ptom i su nestali. T er: 3 tabl. Pl V III. P: M. br. 1635/39, N. Magda, 56 god. udova, p oljodjelk a, Ter: VIII. Zdrava. prim ljena 4. VI. K od ostalih pacijenata je tok bolesti, odnosno ozd ravljen je, 27. V. Tresavica, vrućina, teško disanje, kašalj, probadanje bio sasvim sličan, razlike su za k oji dan kod padanja tem perature u prsima. St. Jaka prostracija, usne suhe, ispucane, cijanotične, jezik tam no smeđe obložen, suh. P : lije v i don ji režanj m u- I prestanka fcliničikh simptoma. D jelovan je je bilo jedna ko dobro k od krupozne i k od kataralne form e, isto tako i kod klina, sonorn o-bronhijaln o disanje, na bazi vlažni hropci. C: postoperativnih pneum onija, te je očito d jelovanje i na m etam ukli tonovi, ubrzana akcija. T: B D 26. T er: Infus, digitalis, Pl. svaka 4 sata 2 tabl. 5. VI. T : 37,5 38,3. B: D : 22. M uklina je m nogo m anje intenzivna, disanje n ije više toliko sonorno, no još uvijek čisto bronhialnog karaktera, hropaca se m anje čuje. Ter: 4 X 2 tabl. Pl. i 5 ccm. Ol. Camph. 6.VI. T: B: D : 20. M ukline nem a više, p erk u tom i je zvuk skraćen, disanje bron hovezikulam o, hropaca nema. T er: 3 tabl. Pl. pneum onične kom plikacije, kako se to kod p acijen tice T erezije P. (3 opis bolesti) vidjelo, gdje je sekrecija em pyem a nakon lije čenja Plurazolom napadno brzo nestala. K od jedne druge pacijentice, k oja je bila prim ljena sa pleuropneum onijom sa rijetko gnojnoseroznim exudatom, isti se je nakon dvodnevnog liječen ja sa Plurazolom izgubio. N ajočigledn ijo je djelovanje Plurazola na tem perature, k o je padaju na norm alu u roku od 6 sati do najviše 4 dana, u većini slučajeva pop rečn o za 2 dana, dok su ostali k lin ičk i sim ptom i 7. VI. T : ,9. B : 84 '100. P : perkutorne prom jene iščezli za 1 5 dana. Tada je stanje bilo takovo, da se je m og lo nema. D isanje je pooštreno vezikulam o, hropaca nema. Ter: 3 tabl. Pl VI. A febrilna. P: perkutorno: O. ausk u ltatom o: čisto vezikulam o disanje. Ter: roboratio. 12. VI. Otpušta se zdrava. odustati od dalnje sp ecifičn e terapije, a da p a cijen t n ije trpio nikakve štete od toga. K ašalj i disanje su postali lakši već za dan dva, količina sputuma je običn o bila m ala, izgleda da je u slijed djelovanja Plurazola resorpcija veća, a ekspektoracija manja. 5. M. br. 1138/39. P. M. 27 god. m uškarac prim ljen je 21. P acijenti su brzo postali svježiji, već za kratko v rijem e su VI. 3 dana iza početka bolesti sa tipičnom krupoznom pneum o- n ijom desnog don jeg režnja. T : B: 128. T er: D igitalis infus, i 4 X 2 tabl. Pl IV. Svi sim ptom i pn eum onije su prošli, tem peratura je pala na norm alu, osim slabosti se osjeća dobro. T er: IV. 4 X 2 tabl. Pl IV. 3 tabl. Pl. dnevno IV. A febrilan. Ter: IV. Zdrav otpušten. 6 M. br. 1288/39. P. Š. 22 god. star, jak m uškarac, prim ljen 6. V. sa bilateralnom bronhopneum onijom. Od 6 10 V. postao afebrilan, sve p oja v e pn eum onije su nestale. D obivao je 3 X 2 tabl. Pl. i digitalis. 7. Priv. pac. Nadica S. 11 m jeseca stara djevojčica. 2 dana sve teže diše, noćas dobila vru ćin u i h riplje. T reći dan popodne je dijete postalo hladno, m odro, leži nepom ično, na priziv n e reagira. St. D obro uhranjeno, blijedo, pastozno dijete, usne su m o dre, tijelo hladno, disanje površno, hroptanje. G rlo: 0. P: u p red jelu desnog sredn jeg režnja m uklina, difuzno vlažni h ropci, karakter disanja se ne m ože razabrati. C: jako slabi tonovi jedva se čuju, akcija ja k o ubrzana. B: jed va se pipa, b rojiti se ne može. T er: 3 ccm. 25% ol. Cam phor musc. C offein 0.25 Ephedralin 0,5 ccm. subcut. Chinin-Urethan 0,25 musk. Nakon pola sata dijete dolazi k svijesti, te d obije 3 X po % tabl. P l-a u razm acim a o d 4 sata. D rugi dan nakon treće doze Pl. postane dijete sasvim prirsebno, interesira se za okolinu, traži jesti, hroptanje je nestalo, disanje je slobodno, spava m im o. T ok om dana dobiva još 4 X K tabl. Pl. Četvrti dan nakon p rvog posjeta đonešeno m i je dijete na pregled u ordinaciju, sada više n ije bilo ni traga bolesti. 8. Priv. pac. St. Franjo, 86 god. star posebnik. 28. V. vratio se je iz Zagreba nakon operacije sa hunjavicom, suhim kašljem, prom uklim glasom. 31. V. n av eče tresavica, zatim vrućina 39.6, teško disanje, probadanje u lije v o j strani prsnog koša. 1. VI. P: lije v o straga u predjelu don jeg režnja je perkuto m i zvuk skraćen, disanje je bronhialno, ču je se krepitacija. T : 38,5. B: 112. T er: Chinin-U rethan 0.5 musc, i 3X2 tabl. Pl. 2. VI. A febrilan, diše lahko, probadanja nema. Perkutom i zvuk je jasan, disanje vezik ulam o, tu i tam o se ču je još po k oji hropac. K ašlje m alo i lahko. Ima još 1 tabl. Pl. to uzme. Od. 3. VI. dalje, afebrilan, ne kašlje, osjeća se dobro. 9. Priv. pac. Interesantno se vidi dobra pod nošljivost P lu - razola k od slijed ećeg slučaja, Branko Š. 6 n edjelja star. 8 dana je bolestan, im a proljeve, vrućinu, kašlje i hriplje. St. Jako slabo m alo dijete. Na jeziku i bukalnoj sluznici soor, na plućim a bilateralno uz m anje m ukline vlažni hropci. T : B : 124. Stolica je zelena, kiselog je zadaha. T er: Uz dijetu i digitalis dobiva dnevno 4 X po K tabl. Pl. u izdojenom m ajčin om m ijeku. Za 6 dana postane afebrilan, sve pojave pluća nestanu i dijete se za kratko vrijem e oporavi i ozdravi. im ali osjećaj olakšanja, te su m nogo lakše pod n ijeli bolest od onih, k o ji su bili liječen i ostalim metodam a. K od d jece otpada strah od igle, te su puno m irniji i pristupačniji kod pretrage. B rzo d jelovanje Plurazola na pad tem perature se jasno vidi iz priložene krivu lje. G ornja crta pokazuje k rivu lju tem perature krupozne pn eum onije bez antipyretika, donja pod u tjecajem Pl-a. P ored brzog pada vru ćin e brzo su no za dan dva kasnije nestali i klin ički sim ptom i. K ako se iz priloženih opisa bolesti vidi, skraćen je stadij hepatizacije, a napadno je skraćena faza topljenja. P ov oljn o d jelovanje P -a na su bjek tivn o stanje i brzi pad tem perature uštedile su snage bolesnika, te ih kriza n ije tolik o iscrpila ukoliko se taj pad tem perature m ože nazvati pravom krizom pošto je uslijedio p rije nego bi to patološko-an atom - skom stanju pluća odgovaralo (još za vrijem e hepatizacije). V elika m u je prednost jo š i to, da nam n ije bio potreban m orfj, je r je dispnoa i probadanje brzo nestalo i senzorij bio oistar. V rlo interesantan je bio u tjecaj P l-a na m orbile. Im ali sm o 3 slučaja, gd je smo ga u potrebili radi plućnih kom plikacija. Pored naglog pada tem perature i brzog nestanka plućnih kom plikacija nestao je za 2 3 dana i egzamtem i djeca su se ja k o brzo oporavila. Pošto je broj naših slučajeva prem alen, m eritorni sud o djelovanju P l-a na m orbile ne m ožem o stvoriti, no bilo bi korisno daljnje opažanje djelovanja P l-a na tok samih ospica. Rezim irajući naša iskustva, m ožem o tvrditi, da pod djelovan jem P l-a brzo nestaju subjektivn i sim ptom i, tem peratura padne za 2 3 dana nakon početka davanja P l-a, a plućni simptom i nestaju za poprečno 3 5 dana. Stadij hepatizacije biva skraćen, stadij top ljen ja traje 1 2 dana, resorpcija je izdašna, a ekspektoracija u slijed toga sm anjena. K od m orbila je pored plućnih simptom a brzo nestao i egzantem.

28 80 Pl-om liječeni pneum oničari su m nogo lakše podnijeli bohlest nego oni bez njega liječen i, te nam u n ijedn om slučaju n ije bio potreban m orfij. P odnošljivost je dobra, teksičnog djelovanja nism o opazili, usprkos toga, što su n ek oji pacijenti v rlo velike doze dobili u kratko vrijem e. M ože se potvrditi, da smo u P l-u dobili jedan zbilja izvrstan i koristan lije k u borbi protiv u pale pluća, te ga m ožem o preporučiti svakom kolegi. Literatura: Brugsch: Lehrbuch der inneren M edizin, Hans Hörsters: Grundriss der klinischen D iagnostik. Sahli.: L eh r buch der klinischen U ntersuchungs-m ethoden. Kalk-Frobenius : D. M. W. Nr. 9. W. L öffler R. Hegglin C. Maier: Schw eiz, med. W schr. Nr. 27/39. C. F. Garvin: Joum. Am er. Med. Ass. Vol. 113, Nr. 4/39. FELJTON Organizacija zdravstvene službe u Madžarskoj s naročitim obzirom na tuberkulozu.* Dr. M. Malojč Izvještaj s puta. ić, zdravstveni viši savjetnik, specijalist za tbc Madžarska je dobro poznata po sv o jo j prvoklasn oj pšenici, divnim Nonius konjim a, a još b o lje po svojoj specijalnoj socija ln oj strukturi. T o je m ožda jedina zem lja u E uropi, g d je su vlastela sačuvala- presudan u ticaj u svim javn im poslovim a. Feudalizam je ostao m oćan i ja k kao što je bio i u sredn jem v ijek u. Još i danas feu d alci drže u sv ojim rukam a 30 posto sveukupnog teritorija. K m etova doduše nema, ali seoski proletarijat tako je velik, da on danas predstavlja n ajk ru p n iji socija ln i problem države. Taj proletarijat sačinjavaju : p oljop rivred ni radnici, patuljci p osjedn ici od 1 2 jutra zem lje i sluge na im anjim a feudalaca. Taj proletarijat sa članovim a porodica b r o ji 3 m ilijuna lica ili 34% sveukupnog stanovništva. U nekim krajevim a još je gore stanje. Tako na pr. u M ezökövezsdu 40% stanovništva nem a posjeda, a p olovica stanovništva k oja se bavi p oljop riv redom puka je sirotinja. G lad za zem ljom izazvala je jaku političku borbu oko agrarne reform e, borbu punu elektriciteta, je r jed n i predlažu da se hitno p roved e radikalna pod jela velik ih t. zv. m am ut posjeda, t. j. onih od 1000 ha i više, dok drugi, t. j. feudalci i vlastod ršci predlažu postepenu p od jelu zem lje dokazujući da će radikalna m etoda p od jele sm anjiti p rod u k ciju i opće blagostanje. P olazeći sa stanovišta da je standard života ovisan od stepena p rodukcije jed an poslanik u debati o agrarnoj reform i, za vrijem e m og boravka u Budim pešti naglasio je da se u M adžarskoj ne postavlja problem zem lje nego problem sposobnosti ljudi da obrađuju zem lju racionalno. T eoretski taj čo v je k im a pravo, samo zaboravlja psihološku stranu problem a k o ja izgleda važnija. Službena politika u svom n astojanju za kom p rom isom ne zadovoljava nazore vođa proletarijata. P od u ticajem revolu cion arnih m etoda, k o je su upotrebljene u rješavanju socijaln ih problem a u susjednim zem ljam a, osjeća se u javn osti velik a nervoza, pa n ije čudo da je politička situacija u M adžarskoj napeta. Položaj vlastele je težak i ozbiljan, a i položaj v elik og kapitala investiranog u ta velik a im anja. Ova napeta politička situacija d ob ro je došla socija ln o-m ed icin sk oj a k ciji na zd ravstven oj zaštiti porodica m alih lju d i na selu, i n jen apel poslužio je kao ven til u općoj nervozi. Tom e apelu odazvale su se banke sa pok lon om od 30 m ilijuna dinara za zdravstvenu službu na selu. Ove godine poklonjeno je još 15 m ilijuna. Zeleni Krst. Seosko stanovništvo u M adžarskoj iznosi 50%. Z načaj sela za državu i narod cijen i se visoko. N a jb o lji dokaz je intenzivna socijaln o-m edicinsk a akcija na zdravstvenom podizanju, na k o jo j m ožem o zavid jeti M adžarskoj. Zaslu gom današnjeg šefa saniteta Dr. Johana osnovan je Z eleni krst, jed na potpu no službena akcija za rad na selu, kao odsjek H igijen skog zavoda. Ta akcija ima svoj 10-g od išn ji plan p o k om e će se p od ići 800 zdravstvenih stanica tako da na svakih stanovnika dođe jedna stanica. U tim stanicama vršit će se zdravstvena zaštita m ale p orod ice na selu od svih bolesti socija ln og značaja. B rži tem po razvijanja te a k cije počeo je tek kad je prim ljen p rije spom enuti pok lon peštanskih banaka. Tim n ovcem podignute su do danas 194 stanice koje obuhvaćaju 652 općine sa 1 i pol m ilijuna stanovnika. Sada je u stanicam a zaposleno 387 liječn ik a i 195 dip lom iranih sestara pom oćnica. Stanice se podižu po standard-tipu, a tih im a 4. P ored tih stanica im a još 400 savjetovališta. Takđ se naziva iznajm ljena prostorija u selu gdje se vrše konzultacije. Sta su i koliko su dosad u činile ove ustanove na selu, o tom ja v lja god išn ji izvještaj H igijenskog zavoda, k oji se svake god in e štampa kao zasebna knjiga. O bzirom na tbc m oram podv u ći, da je god. od 100 um rlih od tbc 46 b ilo sm ješteno u ustanovam a za liječenje. *) P redavanje održano 6. X I na stručnom sastanku član ova H igijenskog Zavoda u Zagrebu. Suzbijanje tuberkuloze. Sa akcijom Zelenog K rsta usko je vezana i akcija na suzbijanju tbc. Zad njih 25 godina pom or od ove bolesti opao je za p olov icu kao i kod nas. Danas um ire u M adžarskoj od tbc 15 na 1000 stanovnika. O pći m ortalitet iznosi 14, natalitet 16, na 1000 stanovnika. U pogledu priraštaja stanovništva mi stojim o m nogo b olje, ali u pogledu tbc gore. Z b og visok og pom ora i slabog opadanja, zajedničke pojave svih agrikulturnih zem alja, akcija na suzbijanju tbc počela je još davno p rije svjetskog rata. U god p očelo se sa službenom propagandom. U brzo zatim poduzete su zakonske m jere proti p lju v an ju, izdate su naredbe o postavljanju p lju - vaonica u školama, uredim a, tvornicam a i saobraćajnim ob jek tima, o održavanju čistoće i t. d. B olnicam a je naređeno da tbc bolesnike drže izolirane u zasebnim sobama, odnosno pa viljonim a. N aredbe su b ile izd ate na osnovu predloga državnog savjeta za higijenu. P rv i sanatorium osnovan je u M adžarskoj K o d nas D ruštvo p rija telja sanatorium a radilo je s uspjehom da se te ustanove populariziraju, pa je i privatni kapital gradio sanatorium e i našao lijep u zaradu. D ruštvo za suzbijanje tbc bavilo se zdravstvenom propagandom i osnivanjem dispanzera. P rvi dispanzer osnovan je K od nas Država je obilno pom agala ovu akciju. U god b ilo je predviđeno u budgetu kruna za suzbijanje tbc. P otreba centralizacije svih akcija u vidjela se već god. Osniva se nacionalni k o m itet a n jem u na čelu postavlja kom esar. K olik o je M adžarska učinila na p o lju suzbijanja tbc svjed oči stanje organizacije p rije svjetskog rata. M adžarska je tada im ala 62 antituberkulozna dispanzera, 9 velik ih sanatorium a i 18 specijalnih paviljon a za tbc u raznim bolnicam a. P oslije svjetskog rata ostalo je u Madžarskoj 25 dispanzera, 2 sanatorium a i 8 p aviljon a za tbc. Svega 1739 kreveta. Ž ivlja akcija počinje O snivaju se novi dispanzeri, sanatorium i i t. d. A k ciju vod i nacionalni kom itet sa u čestvovanjem gradova i raznih društava. G radovi su osnovali iz svojih sredstava 26 dispanzera, liga p rotiv tb c 21, i t. d. U god im ala je M adžarska svega 78 dispanzera. U spjesi rada nisu bili on akovi kakovi bi trebali da budu. R aznolikost rada i nepovezanost a k cije bile su uzrok, da sredstva i napori nisu bili racionalno iskorišćiveni. Zato je m inistarstvo u k i- nulo nacionalni kom itet i osnovalo u H igijenskom zavodu zasebno o d je lje n je za tbc, kom e p ov jera v a zadaću da koordinira rad svih p ostojećih ustanova i organizira taj rad pod lozinkom : širenje tbc u tijesnoj je vezi sa bezuspješnim liječen jem oboljelih. Ističem da je M adžarska došla do tog u v jeren ja nakon rada na suzbijanju tbc kroz 43 godine. Za nas je to vrlo poučno jer znamo, da vod eći faktori naše zdravstvene politike zastupaju drukčije m išljenje, naime, da indirektnim m etodam a treba riješiti p roblem tbc u našem narodu, ma da ftiziolozi i k od nas naglašuju da bez direktnih m etoda socija ln o-m ed icin sk i rad n eće im ati uspjeha. U duhu spom enutog u vjeren ja odjel za tbc pod ijeljen je na 2 odsjeka, jedan za dispanzere, drugi za liječen je oboljelih. Odsjek za dispanzere započeo je radom god. N jegova je dužnost da uspostavi jedan sistem rada svih dispanzera državnih i privatnih, da o cje n ju je rad prem a postavljen im indeksima, snabdije i potrebnim sredstvim a i osniva nove ustanove. B udžet odsjeka za dispanzere iznosio je god preko 4 m ilijuna dinara. D ržava u čestvu je u tom budžetu sa 47%. O snivanje novih ustanova vrši se p o 7-godišnjem planu tako da na svakih stanovnika dođe jed an dispanzer, ko-ji će pored kom pletnog uređaja za điagnostiku i internu kolapsoterapiju im ati jo š i kreveta, za ob servaciju, terap iju i izolaciju. D ispanzer će nad alje im ati u redjaj k o jim će m oći obavljati preglede u cije lo m svom teritoriju, u zdravstvenim stanicam a i savjetovalištim a na selim a. D akle pored stabilnog uređaja za svakodnevni rad im a dispanzer još i svoj m obilni uređaj za rad na terenu. Ove godine bit će gotovo 18 m obilnih uređaja.

29 81 U početku im ala -je M adžarska 83 dispanzera i 2 pokretna, sa ovih 18 im at će 20 pokretnih. K ako vidim o, M adžarska punom parom proširuje rad na selu. Odsjek vrši budžetiranje svih dispanzera prem a tom e kako se rad odvija. Za svahi dispanzer zna se po ispunjenom kartonu u centrali šta ima, šta troši, šta radi i k oliko mu je osoblje. N eću Vas zamarati cifram a, k oje bi m ogle ilustrirati rad ovih dispanzera ali ipak m oram istaknuti da su Madžari u god izvršili sistem atskih pregleda u cilju pronalaska tbc bolesnika. K od nas se ovim radom k oliko je m eni poznato nije b avio nijedan dispanzer. Odsjek za liječenje ima dužnost da vod i brigu o racionalnoj upotrebi javnih sredstava nam ijenjenih liječen ju sirom ašnih tbc bolesnika. Nema sum nje da je to jed ini ispravan put, k ojim velik i broj oboljelih m ože doći do liječenja, da se d u lje lije či i da se lije či m etodam a k oje su indicirane. Odsjek v od i brigu da lije če n je u sanatorium u, k oje je n ajskuplje, dobiju samo oni, kojim a će to liječen je uistinu koristiti. O dsjek raspolaže fon d om za lije če n je k o ji je iznosio oko 5 m ilijuna dinara. U taj fon d šalje svoje priloge država, županija i općine. O dsjek im a na raspoloženju i privatni fond jed nog industrijalca iz kog se liječe 50 tbc djevojaka. Predloge za besplatno lije čen je podnose odsjeku dispanzeri na form ularim a k o ji obuhvataju podatke o stanovanju, im ovnom stanju, broju članova porod ice te anamnezu, klinički, rtg-ški nalaz. Svi ti podaci nalaze se na jed nom aktu. P oslije odobrenja i uputstava u lječilište vod i se evid encija o tečaju bolesti i uspjehu liječen ja, kako bi se odobreno liječen je m oglo ili produžiti ili prekinuti. U tu svrhu sanatorium i podnose izv ješta je odsjeku o svakom bolesniku sa nalazom i m išljenjem. P oslije odlaska iz lječilišta bolesnik se predaje u skrb n ajbližem dispanzeru. M adžarska im a danas blizu 6000 kreveta za tbc za smrtnih slučajeva dakle povisila je broj kreveta od do danas trostruko. Treba još toliko. B u dući da su sanatorium i preskupi ne samo zbog podizanja novih zgrada nego i zbog režije, M adžarska je pošla putem skandinavskih zem alja i počela osnivati Domove za tbc bolesnike sa kreveta za liječen je kao i za izolaciju. P olazeći sa stanovišta da oboljelim a treba om ogućiti uspješno lije če n je u što većem broju, da v rlo zarazne bolesnike treba hitno izd vojiti iz nehigijenske sredine, ovi D om ovi poslužit će kao nadopuna lječilištim a i bolnicam a. L jep ota tih dom ova n ije važna, svrha je glavna. M adžarska je dosad podigla 5 D om ova sa 110 kreveta, ove godine se dovršava jo š 8 sa 180 kreveta. Za D om se kupuje gotova kuća na pogodnom m jestu, gdje nije velik prom et i prašina, sa vrtom, prepravi se za kreveta, za m uške i ženske i snabdije n ajpotrebnijim nam ještajem kao i uređajem za preglede i liječen je. K raj svakog D om a sagrađena je ležaonica sa licem prem a vrtu i prem a jugu. O soblje u D om u je: 1 sestra pom oćnica te 1 2 dvorkinje. H onorarni liječnik dolazi svakodnevno, a sestra vod i brigu o njezi i bdije da se bolesnici podvrg av aju propisim a k o ji su isti kao u sanatorium u. D isciplina je ista. Da režija bude što jeftin ija uzim a se izvana gotova hrana, doručak, ručak i večera. Na taj način postiglo se da troškovi jed n og bolesnika budu u tim dom ovim a 3 put je ftin iji nego u sanatorium u, a 2 put je ftin iji nego u bolnici. Sva adm inistracija nesam o D om ova nego i dispanzera vrši se u centrali, t. j. u Higijensk om zavodu u Budim pešti. L iječn ik i sestra neznaju šta je teret adm inistracije, nigdje nisam vidio kancelarije za adm i nistraciju ni računskog činovnika, čak ni u od jeljen ju za tuberkulozu u Budim pešti. M uka i posao oko računa liječn icim a nije poznat, a to svjedoči da su propisi n jih ovog državnog računovodstva d rukčiji nego naši. N am jera je m jerodavnih da podignu barem 100 ovakovih D om ova i da se tako d obije 2500 kreveta. U p ostojećim bolnicam a izgradit će se zasebni paviljon i ili preurediti od jeljen ja i popuniti na taj način druga polov ica potrebnih kreveta. M adžarska želi da u n ajsk orije v rijem e stvori najm anje 1200 kreveta za lije če n je i izolaciju ob oljelih od tbc. Obišao sam 4 Doma za tbc k oje m i je pokazao šef tbc od jeljen ja D oc. Petränyi i m oram priznati da su m i se v rlo dopali, ne toliko svojom vanjštinom, koliko radom i hvalevrijednim realnim prosuđivanjem zdravstvenih potreba m alog čovjeka. D opalo mi se m nogo da se više pazi na sadržaj nego na form u. Jer jaka težnja za form om nosi u sebi m nogo egoističkih pobuda. Glavna je stvar da u M adžarskoj dom ovi postižu svoju svrhu, što se vidi n a jb o lje po tom da su svi kreveti puni. Po uređenju je n ajljepši D om u Segedinu, građen kao depandansa dispanzera Po sistem u D osquet. To je bio prvi Dom. R azum ije se, da ti dom ovi služe samo za odrasle. M adžari nam preporu čuju da se po m ogućnosti u svakom dom u nađe još p o 1 mala sob ica za izola ciju m oribundnih, dok rodbina ne dođe i odvede bolesnika kući da tam o um re, u krugu svoje porodice. Iz ovog kratkog prikaza m ože se, mislim, vidjeti da je Madžarska duboko zahvatila u problem tbc i da se svim silama trudi da ga riješi. U poredbi sa našim prilikam a mora se priznati da nas je M adžarska u tom pogledu pretekla. A ko se može razum jeti zašto nas je u prošlosti prestigla, teško nam ide u glavu da nas je m ogla prestići p oslije svetskog rata, kad je njen socijalno politički i ekonom ski položaj bio teži od našeg. L iječn ik dispanzera ima početnu plaću oko 5000 dinara, polov icu plaća ured za osiguranje radnika. P ored toga im a taj liječn ik pravo k onzilijarne prakse. S p ecijalizacija traje 4 godine. Čitao sam izvještaj sa kongresa m adžarskih ftizeologa pa sam dobio utisak da se liječn ici kurativne i preventivne m edicine, oni na m alim kao i oni na visokim položajm a m nogo b olje razum iju, kad je u pitanju narodno zd ravlje, nego što je to kod nas slučaj. Izgleda mi da u tom sm jeru treba tražiti objašn jen je zašto nas je M adžarska prestigla. M adžarskoj m oram o zavidjeti još i na odličnoj organizaciji zaštite djece, k oja je jedna od n ajb oljih u Europi. Sa ponosom na k og M adžari im adu puno prava, pokazivali su mi ustanove za tbc djecu. T o su obdaništa (garderie d enfants) n ajčešće sm ještena u školi, te p r e- vantoriumi ili kako ih M adžari zovu, škole-sanatorium i. U preventorium im a borave djeca stalno, liječe se i uče. D jeca osnovih škola nesam o da ne prekidaju obuku nego se u tim internatim a uče higijenskom vladanju, kao što odrasli uče u sanatorium im a. U obdaništim a zadržavaju se djeca od 8 sati ujutro do 4 ili 5 sati popodne. D oručkuju, slušaju obuku, leže u ležaonici, ručaju, popodne opet leže i p oslije užine ilu kući. U obdanište se prim aju djeca sa tbc bronhopulm onalnih žlijezda, pa i sa perihilarnim infiltratim a, ako je im unobiološko stanje oboljelog djeteta dobro. U prev. prim aju se djeca sa istim indikacijam a, ali slabija i prvenstveno ona sa plu ćn im prom jenam a. U spjesi lije če n ja za d ovolja vaju M adžare. Za prevant. kupuju se kuće, napušteni dvorci, p rep ra vljaju se da se uštede velik i izdatci za nove građevine. Poznato je da su diagnoze I. infekta i oboljen ja bronhopulm onalnih žlijezda u d je čijo j dobi v rlo teške, pa se dogadja da u oporavilišta dođu d jeca sa inaktivnim prom jenam a, kojim a n ije potrebno specijalno lije če n je nego samo bolja ishrana. Da bi se ta djeca b olje filtrirala testiraju se m e todom G röer-p etränyi i odabiru samo ona k oja su h ip eralergična ili kako se to kaže pleoaestetična, dakle ona sa aktivnim prom jenam a. Ispitivanja u tom sm jeru pokazala su da u prim arnom i postprim am om stadiju biološki aktivitet odgovara kliničkom. M adžari nem aju m ore, pa zato podižu slične dom ove za djecu sa oboljenjim a kostiju i zglobova. Razultati ih zadovoljavaju. U ak ciji na zaštiti d jece i suzbijanju tbc u školskoj dobi naročito se ističe Segedin. P rofesor Kramar, predstojnik d je čije klinike zadivio m e socijaln im radom n jegovog Zavoda, k o ji n ije ograničen samo na grad nego i na okolna sela. Segedin s pravom nosi im e srce Ma.džarske, U njem u je nikao ne sam o pokret za oslobođen je M adžara od kom unista a p oslije od R u m unja, nego i pokret intenzivne socijalne akcije na zdravstvenom polju. M nogi.istaknuti soiciijatni.radnici potječu iz Segedina. T ako Pnof. Tomcsik, bivši redovni profesor higijene u Segedinu, P rof. K o v ats, poznati ftizeolog, doc. Petränyi, sadašnji šef od jeljen ja za tbc i drugi. Iz Segedina p otječe i Dr. Szentgyörgyi, dobitnik N obelove nagrade za istraživanje na pod ručju vitam ina. Higijenski zavod u Budimpešti je izvršna i nadzorna vlast M inistarstva unutrašnjih poslova za cijelu akciju na podizanju narodnog zdravlja. Š efovi odjeljen ja su istovrem eno i inspektori M inistarstva, pa je n jih ov nastup k od upravnih vlasti drukčiji nego naš. Šta to znači za uspjeh neke akcije n ije p o trebno da obrazlažemu O djeljen ja u H igijenskom zavodu u Budim pešti uglavnom su ista kao i k od nas. M adžari ne bave se prod u k cijom bioloških proizvoda za liječen je. P roizvod e jed in o vakcine. C ijep ljen je proti tifusa, d ifterije je obavezno. Za svaku cijep ljen u osobu dobivaju lije čn ici po 1 dinar i rado surađuju u tom poslu. Sreski liječnici su socijalizirani i to oni, k o ji su svršili propisan kurz u H igijenskom zavodu. Za razliku od našeg Zavoda u B udim pešti postaji odjel za kontrolu apoteka, što m i se n aročito dopalo. K od nas se često puta ču ju pritužbe liječnik a protiv apotekara i kvaliteta lijek ova k o je oni ekspediraju, pa je p oželjn o da se i kod nas otvori slični odjel. O djel za ispitivanje vod e za piće ima dva lijep a velika la b o - ratorium a. jedan kem ijski a drugi bakteroiloški. M adžari im adu 4 škole za sestre pomoćnice. S vršene učenice nam ještaju se isk lju čivo u zdravstvenim stanicama na selu. One se zovu sestre za profilaktičan rad. Sestre za socijalnu skrb zovu se one, k o je p ored srednjoškolske sprem e imadu još i kurz ili bolničarski ili C rvenog krsta ili prve p o m oći. Te sestre se nam ještaju u dispanzerim a, dom ovim a za tbc, dakle samo za unutrašnji rad u raznim ustanovam a. Sestre za profilaktični rad im adu pored plaće besplatan stan, besplatan podvoz kad obilaze svoj rajon i hranarinu kad su na terenu. Za v rijem e m og 12-dnevnog boravka u M adžarskoj obišao sam veliki b roj ustanova za tbc d jecu i odrasle u Budim pešti i u provinciji, pa m ogu m irno reći da sam odatle ponio najljepše im presije. Centralizirana akcija na suzbijanju tbc i povezana kurativna sa preventivn om obećaje lijep e uspjehe. Naročito m oram istaći odluku da se jeftin im dom ovim a za tbc popuni praznina u radu koja se osjeća zbog pom anjkanja kreveta. P otreba kreveta za tbc k od nas se još više osjeća pa se nadam o da će i naši nadležni p oći sličnim putem. G. dir. Bor-

30 82 č i ć skrenuo ml je pažnju na tu akciju u M adžarskoj, pa mu se n ajljepše zah valju jem i ovom prilikom što mi je p o v je rio ugodnu dužnost da te ustanove vidim i upoznam se s n jih ovim radom. U godna mi je još dužnost da istaknem da su m e Madžari svagdje dočekali srdačno i gostolju bivo iznad m og očekivanja. Oni žele da budem o prijatelji u ovim teškim danima kad n ji hovu zem lju zapljuskuje val ekstrem nih nacionalnih i socijalnih strujanja, k o ji prijete, da ih zaustave u n jih ovim naporim a oko podizanja općeg blagostanja i unapred jen ja narodnog zdravlja. S vakako da se na tom putu m ožem o brže susresti i m eđusobno pom agati b o lje nego na onom starom, k o ji se kretao sm jerom im perializm a i stečenih prava krune Sv. Stjepana. Referati. Interna Schaeffer H.: M išićni sustav i endokrine žlijezde. (Presse m édicale, 1939, 9 Dec., p. 1591). Autor donosi uglavnom prem a n ovijoj francuskoj literaturi pregled kliničkih činjenica, k oje govore za vezu između endokrinog i m išićnog sistema. Te je čin jen ice za sada n e sam o teško interpretirati v e ć i klasificirati. Sch. predlaže općeniti izraz»syndrom e m yo-enđoeriniem < uz specijalne kao paratireoideo-m uskularni odn. suprarenalno-m uskularni sindrom. N ajjasn ije p og la v lje m io-en d ok rin og sindrom a čine m uskularne distrofije kod hipotireoiđoze, a poznavanje zah valju jem o naročito n ov ijim radovim a Garcin-a i Mollare t-a. Sch. je našao u literaturi 12 analognih slučajeva sim ultanog p oja v ljivan ja m iksedem atoznog stanja i generalizirane mišićne hipertrofičn e distrofije. Ova potonja pokazuje u većin i slučajeva m iotonički karakter, što je u nekoliko puta i anatomski konstatirano. Pod u tjecajem liječen ja s preparatim a štitnjače nastupa funkcionalno poboljšan je, a u nekim slučajevim a vid jelo s e i objek tivn o sm anjivanje h ipertrofiranih m išićnih masa. Taj se je sindrom našao i k od d jece pa i dojenčadi. K ako se je n ek olik o puta v id je lo, da on nastupa iza više ili m anje totalne stru m ektom ije, bilo je prirodn o m isliti na to, da je m išićna distrofija direktna p osljedica in su ficije n cije štitne žlijezde. No Garciu iznaša za sv o je slu čajev e hipotezu, da bi jedinstveni uzrok, n pr. neka in fek cija, izazvao i leziju šxdtne žlijezd e i m išićnu hipertrofičm u d istrofiju, a te m an ifestacije da bi ostale u neku ruku nezavisne. T reća teorija, Curschm ann i d An t o n a, govori o zajedn ičk om uzroku, k o ji bi d je lo v a o na koord inativne vegetativne centre u hipotalam usu. T akovu je hipotezu teško braniti u slučajevim a, gd je se je ovaj sindrom p o ja v io n eposredno iza strum ektom ije, a i Bourguignon, na tem elju svojih kronaksdm eiričkih ispitivanja odbacu je m o gućnost lezije živčanog sistema. H ipertireoiđoza je rijetk o praćena m išićnim sm etnjam a. Zapažene su ipak kod bazedovičara n aglo nastupajuće pareze ili in term itentne paraplegije. Guillain sa saradnicim a u pozorio je na čestu asocijaciju guše ili B azedovljeve bolesti s periodičk im paralizama. U loga p aratireoideje je također često diskutirana u stanovitom b ro ju akutnih i kronćčkhh m išićnih sindrom a. Tako je to kod klin ičk og sindrom a tetanije, k oja je karakterizirana poznatim klin ičkim sim ptom im a, alkalozom k rvi i sm anjenom vrijed n ošću ion iziran og kalcija. P aratireodektom ija izaziva kod živ otin ja teianički sindrom, koga lije č i in je k cija p a ratireoiđaln og ekstrakta. K od djece, g d je se tetanija n ajčešće suisreće, su Erdheim, Yanase i dr. našli često h em oragije u toj žlijezdi. A trofična m iotonija, nazvana S teinertovom bolešću, bila je p rije sm atrana od m nogih autora kao đisparatireoidija, ali je danas pretežno prihvaćen o m išljenje, k o je je iznio C u r s c h mann, da se radi o leziji dntrakranijelnih neuro-vegetativn ih centara. Riche t, Sourdel i Pergola opisali su osam slu ča jeva m ioskleroze, g d je su zbog čestih pridruženih lezija kože, kostiju, zglobova, h ip erk a lcijem ije, h iperk aliem ije i dr. sm atrali đisparatireoidozu osnovnim u zrok om oboljen ja. U 2 slučaja izvršena je bila paratireoidektom ija sa znatnim k on zekutivn im terapeutskim efektom. Ž lijezd a je u 1 slučaju bila k oloid n o-m asn o degenerirana, u stan ju h ipofunkeije, a u 2. p oveća n og volum ena i edem atozna, u stan ju h iperfu n k cije. Sch. misli, da je u navedenim slučajevim a problem suviše kom pleksan. Za njega su to bili razni slu čajevi m iotonične m uskularne d istrofije sa ili bez m ikseđem a, jednostavne m ioskleroze, m ioskleroze sa sk lerođ erm ijom ili rizom ieličn e spon diloze s m io-.sklerozom, pa je tako polim orfnim slikam a teško priznati jedin stven u patogenezu. Sch. m isli, da je Roussy bio u pravu, kad je tvrdio, da bi hipofiza djelovala ne sam o na hipotalam ične n eu roveg e- tativne centre v e ć i na neke m otorne ekstrapiram idalne pa i na m otilitet prugastog m išičja. Ne rijetko se m ože konstatirati n. pr. kod početne akrom egalije i m uskulam a hipertrofija s poja ča n jem grube snage. Poznatije su am iotrofije kod hipofizam ih afekcija, k o je su opisane v e ć u radovim a O p p e n h e i m - a i Spiller-a skupno obrađene u tezi H. Nett e-a, god Maranon, (priznati španjolski kliničar, za v rijem e nedavn og građanskog španjolskog rata živ io je i radio u Parizu. R ef.!) k oji se je baš tim problem om m nogo bavio, opisao je 2 analogna slučaja tipične akrom egalije s atrofijom A ran - Duchanne uz sm etnje senzibiliteta tipa sirin gom ielične d isocija - cije te spastičkom paraplegijom. Sch. citira i druge nalaze sasma iste vrsti zabilježen e u literaturi. N ažalost anatom ske su konstatacije do sada posve nepotpune i fragm entarne. Sam o u 2 slučaja bila je sirin gom ielija anatom ski verificiran a i nađen adenom h ipofize. U nesigurnom in terp retiran ju dolaze u obzir 3 hipoteze: 1. A k rom egalija je prim arna, što odgovara klinici, a sirin gom ielija dolazi sekundarno. M oglo bi se raditi o h id rom ieliji iza intrakranijalne hipertenzije, a igdje ove nema o lokaln oj h iperp laziji ependim a. 2. Prim arna je sirin gom ielija, te lezija cervik o-bulbarnih vegetativnih centara, k o ja putem neurokrin ije (ovaj p ojam uveo je Roussy, R ef.!) stvara hiperp laziju acidofiln ih stanica h ipofize i 3. isti uzrok n. pr. intrak ranijelna hipertenzija izazvao bi i akrom egaliju i sirin gom ieliju. Maranon je sa suradnicim a opisao i 2 klinička slučaja čiste a m iotrofije A ran-d uchenne, dakle m ielopatičnu am iotrofiju, k o d tipične akrom egalije. M oguće je, da bi p ostojala horm onalna akcija hipofize i na trofičn e fu n k cije m otornih živčanih stanica, ali to još n ije dokazano. K od Cushingove bolesti također je opisan slučaj progresivn e am iotrofije. R adikulo-m ed ularn i kom presivni sim ptom i, k o je tu naliazim o, n e m ogu dolaziti u o k v ir endokrin o-m uskularnog sindrom a. K od 3 slučaja adip ozo-genitalnog sindrom a opisali su M a - ranon, Riche t, Sourdel inetter p rogresivnu am iotr o fiju resp. pseu doh ipertrofičnu m iopatiju. Danas se doduše drži, da je sindrom B abinski-f rölich izaražaj lezije tu b ero-in fu n - đib u la m ih centara a ne hipofize, ali tu se ne m ože isključiti njezin u tjecaj. U opće se o hipofizarnom i općenitije o endokrinom porijeklu raiopatija m anje govori, otkako je Curschmann (1921.) iznio m isao, da bi endokrine i m išićne sm etnje bile m ožda nezavisne jed ne od drugih ali pod ređen e zajedno leziji centralnih vegetativnih form acija. Činjenica je, da je astenija prvotni m išićni sim ptom ins u ficije n cije suprarenalke, kako se ona o čitu je kod A dd isonove bolesti. Ta je astenija izražaj porem ećenog m išićnog m etabolizm a: m išići su posvem a izgubili sposobnost resinteze m liječn e kiseline, k oja je produkt biokem ijskih procesa u vezi s m išićnom kontrakcijom. Maranon m isli, da su stanovite prolazne astendje (za trudnoće, m enstruacije, iza seksualnih abuzusa, intelektualnog zam aranja, snažnih em ocija ili u rek on valescen ciji iza teških infekcija) u vjetovane prolaznom h ipofun kcijom suprarenalke. T rajn e sm etn je m etabolizm a k od A dd isonove bolesti d'ovađaju, po Maranon-u, i do m išićne alteracije, te im adem o i difuznih am iotrofija. Sézary je v e ć p rije opisao am iotrofiju sa sk lerotičn om upalom suprarenalke. I u genezi bulbo-spin alne m iastenlje, E rb-g oldflam, igrala bi in su ficijen cija suprarenalke ulogu. U nekim slučajevim a op i sane su anatom ske lezije te žlijezd e (Buzzard i dr.), u drugim stanovite m odifikacije m išićnog m etabolizm a, a i ekstrakti k ore suprarenalke s NaCl d jelu ju terapeutski p ov oljn o. (Pitanje tumora timusa kod m iastenije Sch. ne spom inje. Ref.!) N ajtipičnija m anifestacija adenom a k ore suprarenalke je herkulski razvijen a m uskulatura. Dr. Zv. Sušić. H. K unzovâ: Sulfanilam id kao piretikum i antipiretikum? (Čas. lék, čes., 1940 br. 2). Od toksičkih n u zp ojava k od d u lje u potrebe sulfanilam idâ n ajčešće je m otrena vru ćin a s gastrointestinalnim i živčanim, s u rtik arijelnim egzantem im a i skarlatiniform nim derm atidam a i sa cijanozom. S druge strane kod liječen ja infekcioznih b o lesti sa sulfanilam idim a n estaje u pravo vru ćin a (kao sim ptom infekcije) veom a brzo.

31 83 A utorica je u eksperim entu kod kunića provocirala sterilnu neinfekcioznu vru ćin u injekcijam a P-tetrahidronaftalinamina, k o ji spada farm akološki u grupu adrenalina i povišuje vrućinu djelovanjem na centar term oregulacije pođraženjem sim patičnog živčevlja. O vako izazvana vru ćin a dade se odstraniti poznatim antipireticćm a. V elike doze sulfanilaimidâ povećavaju k od kunića vrućinu izazvanu ß-tetrahidxonaftalinsm inom, dok je terapijske doze smanjuju. Za razliku od drugih antipiretika k oji tu um jetno izazvanu vrućinu snizuju veom a brzo i duboko, a kratkotrajno, sulfanilam idi je snizuju polagano, a za dulje vrijem e. Ovaj antipiretički efekt sulfanilam idâ nema ništa zajedničkoga s antiinfekcioznim efektom. Sulfanilam idi u velikim dozama p ov ećavaju vrućinu valjda uslijed toksičkog djelovanja arom atičke njihove jezgre na retik uloendotel, pa su u eksperim entu i m noge životinje poginule. A ntipiretičko djelovanje sulfanilam idâ je valjda efekt anilinske n jih ove grupe. Miloslav Hub: Endokarditis od enterokoka. (Cas. lék. čes. 1940, br. 3). A u tor op isu je slučaj endokarditisa cd enterokoka, kopi je pokazivao za života sliku napadno sličnu endocarditis lenta, te je anatom ski nalaz također odgovarao nalazu u običajenom kod iente od viridansa. Iz krvi je kultiviran kao za života tako i poslije sm rti opetovano E nterococcus B. U etiologiji endokarditisa, što sliče na endocarditis lenta, im aju dakle također udjela pleom orfni streptokok (enterokoki). B. S t e i n. P edijatrija Goldina V. N.: Klinika toksičnih kolitida. (Pediatr. Nr. 4, 52 57, 1939). A utorica razlikuje toksičnu specifičn u kolitidu, k oja dolazi većin om kod d jece iznad 1 godine, i kolitide s ranijim i kasnijm dispeptičnim toksikozama. U posljed n je 3 godine bilo je na klin ici 205 d jece bolesne od kolitide. 61,4% od toga im alo je dizenteriju. D izenterična kolitida je to češća, što je dijete starije. B ilo je i prelaznih form a. P oja v e in tok sik acije dolaze k od m lad je d jece većinom naglo, dok se kod starije d jece polaganije razvijaju. K od male d jece prevladavaju p oja v e sa strane centralnog n ervnog sistema, a kod starije d jece su jače p oja v e sa strane k a rd iov a sk u la rn og sistema. K od sek cije su se našle degenerativne prom jen e u srčanom m išiću i k od on ih slučajeva, čiji je tok bio akutan. U početku bolesti je tem peratura bila često puta povišena. Stolica je bila krvavo sluzava. K rv se u stolici pokazala tek nekolik o dana nakon početka bolesti. B lju van je je bilo v e ć u početku. T rajanje bolesti je k od p reživjele d jece bilo pop rečn o 34 dama. Letalitet je iznosio 64.4%, a. k od đijece ispod 1 gođifae i do 71,8%. P rognoza kolitida s ranim sim ptom im a toksikoze bila je pop rečn o b olja (60.8% letaliteta). U k rv i je bila izrazita neutrofilija s jakim skretanjem na lijevo. U toku toksičnih kolitida treba razlikovati fazu akutnih toksikoza kao posljedicu d jelovanja sp ecifičn og dizenteričnog toksina, i dizergičnu fazu, kao posljedicu fu n k cijonalnih sm etnja u stanicama. Kao kom plik aciju toksičnih kolitida opažali su pneum oniju (53 puta), soor (40 puto), otitis (24 puta), osim toga stom atitis, pijuriju, žarišnu nefritidu, edem e, đekubitus, nom u, gn ojn i parotitis, ostale gnojne procese i sklerom. U 2 slučaja nađen je kod sekcije želučani čir. U većin i slučajeva našli su Shiga-K ruse i Flexnerove štapiće. Važno je stanje ishrane djece prije o b o ljen ja kod kolitida s ranim i kasnim toksikozam a. To nema važnosti kod dizenterije. K od sekaije su nađene u debetom crijev u sve prom jene od kataralnih pa d o difteričnih. Stupanj tih prom jena i vrsta bio je ovisan od trajanja bolesti a ne o d starosti djeteta. U 81% bilo je zahvaćeno i tanko crijevo. Hertzberg G. : Terapija opeklina. (K inderärztliche Praxis 10, ). A u tor navodi teoriju intoksikacije i zgrušavanja krvi da bi protum ačio sliku bolesti kod teških opeklina. P rotiv jedne i druge p oja v e d jelu je dobro terapija taninom, kako je p rep oru čio D avidson. Nakon otvaranja m jehura, stavlja se 10% taninska mast. N astaje kora, ispod k oje opeklina zacjelju je. U stadiju šoka potrebna je toplina i davanje m nogo tekućine, da b i se spriječilo zgrušavanje krvi. Zatim treba nastojati smanjiti b olove i ukloniti p oja v e šoka. U toksičnom stadiju daje se prednost transfuziji k rvi. Hrana treba da je lagana i tekuća, a osim toga da im a dosta vitamina. S ovakvom terapijom je i kosm etički uspjeh dobar. Dr. Rebec. Tuberkuloza Wolff G. (B altim ore): O raširenosti tuberkuloze u raznim zemljama svijeta (Schw eiz, med. W o No. 52). Pomor od plućne tuberkuloze u raznim zemljama. Na C žitelja um rlo je od plućne tuberkuloze: Zem lje poredane G odišnji prosjek po visim pom ora u razdoblju od do do Južna R o d e z i j a Južno A frička Unija N ova Zelandija A u s t r a l i j a N i z o z e m s k a D a n s k a Kanada U S A C e y l o n Š k o t s k a Njem ačka B e l g i j a Engleska i W a l e s Italija Š v i c a r s k a Britska Guiana Sjev. Irska Faroer o t o c i Š p a n i j a Švedska Slob. drž. Irska L i t v a V e n e z u e l a Island N o r v e š k a U ruguaj Francuska Č e h o slo v a č k a Japan M a d ž a r s k a Bugarska (gradovi) E s t o n s k a F i n s k a C h i l e Iz ovih podataka vidim o, da p cm or od tuberkuloze gotovo u svim zem ljam a opada. Japan čini iznim ku, gdje je pom or od tuberkuloze porastao (od na na stanovnika). N ajm anji je pom or od tuberkuloze kod bjelaca u prve četiri vanevropske države, izm eđu 15 i 40 na žitelja. M eđu evropskim državam a imadu najniži m ortalitet od tuberkuloze Nizozemska i Danska, ispod 50. P o b roju pom ora u svijetu dolazi zatim Kanada i Savezne D ržave S jeverne A m erike (USA). U USA je pom or od tuberkuloze još znatno pov oljn iji kod bjelaca, jer crnci odnosno bojadisano pučanstvo, k o je čini 10% svega pučanstva, um ire prosječno 3 puta koliko b ijelo pučanstvo: P o tom dolaze evropske zem lje: Škotska, N jem ačka, B elgija, iengleska sa W alesom, sa pom orom izm eđu 60 i 70 na stanovnika. Za njim a dolaze Italija sa 73.3 i Švicarska sa 81.7 pom ora od plućne tuberkuloze na žitelja. Britska Guiana, Sjeverna Irska i Faroer otoci im adu također m ortalitet izm eđu 80 i 90. V eći pom or im adu Španija, Švedska, Slobodna država Irska i Litva izm eđu 90 i 100. V isoki m ortalitet od tuberkuloze u Š vedskoj i N orveškoj je u p osljed n j.m decenijam a spao, ali je u poredbi sa D anskem još u vijek iznad prosjeka. V enezuela, Island, N orveška, U ruguaj su predjeli, k oji leže daleko jedan od drugoga, im adu raznu klim u, živ e u njima' narodi, nazne rase, a ipak imadu jednaki m ortalitet od plućne tuberkuloze, izm eđu 100 i 120 na W olff upozoru je na ovom prim jeru, kako niti klima niti konstitucija, niti rasni faktori nisu odlučni m o m enti za stanje raširenosti tuberkuloze u nekom kraju. U p o jedinom slučaju oni su od značenja, ali u epidem iologiji prevladavaju drugi faktori, vjeroja tn o prilike, u k ojim a dotični živi, prilike za zarazu u obitelji, stanbene i prehranbene prilike, dakle više socija ln i n ego klim atski i đisp czicion i faktori. U redosljedu pom ora o d tuberkuloze u o v o j tabeli slijed e dalje Francuska, Čehoslovačka i Japan. Wolff upozoru je na visoki m ortalitet od plu ćn e tuberkuloze u F rancuskoj (125 na stanovnika) u razdoblju god , dok je p om or od plućne tuberkuloze kod susjedne industrijalne zem lje B elgije, gdje se također govori francuski, m nogo niži (63.2) i za polovinu niži kod njezine rom anske sestre Italije (73.3). Čehoslovačka ima veliki pom or od plućne tuberkuloze (130), M adžarska i Bugarska još Viši (148.2 odnosno 149.2). N ajveći m ortalitet imadu zem lje

32 84 na sjeveru E vrope Estonska (172) i Finska (175.6), te Chile (224.3). P ogledam o li gorn ju tabelu pom ora od plu ćn e tuberkuloze k o ju sm o netom analizirali, a k o ju je G. W olff p reuzeo iz je dne tabele poznatog statističara F. L.. Hoffmana, vidim o, da je razlika izm eđu početka i konca tabele deseterostruka. Pom or od plućne tuberkuloze kod b ijelog pučanstva Južne R o dezije iznosi 25, a u Chile K lim a, gustoća pučanstva, industrijalizacija, razni faktori, ne m ogu d ov oljn o protum ačiti te razlike. Industrijalizirane zem lje su u m nogo p ov oljn ijem položaju nego agrarne zem lje. P roučavanjem odnosa tuberkuloze na selu, ustanovljeno je, da agrikulturne zem lje, u kojim a agrikultura n ije industrijalizirana, im adu najveći pom or od tuberkuloze. U takovim prilikam a p om or od tuberkuloze postepeno nadm ašuje pom or od tuberkuloze u gradovim a. P om or od tuberkuloze m ože u industrijskim predjelim a jed ne zem lje doseći već maksim um, dok se agrikulturni p redjeli nalaze još u stadiju porasta. Niti gusto naseljeno pučanstvo ne m ože protum ačiti raznolikosti pcm ora od tuberkuloze. Gusto n aseljene zem lje su običn o industrijske zem lje, ali tuberkuloza ne m ora u njim a biti jako raširena. Na pr. B elgija i Engleska su gusto naseljene, i pom or od tuberkuloze je u n jim a niži (63.2 odnosno 67.2) nego u slabije napučenim zem ljam a kao što su Francuska i Finska (m ortalitet od pluć. tuberkuloze odnosno 175.6). A opet u gusto n aseljenom Japanu pom or od tuberkuloze je više nego dvostruk (137..5) nego u USA (54.2). U zroci tih pojava bez sumn je postoje, i ako je teško u vijek pronaći pravila epidem iologije poglavito k od kron ične bolesti k a o što je tuberkuloza, k i a je radi dugog vrem enksog razdoblja podvrgnuta raznim utjecajim a. D r. Vladimir Ćepulić. Derm atovenerologija N. Sonnenberg: Metoda kontinuiranog liječenja pem- figusa sublimatom (Ann. de derm at. et d e syph. br. 9, 1939, str. 771). Autor, k o ji je već jed n om (1933.) publicirao svoja opažanja 0 uspješnom lije če n ju jed n og slučaja pem figusa s in jek cijam a sublim ata, sada se p on ovn o v ra ća na h istoriju istog slučaja, k o ji je bio liječen kao i ostalih 33 sa injekcijam a sublimata. B olesnici su p oslije kupke p rvi tjedan d ob iv ali samo neutralne aseptične masti. P očam od drugog tjedn a dobivali su dnevno po jednu in jek ciju sublimata. A u tor na žalost ne precizira ovu terapiju. Iz nekih navedenih izvadaka p ov ijesti bolesti proizlazi, da je ukupan b roj in jek cija varirao izm eđu ; in jicira o je po 1 ccm. 1% otopine intram uskularno. P r ije toga više godina je p rakticirao sličnu terap iju k od furunkuloze, bez lokaln og lije če n ja ; čak i k od v rlo teških slučajeva opažao je izliječen je u roku od 2 3 tjedna. P o n jeg ov om m išljen ju sublim at sp riječava sekundarnu in fek ciju pem figoznih bula sa pijogenim staphylococcus aureus, k jo i se tako često m ože ustanoviti u krvi 1 tkivu bolesnika s pem figusom. Od 34 do sada liječena slučaja bilo je 24 sa k ron ičnim pem figusom, 4 sa pem ph. foliaceus i 6 sa pem ph. vegetans. K od svih su slučajeva postojale m anifesta cije i na sluznicam a. A u tor se na osnovu svojih opažanja ne slaže s nazorom, da su prom jen e na sluznici usne šupljine loš prognostički znak.. O prognozi pem figusa n ije m ogao doći do konkretnih zaključaka, je r je doživio i neugodna i n eoček i vana iznenađenja k od slučajeva, gd je bi se to n ajm an je m oglo očekivati. R eakcija u k rv i (T akata-a ra) služila m u je kao neki kriterij za nastavak odnosno trajanje lije če n ja bez obzira na v id ljiv e m anifestacije bolesti. Za prve dvije godine od 12 slučajeva 5 je um rlo, a 7 su se prividno izliječili. Naknadni recidivi, k o ji su inače tako fatalni k od pem figusa, naveli su autora na pom isao, da započne sa nekom vrstom preventivn og liječen ja ove bolesti za v rijem e n jen og latentnog stanja, analogno m etodi preventivnih in jek cija protiv sifilisa. P rin cip ijeln a je razlika doduše dosta velika: sa bizm utom sp riječavam o in fe k ciju sifilisa, dok se kod latentnog pem figusa radi o stalnoj b orb i protiv bo>lesti, k oja je v e ć m inirala organizam. A u tor navada nekoliko prim jera liječen ja akutnih egzacerbacija pem figusa i naknadnog kontinuiranog»profilaktičkog «liječen ja. N ije bez interesa, da spom enem o ukratko neke naročito karakteristične slučajeve. Jedan teži slučaj (70 god. star) p rim io je god. 80 in jek cija sublim ata. Sim ptom i bolesti na koži i sluznicam a su potpunom a nestali. P oslije toga bolesnik je d obiv ao sedm ično po 1 ccm. 1% sublim ata. O d god. dobiva istu dozu svakih 15 dana uz stalnu kontrolu urina i općenitog stanja. Do sada se bolesnik vrlo dobro osjeća. K od istog pacijenta opaženo je, da se na koži prsiju u v ijek na istom m jestu, od vrem ena na vrijem e p oja vlju je izolirana bula veličine graška, k oja uskoro nestaje. O vaj isolirani recidiv se ja vlja u razm acim a od 2 4 m jeseca. D rugi slučaj p oslije privid n og izlije - čen ja u roku 17 m jeseci dobivao je isto tako po jed nu in jek ciju sedm ično te se je dobro osjećao. Nakon toga je izostao iz lije čen ja i 5 m jeseci kasnije bio je doprem ljen u bolnicu s teškim recidivom. Ponovno je dobio 90 in jek cija i sada se nalazi već 2 godine u kontinuiranom liječen ju bez ikakvih m anifestacija bolesti. U slučajevim a, gdje se n ije provađalo naknadno kontinuirano lije če n je u v ijek je p rije ili kasnije došlo do recidiva, čak i kod onih, k oji su dobro reagirali na terapiju sa sublim atom. K od provađanja trajne, blage terap ije recid ivi nisu bili prim jećeni. Ima slučajeva, k oji su na taj način kontrolirani 2, 3 i 4 godine i do sada još ne pokazuju nikakvih m anifestacija bolesti. Na osnovu iznešenog autor dolazi do zaključka, da kontinuirano, m etodično i sistem atsko lije če n je spriječava poja ve recid iva pem figusa; ako uspije sretno prebroditi akutnu fazu bolesti, m ožem o tim e prod u ljiti živ ot za čitav niz godina. Za sada jo š n ije poznato, kako će reagirati organizam, ako budem o p rovađali taj način liječen ja tok om više godina, m ijen ja ju ći razmak i doze medikam enta. M ožda će uspjeti povećati potencijal rezistencije organizm a i na taj način postići kom pletno izliječenje. Abramovič, Zagreb. O ftalm ologija Lindner, K.: Nove misli o postanku kratkovidnosti. (K lin ische M onatsblätter fü r A ugenheilkunde, Sv Str ). L. m isli da fatalističko m išljen je Steigera o nasljeđivan ju kap glavnom faktoru kod postanka m iopije ne odgovara stvarnosti. K ratk ovidn o oko treba sm atrati bolesnim, jer se skiera kratkovidnih širi kadkada n eobično jako u obliku ispupčenja (Staphylom a posticum ) na svojem najdebljem mjestu, na stražn jem polu, gd je dosiže debljinu od 1 mm. O k o je građeno u obliku kugle, oblik oka k od m iopa n ije norm alan. V eć od prvih početaka istraživanja kratkovidnosti vezan je postanak iste sa radom na blizinu, sam o istraživači nisu bili složni gled e načina ili faktora postanka m iopije. U suprotnosti sa teorijom o nasljednosti m iopije ustanovljen o je na očn oj klin ici u Tübingenu, da katolički i protestantski bogoslovi bolu ju u podjed nakom postotku od m iop ije, i ako bi trebalo prem a teoriji Steigera a p riori predpostavljati veći postotak k od protestantskih bogoslova, čiji su rod itelji većinom ljudi sa velikim postotkom kratkovidnosti, svećenici, u čitelji itd., dočim su rod itelji katoličkih b ogoslova seljaci,- obrtnici, staleži sa m alim postotkom m iopije. A u tor ne niječe posvem a, da je kratkovid nost nasljedna. Ona se m ože razviti sam o jednostrano, m ože biti p osljedica općenitih bolesti, ili se u slijed tih bolesti pojačava, u k olik o je v e ć ran ije postojala. U glavnim potezim a tum ači autor postanak kratkovidnosti ovako: U paljeno tkivo gubi svoju čvrstoću u slijed djelovan ja enzim a bijelih tjelešaca k rv i (fibrinoidna generacija). I k od zastojnog edem a pronađene su prom jen e u kolagenom spojnom tkivu. A rterijeln i dio kapilara daje hranu tkivim a (O 2, soli. ev. enzim e krvi), ali ne prepušta b jelančevin u. Stanice uzim aju hranu, a v raćaju u tkivo CO2 i rastop ljen e odpadke, što sve prelazi iz tkiva u venozni dio kapilara. P ovećan tlak u venam a oteščava usisavanje. K od otečen ja kapilara, kod nedostatka O2, odn. nagom ilavanja CO2 prolazi u tkiva krvna plazm a, zaostaje tam o i odlazi kon ačno k roz lim fatičke žile. (Serozna upala ili album inurija u tkiva p o E ppingeru). K ada je venozni otok krvi oteščan, dolaze enzim i u tkivo um ekšavajući ga. U oku im ade žilnica vrlo jaki dop liv arterijeln e krvi, a suprahoriodalni p rostor nem a lim fatičkih žila, k o ji bi ev. od v od ili zastojnu krv te ona m ora odlaziti kroz venae v o rtico - sae, k oje v eć fiziološki stoje pod zastojnim pritiskom. K od trajnog n ap ornog rada na blizu nastaje jaka i živa izm jena tvari u ok olici žute pjege, povećava se zastoj u venae vorticosae, uslije d čega zaostaje tekućina u tkivim a oka na stražnjem polu skleri, koja uslijed gore spom enutih uzroka om ekšava te se v rem en om rasteže. N ije isključeno, da k tom e dolaze jo š drugi m om enti kao oštećenje kapilara, istup plazm e u tkiva, povećan je CO2, što sve ošteću je sigurnosni uređaj sklere te ona p o- čim a m a n je ili više popuštati u ok olici stražnjega pola, gd je je prom jen a tvari n ajjača. O sim n ap ornog trajnog rada m ože biti uzrok tog oštećenja tkiva u prom jenam a zaštitnih naprava pojedinačno ili u kom binaciji. N ajviše podržava zastoj tekućine u ok olici stražnjeg pola oka čitanje sa brzom 1 trajn om m ijen om utisaka (slika) u slijed živahne prom jen e tvari, k oja je p red u v jetom takovog rada oka. U rari n e trpe od m iop ije, i ako rade trajno u blizini, je r se kod n jih o v o g rada ne m ijen ja ju utisci (slike), a tim e se ne izaziva jaka m ijen a tvari. Slagari u tiskaram a b olu ju od m iopije u slijed oštećen ja kapilara kao p osljedice otrovanja olovom, i ako oni ne rade u blizini. Z adaća liječn ik a je, da olakša rad na blizu određivan jem odgovarajućih naočala, k oje ispravljaju sve porgješke refrakcije, da poučava o v elik oj ulozi osv je tlje n ja, ispravn og držanja tijela kod čitanja, a najzad o važnosti potrebnog odm ora. V. D e r k a č, Prelog.

33 85 P ato lo šk a anatom ija Tonutti i W allraff : O histofiziologiji tuberkula. (Zieglers B eiträge z. path. Anat. B. 103, 1939 god.). Isti autori su još prošle godine p rim ijetili da jačina fagocitoze histiocita kod pneum onije stoji u vezi sa količinom C vitamina u spom enutim stanicama. Ova opservacija ih je ponukala da ispitaju k oličin e C vitam ina u tuberkuloznom tkivu. Pokus su izveli na kunićim a sa bacilim a typus bovinus. Vitam in C se m ože dokazati u tkivu sa argentum nitrieum uz stanoviti postupak. K od tuberkulozne pn eum onije m ogla se dokazati ascorbin - ska kiselina u znatnim količinam a u deskvamiramim epitelnim stanicama>, histiocitim a i m onocitim a, dok leukooiti i lim fociti nisu je sadržavali. Isto tako n ije sadržavalo askorbinsku kiselinu tkivo stijenke alveole, niti uz n ju fiksirane epitelne stanice. Sve spom enute stanice, sa ascorbinskom kiselinom u protoplazm i sadržavale su i fagocdtirane bacile tuberkuloze i raspadnute druge stanice, iz čega se m ože zaključiti da su aktivno učestvovale u borbi sa bacilim a tuberkuloze. K ako se askorbinska kiselina nalazila samo u takvim stanicama sa obrambenom funkcijom m ože Se dalje zaključivati da vitam in C potpom aže p-roteolitičn e ferm ente, odnosno da je n jih ova funkcija povezana za vitam in C. U bronhialnim ograncim a nalazilo se m nogo alveolarn og epitela sa vitam inom u protoplazm i. D akle stanovita k oličina vitam ina C biva izgubljena i izlučena iz organizm a. U tuberkulu vitam in C sadrže u velik oj količin i epiteloidne stanice k ojim a se također pripisuje obranben o svojstvo. L eu kociti i lim fociti ni o v d je misu sadržavala askorbinsku kiselinu. Vitamin C se dakle nalazi u velikim količinam a u stanovitim elem entim a tuberkuloznog tkiva te je vezan uz procese obrane protiv b acila tuberkuloze odnosno toksina-. Na taj način nam je objašnjen deficit Cvitam ina k od tuberkuloznih bolesnika i istaknuta potreba da se nam iri taj deficit. Letterer E.: Opća patologija i patološka anatomija lipoiđoza. (Verhandlungen der D eutschen Pathologischen G esellschaft 1938.) Pod lipoidozam a razum ijevam o patološko nagom ilavam je u stanicama, u tipičnoj form i, slijedećih lipoida: H olesterin i n jegovi esteri sa masnim kiselinama. Fosfatiđi (od ovih sam o sfingom ijelm ). C erebrozidi (u obzir dolazi samo kerazin). O pća pretilost, iako se m ože u neku ruku smatrati kao»n eutralfettspeicherkrankheit«, ne spada ovam o. L ip oidoze im aju osebujnu k lin ičku sliku, rijetk o dolaze, -karakteristične su pod m ikroskopom, a p ostoji stanoviti odnos izm eđu odlaganja lipoida i fum cije retikuloenđotelialnog sistema. O vaj odnos je po autoru više hipotetične naravi i n ije opravdano da se govori k od bolesti patološkog nagotm-ilavanja lipoida o oboljen jim a retikuloenđotelijaln og aparata, je r se ne radi o odlagan ju sam o u određeni sistem ili vrstu tkiva. U izrazu»nagom ilavanje«hotim ice se izbjegava ob ja šn jen je porijek la nakrcane m aterije u stanicama. On se odnosi na m aterijal hum oralnog porijekla kao i na produkte nastale u nutarnjom izm jenom tvari u stanici, b ilo da ih ona n e m ože izlučiti ili da ih dalje razgrađuje. Sistematika lipoidoza je najispravnija sa kem ijskog stanovišta. Pošavši od toga autor daje slijedeću n jih ovu šemu: Holesterin i n jegovi esteri Fosfatiđi Cerebrozidi sa m asnim kiselinam a (Sfingom ijelin) (Kerazin) H olesterin -gra- H olestrinoze Niem ann- Fam ili G aucher ova nulonatoza 1. Koža Pick -ova ja m a bolest (H and-schüller- (ksantelazme; bolest am auro- Christian o-va 2. Unutrašnji tična bolest) organi id ijotija N ajčešće dolazi H and-schüller-c hristian -o v a b o lest. iza ove p o čestoći slijedi G aucher ova bolest, pa tek onda Niem a n n - P i c k ova bolest sa am aurotičnom idijotijom. P ojava holesterina i n jegovih estera u s ta n ic i. očitu je se u saćastom ili pjenušavom karakteru protoplazm e. S tariji naziv»ksantom atozne«za takve stanice se napušta. Postanak sa-ćastih stanica (t. j. stanica čija je prot-oplazma izgleda pčelin jeg saća) n ije vezan uz vrstu tkiva: mezanhi-malne kao i epitelialne stan ice m ogu se pretvoriti u saćaste, ali n ajveći broj tih stanica je mezo-dermailnog porijekla, Hand- Sch üller-c h ristian i -eva bol-est. K arakteristično je za- ovu bolest da -osim spom enutih sačastih stanica v id im o u organima- u k ojim a se ona očituje, upadno granulacion o tkivo. R adi toga je Chester ispravno nazvao H an d-ovu bolest: lipoi-dgranulomaitoza. U palno granulaci-oini proces strogo je vezan uz krvne žile li vezivo. N jegovo djelovanje na parenhim je sekundarnog karaktera. B olest se razvija u svim organim a i u svim tkivnim sistemima, ali n ajčešće u kostim a. U njim a nalazim o jaka razaranja koštane supstance sa strane gran ulacijonog tkiva, k oje potpada i pod nekrozu, a rado i krvari. V eće granulom e m ožem o naći na hipofizi i u njezinoj blizini, na tvrdim m ozgovnim opnama, u očnim dupljama, a katkad u mozgu. Granulom i su na presjeku upadljiv e žute boje, k oja potiče od lipoida. O b oljen je prate ksantelazm am a slične eflorescence, p ostoji katkad ispadanje zubiju i porem ećen ja sa strane oka. Na unutrašnjim organim a nalazim o em fizem pluća, p ov eća n je slezene, jetre i lim fnih čvorov a sa hem oragičnim n ekrotičnim raspadanjem u n jim a i u žabicam a (tonsilla phar.). M ikroskopski se vidi u palno granulacijono tkivo k o je je uz saćaste stanice karakteristično za H a n d ovu bolest. G ranulacijono tkivo m ože da im a izvjesne sličnosti sa on im kod lim fogranulom atoze, ali autor strogo razlikuje specifitet obiju granulacija i n iječe bilo kakvu vezu izm eđu spom enutih -oboljenja. Tako kod Hand- S c h ü l er- C h r ist i a n ove bolesti nema golem ih Sternberg ovih stanica u tkivu, a k od lim fo - granulom a saćastih stanica. P očetak stvaranja granulacija kod H a n d ove bolesti je vezan uz u m nožavanje retikulo-histiocita, na raznim m jestim a i u raznim organim a. H a n d ova bolest tim e dobiva neku sličnost sa retikul-ozama, k o ja je m eđutim sam o formalna. K oštani sistem n ije pod jed nako zahvaćen k ad se radi o toj bolesti. N ajčešće ob ole kosti lubanje, zatim zd jelica i bedrene kosti. G ranulom i se razvijaju u periostu, pa se uzduž krvnih žila u vla če u koštanu m oždinu g d je dalje b u ja ju i razaraju kost. M orfogenetški prim arna je upala, iza o v e slijed i gom ilanje lip oida u stanice. Slika k oja nastaje je tako karakteristična da je autor smatra specifičnom za H a n d ovu bolest, šta više govori o specifičn oj upali, jednake vrijedn osti kao ona k od sifilisa ili tuberkuloze. H a n d ova bolest je u većini slučajeva praćena sa p ov i šenjem procenta holesterina u krvnom serumu. Sama ova čin jenica- n ije d ov oljn a za tum ačenje -odlaganja lipoida u stanice. Eksplantirane stanice iz lipoidgranulom a kultivirane in vitro, doduše daju p ojed in e fibroplaste, ali se u glavnom i dalje m nože kao»ksantom atozne«stanice. F ibropiasti iz n elip oid - granulom a, uzgajani u serumu sa povećanim vrijednostim a h olesterina, nikad se nisu pretvarali u saćaste stanice. Iz ovih i drugih razloga, autor je m išljenja, da saćaste stanice nastaju iz endogenih razloga. P ostoji m išljen je p o kom e je H a n d o v a bolest samo jedna vrsta općih ksantom atoza ( H e n s c h e n ). Preostale holesterinoze: predstavljaju po autoru gord ijski čvor. D olaze kao esencijalne ili sim ptom atske ksantelazmatoze. o d lokaliziranih ksantelazma na pr. u koži, slezeni, jetri-, tetivama, srcu, bubrezima-; glavnu ulogu kod- n jih ovog postanka igra porem ećenja izm jene lipoida. H iperh olesterinem ija im a kod ovih značenje, iz poznatih (diabetes, ikterus, porem ećen je fu n k cije jetara) ili nepoznatih uzroka. K od dijetalnih m jera on e iščezavaju. O dlaganje lip oida odigrava se sam o u stanicam a m ezoderm alnog porijekla. U palne p ojave, u k olik o se nađu u tkivu ksantelazm e, imadu sekundarni karakter. G olem e stanice se m ogu također vidjeti, n aročito ok o h olesterinskih kristala. P itanje uzroka se k reće u -granicama hipoteza. H iperh olesterinem ija n ije isk lju čivi faktor. K santelazm e očn ih kapaka nisu praćene hiperlipoidozom. G ovori se ta-ko o lokalnim etio-loškim faktorim a, zatim o disfunkciji- stanica. A utor je m išljenja da kapilare im aju k od postanka ksantelazam a znatnu ulogu, obzirom na propustljivost n jih ove stijenke za holesterin. U r - bach je op isa o o b o lje n je k ože k o d k o je g s-e radi o ekstra-celularnom odlaganju holesterina. O vo o b o lje n je je teško dovesti u vezu sa ksan-telazmama. V a n Bogaert i Scherer su opisali bolest sa m u ltiplim tuberoznim ksantelazmama, holesterinsko-m m renom i rasprostranjenim sim etričnim odlaganjem holesterina u m ozgu, naročito u nucleus đentatus m alog mo-z-ga, sa nepoznatom etiologijom. N eurološki i psihički sim ptom i se n ek olik o godina ranije očitu ju od p oja v e v id ljiv ih ksantelazama. Niemann-Picfcova bolest: K od ov e se bolesti nađi -o gom ilanju fosfafiđa- (sfingom ijeldn) i ona- je jed in i pretsta-vnik porem ećenja izm jen e fosfatida. O čituje se povećanjem slezene i jetre. Fosfati-di se gom ilaju u retik ulam im i en đotelnim stanicam a spom enutih organa. T ok om bolesti fo-sfa-tidi se odlažu i u specifične elem ente organa u parenhim jetre, slezene, bubrega, m ozga i t. d. P i c k o v e stanice (to su stanice, k oje sadrže fosfatide, također saćastog izgleda) m ezoderm alnog porijek la m ožem o naći u svim organim a k od bolesti istog imena. One daju organim a žućkastu boju poput kanarinca, ili crvenkasto žućkastu. Uzrok pojavi sf-ingomijelina u protoplazm i stanica smatra se da je posljedica distrofije stanice.

34 86 Ni e m a n n - Pick 'ova bolest stoji u vezi sa Tay- S a c h s ovom idijotijom. Ta se veza sastoji u tom e, da kod ove p o slje d n je vidim o n akupljanje fosfatiđa u ganglijskim i g lija - stanicam a velik og m ozga. Za razliku od N iem ann-p ick ove bolesti, kod Tay-Sachs ove bolesti ne nalazim o fosfatid e u drugim organim a tijela. O vo i čin jen ica da se k od Tay- Sachs ove bolesti lipoidi nalaze u ektoderm alnim elem entim a m ozga daje uporište autorim a k o ji stoje na stanovištu dvaju raznolikih i nepovezanih oboljen ja (na pr. S c h asfer). L i t - terer pak misli da se k od spom enutih bolesti radi o o b o lje njim a jednakim u biti i p o pojavam a. K em ijska analiza lipoida kod jed ne i druge bolesti, k oja je do sada izvedena sam o u jednom slučaju, unijet se jam ačno više svijetla u to pitanje. Gauche r ova bolest također stoji sam a u trećoj grupi, a karakterizirana je n agom ilavanjem kerazina u protoplazm i stanica. Ona im a izv jesn e zajedn ičke crte sa već spom enutim lipoidozam a kao na pr. fam ilijarno nastupanje, rasne sklonosti (Zidovi), češće ja v lja n je k od žena. K ao k od gorn jih lipoidosa, i kod Gaucher ove bolesti vid im o p rom jen e jetre, slezene i koštanog sistema. Osim različnosti k o ja p ostoji v eć i obzirom na kem izam lipoida G a u c h e r ove bolesti, ona se i form alno, histološki razlikuje od predhodno opisanih lipoidoza. K erazin se nakuplja sam o u retik u lam im i adventicijalnim stanicama. Endotel ostaje pošteđen od kerazina, ali u njem u nalazim o hem oziderin. Retikularne i ađventicijalne stanice se k od Gauche r ove bolesti se um nožavaju, i to u m nožavanje je p o autoru specifično za nju. Iz tog razloga slezena m ože biti n eobično velika. Ga u c h e r ove stanice (stanice k oje sadržavaju u p rotoplazm i kerazin) su velike, sa h om ogenom protoplazm om, k oja ne daje reakcije na lipoide običnim m etodam a histološke tehnike U zroci Gauche r ove bolesti su nepoznati. Gauche r ove stanice se m ogu dobiti eksperim entalno u vađanjem kerasina u krv, ali se on odm ah gubi iz stanica čim se prestane n jegovim dovađanjem. Iz toga bi se m oglo zaključiti da se i ovdje radi 0 nepoznatim endogenim faktorim a' u sam oj stanici k oji bi bili uzrok Gaucher ovoj bolesti. Dr. Kopač. Sudska medicina U m orstvo evipanom. (British M edical Journal. No , pag ). P red sudom u N ottingham -u u E ngleskoj vođena je studenog god v rlo zanim iva rasprava u krivičnom predm etu protiv 41 god. liječn ik a đra. L eonarda L ockhart-a. D ne 1. rujna k sda je išček ivan je ratnih zapletaja u svim zem ljam a pa i u Engleskoj bilo na vrhuncu opažala se izvjesna nervoza 1 na dru. L. a osoibdto na n je g o v o j ženi. S lijed ećeg jutra je liječn ik ov sluga, ulazeći u kuću, opazio m iris rasvjetnog plina. L iječn ik i n jegova supruga ležali su u sobi pokraj plinske vatre. Dr. L. bio je u dubokoj nesvijesti, n jegova je supruga bilamrtva. Na n jenoj ruci vid io se u bod igle. U spavaćoj sobi pronađena je štrcaljka s ostatkom evipana. N ašlo se i oprošta jn o pism o s uputama sluzi. S ek cija gd je L. pokazala je, da je smrt nastupila u slijed CO otrovanja: u jetri je bilo evipana. Dr. L. je u bolnici došao k svijesti p ropitkivao se za svoju ženu a kad m u je rečeno, da je m rtva pokazao je duboku žalost. Tvrdio je da se ničega n e sjeća. P osljedn ji dogođaj, k oji se sačuvao u njegovom pam ćenju jest, da je dan p rije posudio svoj radioaparat jed nom susjedu. Na osnovu o v o g čin jen ičn og stanja bila je p rotiv dra. L. podignuta optužba zbog um orstva. V ještaci su pokušali rekonstrukciju dogođaja. U stanovilo se. da su se supruzi rečene n oći povukli zajedn o u sv oju spavaću sobu. Iza toga je gdja L. prim ila in jek ciju evipanom i to očito uz svoj p ristanak. Evipan je m orao d u lje vrem ena cirkulirati u tijelu, je r ga se našlo u jetrim a. N jezina sm rt je nastupila v jeroja tn o oko 1 sat u n oći i to od otrovanja CO. U k o je doba je dr. L. počeo inhalirati CO n ije se m o g lo ustanoviti. Prem a iz ja v i bolnice radilo se i k od njega o otrovanju CO. O ptuženi sam n ije znao ništa iskazati o tom e. Obrana je tvrdila, da se radi o slučaju pocjepane ili disociirane svijesti kod optuženog, o jednom iznim nom duševnom stanju dra L., k o je isk lju ču je n jegovu krivičnu odgovornost. Dr. L. je kao v o jn ik god zadobio potres m ozga prigodom ek splozije top ovskog zrna. T o je b ilo za vrijem e velike ofenzive u augustu N jegov odred je bio uništen. Sam o on i još jedan v o jn ik su ostali u životu. S jeća se da je b io položen na nosila. Šta je bilo iza toga n e zna. D ošao je k svijesti u jed n om šatoru. D rugom zgodom je na fronti vršio in sp ek ciju u pratnji kom andira. O b ojica su zapeli u blatu i n ajednom je dr. L. izgubio svijest a u n jegovoj uspom eni je nastala potpuna praznina god. im ao je davati narkozu u bolnici, u čem u n ije im ao vježbe. Desna ruka m u je počela drhtati a šta je dalje b ilo ne zna. Na savjet pretpostavljenih liječnik a napustio je bolničku službu i pošao u laboratorij, kasnije se bavio bakteriologij om i industrijskom higijenom. 1. ruijna u veče je došao kući' i1 ču o kako ga žena zove. Štorje da.lje b ilo se ne sjeća. Pism o za slugu pisao je pod dojm om ratnih dogodaja. Natpis:»O prez! Plin. Z ovite p oliciju «, k o ji je također pronađen u stanu, nezna protum ačiti. B io je aktivan član organ izacije za zaštitu od napadaja iz uzduha i istu v e če r dvaput posjetio svoje sklonište. On sam se sjeća sam o jed n og posjeta i to ranijeg. Porazbacani instrum enti, nađeni u n jegovom stanu, trebali su biti sprem ljeni' u oprem u za nuždu, za slu čaju mapa^ daja. D v ije bolničarke su svjed očile da im je dr. L. rekao, kako ne voli davati narkoze: zatvorena operacdona dvorana ga smeta. Jednom je, prigodom op eracije, izgledao sasvim smušen i pom iješao boce s anesteticima. P rigodom rasprave nastupilo je pet vještaka, među njim a i V iscount D aw son of Penn, tjelesni liječn ik k ra ljev; dvojica psihijatara, 1 industrijski psih olog i uznički liječnik. P rofesor Millais Culpin, industrijski psih olog iz Londona izjavio je, da se radilo o nekoj p rom jen i svijesti. P od u tjecajem jakih em ocija protok svijesti (the stream of consciousness) bio je privrem eno suspendiran. U tom prom ijen jen om stanju optuženi je ipak vršio neke radnje, ali te radn je nisu im ale svoj izv or u n je g o v o j običn oj ličn osti (»im his ordinary personality«). K ad je ovaj period izm ijen jen e svijesti prošao, mije ostalo nikakovo sjeća n je na čine, izvršene za v rijem e tog perioda izm ijen jen e svijesti. D o ovakove p rom jen e svijesti dolazi pod u tjecajem snažnih afekata na pr. straha a sam period izm ijen jen e svijesti m ože traja ti danim a, tjednim a, čak i godinam a. U prošlom ratu bilo je m nogo takovih slučajeva. U slučaju dra L. je prom jena svijesti vjerojatno nastala pod dojm om velikog nem ira i anticipirajući strašne dogođaje. K ad je optuženi bio u bolnici prived en svijesti izbavio je vještak, da je im ao strašne sn ov e i da si je zam išljao razne situ acije pune užasa. K ad je b io upitan, što je n jegova n ajgora uspom ena iz rata, rekao je :»D ečki, k o ji vise u žicanim zaprekama s rastrijeljenim crijevim a'.«dr. R. D. Gillespie, psihijatar iz Londona, iz ja v io je, da treba prihvatiti m išljenje, da se radi o gubitku sjećan ja a inkrim inirano djelo počinjeno je za vrijem e ovakovog periodičkog gubitka sjeća n ja ili pam ćenja (loss o f m em ory). To znači, da se u p rotican ju svijesti kod optuženog p oja v io prekid (a break in the continuity o f his consciousness). Radi se o nekoj vrsti duševne sm etnje (mental disorder), za v rijem e k o je ipak postoji neka volja pa bolesnici m ogu da vrše neke radnje. Lord Dawson je izjavio, da je poznavao dra L. n ek o liko godina. Optuženi bi»o je anksiozan> preskrupulozam tip. Za vrijem e inkrim iniranog čina došlo je do đ isocija cije izm eđu viših i nižih razina u m ozgu. Dr. L. približio se stanju autom atizm a, u k ojem se vrše autom atske radnje. T o su svrsishodne, izvršne, katkada i vrlo složene k retnje, k o je se odigravaju bez znanja dotične osob e i ne ostavljaju uspom ene za sobom. U fu n k ciju stupa eksekutivni dio m ozga dok onaj dio m ozga, k oji vrši fu n k ciju znanja, osta je suspendiran i izvan djelovanja. U znički lije čn ik D r. Norris, re k a o je, da on shvaća slučaj više kao suzenje svijesti. O brana se upirala na izvještaj vještaka i tvrdila, da se praktički radi o činu, p očin jen om u besvijesn om stanju, prem a tom e bi presuda m orala glasiti: nevin. Optužnica je tvrdila, da je k rivn ja dra. L. za sm rt n je g o v e žene izvan d v ojb e i da p ostoji predum išljaj. T reba dakako uzeti u obzir, da je ok rivljen i b io duševno bolestan u v rije m e čina. Z ak ljučnu rije č izgovorio je sudac Singleton, nakon što je još jed n om p od robno ispitivao sve vještake i tražio od n jih da objasne s v o je izvode. Sudac je n aročito istaknuo da- je slučaj bio interesantan za liječn ik e i da je dao povoda raznim usporedbam a. Ipak je bila prvenstvena zadaća vještaka, da dadu svoje m išljen je za taj konkretni slučaj. P ostoje nekoje okolnosti iz k ojih bi se dalo zaključiti, da je dr. L. u vrijem e kada je počinio inkrim inirano djelo, bio duševno neuravnotežen ili duševn o bolestan. N itko ne tvrdi, da je on danas duševno bolestan. T rebalo je p rid on ijeti jasnih dokaza, da je optuženi u v rijem e kada je počin io inkrim in iran o d je lo bio do te m jere duševno p ov rijeđ en ili bolestan, da n ije m ogao shvatiti prirodu i zam a- šaj svog djela, niti je m ogao znati, da radi zlo. P riprem e, k oje je dr. L. bio u činio, pism o, k o je je b io ostavio sluzi, govore protiv te hipoteze. Porota je vijećala 20 minuta i donijela p resudu: K riv, ali duševno bolestan. Prem a tom e je sud odredio, da dra. L. ka-o krim inalnog duševnog bolesnika predaju na ču vanje u zavod. Interesantno je u ovom e slučaju, da si je engleski sudac sem bio stvorio m išljen je o k rivičn oj odgovornosti optuženog a da n ije odlu ku o tom e prepustio vještacim a, kako to nažalost biva. Sučevo m išljen je je onda prihvatila porota. S voje zak lju čn o slovo je sudac Singleton započeo time, da je pohvalio obranu i vještake zbog n jih ove objektivnosti. Dr. Karminski.

35 87 Rad skupština i sekcija Hrv. liječničkog Zbora. Izvanredna mjesečna skupština Hrv. liječničkog Zbora održana dne 11. I u 18 sati u predavaonici Hrvatskog liječničkog Zbora Predsjeda: prim. dr. Frane Mihaljević. Zapisničar: dr. Ante V u l e t i ć. I. Dr. Žiga Hafner (m edic, klinika prof, dr. Ivan B o t t e r i): Epikriza prikazanog slučaja hemolitičnog ikterusa. C ijenjene gospođe i gospodo! V i ćete se još sjećati, da sam u novem bru prošle godine dem onstrirao ovu pacijenticu kao slučaj s jasno izraženim svim sim ptom im a fam ilijarnog hem o- litičkoig Lkterusa. B olesnici je, kako v id ite,'s a d a znatno b olje, ona se je gotovo potpuno oporavila i mislim, da će Vas in teresirati, da vam opširnije opišem dalji tok njene bolesti, terapiju i današnje klinične i laboratorijske rezultate. Katamneza: nakon što sam pacijenticu ovdje dem onstrirao n jen o se stanje dnevno pogoršavalo i n ije bilo nikakvog izgleda da će d oći do spontane rem isije, kako je to često baš kod fam ilijarnih hem olitičkih ikterusa. Četiri dana kasnije se hem o gram pon ovn o znatno pogoršao. E ritrociti 1, , Hb. = 32%, L. = Hem oliza je počela već kod koncentracije norm alne fiziološke otopine. Ikterus se p ojačavao i opće stanje bolesnice je bilo vrlo loše. O dlučili smo se za operaciju i bolesnica je prem ještena u K iruršku kliniku. Tam o je dobila tri transfuzije krvi, ali stanje jo j se n ije ni m alo popravilo. Interesantno je napom enuti, da se za v rijem e transfuzije, niti odm ah p oslije transfuzuje n ije boja lica ni m alo prom jenila, nego je ostala i nadalje jako blijed a kao i prije.. Isto tako se n ije poboljšavala ni crvena krvna slika, nego je üivijék po m alo opadao b roj eritrocita. Iza transfuzije dobila je -jaku glavobolju, povraćala je, a ikterus i opće stanje jo j se pogoršalo. Radi toga se je pristupilo spleektom iji, usprkos v rlo slabog stanja bolesnice. O peraciju je izveo g. dr. G janković. Slezena je bila tri puta većih dim enzija n ego norm alno, dosta tvrda. H istološki nalaz je slijed eći: patološko-anatom ska dijagnoza cyanosis lienis. Pulpa slezene difuzn o prožeta eritrocitim a, trabekuli uski, folik u li sitni ali brojn i (prof. Saltykow ). Interesantno je napom enuti, da je nakon transfuzije, k oja je izvršena odm ah čim je podvezana arterija lijenalis, bolesnica dobila rum eni izgled u licu, puis se zntano popravio, a broj eritrocita je porastao za Dakle postignut je efekt, k oji v i dim o p o slije svake transfuzije k o d običnih sekundarnih anem ija. Postoperativni tok ie bio prilično norm alan. Ponovno je prem ještena u našu kliniku. Kontrolni, laboratorijski nalazi su slijed eći: K rvn a slika: 30. X II. 1939,. E. 3, , Hb, 60%, lb. = 1, L. = 9.800; K rvna slika 4. I E. = 3, , Hb. = 64%, lb. = 1; K rvna slika: 9. I E. = 3, , Hb. = 70%, lb. = 1. U d iferen cijaln im k rvn im slikama osim Jolijev ih tjelešaca te polihrom azije ništa patološkog (dakle fale sferociti). R etikulociti, k o ji su p rije operacije bili 87%, sada su pali na 4%o. R ezistencija eritrocita: p rije operacije početak hem olize već kod 9,9% Na C l, a kom pletna hem oliza kod 0,44% Na Cl. Sada, poslije splenektom ije hem oliza p očin je k od 0,62% Na Cl, a kom pletna hem oliza kod 0,28% Na Cl, Nalaz m ijelogram a: dok smo p rije operacije u sternalnom punktatu, od 100 stanica s jezgrom, našli m akroblasta i norm o blasts ukupno 57%, sada iza spenektom ije im am o ukupno 24%. Stolica norm oholična, u m okraći urobilinogen oko 1:64. Inače se bolesnica svaki dan sve b o lje osjeća, tem peratura, k oja je pri-je bila stalno do 37,8, sada je norm alna, a puls od 110 u min. pao je na 80. Za to v rijem e bolesnica je uzim ala Feripan tablete i H e- m ostyl sirup. Iz cijelog toka vidite, da se radilo o teškom slučaju, k o ji bi1, kako. je n edvojben o pokazao klin ički tok bolesti, završio letalno, da n ije pravovrem eno izvršena splenektom ija, kao jedina, ispravna terapija te bolesti. Danas V am pokazujem bolesnicu u potpuno dobrom stanju i jed ino postoperativni ožilja k u lije v o m epigastriju govori o teškom stanju, u k ojem se bolesnica nalazila. P rognoza je dobra. II. D r. G ju ro Karminski (neurol. klinika prof. dr. R. Z. L o p a š i ć ) : Epidaurus i Kos, dva žarišta antikne medicine (utisci s puta s projekcijam a fotografija). M edicinski život drevnog helenskog života sakupljao se oko hram ova boga Asklepija. K ult A sklepijev prenesen je vjerojatno iz Tesalije na jug. Jedno od n ajču v en ijih svetišta nastalo je u VI. v ijek u prije K rista u brdim a istočne A rgolid e na P eloponezu u blizini Epidaurusa. O A sk lep ijevom porijek lu i životu pričale su se b ro jn e legende. U svim a se spom ipje A polon, kao otac i K oronis, kćerka jed nog zem aljskog odličnika kao m ajka. Svetište u Epidauru je lako pristupačno, udaljeno k ojih 30 km od gradića N auplion. Iskopine započete su god O tkriveni su ostatci n ajstarijeg žrtvenika s hram om, t. zv. T holos ili rotunda, zatim tem elji A sk lep ijevog hram a dz IV. vijek a, spavaonice (Enkoim eterion) hram ova drugih olim pijskih božanstava, stadija, gostionice (katagogion), kupališta iz rim skog vrem ena te ostatci česama i čatrnja. Sačuvali su se natpisi, u kojim a se pripovijeda o sadržajim a nekih snova, k o ji su sanjani u spavaonici za vrijem e svetog sna (enkoim esis) te rep rod u k cije originalnog kipa. boga A sklepija. Dekadansa svetišta p očin je u 3. i 2. v ijek u p rije Krista. Ipak je A sk lepije još m nogo godina bio v rlo cijen jen i žarko štovan. D efinitivn o rasulo p očin je u IV. v ijek u naše ere. U slijed pljačke, ratova i invazije barbara budu hram ovi do tem elja p o rušeni. Iz n jih ove građe dižu se okolna sela, crkva i pod bizantijskom vlašću fortifik a cije. O m etodam a liječen ja u Epidauru se m alo znade. Uz nešto dijetetskih i higijenskih propisa, bilo je sigurno m n ogo šarlatanstva. P rem a pred aji su iseljen ici iz Epidaura osnovali podružnicu hram a te n ovo svetište boga A sklepija na otoku K osu, gd je sadašnja italijanska vlada vrši iskapanja na prostranom zem ljištu n ekadanjeg A sk lepijejon a. U gradiću K osu (ital. Coo) se nalazi prastara platana. Prem a legendi je i H ipokrat (rođ g. p rije K rista na Kosu) u n jenoj sjeni predavao m edicinu. III. Izvještaj upravnog odbora: N ovi članovi: dr. Ante Ma r i ć, opć. liječnik, Stanišić. Istupili član ovi: dr. Sim a Gr č i ć, sreski liječn ik, Irig; dr. Vasa Krstić, otolaringolog, N ovi Sad; dr. A leksander Deutsch, liječnik -zu bar, V inkovci. U m rli član ovi: dr. Juraj Cirković, grad. fizik, Bakar. Predsjednik kom em orira prem inulog člana, skupština ustajan jem i sa»slava«odaje počast uspom eni pokojnika. Zatim predsjednik izvješću je, da je g. prim. dr. Ivo Glavan, neurolog, Zagreb, poklonio Zboru 1 u djel Zadruge za podizanje liječn ičk og doma u Zagrebu, u vrijednosti od D in K n jižn ici H rvatskog liječn ičk og Z bora poklonio je: g. prim. dr. Gustav Forenbacher: Handbuch der gesammten. T uberkulosetherapie, Bd. I. i II. (E. Löw enstein), g. dr. Sebastian Mantel, brigadni sanit. general u m., Zagreb, poklon io je L. V. godišta i Z bor se darovateljim a najsrdačnije zahvaljuje. IV. Eventualija: Prim. dr. Pavao Culumović daje ovaj ispravak na zapisnik m jesečne skupštine od 23. X I u diskusiji o angini pectoris (Liječ. V jesnik br. 12, 1939., str. 683): al. 15. im a glasiti: ili de début kako v e li W enckebach, al. 24 im a glasiti: š t o g a je jedna dom išljata glava itd. K ako se u eventualijam a nitko više ne ja v lja za riječ, to predsjednik zak ljuču je sjed nice u sati. Redovita mjesečna skupština Hrvatskog liječničkog Zbora održana dne 26. I u sati u predavaonici Hrvatskog liječničkog doma P redsjeda: p rof. dr. V ladim ir Ćepulić Zapisničar: dr. A nte V u l e t i ć I. Dr. Ivo Račić, otolaringolog, D ubrovnik: O utjecaju klime našega mora na bolesti nosa, grla i uha. II. Dr. Josip Markovič, (Vidi str. 96.) dispanzera, Sušak: predstojnik antituberkuloznog O utjecaju klime našega mora na plućne bolesti i tuberkulozu pluća. III. Dr. Đ uro Orlić, (V idi str. 94.) ftizeolog, D ubrovnik: O utjecaju klime našega mora na plućne bolesti i tuberkulozu pluća.. (Vidi str. 94.)

36 88 IV. Prim. dr. M iroslav D e l i ć, predstojnik lječilišta, K raljevica: O utjecaju klime našega mora na tuberkulozu kosti i zglobova. V. Izvještaj u pravnog odbora. (Vidi s to 94.) N ovi članovli: dr. Đ uro Fischer, liječ.-staž. ginekol. klin., Z agreb; dr. A lbert Fröhlich, lije č.-v o lo n t. d je čje klinike, Z ag reb; dr. Radovan. Ivančič, lije č.-volant, m edic, klin., Z a greb; dr. M ilan Ključec, liječ. ban. bolnice, G ospić; dr. Ivo Mlinarič, predstojnik kirur. odjela ban. bolnice, B ihać; dr. F ran jo Vrus, liječ. boln. za živč. i đuš. bolesti, V el. G orica. Istupili član ovi: dr. Ivan Sondi ć, zdrav. v. savjet, u m., Daruvar. U m rli članovi: dr. Ž iga Goldschmidt, grad. fizik i zubar, Vukovar. Predsjednik kom em orira prem inulog člana, skupština ustajanjem i sa»slava«odaje počast uspom eni pokojnika. N adalje izvješću je predsjednik, da je g. dr. Stj. S t a n k o vič, grad. fizik u m., Zagreb, p ok lon io Z boru 5 u d jela Zadruge za podizanje liječn ičk og dom a u Zagrebu, u vrijedn osti od Din Z bor se darovatelju srdačno zahvaljuje. Vivant sequentes! U 20 sati predsjednik za k lju ču je skupštinu. ZNANSTVENI PROGRAM u vezi sa glavnom godišnjom skupštinom Zbora 25. do 27. siječnja Klinička vizita na internoj klinici sa demonstracijama Prije podne: Doc. dr. V. Vuletić: održana dne 25. I Pulmo cysticus; trombopenia essent.; arrhyt. abs. S. A., bolesnik 30 g. star. U anam nezi im a od djetinjstva znakove h em oragijske đijateze (m elaena, epistaxis, haem optoae), lu panje srca te p robadanje i iskašljavamje većih k oličin a gn ojn og ispljuvka. K lin ički sim ptom i d oveli su do xe dijagnoze, k o ja je potvrđena ad 1 (rentg., bronhograf.) ad 2 (krvna slika, m ijelogram ) ad 3 (Ekg) T erapija: ad 1 Q uincke. Eulysinol ad 2 autohaem o ad 3 chin-id. suif, (poslije 2 dana 4X0,25 na dan euritm ija). 2. Diabetes mellitus juvenilis. D. D., p a cijen t 20 g. star. U anam nezi p red par dana p očeo gubiti na -težini, m n ogo žeđao i m n ogo m okrio. O sjeća se slab. K lin ičk i nalaz b. o., dok je labor, nađeno u urinu d o 3% šećera bez acetona, a k rivu lja k rvn og šećera uz standard-dijetu iznaša od T erap ija: d ijeta + inzulin. 3. Atherosclerosis aortae praecox. M. I., p acijen t 40 g. star. U anam nezi tuži se na sten okardične tegobe kroz zadnjih par m jeseci. K lin ički nalaz: nad aortom sistolički šum, drugi, ton jako naglašen. P erk u tom o aorta proširena na 3 prsta. O rtođijagram srca pokazuje isto proširenje ^orte: W ar i dr.: 0 E kg: b. o. Pokus dilu cije i kon cen tracije norm alan. Terapija: Jod, dijeta. 4. Polyarthritis subacuta. Z. V., 30 g. star. U anam nezi p r ije 20 dana uz tem peraturu i zn o je n je osjetio je dosta n aglo jake b o lo v e u zglobov im a ruku i desne noge, k o ji su otekli. K lin ičk i nalaz: p otvrđ u je anam nezu; ren tgeool. ništa n aročitog. T erap ija: S aiicyl i piretoterapija (m lijekom uz kontrolu S. E.). 5. Mljetska bolest i M. Bechterew. H. P., p acijen t 26 g. star. O d djetinjstva im a na dlanovim a i tabanim a odebljanu kožu u form i hiperkeratoze, k oja od vremena do vrem ena puca na pregibim a, a iz pukotina secem ira. O d 12-te godine p očela mu se kočiti kralježnica do potpune n e - pom ičnosti uz dosta ja k e bolove u p red jelu kuka i lopatice. R entgenski nalaz p otvrđ u je kliničku dijagnozu. Th. Piroterapija, Salicitati, kratki valovi. 6. Asthma bronchiale O. R., 30 g. radnik drž. želj. b olu je od ožujka od napadaja teškog disanja. P rije m jesec dana napadaji su jako učestali. L aboratorijski nalazi: haem ogram : E = 4, Hb. 90i% i. b. 0,9 L = 9000, eozino 18%, neseg. 5%, se-gm. 47%, lim fo 25%, m ono 5%. Ostali nalaz b. o. Terapija: Šokovi sa inzulinom svaki dan. D obiva na tašte 85 i. j. inzulina; hipo-glikemični napadaj nastupa nakon % 1 sata, u napadaju ostaje 1 2 sata. 7. Infiltratio pulmonum fibro-indurativa lob med. et inf. 1. d. veros. luetica. B. Z., 30 god. opć. blagajnik, b olu je dva m jeseca, otkada je p očeo teško disati. P rije m jesec dana -počeo je kašljati i nešto iebacivati. A petit je slab., om ršavio je 6 kg god. ulcus durum. N alazi: E. 4,760000, Hb. 87i%, I. b. 9,9, L , nes. 6 %, segm. 76%, ly 10%, m ono 7%, pl. 1%'. W ar. i druge seroreakcije u k rvi kom pletno pozitivne. SE: (sec. W estergreen). Urin b. o. Ekg. -b. o. T erap ija: kom binirana kura ncvarsenobenzol, bism oluol, i. sol. kalii jodati 5%. 8. Cirrhosis hepatis. K. M., 65 god. zvan ičn ik b olu je godinu dana. Tada je p očeo osjeća ti b olo v e u p red jelu g orn jeg trbuha. P rije dva m jeseca opazio je, da mu raste trbuh, da m anje m okri, a b olovi su postali jiači. N alazi: haem ogram : E. 4,020000, Hb. 82%, i. b. 1, L. 7600, eoz. 3%, nes. 1%, segm. 58%, lim fo 30%, m on o 8 %. U rin: urobg. 1/32 inače b. o. M eulengracht 25, D iazo dir. + WaR. i druge seroreakcije neg. Takata u k rv i i ascitesu pozitivni. O pterećen je s ga-laktozom 3,25 gr. T erap ija: Insulin dn evno 15 i. j., Cam polon, Esidron. 9. Abscessus pulmonum lob. inf. lat. dex. Pneumothorax spont. lat. d. Pleuritis adhaesiva et exsudativa, lat. d. Emphysema pulm, bullosum. S. H., 54 god. radnik, b olu je pol godine, počeo je puno kašljati i dobiv ao je groznicu. N ešto k asnije počeo je izbacivati veliku k oličin u g n ojn og sputuma. P r ije tri m jeseca nakon jed n og na-padaja k ašlja p očeo je jako teško disati. U početku je izbacivao i nešto krvi. Omrša-vio je 13 kg. Nalazi: haem ogram : E. 3, , H b. = 65%, lb. = 0,8, L. = , n esegm = 8 %!, sqgm. = 73%, ly. = 11%', m ono 8 %, SE = 110, 124. U rin: album en opal., inače b. o. Sputum : K och negativan, elastična vlakna negativna. W ar u k rv i negat. Ekg nalaz: S inustachycardia gr. m ed. E. Š. ventr. N alaz kulture i k rvi i sputum a slijedi. T erap ija: suha dijeta, kratki valovi, E ulysinol, Em etin, ca-rdiaca. P rof. dr. I. H. B o t t e r i : Akutni miokarditis. K ako vid im o iz o v e anam neze, statusa i nalaza, radi se kod ov og bolesnika o akutnom m iokarditisu. To je vrlo 'važno obolje n je u k ardiop atologiji, je r p rek o p olov ice svih bolesti srca su u pale ili degeneracije m išica srca. V rlo važno je, da se što p r ije postavi ispravna dijagnoza, je r se ispravnom terap ijom m ože postići u akutnom stanju potpuna restitucija. Frapantan je nalaz k o d -našeg -bolesnika, je r je n je g o v o stan je bilo u početku v r lo teško, srce je bilo m aksim alno dilatirano, jetra v rlo ja k o otečena, a i staza u drugim organim a bila je ja k o izražena. Ipak sm o m ogli ispravnom terapijom u kratko vrijem e od 3-4 sedm ice postići potpun u spjeh, što se tiče kom penzacije, a im am o opravdanu nadu, da ćem o bolesnika, n akon što otstranim o sve spom enute uzroke, potpu no izliječiti. Miokardlitis je u ovom slučaju sigurno posljedica fokalne in fek cije iz tonzila, granulom a zu biju i upale paranazalndh šupljina. Sto se tiče terapije, p otrebno je naglasiti, da sm o o d kardija-ka u početku upotrebili sam o preparate strofantusa, a tek kasnije sm o aplicirali preparate digitalisa, k o ji ja k o kum uliraju (digitoksin). E tioioški smo dali odstraniti t-onzile, a sada liječim o granulom e zu biju i upalu paranazalnih šupljina. Bolesnik, k ojeg sam V am danas prikazao, je sada praktički zd rav i od patoloških nalaza postoje jo š jed in o p rom jen e u fin aln oj fazi ventrikularnog -kompleksa, k o je nas upućuju, da jo š p ostoji oštećen je m-i-okarda. T ek kad se i ov e prom jen e norm aliziraju, d ozvolit ćem o bolesniku, da se vrati na svoju dužnost.

37 Dr. K. Lu š i c k y : Morbus Basedow. P rikazujem V am 49 god. stđru kućanicu, k oja je sa 20 godina prehodila škrlet, a iza toga prim jetila da jo j je počela rasti štitna žlijezda. Sada boduje v eć dvije godine. Teško diše i jako jo j lupa srce k o d hodanja.uz stube i uz brijeg. U vijek osjeća vrućinu i n eko drhtanje naročito u okrajninam a. D obiva b olove u p red jelu srca k o ji se šire u lije v u gorn ju okrajnim i. Prim ijetila je da jo j je b olje kad bi nešto toploga stavila na srce. Počela je m ršaviti. K osa jo j ispada i m nogo se znoji. Iza anam neze Vana je jasmo 1) da b olu je od povećanja štitaae žlijezde, pa dolazi u prvom redu u ob zir strum a patološki u sm islu hiper- ili h ipo-fu nkeije. Strum a je velika nodozna* anamneza ističe brzo lupanje srca, zn ojen je, drhtanje okrajnina, m ršavljen je kraj dobrog apetita, pa m oram o pom isliti na h ip erfu n k ciju tireoideje u sm islu m orbus Basedow ii, pog otovo jer pacijentica sama ističe da jo j je počela ispadati naglo kosa. L aboratorijske pretrage tj. u prvom redu bazalni m etabolizam k oji iznosi, k od naše bolesnice 74% potvrd it će našu dijagnozu u sm islu hipertireoze. K ardijalne sm etnje su u sm islu iinsuficijencije lije v o g v en - trikla, je r im a pacijentica noćne napadaje teškog disanja, a nototurni napadaji znače popuštanje lije v o g ventrikla. Sa 49 godina, koliko im a pacijentica, m oram o tražiti u zrok ili u srcu sam om u smislu k ron ičn og procesa, a u prvom redu u p eriferiji. Tlak k rvi po R. R. iznosi k od p acijen tice 240/160 m m Hg. Ta h ipertonija n ije renalna, jer im a urin dapače visoku specifičn u težinu, nem a album ena u urinu, a sedim ent je bez patološkog nalaza, a i ine pretrage krvi u sm islu RN kuhinjske soli B echer reakcije su negativne. H ipertonija će biti prem a tom e uzrokovana n epoznatom noksom, a te h ipertonije zov em o esencijalnim. Basedow je v rlo često praćen h ipertonijom, naročito sdstolički tlak je visok, a d ija stoličk i nizak. Naša pacijentica im a i đ ijastolički tlak jako povišen, kako to vidim o kod esencijelnih hipertonija. Ta kronična h ipertonija je d ovoljn a da nam tum ači insufdcijenciju lije v e k lijetke. Za drugi m om ent tj. za tipične stenokardične napadaje tražit ćem o u p rv om redu prom jen e na vjenčan im žilam a srca i tražiti dokaz za koronarnu in su ficijen - ciju. E lektrokardiogram pokazuje nam u p rv om i drugom odgod u spojku respektive sponicu tj. S. T. lin iju do 3 m m ispod izolin ije tj. tipičan znak u Ekgu za koronarnu in su ficijendiju, u slijed k o je dobiva m iokard prem alo k rvi i nastupaju radi toga stenokardične boli. Ta k oron a m a isu ficijen cija dovodi sekundarno i do degeneracije srčanog mišića. T erap ija: k o d naše bolesnice m ora biti uperena u prvom redu protiv hipertireoze, a u drugom redu p rotiv visokog tlaka i srčane iinsuficijencije i anginozndh tegoba. K od B asedowa- znadem o da toksini tireoideje znatno ošteću ju m iokard, a s druge strane sile srce na pojačani rad, jer m ora srce udov o ljiti cijelom organizm u sa ubrzanim kolanjem krvi, je r je izgaranje k od basedow a u velik oj m jeri um noženo, kako to pokazuje bazalni m etabolizam. U n o v ije doba su ameri'kanski autori u veli za lije če n je sten okarđije i dekom penziranog srca totalnu ablaciju tireoideje, jer se m ože na taj način postići sman je n je ok sidacion og procesa u organizm u i s time i sm anjiti rad srca, tako da koronarne žile u dovoljn oj m jeri m ogu opskrbljivati srčani m išić za polagan iji rad srca. Rezultati ovakovih ablacija su p ov oljn i, a zato m islim i k od naše bolesnice provesti tu terapiju, tim više, što pacijentica bolu je od prave hipertireoze. a u drugom redu od koronarne in su ficijen cije. Morbus Addison. Druga pacijentica, k oju Vam prikazujem, ima 39 god. i b o lu je godinu dana. Tada je bolesnici izvađen radi abdom inalnih tegoba apendiks, a iza toga zahvata se pacijentica nipošto n ije m ogla oporaviti, n ije m ogla ni hodati, je r bi sm jesta osjetila jaki u m or i slabost po čitavom tijelu. A petit je posvem a izgubila. K oža jo j je postala na tijelu, a n aročito na rukama tam nija, a i sluznice su jo j potam nile. T ri tjedna nakon operacije počela se je nešto pop ravljati i nakon šest m jeseci dala si je izvaditi tonzile, je r se je m islilo da su tonzile u zrokom da se pacijentica n e m ože oporaviti, a nakon op eracije stanje se jo tako pogoršalo da n ije m ogla stajati na nogam a, čak ni u krevetu se n ije m ogla okretati n i m icati gorn je ni d on je okrajn ine. Javilo se uz apetencu i povraćanje, k o je je trajalo sve dok n ije došla p o prvi puta na kliniku. Sada leži, po drugiput u k lin ici i to v e ć 12 dana,, je r su se gastrične tegobe pojačale, postajala slabija i pospana i nakon nekog praška nije se dva dana m ogla probuditi. Iz anamneze bit će Vam odm ah jasno, da se radi n a jv jerojatn ije o inisuficijenciji nadbubrežne kore. tj» o Addiisonovoj bolesti. A k o prom atrate kožu p acijentice i sluznice, a naročito prste u zglobn om p red jelu na dorzalnoj strani, prim ijetit ćete da je tu pigm entacija n ajjača. Sve što sam V am u anamnezi istaknuo, su tipični sim ptom i A dđisonove bolesti, a to je u prvom redu adinam ija, koja je tako jaka da pacijentica nije m ogla stajati niti se u krevetu m icati. Baš taj m om ent da je došlo do adinam ije poslije operativnih zahvata je tako karakterističan za A ddisonovu bolest. Z a adizooičara je svaki operativni zahvat, ako se ne priprem i prije operacije sa odgovaraju ćom terapijom, kontraindiciran, pa bio taj zahvat i banalne prirode. Čak m edikam ente pacijent ne podnosi i naša je dužnost da kod bolesnika, k oji već nakon aplikacije barbiturnih preparata reagira sa dugotrajnim snom m islim o na m ogućnost A dđisonove bolestu L aboratorijske pretrage će V am potvrd iti dijagnozu, a te pretrage su tlak) k rvi, k o ji je u v ijek nizak, k od naše bolesnice 180/60 R. R., niski šećer u k rvi k od naše bolesnice 80 m g %, niski broj klorid a 320 m g %. H em ogram k oji pokazuje paradoksno čak p oligobuliju, m akar je pacijentica napadno blijeda. Naša pacijentica usprkos svoje b ljed oće im a 4, eritricita sa 90 Hb. i indeksom od 1. Taj hem ogram m ože varirati i obično nastupa k od p oboljšan ja hipohrom na anem ija. Taj parađoksan nalaz p osljedica je teške eksikoze u v rijem e t. zv. A ddisonovih kriza, k o je su pređstađij eventualne A dđisonove kom e. I naša pacijentica im a suhu kožu. n igdje ne postoje nikakvi èdemi. Poznato je da je uzrok A dđisonove bolesti najčešće tuberkuloza nadbubrežnih žlijezda, što se m ože vrlo često i rentgenološki dokazati. I naša pacijentica pokazuje bilaterano n e pravilne tam ne m rlje u p redjelu gorn jeg pola bubrega. To govori za sekundarnu k a ld fik a ciju nadbubrežnih žlijezda. P roblem A dđisonove bolesti je v rlo interesantan i tek n o v iji radovi zadnjih d v iju godina su ocrtali fiziolog iju nadbubrežne k ore i tim e om ogućili razu m ijevanje patologije tih žlijezda. H orm on nadbubrežne k ore igra važnu fu n k ciju za resorpcdju šećera, a isto tako' im a važnu fu n k ciju k od resinteze m liječn e kiseline u glikogen respektive šećer. T o je jedan bitan razlog da pacijent nema d o v o ljn o k rv n og šećera, a ako je taj donekle norm alan u k rv i slabo se transportira iz k rvi u m išić, k o ji treba za svoj rad glikogena, a n e m ože ni iz m liječn e kiseline resintetizirati u šećer, respektive u glikogen. M išić je prem a tom e sirom ašan glikogenom, a m liječn a kiselina u krvi je povišena, a inkret nadbubrežne žlijezd e im a pb V erzâru i važnu ulogu kod p robave masti, bjelančevine, a u uskoj vezi stoji i sa vitam inim a specijaln o sa B» grupom, k o ji vitam in je sastavni dio W arborg-ova ferm enta za disanje. K ortin nadbubrežne kore im a važnu zadaću za raspoređaj elektrolita, a u p rvom redu za natrium i kalium. Taj momemat je prevažan, je r nam tumači dobar terapeutski uspjeh sa kuhinjskom soli. A dizoničar je osirom ašio u natriumu. jer ga tijelo nosi u p rejak oj m jeri d ijurezom iz tkiva, a kalium s druge strane u toksičnoj m jeri retimira. Pacijentu m anjka hidropdgena supstancija natrium, k o ji m u se m ora davati u velikim dozama, a sm anjivati što više u hrani kalium. P om anjkanjem natriuma je razum ljiva teška eksikoza k oja prouzrokuje gustoću krvi i tim e V am je razjašnjen visok b roj eritrocita u h em o- gram u u kritičnim fazama te bolesti. Terapija Addisona će biti prem a tom e u prvom redu dijetalna tj, m nogo slane hrane i dodavanje kuhinjske soli u m nožini od 10 g d n evn o plus 5 g natrium oitricum a. d o k ide p e r o - ralno ili per rektalno, a u kritičnim kom atoznim stanjim a u form i intravenozne aplikacije hipertoničnih 10% -tnih otopina kuhinjske soli. D obra je i in fu zija glikoze u što v e ćo j količini. Svaka hrana, k oja sadrži kalium, kao na pr. varivo, m ora se dvaputa kuhati i m ijen jati za v rijem e kuhanja v od a; s istog razloga n ije uputno davati bolesniku čaja, kave, i crn i kruh. V oće također sadrži m nogo kaliuma. ali ipak ga m oram o b olesniku davati, u svježem stanju, osobito v o će k o je im a m nogo C-vitam ina, kao na pr. citron. U prvom času je b o lje parenteralno aplicirati C -vitam in i to v e ć prem a stadiju u v ećim ili m anjim količinam a. Ne sm ije izostati ni supstituciona terapija tj. inkret nadbubrežne kore, k oji se danas već sintetski priređ u je a takav jedan preparat je D. O. C. A. (Organon), k o ji je daleko ja či u svom d jelovanju o d ekstrakta nadbubrežne kore i prem a tom e i ja čeg d jelovanja Taj preparat se m ora oprezno dozirati u m nožini od 5 15 m g intram uskulam o. a n aročito paziti na tlak k o ji brzo raste, k od naše bolesnice digli sm o ga na 180/120, a s druge strane paziti na eventualne edeme, je r sa D.O.C.A.-om retinira pacijent hidropigeni natrijum i m ogu nastupiti edem i, anasarka i čak edem pluća. Kronična trombopenija. T reći p acijen t je 48 god. star i bolestan je d v ije godine. Tada je krvario 5 dana iz nosa, jako je oslabio, kasnije se oporavio dok n ije prije tri m jeseca stao ponovno intenzivno krvar iti i to opet iz nosa. P acijent je, kako vidite, v rlo slab, napadno anem ičan, njegov hem ogram pokazuje 1, eritrocita, sa Hb, 18%, leukocita im a p acijen t 5.000, a u razm azu nem a patoloških stanica, E pistaksa prati razna oboljen ja, najčešće renalna, gotovo u urem i- čnom stanju, ali kod negativnog nalaza m oram o m isliti u prvom redu na hem orašku đijatezu, k od k oje vrlo često dolazi do m o- noorganskih krvarenja. H em oraška dijateza ne treba da bude

38 90 popraćena vid ljiv im potkožnim krvaren jim a i dužnost liječn ik a je, bilo k od jakih hem otoa, b ilo k od krvaren ja iz abdom inalnih organa, bilo k od k rvaren ja iz u-ropoetsk-og trakta, a naročito k od k rvaren ja iz genitalnog trakta, da m islim o na m ogućnost hem oraške dijateze u sm islu M orbus W erlhofii tj. u sm islu kronične trom bopenije.. L iječn ik m ože to m iskroskopski ustan oviti, a da ne b ro ji trom bocite i to tako, da b ro ji trom bocite u jed nom vidnom p o lju i stavlja dijagnozu trom bopenita onda, ako je relacija izm eđu leukoci.ta i trom bocita m anja od 1:25. Terapija trom bopenije je internistička i kirurška. M nogoput su korisni C -vitam ini u velik oj dozi, k o je m ožem o davati u obliku lim onade, a ta je naročito indicirana, je r sadrži i važni P -vitam in tj. perm eabilitetni vitam in, k o ji im a zadaću da sm anji propusti jiv ost kapilara. Taj preparat se d obije p o d im enom Citrin. D rugi lijek ovi su Coagulen, Clauden, Stryphnon, Gelatina, i transfuzija krvi. M nogoputa ne koristi n i jedan o d tih preparata i m oram o se odlučiti što p rije za kiruršku terapiju, tj. za splenektom iju. Slezena igra sigurno važnu ulogu kod stvaran ja trom bocita iz m egakariocita i uspjeh je običn o eklatantan i v e ć n akon p od vezivan ja k rv n og sistem a slezene raste broj trom bocita rapidno tako. da se k irurg ne treba b oja ti krvarenja. U spjeh je obično trajan i čak u onim slučajevim a, g d je opadaju kasnije trom bociti. T rom bopen ija m ože biti. što je m an je poznato, m edikam entozno uzrokovana i to n aročito je poznat preparat Seđorm id, k oji čini hem orašku dijatezu kod anafilaktično prepariranog pacijenta; a i drugi preparati kao Chinin, A ntipyrin, Pyram idon, Arsen, N eosalvarsan m ogu uzrokovati trom bopen ičn a stanja. Paziti m oram o i na obrtnike, osobito na one, k o ji rade sa benzotam. Volharđova terapija hipertonije. K od bolesnika 63 god. starog ću V am u k ratk o referira ti o p ov oljn om uspjehu V olh ard ove terap ije k od h ipertonije. V ećina hipertoničara, bile te h ipertonije renalne, esencijalne ili aterosklerotične, d ob ro reagiraju na dijetaln u terapiju. Ta je po V olhardu slijed eća : dana isk lju čiv o hrana v oćem i voćn im sokovim a u kvantum u od 8 del. dnevno. P acijen t te dane zbilja ne sm ije ništa drugo trošiti osim v oća i voćn ih sokova. N akon te terap ije p olu čili sm o k o d naših h iperton ičara v rlo p o v o ljn e uspjehe, tlak rapidno pada, čak od 260 na 150 m m H g sec. R. R. Iza te dijete m ora se p a cijen t hraniti neslano i trošiti n ajviše 2 3 g soli, hraniti se sa m alo bjelan čevin e, -mnogo variva, a tjedno, već prem a tlaku, Vključiti još po k o ji dan voćn om hranom. T ekućinu m ora reducirati, a blju tavo neslanu hranu, ukoliko m u je soli prem alo, m ože ispraviti sa lukom, češnjakom i čak b iberom i paprikom, osim kod realnih hipertonija. Dr. M ile B u d a k: Aktivna terapija nekih bolesti pluća. G ospodo kolege! Prikazat ću vam nekoliko zanim ljivih slučajeva i to u glavnom s obzirem na m ogućn osti aktivne terap ije nekih bolesti pluća. K o d nas se u tom pog led u u p osljednje vrijem e m nogo radi, za h valju ju ći uskoj suradnji kirurške i naše klinike. Sam i radim o pneum otoraks, jednostrano i obostrano, oleoto-raks, blokadu interkostalnih živ aca te torak osk op iju i torakokaustiku, dok se frenikusegzaireza, torakoplastike i ekstrapleuralne pleu rolize rade u k iru ršk oj klinici. D alja p u njenja ekstrapleuralnog pneumotoraksa-, k o ji većin om zam jen ju jem o s ekstrapleur-alnim oleotoraksom, izvodim o također sami. 1.) B. I., im a 30 godina, došao u kliniku k on cem studenog sa svim znakovim a apscesa pluća u don jem lije v o m režn ju (obilna ekspektoracija gnojnog ispljuvka, tem perature, pozitivna elastična vlakna, a negativan K och ). Na shem i br. 1 se vid i kaverna s razinom i in filtra cija ok oln og tkiva. N akon k onservativnog liječen ja (em etin 0,03 g dvaput dnevno, postepeno do 0,06, ukupno u cijeloj kuri 0,80 g, te seriju Transpulm ina) nestala je infiltracija ok oln og tkiva, a kaverna se očistila i znatno sm anjila. K od d ijask opije sm o v id jeli, da dijafragm a k od svakog udisaja vu če don ji rub kaverne prem a dolje (shema br. 2), te n am je bilo jasno, zašto n ije jo š zarasla. T ek je terap ijski jed in o ispravna resekcija frenikusa om ogućila konačnu sanaciju. usto- im a i srednje teški dijabetes. P o nalazu (shema br. 3) bi se držalo, da ne će biti m oguće aplicirati pneum otoraks, a bio je i riskantan zbog m ogućnosti prodora pluća. Ipak, nakon prom a- Shema br. 4 tranj-a -od dva m jeseca, vidjeli smo, da nam ništa drugo ne preostaje, je r je proces unatoč kon servativn og lije če n ja i antiđ ijabetičn og r.ežima i dalje napredovao. Shem a br. 4 pokazuje da je pneum otoraks izv ršio u potpunosti sv oju zadaću i da će za n ek olik o sedm ica ka-verna posve nestati. T aj slučaj je ujedn o i prilog već c-davna poznatoj činjenici, da o m ogućnostim a aplikacije, te -o usp jeh u pneum otoraksa, m ože dati podatke samo pokušaj, a ne klin ično opažanje i snimaka. O vo je svakako slučaj s idealnim tokom poslije operacije, a takvih im am o još n ek olik o na odjelu, ali dakako to ne znači da se katkad- ne m ogu dogoditi i k om p likacije. U literaturi je opisano i m om entanih egzitusa zbog ozljede arterije supklavije, zatim ima dosta kom plikacija zbog krvarenja iz ožiljaka, te katkad in fekcije pleuralne šupljine, specifične ili nespecifične prirode. T o se događa -osobito onda, kad je i pleura bolesna, je r se tada lako ozlijedi k o ji površni tuberkulum. M i smo- im ali dosad svega jed nu k om p lik aciju s ja k im potkožnim em fizem om zbog jako,g kašlja, k od k o je g slučaja se je kasnije razvila kazeozna pneum onija. V jeroja tn o su poradi kašlja bile m obilizirane kazeozne mase iz -okolice kaverne. 3) K r. T., im a 26 godina, a nepotpuni pneum otoraks kroz 8 m jeseci zbog fibrokazeokavernc-znog procesa u gorn jem lije v om režn ju pluća (shema br. 5). T orak osk op ija je pokazala da su athezije pogodne za kaustiku, te je ista i učinjena s potpunim uspjehom (shem a br. 6). T ok afebrilan. 4) K- I-, ima 28 godina, došla u kliniku s obostranim k a vernoznim p rocesom (shema br. 7). Pokušali sm o aplicirati obostrani pneum otoraks, ali je pleuralna šupljina lije v o bila obliterirana, te je tako pneum otoraks uspio sam o na desnoj strani. Z bog toga sm o odlučili; predložiti, da se na lije v o j strani izv ede ekstrapleuralna- pleuroliza, na k o ju je bolesnica i pristala. K asnije sm o dobivenu šupljinu ispunili uljem, a -desnu smo dalje punili zrakom. B olesnicu prom atram o v e ć više od godine dana, ona je posve sposobna za rad, a shem a br. 8 pokazuje n jen o današnje stanje. O kaverna-ma nem a više traga. 5) L. K., ima 26 godina, b olovao -od fibrok azeozn og procesa u gorn jem desnom režnju. N akon n euspjelog pneum otoraksa, u činjena pluroliza postigla je potpuni efekt. 6) D em onstracija torakoskop ije. K od bolesnika D. J., k oji im a 27 godina, učinit ćem o danas toraksokopiju, da vid im o narav athezija, k oje sm etaju kolapsu velike parahilarne kaverne. A paratura za torakoskop iju, k o jo m radim o, im a originalnu švedsku optiku p o G ullbringu (šefu sanatorija S öderby kraj Stockholm a), te im a dvaput ja če o sv je tlje n je nego -njemački tc-rakoskopi. D ržim o da to u velik e olakšava p reg led -operativnog p olja. Mi Shema br. 1 radim o u v ijek s in direktnom optikom, što dakako ne znači, da n ije -do-bra i direktna. Sve je stvar navike. D em onstracija: -norm alna pleu-ra, norm alna površina pluća, tu berkli na površini 2) B. A., im a 56 godina, b o lu je od fibr-okazeoz-ne tuberkuloze gornjeg desnog režnja s jakom eksudativnom kom ponentom, a pluća, athezije u ku-puli, postrance i na bazi pl-uća.

39 Poslije podne: Dr. D inko S u č i ć : Diabetes mellitus iuvenilis gravis cum acidosi. H. A., 19 god. stara. Liječena sa Zink Protam in Insulinom. P rikazujem Vam slučaj ju ven ilnog dijabetesa iz slijed ećih razloga. P rva karakteristika ju ven ilnog dijabetesa je ta, da je kod ovakvih bolesnika proturegulacija d jelovanja inzulina na krvni šećer manjkava. Uzrok leži u m anjkavom triju endokrinih žlijezda, k o je su antagonisti Langerhansovih otočića t. j. nadbubreg, tireoiđeja i hipofiza. C im inzulin dospije u krv, snižava krvni šećer. Ovo. snižavanje odm ah izazove antagonist inzulina, a to je adrenalin, k oji izaziva glikogenolizu, t. j. dirigira glikogen u k rv i time diže krvn i šećer. I ostale žlijezd e kao tireoiđ eja i pred n ji režanj hipofize d jelu ju u glavnom proturegulatorno na inzulin p rek o nadbubrega, je r stim uliraju sekreciju adrenalina. K od juvenilnih dijabetesa ovo je proturegulatorno djelovanje nadbuibrega m anjkavo, radi toga je karakteristika ovih slučajeva dijabetesa, da su osjetljivi, na inzulin. N aim e iza ubrizgavanja inzulina, pa i m anjih količina, naglo pada krvn i šećer i m ože doći do t. zv. hipoglikem ične reakcije, a da se glikozurija ispitivajući urin o d 24 sata ne. izgubi. D ruga karakteristika ju ven ilnog dijabetesa je ta, da im aju progresivan dekursus i prem a tom u je prognoza infäustna. Cim se kod jednog dijabetesa javi aceton u m okraći, m o ram o pob ija ti acidozu, a ne nastojati, da šećer iz m okraće što p rije nestane. K od svake aciđoze p ostoji m ogućnost da se razvije comai diabeticum i da se istoj predusretne m oram o b olesniku sa acetonom u m okraći odm ah davati inzulin i obilje ugljikohidrata. Našu bolesnicu sada liječim o sa Z ink Protam in Insulinom»N ovo«. Vas će zanimati, kako se p r im jen ju je ovaj inzulin. Postupa se tako, da se bolesniku n ajp rije ubrizgava običan inzulin. K ad je na običan inzulin aglikozuričan, onda se pređe na Z ink P rotam in Insulin tako, da se u ju tro p rije doručka ubrizga najedam put d v ije trećine k oličin e običnog inzulina. U konkretnom slučaju trebali sm o 30 j. ob ičn og inzulina»n ovo«; sa o v o m k oličin om inzulina bolesnica b i bila aglikozurlčna. O bični inzulin smo ubrizgavali u ju tro i u podne i naveče po 10 j. K a d smo. se o d lu čili za Z ink Protam ln Insulin»N ovo«ubrizgali sm o bolesnici ujutro p rije doručka samo 20 j. Z. P. I. i im ali sm o isti efekt kao i sa 30 j. običn og inzulina. Slučaj kombinacije peliosis rheumatica ili purpura ana- Phylactica sa purpura thrombopenica. Naša bolesnica (48 g.) b olu je 2 mj. Ona dobiva napadaje, k oji se sastoje 1. od reum atičnih bolova, 2. subfebriliteta, 3. sitnih potkožnih krvaren ja, n aročito u p od ru čju gorn jih ekstrem iteta. K od anafilaktične purpure n a jp rije dolazi do u rtikarijelnog egzantem a, a tek sekundarno do ekim oze. K od naše bolesnice nema urtika, nego dolazi odm ah do ekim oze kao što to biva k cd M. W erlhofi. P ojava ekim oze za razliku o d M. m aculosus W erlh ofi dolazi u v ijek sa reum atičnim bolovim a 1 su b feb rilitetom. Istodobno pada b roj trom bocita i to ne kao kod W erlhofa ispod nego od na , , trom bocita. Prem a tomu m i imamo, kod naše bolesnice jedan slučaj purpure partim anafilaktike tipa S chönlein i partim M. m aculosus W erlhofi. Čitav sindrom odn osno bolest držim, da je u vezi sa tonsillitis chronica. K od naše bolesnice su tonzile dosta povećane i lakune pune gnoja. Purpura k od naše bolesnice izgleda ml, da je sam o jedna neobična reakcija hem atopoetskog i vaskularnog aparata na toksičnu noksu, k o ju sadrže bolesne žabice. P rof. dr. Ivan Botteri : Slučaj hemolitičnog ikterusa. K od ovog drugog slučaja: vidite iz svih ovih navedenih p o dataka, da se radi o. hem olitičnom ikterusu. P rikazujem vam ga zbog slijed ećih važnih m om enata: rezistencija eritrocita je kod našeg slučaja reducirana na m inim um, je r hem oliza p očin je v eć kod fiziološke koncentracije. Drugi važan m om ent su funkcionalne sm etnje sa strane pankreasa, naim e skretanje dijastaze (256 u urinu), što m ožem o protum ačiti kom penzatornom h iperfu n k cijom pankreasa paralelno, s kom penzatornom fu n k cijom jetre i otešćan im izlučivan jem pankreatičnog sekreta radi gustoće žuči u holeđohusu. N ajzad treba spom enuti n epovoljn o d jelovanje transfuzije krvi, k o je su pojačavale hem olizu. Ovo štetno d jelovanje transfuzije treba tum ačiti kao u tjecaj zdravog serum a davaoca na v rlo slabo otp orn e eritrocite prim aoca. Na prigovor, zašto serum bolesnika n ije uopće hem olizirao sve n je gove ; eritrocite, teško je odgovoriti, te se zbog toga trebam o zadov oljiti s teoretskom pretpostavkom, da se radi o nekoj vrsti kom penzatorne adaptacije hem olitičnog djelovanja serum a bolesnika na v rlo sm anjenu rezistenciju svojih eritrocita. Poznato je, da se nakon splenektom ije nalazi m nogo Joliii-evih tjelešaca u krvi. U našem slučaju našli smo ih i prije splenektom ije u izvjesnom broju, šte» je bio dokaz, da je postojala spcđogena b lo kada slezene. U m ijelogram u bio je napadan m om ent, da n a 100 stanica s jezgrom otpada 50% n orm o- i m akroblasta, um jesto 25%, što odgovara norm ali. M ijelocita je bilo sam o 4%, um jesto 14%. Taj nas nalaz upućuje na v rlo aktivnu regeneraciju m oždine kostiju kao kom penzatornu pojavu zbog kronične hem olize. N ajvažniji m om ent kod našeg pacijenta je frapantan uspjeh splen ektom ije, k oja je u m alo dana oslobodila bolesnika n jegovog k ron ičnog ikterusa. 26. I prije podne: O klimatoterapiji našega mora P rof. Dr. Josip vîoidberg (G eofizički zavod, Zagreb*: Uzdužni i poprečni klimatski profili na našoj morskoj obali. Gorski lanac, k oji naše prim orje prirodnom granicom rastavlja od pozadine, čini od n jeg i jedno izrazito klim atsko p o dručje. Unutar toga pod ručja im a doduše klim atskih razlika, ali te razlike ni jesu takove prirode, da bi konstituirale nove tipove klime,, nego se sastoje u tom, da se p ojed in e karakteristike naše obalne klim e pod u tjecajem geom orfoloških i drugih činitelja n egdje pojačaju, n egdje opet oslabe. U takvim okolnostim a izolinije, k oje spajaju mjesta jednake prosječne vrijednosti m eteoroloških elem enata, nijesu zgodna sredstva za klim atsku orijen taciju. M nogo više će dati osobito praktičaru klimatski p r o - f il i, k o ji pokazuju, kako se klim atske karakteristike m ije njaju, kada prođem o u stanovitom pravcu. U tjecaj tropskog zraka, k o ji dolazi s jugozapada, dom inira više u južnom Jadranu, utjecaj kontinentalnih masa zraka, k o je dolaze sa sjeveroistoka, osjeća se više u sjevernom Jadranu. Stoga uzdužni profili, k oje dobivam o, ako idem o uzduž obale od sjevera prem a jugu, iznose na vid jelo niz izrazitih klim atskih razlika. K lim atski utjecaj sam oga m ora postaje dakako jači, u tjecaj kontinenta slabiji, što više od obale idem o na pučinu. Iz toga gledišta se m ogu razlikovati tri klim atska pojasa našega p rim orja: obalni pojas na sam om kopnu, unutarnji lanac otoka, k o ji su blizu obale, te vanjski lanac otoka, k o ji su na dohvatu slobodne pučine Jadrana. Z načajne klim atske razlike ovih triju pojasa iznose na v id je lo poprečni profili, k o ji nas vod e od otvorenog m ora preko vanjskih i unutarnjih otoka na obalu i njenu pozadinu. P redavanje daje niz prim jera takovih uzdužnih i poprečnih klimatskih profila za razne klim atske elemente. P rof. M ilan K ovačevič (G eofizički zavod, Zagreb): Tipovi vremena na Jadranu i neke osebine temperature. A ko se postavi pitanje, da se dade opća slika klim e nekoga kraja, rješenje ovoga problem a izvršit će se najuspješnije određ ivanjem svih n ajvažn ijih klim atskih karakteristika. O ve karakteristike m ogu se dobiti obradbom pojedinih m eteoroloških elem enata iz dužih nizova m otren ja (m eteoroloških kolektiva) i to različnim radnim m etodam a. Odnos pojedin ih karakteristika među sobom i prem a istovrsnim karakteristikam a, k o je v rijed e za neko drugo pod ručje, dat će nam opći karakter klim e kraja, k oji je u pitanju. N aprotiv, ako je u pitanju zadaća da se dade detaljn ija slika 0 razvoju i značaju tipova vrem enskog zbivanja, k o je m ože k od izvjesnih problem a da igra važnu ulogu, ne će opće klim atske karakteristike za to dostajati, nego će biti od potrebe, da se d etaljn ijom analizom upoznaju karakteristične kom ponente vremenski tipovi, k oji, p rojiciran i u vrem enskom slijedu, svojom izm jenom i kontrastim a m ogu da budu od važnosti za upoznavanje djelovanja vrem ena na odnosni ambijenat. U klim atsko-terapeutskom problem u biti će detaljnije upoznavanje vrem enskih tipova u užem smislu, uz opće klim atske uslove, od eminentne važnosti, je r se pojedin a vrem enska zbivanja neposredno reflek tiraju na zdravstvenom stanju organizama, pa je od v elik og interesa upoznati, k o je su im glavne značajke. O vo je od osobite važnosti, ako je u pitanju pod ručje, k o je je kao naša Jadranska obala, indicirano kao em inentno balneološko. S ovim pitanjem u uskoj vezi i od n aročitog interesa jest 1 problem ekstremnih granica vrem enskih stanja, k oja se m ogu iscrpljivo karakterizirati ekstrem nim stanjim a i osobitim hodom pojedin ih m eteoroloških elem enata, m eđu kojim a je tem peratura svakako od prim arnog značaja. Prim. Dr. Božo Peričić, predstojnik internog odjela banovinske bolnice, Split. Općenito djelovanje klime našega mora. Klim atski faktori važni za čov ječje zdravlje jesu: tem peratura, suhoća, vlažnost, čistoća zraka, sunčano svijetlo, vjetrovi. K tom e treba dodati upliv šuma, m očvara, pitke vode, stanbenih i prehranbenih prilik a/

40 92 K ako je s tim prilikam a na našem primor-ju? Tem peratura zraka je cijelu godinu blaga, osim zimi, kada duva bura, i ljeti, kada je sparina. A li bura duva samo k oji dan, a sparina (oko 30 u hladu) tek k oju n ed jelju usred ljeta. Kiša im ade kroz godinu često, ali u prim orju se zem lja brzo osuši, pa se ne m ože kazati da p ostoji ni suhoća ni vlažnost zraka. Sunca je obilno, i D alm acija je poznata u svijetu kao sunčan" zem lja. O bični vjetrovi su ju g i maestral, k o ji se redovito izm jen ju ju ; prvi topli zrak, pa je zgodan zim i, iako k od m nogih p rouzrokuje depresiju, a drugi je hladan, u m jereni vjetar, k o ji ljeti blagotvorno hladi zrak. V egetacija je na p rim orju bujna, im ade ob ilje raznih voćnih stabala, i nekoliko lijep ih borovih šuma (Rab, B iograd, Split itd.). M očvarna zem ljišta nalaze se izm eđu prim orskih brda i planina V elebita i D inare u zaleđu zem lje. Na p rim orju nema m alarije. Z ive vod e im ade obilno na prim orju, a uz to obilu ju čatrnje s kišnom vodom. Stanbene i prehranbene prilike su p o v o ljn e u gradovim a, a i u m nogim selima. Zim i će se dobro naći na našem prim orju bolesni od k ronične nefritide, bronhitide, em fizem a itd., a zim i i ljeti bolesni od neurastenija, neuralgija, koštane tuberkuloze, skrofuloznih lim fom a, rahitide itd. R aznovrsni kron ičn i bolesnici m ogu naći olakšanje sv ojim nevoljam a, u živaju ći čist, m orski zrak, lijep vid ik s m ora, vozaju ći se u lađi, jeđ reći, ribaju ći, ali kupati se m ogu u m oru samo prem a savjetu liječnika. K upanje i sunčanje treba uostalom k od sviju da bude um jereno, je r inače mjože da slabi um jesto da krijepi. Dr. L jubom ir L e t i c a. m. asistent balneo-loškog instituta u Pragu, i Dr. R alo F e r r i, predstojnik antituberkuloznog dispanzera. Split: Djelovanje klime našeg mora na čovječji organizam s osobitim obzirom na kupanje i sunčanje. A utori općenito govore o talasoterapiji, a osob ito o n jenim m ogućnostim a na hrvatskoj obali. P rv i stručnjak, k o ji je studirao ove uslove, bio je p rol. dr. G lax. Sa svim tim što je on prakticirao u O patiji, napisao je p rotiv sv ojih interesa, da na nekim dalm atinskim otocim a im a m nogo p o v o ljn ijih klim atskih uslo-va nego na francu skoj ii talijansk oj rivieri. P rem a djelovanju m orske klim e, m orske vod e i ju žn jačk og sunca autori govore o klim atologiji, b a ln eolog iji i h elioterapiji na našem Jadranu. M orski zrak se ističe svojim kem ijskim sastavom i čistoćom. On sadržava v r lo m ale k oličin e kuhinjske soli, ozona itd. Čistoća se ističe i zbog p om anjk anja prašine i raznih klica. Radi isparivanja v elik ih k oličin a m orske vod e, v od en a para u m orskom zraku je u v ije k nešto povišena. N a dalm atinskoj obali kiša pada snažno i odjedn om, ali je kratkog trajanja. Zato im am o tam o često u istom danu i kiše i sunca. P rem a k lim atolozim a G rundu i Hannu n ajlošija klim a na Jadranu je izm eđu Grada i R aven ne u Italiji. S red nja tem peratura n ajhladnijeg m jeseca u sjevern om Jadranu je 5 6 C, u D alm aciji 7 9 C, a na nekim dalm atinskim otocim a i do 10 C. P rotivna talijanska obala je sk oro za 3 stupnja hladnija, ako uzm em o u obzir m jesta na istoj geografsk oj širini. Tem peratura u ju žn oj D alm aciji je jednaka onoj u N apulju, a tem peratura na n ek im dalm atinskim otocim a (Hvar, Vis. K orčula) jednaka je onoj u S iciliji P ošto se velika m asa m orske v od e polagano ohladi ili u grije, ona u blažuje razliku tem perature izm eđu dana i noći. a isto tako izm eđu zim e i ljeta. N ajvažniji v je tro v i su: lje ti M aistral (sjeverozapađm jak) i Široko ili Jugo (ju goistočn jak), a zim i Bura (sjeveroistočnjak). L jeti M aistral donosi u godnu svježinu, d očim su zim i ugodnija m jesta, k o ja su zaštićena o d bure. Pošto osjeća j topline ne ovisi samo o tem peraturi nego i o vlazi i strujanju vjetra, autori gov ore o bivstvu»veličin e oh lađ ivan ja«. M orska vod a sadrži soln e kiselin e: u B altiku %, u Atlanskom i Sjevernom m oru nešto više, a još više u M editeranskom i Jadranskom m oru. g d je sadržaj soli iznosi 3,5 4%. M orska struja iz M editerana u Jadran d olazi uzduž dalm atinske obale sa 3.8% kuhinjske soli, a u sjevernom Jadranu zbog v e likih rijek a opet pada tako da k od Grada iznosi 3 3,7%. M orska voda sadrži u v rlo m alim količin am a i drugih soli, o d k ojih su n ajvažn ije one. k o je dolaze u biološk im sp ojevim a kao jod, brom, fosfor i željezo. Jadransko m ore osobito u n je g o v o m ju žn om dijelu ističe se sa sv o jo m bistrinom i krasnom p lavom b ojom. Jedna b ijela p loča o d 45 cm u B altijskom m oru vidi se do dubine od 9,5 m. u S jevernom m oru do 13,3 m, u Tršćansko-venecijanskom zalje v u do 20 m, a u južnoj D alm aciji do 56 m dubine. N ajniža tem peratura m ora o d 3.4 opažena je u Oceanu, a n ajviša + 35,6 opažena je u P erzijskom zalivu. U Sjevernom i B altičk om m oru tem peratura m ora lje ti iznosi izm eđu 17 i 18 C, a zim i izm eđu 2 i 4 C. U Jadranskom m oru zimi tem peratura pada jed va ispod 12 C, a lje ti dosegne do 23 i 24 C, uz obalu pak i do 25 i 26 C. U Tršćanskom zalivu tem peratura m ora pada zim i na 5 7. K ao najniža tem peratura za kupanje uzim lje se tem peratura od 15 C, a ova tem peratura u D alm aciji dolazi u travnju i traje do prosinca. M orsko kupanje djelu je na čo v je čji organizam na tri načina: term ički, kem ijski i m ehanički osobito kod plivanja. V rlo važni klim atski faktori, k o ji u tječu na jakost in solacije, jesu vedrina i gustoća zraka, a oba faktora se na našoj obali osobito ističu. D alm acija im a godišnje cca sunčanih sati-, R iviera S icilija L eysin 1.654, D avos Na prim orju biološko d jelovanje svijetla p ojačava se i uslijed refleksa v elik e površine mora. V eliki d io sunčane en ergije sastoji se iz ultraljubičastih zraka, k oje dolaze do potpunog djelovanja samo kod čiste atmosfere. O zdravstvenom d jelov a n ju sunca se m nogo pisalo, a kod m orskih ku pelji se vrlo ugodno podnose i sunčane kupelji. Talasoterapeutski faktori d je lu ju biološki u p rv om redu na kožu. k o ja im a osobitu ulogu kod m nogih bolesti, a osobito kod infekcd-oznih kao m jesto tvorbe antitoksina. U slijed civilizacije i raznih odijela naša koža se skoro u vijek nalazi u indiferentnoj tem peraturi, radi čega zaostaje u razvoju i u cirkulaciji. Iza svježeg kupanja dolazi do hiperem ije kože i do odvažanja krvi iz unutarnjih organa. V rlo dobro i jačajuće djelovan je na kožu im aju sunce i vjetar. P o v oljn o d jelovanje talasoterapeutskih faktora dokazano je i k od krvi, k o d krvotoka, k od izm jen e tvari, nutarnje sek recije, gim nastike disanja i raspoloženja. T alasoterapija k a o kurativno sredstvo je indicirana kod tuberkuloze kosti i žlijezda, hloroze, rahitisa, eksudativne diateze, kron ičnih ekcem a, astme, tjelesne slabosti, slabog razvoja i rekonvalescence. K ontrainđicirana je kod srčanih mana, hiperton ije. prevelik e živčane razdraženosti i plućne tuberkuloze. Talasoterapija s osobitim oprezom se m ože dozvoliti kod reum a tizma, ekeem atoze, ja k e nervoze, depresije i pretuberkuloze. Talasoterapeutski faktori su još više cijenjeni radi n jih o v o g preven tivn og zdravstvenog d jelovanja. Zato autori preporu ču ju posebne upute za kupanje i sunčanje: m orske i sunčane k u p elji treba da su vrem enski ograničene, dois zračne k u p elji im aju šire m ogućnosti. V rlo ugodni i praktični su k od kupanja razni športovi k a o p livanje, skakanje, loptanje, veslanje, i m orsko sklizanje, gdje im a m otornih čamaca. A u tori osobito prep oru ču ju zadržavanje uz m ore u udaljenosti od jed n og metra, jer. na taj n ačin se pruža dulja m ogućnost d jelovanja m orskog zraka, k o ji se osobito o d lik u je sv o jo m sađržinom joda. T o je lako postići h od aju ći po m orsk oj travi ili m orskom blatu, a isto tako ribarenjem, jed ren jem ili veslanjem u m alim čam cim a kao što su k ajak, k anot ili sandolin. Na k on cu autori p rep oru ču ju pom orsku propagandu i obvezatnu nastavu p livanja u svim školam a B anovine H rvatske, gdje im a zato m ogućnosti, P rof. Dr. M ilan Priča, p red stojn ik H igijen skog instituta m e dicinskog fakulteta u Zagrebu: Prehrana na moru. Sa h igijen sk og se stanovišta m ože način prehrane ispravno prosuđivati sam o s ob zirom k a k o na nauku o kalorijam a tako i na kvalitet p ojed in ih životnih nam irnica. H rana treba da je optim alna i prirodna. Na tem elju kako fizio lo g ije i m orfo lo g ije ljudskog tijela, a osobito našega probavnog aparata, tako i h i storijata prehrane lju dsk oga rod a prem a K. Hintze-u vid i se, da je čovječa n stv o od pam tivijeka in stin ktivn o p retpostavljalo jed n u m iješanu vegetabiln o anim alnu hranu svak oj drugoj vrsti hrane, tako te prem a tom e m ožem o ova j način prehrane smatrati ka-o prirodan. S igu rn o je, da na način prehrane naroda odn osno pojed in ih skupina naroda u tječe više različitih faktora k a o geografski p oložaj, stepen civiliza cije, socijaln o i ekonom sko stanje, klim a, te osobine botaničke i zoološke sredine. U vezi s ovim činjenicam a udom aćio se i na našoj jadranskoj ob a li od davnine jedan tipični prirodn i način prehrane, k o ji se bitno- ra zlik u je o d onoga u unutrašnjosti naše zem lje. Bitna je oznaka o v o g ti-pa hrane: riba s u ljem i vegetabilijam a. A u tor posebno ističe velik u i važnu ulogu, k o ja pripada m orskim ribam a u našoj dnevn oj hrani, a osob ito pak kao od ličn o i p u n o- valjan o sredstvo za p rom jen u naše jednostrane dnevne hrane, što je sa gledišta h igijen e prehran e od prvorazred ne važnosti. K od prosuđivanja djelovanja pojedinih klim atskih faktora m orske klim e na organizam čovjek a ne sm ije se sm etnuti s uma niti p o v o ljn o d jelo v a n je ultravioletnih zraka resp. sunčanog obasjava-nja na m ijenu tvari. R ibe ne sam o da predstavljaju dobru 1 ukusnu hranu, nego one im aju gotovo istu hranjivu vrijednost kao i meso naših dom aćih životin ja, tako te su u tom pogledu ove obadvije vrste m esa biološki gotovo potpuno istovalja-ne. N adalje se u mesu riba nalaze i izvjesne, za naš organizam važne supstancije kao vitam ini A, Bi, B2 i D, čistin, cistein, lizin, triptofan, fosfor,

41 lecitin i jod. Od specijalnog je značenja m eđutim prisutnost jod a i to stoga, što bi m orske ribe i različiti produkti m orskih riba m ogle predstavljati dragocjeno profilaktično sredstvo za suzbijanje endem ske guše. A u tor smatra, da poznato p ovoljn o d jelovanje m orske klim e kako na zdravi tako i bolesni organizam n ije u vjetovano jedino klim atskim faktorim a, nego nesum njivo i spom enutim tipičnim načinom prehrane. Prim. dr. S ilv ije Novak, predstojnik internog odjela ban. bolnice, Sušak: Utjecaj morske klime na unutarnje bolesti D anašnji civilizirani čovjek živi posve neprirodno. U slijed toga postali su m nogi organi čo v je čje g tijela m anje vrijed n i, i lakše n aginju bolestim a, n ego što je to bilo k od naših predaka. Z bog toga m oram o mi liječn ici nastojati, da se što više raširi prirodni način življen ja, pa m akar to bilo i samo za kratko vrijem e. A nigdje ruje čovjek u tako bliskom kontaktu s prirodom kao ljeti na m oru. P o v oljn o d jelovanje m orskog zraka i sunca brzo se pokaže. D isanje postaje dublje, puls sporiji, apetit b o lji, a san dublji. K raj toga diže se osjećaj zd ravlja i energije. N aročito su p ovoljn i rezultati k od d jece i k od m ladeži, ali i k od starih lju d i p ov oljn i rezultati m n ogo ne zaostaju. Iza kratkog boravka na m oru sm anjuje se sposobnost za in fek cije kroz dulje vrem ena. K od prosuđivanja rezultata m orske klim atoterapije treba da im am o na umu, da je n ajvažn ija promjen.a k o jo j je izv r gnut organizam. Svaka prom jena klim e izaziva u organizm u čitavi niz dubokih prom jena, k o je m i m ožem o tek djelom ice analizirati. Za nas je od n a jv eće važnosti, da u slijed te prom jen e organizam d ru gačije reagira na infekciozne, toksične ili alergične štetnosti, uslijed čega m ože organizam da ozdravi. Z rak je na m oru bez prašine, bez bakterija, bez magle, pun ultravioletnih zraka. M orski zrak je dosta vlažan, gotovo u v ijek pokretan, te u slijed toga draži naše vazom otore i kožne kapilare, što je dobra profilaksa p rotiv prehladnih bolesti. Elem enti m orske klim e d jelu ju na naše tijelo poštedno ili podražajno. O bično se oba d jelovanja sum iraju, i mi nijesm o u stanju da točn o analiziram o rezultate pošteđnih i podražajnih faktora. M ožem o ipak klim atsko liječen je na m oru individualizirati, i to na taj način, što ćem o bolesniku odrediti da li se sm ije sunčati i kupati, te u k o je će v rijem e posjetiti prim orski kraj i k o je m jesto. Za m n oge je bolesnike neophodno, da za vrijem e boravka na m oru budu pod stalnom liječn ičk om kontrolom. M orska klim a d jelu je odličn o na r ekonvalescente iza gripe, tifusa, sepse, upale pluća, šarlaha, hripavca itd. A petit se na m oru diže, m uskulatura postaje jača, a san d u blji. A li slabi rekonvalescenti ne sm iju dolaziti na m ore za vrijem e najv eće vrućine. M orska klim a d jelu je vanređno dobro na m noge form e ekstrapulm onalne tuberkuloze. Opažali sm o da peritonealna tuberkuloza s ascitesom brže prolazi na m oru nego u unutrašnjosti. Više puta v eć nakon jedan do dva m jeseca bolesnici izgube sasvim eksudat iz trbuha i odličn o se osjećaju. M i puštam o bolesnike da se sunčaju po m ogućnosti na sam om m orskom žalu. Nikad n ije b ilo potrebno laparatom irati ovakove bolesnike, je r su sa sam om helioterapijom ozdravljali za relativno kratko vrijem e. Sa pleu ritidama m oram o biti m n ogo op rezn iji, b u dući da se često k rije u plućim a k o je žarište, k o je se m ože u slijed sunčanja aktivirati. Prem a tom e dopuštam o bolesnicim a, k o ji su p reboljeli pleuritis m orsku klim u i op rezn o sunčanje samo. onda, ako klinička, radiološka i serološka pretraga ne m ogu otkriti nikakovo. aktivno žarište na plućim a. Isto tako m oram o biti veom a oprezni k od traheobronhijalne tuberkuloze. A ko proces n ije više aktivan, m ože se dopustiti morska klim a i oprezno sunčanje, ali pod stalnom liječn ičk om kontrolom. K od takozvane škrofuloze d jelu je m orska klim a v rlo dobro, a isto tako i k od tuberkuloze vratnih žlijezda. Poznato je, da ove bolesti ne idu obično s aktivnom plu ćn om tuberkulozom, pa zbog toga intenzivna helioterapija n ije u ov im slučajevim a kontraindicirana. S plućnom tuberkulozom m oram o biti veom a oprezni. Naša m orska klim a je previše podražajna, a da bi m ogla koristiti eksudatdvnim form am a plućne tuberkuloze. Samo k ronični produktivni procesi podnašaju katkada morsku klim u dobro, ali i u tim slučajevim a treba se za dugo vrem ena kloniti jačih sunčanja. Subakutni i kronični katari disala p op ra v lja ju se na m oru v rlo d ob ro, a m nogi i potpuno ozdrave. N ajbolje je kuru početi ljeti, kada jači vjetrovi i nagle prom jene u tem peraturi n e sprječavaju izliječen je kataralnog procesa. B ronhijalna astma prolazi katkada na m oru sasvim, naročito kod djece, budući da je m orski zrak čist o d alergena. A li m nogi slu čajevi bronhijalne astme na psihoneurotičnoj bazi loše podnašaju m orsku klim u i b o lje reagiraju u gorskom zraku. R ekonvalescenti iza jakih gubitaka krvi, kao i lakši a n e - m i č ari brzo se oporavlja ju na mc.ru, a b roj eritrocita i hem o globina raste. M orska klim a d jelu je vrlo dob ro na funkcionalne probavne smetnje, n aročito na h iposek recije želuca, crijevne atonije i na n ervozne đispepsije. U ovim slučajevim a m ože se kušati i piće m orske vode. Organske bolesti probavnog aparata obično ne pretstavljaju striktnu kontraindikaciju za m orsku klim u. K om penzirani srčani bolesnici i hipertoničari p od našaju m orsku klim u katkada v rlo dobro, ako ne p osjeću ju m ore za vrijem e vrućih ljetn ih m jeseci. T lak k rv i na m oru se nešto snizuje, a p o v o ljn o d jelovanje m orske klim e opaža se i dulje vrem ena nakon što su bolesnici ostavili p rim orje. D ekom penzirani srčani bolesnici, kao i oni k oji su na granici kom penzacije pretstavljaju strogu kontraindikaciju za m ore. H ipertireoze pretstavljaju strogu kontraindikaciju za more, jer se izm jena tvari na m cru povišuje. Lakši d i a b e t i ca r i podnašaju katkada m orsku klim u dobro. M nogim reumatičarima koristi sunčanje na m orskom pijesku, radilo se o reum i zglobova, m išičja ili živaca. Sam o treba biti oprezan k od kupanja u m oru, budući da nagla oh lađ enja m ogu pogoršati reum atične tegobe. Subakutni reum a- tični procesi sa još ubrzanom sedim entacijom eritrocita predstavljaju kontraindikaciju za m ore. Dr. M ario Krmpotić, ravnatelj i prim arij banovinske bolnice, D ubrovnik: Klimato i talaso-terapija na dubrovačkoj rivijeri. K lim a na du brovačkoj riv ijeri (prim orje i otočje ju žn o od poluotoka P elješca pa do H ercegnovog) im a subtropsko obilježje, t. -j. top lo lje to i blagu zimu, a k oja se po svom d jelovanju m ože označiti kao poštedna ili depresivna isprem iješana sa stim ulativnim ili ekscitativnim čim benicim a. Šira terapijska prim jena klim atoloških svojstava ov oga kraja ostala je do sada zanemarena. D ječije oporavilište, što se nalazi na Lokrum u, treba prenijeti na podesnije m jesto, sa zaštićenom, širokom i velik om plažom, a L okrum urediti kao nacionalni park. S lijedeća su interna oboljen ja, k o d k ojih bi koristio boravak u ovom e k ra ju : A n em ija hipohrom nog tipa, ađenopatije, sk rofu - loza, lim fatizam, endokrinopatije sa minus funkcijom, katari disaćih organa (sa tehnikom disanja po H ofbaueru ili Roem heldu, osobito za vrijem e kupanja), kom penzirana hipertonija, genudna ili arteriosklerotična. K om penzirane form e ob oljen ja m iokarđa î krvotoka. (Također uz prim jenu spom enute vježbe disanja.) Infektivn e artritiđe ne spadaju na m ore, ali sekundarne, osobito deform irajuće form e m ogu se koristiti, naročito aktivnim i pasivnim gibanjem udova za vrijem e kupanja. Za bron hijalnu astmu pog odn iji su otoci sa izrazito m aritim nom klim om (sirom aštvo allergena!), kao H var i osobito Vis, a donekle i otoci elafitske grupe, k ao Mljet. N ervne funkcionalne sm etnje, k o je idu pod općenitim im enom neurastenije, nisu općenito indicirane za ovaj kraj. N ajpodesnija sezona za lije če n je, sa općeg gledišta, spada u kasno ljeto do rane zime. K od p rim jene raznih klim ato i talaso terapijskih procedura, kao kupanja, plivanja, itd., a nadasve sunčanja, valja biti oprezan, inače m ogu nastati neželjene posljedice. Dr. A nte Starčevi ć, ravnatelj banovinske bolnice i predstojnik kirurškog odjela, Split: O utjecaju klime našega mora na kirurške bolesti. Iza kratkog pregleda klim e Splita i okoline naročito je istaknuta prosječna godišnja tem peratura (15,8 C), apsolutna insolacija u satima (2676), dani bez sunca (24) godišnje, kišni dani (100), relativna vlaga 62%. Prednosti m orske klim e jesu stalnost topline, veća vlaga i čistoća, m anje prašine i bakterija, mali broj oblačnih i m aglovitih dana, velika in solacija i bogati refleksi sa pojačanim ultravioletnim zračenjem. O vo su glavni faktori p o zd ravlje zdravog i bolesnog čovjeka na dalm atinskoj obali. Svatko iz vlastitog iskustva lako m ože vid jeti, k oliko su stanovnici gradova radi gradskog isparivanja prikraćeni u suncu i svijetlu. V eć su najstariji kulturni narodi, osobito G rci i Rim ljani, priznavali veliko značenje sunca i klim e za čov ječji organizam. U n ovije doba znanstveno je klim atologija obrađena i praktično prim ijenjena u borbi protiv raznih bolesti. Sunčani dani izvrsno p og odu ju rekonvalescentim a iza većih i težih operacija.

42 94 U k iru rgiji s u spjehom u potrebljavam o sunčano zračenje, ako iza operacije tuberkuloznih bubrega i peritoneja, epididim i- tide i orhitiđe tuberkulozne, nastanu fistulosni' p rocesi ili dehiscencija šavova. N adalje kod hladnih abscesa razne koštane tuberkuloze i osteom ielitiđe. Osim ovih direktnih u tjecaja klim e znam o i za indirektne, je r blaga prim orska klim a om oguću je i zd raviju ishranu, bogatu vitam inim a kod gastroduođenalnih ulcerativnih procesa i kod bolesti jetre i žučnjaka. M ožda ovam o spada i vrlo rijetk o ob o ljen je strume u ovim krajevim a. Južna klim a im a i n epovoljn ih u tjecaja kao na pr. neke infekciozne bolesti, tifus i dizenterija, k o je u ljetn im m jesecim a dovode do stvaranja abscesa u jetri ili do p erforacija. Ovam o spadaju i česte varice, varik ocele i h ernije k od m ršavih visokih osoba. Epiteliom i također su dosta česti. K ao zaključak m ožem o postaviti za uspješno d jelovanje prim orske k lim e ove in dik acije: 1) k o d rekonvalescenata liza težih operacija, 2) k od fistuloznih procesa u operativnoj brazgotini iza operacije tuberkuloze bubrega, peritoneja, epidiđim itida, kod hladnih abscesa i osteom ielitiđe, 3) k od đietalnog lije če n ja lakših gastroduođenalnih ulceracija i bolesti jetre i žučnjaka i 4) m o guće u profilaksi strume h poslije podne: p red stojn ik antituberkuloznog dispan Dr. Josip Markovič, zera, Sušak: O utjecaju klime našega mora na plućne bolesti i tuberkulozu pluća K lim atoterapija predstavlja konstitucionalnu, a nikako, specifičnu terapiju, budući da specifična klim a ne postoji. Tuberkuloza je, ispravno liječen a, izlje čiv a u svak oj klim i, k oja je bez ekstrem nih prom jena. G lavni u slov za dobar u spjeh lije če n ja je stručno zavodsko liječen je, gdje se uz druge terapeutske zahvate p rim jen ju je i klim atoterapija, koja treba da bude. dozirana prem a kon stitu ciji p ojedin ca i stanju bolesti. L jek ovitost klim e prip isu je se p ođ ražajn oj grupi, radi čega n ije uputno, da se p rim je n ju je am bulantno, je r se lako m ože prekoračiti podražajna granica i dovesti do neželjen ih žarišnih reakcija. To dovoljn o dokazuju am bulantni bolesnici, k oji posjećuju dispanzer za tuberkulozu, je r m orska klim a H rvatskoga P rim orja obilu je pod ražajn im klim atskim faktorim a, k o ji im aju nepovoljan utjecaj na im tratorakalnu tuberkulozu. S ve eksuđativne i p rogređ ijen tn e produktivne form e plućne tuberkuloze, k oje naginju na eksuđaciju i osirenje, treba ukloniti iz područja naše m orske klim e, na k oju reagiraju sa pogoršanjem, p o g otovo u p rolje će i ljeto. U to godišnje goba su i razne k om p lik a cije (haem optoë, pn eum otoraks- eksuđati) češće, a i krivulja m ortaliteta je redovito povišena. M orsku klim u podnose b o lje stacionarne, p rod u k tivn o- nodozne odn osno cirotičn e form e, k a o i pneum otoraiksni sa dobrim kolapsom. Poštedni efek t p ripisuje se čistoći m orskog zraka, k oja ima ljek oviti u tjecaj na sva n esp ecifična kataralna plućna oboljen ja. P ostoje in dikacije za kronične i recidivirajuće bron h i jaln e katare, sa i b ez em fizem a, za bronhijalnu astmu i g ripozna pov ećanja hilusnih žlijezda, kao i za rekonvalescente iza akutnih i kroničnih plućnih bolesti. L jekovitost ta je veća zim i i u proljeće, kad je zrak vlažniji i čišći od prašine. Da bi se m ogle racionalnije iskoristiti i terapeutski p rim ijen iti blagodati naše m orsk e klim e, p otreba je, da pojedin a m jesta H rvatskog P rim orja dadu eksaktno utvrditi sv oje lokalne klim atske tipove. Dr. Đ uro Orlić, ftizeolog, D ubrovnik: O utjecaju klime našeg mora na plućne bolesti i tuberkulozu I. Morska klima u službi ftizeoterapije. T a lasoterapija ftize poznata nam je od klasičnih vrem ena pa sve do danas. P ravom m orskom klim om, k orisn om za ftizeoterapiju, smatrana je i p rije i danas sam o klim a m orsk e p u čin e i otoka, k o ji su dosta udaljeni cd kraja. Ta se klim a odlik u je gustim vlažnim čistim zrakom, k o ji im a više kisika a m anje u gljičn e kiseline n ego zrak kontinenta, a sadrži i prim jese jod a i brom a. K lim a m orskih obala nema ni term ične ni higrom etrične u je dnačenosti kao prava m orska klima. Za ftizu je škodljiva prev rtljiv ost vrem ena, a n aročito hladna i vlažna klim a. Zato i na m editeranskim obalam a dolazi pri talasoterapiji do n eželjenih incidenata, k a o što su utvrd ili francuski liječnici. II. K lim atologija naše m eđikalne rivijere. Za klim atsko lije če n je m ožem o uzeti u o b zir sam o naše otoke Vis, H var i južnojadransku ob a lu od N eretve do B ojane. K ad se radi o plućnim bolestim a, tréba tražiti m jesta, k oja su dobro zaštićena o d bure. K lim a spom enutog kraja i po insolaciji i naoblaci, tem peraturi zraka, vjetrovitosti i vlazi odgovara francuskoj ažurnoj obali. Sam o je naša rivijera kišovitija, naročito u p redjelu B oke K otorske. III. Plućna tuberkuloza i naše more. Plućna je tuberkuloza na našem prim orju i n jegovom zaleđu veom a raširena. T o dokazuju i starije i n o v ije statistike m ortaliteta i m orbiditeta. A li uzrok tom e stanju ne m ožem o tražiti u k lim atskim u tjecajim a, k o ji n ap rotiv čine, da ova bolest im a blažu form u. U zrok je u preteškom socija ln om i ekonom skom stanju. Sama klim a naše obale pa i ona južnog dijela takova je, da je o sjetljiv i plućnli bolesnici m oraju izbjegavati. Sam o na K om iži i H varu ima m jesta zgodnih za neke slu čajeve ftize. U koliko bi jo š k o je p o z icije na ju žn oj ob a li dolazile u obzir, m ože se tek m ikroklim atskim ispitivanjim a utvrditi. Inače valja našu obalu iskorišćavati za liječen je skrofuloze, vanjske i kirurške tuberkuloze. Prim. dr. M iroslav De l i ć, predstojnik lječilišta, K raljevica: 0 utjecaju klime našega mora na tuberkulozu kosti i zglobova H elioterapija m ože toiti preventivna i kurativna. P reventivnu helioterapdju u p otrebljavam o ob ičn o k od djece, u č ijo j p orodici im a d e. slučajeva tuberkuloze, k o ja sam a doduše nijesu zaražena, k oja nem aju aktivni tuberkulozni proces, nego čija je m uskulatura slaba, a izgled blijed. T akovu d jecu treba odstraniti iz ok olin e pune bacila i dati im.m ogućnosti ra cijo - nalnog sunčanja u. preventorijim a ili. u školam a na slobodnom zraku. K urativnu h elioterapiju provađam o kod cijelog niza bolesti. Sunčanje treba p rovoditi postepeno i s velikim oprezom. Samo na taj način m ožem o izbjeći upalu kože. Morske kupelji, talasoterapija..morska voda sadrži na 1000 n a trijevog klorida, 2.4 m agnezijevog klorida, 1.75 m a gnezijevog sullata itd. D jelovan je se m orske k u pelji svodi na tem peraturu vode, na kom poziciju, na gibanje tekućine 1 na sunčanu ra dijaciju. F iziološki su efekti m orske k u pelji kom pleksni. M orska k u pelj sili organizam na p rod u k ciju većeg kvantiteta vru ćin e i na gubitak kalorija. Na taj se način p oja čava respiracija, oksidacija i cirkulacija. Naše bolesnike nism o kupali u m oru s razloga, je r sm o više držali do principa apsolutne im obilizacije, nego do kratkotrajn og efekta m orske kupelji. R iješili sm o problem m orske kupelji na taj način, da smo davali bolesnicim a za v rije m e sunčanja m ogućn ost da se stalno opiru sa spužvam a natopljenim u m laku m orsku vodu. D jelov a n je m orske v o d e spada u takozvana indirektna podražajna sredstva. Taj se efekat postizava i onda, ako m orska voda d jeluje sam o na jedan dio površine kože. M orska klim a p ored h elio i talasoterapije p osjed u je još i druge faktore, k o ji m ogu p o v o ljn o da d jelu ju na tok bolesti. Takav jedan faktor je i tem peratura i na tem elju statističkih podataka izlazi da je srednja tem peratura na P rim orju za nekolik o stu pn jeva veća nego- u unutrašnjosti. Morska klima, i'morska kura. M orska klim a d je lu je: a) sedativno. P luća respiriraju usporeno, ali je svako disanje d u b lje ; b) tonički. Taj se efekt vidi u povišenju hem o globina i b roja crvenih krvnih tjelešaca; c ). A ntiseptičko d jelovanje, k oje u zrokuje inténzitet svjetla i kem ijska radijacija. Na zadnjem kongresu h elio i talasoterapije ob ja v ili su A im es i C ayla rezultate svoga eksperim entiranja o u tjecaju sunčane kupke i oni su našli da se tim sunčanjem p ov eća j e fosfatem ija, da se p od iže niska kalcem ija, da se p ov eća je v rije đ - IPOA nost odnosa I»O dnos osteogen og aktiviteta«, p ov eća n je fosfa- \ C A / tičnog aktiviteta serum a, povećanje alkalične rezerve i p ov e ća n je tjelesn e težine. K ada se k ritički p rom otre te tv rdn je, onda se njim a' mogu učiniti izv jesn e rezerve. Tako na pr. tem elju opsežnih radova o gibanju k alcija kod tuberkuloze kosti i zglobova, a i na tem elju autorovog rada m ože se reći da to p ovišen je krvn og k a lcija n ije u v ezi sa h elioterapijom, n ego da on o slijed i stalne zakone k oji se dadu svesti na ovo: Zgloibno-koštana tuberkuloza ciklička je bolest k od k o je jedan ciklus slijed i n em in ovno na drugi. Na tem elju vlastitih istraživanja autor je utvrdio, da je postotak k a lcija u k rvi i m ok raći n a jm a n ji u p rv o m stadiju bolesti, a da se taj postotak u drugom stadiju u slijed m obilizacije kalcija i u k rvi i u m o kraći diže. U drugom stadiju k rvotok odvodi k alcij iz bolesne kosti i kroz to se p o v e ća je postotak k rvn og k a lcija prim itkom razgrađenih k a lcijevih soli iz bolesne kosti. Taj suvišak k alcija organizam n astoji izjedn ačiti p ov eća n im izlu čivan jem kalcija putem m okraće. K on a čn o u trećem sta d iju osteoartikularne tuberkuloze organizam nastoji zadržati izlu čivan je k a lcija iz m okraće A li tako zadržani kalcium iz m okraće ne bi bio dostatan za rem ineralizaciju, pa uslijed toga organizam uzima

43 95 nužni kalcij iz hrane i dovodi ga putem krvotoka do bolesne kosti. U slijed većeg dovoda kalcija u krvotok, krvni je kalcij u trećem stadiju veći nego u drugom. Još se u vijek drži da je m orska klim a spasonosna za osteoartikularne tuberkuloze -čak i najnižeg stepena. Često dolaze bolesnici u vrlo teškom stanju i nadaju se, da će ih jedino morska klim a spasiti. Ne sm ije se tražiti od klim e i sunca ono što je nem oguće. I Sorrel insistira na tom e, da se im ađe bolesnike sa osteoartikularnom tuberkulozom što p rije slati u klim atsko liječen je, k oje m eđutim u vijek mora biti prvenstveno ortopedsko. Iskustvo je pokazalo, da je podražaj, dobiven helioiterapijom, vrem enski lim itiran i kad je jed nom dospio do konačne faze nadraživanja, on više nem a utjecaja na daljni tok bolesti. Efekat helioterapije, a dosljedno tom e i klim atoterapije, vrem enski je kraći nego evolutivni ciklus bilo k o je lokalizacije zglobno-koštane tuberkuloze. V eć i iz toga razloga, a postoje još i drugi, u ov oj se oblasti n ije m ogao prihvatiti princip suverene terapije sunca, nego se je taj faktor uzimao k a o sporedan, doduše dragocjen u lije če n ju te bolesti. A utor je u svojio princip ortopedskog, konzervativnog i operativnog liječenja, a helio i klim atoterapiji rezervirano je u nizu drugih pom oćnih faktora ipak osobito m jesto. N ije dobro stvarati ni k od bolesnika ni kod liječnika u v jeren je o om nipotentnosti sunčane snage i n jenog utjecaja na izliječen je raznih bolesti, jer su onda razočaranja teška, a predbacivanja opravdana. K od tuberkuloze kosti i zglobova tek ispravna kom binacija ortopedskog i klim atskog liječenja m ože dovesti do n a jp ovoljnijih rezultata. Ortopedsko liječen je dijelim o na konzervativno i operativno. K onzervativno ortopedsko lije če n je sastoji se u apsolutnoj im obilizaciji bolesnog zgloba pom oću sadrenog p ovoja. Svrha je im obiliza cije da potpuno isk lju či fu n k ciju bolesnog zgloba. K od zglobova gorn jih ekstrem iteta stvar je jednostavna, je r se tu radi sam o o tome, da se spriječi giban je zgloba, ali kod zglobova donjeg ekstrem iteta m ora se uzeti u obzir još i opterećenje, k oje vrši težina tijela. To isto vrijedi i za stup kralježaka. Iz ovoga slijed i da je k o d tuberkuloze zglobova gornjeg ekstrem iteta dosta, ako se im obilizira bolesni zglob sa sadrenim p ov ojem, a da n ije potrebno im obilizirati cije lo tijelo. Takav bolesnik može i sm ije za sve vrijem e bolesti hodati. K od tuberkuloze kralježaka i zglobova donjih ekstrem iteta m ora se borili i protiv opterećenja, je r on o dovodi do velikih destrukcija preko kom presivne ulceracije. Da bi se uklonio u tjecaj kom presivne u lcera cije, n e sam o što je potrebno im obilizirati bolesni zglob, n ego se m ora i bolesnik im obilizirati. N aravno, niti najstroža im obilizacija i zgloba i bolesnika ne m ože u nekim slučajevim a spriječiti d jelovanje tuberkulozne ulceracije. Im obilizacija uklanja jed in o u tjecaj kom presivne ulceracije. Iz ov oga vidim o, da h elioterapija sama nem a nikakovog u tjecaja na tok bolesti ako bolesnik nije im ofoiliziran sa sadrenim povojim a. Čak i ako provedem o i helioterapiju i ortopedsko liječen je najfconzefcventnlje, m i sm o ipak nekada n e m oćni prama djelovanju tuberkulozne ulceracije. Svaki se zglob im obilizira tako da se ankiloza postigne u funkcionalno n a jb oljem položaju. A k o želim o im ati puni uspjeh, a taj se k o d zglobno-koštane tuberkuloze m nogo lakše postizava nego kod plućne, onda se ta im obilizacija m ora strog o i bez prekida provađati sve dok proces n ije zaliječen. Još u v ijek se ja v lja ju glasovi p rotiv im obiliza cije sa sadrenim povojim a, jer da i zdravi zglobovi ankiloziraju. A u tor n ije vid io niti jedan slučaj, gd je bi došlo do ankiloze zdravog zgloba i iza čak i dugogodišnje im obilizacije u sadrenom povoju. P rigovaralo se je da duga im obilizacija pogoršava opće stanje. I ovd je im am o upravo obratna iskustva. Opće indikacije operativnog zahvata. Velika većina operacija vrši se tek pošto se tuberkulozni proces zalije či Danas se više ne operira sa nam jerom, da bi se operativnim zahvatom utjecalo na sam tuberkulozni proces. G ledom na nauku o cikličkom razvoju tuberkuloze operativni će zahvat im ati jedino onda uspjeha, ako operacija pada u doba, kada je proces v eć zastao, kada je nastupila faza reparacije i rem ineralizaoije. Prije no što -se odlučim o za operativni zahvat m oram o se obazrijeti n e sam o na kliničku sliku, nego i na rentgenološku, a i na im unobiološko stanje organizm a. R entgenološka slika daje nam ideju o m om entanom patološkoanatom skom stanju žarišta. M i znam o da je k lin ičk i dosta lako utvrditi, da li se žarište nalazi u reparativnoj fazi, da li nem a više tendence širenja u okolinu, da li je proces om eđen ili ne. A k o je zglob hladan, suh, ako v e ć du lje vrem ena fistule n e secerniraju i ako su žlijezde poprim ile norm alan oblik, m ožem o reći da je proces zaliječen. Ako nam još i sedim entacija crvenih krvnih tjelešca ne pokazuje ubrzanje, onda im am o jedan o d preduvjeta, da će nam operacija uspjeti. Prem a Ranke-pvoj podjeli izlazi, da se osteoartikularna tuberkuloza poja vlju je u drugom Ranke-ovom stadiju ili u stadiju alergićke hipersenzibilnosti. U tom stadiju n ije d ozvoljen o poduzim ati nikakav zahvat k o ji bi oslabio teren, na kojem u se upala događa, pa dosljedno tom e ni operativno. U treći R anke-ov stadij ili u stadij histološkog im uniteta spada i treći stadij osteo-artikularne tuberkuloze, stadij progresivne reparacije. U tom stadiju d ozvoljen i su bez pog ibelji generalizacije operativni zahvati. Pojedini operativni zahvati: Sekvestrotom ije Čim je rentgenološki sekvestar v id ljiv o izoliran u n utrinji n ovcg nastalog periostalnog obruča, m ora se intervencijom sekvestar odstraniti. In terven cija se p rovod i vrlo oprezno, sa što m anje traume. A k o nem a fistula, šije se, i koža: n aprotiv kod fistula i albscesa potrebno je široko drenirati. K od odraslih m eđutim spina ventosa se ja v lja nekada u čističkoj form i bez jakog sudjelovanja periosta. Terapija s obzirom na širenje procesa i neuporabivost prsta m ože biti samo eksartikulacija. Svi se autori slažu u tom e, da je potrebno k cd spine ventose m etakarpalnih kosti izvršiti u danom m om entu sekvestrotom iju. Sorrel zastupa m išljenje, da je k od spine ventose prve m etatarzalne kosti b o lje raditi odm ah ablaciju prsta, jer je funkcionalni rezultat operacije veom a slab. S ablacijom nožnog palca ne treba se žuriti. K od ostitisa kratkih kosti liječen je je u prvo vrijem e konzervativno, ali čim se sekvestri v id ljiv o om eđe, m ora se izvršiti sekvestrotom ija. Juxtaartikula-rni ostitis od osobitog je interesa, je r se na vrijem e učinjenom intervencijom m ože zaustaviti dalje napredovan je procesa prem a zglobu. P ogotovo se m ora intervenirati, kada se ustanove sekvestri u kaverni, je r je teško vjerovati, da bi se ti sekvestri tako lako m ogli raspasti, resorbirati ili gnojenjem elim inirati u tako kratko vrijem e. Osteotomija N ajčešće se vrši transverzalna subtrohanterna osteotom ija po Ga n t -u. K od te op eracije fem ur se presiječe poprečno nešto ispod trochantera m inora. Tu nema p og ib elji naknadne kontrakture, jer se osteotom ija vrši ispod insercije ileopsoasa. K od kontrakture i ankiloza koljena vršim o suprakondilarnu osteotom iju fem ora po O llier-u. Ta se osteotom ija radi linearno i najčešće otvoreno. Resekcije zglobova K od izvođenja resekcija autor se pridržavao slijedećih pravila: P on a jp rije nikada ne vrši resekciju u d je čjo j dobi, pa ni na završetku evolu cije, zbog toga, jer bi resekcija n em inovno dovela do ozljede epifizne hrskavice, a kasnije do znatnog skraćenja ekstrem iteta. K od odraslih resecira autor na k raju, evolutivnog ciklusa kod onih slučajeva tuberkuloze zgloba donjih ekstrem iteta, naročito koljena, gd je n i dugotrajno konzervativno lije če n je n ije b ilo u stanju da dovede đo solidne koštane ankiloze, nego je proces svršio evolu ciju sa bolno fibrozn em neoartrozom, k oja znatno spriječava hod. Osim bolova u neoartrozi m ože se resekcija vršiti i zbog dugotrajne fistulizacije, gd je je doduše v e ć bolest u reparacionom stadiju, ali gd je m n ogobrojni sekvestri podržavaju gn ojen je. Za gorn je ekstrem itete p ored svega ovoga pridru žu je se još i zahtjev, da se nakon resekcije postigne izvjestan stupanj gibanja u reseciranom zglobu. K od donjih ekstrem iteta resekcija dovodi do bezbolnog ankilotičnog zgloba, a k od gorn jeg ekstrem iteta postizava se gibiv i bezbolan zglob. A utor n ije radio sekundarnu artroplastiku, jer je smatrao, da je za don ji ekstrem itet m nogo važniji stabilan, ukočen zglob, nego operacijom dobivena gibivost od n ek olik o desetina stupnjeva. Artrođeza zglobova A rtrodeze spadaju u isti red operacija kao i osteosinteza kralježaka. U jed nom i drugom slučaju želi se postići operativnim putem blok iranje kretnji. Prvu artrođezu kod odraslog izvršio, je god. Al be e. To je bila ekstraartikularna artrođeza kuka, k oju je vršio kod odraslog u punoj evolu ciji. Ta se operacija doduše vrši još za v rijem e evolu cije tuberkuloznog procesa, ali kako ona leži izvan pod ručja žarišta, to nem a n ikakove opasnosti za proširenje procesa. Sa ileo-troch anterijaln om ekstraartikularnom artrođezom kuka m ože se već u evolutivnom stadiju postići potpuno blokiranje kretnji, da bi se stvorili što b o lji u vjeti za liječen je. Ta se operacija vrši jed ino kod odraslih. K od d jece vrši se na kraju evolu tivnog stadija, Sorrel-ova ili Richa r d -ova artrođeza, a kod odraslih artrođeza sa odbijanjem trochantera po H a s s-u.

44 Osteosinteza kralježaka In dik acije za A l be e -o v u operaciju su slijed eće: k od d jece operira autor samo onda, ako n ije došlo n i usprkos dugotrajnom i k on zervativnom liječen ju do form a cije koštamog bloka i ako postoje kod hoda i dužeg stajanja bolovi u neartrozi. K od odraslih operira sam o na završetku rep aracijon og stadija kod cervikalne i lum balne lok alizacije, gd je se bolesnici tuže kod hoda na bolove. Drugi operativni zahvati na stupu kralježaka kod tuberkuloznog spomdyliitisa Ablatio p r o c. s p iim o s.ii K od veom a šiljatih gibusa torakalnog spondylitisa n ije m o guće na kraju liječen ja odrediti bolesniku n ošenje ortopedskog aparata, jer već u kratko vrijem e dođe do dekubitisa nad n a j prom inentnijim šiljastim nastavcim a. Zato se k o d tih slučajeva m ora izvršiti ablacija prom inentnih šiljatih nastavaka, jedna mala i jednostavna operacija, k oja se vrši u lokalnoj anesteziji. Laminektomija, kostotransversektom ija L am inektom ija vršena je sa zam isli, da će se odstranjenjem lukova i šiljastih nastavaka kralježaka im ati direktan pristup do abscesa, k o ji pritište hrptenu m oždinu. A li v e ć je Ch i - p a u l t k rajem p rošlog stoljeća na seriji slučajeva dokazao, da ta operacija nema nikakvoga u tjecaja na tok paraplegije. Mènard je m islio, da paraplegiju u zrok u je u v ijek absces, k o ji leži ispred m edulae spinalis. Da bi evakuirao gnoj i u k lon io pritisak na m oždinu, preporu čio je p ostero-lateraln i put, n jegovu kostotransversektom iju. P u b licira o je rezultate k od 23 operirana slučaja, ali je i sam odustao od te o p e racije (kasnije, je r je u n ekoliko slučajeva došlo doduše do nazadovanja paraplegije poslije kostotransversektom ije, ali se fistule nikako nisu htjele da zatvore. A u tor je na tem elju dvaju slu čajeva odustao od lam inektom ije i kostotransversektom ije kao op eracije sa k o jo m se m ože izliječiti paraplegija. Am putacija zbog tuberkuloze Danas se vrši am putacija u veom a rijetk im slučajevim a, i to sam o onda, ako sm atram o da je živ ot bolesnika neposredno ugrožen i da ga am putacijom m ožem o spasiti. Zaključno veli autor: U liječen ju zglobnokoštane tuberkuloze nije dovoljno izložiti bolesnika intenzivnoj klim atoterapiji a dosljedno tome i helioterapiji na moru. Terapeutski efekat sunčanja vrem enski je kraći od evolutivnog ciklusa žarišta. Da bi se postiglo zaliječenje bolesnog zgloba u koštanoj ankilozi i u ispravnom položaju, bezuvjetno je potrebno provesti ortopedsko liječen je u svim slučajevim a imobiiliziraju^ći bolesne zglobove sadrenim povojima. U nekim slučajevim a mora se provesti još i operativno liječenje. Dr. Ivo Račić, otolaringolog, D ubrovnik: Utjecaj klime našega mora na bolesti nosa, ždrijela i uha. Preduvjet za pravilno razum ijevanje djelovanja 'klime našega m ora na g orn je zračn e v od ove i na uho je poznavanje n ovijih rezultata istraživanja na p od ru čju rin ologije. D ok je p rije prevladavalo gledište, da nos im ade sam o funkcionalnu ulogu, da očisti, u grije i ovlaži zrak, k o ji udišem o, i da m u je daljn ja fu n k cija osjeća j m irisa, danas je znanost utvrdila, da nos im ad e više n ego lok aln o značenje. N os im a t. zv. reflek - tom o-regulatorm u fu n k ciju, t. j. p rek o nazotorakalnih i n azopulm onalnih refleksa nos su d jelu je k od disanja. Eksperim entim a na čovjek u je u sp je lo dokazati, da stru ja n je zraka k roz nosne p rohode odgovara adekvatnom pod ražaju nosne sluznice, k o ji p od fiziološkim okolnostim a služi p ob oljšan ju v e n tila cije pluća (Šercer). B udući da sluznica nosa im a važno zn a čen je za vegetativni živčani sustav, m ože ona biti u zrok om m n ogih rin o- genih reflek tom ih neuroza. S druge strane sluznica nosa je od značenja u sim patikoterapiji raznih n eurovegetajivnih porem ećaja. Iz navedenoga slijed i, da nos kao osjeća jn i organ zauzim a danas u terapijskom pogledu šire područje, pa se i razni k lim atski faktori izrablju ju u terap ijske svrh e na taj organ više nego prije. U slijed osobito p o v o ljn o g klim atskog položaja naše m orske obale i naših otok a (osobito H vara, D ubrovnika i H erceg N ovoga) razna ob oljen ja i oštećenja gorn jih zračnih vodova i uha d ijelom se p ob oljšavaju, a m noga se o b o lje n ja tih organa m ogu i potpuno izliječiti. K lim a našega m ora djelu je povoljn o, osobito kod slijedećih bolesti: kod d jece k od katara nosa i ždrijela nakon operacija, nakon zaraznih bolesti, nadalje k o d rinitida na alergičnoj bazi, k o d bron hijalne astme, k od h ip ertrofije lim fatičnog prstena, efcsudativne dijateze, tubarnih katara, oštećenja g orn jih zračnih vod ova u slijed dom estikacije. K od odraslih d je lu je m orska klim a p o v o ljn o k od kron ičnih h ip ertrofičnih i atrofičnih rinitida, k od vazom otom ih rinitida u proljeću, bronhijalne astme, ožene, kronične hipertrofične i atrofične faringitide, k od kron ične hipertrofičn e i suhe laringitiđe, k od oštećen ja zračnih v od ova u slijed zvanja, k od tu berk u loze grla. K od bolesti uha postizavaju se dobri u spjesi djelovanjem m orske (klime k od k ron ičn og katara tube auditive, k o d k ron ičn e 'gnojne u pale sredn jega uha, kod sm etnja u labirintu, k od nagluhosti, k od d ifu zne i cirkum - skriptne u pale vanjsk og uha. Na tuberkulozne o to reje i otoskleroze djelu je morska klim a nepovoljno. A utor konačno upozorava i na to, da bi b ilo potrebno osnivati zavod e za klim aitoterapiju, g d je bi bolesnici, osobito zim i, sa područja oto-rino-lairingologije m ogli imati za svoje izlječenje sve prednosti m aritim ne klim e. 27. I. p rije podne. P rof. dr. E m est Mayerhofer, predstojnik d je čje k lin ik e i dr. B ranko Dragišić, docent ped ijatrije, Z agreb: Indikacije i kontraindikacije klime našega mora kod dječjih bolesti. 1. U m edicinskom sm islu je daleko važn ija dinamika, negoli statika svih m eteoroloških elem enata. Jedni te isti statički klim atski elem enti m ogu uz p rom jen ljiv u amplitudu odgovarati sasvim različitim biofclimam a. O vo v rije d i naročito za bioklim u naše jadranske obale, a s n aročitim obzirom na djecu. 2. Bioklim a našega Jadrana je dinam ički visoko diferen cirana sa v rlo izm iješanim p o š tednim i pođražajnim elem entim a već prem a dotičnom m jestu. 3. Iz ov oga slijed i niz izrazitih in dikacija i kontraindikacija. 4. Indikacije su slijed eće: eksudarivna dijateza inkl. asthma, lim fatizam sa h ip ertrofijom anulam og prstena, rahitis, n aročito rahitičke m ijop atije, rekonvalescenti p o s lije dnfekcijoznih d je čjih bolesti (pertussis, m orbilli, gripa i si.), krondčki i subkronički reum atički procesi, (kirurška tuberkuloza bez aktivn ih plu ćn ih ognjišta, u m or od škole, gubitak teka i p rivid n e anem ije, sva P irquet pozitivna školska djeca ali bez aktivnih sp ecifičk ih pojava, n efroze i subkron ičke n efritid e i konačno d ječji dijabetes (izuzevši srpanj i kolovoz). 5. K ontrain dik acije; er etičke form e tuberkuloze, sv e svježe in fek cije tuberuloze, sp ecifičn e akutne otitide, svi slučajevi, k oji naginju propagaciji, pneum oničke form e tuberkuloze, (kao i svježi epituberkulozni procesi i kon ačno tuberkuloza larinksa. N adalje p ostoji kontraindikacija k o d sv ježe infantilne akrodim ije, o p će n ervoznosti i p reosjetljivosti (hipertireoiđizam, iđiosinkrazija) i kod izrazitog trofolabiliteta. Prim. dr. M ilan Berger, predstojnik ginekološkog odje la ban. bolnice, Sušak: O utjecaju klime našega mora na ženske bolesti. U tjecaj klim e na zd ravlje čovje k a b io je poznat već H ippokratu. G lavni fak tor k o ji dolazi u o b zir k o d lije če n ja na m oru, je intenzitet sunčanog zračenja. V elik o klim atsko značenje im adu također i vjetrovi. K od nas je n ajčešći južni v jeta r (široko) i sjevern i (bura). V je tro v i su važni zbog toga, je r d jelu ju na izd avanje i regu liran je tjelesn e topline. Za prosu đ iv an je m jesn e k lim e važna je činjenica, da li je dotično m jesto zahvaćeno od bure (ili nije. K lim a sje v e rn o g Jadrana d je lu je ljeti k a o podiražajna, a sam o u p r o lje će i jesen i to u izv jesn im m jestim a, kao poštedna. Z b og toga se m ora k o d u p u ćivanja bolesnika na m ore p a ž ljiv o postupati. P otreb n o je j t v i je k voditi računa o tom e, da morska klim a n ije nikad indiferentna. Z b og potpunosti sam oga prikaza g orn je tem e, potrebito je, da se osvrnem o na u tjecaj klim atskih faktora na tečaj genitalnih funkcija. Poznato je, da prom jen a m jesta boravka m ože dovesti do sm etnja u m en stru aciji, odnosno d o am enoreje. M i m ožem o ovo d jelovanje p rom jen e k lim e terapeutski iskoristiti na taj način, da žene sa ovardjalnim sm etnjam a, a o b ičn o se tu radi o insuficije n ciji ovarija, pošaljem o u k o ju drugu klim u n. pr. na m ore, za koju klim u znamo, da je pođražajna. P o istraživanjim a nekih autora čini se, da žene južnih naroda općenito b rže rode, nego one sjevernih. P o Istraživanjim a

45 97 N ordm eyera p o s t o ji. jasno u p liv klim e i to p oglavito sunčanog svijetla, na trajanje porođaja. K ako da si predočim o to djelovan je sunčanog svijetla na trajanje poroda, na to p itanje n i- jesm o u stanju odgovoriti. Na m ojem m aterijalu nijesam m ogao opaziti, da foi porođaji trajali p rosječn o nešto kraće, nego oni, u drugim krajevim a. Jeđlino mi je napadno k od m ojeg m aterijala, razm jerno vrlo m alen broj k rvarenja u treće doba porođaja što je u vezi sa dobrim kontrakcijam a uterusa. Praktičan zaključak iz naših opažanja bio bi taj, da trudne žene podvrgavam o sistem atskom sunčanju. U pitanju, da li je graviditet kontraindikacija za m orsku kupelj, m ogao bi na tem elju iskustva iz m o je prakse ustvrditi, da norm alni graviditet n ije kontraindikacija za kupanje u moru. Isto tako m ogu spom enuti, da d ojen je n ije kontraindikacija za uzim anje m orske kupelji. N aprotiv, boravak na m oru ne m ože se preporu čiti ženama, koje b olu ju od klim akteričkih tegoba, je r običn o vidim o, da se njihovo stanje kod boravka na m oru pogoršava. Jedno o d teških oboljen ja k o d žena, za k o je se p reporu čuje lije če n je na m oru, je tuberkuloza ženskog genitala i peritoneja. K od toga liječen ja od osobite je važnosti m irovanje i ležanje na svježem zraku u kom binaciji sa sunčanjem. Pošto je reakcija pojedin ca na sunčanje individualna, to se m ora to lije če n je provod iti sistem atski i prilagoditi prem a svakom pojedinom slučaju. K od doziranja m oram o biti na o p re zu, da izbjegnem o neugodnim pogoršanjim a. R azu m ljivo je, da za takovo lije če n je m oram o odabrati m jesto, k o je je zaklon jeno od bure i k o je im a n ajviše sunčanih dana. Na tem elju iskustva na m ojem m aterijalu, m ogu spom enuti, da je u većin i slučajeva tuberkuloze adneksa došlo do znatnog poboljšanja, a u jed n om slučaju tuberkuloze periton eja dio potpunog ozd ravljen ja. D akako, da kratak boravak na m oru nem a gotovo nika^ kovog efekta. L iječen je se m ora provoditi pod stručnim nadzorom kroz dulje vrijem e, a u zim lje se, da takovo liječen je prosječn o traje oko 1 godinu. Prim. dr. Filip Dražančić, banov, bolnice, Šibenik: predstojnik ginekološkog odjela O utjecaju klime našeg mora na ženske bolesti. K od oboljen ja ženskih genitalnih organa najm anje i n ajrjeđe se u p otrebljavaju klim atski čim benici, a p oseb ice pak m orske k u p e lji U zrok tom e leži u čin jen ici, što akutna i sufoaikutna ob oljen ja ženskih genitalnih organa nijesu nikako podesna za aktivnu terapiju m orskim k u peljim a. G riješke proizašle iz k riv e i nepravilne aplik acije m orskih k u p elji k od ženskih bolesti p rid on ijele su, da se i dandanas s ginekološke strane ne p osveću je m orskim kupeljim a veća važnost i značenje. Postignuti dobri uspjesi u m nogim slučajevim a k ron ičnog o b oljen ja u oblasti ženskog spolovila p roizveli su s te strane k o d m en e drugo naziranje, te sam m išljenja da je uputno i potrebno tom p i tanju p osvetiti veću pažnju. Svaka odluka u tom pogledu m ora biti u v ije k bazirana na ispravnoj dijagnozi stadija oboljenja. Pošto m orske k u p elji nijesu jed in i faktor liječen ja m orskom klim om, v e ć k tom e treba u vrstiti također i m orski zrak i sunce, to se tim upotreba monsfce klim e k od liječen ja ženskih bolesti u znatnoj m jerj proširuje. N ajveći značaj k o d liječen ja žensih bolesti pripada svakako u tjecaju sunčanih zraka, k oje kao i m orske k u p elji treba ipak veom a oprezno i velikim im đividualiziranjem upotrebljavati. Takav postupak ofoećaje nam n ajb olje u sp jeh e i om og u ću je u jed n o najšire p olje u potrebe baš kod ženskih bolesti. V ršim o li aplikaciju faktora m orsk e klim e na jedan razum an i prom išljen način, to m ožem o očekivati veom a p o v o ljn e uspjehe k od m n ogobrojnih oboljen ja ženskih genitalnih organa kao i k od raznih prom jena, k o je iz toga p roističu. N epobitan je dobar u tjecaj faktora naše m orske klim e na norm alan razvitak ženskih genitalnih organa kao i n jih ovu funkciju. Z b o g toga se u pravo p reporu čuje aplikacija m orske klim e u slučajevim a n ed ovoljn og razvitka i slabe fu n k cije ženskih genitalnih organa. Ne m anje p ov olja n u tjecaj opaža se isto tako kod anem ičnih i hlorotičnih djevojčica, te kod funkcionalnih porem ećaja m enstruacije. I k od raznih bolesnih poja va ženskih genitalnih organa kao uterini flu ot, senilni pruritus, te kod m n ogob rojn ih bolnih senzacija u pred jelu organa m ale zd jelice zapaženi su dobri uspjesi, a bolesti u križim a i trtici, tako česti k od m nogih žena, veom a povoljn o reagiraju na intenzivni u tjecaj raznih faktora m orske klim e. K od tuberkuloznih procesa potrbušnice i genitalnih organa uspjesi postignuti oprezr niim sunčanjem su u m nogim slučajevim a izvan svake sumnje. K a o p reduvjet svakog liječen ja m orškom klim om potrebno je p rije toga potražiti stručni liječnički savjet, a u svim slučajevim a, u k oliko se produži boravkom na moru, uputno je provoditi povrem enu kontrolu stanja oboljelih organa. Urim. dr. A n drija Car, predstojnik očn og odjela banov, bolnice, Sušak : O utjecaju klime našega mora na očne bolesti. Klim a H rvatskog Prim orja je općenito blaga: srednja g o dišnja tem peratura iznosi god išn je p rosječn o 14 C; vrućina po ljeti je podnosiva, je r sa m ora puše ugodni v jetrić maistral. Zim a je također dosta blaga; neugodno se osjećaju sjeverni v jetrov i, osobito bura, ali tih neugodnih dana bure nem a m n ogo u godini. V eliku prednost predstavljaju vedri i sunčani dani. u H r vatskom Prim orju i na otocim a. P o navodim a Frejka im a Crikvenica sunčanih satova, a K ra ljev ica p o navodu Šarčevića sunčana salta u 280 sunčanih dana. A k o to usporedim o sa drugim klim atskim poznatim m jestim a, onda vidim o da im a: Lugano M ontreux Leisin A rosa D avos St. M oritz Lausanne O vo velik o sunčano zra čen je p o v o ljn o d je lu je na skrofulozn o o b o lje n je cka. Na očn om od jeljen ju u Sušaku kroz 5 godina n ije se m ogla zapaziti p oja v a dubokih u lcera cija rožnice, isto tako nije se zapazila niti jedna p erfora cija rožnice. B olest se je običn o odm ah p o prim itku u bolnicu p oboljšavala i skoro je nastupalo ozd ravljen je. R ijetk o se je m o g lo opaziti da bi se bolest za v rijem e liječen ja u b oln ici pogoršavala, isto tako rijetk o se m ogao opaziti recidiv bolesti. iskustvo je pokazalo, da su stanovnici H rvatskog P rim orja nešto više bolesni od skrofuloze oka nego stanovnici otoka. Stanovništvo u G orskom K otaru bolesno je Skoro 3 puta više od skrofuloze oka nego stanovnici otoka. O va čin jen ica pokazuje nam, kako p ov oljn o djelu ju klim atske prilike m orske obale na skrofulozno ob oljen je oka. Očnu tuberkulozu m og li sm o na Sušaku također uspješno liječiti. Izneseno je kratko nekoliko interesantnih povijesti bolesti. K lim a H rvatskog P rim orja p ov oljn o je utjecala također i na trahom sko oboljen je. K roz 5 godina opažena su samo tri slučaja parenhim atozne keratitiđe. T ok bolesti je bio m iran a i zam ućenje rožn ice skoro se je potpuno raščistilo. U padno je, da ovako m aleni b roj parenhim atoznih keratiti'đa otpada na stanovnika, k o ji gravitiraju prem a Sušaku, te je opravdano pom išljati, da u slijed povoljn og d jelovanja m orske klim e p ostoji jača otpornost rožn ice protiv luetičnog oboljen ja. Postoperativna gn ojen ja su na m oru m n ogo rje đ a n ego u zaleđu, kako su to istakli m nogi poznavaoci m orske klim e. Iskustvo stečeno na O čnom o d je lje n ju u Sušaku m ože o v o opažanje sam o da potvrdi. U b oln ici je b ilo operirano 249 katarakta, 96 glaukom atoznih bolesnika, i osim toga je b ilo izveden o 285 drugih intraokuiarnih zahvata. Posvećivana je, istina, velika ipažnja pri izv ođ en ju svih gore navedenih operacija, ali se uza sve to ovako p o v o lja n rezultat im a pripisati dobrim d ijelom i v e ćo j otp orn osti operiranih, je r žive p cd p ov oljn im klim atskim prilikam a. V elik o sunčano zračenje n ije bez stanovitog značenja za postanak pterigija, kako je to autor iznio u svojoj radn ji: N ovi pogled na postanak i liječen je pterigija, Lij. V j. br. 4/1936. god. R elativno dosta velik i broj upala suzne v rećice im a se vjeroja tn o pripisati isparivanju suza za v rijem e ljetn e sparine. M anja k oličin a suza u k onjunktivalnoj v rećici ne m ože pod takvim prilikam a da m ehanički ispire bakterije, te tako dolazi do p ov ećanja b roja bakterija i do u pale suzne kesice. O vi isti razlozi v rije d ili b i također za relativno dosta velik i broj ulkusa serpens, kako je to pisac istakao u svojoj ra d n ji: Eksperim enti o proho'dnosti sakusa i lije če n je ulkusa serpens, L ij. V j. br. 12/1938. god. Na Sušaku se je također m og lo prim ijetiti, da im a relativno dosta oboljen ja od konjunktivitis vem alis. Svim štetnim uplivim a sunčanog zračenja na oko m ože se.lako doskočiti zaštitnim n aočarim a H allauer br. 64 i 65, staklima U m brai Zeiss 50% 75% i t. d. O ve naočari ne čuvaju oko samo od ultravioletnih zraka n ego on e štite i od bliještanja svijetla te napokon sp rječavaju donekle prodiran je infracrvenih zraka time, što se izm eđu oka i stakla stvara zasićenost uzduha vodenim parama.

46 Prim. dr. Nik o B o n e t i ć, predstojnik odjela za kožne i spolne bolesti banov, bolnice i Dom a N arodnog Zdravlja, Sušak: O utjecaju klime našeg mora na kožne bolesti. Ni na jedan organ čo v je čje g tijela ne u tječe m orska klim a tako jako i neposredno kao na kožu. D jelov an je m orske klim e n ije jednostavno, n ego se sastoji od više kom ponenata. V eć u tjecaj sunčanih zraka je raznolik. Izravnom djelovanju kratkovalovitiih i dugotalasnih zraka p ridružuju se reflektirane zrake s nebeskog svoda i s m orske p o vršine. I kupanje u m oru d jelu je raznoliko sv ojim sadržajem raznih soli, sv ojim gibanjem i tem peraturom. O vim faktorim a se pridružuje utjecaj zračnog strujanja na m orskoj površini. Odavna kožn i bolesnici traže lijek a na m oru. O vim referatom kušaju se postaviti in d ik a cije za lije če n je nekih kožnih bolesti na tem elju višegodišnjeg iskustva. Sistematski -proučeno je p o v o ljn o d jelovanje m orske -klime na tuberkulozu kože. S pravom kaže R. V olk :»Jedna od n ajb oljih form a zračen ja k od kožne tuberkuloze jest boravak na m oru naročito' na Jadranskom mor u«. Da se baš našem Jadranu daje prednost, p osljedica je p o voljnih klim atskih prilika, k o je dozvoljavaju u ljetnim m jesecima gotovo neprekidno liječen je. K od slijedećih oblika kožne tuberkuloze boravak na m oru d jelu je p ov oljn o: lupus vulgaris, scrophuloderm a, liehen scroph u - losorum, erythem a induratum, papulonekrotiöni tubeikuli-di, tuberculosis verrucosa cutis. Dakako da su in d ik acije ovisne i o drugim tuberkuloznim žarištim a u -nutarnjim organim a, k o ji ka-dka-đa isk lju ču ju boravak na m oru. D ok se in d ik acije za tuberkulozu -kože m ogu postaviti s nekom sigurnošću, je r je to dobro obrađeno znanstveno polje, indikacije za druge kožne bolesti osnivaju se većim d ijelom na vlastitom -opažanju kod pojedinih slučajeva, i te se im aju prim ijeniti s fevje-snom rezervom. Na lije če n je m orskim i sunčanim ku peljim a dobro reagiraju slijedeće kožne bolesti: Pityriasis versicolor, acne vulgaris, rosacea, psoriasis vulgaris, seborrh-oea corp oris i eczem a sebonrhoicum, -alopecia areata, eczem a chr-onicuim siccum, n eurodermitis, u lcera cruris, scabies i postskabiozna stanja, p iod erm ije raznog porijekla. O drugim rjeđim, kožnim o b oljen jim a ne dostaj-u iskustva, ali se uopće m ože tvrditi, da -se terapija na m oru m ože pokušati, ako -se radi o derm atozam a, k o je slabo reagiraju na drugu terepi-ju i kod koji-h je potrebit neki podražaj, k o ji se boravkom na m oru m ože često postignuti. Na spolne bolesti nem a m orska klim a nikakvog direktnog utjecaja. Uza sve to boravak na m oru m ože se preporučiti b o lesnicim a, k o ji su dovršili specijalističk o lije če n je Sifilisa, te napokon ženama sa postgonorodcnim kroničnim upalam a ađneksa. R azm otrili sm o u k-ratko korist, k oju boravak na m o m pruža kod jed n og velik og dijela kožnih ob oljen ja. P oložaj naše obale i klim atske prilik e našeg m ora n e nalaze lako prem ca na drugim obalam a našeg kontinenta. Na nam a je, da taj izuzetak položaja iskoristim o. Prim. dr. Josip Glaser, bivši predstojnik od jela za živčane bolesti banov, b olnice u Šibeniku, sada predstojnik neurološkog -odjela bolnice m ilosrdnih sestara u Zagrebu: O utjecaju klime našega mora na živčane i duševne bolesti. U klim atoterapiji važan je uz fiziološk i upliv k lim e jo š i psihički utjecaj k raja i mldeu-a. M eteorološki faktori klim e djeluju preko kože i respiratorn og trakta na vegetativni živčani sistem i tako u tječu ne sam o na fu n k cije raznih organa nego i na afektivnu sferu, k o ja je u uskoj vezi s endokrino-vegetati-vnim sistemom. S biološkog gledišta -možemo klim u našega m ora označiti k ao blago pođražajnu. U terapeutskom je pogledu Važno, da»sanitarna snaga«m orske klim e naglo pada -od obale prem a kopnu. Na obali i nekoliko -stotina m etara dalje od n je vladaju posve različite atm osferske prilike. Od duševnih bolesti reagiraju p o v o ljn o na klim u naše oibaie m elanholije. O vo d jelovanje m ora se u prvom redu pripisati obi-lju svijetla na našem u m oru. K lim atsko lije če n je m ože se poduprijeti m edikam enteznim davanjem hemato-porfirina. N ajb olje rezultate vidim o u proljeću, dok su lje to te kasna jesen i početak zim e nepodesni za liječen je melan-holičara na našemu m oru. K lim a je naše obale podesna za lije če n je svih fu n k cijonalni-h živčanih bolesti (neuroza, neurastenija, psihastenija, neuropati-ja i t. đ.). U klim atoterapiji tih bolesti udružuju se fiziološk i i psihički uplivi klim e i kraja u n edjeljivu cjelinu. Uzrok neuspjesim a je većino-m -neoprezno doziranje podražajnih faktora. K linička ispitivanja o djelovanju m orske klim e na živčani sistem dala su dosada -ove rezultate: Zračne i m orske kupke djeluju simjpatikoto-nički (Ca se u krv-i povećaje, K i Ph sm a n juje), a sunčane Vagotoničk-i. M ore i vjeta-r su izvrstan training za vazom otore te dovode do b olje cirku lacije i (boljeg -subjektivn og osjećanja. Iza stim ulacije nastupa sedativno djelovanje, k oje prou zrok u je zdrav -san. Paziti treba-, n aročito k o d hi-persenzibilnih, na postepen o privik avanje na pod ražaje i aklim atizaciju. M orska je klim a n aročito podesna za lije če n je va gotonija zbog njenog pretežno sim patifcotoničkog djelovanja. Poznato je p o v o ljn o d jelovanje m orske k lim e na tetanospazm ofiliju i hipotireoze, što vrijedi i za naše more. K o d neuritida, neuralgija i drugih»reum atičnih«bolesti nije klim a naše o-bale in-dicirana. D obre rezultate pokazuju pareze -u reparatornom stadiju iza H eine-m edin ove bolesti. K ad bi se u redili bazeni s um jetno grijanim m orem, m oglo bi se k roz velik i dio god in e p rovoditi liječen je po uzoru kupališta W arm springs u G eorgiji. Dr. L. Trauner, specijalista za balneologiju. Liječenje pićem morske vode. K ratki historijski, pregled pokazuje, da se je lije če n je pićem m orske vođe sve do po-četka X X. stoljeća osnivalo na čisto em p irijsk oj bazi. Znanstveno obrazloženje dao je R öm pler, ali je osobito važna konstatacija Kiihnau-a o reten ciji ma-gnezijuma. O vi pokusi se odnose na sjevern o i istočn o m ore. In d ik a cije k oje je postavio H. V ogt (oboljen ja želuca i crijeva, m ijene tvari, uropoetičnog sistem a, eksu-dativne dijateze, postinfekciozna stanja i sm etnje u ishrani djece) slažu se sa iskustvim a naših liječnika. B udući da n ije sastav sviju m ora jednak, potaknuto je pitanje od strane našeg instituta da bi se započelo sa predradnjam a (dobivanje sterilne m orske vode, ispitivanje kem ijskog sastava i farm akološkog d jelovanja našeg -mora). Prem a rezultatim a ovih ispitivanja trebalo bi onda sa kliničkim pokusim a postaviti indikaoije za Jadransko more. Konferencija za unapređenje turizma u našim primorskim krajevima U dupkom punoj dvorani H rvatskog liječn ičk og dom a, u k o jo j su se nakon održanih predavanja o klim atoterapiji našega imora, dne 27. I o. g. u s. sakupili predstavn ici liječn ičk og staleža, velik i b roj liječn ik a iz Zagreba i pokrajine, te predstavnici turističkih organizacija u banovini H rvatskoj, pozdrar vio je predsjed nik H rvatskog liječn ičk og Z bora i predsjedatelj k on fe re n cije prof. dr. V ladim ir Ćepulić prisutne ovim rije čim a: V elecijenjena gospodo! H rvatski liječn ičk i Z b o r sm atra se osobito počašćenim, da m ože danas o v d je pozdraviti n a jodličn ije predstavnike našega turizma. O sobita m i je čast, da m ogu pozdraviti gosp. odjelnog predstojnika za trgovinu, obrt i industriju gosp. prof. L am e r a kao vrh ovn og predstavnika službenih n astojanja za u napređenje turizma u H rvatskoj. N adalje m i je čast pozdraviti zastupnika gosp. predstojnika od jela za n arodno zd ra vlje Banske V lasti B anovine H rvatske, zastupnika g. p ov jeren ik a za grad Zagreb, nadalje g. dr. L ovru Radičeviča, kanonika, predsjednika Saveza kupališta i društva za prom et stranaca, gosp. dr. Stjepana Krasnika, predsjednika T rgovačk e K om ore, dr. Juru Ružica, predsjednika T u rističkog Saveza, Sušak i ostalu gg. predstavnike turističkih ustanova. O sobito žalim, da su u slijed vrem enskih nepogoda spriječeni da sudjelu ju na o v o j k on feren ciji referen ti-liječn ici kao i predstavnici turizm a D alm atinske H rvatske. I n jim a upravljam o njasç pozdrave sa, željom, da se i s n jim a nađem o u suradnji kodj našeg d a ljn jeg zajedn ičk og rada. Hrvatski liječn ičk i Z bor stavio je na dnevni red znanstvenog program a p rigod om svoje ljetošn je glavne god išn je skupštine svestranu obradu klim atoterap ije našega m ora. Stavio je tu tem u na dnevni red stoga, da bi se ovaj vrlo važan p red met, k oji je do sada bio samo općenito i fragm entarno obrađivan, svestrano obradio po stručnjacim a za pojed in a m edicinska područja, i tako stvorio solidan tem elj i postavile točne indikacije za klimatotera-piju na našem m oru. Jučer 1 danas održan je unutar H rvatskog liječn ičk og Z bora niz vrlo iscrpivih referata sa svih m edicinskih područja, a sada, eto, nakon što su liječn ici svestrano obradili i raspravili taj važan problem, sastaje se ovd je u H rvatskom liječn ičkom D om u ov a k on feren cija za u napređ enje turizm a u našim prim orskim krajevim a.

47 99 H rvatski liječničk i Z bor sazvao je ovu k onferenciju u zajednici sa predstavnicim a turizma Banske Vlasti Banovine H rvatske i glavnim turističkim organizacijam a u našoj zem lji, da bi se naglasila važnost suradnje liječničkih krugova sa predstavnicim a turizm a i u toj suradnji izgradile pravilne direktive za iskorišćivan je prirodnih ljekovitih bogatstva našega m ora i time pružila turističkim organizacijam a znanstvena podloga za propagiranje našega mora, a ujedno istaklo i upozorilo na potrebe, k ojim a treba u dovoljiti, da bi se turizam m ogao u punoj m jeri razviti d postati što jače vrelo prihoda onoga našega kraja, kojem u baš n ajveći privredni kapital leži u do sada n edovoljno iskiorišćenim prirodnim dobrim a. M olim gosp. odjeln og predstojnika prof. Lamera, da izv oli otvoriti ovu konferenciju. O djeini predstojnik prof. dr. M irko Lamer : H valevrijedna je id eja H rvatskog liječn ičk og Zbora, da je priredio ovu kon ferenciju. Osobita mi je čast kao predstojniku O djela, u čiji resor spada turizam, da zaželim uspjeh ovoj prired bi i da izrazim želju za što užu i k orisn iju suradnju između liječničk oga staleža i Banske Vlasti u tim pitanjima. L iječn ičk i stalež predstavlja jedan od bitnih faktora za prom ican je turizma, pošto je zdravlje jedan od najvažnijih m otiva za kretanje turista. Ispravno ocjen jiv a n je mjesta, koja su pogodna za zdravstveni oporavak ili liječen je, je predpostavka da će se u tim m jestim a turizam stvarno razvijati. O vdje je spona izm eđu funkcije liječnika i narodnog gospodarskog zadatka na prom icanju turizma u izvjesnom kraju. Poradi toga danas, kad se više gospodarske pojave ne prepuštaju slučajnostima, već se nastoji odrediti svakoj p ojavi u društvenom zbivan ju njeno m jesto, od neobične je važnosti, da i cijeli turizam sveđem o na. jedan određeni sistem i da ga ne prepuštam o više lutanju individualnih neupućenih turista, nego da vlast zajedno sa stručnjacim a određuje sm jernice turizma. To je tim važnije, jer turizam nije danas više luksus, već je jedna potreba suvrem enog života. Zajedno s razvitkom m odernog idustrijskog društva i n jegovom tehnikom osjeća se nužna potreba za prekid u radu i za oporavak. K ao što je i u slijed m odernih saobraćajnih sredstava stvorena m ogućnost, da se bolestan čovjek brzo i lako prebacu je u onaj kraj, k o ji m ože da n ajb olje koristi n jegovom e zdravlju. U vezi s time želio bih istaknuti, da je danas kod stvaranja planskog rada u našem turizmu jedna od najvažnijih pojava, koju m oram o nužno uočiti, da danas turizam ne predstavlja više samo kretanje uskog kruga pojedinaca sa visokim dohotkom, v e ć nam se nam eće dužnost pružiti blagodati turizma širokim narodnim slojevim a. N ekoć je turizam predstavljao luksus višeg sloja građanskog staleža, no danas m eđutim u svim m odernim državama bilo k ojeg političkog ustrojstva (N jemačka, Italija, Rusija, Am erika) vlast nastoji, da om ogući turistički boravak pon ajviše radn ištvu u velikim gradovim a, k oje je iscrp ljen o dnevnim radom u tvornicam a. Iako kod nas ne postoje jo š gradovi u opsegu kao u drugim zem ljam a, ipak svaki onaj, k oji se bavi socijalnim problem im a, zna iz vlastitog iskustva, od kolik^ bi važnosti bilo, da se u našoj zem lji organiziraju takve m ogućnosti našem radništvu. Prem da je turizam u prvom redu m anifestacija gradske civilizacije, on m ože da bude od velike koristi napose iz zdravstvenih razloga za naš seljački svijet. O rganiziranje grupnog turizm a je zadatak, k o ji nam se nam eće kao dužnost prem a našem narodu, što je tim više važno da uđe u sastav našeg program a, k o ji nam predleži u n ajbližoj budućnosti, jer u slijed m eđunarodne situacije turizam iz stranih zem alja biti će daleko m anji, te ćem o m orati na sm išljen način da prom ičem o unutarnji turizam. K retanje turizma u privredi naših krajeva je od ogrom ne važnosti, jer predstavlja jedan od najvažnijih čim benika za životnu egzistenciju naših krajeva. Stoga zahvaljujem i p ozivljem svijesn e hrvatske liječnike na suradnju, kako bism o svi zajedničkim radom u tom smislu koristili našem H rvatskom narodu. Zastupnik odjeln og predstojnika za narodno zd ravlje, g. inspektor dr. Franjo Kocuvan, pozdravlja u im e odjelnog predstojnika dra. Kosanoivića kon feren cu i H rvatski lije č nički Z bor kao inioijatora svih priredaba ovih dana, kojim a je cilj iskoristiti prirodna dobra našega m ora za zdrav i bolestan čo v je čji organizam. Iza toga uzima riječ prof. dr. V ladim ir Ćepulić, k oji izlaže:, ; Pregled indikacija za klimaloterapiju na našem moru / Niz predavanja o klim atoterapiji našega mora, koja je organizirao H rvatski liječn ičk i Zbor, prvi je pokušaj kod nas, da se svestrano po liječnicim a stručnjacim a za pojedina m edicinska pod ručja na tem elju iskustava naših liječnika, k oji su imali prilike dugogodišnjim radom i opažanjim a u našim prim orskim krajevim a sticati iskustvo, prikaže utjecaj klim e našega mora na zdrav i bolestan čo v je čji organizam. Nakon saslušanja tih referata m oram o, gospodo, priznati, da smo ostali ugodno iznenađeni. Referati, koji su tokom ju čerašnjega i današnjega dana održani, toliko su svestrani, toliko su produbljeni, toliko su puni dragocjenog m edicinskog blaga i opažanja, da m oram o priznati, da je ovaj naš prvi pokušaj svestrane stručne obrade klim atoterapije našega m ora toliko uspio, da se može reći, da je u ju čer i danas iznesenim referatima stvorena solidna m edicinska baza za daljnju izgradnju klim atoterapije našega mora. U ime Hrvatskog li-ječničkog Z bora, a kao inicijator priredbe ovih predavanja i ove kon feren cije i u im e svoje, zahvaljujem svoj gg. referentim a za trud, k o ji su uložili oko izrade svojih referata, a plaća za to bit će im nesum njive koristi, k oje će im ati oni, k o ji će tražiti oporavka i zdravlja na našem moru kao i naše prim orsko žiteljstvo. Završnio, dozvolite gospodo, da, u d ovoljav aju ći općoj želji, iznesem sumarno najvažnije i najhitnije činjenice, k oje su iznesene u tim referatim a, da bismo im ali kratki pregled m nogostrukih m ogućnosti iskorišćivanja i p ov oljn og djelovanja klim e našega mora za unapređenje zdravlja i liječen je raznih bolesti. Način života civiliziranog čovjeka udalju je sve više čovjeka od prirode, i nastojanja onih, kojim a je povjereno narodno zdravlje idu za tim, da čovjeka u interesu n jegovog daljn jeg razvoja i održanja pon ovn o što više približe prirodi. I tu je upravo m ore ono, k o je čovjek u pruža najviše m ogućnosti, da za vrijem e odm ora dođe u što uži i što du gotrajn iji kontakt sa prirodom. Boravak na m orskom žalu, sunčanje, zračne i m orske kupelji, sportovi kao plivanje, skakanje, veslanje, brodarenje, ribarenje, daju čočvjeku obilne m ogućnosti uske povezanosti s prirodom i utjecanja klim atskih faktora na organizam u svrhu preventivne talasoterapije u n ajvećoj m jeri. O sjećaj zdravlja i svježine, k oji nas napunja nakon kratkotrajnog boravka na moru, ved ro duševno raspoloženje, objektivn i tjelesni znaci: smeđa, jedra koža, k oja je stupila na m jesto neprirodne bijele b oje m lohave kože, produbljeno disanje, polaganije bilo, b olji tek, du blji i dulji san, znaci su postignute pojačane tjelesne i duševne snage i otpornosti. Sve su to opće poznate činjenice, ali ih treba istaći i zato, jer naše m ore i prem a priznanju in o zem nih stručnjaka pruža u pogledu m ogućnosti iskorišćavanja pojedinih klim atskih faktora u talasoterapijske svrhe često veće m ogućnosti nego drugi u svjetskom turizmu poznati i za talasoterapiju glasoviti prim orski krajevi, kako se to m ože zaključiti iz referata gg. Goldberga, Kovačeviča, Letice, Ferria, Orlića i dr. Osim opće poznatih indikacija za kurativnu talasoterapiju t. j. za liječen je bolesti, kod kojih morska klim a d jelu je p o voljn o, iznesena su u tim referatim a i nova gledišta, kojim a se kuša prodrijeti u bit djelovanja klim atskih faktora i dovinuti se srži problem a zanim ivim i originalnim tumačenjima. Poznati su vrlo povoljn i, često vrlo brzi i sigurni svakodnevni talasoterapijski uspjesi, k oji se postizavaju kod rekonvalescenata nakon raznih bolesti, tako kod rekonvalescenata nakon gripe sa ili bez plućnih kom plikacija, kod rekonvalescenata nakon 'ospica, hripavca, škrleta, upale pluća, tifusa, sepse i drugih bolesti, na k oje upozoravaju u svojim referatim a poglavito i Novak, Krmpotić, M ayerhofer i Dragišić. Slabi rekonvalescenti n e sm iju doći na m ore za v rijem e velike vrućine. K od subakutnih i kroničnih katara zračnih vodova, kod bronhijalnih katara sa i bez em fizem a, ističu Novak, Krmpotić i Markovič poznato p ov oljn o djelovanje klim e našega mora. K od bronhijalne astme djeluje m ore također p o voljn o, i ako ne k od svih bolesnika jednako. S lučajevi astm e na nervoznoj podlozi podnašaju m ore loše i b olje se oporave u gorskim predjelim a (Nova k). Morska klim a djeluje vrlo povoljno kod kroničnih hipertrofičnih i atrofičnih rinitida, kod rinitida na alergičnoj osnovi, k od ožene, k o d katara nosa i ždrijela nakon operacija, kod kroničnih hipetrofičnih i atrofičnih faringitida, tubam ih prom jena u bubn jiću i laringitida. K od kroničnih gnojnih sinuitida, tonzil'itida itd. treba prije k u re na m oru ukloniti ta bolesna žarišta, je r inače m ogu ona unatoč u pliva m orske klim e iznova izazvati katare gorn jih zračnih puteva (Račić). Račić p reporuča i kod peludne h unjavice za vrijem e cvata raznih žitarica i cvijeća u svrhu profilakse boravak na našim otocim a, k o ji su što više udaljeni od obale i sa što m anje vegetacije. I nervozno k ašljucanje dade se boravkom na našem m oru uz psihoterapiju uspješno ukloniti (Račić). K od kroničnih gnojnih upala srednjeg uha, kroničnih tubarnih katara i kroničnih otoreja, d jelu je naša blaga morska kl'ima u m jestim a zaštićenim a od vjetrova, također povoljno. Labirintne sm etnje u oblik u vrtoglavice, te gluhoća su zujanjem, teško podnašaju v jetrovite i hladne p redjele, dok im naša od vjetra zaštićena blaga m jesta osobito gode. K od tuberkulozne oitoreje i otoskleroze upliv naše m orske klim e n ije zadovoljavaju ći (Rači ć). K od plućne tuberkuloze d jelu je klim a našega mora, pa i ona južnog dijela (Orlić), kao odviše jak podražaj, pa je

48 100 o sjetljiv i plućni bolesnici m oraju izbjegavati (Markovič i Orlić). Sam o bolesnici sa kroničnim stacionarnim procesim a i znacima stvaranja ožiljaka u plućim a( produktivno-nođozni odnosno cirotični), nad alje bolesnici sa pneum otoraksom sa dobrim kolapsom i također stacionarnim procesom podnašaju m ore. N aravno, takovim bolesnicim a treba zabraniti sunčanje kroz d u lje vrijem e. Progredijem tne procese, pneum oničke, eksudativne kao i progredijentne produktivne oblike pldćne tuberkuloze, k o ji n aginju na eksudaciju i usiremje, te tuberkuloze grla, ne sm ije se slati na m ore i treba ih ukloniti iz pod ručja m orske klim e, na k oju reagiraju s pogoršan jem pog otovo u p roljeću i ljeti. U to godišnje doba su i razne k om p lik a cije (hem optoe, eksudati u pneum otoraksu) češće, a i k rivu lja m ortaliteta je redovito povišena (Markovič). D jeca sa aktivnom tuberkulozom hilusnih žlijezda, sa epituberkuloznim infiltracijam a, n e sm iju se islati na m ore p rije izm inuća jedne godine iza izliječenja, a kasnije za vrućih m jeseci (Novak, M ayerhofer i Dragišić). P irqu et-p ozitivnoj d jeci bez aktivnih tuberkuloznih pojava m ože se dozvoliti boravak na m oru i sunčanje i kupanje. K od rekonvalescenata iza eksudativne upale p orebrice treba biti vrlo oprezan, da se ne bi k oje latentno plućno ognjište aktiviralo. Samo ako kliničkom, rentgenološkom i serološkom pretragom ustanovim o, da nem a aktivnih plućnih ognjišta, m ože se dozvoliti boravak na m oru i oprezna h elioterapija uz red oviti liječn ičk i nadzor. I na tegobe u slijed pleuritičnih kožura d jelu je boravak na m oru i sunčanje p o v o ljn o (Nova k). K od vanplućnih tuberkuloza d jelu je m ore prem a iskustvim a raznih referenata osobito dobro. K od tuberkuloze lim fnih žlijezda i skrofuloze djeluje m orska klim a, sunčanje i kupanje izvrsno. K od tuberkuloze kosti i zglobova sa ili bez hladnih apscesa, bez aktivnih ogn jišta u plućim a postizavaju se ispravnom kom binacijom ortopedskog (konzervativnog i operativnog lije čenja) i klim atskog liječen ja na m oru uz helioterapiju n ajb olji rezultati (De l i ć, A. S t arčev i ć ). K od tuberkulozne upale potrbušnice postizava se h elioterapijom na m oru brže izliječen je nego ik ojim drugim liječen jem, ističe osobito Novak, a i drugi. K od tuberkuloze m uških spolnih organa (epiđidim itiđe, orhitide) (Starčević) kao i ženskih (specifične a fek cije adneksa) (Berger) te raznih drugih tuberkuloznih i fistuloznih tu berkuloznih proseča djeluje m ore odlično. K od rekonvalescenata nakon gubitka krvi, slabokrvnosti (anemija) bez drugih znakova bolesti, k ojim a je uzrok nehigijenski način života i drugi razlozi, postizava se v e ć kratk otrajnim boravkom na m oru dobar oporavak (Novak, Krmpotić, M ayerhofer i Dragišić). B olesne na srcu kao i bolesnike sa bolestim a krvnih žila običn o n e šaljem o na m ore, ali m nogi hipertoničar i bolesnik sa kom penziranom bolesti srca dobro podnaša, prem a Krmpotićevom i N ovakovom iskustvu, m ore u neprevru ćem godišnjem dobu. K rvn i tlak padne na m oru, i kura na m oru m ože isto koristiti kao u lječilištu za srčane bolesti. K od funkcionalnih oboljen ja probavnih organa, kod um a njene isekrecije želuca, kod m lohavih, atoničnih crijeva, nervoznih porem ećaja p robave (dispepsija), d jelu je m ore izvrsno (Nova k). Za organske bolesti probavnih organa n ije m ore kontraindicirano, pače blaga m orska klim a om oguću je zd raviju vitam inim a obiln u prehranu, pa će boravak na m oru d jelovati povoljn o i kod gaetroduodenalnih ulcerativnih procesa, kod b o lesti jetara i žučnog m jehura, ističe Starčevi ć. K ako su guše i hipotireotična stanja, prem a opažanjim a Glasera i Starčevića, rijetkost u našem P rim orju, p reporuča se boravak na m oru kao profilaksa od guše. U zrok rijetkosti guše i hipotireotičnih stanja svodi se na to, što u m orskom zraku ima relativno m nogo joda. Priča je poput am eričkih i norveških autora m išljenja, da je u živanje rib ljeg mesa, u kom ima osim drugih substanca i joda, uzrokom, da u naš'im prim orskim krajevim a nema guše i preporuča, da se kao profilaktično sredstvo protiv guše pokuša uživan-je rib ljeg mesa. U zrok duševne zaostalosti k od djece su često hipotireotična stanja. Takova se zaostala djeca m ogu boravk om na m oru duševno oporaviti, i n jih ova inteligencija pop raviti toliko, da b o lje napreduju u školi. I tu je u tjecaj m orske klim e na tireoideu evidentan (G 1 a- s e r). O bzirom na ove činjenice, boravak na m oru je kontraindiciran k od hipertireoza (kod Basedow a) (Novak, Glaser). K od kroničnih i subkroničnih reum atičnih bolesti, kod reum atizm a zglobova, m išića i živaca, p rep oru ču ju Novak, M ayerhofer i Dragišić boravak na m oru. Tu dobro d je lu ju sunčane k u p elji i sunčane k u pelji u p ijesk u (Novak), Hladne m orske kupelji su kod tih bolesti konfraindicirane. Naprotiv ističe Glaser, da naša m orska klim a n ije indicirana k od nijedn e vrsti reum atičnih bolesti niti k od n euralgija niti neuritida. K od subakutnih slučajeva (sa ubrzanom sedim entacijo m eritrocita) boravak na m oru je kontraindiciran, je r bi se u slijed m orske klim e m ogao proces aktivirati (Nova k). K od eksudativnih dijateza u k lju čivo astmu, kod lim fatizm a sa h ipertrofijom lim fatičkog aparata ždrijela, kod rahitisa, osobito kod rahitične slabosti m išičja, um ornosti od škole, pom anjkanja teka, k od nefroza i subkroničnih nefritida, kod d je čje g dijabetesa (osim ju la i augusta) je prem a iskustvu M ayerhofera i Dragišića indiciran boravak na m oru. S ve akutne zarazne d je čje bolesti, speoifičn e akutne otitide, svježu infantilnu akrodiniju. opću nervozu i preosjetljivost (hipertireoddizam, idiosinkrazija i dr.), te izraženu trofolabilnost, sm atraju M ayerhofer i Dragišić kontraindikacijam a za boravak na m oru u d je čjo j dobi. M orska klim a d je lu je prem a iskustvu Starčevića vrlo p o v o ljn o na rekonvalescente nakon velik ih i teških operacija, kao i kod osteom ijelitičnih procesa i raznih specifičnih i nespecifičn ih fistula. Iz referata Bergera i Dražančića crpim o zanim ive podatke o p o v o ljn o m u tjecaju m orske klim e na ženske bolesti. N epobitan je u tjecaj faktora naše m orske klim e na norm alan razvitak ženskih genitalnih organa i n jih ovu funkciju. Zato b o ravak na m oru djelu je p ov oljn o u slučajevim a n edovoljnog razvitka, slabe fu n k cije ženskih genitalnih organa i funkcionalnih porem ećen ja m enstruacije. M ore d jelu je podražajno na ovarija l- ne sm etnje i insuficijentne ovarije. Berger ističe, da norm alni graviditet n ije kontraindiciran za m ore ni m orsku kupelj, U prim orskim krajevim a je opažan razm jerno m ali b roj krvaren ja k od porođaja, što je u vezi sa dobrim kontrakcijam a m aterice. Stoga Berger preporuča trudnice pod vrgavati sistem atskom sunčanju. N i d ojen je n ije po B e r g e r u kontraindicirano za m orske kupelji. Za žene sa klim ateričnim tegobam a n ije boravak na m oru, je r se na m oru n jih ovo stanje pogoršava (Berger). Na kron ične prom jen e u ok olin i ženskih genitalnih organa (adneksalne i param etralne), k o je su opore na svaku terapiju, m ože prem a iskustvim a Dražančića oprezno aplicirana m orska kupelj i h elioterapija djelovati tako, da je p ače nastupila trudnoća. K od bodova u m aloj zd jelici, k od bolova u križim a (sakralgija) i kod bolova u trtici (coccigodinija) m ože vrlo povoljn o djelovati h elioterapija uz boravak na moru. K od uterin og flou ra i senilnog pruritusa d jelu ju p ov oljn o razni faktori m orske klim e (D r aža n č i ć ). Od duševnih bolesti reagiraju prema opažanjim a Gla sera p ov oljn o na klim u naše obale m elan holije, ako ne pokazuju izrazitih sim ptom a straha i psihom otoričkog nem ira. P o glavito p ov oljn o djelu je na m elanholije boravak na m oru u proljeću, po čem se m ože zaključiti, da osim svijetla djeluju pov o ljn o i drugi klim atski faktori. R elativno niska tem peratura zraka i živahni v jetrov i ton iziraju m litave fizičk e i psihičke fu n k cije melam holičara, Priroda, u p rolje ću puna draži, djeluje p rek o vid nog osjeta psihički p o v o ljn o na depresivna stanja. L je to je kontraindicirano k od m elan holija kao i svih duševnih bolesti radi ja k e vrućine, k o ja takove bolesnike um ara i razdražuje. Na funkcionalna oboljen ja, poznata p od raznim im enim a: neurastenija, psihoastenija, neuropatija, te razne form e neuroza, d jelu ju prem a G laserovom iskustvu p o v o ljn o fiziološk i i psihički u plivi m orske klim e i prim orskog pejsaža. Za nervozne, radom prem orene stanovnike gradova, i ljude, k oji se prem alo k reću na zraku, m orska je klim a ističe Glaser naročito indicirana. L jeto, k o je n ije podesno za lije če n je m elanholija, n e će biti kontraindicirano k od većin e neurotičara, je r ljetn u vrućinu m ožem o ublažiti m orskim kupkam a, vožn jom po m oru, jed ren jem i ribarenjem, čim e ćem o p ojačati ne sam o fiziološk o d jelovanje klim atskih faktora, v e ć i psihičko. Ipak ne treba neurotičare slati u predjele, gdje vladaju velike ljetn e vrućine. M orska klim a d jelu je p o v o ljn o na stanovite vrste grčeva, tetaoospasm ofiliju, što tum ačim o time, da m orska klim a povišuje reten ciju k alcija i u tječe tim e na fu n k ciju epitelnih tje le - šaca. N adalje na slabost m išića (pareze) u stadiju rep aracije iza H eine-m edinove bolesti djelu je p ov oljn o m orska klim a i m orske k u p elji (Glaser). Jako i v elik o sunčano zračen je, o b ilje ved rih i sunčanih dana na našem m oru i na otocim a djeluje prem a opažanjim a A. Cara na sk rofu lozn o o b o lje n je oka. Ne opažamo- težih k om plik acija, v e ć se bolest običn o p oboljšav a i skoro nastupa ozd ravljen je, rijetk o se pogoršava ili recid ivira. Stanovnici obalnih prim orskih p red jela o b o lije v a ju nešto više od skrofuloze, nego stanovnici otoka, a stanovništvo G orskog kotara ob o lije v a 3 puta više o d sk rofu loze nego stanovnici otoka. Ova čin jen ica đlokazuje, po Carevom m išljenju, p o v o ljn o d jelovanje klimatskih prilika m orske obale na skrofulozn o ob o lje n je oka. I na očnu tuberkulozu kao i na trahom djeluje m orska klim a povoljno. Na parenhim atozne keratitide djelu je m orska klim a p o voljno. M ožda uslijed p ov oljn og djelovanja m orske klim e postoji jača otpornost rožnice p rotiv luetičnog oboljen ja. P ostoperativna gn ojen ja ok a su na m oru rjeđa n ego u zaleđu, ističe C a r kao i m nogi inozem ni poznavaoci m orske klim e. I na druge očne bolesti djelu je m orska klim a povoljn o1. V eć smo spom enuli jaki i neposredni u tjecaj m orske klim e na kožu. Na našem m oru uslijed povoljn ih klim atskih prilika

49 101 m oguće je u ljetnim m jesecim a gotovo neprekidno liječenje. B oravak na m oru d jelu je povoljno, prem a opažanjim a Bonet i ć a, kod raznih oblika kožne tuberkuloze. Tuberkulozna žarišta u drugim organim a m ogu biti ev. i kontraindikacija za boravak na m oru. Na liječen je m orskim i sunčanim kupeljim a djobro reagiraju i razne druge kožne bolesti (pityriasis versicolor, acne vulgaris, rosacea, psoriasis vulgaris, seborrhoea corporis i eczem a seborrhoicum, alopecia areata, eczem a chronicum siccum, neuroderm itis, ulcera cruris, scabies i postskabiozna stanja, p iod erm ije raznog podrijetla). K od nekih kožnih bolesti, k oje slabo reagiraju na drugu terapiju, a kod kojih je potreban neki podražaj, preporuča B o n e t i ć, da se pokuša postići uspjeh (Doravkom na m oru. Na spolne bolesti nema m orska klim a direktnog utjecaja, ali se m ože boravak na m oru preporučiti bolesnicim a, k oji su d ovršili specijalističko liječen je sifilisa i ženama sa postgonoroičnim kroničnim upalama adneksa ( B o n e t i ć ). K ako vidim o, ogrom an je broj m edicinskih m ogućnosti za iskorišćivanje ljekovitih faktora našega mora. Sva m edicinska pod ručja m ogu korisno izrabiti klim atske prilike našega m ora na korist zdravog i bolesnog čovjeka. Završujući ovaj letim ični prikaz indikacija, treba da istaknem o još i važnost individualiziranja kod izbora m jesta za boravak na m oru i kod aplikacije pojedinih klim atskih faktora u talasoterapiji. M orska klim a nije naim e nikad indiferentna. Ona sadrži podražajne elem ente: sunčane zrake, svijetlo i vjetar t. j. elem ente, k oje m ožem o dozirati, i sedativne elem ente: jednakom jernost tem perature zraka, vlage i atm osferskog tlaka, k o ji su više stalni i na k oje n e m ožem o utjecati. U spjeh liječen ja često, ovisi od izbora m jesta boravka i od ispravnog doziranja podražajnih elem enata, pa je zato potrebno poznavanje klim atskih osebina dotičnog mjesta (mikroklim a). Stoga će m oći samo liječnik odrediti, da li će na neko bolesno stanje m oći povoljno djelovati m orska klima, da li bolesnik sm ije uopće boraviti na m o ru, u k o jo j god išn joj dobi i u k ojem m jestu, da li m ože uzimati sunčane kupelji i koliko, da li se sm ije kupati u m oru i koliko itd. Sam o na ovaj način pod vodstvom liječnika strogim individualiziranjem m oći će se u velikom broju slučajeva najraznovrsnijih oboljen ja, od kojih smo ov d je neke istakli, postići pov oljn i uspjesi liječen ja i izliječen ja na m oru i iz naše m orske klim e izvući sve koristi za ljudski organizam. P redsjedatelj prof. dr. Ćepulić, m oli g. dra. M iroslava F e s t etića, tajnika T rgovinske kom ore u Zagrebu, da lzvolt održati svoj referat o tem i: Turizam u banovini Hrvatskoj Banovina Hrvatska posjedu je sve prirodne preduvjete, da se razvije u eminentnu turističku zem lju, jer im ade dugu, prekrasnu i razvedenu m orsku obalu sa pitoresknim otocim a, blagu m editeransku klim u sa subtropskom vegetacijom, divne alpinske krajeve, jedinstvena jezera i vanredna term alna vrela. I drugei države p osjedu ju prirodn e krasote, ali naša je m orska obala naročita, ona je jedna o d n ajljepših i n ajrom antičnijih u Evropi, pa je stoga posve razum ljivo, da se na obalam a našega Jadrana počeo razm jerno rano,davno prije rata, razvijati prom et stranaca. U H rvatskom P rim orju bile su Crikvenica, K raljevica i Novi, a u D alm aciji D ubrovnik, već početkom ov og stoljeća središta turističkog prom eta. U tim su m jestim a nastali i prvi hoteli i osnovala prva društva za poljepšavanje m jesta, iz kojih su kasnije nastala društva za unapređivanje turizma. Naša je država s obzirom na svoje prirodne krasote uopće predestinirana za turizam, pa prem a geografskoj strukturi m o žem o ju podijeliti na slijedeća glavna turistička područja: 1. Slovenija, k oja im ade karakter alpinski i k oja je danas n ajb olje uređena u pogledu recep tivn og turizma za internacionalni turistički promet. 2. Jadransko Prim orje od Sušaka do U lcinja, k o jem u trebam o još p ribrojiti s obzirom na blizinu i pogođovne saobraćajne veze zaleđe i to Gorski Kotar, Plitvička Jezera, v o dopade K rke, te Boku K otorsku sa crnogorskim planinama. Na ovom području je internacionalni turizam danas n ajjače afirmiran. 3. Bosna i Hercegovina sa vrlo slikovitim pejsažima, koja bi u budućnosti m ogla igrati znatnu ulogu u turističkom prom etu, ali za sada dolazi malo u obzir za internacionalni turizam, jer m jerodavni faktori nisu posvećivali dovoljn o pažnje izgradnji te važne ekonomske grane na tom teritoriju. 4. Južna Srbija sa Ohridskim Jezerom, k o ja će bez sum nje privući u budućnosti, ako se urede saobraćajne veze i izgradi recep tivn i turizam, znatni broj stranaca. G ranice B anovine H rvatske na m oru sižu od Sušaka pa sve do H ercegn ovog; ona prem a tom e p osjedu je n ajveći dio naše m orske obale, pa je baš to područje u pogledu receptivnog turizm a, izuzevši Sloveniju, n ajb olje uređeno, pa je i privuklo najveći broj dom aćih i inostranih turista. Ta naša Jadranska obala je za dom aći i za inostrani turizam od prim arne važnosti, pa je treba u svakom pogledu u turističkom sm jeru i n ajbolje izgrađivati. Ostali dio turističkog područja naše banovine naročito G orski K otar, Lika i H ercegovina im adu bar za danas još sekundarno zn ačenje za turizam, ali ni ta područja ne sm iju se zanem arivati, te treba i ovim područjim a posvetiti veliku pažnju. P rije svjetskog rata dolazili su na obalu našega Jadrana u glavnom turisti iz zem alja bivše A ustro-ugarske m onarhije, a istom p oslije svjetskog rata, kada je inozem stvo uslijed naše propagande ><otkrilo«krasote naše m orske obale, poprim io je turizam internacionalni karakter. Uz neke peripetije rastao je broj turista p oslije rata od godine do godine, pa je ukupni broj turista u našoj državi dosegao u god , turista, k o ji su proboravili na području K raljevine Jugoslavije 5, dan. N avodim o ov d je statistiku za god s razloga, što godina ne pruža potpunu statističku sliku prom eta stranaca, jer je u ru jn u započeo rat, pa je sezona bila p rije reda prekinuta. Od gore navedenog b roja turista otpada na pod ručje B a novine H rvatske turista, k o ji su ukupno proboravili na pod ručju današnje banovine 2, noći. O d ukupnog broja turista, k o ji otpadaju na p od ru čje današnje banovine Hrvatske, bilo je stranaca , dočim je cijelu državu u k lju čiv o Beograd posjetilo u god inostranih putnika. Prem a tom e je skoro dvije trećine stranaca posjetilo p od ručje današnje banovine Hrvatske. T i su stranci proboravili na pod ručju naše B anovine ukupno 1, dana. K ako se vidi iz ovih brojeva, zauzim lje banovima Hrvatska u našoj državi prvo m jesto u turističkom prometu, pa stoga prihod od turizma toga područja predstavlja jednu od prvih stavaka u bilanci naše narodne privrede. A ko se uzme, da je svaki turista prosječno dnevno trošio na svom putovanju za hranu i stan te za razne druge izdatke, pa za putne karte na željeznicam a i parobrodim a sam o D;i'n 150., tada otpada na pod ručje današnje banovine Hrvatske u god u im e prihoda od prom eta stranaca svota od 360 m ilijuna dinara. Nema sum nje, da će se m oći, čim opet nastupe norm alne prilike u Evropi, intenzivnim radom oko unapređivanja turizma, postići još m nogo boilji rezultati, pa bi naša banovina u turističkom pogledu m ogla postati druga Švicarska. M im ogred neka bude spom enuto, da je prihod republike Švicarske od turizma iznosio u god , 12 m ilijarda dinara, a Švicarska je po opsegu i po b roju stanovništva m anja od naše Banovine. Godina počela je sa dosta p ov oljn om sezonom, ali je u slijed ratnih zapletaja u E vropi sezona s obzirom na strane turiste prestala već u drugoj polovici m jeseca kolovoza, takoi da smo u toj godini izgubili baš n ajbolje mjesece. Naravno, da su kod toga n ajviše stradala ona turistička mjesta, k oja su bila prijašnjih godina najviše posjećivana po strancim a, dok su neka m anja kupališna mjesta, k oja im adu samo dom aću pu bliku prošla razm jerno bolje. Prognozu za turističku sezonu u ov oj godini vrlo je teško postaviti s obzirom na ratne zapletaje u Evropi, ali je sigurno dja ne sm ijem o računati na to, da će na našu obalu doći u većem b roju strani turisti. Na N ijem ce, k oji su predstavljali skoro 90% od broja stranih turista, ne m ožem o računati dok traje rat. Stoga ćem o trebati upraviti našu propagandu u prvom redu dom aćoj publici, kako bi m ogli bar donekle dolaskom većeg broja dom aćih turista nadom jestiti osjetljivi odpad stranaca. N ovoosnovanu Bansku Vlast čekaju veliki i teški zadatci na p olju turizma, jer m jerodavni faktori u B eogradu toj važnoj ekonom skoj grani nisu posvećivali d ov oljn o pažnje, a pogotovo nisu im ali razum ijevanja za turizam u hrvatskim krajevim a. Glavni su problem i našeg turizma ovi: izgradnja dobrih cesta i u ređivanje postojećih, poboljšan je željezničkog, autobusnog i pom orskog saobraćaja, izgradnja vodovoda i provedenje kanalizacije u turističkim m jestim a, b o lje u ređen je pošte, telegrafa i telefona, izvedenje regulatom ih osnova bar za glavna turistička m jesta, te popravak lučkih objekata. Osim toga potrebno je u m nogim mjestim a proširivati plaže, odstraniti strane kupališne zgrade, presvoditi potoke, da se odstrane legla kom araca, te upoće urediti u smislu m oderne higijene naša turistička m jesta. Svi ovi radovi iziskuju velike svote novaca, pa će se m oći samo u etapama izvoditi. Osobitu brigu treba posvetiti izgradnji novih hotelskih objekata i m oderniziranju starih, te m isliti na to da će biti potrebno urediti u nekim m jestim a, k oja su u k lim atskom pogledu osobito pogodovna, sanatorije za bolesnike i rekonvalescente. U tom patriotskom poslu treba da surađuju svi faiktori, kojim a leži na srcu napredak naše banovine, pa kod toga imadu i H rvatski liječn ičk i Z bor i druge liječn ičk e ustanove široko p olje rada. Turistička legislativa, k o ja je danas na snazi u Banovini H rvatskoj, uzela je obzira kod turističkih mjesta na klimu, hi

50 102 gijenske i sanitarne prilike, pa je dala i dosta širok djelokrug liječnicim a. T em eljn i turistički zakon je U redba o unapređenju turizm a od 28. v elja če godine, k oja u prvom svom članu kaže, da se pod unapređenjem turizm a kao privredne grane razum ijeva rad na razvijanju prom eta putnika u cilju posjete m jesta i kraja, koji radi bilo kojih uzroka pri vl a č e stalno i u većem b ro ju strane i dom aće turiste. D akle pod turističkim prom etom razum ijeva se i posjet obale po bolesnicim a i rekonvalescentim a. Spom enuta Uredba nadalje proglašuje turističkim m jestim a ona m jesta, k oja posjetioce privlače klimom, termalnim izvorim a, florom i faunom, prirodn im ljepotam a, historijskim i um jetničkim spom enicim a, narodnom nošnjom, običajim a ili drugim turističkim znam enitostim a, a odgovaraju utvrđenim uslovim a u pogledu sm ještaja i opskrbe posjetilaca. L iječn ici su stoga zvani, da u svakom konkretnom slučaju savjetuju b o lesniku ili rekonvalescentu boravak u onom turističkom m jestu, k oje je najpogodnije za njega s obzirom na klimu. Pravilnik o proglašenju turističkih m jesta od 30. siječnja god. dijeli sva turistička m jesta: 1. na turistička m jesta klim atskog (prim orskog ili planinskog karaktera), 2. na turistička m jesta banjskog karaktera i 3. na turistička m jesta u užem smislu. K ao turistička m jesta klim atskog karaktera (prim orskog ili planinskog), s k ojim a se u ovom referatu bavim o, sm atraju se one općine ili d ijelovi jed n e općine ili skup d ijelova više općina, k oje privlače p osjetioce svojom klimom. M eđu uslovim a, k o je m oraju ta m jesta posjedovati, ako žele da budu proglašena turističkim m jestim a, su i u v jeti o p ov oljn oj p rocjen i terapijske vrijed n osti klim e sam og m jesta, a na osnovi liječničk ih prom atranja o indikaciji i kontraindikaciji, o p ov oljn om sanitetskom stanju m jesta( m orbiditet i m ortalitet zarazne bolesti), te o p ovoljn om h igijen skom stanju i njegovim opće korisnim higijenskim uređajem (provedeni v o dovod, kanalizacija i t. d.). K ako se vidi, vod ila je zakonodavca ispravna ideja, da su higijensko i sanitarno stanje jed n og m jesta preduvjeti da ono bude proglašeno turističkim. Na teritoriju banovine H rvatske im ade danas 54 m jesta, k oja su rješen jem M inistra trgovin e i industrije proglašena klim atsko-prim orskim turističkim m jestim a, pa i ako sva ta m jesta n em aju spom enute p reduvjete u cijelosti, to trebaju općinski turistički od bori u za jedn ici sa m jesnim liječnicim a nastojati, da se p ob oljšaju h igijen ski i sanitarni uslovi u pogledu prim anja stranaca u tim m jestim a. Iz toga se vidi, da je velik djelokrug liječnika u turističkim m jestim a, te ako on ispravno shvaća svoju zadaću, m ože u m nogom e koristiti svojim inicijativnim prijedlozim a i doprinašati p ob oljšan ju zdravstvenog stanja u dotičnom mjestu. Turističko zakonodavstvo daje liječn icim a i široko p o lje rada u turističkim ustanovam a. Prem a spom enutoj U redbi o u napređ enju turizm a osniva se pri Ministarstvu trgovine i industrije V rh ovni turistički savjet, k oji im ade karakter konzultativnog organa M inistarstva trgovine i industrije u turističkoj politici. U tom V rh ovnom turističkom v ije ću nalazi se m eđu ostalim i jedan predstavnik Ministarstva socijalne politike i narodnog zdravlja, k o ji zastupa interese svoga resora u pogledu higijenskog i sanitarnog uređenja turističkog m jesta. Na osnovu čl. 7 te U redbe izdani su za p ojedin e banovine P ravilnici o obrazovanju, organizaciji i djelokrugu Banovinskog turističkog savjeta, k o ji je također konzultativni organ banovine, pa je za p od ručje bivše Savske banovine b io takav izdan 8. lip nja god. a po kojem u ulaze u taj S avjet i načelnik odjeljenja socijalne politike i narodnog zdravlja. U turističke odbore općina, k o ji su ustrojeni Pravilnikom 0 u strojstvu i radu m jesnih općinskih turističkih odbora, ulazi u taj od b o r ije d a n predstavnik sanitetske struke nadležnog sreskog načelstva (Za bivšu Savsku banovinu bio je takav P ravilnik izdan 8. lip n ja 1936.). P ostojeći propisi o ugostiteljskim radnjam a također posveću ju naročitu pažnju n jih ovom higijenskom u ređenju, pa svi hoteli i panzioni u turističkim m jestim a m oraju biti prije p o četka svake sezone kom isijski pregledam, da li odgovaraju propisim a čistoće i h igijene. U toj k om isiji, k o ju obrazu je sresko načelstvo, zastupani su i liječnici, a n jih ova rije č im ade o v d je veliku važnost, je r higijenski uređena ugostiteljska radnja je p rvi preduvjet za zadovoljstvo turista. Iz o v o g prikaza se vidi, da je liječn ičk a struka zastupana u svim službenim forumima, k o ji se bave turizm om, pa n jih ovo m išljen je dolazi do izražaja kod svih stručnih pitanja. Suradnja liječn ik a sa turističkim ustanovam a je vanredno dragocjena, pa se ne m ože ni zamisliti turistički rad bez savjeta 1 prijedloga liječnika. V rijedn o je još napomenuti, da se u bivšoj K raljevini H r vatskoj i S lavon iji v e ć vrlo rano osjetila potreba, da se norm ira i regulira turistički prom et, pa je tako izdan 25. ožujka Zakon o zdravstvu, k o ji je ustrojio u lječilištim a liječnička povjerenstva, te dao široki uticaj liječn ičk im stručnjacim a u pogledu turizma. Držim, da će današnja kon feren cija, k oja p rvi puta okuplja na zajednički rad liječn ičk i zb or kao predstavnika liječnik a i turističke faktore, biti od v elik e koristi za dalnji razvitak i unapređivanje turizma, za k oji je potrebna uska suradnja sa lije č ničkim organizacijam a, pa će ona bez sum nje produbiti i koordinirati taj zajedn ički rad. T reba da spom enem o jo š jednu stvar. S obzirom na novo državno uređenje m orat će svakako naša Banska vlast pristupiti izm jen i postojećih zakonskih propisa, k o ji se odnose na turizam i don ijeti potrebne n ove U redbe i N aredbe, je r sada spada cjelokupna legislativa u turizm u u nadležnost Banske vlasti banovine H rvatske. Na osnovu ovoga referata slobodan sam predložiti, da današnja kon feren cija donese ove zaključke: 1) treba što jače koordinirati i vezati rad svih turističkih faktora i to Banske vlasti, K om ora, Turističkih saveza i društava sa L iječn ičk im zborom i delegati toga Z bora treba da u buduće učestvuju kod svih važnih turističkih kon feren cija ; 2) p rig odom donošenja n ovih turističkih propisa i k od izm jene postojećih traži se aktivna suradnja i liječničkih organizacija i n jih ove želje k od te p rilik e u pogledu h igijenskog ure đenja turističkih m jesta treba da dođu što jače do izražaja. N aročito bi trebao u pliv liječn ik a u T urističkim odborim a biti p rigodom izm jena tih propisa što ja če akcentuiran. Osim toga je v rlo potrebno, da se odredi, da svako od turističkih m jesta m ora da ima svoga sezonskog liječnika. P redsjedatelj p o d je lju je rije č g. dru Josipu Cabas u, predstojniku turističkog odsjeka Banske Vtastirioaffovine H rvatske, k oji referira: Suradnja turizma sa medicinom Svaka turistička zem lja im a svoje tipične razvojne etape. Tajro je to i k od nas. I k od nas m ožem o razabrati u glavnom d v ije etape: predratnu i poslijeratnu. P rije rata se p osjećiv a n je turističkih m jesta, naročito onih klim atskog, planinskog i prim orskog karaktera d ovodilo u vezu gotovo isk lju čivo sa lije če n je m izvjesnih bolesti. U vezi s tim stanovištem je provedena i cjelok upna organizacija turizm a na taj način, da je u klim atskim m jestim a prevagnuo liječn ičk i režim. Na tom stanovištu stajao je i zakon o zdravstvu od god k o ji je p rim jerice sva turistička m jesta na m oru smatrao kao m orsk a lječilišta. Turizam poslije rata d obio je karakter pokreta masa, kojem u je glavni cilj upoznavanje krajeva, razonoda, zabava, sport i oporavak. Turizam u današnjem sm islu predstavlja važnu privrednu djelatnost, pa se sav rad na p rom icanju turizm a ru kovodi u većin i slučajeva sredstvim a, kojim a se služi i ostala privredna djelatnost. K od nastojanja da turizam odbaci što v eći i v id ljiv iji fin an cijaln i efekt i da na plaćevnu bilancu zem lje izvrši što b la gotv orn iji upliv, prešlo se je u drugi ekstrem, te se je n aročito kod nas zanem arila nužna suradnja turizma sa m edicinom. Naše turističko zakonodavstvo, svjesno nedostataka k o ji su nastali u slijed takvog ra zv oja turizm a, propisalo je suradnju m edicine sa k om ercija ln om i organizacionom stranom turističke aktivnosti. T ako p rim jerice određuje P ravilnik o proglašenju turističkih m jesta, da će se turističkim m jestom sm atrati sam o ono, k o je ima. ispitane i službeno p ro v je re n e podatke o klim i m jesta na osnovu m eteoroloških opažanja u toku nekoliko godina, podatke o p o v o ljn o j p rocjen i terap ijske vrijedn osti klim e sam oga m jesta na tem elju liječn ičk ih prom atranja o indikaciji i kontraindikaciji, podatke o povoljn om sanitetskom stanju m je sta, naročito m orbiditetu, m ortalitetu i zaraznim bolestim a i napokon podatke o p ovoljn om higijenskom stanju i n jegovim higijenskim uređajim a. K od turističkih m jesta, gdje se glavno težište polaže na term alne i m ineralne izv ore, traže se jo š i pod atci o p o v o ljn o j k em ijsk oj i fizik o-k em ijsk oj analizi dotične term alne i m ineralne vod e kao i podaci o načinu kaptaže i uređenja term alnih ili m ineralnih izvora i suvrem enom u ređaju postojećih balneoterapijskih instalacija. Iz gorn jeg kratkog prikaza vidi se da zakonske odredbe daju m edicini n a jv e ću in gerenciju kod vođ en ja turističke politike. M ora se m eđutim priznati, da uza sve te odred be gore naglašena suradnja n ije bila onakva, kako bi to tražio interes stvari. Mi sm o danas u tom položaju, da im am o cijeli niz proglašenih turističkih m jesta klim atskog, planinskog i prim orskog karaktera, a da o intenzitetu sunca, in solaciji, kratkotalasnom i u ltravioletnom zračen ju sunca, >o oblačnosti, m agli i jačini vjetra, o ljek ovitosti m ora svakog pojedin og mjesta nemamo nikakvih znanstveno obrađenih podataka.

51 103 D ok u inozem stvu postoje instituti u pojedinim klim atskim m jestim a sa potrebnim laboratorijim a i stručnjacim a, k oji na tem elju m oderne m edicine,, kem ije i fizike znanstveno obrađuju b ilo podatke o in dikaciji ili kontraindikaciji izvjesnih m jesta, dotle se kod nas radi u većini slučajeva na tem elju em pirije. N aravno je, da se p od takvim u vjetim a pojedina klim atska m jesta nisu m ogla razvijati u duhu sp ecijalizacije za određene, točno ispitane indikacije, kako je to slučaj u inozem stvu. U slijed takvoga stanja naša turistička propaganda bila je bez prave orijentacije i jednostrana. U toj propagandi n ije uopće b ilo podataka o indikaciji ili kontraindikaciji izvjesnih mjesta. G otovo sveukupna naša turistička propaganda pozivala se je isk lju čivo na prirodne krasote izvjesnog kraja i na op će p o datke o hotelim a i cijenam a. Naravno je, da je takva jednostrana propaganda bila bez punoga efekta i sa kom ercijalnog gledišta, jer nije bila u m ogućnosti da obuhvati sve one faktore, k oji bi bili u stanju da osjetljivo povećaju priliv posjetilaca. Ovi nedostatci d oći će naročito d o izražaja upravo sada, kad uslijed ratnih zapletaja u svijetu n e m ožem o računati na dolazak većeg broja turista, k o ji putuju isk lju čivo radi razonode i odm ora. B olesnici pak, i rekonvalescenti nalaze i u ovim prilikam a m ogućnosti i sredstva da po preporuci liječnika putuju u priznata klim atska lječilišta, kako bi si povratili svoje narušeno zdravlje. D ogađaju se, međutim, i slučajevi, da si neka klim atska odnosno kupališna m jesta u svom propagandnom materijalu, bez ikakve provjeren e podloge, pripisuju sva moguća ljek ovita svojstva, tako da u ozbiljnim liječničk im krugovim a njihova propaganda ispada nesolidna. Prilike u term alnim kupalištim a svakako su m nogo p ov oljn ije iako ni ovdje stanje ne zadovoljava u potpunosti, i ako su analize naših term alnih i ljekovitih izvora poznate, ipak se ni tu n ije išlo stopama inozem stva i ljek oviti m aterijal obradio na tem elju današnjeg stanja kem ije i balneologije. M i nem amo k olik o m i je poznato ni jed n og našeg većeg term alnog kupališta, gdje bi po uzoru V ichy, Nauheima ili W iesbadena bili osnovani balneološki instituti ili laboratoriji, m akar i u skrom nijem obliku, k oji bi neprekidnim naučnim radom iznalazili n ove m ogućnosti liječen ja u našim term alnim i ljekovitim vrelim a. M ora se, međutim, naglasiti, da razlozi ovdje opisanom stan ju nisu m ožda nerazum ijevanje na turizm u zainteresiranih ustanova, v e ć s jedne strane činjenica da je turizam jedna o d naših najm lađih privrednih grana, k oja je tek počela da se razvija u suvrem enom smislu, a s druge strane pom anjkanje raspoloživih sredstava. Velika većina klim atskih m jesta u banovini H rvatskoj, bila ona na m oru ili planinam a, do nedavna bila su još m ala sela ili ribarska mjesta. Osim toga gotovo sva ta m jesta nalaze se u našim najsirom ašnijim krajevim a, sa n erazvijenom privredom, pa su ta m jesta stoga i kapitalom v rlo slaba. Općinski budžeti ov ih m jesta jed va dosižu da se red ovito plate anuiteti, a sredstva općinskih turističkih odbora tako su skrom na, da je iz tih sredstava nem oguće investiranje u osnivanje i pogon skupocjenih klim atoloških instituta ili laboratorija. Država predvidila je u svojim ranijim budžetm a daleko n ed ovoljn e iznose za prom ican je turizma. U tu svrhu bilo je osigurano nešto preko m ilijun dinara, pa taj iznos ne bi bio dostatan ni za pokriće turističkih potreba jedne banovine, a kamo li za ogrom ne turističke potrebe cijele države. U usporedbi s ovim skrom nim iznosom bio je kredit za prom icanje turizm a u bivšoj Savskoj banovini od 1, dinara razm jerno obilan, iako ni izdaleka n ije dostajao ni za podizanje n ajelem entarnijih investicija, a kam o li za sm išljen planski rad i sistem atsko podizanje klim atoloških laboratorija. A ko još tom e dod am o i činjenicu, da je katedra za klim atologiju i balneologiju na m edicinskom fakultetu tek u osnivanju, pa da nam uslijed toga stoji na raspolaganje tek m ali broj stručnjaka i sp ecijalista iz ovog područja, onda nam opisano stanje ne će biti nerazum ljivo. Iz ovoga kratkog kritičkog pregleda m oglo bi se možda s izvjesnim pesim izm om gledati u p o v o ljn iji razvoj prilika. M oglo bi se reći, da naša m ala turistička m jesta u dogledno vrijem e nem aju izgleda, da financijalno toliko ojačaju, kako bi u cijelosti provela gore iznijete instalacije i tako potrebnu kolab ora ciju sa m edicinskim faktorim a. Ova konstatacija je ispravna, ali nam ona ujedn o pokazuje pravi put, k ojim treba da krenem o i da konačno naš turizam podignem o na onaj stupanj, k o ji će odgovarati našem turističkom ugledu u inozem stvu, a i principu k om ercijaln e racionalizacije. M išljenja sam, da ćem o ovaj cilj postići n ajbrže i n ajjeftin ije, ako pristupim o osnivanju jednog centralnog instituta za krenoklimatizaim i talasologiju, u ok v iru Otsjeka za turizam Banske Vlasti ili k oje n jegove turističke ustanove. Potreba za osnivanje ovakve ustanove tako je aktuelna i hitna, da bi odlaganje značilo prepuštanje našeg turizma cijelom nizu slučajnosti. Na rješavanje ovoga problem a ja gledam sasvim kroz prizm u turističkih potreba, pa sam slobodan, da vam u najkrupnijim obrisim a prikažem organizaciju ovakvog instituta kako si ga ja zamišljam. Institut trebao bi po m om m išljenju da ima tri odsjeka: 1) M edicinsko-higijenski 2) Tehnički 3) Statistički odsjek. M edicinsko higijenski d ijelio bi se u higijenski odjel, k oji bi vod io stalan nadzor i brigu o higijenskim prilikam a turističkih m jesta, im ajući prvenstveno u vidu turističke interese ovih mjesta. Zatim bi im ao farm akološki odjel, k oji bi vršio stalna ispitivanja d jelovanja farm akološkog agensa, k oji stoji na raspoloženje u izv jesn om turističkom m jestu, kao voda, zrak, rađioaktivitet, elektricitet zraka itd. U istom odjelu vršio bi se i nadzor indikacija i po zd ravlje štetne reklam e. D alji odjel bi bio odjel za naučnu propagandu, k oji bi vodio brigu o popularizaciji kreno-klim atološke i talasološke terapije putem predavanja, film a, izdavanjem stručnog glasila, publikacija itd. i k oji bi našu turističku propagandu snabdijevao ispravnim podacim a o ljekovitosti izvjesnog mjesta. Odjel za specijalne sanatorije, lječilišta i bolnice vodio bi brigu o n ajpogod nijim m jestim a, gd je bi se ovakve specijalne ustanove m orale osnivati, davao bi o tom e m išljenje nadležnim vlastima, zatim bi vodio brigu o vođ enju specijalnih sanitarnih ustanova, u kojim a bi se striktno provodila terapija sa prirodnim agensima, k o ji stoje na raspolaganje u dotičnom mjestu. Napokon bi u sastavu ovoga odsjeka m ogla biti i s a v j e t o davna stanica i dopisna stanica za liječnike, kojim a bi se na priposlanu điagnozu bolesti davale pism ene upute. Tehnički odsjek dijelio bi se na: 1) Analitički odjel a) kem ijski b) fizikalni. 2) Geološki odjel a) istraživanja b) kaptaža i iskorišćivanja. 3) M eteorološki odjel. Statistički odsjek trebao bi obuhvatiti: 1) Statistiku i kretanje bolesti iz turističkog područja 2) Statistika bolesti, k oje su liječene i uspjeh liječenja 3)Statistika bioklim atoloških faktora. Posve je jasno, da bi se izgradnja ovoga instituta odvijala postepeno, kako bi se i s m anje sredstava m oglo prići realiziranju ove ustanove. Ja sam b io slobodan, da iznesem gornje s m olbom, da po potrebi uzmete i ovaj m oj prijedlog u diskusiju i da vi kao priznati stručnjaci povedete akciju kod nadležnih vlasti, da do ostvarenja ovakve ustanove što skorije dođe. M oram naročito istaknuti, da bi ovakva ili slična ustanova im ala prvenstveno služiti za davanje stručnih direktiva n ašoj turističkoj politici, a zatim naučnom radu, k oji će biti i od koristi za naš m ladi turizam. G. Stjepan Dragomanović, ravnatelj Društva za p rom et stranaca u Zagrebu: O mogućnostima iskorišćivanja medicinskih indikacija za unapređenje turizma U okviru mnogih akcija povedenih sa svrhom, da se u n ajširim slojevim a našega naroda probudi ljubav za vlastito m ore, jedna od najsnažnijih i nada sve korisnih i pozitivnih je baš ova, koju je poveo Z b or hrvatskih liječnika preko svojih članova. Liječnik po svojem zvanju, prijatelj slabih i bolesnih, n ajpozvaniji je da traži puteve i načine, kako će se opće narodno zd ravlje podizati i tim e budućnost naroda održati. Da je akcija za upoznavanje vrijedn osti našega Jadrana povedena baš sada, ima to sv oju rod olju bn u pozadinu kao drugi agens, a to je briga sv iju nas o onom v ječitom pitanju: kako ćem o prehraniti naše pasivne krajeve? S ovog drugog gledišta započet je ovaj pokret liječnika baš u pravi čas i time je on dobio još m nogo veću vrijednost. U ovim teškim i tm urnim danima svatko se pita: šta će biti s našim turizm om naredne sezone i da li će nas stranci počastiti svojim dolaskom ili će nas ostaviti na cjedilu? O dgovor na ovo pitanje leži prvenstveno u dubokom nacionalnom osjećanju naše široke publike, k oji se još potencira publiciranjem ovih stručnih rasprava o uplivu našega mora na čo v je čji organizam, zdrav ili bolestan, pa ako se spom enute dvije kom ponente spoje, nema sum nje da ćem o mi, propagatori turizma, biti zad ovoljn i s b rojem dom aćeg svijeta k oji će to m ore u buduće posjećivati i ispuniti prazninu koja će nastati izostankom inozemaca. U nizu predavanja čuli sm o iz najkom petentnijih usta, na k oji način, kada, kako i pod k ojim uslovima m ore, m orska klim a i m orski zrak d jelu ju p ov oljn o na zdrav organizam, na rekonvalescenta, pa i na bolesnika. Čuli smo, naravski, i to, kako i zašto isti faktori d jelu ju negativno na tijelo čovjeka, pa iz svega rečenog povlačim o zaključak: da pri svestranom odm jerivanju pozitivnih i negativnih momenata daleko

52 104 nadm ašuju pozitivni m om enti; jer, hvala Bogu, u narodu ima više zdravih ljudi, kojim a se m ore preporuča radi čuvanja i uzdržavanja svog n ajvećeg blaga a to je zd ravlje dakle preporuča im se p osjet m orske obale radi profilaktičkih razloga, dok se za bolesne i rekonvalescente pretpostavlja, da će u svak om slučaju konzultirati svog ku ćnog liječnika, pa ako mu on preporu či boravak na m oru, bolesnik će svojem ozd ravljen ju samo još više koristiti, ako na m orsk oj ob a li traži savjeta i od tam ošnjega m jesnog liječnika. M eđutim ni za one zdrave p o- sjetnike m orske obale ne će biti na štetu, a k o barem pri svom dolasku na Jadran konzultiraju liječn ik a, je r će im samo on dati korisne savjete, da ne naškode svom e zdravlju eventualnim pretjeravanjim a kod sunčanja i kupanja. Čuli sm o nadalje, m eđu ostalim, nešto i o talasoterapiji, o helioterapiji, o insolaciji, o m eteorologiji, o klim i uopće, pa i 0 raznim tipovim a lokalne klim e, kao i o t, zv. m ikroklim i, te 1 još nešto vrlo važna a što se d o sada n ije naročito isticalo: o klim i na putujućem parobrodu. Svaki o d navedenih predm eta predstavlja za sebe jed nu posebnu studiju ili znanost, k oja bazira na dugotrajnim i strp ljiv im stručnim opažanjim a; ali, kako su ona m eđusobno najuže povezana, to je n jih ovo zajedn ičko sabiranje toliki kom pleks pitanja, da jedan ma i najjači stručnjak sam i bez posebnih aparatura i ostalih pom agala n ije kadar da ih tem eljito i iscrpno obuhvati, a stoga niti oni faktori koji su pozvani za n jih ovo iskorišćivanje u svrhu propagande turizma. Zato u drugim naprednim zem ljam a postoje naročiti instituti, k oji u n ajužoj suradnji s turističkim ustanovam a pletu svoju naučnu m režu po cijeloj zem lji, pa da onda plod svojih istraživanja stavljaju na raspolaganje onim a k oji će to iskoristiti na op će dobro naroda. Mi još takove znanstvene institucije nem am o; ali ako Z bor hrvatskih liječn ik a nastavi ovim putem, nema nikakve sum nje, da ćem o i mi u vidjeti, da istraživanje našeg skoro neograničenog m orskog blaga, vrijedi jednu ili dvije stotine hiljada dinara godišnje, što bi m ogao stajati jedan stručan zavod ove vrsti. K ad bi ispitivan je (regionalnih, m jesnih) klim atskih faktora, te spom enute m ikroklim e naučno i egzaktno pokazalo, k o je odlike ima o v o ili ono m jesto ili dijelovi m jesta i k oje specijalne m edicinske indikacije za njih vrijede, onda ne bism o čekali još daljnjih nekoliko decenija, da se n. pr. u blizini C rikvenice izgrade cigla dva kilom etra puta, k o ji bi om ogućili da se p osjetioci C rikvenice i o k olice za k ojih 20 minuta prebace s m orske obale u čisto gorsku klim u na blizu 1000 m etara nadm orske visine. O vaj prim jer, prem a m ojem poznavanju raznih obala, upravo jedinstven u Evropi, vrijedan je da se pobliže razm otri: jednoga toplog ljetn og dana sjeli sm o u C rikvenici u ju tro u kola nekog odvažnog autom obiliste, m etnuli hranu i piće u kovčeg autom o bila i odvezli se nekim k ozjim putem preko B ribira do m jesta Lukova. Da si na izletu osiguram o hladno piće, m etnuli sm o u kovčeg i priličan kom ad leda u osvjed očen ju, da taj led ne će imati nikakove svrhe, pošto će se otop iti p rije nego li dospijem o na hladno pivo. M eđutim, m i sm o cijeli dan boravili u h lađovitoj planini kraj Lukova, vratili se p od v ečer u C rikvenicu i p rilično sm o se začudili, kada sm o iz k ovčeg a izvadili još više od p olov ice leda. U očim o samo razliku tem perature na ovom tako kratkom odstojanju i zam islim o se m alo o m ogućnosti, k o je bi se dale iskoristiti u svrhu turizma, kad bi spom enuti put bio čestito izgrađen i da bi se do m jesta Lukova m ogle voziti s m o dernim prom etnim sredstvim a? D odajm o k tom e još i otok K rk, na kojem u, prem a svjedočanstvim a upućenih vladaju posve drugi lokalni klim atski faktori nego na k opn enoj obali, onda im am o u m jestu C rikvenici i n ajbližoj ok olici praktično tri različite klim e, s neograničenim kom binacijam a pri iskorišćen ju ne samo za zabavni nego još više za m edicinski turizam. Idući dalje našom obalom naići ćem o na n ebrojen e slične položaje u raznim varijantam a: da spom enem samo kom bin aciju N ovi V inodolski s L u k ovom s jed ne i s Jasenkom s druge strane, Jablanac sa Stircvačom, pa M akarsku s B iok ovim 1 m noge druge poznate i nepoznate predjele, dok ne prispijem o na rivijeru dubrovačku, gdje ću spom enuti samo»srđ«, k oji se nad D ubrovn ikom uzdiže skoro na dohvat ruke, ali na visini od 412 metara. Naravski da ni tam o nem a praktički nikakvog puta. Na istoj visini od nekih 400 metara postoji u Šum etlici kraj N ove Gradiške, dakle u ravnoj Slavoniji, jedan odličan sanatorij za djecu, pa ako položaj»srđa«sa sv ojom m iješanom poluvisinskom i m orskom klim om, usporedim o s-a Šum etlicom, onda ćem o vidjeti, k oje n ebrojen e k om bin acije raznih klim a dozvoljava naša zem lja. D odajm o ovim klim atskim kom binacijam a prim jer jed ne obitelji od četiri člana. K ućni liječn ik propisuje jednom članu ove obitelji gorski zrak, drugom e sam o sunčanje, trećem u kupanje u plitkom m oru s pijeskom, a četvrtom samo krstarenje u m orskom zraku, s kratkim kupanjem u dubokom m oru, ali podalje od kopnene obale, odnosno u klim i nekog otoka. Sve ove, na oko kom plicirane kom binacije, m ogli bi pružiti baš C rikvenica ili D ubrovnik s okolicom, kad bi postojali odgovaraju ći uređaji i objek ti, pa bi se propaganda tih kupališta mogla provoditi na m nogo široj i m edicinski realnijoj osnovi nego danas. P rim jer D ubrovnika sa svojim zaleđenjem i sa svojom ju ž nom vegeta cijom d ozvoljavao bi još više raznih kom binacija s jed n e strane zato, što se upliv m orskog zraka proteže daleko u pozadinu uslijed blizine strm og terena, a s druge strane s razloga, što u n eposredn oj blizini izvire ogrom na rijek a čiste gorske vode. Stručnjacim a ne treba tum ačiti, k o je i kakove su k om bin acije u slu čaju D ubrovnika m oguće, kada pored toga svi znamo, k oliko otoka leži ispred te rivijere, kakova bujna v egetacija na njim a raste, te kako ta vegetacija d jelu je blagotvorno na klim u otoka i n jih ove okolice. Izvedba m nogih spom enutih k om bin acija nije fantazija, jer n jih ovo praktično isk orišćivanje ovisi redovno sam o od izgradnje posve kratkih i jednostavnih puteva, pošto čak, po m om e znanju, ni pitanje pitke vod e u označenim predjelim a ne nailazi na neprem ostive teškoće. U nekim je predavanjim a istaknuta i klim a na pu tu ju ćoj lađi. Ja bih ovu zanim ivu tem u želio naročito istaknuti s obzirom na to, što baš u tom predm etu im am m nogo vlastitih opažanja. Putničku lađu na m oru nazivam o redovno putujućim hotelom. No ona je pc svim svojim odlikam a sa gledišta m orske klim e, te svog uređaja i načina prehrane, više nego hotel: ona je p u tu ju ći sanatorij-, naročito na našem Jadranu, i baš naše lađe, k oje radi sv ojeg uređaja, čistoće, dobre hrane i n ajp a žljiv ije usluge, uživaju svjetski glas. U predavanjim a gg. liječnika istaknuta je apsolutna čistoća zraka na pu tu ju ćoj lađi, gdje su bacili posve nepoznati, a konstantno d jelovanje blagog vjetra na kožu i na druge organe ljudskog tijela, upravo je nenadm a šivo. A li kad lađa pu tu je na otvorenom m oru, izm eđu neba i vode, velik om b roju putnika dosadi gledanje u prazan prostor i oni se zavuku u salone, u kojim a je, naravski, sm anjeno djelovan je sunca i zraka. Taj slučaj međutim, pri putovanju uzduž naše obale ne dolazi u obzir, budući da raznolikost terena, otoka, zaljeva, kanala, sela, gradova, m orskih struja, m orske faune, a naročito jed instveno plavilo Jadrana naprosto ne d ozvoljavaju putnicim a da se zavuku u salone i kabine, nego ih sile da uživaju m etar po m etar slikovitost i raznobojnost, veličanstvenost i ljupkost, k o je su odlike naročita osebujnost naše obale, a kojih ne bi bilo, da je naše p rim orje obraslo debelom šum om, kao na pr. ligurska riv ijera : je r se velike plohe zelene b o je guste v egeta cije spajaju i gledanje takovih ploha n ije toliko in teresantno kao šarenilo, k o je p rou zroču je razvedenost i krševitost naše obale. To su dakako davno p rije nas u očili stranci i nama je svim a dobro poznato, da su sve obalne izletničke lađe za vrijem e putničke sezone v eć nedjeljam a, pa i m jesecim a unap rijed popunjene, ali na žalost većin om od inozem nih putničkih agencija. P rocenat dom aćih putnika u našim izletničkim lađama teliko je malen, da ga n ije vrijedn o ni spom injati. Ja za to v je rujem, da bi naši liječn ici iz pozadine svojim klijentim a i ostalim m ještanim a učinili najveću uslugu, kad bi im svakom prilikom, p ored p rebivanja i kupanja na m orskoj obali, preporučili, m akar n ajkraće krstarenje na našim lađama. Gg. predavači dotaknuli su se, prigodom prikazivanja k oristi, što ih donosi prom jena klim e, jed ne nadasve važne tem e, a to je pitanje prehrane na m oru, odnosno u pozorili su, da sam prelaz iz jed n e klim e u drugu n ije d ov oljan za ubrzanu izm jenu tvari ljudsk og organizm a, nego da se p osjetilac m ora priučiti i na hranu, koja odgovara toj p rom ijen jen oj klim i. G astronom ija igra u turizm u jed nu od glavnih uloga i n jo j treba na svtlm mjestim a posvećivati naročitu pažnju. Ne ulazeći u detalje, k o jim a u gastronom iji nem a ni kraja ni konca, m oram spom enuti istraživanja jednog francuskog liječnika, k o ji je nakon tem e ljitih i m n ogobrojnih pokusa pronašao, da»kam enice«(oštrige) sadržavaju u sebi tako reći točno doziranu onu m jeru joda, bakra i drugih za ljudsko tijelo korisnih metala, tako da je konzum iranje 18 kam enica dnevno ekvivalentno onoj dozi m edicine, k o ju u odgovaraju ćim slučajevim a p ropisuje liječnik. No on je u jed n o upozorio, da suvišan bakar d je lu je štetno i skrenuo je pažnju na kam enice portugalske obale, k oje ne m ože preporučiti zbog prevelike k oličin e bakra, dok su jadranske sa svak og gledišta korisne i zdrave. I tu eto dolaze u obzir baš naši p roizvod i, je r n a jb o lje kam enice rastu prem a istraživanju ovog Francuza baš na istočnoj, dakle našoj obali Jadrana. Ne želeći da vas,, gospodo, zam aram pojedinostim a i kazuističkim slučajevim a, nego crp eći pouku iz ciklusa stručnih predavanja o klim atoterapiji i uplivu mora na ljudski organizam, h oću sam o da naglasim ovo: iz ovih studija nadaju se dva velika program a u radu za turističke faktore, a to su p rvo: sistem atsko isk orišćivan je datih sugestija za plansku izgradnju naše obale prem a klim atskim elem entim a k rajeva i m jesta, i drugo: upotreba svih realnih i pozitivnih klim atskih odlika m orske obale u budućoj našoj propagandi, s pozivanjem na naučno dokazane elem ente naših m edicinskih stručnjaka. Iz toga p roizlazi i dužnost postavljanja posebnih stanica, aparatura i ljudi za d a ljn je stručno, strogo naučno i savrem eno ispitivanje, te sabiranje i štam panje rezultata toga rada, a napose pak proširen je o v e započete akcije na bližu i dalju pozadinu obale, jer

53 105 naše planine, k oje leže tako blizu m ora, s im pozantnom visinom, pružaju neograničeno p olje isstraživalačkom radu o osebujnosti klim e tih planina u vezi s blizinom m ora. N ije na pr. dovoljno da se samo kaže, koliko sunčanih sati ima k oje m jesto, nego valja postavljati na određena m jesta takove aparature, k oje bilježe intenzitet raznih zraka iz sunčanog spektrum a, kao ultraljubičastih, ultracrvenih i ostalih, je r on e svaka za sebe djeluju drugačije sa m edicinskog gledišta. Tim e n ije rečeno, da mj m o ram o cđm ah za svako m jesto nabaviti sve te skupocjene aparate, ali se jed n om m ora početi. K ako jedan predavač ističe, djelovanje je vjetra u izvjesnim slučajevim a zbog intenzivnije cirkulacije krvi pozitivno, pa da uslijed toga sum arno isticanje»zavjetarja«n ije u vijek pod e sna reklama. Pri kraju m oram skrenuti pažnju i na specijalnost naših term alnih i m ineralnih vrela, k oja predstavljaju za liječnik e isto tako vrijedn o i široko p olje naučnog istraživanja sa gledišta belneoterapije, čim e bi se ova započeta inicijativa upotpunila i zaokružila na način, da se našim liječnicim a, naročito liječn ičkom naraštaju, uzm ogne dati u ruke pregledan i sabran m aterijal, kao priručnik za savjetovanje sv oje klijentele, turističkim faktorim a u svrhu propagande i savjetovanja prigodom izradbe regulacionih i općih planova za unapređivanje turizma, tako da nam ne će više biti potrebno tragati za m išljenjim a inozem nih stručnjaka, k oji su do sada samo sram ežljivo spom injali po k oju odliku našeg m ora s gledišta m edicinskih indikacija, a i to sam o onda, ako nisu m ogli na drugom m jestu da nađu približan ekvivalenat. Za ovu m oju tvrdnju nalazimo najeklatantniji prim jer u m edicinskom udžbeniku:»handbuch der Klinischen H ydro-, B alneo- und K lim atotherapie«od prof. dr. A lois Strasser-a, k o ji u knjizi od 900 stranica sa ciglih 10 riječi na strani 506, spom inje jadranska kupališta, kao naročito podesna za slabunjavu i rahitičnu djecu. Široki publicitet, k oji ćem o dati ovim stručnim predavan jim a, pokazat će nesum njivo svoj koristan učinak, jer će naša publika brzo shvatiti, da nijedno m ore izvan naše zem lje ne nadm ašuje ni u čem u m ediko-klim atske odlike našeg plavog Jadrana. Predsjedatelj otvara diskusiju, u k ojoj sudjeluju gg. ravnatelj Zagrebačkog Z bora Šafrane k, prof. dr. Ivo Ivance- Vi ć, dr. R afo F e r r i, Split, dr. A d olf Režek, prof. Jurišič, dr. Cabas, ravnatelj Dragomano vić, prim. Berger (Sušak) i dr. N akon završene rasprave prihvatila je kon feren cija jednoglasno slijed eći zaključak: Nakon saslušanja stručno m edicinskih i turističkih referata 0 klim atoterapiji našeg m ora i nakon iscrpne diskusije o ovom predm etu, konferencija zaključuje jednoglasno: 1. potrebno je što jače koordinirati i vezati rad svih turističkih faktora sa Hrvatskim liječničkim Zborom i delegati L i ječn ičk og Z bora treba da u buduće učestvuju kod svih važnih turističkih k on feren cija; 2. prigodom donošenja novih turističkih propisa i k od izm jene postojećih zahtijeva se aktivna suradnja i liječničkih organizacija, i n jih ove želje treba da kod te prilike u pogledu higijen skog uređenja turističkih m jesta dođu što jače do izražaja. N aročito bi trebao upliv liječnika u turističkim odborim a biti prigodom izm jene tih propisa što jače akcentuiran. Osim toga je vrlo potrebno, da se odredi, da svako od turističkih m jesta ima svoga sezonskog liječnika; 3. treba osnovati povjeren stvo za balneoklim atizam i talasologiju i vlasti treba da stvore m ogućnosti za izučavanje tih p od ručja; 4. sva održana predavanja o klim atoterapiji našega mora treba otštam pati kao posebnu brošuru u velik oj nakladi i treba jo j dati što širi publicitet; 5. svu turističku propagandu treba uputiti novim pravcirpa 1 u svim izdanjim a, gdje se govori o odlikam a klim e i klim atoterapijskim elem entim a, kao i isticanje indikacija, treba se oslanjati na m išljenja i istraživanja domaćih stručnjaka; 6. treba pristupiti odmah propagandi za naše m ore u tuzemstvu. G. dr. Dane Knežević, podpredsjednik Jadranske straže u Zagrebu, priopću je k on feren ciji, da je povodom održanih p redavanja o klim atoterapiji našega mora, Jadranska straža zaključila da dade izraditi što veći broj predavanja, u kojim a bi se na popularan način raspravila sva važnija pitanja u vezi s našim m orem i našim jadranskim područjem. Oblasni odbor Jadranske straže u Zagrebu um oljava gg. predavače, k oji bi bili voljni da sarađuju na izradi ovih predavanja u svojoj struci, da bi o tom e izv oljeli dati svoj načelni pristanak, a nakon toga bi Jadranska straža stupila s njim a u izravni doticaj. Oblasni odbor Jadranske straže u Zagrebu posjedu je u Jelsi na Hvaru dom za svoje članstvo, k oji je redovito otvoren cd polovine travnja do polovine listopada. U tom domu boravilo je g , što članova podm ladka, što ostalih članova Jadranske straže, 969 sa provedenih noći, a g sa provedenih noći. Gg. liječn ici iz zaleđa, a naročito iz Zagreba, kojii bi željeli kroz stanovito vrijem e proučavati na licu m jesta razna pitanja klim atoterapeutske naravi, m ogli bi se koristiti boravkom u dom u poput ostalih članova Jadranske straže u Zagrebu, u k o jem u je, kako iz gornjega proizlazi, frekvencija vrlo jaka. Pošto se više nitko n ije javio za riječ, zaključio je predsjedatelj konferenciju. * Redovita glavna godišnja skupština Hrv. liječ. Zbora održana dne 27. I u sati u predavaonici Hrvatskog liječničkog doma. Predsjeda: prof. dr. V ladim ir Cepulić Zapisničar: dr. Pavao Tomašić Prisutni: Bašić, Belošević, Berger, Botteri Ivan, C a r A ndrija, Ciraky, Čačinovič M ilan i Vladim ar, Č a j - k o v a c, Ćul umo vić, Cepulić P avao i V ladim ar, Dočkal, Duić M ario i M iroslav, Durst, Farkaš, F ranković, Fried, G r u i či ć, H a l l e, H e r m a n n Izidor, Hi t r e c Vilim. Hirschl-Karanfilović, Horetzky, Horvat Artur, Hühn, Jakši ć, Kadrnka Silvije, Kleinberger, Koch, Krauss Lavoslav, Krsnik M irko i Vladim ir, Liš č ic, L ö chert, Lopašić, Löw, Löwy,Lušicky, Majer, Mestrič, Mihaljević, Mikan, Mogoš, Nigoević, Novak, Palčić, Palmović Ferdo i Slavko, Petras, Petrič, Plechaty, Prebeg, Rajski Franjo, Repa, Rahrbach er M atija, Rosenzweig, Sattler, Schlesinger Albert, Schwarzwald, Seidl K arlo, Sindik, Spitzer Ivan, Stankovič, Stein Beno, Stipčić, Sučić, Sušić, Sanjek, Šilović, Spoljaric,, Tomašič Pavao, Trauner, Vilić, Vitković, Vuletić Ante, Vrus, Zanela, Zupić i 6 sa n ečitljivim potpisom. Pozdrav i izvješće predsjednika prof. dra Vladimira Ćepuliča: V elecijenjeni kolege, Prigodom današnjeg redovitog godišnjeg sastanka, na kojem im a upravni odbor Zbora dati prikaz o radu Zbora u prošloj godini, čast mi je pozdraviti Vas sve, osobito kolege izvan Zagreba, k o ji su se unatoč velikog nevrem ena i teškoća puta potrudili u Zagreb, da o v e dane provedu s nama u radu i doprinesu uspjehu našega znanstvenoga program a u vezi s glavnom godišnjom skupštinom Zbora. Od našeg p osljed n jeg sastanka dogodile su se znatne p rom jene u našem narodnom životu, i od velikog je značaja, da hrvatski narod u ovim teškim vrem enim a, u kojim a se nalazim o, im a opet u svojim rukama svoj narodni teritorij i da nije dozvolio dirati u svoju narodnu individualnost, k o je se nije nikad odrekao. H rvatski narod nalazi se još u v ijek u borbi za postignuće svojih konačnih narodnih prava, i u toj borbi stajat će i dalje s n jim i n jegovi sinovi iz liječn ičk og staleža, podupirajući kao i d o sada, u v ijek borbu hrvatskog naroda za postignuće njegovih narodnih težnja. (D ugotrajno odobravanje.) Sa prom ijenjenim prilikama došli smo u mogućnost, da provedem o i već dulji niz godina željenu prom jenu Zborovih pravila, kako bi ona više odgovarala današnjim potrebam a organizacije znanstvenoga rada u Zboru i našim narodnim interesima. U vezi sa prom jenam a pravila stupila su kao sek cije u Zbor naša bratska liječnička društva u Šibeniku i Splitu i držim, da govorim iz srca svih prisutnih i odsutnih članova Zbora, ako taj korak naših bratskih društava istaknem o danas kao najdraži događaj u Zborovima analim a ne samo u g , v e ć uopće u analima Zbora. Ž ivjela naša bratska društva! (Dugotrajno odobravanje.) Znanstveni rad u Z borovim forum im a odvijao se je i u prošlogodišnjoj periodi u sm islu naših n astojanja od prijašnjih godlina. U plenarnim sastancima bila je suradnja članstva v rlo živa, pa se i u posljedn jim m jesecim a unatoč porem ećaja u javn om životu u slijed ratnih prilika, k o je su i od našeg staleža iziskivale stanovite izvanredne usluge i žrtve, n ije način rada bitno prom ijenio. V elik broj oko 60 predavanja, koja će se m oći održati tokom god Živost i vrlo dobar posjet seminara, kojih je održano 4, običn o kroz 1 2 m jeseca, a od tih 1 na izričitu želju kolega i kroz 6 m jeseci, dokazom su interesa kolega za tu granu znanstvenoga rada Zbora. Za slijed eću radnu periodu u priprem i su 3 sem inara, za k oje kolege pokazuju v eć sada živ interes. Sve naše sek cije prema novim pravilim a specijalna znanstvena i lokalna društva također su v rlo aktivna u svom radu, kako ćete čuti iz tajničkog izvještaja.

54 1C6 Z bor liječn ik a je slijed eći svoje tradicije osim k lin ičk oj m edicini posvećivao pažnju pitanjim a javnoga zdravstva, i rasp ra v lja ju ći o izgradnji državne bolnice u Zagrebu dotakao se p on ovn o bolničkog pitanja kod nas. P rigodom osnivanja banovine H rvatske predstavnici Zbora u zajednici sa predstavnicim a K om ore k od zdravstvenih vlasti p on ovn o su intervenirali u pitanju uređenja bolničkog pitanja kod nas u sm islu Z b orovih rezolucija i zaključaka od prijašnjih godina. Z b o r je u ov oj godini u svojim forum im a raspravljao i o pitanju stručne pom oći porođaja na selu i u tom važnom pitanju stao na p rin cip ijeln o stanovište, da svaka seoska rod ilja ima pravo na stručnu pom oć kod poroda. U sm islu svojih n astojanja u prijašnjim godinam a Z bor je osobitu pažnju p osvećivao i drugim problem im a unapređenja zdravstva ma selu. Iz upravnog odbora davana je in icijativa za literarni rad u Z borovim publikacijam a, kojim a se tretiraju problem i javnoga zdravstva, poglavito na selu. U pitanju zakona 0 liječn ičk oj službi na selu u sm islu 107. F inancijalnog zakona za god /40. Z b o r je održao n ek olik o anketa i u plenum u prihvatio zaključke, predložen e nakon svestrane rasprave toga pitanja. Z bor je stao na stanovište n ajveće pripravnosti su d jelovan ja u svim radovim a, akcijam a i nastojanjim a, po kojim a bi selo došlo do liječn ik a 'i dobre zdravstvene službe, ali je otklonio riješen je predviđeno u 107. F inancijalnog zakona za god. 1939/40. kao štetno p o zd ravlje na selu. Z b o r je sudjelovao i u raspravam a o zdravstvu na selu, k oje su održane u našoj L iječn ičk oj kom ori. Rezultati te ankete publicirani su u 1. broju o. god. našeg glasila L iječn ičk og V jesnika i u posebnom svesku zbirke separata. V eći dio pitanja, k oja obrađuju ti referati, kao i m noga druga pitanja zdravstva, raspravljana su već p rije u Z borovim forum im a 1 publicirana posljednjih godina u L iječn ičkom Vjesniku. O vi n ajn oviji referati bit će pod logom sutrašnjoj raspravi o zdravstvenoj službi na selu na. skupštini K om ore. N adam o se, da ćem o s.a. našim prijedlozim a, k oji su u vijek išli na korist naroda, naći razum i jevan ja danas ne sam o kod vod ećih m edicinskih v e ć i kod vod ećih političkih krugova. S vi dosadanji predloži u istom smislu, k oje su naše liječn ičk e organizacije činile za unapređenje n arodnog zdravlja, slabo su nailazile na razum ijevanje k od m jerodavn ih krugova. Naši p rijed lozi traže na m nogim područjim a velike novčane in vesticije za u napređenje narodnoga zdravlja, pa je razum ljivo, da do reform a m ože doći sam o tada, ako vodeći politički krugovi pokažu razum ijevanje za ta pitanja 1 osiguraju potrebna novčana sredstva za predviđena poboljšan ja zdravstvene službe, te p otrebe n arodnog zd ravlja shvate bar tako hitnima, kao druge hitne javn e potrebe, radi k ojih se do sada zapostavljalo narodno zdravlje. Anketom o opskrbi U jekovim a za vrijem e sadanjih izvanrednih prilika, k o ja je održana u Zboru, im alo se doskočiti u sadanjim izvanrednim prilikam a nestašici lijek ova, kao i tome, da radi poskupljenja lijek ova ne bi stradalo n arodno zdravlje. Ova in icija 'iv a Z bora liječn ik a bila je pobu dom vlastim a, da se zabave poduzim anjem potrebnih m jera. Prigodom ljetošn je glavne godišnje skupštine Z b o r je u svom znanstvenom program u organizirao niz predavanja o k lim atoterapiji našega m ora. To je p rvi pokušaj, da se svestrano po stručnjacim a za pojedin a m edicinska p od ru čja na tem elju vlastitih iskustava naših stručnjaka prikaže utjecaj klim e našega m ora na zdrav i bolestan čo v je č ji organizam. R eferati, k oje su tokom jučerašnjega i današnjega dana održali u glavnom naši kolege izvan Zagreba, k o ji rade stalno kao lije čn ici u našim prim orskim krajevim a, toliko su svestrani, toliko su produbljeni, toliko su puni d ragocijen og m edicinskog m aterijala i opažanja i dokazom naših stručnih i stvaralačkih sposobnosti naših kolega, k oji rade ma našim pokrajinskim bolnicam a i ustanovam a, da m ožem o biti ponosni na kvalitet naših liječnik a u pokrajini i naših znanstvenih suradnika izvan našega glavnoga grada. U vezi sa predavanjim a o klim atoterap iji našega m ora smatrali smo osobito važnim, da se sazove kon feren cija za unapređenje turizma u našim prim orskim krajevim a, da bi se time naglasila važnost suradnje liječn ičk ih krugova sa turizm om, u javnosti što više populariziralo naše m ore kao izv or zd ravlja i kao važan terapijski fak tor kod raznih bolesti, i tim e dala turističkim organizacijam a znanstvena podloga za propagiranje našega m ora, a ujedno istaklo i upozorilo na potrebe, kojim a treba u d ovoljiti, da bi se turizam m ogao u punoj m jeri razviti i postati što ja če v re lo prihoda onoga našega kraja, k ojem u baš n ajveći privredni kapital leži u do sada n ed ovoljn o isk orišćenim prirodnim bogatstvim a. K ako je zadaća nas liječnika podupirati svalku akciju, k oja ide i za ekonom skim unapređenjem širokih narodnih slojeva, to sm o tom k on feren cijom i s te strane izvršili našu dužnost. Z ah valju jem i ovom prilikom gospodinu odjelnom predstojniku za trgovinu, obrt i industriju, prof. dru Lam eru, za dobrotu, da je otv orio tu k on feren ciju, a isto tako zah valju jem i gg. dru Cabasu, referentu banske vlasti za turizam i dru Festetiću, tajniku Trgovačke kom ore u Zagrebu, za zanim ive referate o turizm u u banovini H rvatskoj i g. ravnatelju Društva za prom et stranaca g. D ragom anoviću za koristan referat o m ogućnostim a iskorišćivanja m edicinskih in dikacija za u napređ enje našega turizma. Da bi se u interesu narodnoga zdravlja kao i u interesu turizma i ekonom skog podizanja naših prim orskih krajeva m ogla što b o lje izgraditi naša talasoterapija, iznesen je u zaključcim a k on feren ce m eđu ostalim i p rijed log da se stvore m ogućnosti za izučavanje balneoklim a- tologije i talasologije. Ove je godine Z bor prigodom glavne godišnje skupštine prvi puta u svom znanstvenom program u organizirao za usavršavanje kolega i kliniičk-u vizitu na internoj klicini sa dem onstracijam a. D ržim o, da je taj način upoznavanja kolega sa n ajn ov ijim tekovinam a na pojedin im m edicinskim pod ručjim a vrlo koristan, i m i ćem o d dalje organizirati ovakove priredbe za praktičan, brz i zorni način usavršavanja liječnika. Znanstveni rad u Z borovim forum im a, k o ji se ljetos od v ija o na izloženi način, d on io je sam po sebii, đia sm o uz inozem ne goste predavače u prošloj radnoj periodi m ogli pozdraviti u našem Z boru i n eobično v elik b roj kolega predavača izvan Zagreba kao i stručnjaka neliječn ika oko 25 gosti, od toga 6 neldječnika k o ji su su d jelovali u znanstvenom radu Zbora. U idu ćoj godini nadam o se, da će u Z boru održati predavanja n ekoliko stranih m edicinskih učenjaka, k o je sm o pozvali, a među n jim a i našega zem ljaka dra L avoslava Ružičku, p rvog Hrvata, odlikovanog N obelovom nagradom, profesora za organsku kem iju na visokoj tehničkoj školi u Ziirichu. N astojanja upravnog odbora išla su i za tim, da se kn jižnica Z bora sredi i upotpuni. U ređene su d a ljn je p rostorije za knjižnicu. U pravni je odbor nastojao, da Z b o r dobije što veći b roj časopisa u zam jenu za L iječn ičk i V jesnik, a kad budu novčana sredstva dozvoljavala. Z b o r će dalje upotpunjavati svoju knjižnicu m edicinskih djela u tom smislu, da u prvom redu zadovoljava i posluži potrebam a praktičnog liječnika. T ako će k n jižn ica časopisa m oći poslužiti i praktičaru i znanstvenom radniku, a knjižnica m edicinskih djela u prvom redu i u glavnom potrebam a praktičnog liječnika. P otanje će o knjižnici izvijestiti knjižničar. Z b orove fin a n cije unatoč naših reprezentativnih prostorija, k o je iziskuju pov ećane in v e sticije i režije, kakovih Z bor do pred nedugo v rije m e n ije im ao, unatoč povećane publicističke djelatnosti u p oboljšan om obliku, održale su se u ravnoteži i nadam o se, da ćem o ih i d alje m oći bez teškoća održati u ravnoteži. Z b o r je pok lon om zadružnih udjela u vrijedn osti od D in , k oje je naša staleška predstavnica L iječn ičk a kom ora Z boru liječnika kao narodnoj kulturnoj ustanovi poklonila na čem u jo j i ovdje zahvaljujem o postao u 3/-i gruntovni vlasnik H rvatskog liječn ičk og dom a. D om om u pravlja U prava dom a, k oju sačinjavaju predsjednik i blagajnik Zbora i predsjednik i blagajnik L iječn ičk e kom ore u Zagrebu, k oji kao petog člana uprave biraju jed n og člana Zbora, k o ji je upravitelj doma. Svi članovi u prave vrše s v o je fu n k cije besplatno. R ačunske i druge p oslove u vezi s adm inistracijom dom a obavlja ured Zbora. Z bor je na se preuzeo i nastojat će, da se tokom slije d e će god ine po m ogućnosti likvid iraju svi zadružni u djeli dom a. Do sada su neki k olege pok lon ili s v o je zadružne u d jele Z boru i upravni od b or i o v o m prilikom apelira na ostale kolege, bivše zadrugare, da bi svoje u d jele pok lon ili Zboru. Dug. k oji im am o za dom još u G radskoj Štedionici, nam jeravam o potpuno likvidirati tako, da ga potpuno podm iri L iječnička kom ora, a mi ćem o uz niži kam atnjak postati dužnici L iječn ičk e kom ore u Zagrebu. D etaljni račun dom a bit će iznesen pred ovaj forum nakon sređenja svih dugovanja u slijed ećoj godini. Staleškim interesim a kod aktivnosti naše kom ore i H rvatskog liječn ičk og saveza nism o bili m nogo zabavljeni, ali sm o svagda sprem no i p o dužnosti podupirali u slučaju potrebe svaku akciju naših staleških predstavnica. Sav ov a j izloženi rad od v ija o se je uz suradnju Vašu, dragi kolege, i ja V am srdačno zah valju jem u im e s v o je kao i u im e u pravnog ođobora, što ste se spontano kao i na našu in icijativu u v ijek sprem no odazvali na suradnju i pružali svaku pom oć svom e Zboru. M.i Vas m olim o za naklonost i još intenzivniju suradnju i nadalje! Potanji, izvještaj o radu Z bora u prošloj godini dat će pojedin i fun kcionari upravnog odbora, pa Vas m olim, da nakon saslušanja svih tih izvještaja po starom ob iča ju našega društva izvolite staviti vaše prim jedbe, p rijed log e i želje za budući rad, k o ji ovaj odbor uz V aše p rijed loge nam jerava vod iti u istom sm islu i duhu, kao i do sada. Izvješće tajnika dra P. Tomašića: P oslije jed ne godine rada H rvatskog lije čn ičk o g Z bora pokušat ću, gospođe i gospodo, iznijeti pred Vas pregled rada našega društva za godinu Mi H rvati nem am o duge, naučne, m edicinske trad icije kao drugi veliki zapadni narodi, k oje je sudbina u prošlosti nada-

55 107 rila s više blagostanja i s više mira. Naša zem lja i naš narod, k ojem u je historija odredila, da nađe svoju dom ovinu u ovom nem irnom dijelu Evrope, g d je je Evropa na troje napukla, nije im ao velikih m edicinskih centara, k oji bi m ogli taj rad organizirati i pom agati sve tamo, dok n ije Zagreb dobio velike bolnice i klinike. Danas, kad su prilike u tom e m nogo sretnije i bolje, danas je naše društvo dobilo zadaću, da bude instrumenat k olaboracije naučnoga rada među m edicinskim radnicim a našega grada i naše zem lje. Z bog toga je odbor, kojem u ste V i tu zadaću nam ijenili, i prošle godine najveću pažnju posvećivao m edicinskom naučnom radu pom aganjem onih nastojanja, koja su tražila puteve i načine što uspješnije borbe protiv bolesti i smrti. P ored te zadaće, koja je došla do izražaja na skupštinama kao i na sastancima pojedinih sekcija, o kojim a ću biti slobodan da Vas izvijestim u pojedinostim a malo kasnije, odbor je u prošloj godini posvetio jedan dio svoga rada problem u, koji je u ove dane postao važan, a to je: kako bi m edicinska nauka poslužila našem u narodu više n ego dosada? T o je pitanje uskrslo jed nim d ijelom zbog traženja opće političkih reform i u Jugoslaviji, drugim d ijelom izb ilo je to pitanje uzrokovano jed nim nezdravim stanjem, k o je je nastalo velik im napretkom naše nauke i općih tendencija za njezinom prim jenom na široke narodne redove. T raženje opće političkih reform i đoišlo je do 'izražaja i u životu našega Zbora u prom jen i pravila, k oja je izvršena prošle jeseni, o k ojoj ću poslije izvijestiti opširnije. Tendencije dem o kratizacije naše nauke, k oje su išle zatim da koristi, k oje može pružiti m edicinska nauka čovjek u, budu pristupačne svakom čovjeku, one su nam stavile u dužnost, da svoju pažnju obratim o zdravstvenoj službi našega sela. Z bog toga su u skupštinskim plenumim a bili više puta predm etom raspravljanja problem i iz pod ru čja organizacije zdravstvene pom oći na selu, kao i pitani je Izgradnje državne bolnice u Zagrebu. Osim u skupštinskim plenum im a održano je nekoliko konferen cija b tom pitanju. Te kon feren cije o reform i zdravstvene službe na selu vršene su u suradnji s našo-m K om orom, a rezultati tih rasprava štampani su u prvom ovogodišnjem broju L i ječn ičk og Vjesnika. K olik o su nastojanja odbora bila uspješno provedena, Vi ste svi, gospođe i gospodo, m ogli biti svjedoci na plenarnim sastancima. O dbor je uvjeren, da je svojim radom na reorganizaciji zdravstvene službe izvršio svoju drugotnu zadaću, koja se nalazi u podizanju općeg narodnog zdravstva s jedne strane, a s druge strane spašavanjem egzistencija m ladih naših kolega O dbor je nastojao podići dignitet našega staleža u socijaln om prostoru. Plenarnih m jesečnih skupština održano je u prošloj godini 20. O d toga: d v ije izvanredne glavne skupštine, 10 izvanrednih i 8 redovitih m jesečnih skupština. Na skupštinama prikazano je 28 dem onstracija. Pc> strukam a bilo je : 13 iz interne m edicine, 3 iz pataloške anatom ije, 3 iz grupe zaraznih bolesti, 2 iz ortopedije, 2 iz očne, 2 iz m edicine rada (Suzor) 1 iz rentgenologije, 1 iz derm atovenerologiije i 1 iz m orfologije i biologije. Uz dem onstracije održana su u plenumu predavanja dom a ćih i inozemnih liječnika ovim redom : 9. II prof. Dr. A lbert Botter i: O gnojn oj upali suzne kesice k od novorođenčadi. 23. II Dr. Leo Trauner: O barbirenju. 9. III Dr. A n drijan S e l e s t rin: Prokidanje v o d e njaka za vrijem e porođaja. 23. III P rof. Božidar Š p i š i ć : P roblem sakatog djeteta. Na plenum u 23. III. bila je na dnevnom redu pored toga i rasprava o izgradnji državne bolnice u Zagrebu. Donesen je zaključak, k ojim se upozoru je na potrebu povećanja broja bolničkih kreveta u Zagrebu, i traži se od državnih vlasti, da pom ognu hitnom in terven cijom velike sanitarne potrebe Zagreba izgradnjom bolnice na Širokom brijegu. 2. IV. na izvanrednoj glavnoj skupštini preuzelo je naše društvo zajedno sa L iječn ičk om K om orom aktivu i pasivu Zadruge za podizanje liječn ičk og dom a u Zagrebu. 13. IV. Dr. M ilan Schwarzwald: Terapija Finsenom i lučnim svijetlom. Na izvanrednoj m jesečnoj skupštini 13. IV. iznio je odbor p rijed log anketnog odbora za proučavanje problem a stručne pom oći k od porođaja na selu, u kojem je naglašeno načelo, da svaka seoska rod ilja ima pravo na stručnu pom oć kod porođaja. K ao put k oji bi u našim kulturnim i socijalnim prilikama b io n ajuspješniji, predlaže se socijalizacija babićke službe i reform a babičkog školstva, 27. IV. govorio je dom aći gost prof. Stjepan Škreb: O utjecaju atm osfere na čovjeka. 27. IV. održao je predavanje docent V inko Vuletić: K lim a i interne bolesti. 27. IV. Dr. Špiro Jan o v i ć : Utjecaj klim e na tuberkulozu. 27. IV. prof. Radoslav Lopašić: K lim a i živčani sistem. 27. IV. Dr. Josip Paleček : A tm osferski u tjecaji u k iru r giji. Na plenum u toga dana izn io je od b or Zbora rezoluciju u vezi sa»zakonom o liječn ičk oj službi na selu«, k oju je izradio anketni odbor. U toj rezoluciji je naglašena velika potreba reorganizacije zdravstvene službe na sleu, a odbacu je se rješen je k oje je predviđeno u F inancijskom Zakonu. U tom prijedlogu Zbora naglašena je potreba edukativne reform e liječnika za potrebe sela buđenjem smisla za selo i seljaka, koji je izvor naše narodne snage m aterijalne i m oralne. K ako je m eđutim form irana u Zagrebu banska vlast banovine H rvatske prije, nego je»zakon o liječn ičk oj službi na selu«dobio sankciju, taj Zakon nije imao u našoj banovini obvezatnu snagu. 11. V. Dr. Srećko Podvine c: Klim atski faktori u otorinolaringologiji. 11. V. Dr. Sime Čajkovac: O važnosti m eteoroloških faktora za sezonske dermatoze. 25. V. strani gost prof. Dr. Ernst R o t h l i n (Švicarska): O n ovim istraživanjim a specifičnih svojstava srčanih glikozida i n jih ovoj terapeutskoj prim jeni. 25. V. prim arius Dr. M ario Krm potić: N ozološke osobine D ubrovnika i okolice. 7:. VI. prof. dr. V ladim ir Ćepulić: Stanje indeksa tuberkulizacije kod nas. 7. VI. Dr. Stanislav Szabo : Stara prvorotkinja, 16. VI. održao je strani gost Dr. Bernhart Diestlhelm: O švicarskim kupalištim a. 22. VI. Dr. Eugen Premeru: Smrt od električne struje. 22. VI. Dr. A leksander Manzoni: O rtopedija u Švicarskoj. 22. VI. prim arijus dr. Milan Zepić: Z brin javan je tuberkuloznih bolesnika. 22. VI. Prof. dr. Vladim ir Ćepulić: Naša nastajanja oko podizanja bolnice za tuberkulozne u Zagrebu i izgradnja antituberkulozne organizacije. Na izvanrednoj glavnoj skupštini održanoj 29. IX. predložio je odbor Zbora prom jenu društvenih pravila. Te prom jene odnose se na im e društva, k oje se m ijen ja u»hrvatski liječn ičk i Zbor«. Druga je prom jena izm jenom naziva Z borovih sekcija u»društvo«. U činjeno je to zbog olakšanja kolaboracije Z borovih sekcija sa dom aćim i stranim liječničk im krugovim a. Isto tako su izm ijenjena imena mjesnih odbora u K arlovcu i Sušaku u»l iječnička društva«. Osim tih izm jena uvodii se osnivanje širega upravnog odbora u k oji ulaze delegati Z borovih sekcija, odnosno društava. P ored toga napušta se u pravilim a dem isija trojice članova odbora svake godine. 12. X. prof. dr. Lopašić: D ijagnoza i liječen je kronične encefalitiđe. 26. X. prim arijus dr. M ilan Berger: Prerano o d lju - štenje plodve i apopleksija uteroplacenfarna. Na plenum u toga dana izvijestio je od b or o zaključcim a k on feren cije, k oju je sazvao Z bor o pitanju opskrbe lijek ova u današnjim izvanrednim prilikama. M eđu tim zaključcim a predlaže se javnim vlastim a u vođen je m jera za olakšanje uvoza lijek ova i p ov ećanje kontrole izvola lijek ova i zavojnoga materijala. 9. X I. prim arius dr. Lugo Thaler : Angina i pseudoangina pectoris. 23. X I. bila je u plenum u diskusija o angini i pseudoangini, kod k oje su sudjelovali prim arijus Grossmann, Ćulumović, Benz on, Lušicki, Stein i Thaler. 14. X II. docent dr. M ihaljević: Endocarditis i škrlet. 14. X II. prof. dr. A nte Šercer: R espiratorni refleksi1nosa. 11. I dr. D uro Karminski: Epiđaurus i K os, žarište antikne m edicine (utisci s puta s projekcijam a fotografija). Seminari u prošloj godini održani su ovim redom : 17. IV započeo je sem inar iz patološke anatom ije (prof. Saltykow). Sem inar je trajao do 7. VI V započeo je seminar iz interne m edicine»d iagnostika prostim okom «, (prim arius Thaler). Sem inar je trajao do 22. VI X započeo je seminar iz interne m edicine sa dem onstracija bolesnika (dr. Lusicky). Sem inar je trajao do 18. X II. i nastavlja se još u m jesecim a: siječn ju i veljači X I z a p o č e o 'je sem inar iz elektrokairdiografije (prof. Vuletić). Sem inar je trajao do 20. X II U vezi sa glavnom godišnjom skupštinom održano je niz predavanja iz područja klim atologije našega mora. Predavanja su održana ovim redom : 26. I prof. dr. Josip Goldberg, dom aći gost: Uzdužni i poprečni klim atski profili na našoj m orskoj obali. 26. I. prof. M ilan Kovačevič, dom aći gost: Tipovi v re mena nai Jadranu i neke osehine tem perature. 26. I primarius dr. Božo P e r i č i ć : Općenito djelovan je klim e našega mora.

56 I dr. Letica L jubom ir i dr. F e r r i R alo: D jelovan je klim e našega mora na čo v je čji organizam s osobitim obzirom na kupanje i sunčanje. 26. I prof. dr. M. Prie a: Prehrana na m oru. 26. I prim arius dr. S ilv ije Novak: O u tjecaju klim e našega m ora na unutarnje bolesti. 26. I prim arius dr. Krmpotič: O utjecaju našega m ora na unutarnje bolesti. 26. I prim arius dr. Starčevič A nte: O u tjecaju klim e našega mora na kirurške bolesti. 26. I prim arius dr. Josip Markovič: O u tjecaju klim e našega mora na plućne bolesti i tuberkulozu pluća. 26. I dr. Đuro Orlić: O u tjecaju klim e našega mora na plućne bolesti i na tuberkulozu pluća. 26. I prim arius dr. M iroslav D e l i ć : O u tjecaju klim e našega m ora na tuberkulozu kosti i zglobova. 26. I dr. Ivo Račić: O u tjecaju klim e našega m ora na bolesti nosa, grla i uha Drugi dan 27. I održana su ova predavanja: Prof. dr. E. M ayerhofer i p rof. dr. B. Dragi š i Ć : Indikacije i kontraindikacije klim e našega m ora k od d ječjih bolesti. 27. I. prim arius dr. M ilan Berger: O u tjecaju klim e našega m ora na ženske bolesti. 27. I prim arius dr. F. Dražančić: O u tjecaju klim e našega m ora na ženske bolesti. 27. I prim arius dr. A. Car: O u tjecaju klim e našega m ora na očne bolesti. 27. I prim arius dr. N. B o n e t i ć : O u tjecaju klim e našega m ora na kožne bolesti. 27. I prim arius dr. J. Glaser: O u tjecaju klim e našega m ora na živčane i duševne bolesti. K onferencija za unapređenje turizma u našim prim orskim krajevima. P ozdrav predsjednika H rvatskog liječn ičk og Z bora g. prof, dra Vladim ir Ć e p u l i ć a. P rof. dr. M. Lamer dom aći gost predstojn ik odjela za trgovinu, obrt i industriju Banske Vlasti B anovine H rvatske otvara konferencu. Dr. M. Festetić dom aći gost tajnik T rgovačk e kom ore u Zagrebu i dr. J. Cabas, referen t za turizam Banske Vlasti Banovine H rvatske: Turizam u Banovini H rvatskoj. D irektor Stj. Dragom anović dom aći gost, ravnatelj»putnika«i ravnatelj D ruštva za prom et stranaca: M ogućnosti iskorišćivanja m edicinskih indikacija za unapređenje turizma. Dne 25. I. održana je također unutar Znanstvenog program a prigodom glavne skupštine klinička vizita na m edicinskoj klinici pod vod stvom gg. docenta dra V. Vuletića, dra K. Luši ckoga i dra D. Sučića i dra Budaka. Gosp. prof. dr. I. H. Botteri dem onstrirao je unutar toga dana izabrane slučajeve sa sv o je k lin ike napose za liječn ik e izvana. (Potanje vidi naprijed!). Kalendar Zborovih skupština i sekcija bio je ov a j: P rvi utorak: H rvatsko n eurološk o-psihijatričk o društvo. Drugi utorak: H rvatsko društvo za elektroradiologiju, fizioterapiju i balneologiju. Treći utorak: Hrvatsko oftalm ološko društvo. Četvrti utorak: Hrvatsko derm atovenerološko društvo. Prvi četvrtak: H rvatsko društvo za internu m edicinu. Drugi četvrtak: Izvanredna m jesečna skupština H rvatskog liječn ičk og Zbora. Treći četvrtak: H rvatsko kirurško društvo. Četvrti četvrtak: R edovita m jesečna skupština H rvatskog liječn ičk og Zbora. Zadnji petak: H rvatsko ped ijatričko društvo. P ovrem eno su održavale svoje sastanke: D ruštvo gastroenterološko, društvo za socijalnu m edicinu, društvo za povijest m edicine i društvo asistenata M edicinskog fakulteta. Rad u sekcijam a bio je ove godine intenzivan i sastanci su dobro posjećivani. Održano je sastanaka: H rvatsko derm atovenerološko društvo održalo je osam sastanaka. Održane su slijedeće dem onstracije i predavanja: 31. I : Dr. Vlasta Markovič: Induratio penis plastica i D upuytrenova kontraktura. P rof. dr. Fran Kogoj: Parapsoriasis en plaques. Dr. Srećko Bošnjaković: E rythroderm ia generalis, exfol. post solusalvarsan, lues cerebri, m esaortitis luet. E rythroderm ia generalis, exfol. post NS. Lupus vulgaris haem atogenes faciei, capillitii et corpor. partim psoriasiform is. Lupus vulgaris fae., trunci et extrem itat. haem atogenes. Dr. Šim e Čajkovac: K eratom a dissipatum hereditarium, typus Brauer. Karotinaem ia. Dr. V ladim ir Abramovič: T bc. colliquativa cutis. Ulcus penis gangraenosum, lues latens. Dr. Stjepan Piuković: Ulcus phagedaenico-gangraenos. glandis penis et bubones reg. ing. dex. A lopecia totalis capitis. Dr. Dušan Jakac: Psoriasis vulgaris. Prurigo. Dr. Im re Flesch: Ulcus cruris. Pem phigus vulgaris. 28. II : Dr. K am ilo Farkaš: Syphilis tuberosa aggregata. Dr. Srećko Bošnjaković: E rythroderm ia generalis, exfol. (post-ekzem atosa?). E rytroderm ia generalisata exfoliât, post salvarsan. Skleroderm ia fac. et sklerodaktylia. Lym phogranuloma inguinale kod žena. Pem phigus vulgaris. Dr. Irnre Müller: Ulcus phagedaenicum gangraenosum penis. Dermatosiis bullosa (Pem phigus chron. vulgaris?). Dr. Vlasta Marko-vić : Gunamata, testis utq. partium exu l- cerans. 28. III : P rogf dr. Fran K ogoj Purpura annularis teleangiectodes M ajocchi. Dr. Vlasta Markovič: Lues II. manifesta. Dr. Šim e Čajkovac: V errucae planae ju veniles. A lo pecia areata confluens m aligna capillitii et corporis totius. Naevus com edonicus atrophicans unilateralis. Dr. Stjepan Piuković: A kne conglobata corporis. D erm atitis bulosa extr. super, utr. m edicam entosa. Ichthyosis et psoriasis vulgaris, ekzem atisatio. A croderm atitis atrophicans extr. inf. et ulcera cruris sin. Folliculitis et perifolliculitis capitis suffodiens et abscedens. Dr. Im re Flesch: D erm atitis universalis recidivans. Derm atitis herpetiform is Duhring? 25. IV : Dr. Srećko Bošnjaković: Pem phigus vulgaris k od djeteta. P yoderm ia chronica; papillaris exulcerans dorsi manus. Dr. Šim e Čajkovac: T richotillom ania. S arkoid B esnier- B oeck? Pseudopelade Brocq. Ichthyosis serpentina. Dr. Dušan Jakac: Pem phigus vulgaris. Folliculitis et p erifolliculitis capitis suffodiens et abscedens. Tbc. verrucosa cutis cum lym phadenitid. inguinal. Sycosis barbae parasit. Dr. Im re Flesch: Lupus vulgaris hypertrophic'us et ele phantiasticus. Lues II. m anifesta psoriatiform is. U lcera duodeni kod skleroderm ije. 30. V : Dr. Srećko Bošnjaković: Pem phigus vulgaris, liječen germaninom,. Psoriasis vu lgaris gyrata. P soriasis vulgaris (akroderm atitis continua generalisata, H allopeau?) uz p rojek cije. Dr. V ladim ir Franković: Lues gum m osa cruris. Lupus erythem etodes k od 14-god. pacijentice. V itiligo k od 6-god. pacijentice. Dr. V ladim ir Abramovič: Lues gum m osa palati m ollis. - Lues tu bero-ulcero-serpiginosa. Ekzem a chronicum scroti cum lich enificatione gigantea. 27. IV : Dr. M arin Gazzari: M illian-salvarsanski eritem devetog dana. Derm atitis herpetiform is Duhring. Dr. S rećk o Bošnjaković: L ichen ru ber planus»pigm entosus«. Exanthema luetdcum et erythem a exsudativum m ultiform e. Dr. Šim e Čajkovac: Lichen ruber planus. Dr. Stjepan Piuković: Lichen ruber anularis. P urpura haem orrbagica. Dr. Dušan Jakac: Pioderm ia chronica papillaris et ex u l cerans. A kroderm atitis atrophicans. Pem phigus chronicus vulgaris. 31. X : Šim e Čajkovac: W hite spot disesse. Dr. V ladim ir Franković: Lues gum m osa cruris. Lues gummosa. Lym phogranulom a inguinale. Dr. Stjepan Piuković: K eratom a palm o-plantare hered'itarium. 26. X II : Dr. Gustav Forenbacher: Erythem a m i grans chronicum Lipschitz. Dia betid, Gangraena diabeticorum? N ecrobiosis lipoides diabeticorum? Dr. Vlasta Markovič: Teleangiectasia hereditaria h aem crrhagica (M orbus Osier). Psoriasis arthropatica. Dr. A rtur Majer: Lues gummosa. Dr. Juraj Bocak: Aktinom ykosis. Dr. Srećko Bošnjaković: C hondroderm atitis nodularis chronica helicis. Dr. M ilan Schwarzwald: Z m ijsk i otrov kao antipruriginozum. Lym phom ata colli-scrophuloderm a. Rentgen dermatitis chronica. Dr. V ladim ir Abramovič: Lupus erythem atodes disseminatus. Pem phigus vulgaris. Dr. Šim e Čajkovac: P oikiloderm ia vascularis atrophicans typus Jacobi. Dr. Stjepan Piuković: U lcera cruriis artificial. Lichen ru ber planus. Dr. Dušan Jakac: Pem phigus vulgaris. Lues gumm osa. Lym phogranlom a inguinale. Dr. Im re Flesch: 2 slučaja Favusa. Dr. Svetozar Teodorović: Pem phigus vulgaris.

57 109 H rvatsko društvo za elektro-radiologiju, fizioterapiju i baiineoloigiju održalo je 1 sastanak, poisvećen balneologiji. Održana su slijed eća predavanja: 14. III : P rof. dr. Marić (gost): Prim jena geologije u balneoterapijii (predst. geol. miner. zav. tehn. fakul.). Dr. A. Režek: D jelov an je kom pliciranih elektrolitnih otopina na pretvor šećera. (Iz zavoda za farmak. i totosik. med. fakult., predst. prof. dr. I. Ivančević). Zdr. savj. dr. J. L o chert: Sum porna vrela (liječ. kupališta Varaždinske Toplice). Dr. D. Č o p : M uljevita terapija (šef-liječnik zav. Terapija). Dr. R. Leskovar, Rogaška Slatina (gost): O djelovanju vode»d onat«na žučni sustav. (Iz zav. za far'mak. i toksik. med. fakult., predst. prof. dr. I. Ivančev,ić.) Dr. L. Trauner: Prilog m eteoropatologiji reumatizma. (Iz zav. za fizik, terap. sveuč. živč. klin,., predst, prof. dr. R. Lopašić.) Dr. J. Budak: Bit d jelovanja visok o-frek ventnih struja i glavni principi m etoda aplikacije: teslinizaoija, dijatermi-ja i kratki valovi. (Iz zavoda za hidro-elektroterap., prim. dr. A. Krauth, inter, odj. B. M. S., šef-liječn ik dr. L. Thaller.) H rvatsko društvo za gastro-enterologiju održalo je dva sastanka s ovim rasporedom : 1. VI : Dr. Blaženka P e ičić -M a r k o v i ć : Carcinom a ventriculi s patološk- anatom skog gledišta. Dr. D inko S u č i ć : Rak želuca s internističkog stanovišta. Dr. H ugo Gjanković: Rak želuca i trajni rezultati op e rativnog liječenja. 2. VI : Doc. dr. S ilvije K a drnka: Rak želuca s rentgenološkog stanovišta. Prim. dr. V atroslav Florschütz: Iskustva s operativnim liječen jem raka želuca. Prim. dr. Branko Vinek: O peracije karcinom a želuca na kirurškom odjelu B olnice mil. sestara. Hrvatsko društvo za internu m edicinu održalo je 11 sastanaka, na kojim a su održane ove dem onstracije i predavanja: 5. I : Dr. Pierotić-Solter N evenka: Slučaj skleroderm ije liječen n ovom terapijom. Dr. Hercog Pavao: Slučaj em bolije arterije gornjeg ekstremiteta. 3. III : Dr. Spoljar Z von k o: Slučaj spontane rupture aorte. Prim. dr. B e l ošev i ć Oto: Slučaj spontane frakture rebra kod kihanja. Dr. Vrhova c V uk: D ijabetes i hipertonija (I. dio ciklusa: D ijabetes i bolesti srca). 6. IV : Prim. dr. B e n z o n Branko: Dva slučaja sinusaurikularnog bloka. Dr. K opač Z von k o: Patološko-anatom ske dem onstracije. Prim. dr. B o i ć Viktor: Slučaj lim fosarkom a. Dr. Vlatkov ić L ju bom ir: Slučaj karcinom a tireoideje. 9. V : Dr. Kalaj L aslo: Slučaj h ipertrofične osteoartropatije. Prim. dr. Boić V iktor: Osvrt na nekoliko slučajeva odontogene sepse. Doc. dr. Čupar Iv o: K linička ocjena odontogene žarišne in fek cije. D oc. dr. Gušić Branko: Fokalna in fek cija u otorinolaringologiji. 23. V : Prim. dr. Belošević O to: Slučaj trom boze lijenalne vene. Slučaj E rb -ove progresivne distrofije mišica. Prim. dr. Thaller L u jo: Slučaj cisticerkoze pluća. Diskusija o odontogenoj i tonzilarnoj žarišnoj in fek ciji. 5. VI : Prof. dr. Sa-ltykow održao je u sklopu svog patološko-anatom skog seminara dem onstracije preparata uz popratno predavanje iz područja oboljen ja jetre. 30. VI : Prim. dr. Thaller L u jo: D em onstracije slučajeva iz Bolnice m ilosrdnih sestara. D oc. dr. Vuletić V inko: Elektrokardiogram kod K entovog snopa. 5. X : Prim. dr. Halle B runo: Slučaj toksične panm ijeloftize. Slučaj ankilostoma duodenale. Dr. Kasum ović N evenka: Prikaz slučaja. Prim. dr. Klobučar V inko: Prikaz slučaja pelagre. Dr. Vlatković L jubom ir: R eferat o jed nom hitncm slučaju. Dr. Lusicky K arlo: O hipoglikem ičnim stanjim a. 2. X I :Prim. dr. Thaller L u jo: D em onstracije slučajeva. Dr. Lušicky K arlo: O hipoglikem ičnim stanjima. 2. X I : Prim. dr. Thaller L u jo: D em onstracije slučajeva. Dr. Lusicky K arlo: K ritika m oderne terapije akutnih bolesti jetre i d jelovanje cisteina kod ovih bolesti. 7. X II : Prim. dr. Thaler L u jo: Prikaz slučajeva. Dr. Bul i ć Frane: Slučaj hipofizarne kaheksije. Dr. M arkovinović V era: R eferat o slučaju lam blijaze. Dr. Vrhovac V uk: D ijabetes i arterioskleroza (II. dio ciklusa: D ijabetes i kardiovaskularne bolesti). 4. I : Dr. Solter-Pierotić N evenka: Slučaj Sim - m onds-ove bolesti. Dr. Iva n čić R adovan: Slučaj cističnih pluća. Doc. dr. Smokvina M ilan: R entgenogram slučaja cističnih pluća. Dr. Stein Beno: A lergični sindrom probavnog trakta i njegovo liječen je efedrinom i Aktedron-om. H rvatsko kirurško društvo od ržalo je 9 sastanaka. Održane su slijedeće dem onstracije i predavanja: 19. I Dr. Danko Rie s s n e r : K linika i terapija mozga II. dio. Dr. Eisenstädter: Atresia vaginae. Sarcom a ovarii. Dr. S avić : Prikaz operiranih bolesnika sa ortopedskog odjeljen ja Zakladne bolnice. 16. II Prim. B ranko Vinek: Slučaj progredijen tne nekroze k ože iza operacije apendiksa. Prim. dr. M iroslav Delič: O m bredanne kao učenjak i čovjek. Dr. Dimit r i j e v i ć : O teratoblastomiima ovarija. Prim. dr. Horvat: Slučaj cističnog lim fagiom a. D e m onstracija aparata za transfuziju krvi. 16. III : Dr. Danko Riessner: K linika i terapija tumora m ozga III. dio. Prim. dr. Bogdan Stojič: A rteriografija. 20. IV P rof. dr. A nte Šercer: R ijedak slučaj stranog tijela o ezofiaigusu. Igla zabodena u plexus cervicalis. Nagla smrt 11 godina nakon resekcije čeljusti radi karcinom a. Dr. Danko Riessner: K linika i terapija tumora mozga. Dr. Blaženka Peičić-M arković: Jedan slučaj lim fosarkom a duodenuma. 17. V Prim. dr. M iroslav Delič: Slučaj intratorakalne osteosinteze po vlastitoj m etodi 2 godine iza operacije. Dr. Juraj B o c a k, ml.: Funkcionalni sm jer u ortopediji čeljusti (dem onstracije uz dijapozitive). 15. VI P rof. dr. Stjepan Vidakovič: Papillom a ovarii, operativna i radium terapija recidiva. Dr. D im itrijević: R eferati i prikaz preparata graviditas in cornu atrophico. Graviditas interstitialis. Carciom a colli uteri post Schauta-W ertheim. Dr. N iko Carević: Slučaj prednje tibijotarzalne artrorize po Puttiju. 19. X Prof. dr. Julije Budisavljević: Spomen slovo pok. prof. Pliveriču. Dr. Josip Paleček: R eferat o prom jeni pravila Zbora liječnika i naziva u Hrvatski liječnički Zbor. Prof. dr. Božidar Š p išić : Tendovaginitis stenosans prsta. Prim. dr. M iroslav Delič: P redbježno saopćenje o in traartikulam oj artrodezi k oljen a k od d ječjeg tuberkuloznog gon i- tisa po vlastitoj m etodi. Dr. Danko Riessner: O peracija trigem inusa po S jögvistu. Dr. Josip Breitenfeld i dr.danko Riessner: P rikaz neurokirurških slučajeva. 16. X Dr. Josip Breitenfeld i dr. D anko Riessner: D em onstracije neurokirurških slučajeva (nastavak). Dr. Josip Paleček: Extrapleuralna pneum oliza s plom bom u kirurškom liječen ju plućne tuberkuloze. Dr. M ario Duić: Utisci sa klinika u Francuskoj. 21. X II prof. dr. A nte Šercer: Slučaj tum ora hipofize operiranog endonasalnim putem prije 4 godine. Dr. Danko Riessner: Intrakranijalna, krvarenja,. H rvatsko naurološko-psihijatrijsko društvo održalo je 7 sastanaka sa slijedećim dem onstracijam a i predavanjim a: 18. I : Dr. N. Vurdelja: D em onstracija slučaja h e- m atom ijelije. Dr. S. Zupić: D em onstracija slučaja paranoidne shizofrenije kom binirane sa kron. alkoholizm om, a izliječene inzulinom. Dr. N. Gosti: D em onstracije slučajeva shizofrenog pom aka kod progresivne paralize i kasne shizofrenije liječenih inzulinom. P rof. dr. R. Lopašić: K om em oracija direktora dr. Žirovčića. Izvještaj o internacionalnom kogresu za duševnu higijenu. Diskusija o zakonu o duševno oboljelim a. 27. III : Dr. D. Rissner: T ranspozicija n. ulnaris kod cubitus valgus. Dr. J. Breitenfeld: K poznavanju etiologije cerviko-brahialne neuritide. D.r. H. Freund: N oviji nazori o hereditarnim faktorim a kod m ucavosti. Prim. dr. A. K ul j- ženko: Statistički podaci o kretanju duševnih bolesnika u narodu., 2. V : P rof. dr. R. Lopašić: D em onstracija slučaja encefalitičke hiperkineze. Dr. H. Freund: D em onstracija slučaja afazije poslije gripe i slučaja bronhuskarcinom a sa spinalnim i osalnim metastazama, te m yelitis ascendens po Lan-

58 110 d ry -ev om tipu sub finem. D iskusija o predavanju prim ariusa dr. K uljženka u stvari kretanja duševnih oboljen ja u narodu. 12. VI : Dr. H. Freund: D em onstracija slučaja ahi lodinije. Dr. H. Ortynski: D em onstracija slučaja postencefalitičkog tika. Dr. D. Karminski i dr. Z. S u š i ć : P rilog sim ptom atologiji m ultiple skleroze. Dr. Z. S u š i ć : Doprinos diferencijalnoj dijagnostici progresivne paralize i m ultiple skleroze. 20. V : Dr. J. Breitenfeld: D oprinos k lin ičk oj i encefalografskoj silici Piokove bolesti. Prim arius A. K ul j ženko: D ržavne statistike o duševnim bolesnicim a. 7. X I : P rof. dr. R. Lopašič: D em onstracija slučaja torzione distonije. Dr. Z. Sušič: A n atom o-k lin ičk i prikaz rijetkog slučaja disem inirane skleroze s atipičnom psihozom i latentnim luesom. 6. X II : Dr. S. Betlheim: O Sigm undu Freudu p rigodom n jegove smrti. Prim. dr. J. Glaser: K sm rti Eugena Bleulera. Dr. J. Breitenfeld: R ije č o djelu i ličnosti H arve-ya Cushinga prigodom njegove smrti. Prim. dr. A. K u l j ženko: K retanje duševnih bolesnika u nas. Hrvatsko oftam ološko društvo održalo je 2 sastanka. Održane su slijedeće dem onstracije i predavanja: 27. I prof. dr. A. B o t t e r i: Slučaj konjunktivitide uslijed kontagioznog moluskum a. dr. Štajduhar: Slučaj k e ratitis parenchym atosa avasculoisa. Dr. G j urković: Corpus alienum instraoculare o. dex. Dr. Sokolić: Slučaj S ch üller- K rystianove bolesti. Doc. dr. M. Smokvina: Slučaj Schiiler- K ristian -ove bolesti (rentgenološki). Prim. dr. A. Car: S p rije - čavanje recidiva pterigija,- D oc. dr. V. Derkač: D va slučaja plasm ona rožnice. Pokusi se vakcin om Proteus O X 19 kod trahoma. Prof. dr. A. Botteri: O gn ojn oj upali suzne kesice kod novorođenčadi. 21. X I : Dr. Sokolić: Slučaj sa tum orom hipofize. H rvatsko p ed ijatričk o društvo održalo je 4 sastanka. Održane su slijedeće dem onstracije i predavanja: 20. I : Dr. Nada Kovačevič: Sepsa. Tuberkuloza dojenčeta. Dr. N iko Simović: R eferat o zink protam in inzulinu. Dr. Stana L e b a n - K l e m e n c : Slučaj reum atičnog egzantema. Dr. Oskar Seidl: D iabetes insipidus. Dr. N iko Skrivaneli: M orbus Stille. D oc. dr. Branko Dragišić: Slučaj lym phogranulom a kod 5-godišnjeg dječaka. 24. III : Dr. Štefanija Winter-Grossmann: Slučaj ustilaginizm a. Dr. Oskar Seidl: Slučaj ehinokoka pluća. Dr. N iko Skrivaneli: Stillova bolest. P rof. dr. Ernest Mayerhofer: P oliom yelitis abnorm alnog toka i odnos prem a akrodiniji. D oc. dr. B ran ko D ragi šić: Chorea, akrođinija. 27. X : Dr. Oskar Seidl: O steogenesis im perfekta tarda (»Osteopsathyrosis«) kod 4/U -godišnjeg djeteta. Dr. N iko Skrivaneli: Stillova bolest u toku. Slučaj pseudokavem e. Granulosis rubra nasi. D oc. dr. Branko Dragišić dr. N iko Simović: Slučaj Kalaazara izliječen N eostibosanom. D oc. dr. Branko Dragišić: Slučaj generalizirane lim fo - granulom atoze i lim fogranulom atoze pluća. D oc. dr. Branko Dragišić i dr. N iko Skrivaneli: 0 im petigo nefritidam a. 29. X II : Dr. Oskar Seidl: Slučaj epituberkulozne infiltracije. N eobičan slučaj postdifteričke paralize. Dr. Nada Kovačevič: M ongoloidna iđ ijotija sa kataraktima. Dr. N iko Skrivaneli: Erythem a nodosum sa negativnim tuberkulinskim reakcijam a. Doc. dr. Branko Dragišić: Slučaj lam bliaze pod k liničkom slikom ikterusa. Dr. N iko Skrivaneli: G ranulosis rubra nasi. Hrvatsko društvo za povijest m edicine održalo je 9 sastanaka. Oržana su slijedeća predavanja: 22. II : D oc. dr. Ivo Č upar: Prof. dr. R adošević kao stom atolog. P rof. dr. Fran Smetanka: Prof. dr. R adošević kao fiziolog. Prim. dr. L u jo Thaler: Prof. dr. R adošević kao inicijator, studija povijesti hrvatske medicine. 25. I Dr. V ladim ir K a t i č i ć : Stopama m edicine po Starom Z avjetu Biblije. P rof. Grga Novak: L iječn ici u D alm aciji u X V I., X V II. 1 X V III. stoljeću. Dr. Lavoslav Gl e s in g e r : Priča o rodi kod nas. 4. V : Dr. Drago Mušić: O fra n jevačk oj biblioteci u N ovom Mestu. O dr. med. B reckerfeldim a. D oktorska disertacija Jeronim a O stoić-a iz Hvara. Još o Sam ostanskoj m edicini. B ilješka o»sm ederzhim Toplizam a«iz god Votivne (m edicinske) slike. Dr. V ladim ir G 1 e singer: N ekadašnji zagrebački liječnik carski tjelesni liječn ik u Beču. P riv. doc. dr. Juraj K örbler: D v ije slavne žene žrtve raka. 16. VI : D oc. dr. Fran Zwitter: S ocijološk i i historijski razvitak N ovog Mesta od početka kroz različita doba do današnjeg vrem ena. Dr. D rago Mušić: M edicina u N ovom Mestu. 27. IX : Dr. V lam idir Katičić: Stopam a m edicine po N ovom Zavjetu. Dr. V ladim ir Bazala: M edicinske poslovice, aforizm i i citati. Prim. dr. L u jo Th aler: Pukovnijski liječnik dr. F ranjo H ensler ( ). 16. X : Dr. V ladim ir Bazala: P ov ijest m edicine B o sne i H ercegovine. P ovijest m edicine u knjizi»zdravlje i društvo«od dra Štampara. P ovijest m edicine u Finskoj. Usporedba L obm ayerove»u čevne k n jige za u čenice prim aljstva«i Spithovog d je la»lehrbuch der G eburtshilfe für Hebam men«. Priv. doc. dr Juraj Körbler: Eksperim entalni katranski rak kod čovjeka (P rilog pučko-m liječen ju katranom ). Dr. Lavoslav Glesinger: K ako je sv. V id postao zaštitnik slijepaca. Dr. D rago Chloupek: Fragm enti v jerovanja o mogutu. Prikaiz karavlaške a m a jlije sa. D ojranskog jezera. 24. X I : Dr. V ladim ir Bazala : N ek olik o riječi u spomen F ranje G raci 6a i M ihe N ik oliča liječn ik a -fran jevaca iz K reševa (povodom ak cije za izgradnju n jih ovog m auzoleja). Dr. D rago Chloupek : P om or u V araždinu od Dr. Lavoslav Glesinger: B olest dubrovačkog pjesnika Savka B obaljevića Glušca. H rvatsko liječn ičk o društvo K arlovac održalo je 5 sastanaka. Održane su slijedeće dem onstracije i predavanja: 15. II : Dr. R. Jerinić: R eferat o izvedenim op era cijam a u grad bolnici u K arlovcu u god III : Dr. J. Hruby: O zdravstvenim prilikam a grada K arlovca u g IV : Dr. J. Variola: R eferat i statistika lije čn ičkog rada u Okružnom uredu u K arlovcu u god V : Dr. J. Hruby: D em onstracija mulaža, (prikaz d jelovanja bojn ih otrova). O ličinkam a anofelesa i gam buzijam a sa dem onstracijam a. 4. X Dr. A. Medanić: D em onstracija interesantnih kirurških slučajeva u grad. bolnici. H rvatsko lije čn ičk o društvo, Sušak, održalo je 8 sastanaka. Održane su slijedeće dem onstracije i predavanja: 3. III : Dr. A. Car: Očna tuberkuloza (dem onstracije slučajeva). Dr. J. Kom ljenović: Akutna nekroza pankreasa. (P redavanje). Dr. Z. Kučić: M ijeloična i lim fatična leukem ija. (D em onstracije slučajeva.) Dr. P. Župan: Slučaj rupture uretera. (D em onstracije.) 14. TV : Dr. L. Križ: H olecistografija. (Predavanje.) Dr. M. Berger: Ruptura sim fize za v rijem e poroda. (Predavanje.) 5. V : Dr. S. Novak: M etalues. (D em onstracije slučajeva.) Dr. A. Car: O peracije protiv ptoze po B laskow ieczu. Dr. J. K om ljenović: D em onstracije slučajeva. 2. VI : Dr. M. Berger: K arcinom a tube. (D em onstracije.) Dr. J. K om ljenović: L iječen je em pijem a. (D em onstracije.) Dr. A. V u k a s : K ožna tuberkuloza i tuberkulidi. (D em onstracije.) 1. IX : Dr. J. Kom ljenović: B ronchus karcinom. (Dem onstracije.) Dr. A. Car: O trahom u. (Predavanje.) 6. X : Dr. J. K om ljenović: K arcinom a maksile. (Dem onstracije.) Dr. A. Car: Tum or orbite. H erpes zoster oftalm ikus. K ontuzio okuli sinistri. (Dem onstracije.) Dr. J. Bakotić: H oanalni tum or. (D em onstracije.) Dr. M. Berger: A popleksia uteri intra partum. (P redavanje.) 3. X I : Dr. S. Novak: H em oglobinurija i hem olitična anem ija. (Dem onstracije.) 15. X II : Dr. L. Križ i dr. Z. Kučić: H em ofilija. K arcinom a bronchi. (D em onstracije.)

59 I l l Dr. M. Berger: Cistoadenom a m ultilokulare i mioma uteri. (D em onstracije preparata.) Dr. S. Novak: Tuberkulozni reumatizam. (Predavanje.) D ruštvo asistenata M edicinskog fakulteta održalo je jedan sastanak. O dbor je održao 23 odborske sjed nice i to 19 sjednica šireg odbora, 3 sjed nice užeg upravnog odbora i 1 sjed n icu izvršnog odbora. Hrv. liječn ičk i Z bor im ade dan as 873 člana, od toga 26 počasnih, 8 dopisnih, 839 redovitih član ova. B roj članova ove godine kretao se ovako: Pristupilo je 32 nova člana : Bruić Jovo, Chiabov Maksim, Ci u l i ć Vinko, Čačinovič Vladim ir, Dražin Ante, Ferri R afo, Fischer Đuro, Fröhlich Albert, Grünbaum Dragutin, Ivančič Radovan, Jakopović Ivo, K a t i l ć Ivo, K l juč e c Milan, K rstulović K rsto, K u ha r Albin, Lutz Josip, L ö w Ivan, Maček Olga:, Marič Ante, M i k l i n Stjepan, Mlinarič Ivo, N i g o e v i ć Robert, O b e r h o f e r Branko, Petreševič Berislav, P r a ž i ć V ladim ir, R a k u ljić -Zelov Ivan, Raženj Vladim ir, R o s e n z w e i g A m u lf, S o f t ić E šref, V r u s F ranjo, Vukov Borislav, Ž i v k o v ić Boris. Istupilo je 5 članova i to: Deutsch Aleksander, G r č i ć Sima, Krstič Vesai, Petrovič Jerem ija, Sondić Ivan. Umrlo je 13 članova i to: Frantdšek K o t yn e k, Praha, počasni član i ovi redoviti članovi: Barko vić Dragutin, Brodovin M irko, C ir k o v i ć Juraj, Crl enj ak Milan, Gašparac Ivo Kremer Josip, M atk ov ić Ivan, P liv e rić Vladim ir, R a d o š e v i ć Eduard, S i s a r i ć Ivo i Vrbanič Leo. U djelovanju Zbora pom agali su Z bor m nogi javni radnici izvan liječničkih krugova m eđu kojim a se nalazi u prvom redu naša štampa, k oja je svem u našem u radu davaia publicitet i posvećivala pažnju i naklonost. Iznoseći bilancu jednogodišnjega rada odbora pred vas, gospođe i gospodo, odbor se pouzdaje, da ćete taj rad prim iti do znanja. O dbor smatra da je taj rad b io u skladu sa društvenim pravilim a i da je odgovorio onim nadama, koje ste imali, kad ste upravu Zbora povjeravali odboru k oji se danas nalazi na čelu. Pokušao sam ovim izvještajem iznijeti pred vas gospođe i gospodo, taj rad u početku m oga izv ješta ja sum arno, a kasnije u pojedinostim a sa n am jerom i sa željom da taj izvještaj bude od vas ne samo prim ljen i odobren, nego da bude pom ognut kritikom i prijedlozim a. U u vjerenju, da odbor n ije izn evjerio vaša očekivanja, m olim da m oj izvještaj primite. A K T IV A Izvješće blagajnika dra Š. Čajkovca: RA Č U N R A ZM JE R E H R V A T S K O G LIJE Č N IČ K O G Z B O R A U ZA G R E B U na dan 31. prosinca P A S IV A. G otovina u b l a g a j n i D in G otovina u Poštanskoj štedionici» G otovina u G radskoj štedionici» Investirano u H rvatski liječn ičk i dom» U ložnica»d ječje bolnice«broj » zadružnih u d jela L iječ. štedne i pripom. zadruge d. s. o. j. u Zagrebu» zadružnih u d jela»z em lje«gosp. i priv. zadruge za kolon. s. o j. u Zagrebu» R ačun dužnika: član arina Din Pretplata i oglasi L iječ. V jesnika» ,- - Pretplata i oglasi M edicinske biblioteke» Z aja m stašistima» » Inventar po o t p i s u» D in G lavnica 31. X II Račun vjerovn ik a: T ip ogra fiji graf nak. zavodu dd. u Zagrebu H rv. liječ. dom u Jug. U druženoj banci đ. d. u Z agrebu D o b i t a k Din , Din , D in GU BITA K RA Č U N G U B IT K A I D O B IT K A na dan 31. prosinca D O B ITA K Tisak i oprem a L ije čn ičk o g V jesn ik a. Tisak i otprem a»m edicinske biblioteke«u red ničk i paušali Ukupni trošak uprave H rv. liječ. Zbora i L iječn ičk og V j e s n i k a Otpis i n v e n t a r a č is ti d o b i t a k Din ' , , Oglasi i pretplata L iječn ičk og V jesn ik a D in P rodaja»zbirke separata L. V Oglasi i pretplata M edicinske biblioteke» U pisnina» 450. D oprinos za H rvatski liječn iki dom u Z a g r e b u» član arina» D a r» , Stažisti: otplata z a j m a» 150. K am ati» D in D in U Zagrebu, 31. prosinca P redsjednik : Prof. dr. VLA D IM IR CEPULIĆ, v. r. UPRAVNI ODBOR H R VATSK O G LIJEČNIČKOG ZBORA Blagajnik: Dr. S i m e Ča j k o v a c, v. r. ISPITAN O I U REDU PRONAĐENO N ADZORNI ODBOR: Prof. dr. BO ŽID A R SPlSiC, v. r. Prim. dr. IVO PETRIČ, v. r '; ; "; ; ;' "

60 112 A K T IV A P R IP O M O Ć N E B L A G A JN E R A Č U N R A Z M JE R E H R V A T S K O G L IJE Č N IČ K O G Z B O R A U Z A G R E B U na dan 31. prosin ca N om. D in 5000 dion ica 1% invest, zajm a à D in 56. D in kom. tem eljn ica»c roatiae, osig. zadruge à D in 100» 7.800, 20 kom. dionica Jug. U družene banke à D in 20.» 400. N om. K runa la % obv. B. H. želj. zajm a (bez vr.)». Nom. K runa % založ. Ug. zem aljske centr. šted. (bez vrijed n osti)». Investirano u H rvatski lije čn ičk i d om. Beskam atni račun spec. rezerv, fon d a u Jug. U đruž. banci d. d. u Z ag rebu G otovina u G radskoj šted ion ici G U B ITA K R A Č U N G U B IT K A I D O B IT K A na dan 31. prosin ca D O B IT A K P rinos č l a n o v a D in K a m a t i» K u p on i» D in , U Zagrebu, 31. pro-sinca U P R A V N I O D BO R H R V A T S K O G LIJE Č N IČ K O G ZB O R A Predsjednik: B lagajnik: P rof. dr. V L A D IM IR ĆEPULIĆ, v. r. Dr. SIM E C A JK O V A C, v. r. ISP ITAN O I U REDU PRONAĐENO N A D ZO R N I O D BOR: Prof. dr. B O ŽID A R ŠP lslc, v. r. Prim. dr. IVO PETRIČ, v. r. AK TIVA RAČUN RAZM JERE R A K O V Č E V E Z A K L A D E H R V A T S K O G LIJE Č N IČ K O G Z B O R A U Z A G R E B U na dan 31. prosin ca PASIVA Beskam atni račun spec. rez. fonda u Jug. U druženoj banci d. d. u Zagrebu D in prioritetnih dionica Jugosl. U družene banke d. d. u Zagrebu à Din 50, Investirano u Hrvatski liječn ičk i dom Din Glavnica 31. X II Din D o b i t a k Din GUBITAK R A Č U N G U B ITK A I D O B IT K A na dan 31. p rosin ca D O BITAK Dobitak D in Din Kamati K uponi Din 1.674, Din U Zagrebu, 31. prosinca Predsjednik: Prof. dr. V LA D IM IR ĆEPULIĆ, v. r. U P R A V N I O D BO R H R V A T S K O G LIJE Č N IČ K O G ZB O R A ISPITA N O I U REDU PRO N A ĐENO N A D ZO R N I O D B O R : Prof. dr. B O ŽID A R ŠPIŠIĆ, v. r. Prim. dr. IVO PETRIČ, v. r. B lagajnik: Dr. ŠIM E Č A JK O V A C, v. r.

61 113 RAČU N r a z m j e r e ZA K L A D E Dre-. PERE STEFAN O VIČA U ZAG REBU AK TIV A na dan 31. prosinca PASIVA G otovina u Poštanskoj štedionici. 100 kom. dionica Prve hrvatske štedionice, Zagreb à Din 180. G lavnica Din GUBITAK RAČU N G U B ITK A I D O B ITK A na dan 31. prosinca Trošak Kamati U Zagrebu, 31. prosinca UPRAVNI ODBOR H RV ATSK O G LIJEČN IČKOG ZBORA Predsjednik: Prof. dr. VLA D IM IR CEPULIĆ, v. r. P rof. dr. B O Ž ID A R SPIŠIĆ, v. r. Skupština prima izv ješće blagajnika do znanja. ISPITAN O I U REDU PRONAĐENO N A D ZO R N I O DBOR: Prim. dr. IVO PETRlC, v. r. B lagajnik: Dr. SIME ČAJK O VAC, v. r. Izvješće urednika Liječničkog Vjesnika dr. Ante Vuletića. Završili smo 61. godište redovnog izlaženja L iječn ičk og V jesnika, pa nam se valja kritički osvrnuti na rezultate naših nastojanja, kako to na koncu svake godine činim o. K od davanja izvještaja urednik je u p ov oljn om položaju, jer mu je dužnost u glavnom da rekapitulira ono što su svi članovi Zbora u godištu pročitali i o čem u su već stvorili svoj sud. Pravac našega lista u biti je utvrđen dolaskom odbora u siječn ju god. Od tada se L iječn ičk i V jesn ik neprestano i kvalitativno i kvantitativno proširivao, da konačno dostigne svoju današnju razinu. Zam išljen prvobitno kao glasilo u glavnom za praktičkog liječnika, naš se časopis u duhu novoga v rem ane i novih potreba počeo baviti i svim pitanjim a narodnog zdravlja, jed nom riječi čitavom vrlo kom pliciranom suvrem enom problem atikom preventivne i kurativne m edecine. Z adržavajući karakter glasila za sve struke m edicine L iječn ičk i V jesn ik je ove godine posvetio cijeli b roj organizaciji zdravstvene službe na selu. Tim e sm o htjeli p on ov o istaći, da naš stalež ne vod i samo brigu o što b o ljo j naobrazbi svojih članova, već da daje i sve svoje stručno znanje na to, da se zdravstvena služba uredi tako, kako bi n ajb olje odgovarala potrebam a najširih slojeva naroda. U m nogim krajevim a naše dom ovine zdravstveno stanje je tako teško, da se pom oć m ora organizirati što hitnije. Nadamo se, da će odgovorni faktori um ijeti ocijen iti naše pobude i u duhu objavljen ih radova pristupiti reorganizaciji naše zdravstvene službe. Čitav bujam znanstveni rad u plenum u Zbora i našim sekcijam a, u našim pokrajinskim društvim a, obja vljen je u stupcima našega časopisa. P ored radova za praktičnog liječnika, članaka za razne specijaliste, posvećena je i velika pažnja javnom e zdravstvu u opće, pitanju prim alja na selu, našem bolničkom pitanju, radničkom osiguranju i t. d. jed nom riječi došla je do punog izražaja naša volja, da našem narodu pom ognem o da dođe- konačno do svih m odernih tekovina m edicinske nauke, kako u pogledu liječen ja bolesti, tako i u pogledu zaštite n jegova zdravlja. Naš časopis prom ijenio je prem a tom e svoj izgled. D ok je p rije nekoliko godina prevladavala kauzistička građa i u predn jem dijelu časopisa, danas je ona svedena samo na najinteresantnije slučajeve. Zato je v e lik o ob ilje članaka i referata iz kazuistike zastupano i pom no obrađeno u stražnjem dijelu našega lista, u zapisnicim a sjednica Z bora i n jegovih društava. Za prednji dio lista zadržani su originalni radovi i stručni članci iz svih područja m edicine i javnoga zdravstva općenitije prirode. U našoj rubrici terapeutske bilješke publicirali smo iskustva naših liječnika sa raznim dom aćim i stranim specijalitetim a. R eferatim a je i ove god in e posvećen znatan dio prostora u L iječn ičk om Vjesniku. I p ored toga što u specijalne b ro je v e ne uvrštavam o referate, ipak je referantnd dio Liječn ičkog V je snika u prošloj godini zauzeo punih 48 strana. To znači, da je jedan ciio b roj L. V. posvećen isk lju čivo referatim a iz svjetske literature, nam ijenjen liječnicim a opće i specijalne prakse. U čestvovanje naših članova na raznim m eđunarodnim kongresim a ogleda se u našem kongresnom dijelu, k o ji je prošle godine priličn o zastupan. Od specijalnih b rojeva izdali sm o u grošlom godištu siječanjski broj posvećen socijalnom m edicinskom radu naših ustanova, listopadski b roj, posvećen ortopediji p ov od om 60. godišn jice nestora naše ortopedije prof. dr. Špišića i prosinački b roj posvećen u tjecaju klim atskih faktora na bolest čovjeka. Sto se tiče soc. med. broja, o njem u sam referirao na prošlogodišnjoj skupštini. U ortopedskom broju surađivali su najpoznatiji sv jetski ortopedi: A. Lorenz, L. Ombrèdanne, A. W. M eyerding, G. Hohmann, M. E. Sorrel i D ejerine, R ocher, F rejka, K opits i Reszeja. Obilno su zastupani i svi prom inentni naši dom aći ortopedi, pa je taj broj dostojna slika naše suvrem ene ortopedije. K ao i u vijek do sada, uredništvo je podm irilo samo troškove koliko oni iznose za jedan prosječan b roj, ostatak za tekst i klišeje i t. d. podm iruju interesenti. U prosinačkom b roju učin-jen je pokušaj, da se osvijetli odnos m eteorologije d m edicine, budući da se izm eđu tih dviju znanosti razvilo jed no veliko p od ručje sa mnogo učenih imena, kako duhovito reče prof. Škreb»ničija zem lja«. Stoga izviđanje i n ap redovan je u tu n ičiju zem lju zaslužuje više nego da se sam o registrira. I u prošloj godini sm o nastavili sa objavljivan jem građe za m edicinsku term inologiju. K ako je to posao k o ji pored dobrog poznavanja predm eta traži i veom a m nogo vrem ena i truda, to sm o se zasad za d ovoljili sa jednom stranicom u pojedinim brojevim a. Treba nastojati da se građa o b ja v lju je u ov oj godini barem po dvije stranice, pa se nadamo da će to nastojanje uredništva potpom oći svo n jegovo članstvo. Kao broj naše medicinske biblioteke, koja je nam i jenjena praktičnim liječnicim a, štampali smo prošle godine:»terapija i klinika bubrežnih bolesti«. Predm et su pom no obradili naši istaknuti stručnjaci prof. Blašković, Botter i, K o h n., Matić, Sučić, Šestić, pa se nadamo da će biti od koristi našim praktičnim liječnicim a. K ao zbirku separata L. V. izdali smo kao bro-j 9.»O rganizacija zdravstvene službe na selu«, da bi se nečlanovi Zbora m ogli upoznati s našim n ajaktuelnijim zdravstvenim pitanjim a. K onačno smo izdali i knjigu inozemnih priloga izašlih god., a godište je u štampi. K njiga je vrlo ukusno tehnički oprem ljena i sadrži sve rezim eje, k o ji su ob ja vljen i u tom godištu u L. V. K n jiga je štampana u 500 prim jeraka i razaslana kan i prošle godine raznim inozem nim med. ustanovam a i uredništvim a časopisa. K ao što sm o već objavili, knjiga je na m nogim stranama prim ljena neobično p ov ol jno kao pohvalno nastojanje da u ovakom kratkom i sažetom obliku upoznam o svjetsku stručnu javnost s našom med. znanošću. Ta naša inozem na izdanja dostojno će nas reprezentirati pred inozem stvom sve dotle, dok se m eđunarodne prilike ne srede i dok ne uzm ognem o pristupiti izdavanju jed n og reprezentativnog časopisa u stranim jezicim a. Ta naša stara želja mora se na žalost odgoditi na bolja vremena. Z an im ljivo je da tragična m eđunarodna situacija nije imala nekog jačeg utjecaja na suradnju u našem časopisu, premda, su i m nogi naši suradnici na izvjesno vri-jeme m orali napustiti svoje p od ru čje djelovanja. A ko izuzm em o, naime, našu jubilarnu godinu, prošlo godište je i po opsegu n ajveće godište otkad vodim o uredništvo. R a d u brojkama. P rošlo godište L. V. obuhvaća 704 stranice. U prednjem dijelu lista ob javljen o je 128 članaka originalnih i za praksu, a u petitnom dijelu 226 članaka kazuističkih, historijsko-m edicim skih, referata o dem onstracijam a i diskusija, 48 strana referata iz svim struka m edicine, 8 strana građe za med. term inologiju. Ostatak otpada na prikaze med. knjiga, nekrologe, razne vijesti i inozem ni prilog koji sadrži; 100 rezimea u stranim jezicim a, u glavnom u njem ačkom. Jezične korekture

62 inozem nog djela obavlja o je i ove god. doe. S. Kadrnka, član odbora, pa m u se i ovom prilikom valja na trudu srdačno zahvaliti. R edakcionih sjednica bilo je 8. U m jesto člana odbora goep. prim ariusa dr. M ihaljevića, koji se zahvalio, odbor je Zbora izabrao u redakcioni odbor kao svog delegata pred sjed nika prof. dr. V. Čepulića. Usprkos pom noj tehničkoj oprem i i toliko u većanom opsegu našeg časopisa, u kojem se ogleda čitav naš najraznovrsniji znanstveni i staleški život, nijesm o prekoračili izdatke predviđene proračunom, pa su prem a tom e finan cijski sva izdanja Zbora liječnik a realno fundirana, kako se to u ostalom vid i iz blagajn i k ova izvještaja. A ko objek tivn o pregledam o m inulo godište naših izdanja, m oći ćem o pored uspjeha ocijeniti i sve nedostatke naših nastojanja; to će nam m eđutim dati n ovog podstreka, da naš časopis istim m arom sve više izgrađujem o na korist našega staleža, a time i na opću korist našega naroda. M olim skupštinu da prim i ovaj m oj izvještaj. Izvješće knjižničara priv. doc. dra S. Kadrnke. H rvatski liječn ičk i Z bor izdao je I. katalog časopisa naše knjižnice. P o jedan p rim jerak dostavljen je p o je dinim kn-jižnieama fakultetskih klinika, bolnica i drugih zd ravstvenih ustanova u Zagrebu. Na prošlogodišnjoj skupštini m i smo izvijestili, da se s obzirom n e teške m aterijalne prilike pom išlja prepustiti k n jige zborske biblioteke sveu čilišnoj k n jižn ic i. K ako su se o p ć e prilike m eđutim prom ijenile, a postoje i b o lji izgledi za budućnost, odbor je odustao od te nakane. S tim u vezi adaptirana je jedna zasebna prostorija H rvatskog liječn ičk og dom a z a pohranu knjiga i n abavljeni su orm ari sa pretincim a. Z apočeo je v eć prenos knjiga i n jih o v sm ještaj u tu prostoriju. Ovu možete vid jeti prizem no, lijevo od izlaza velike predavaonice. N askoro pristupit ćem o izradbi kataloga za k n jige zborske knjižnice. Godine privrem eno uposlena tipkačica za sastav kartoteke knjiga i časopisa i nadalje je uposlena kao pomoćna sila u vođenu bibliotekarskih poslova. T ok om godine zborska knjižnica povećala se je za daljnjih 240 m edicinskih djela u 409 svezaka. B roj k n jiga se je time pop eo na 1835 prem a 1426 knjiga u godini Istodobno p o v e ć a la. se je i zbirka dom aćih i. inozem nih»se parata«. U zam jenu za L iječn ičk i V jesn ik prim ili sm o u ratnoj godini 87 časopisa prem a 100 u predratnoj godini U istom ra zd ob lju pok lon jen a su k n jižn ici 38 razna časopisa. T okom godine poklonili su zborskoj knjižnici udova g. dra B erkovića (Zagreb), 92 m edicinska djela u 201 svesku, 1 časopis i 12 posebnih otisaka; g. dr. Sam uel Deutsch (Zagreb) 1 časopis; g. dr. A. Ferri (Split): 1 časopis; gosp. dr. H. Fischer (B jelovar): 4 djela u 43 sveska i 12 časopisa; gosp. prim. dr. Forenbacher (Zagreb): 1 d je lo u 2 sveska; 4. dr. D. Ivkovič (Zagreb): 6 knjiga i 15 časopisa; g. doc. dr. S. Kadrnka (Zagreb): 2 časopisa; g. dr. Katičić (Zagreb): 2 k n jig e; g. dr. J. Komer (Pregrada): 28 djela u 37 svezaka; g. dr. B. Stein (Zagreb): 102 djela u 111 svezaka, 1 časopis i m anju zbirku»separata«; g. prim. dr. Grossman: 2 p od - puna i 2 nepodpuna godišta časopisa. U rednik L iječn ičk og V jesnika g. dr. A. V u l et i ć prim io je na prikaz slijed eće k n jig e: p rof. dr. V. Njegovan:»O snovi hernije; g. prof. dr. I. Iv a nčev i ć i mr. ph. R. Damaška: Far m akoterapija 1939.; g. prof. dr. I. Ivance vić i mr. ph. D. Tom ič: F arm akografija 1939.; H oller-p fleger- Pape: S pezielle S ym ptom atologie und D iagnose innerer Erkrankungen, svez. I. i II.; g. dr. F e l linge r : Die Fettleibigkeit; g. dr. B. K e si ć : H igijena rada i profesionalne bolesti. O dbor se i ovom prilikom n ajljepše zahvaljuje darovateljim a i poziva druge k olege da slijede prim jer. P on ovn o se obraćam o na gg. kolege, k o ji im aju pojedin e b ro je v e starih i novih časopisa u dvostrukom, da ih ne odbace, v e ć da ih poklone našoj k n jižn ici u svrhu kom pletiranja m anjkavih godišta. Izvješće nadzornog odbora. Prim. dr. I. P e trić izv je šću je u im e nadzornog odbora, da je nad zorn i od b o r p regledao sv e p oslovn e k n jig e i izvršio k on trolu p oslovanja u o v o j godini, te je ustanovio, da je sve vod jen o u n a jb oljem redu i da je rad u svakom pogledu p ro pisan i ispravan, te se m ože p o d ije liti razrješnica u pravn om odboru. Prim a se. B lagajnik dr. Š. Č ajk ovac predlaže: PRORAČU N Z A SLIJEDEĆU POSLOVNU GODINU Č l a n a r i n a Din Oglasi i pretplata za L iječn ičk i Vjesnik ,- Oglasi i pretplata za M edic. Biblioteku.,, D in , Tisak i otprem a L iječn ičk og V jesnika. Tisak i otprem a M edicinske B iblioteke. Isplata, honorara za referate u L iječn i čkom V jesniku i M edicinskoj B iblioteci Trošak uprave Zbora i L iječ. V jesn ika. H rvatskom liječn ičk om dom u Din , , , Din PRIMICI PR IP O M O Č N A B L A G A JN A IZDACI D obrinosi č la n o v a D in K uponi K am ati D in , P otp ore D in Din P redlažem kao društveni doprinos za god ) za liječn ik e k o ji vrše praksu Din 180., 2) za liječn ik e k o ji n e vrše praksu Din 100., a knjiži se kao članarina Din 145., prinos pripom oćnoj blagajni a knjiži se kao članarina Din 75., prinos pripom oćnoj blagajni Din 20., prinos za hrv. liječ. dom Din 15.. Din 10., prinos za hrv. liječn ički dom Din 15.. Skupština prim a prijedlog proračuna. Izbor članova nadzornog odbora i izbor časnog suda. Javljaju se glasovi iz redova prisutnih, da ostanu i u b u d u ćoj godini isti p regledači računa, kao i čla n ovi časnog suda, što skupština prim a jednoglasno. Prijedlozi odbora i članova. U pravni od b o r predlaže, da se za počasnog člana izabere p rof. dr. ing. Leopold Ružička iz Ziiricha dobitnik N obelove nagrade. P rijed log je na zam olbu u pravnog odbora im ao dobrotu izraditi g. prof. dr. I. Ivancevi ć, i glasi: U sm islu 8. društvenih pravila slobodan sam U pravnom o d b o ru naslova p od nijeti prijed log, da H rvatski L iječn ičk i Z bor profesora Dr. ing. Leopolda R u ž i čk u izabere za svoga za časnog člana. Taj p rijedlog obrazlažem ovako: P rofesor dr. ing. L eop old Ružička rod io se 13. IX u V ukovaru. (M eđu n jegovim predcima im a osim H rvata još i doseljenih Čeha i A ustrijanaca.) Pučku školu i gim naziju svršio je u O sijeku, a p oslije m ature studirao je od g kem iju na Tehničkoj visokoj školi u K arlsruhe, gdje je krajem g dobio diplom u doktora-inženjera. God postao je privatnim docentom nai T eh ničkoj v isok oj školi u Zürich u i na Sveučilištu u Zürichu. G od bio je tam o im enovan iitu - larnim p rofesorom, a od g b io je profesor organske k em ije na sveučilištu u Utrechtu. Od g ovam o ima katedru organske k em ije na T eh ničkoj v isok oj školi u Zürichu, na k o jo j i danas djeluje. S voju doktorsku disertaciju, (o fenil-m etil-ketonim a) svršio

63 115 je pod vodstvom prof. H. Staudingera, kod kojega je poslije (sve do 1916.) bio asistent. S tom disertacijom p očinje opsežni znanstveni i istraživalački rad profesora Ružičke. Tako se bavio izoliranjem i razjašnjenjem konstitucije fiziologijskih d jelotvornih sastojina cvijeta Chrysamtemum Cin erari aefolium ( = buhač!), k o ji su radovi bili ob ja vljen i (zbog rata) istom god T im je prof. Ružička zakoračio na p od ručje alicikličkih spojeva. N adalje je uspješno obrađivao p od ručje m onoterpena i kininu sličnih spojeva. Tako je među ostalim proveo totalnu sintezu fenbona ii linaloola, te parcijalnu sintezu pinena, at valja spom enuti i njegove radnje o t. zv. W agnerovom»umlagerungu«. K asnije je uzeo u obradbu seskviterpene, diterpene i triterpene. Napose pak nadovezujući na triterpene zahvatio je plodonosno na p od ru čje sterina i žučnih kiselina. S tim u uskoj vezi obrađivao je um jetno dobivan je muških seksualnih horm ona, kao i pitanje o svezi izm eđu kem ijske konstitucije i djelovnaja hormona. D alje radno područje našao pje prof. Ružička u istraživanju kem ijske konstitucije mirisnih tvari mošusa i cibeta, k oja su istraživanja vodila k pronalaženju i sintezi složenih ugljičninh prstena i dalje složenih laktona i drugih heteroprstena. Taj opsežni i intenzivni istraživalački i naučni n jegov rad obogatio je kem iju, a preko nje i ostale znanosti, a napose biologiju i m edicinu. Za nj je prim io prof. Ružička m nogo priznanja iz čitavog svijeta. Taj invenciozno i uspješno provedeni rad ponukaio je m noge naučne institucije i društva, da, ga im e nuju svojim počasnim članom. Sveučilište u Baselu pod ijelilo mu je počasni doktorat iz m edicine, a H arw ard U niversity počasni doktorat prirodnih nauka. God dobio je Canizzarovu nagradu, a kako je to opće poznato, prošle godine bio je dobitnik N obelove nagrade za kem iju. Nedavno je odlikovan i n a j višim švicarskim naučnim odlikovanjem. N jegov se ovako sa sviju strana jedinstveno priznati rad na pod ručju znanosti u m nogim sv ojim pojedinostim a tijesno veže na m edicinsku znanost. S punim se pravom i Z bor L iječn ika m ože ponositi im enom toga velikoga učenjaka i istraživaoca, toliko više, što je on odvjetak hrvatskoga naroda, u okrilju k ojega je crpio svoja prva obrazovanja, koja su ga sprem ila za stručni studij u inozem stvu. Sm atram svojom dužnosti, da kao član H rvatskog Liječ. Z bora predložim, da se prof. dr. ing. Lavoslav Ružička izabere za začasnoga člana, k oji čin neka bude iskazom jednodušnoga, našeg priznanja i iskrene želje, da i dalje preda sv oje um ne sposobnosti i svoje golem o stručno znanje nauci, a po tom i čitavom čovječanstvu u korist. Skupština prim a predlog sa aklam acijom. D rugi je p rije d lo g u p ravn og odbora, da se i p rof. dr. N ikola J a g ii ć iz W iena primi- za počasnog člana. P rijedlog su obrazložili prof. dr. 1. Bo t t e r i prof. dr. VI. Ćepulić ovako : Na tem elju 8. Z borovih pravila slobodni sm o predložiti upravnom odboru H rvatskog L iječn ičk og Zbora, đ.a n a dnevni red glavne godišnje skupštine H rvatskog liječničkog Zbora od 17. o. mj. stavi izbor gospodina Nikole Jagića, profesora in terne m edicine i predstojnika II. M edicinske klinike na sveučilištu u Beču, za začasnog člana H rvatskog liječničkog Zbora. Sm atram o izlišnim da potanje prikazujem o znanstveni rad gosp. prof. dra N ikole Jagića, k o ji ga je doveo na odlčno m jesto, k oje zauzim a na m edicinskom fakultetu u Beču, k oje su prije njega zauzim ali slavni i veliki predšasnici, nosioci velikih tradicija bečke m edicinske škole. V eć sam taj položaj g. prof, dra Jagića, veze naše m edicinske nauke i naših liječn ik a sa m edicinskim fakultetom u Beču, bile bi dovoljne, da tako prom inentnog učenjaka predložim o za im enovanje začasnim članom Zbora, k oju su čast obnašali već m nogi članovi bečke m edicinske škole. No gosp. prof. dr. Jagić je za nas još i više, jer je on odvjetak naše hrvatske krvi, k oji je u svim zgodam a pokazivao naklonost prem a našem narodu, našoj sredini, našem m edicinskom fakultetu i prem a našem Zboru. P rigodom osnivanja M edicinskog Fakulteta u Zagrebu nalazim o u L iječn ičk om Vjesniku u b roju od ožujka god uvodni članak iz pera prof. Jagića, tada izvanrednog profesora unutarnje m edicine na bečkom sveučilištu, pod naslovom : K otv oren ju m edicinskog fakulteta na zagrebačkom sveučilištu. Prof. Jagić odazivajući se pozivu uredništva»liječničkog V je snika«, izlaže u tom članku svoja iskustva stečena za svog k liničkog djelovanja, i upozorava na pojedinosti, k oje su od važnosti k od provedbe osnove za izgradnju m edicinskog fakulteta, poglavito kod uređenja interne klinike. Prof. Nikola, Jagić bio je također u trojn om prijedlogu za prvi izbor profesora interne m edicine na novo osnovanom m edicinskom fakultetau sveučilišta u Zagrebu. Sprem nost, k o jo m se je g. prof. dr. Nikola, Jagić odazvao Liječničkom Vjesniku, u suradnji oko izgradnje m edicinskog fakulteta i njegova spremnost, da prigodom osnivanja m edicinskog fakulteta u Zagrebu prihvati katedru profesora interne m edicine na zagrebačkom međiitcmskoim fakultetu, dokazom su, da je gosp. prof. Jagić iskreno želio, da dod je u našu sredinu i da sa sinovim a naroda, iz k ojega je potekao, izgrad juje naš m edicinski fakultet, našu m edicinsku nauku i kulturno podiže našu sredinu. P rilike su htjele drugačije, i prof. dru. N ikoli Jagiću nije sudba dosudila da se vrati u dom ovinu svojih pređa. Za golem i rad prof, dra N ikole Jagića na p olju m edicinske znanosti i naklonosti prem a zagrebačkom m edicinskom fakultetu, predložio je m edicinski fakultet zagrebačkoga sveučilišta jednoglasnim zaključkom g. prof, dra N ikolu Jagića za svog počasnog doktora, a senat sveučilišta- je jednodušno taj prijedlog usvoj i o,, pa je 3. travnja g. prof. Jagić svečano prom oviran na zagrebačkom sveučilištu za počasnog doktora m edicine. T om je prilikom g. prof. dr. Nikola Jagić održao na m edicinskom fakultetu u Zagrebu predavanje o m odernoj klinici i terapiji krvnih bolesti, a istoga dana održao je u Zboru predavanje o terapiji srčanih bolesti.. I opet je g. prof. Jagić iskazao svoje sim patije i nagnuća za rod ni kraj svojih pređa-, za n jegove ljude i n jegove ustanove. Držim o, da je našem zem ljaku, k o ji je silom prilika m orao ostati u tuđini, a k oji je svakom prilikom pokazivao najiskrenije i najsrdačnije sim patije za nas, kojega su naše najviše znanstvene ustanove odlikovale najvišim odlikovanjim a, dužan i Hrvatski liječnički Z bor iskazati najveću počast, što je Z bor kao znanstvena ustanova m ože iskazati jednom učenjaku, pa predlažem o, da Z bor na sv ojoj glavnoj skupštini 27. o. m j. izabere g. prof, dra Nikolu Jagića svojim počasnim članom. Skupština, primia p rijedlog jednoglasno. P redsjed nik stavlja na dn evn i red p on ovn i prim itak g. dra L u k e ž e g u r a, b o ln ičk o g liječn ik a-k iru rga, Sušak, k oji je svojevrem eno istupio iz Zbora. Skupština prima. N adalje predsjednik izvješćuje, da je Slobodna organizacija liječn ik a u Splitu, pristupila kum ulativno u H rvatski lije čn ičk i Z b o r i predlaže, da se k o d pristupa takove vrsti upisnina snizi na D in 10. po članu. Skupština prima. Prim. dr. A ndrija Car: Na godišnji izvještaj g. urednika L iječničkog Vjesnika slobodan sam prim jetiti, da sam u prošloj godini u Oftalm. sekciji sudjelovao u diskusiji i tom zgodom rekao: Na prim jedbu dra Španića da je sakus bio zaraščen, m ogu reći, da onda n ije m ogla niti postojati dacryocystitis neonatorum. O ovom sam poslao autoreferat Oft. sekciji. U L iječn ičk om Vjesniku m jesto m og autoreferata bilo je otiskano:»dr. Car kaže, da je u slučaju sa kom plikacijam a bio sakus zarastao, pa da prem a tom e n ije u tom slučaju ni postojao sakus.«svaki m ože vid jeti da je sadržaj bitno prom jenjen. Po ovom sadržaju izgleda, da sam ja pregledao bolesnika i našao, da je sakus b io zarastao, dok ja stvarno nisam nikad niti vid io bolesnika. Po referatu zapisničara g. dra Španića, k o ji iza ovoga slijedi, izgleda, da je on m oj nalaz na bolesniku korigirao, t j. da nije sakus bio zaraščen nego da je bila zarasla suzna cjevčica i t. d. Ja sam pov rijeđ en ovakvim prikazom, je r bi ja nezgodno izgledao, kad bi me u ovako jednostavnom nalazu korigirao g. dr. Španić. Obratio sam se pism eno na Oft. sekciju da donese ispravak u L iječ. Vjesniku, ali nisam dobio odgovora. K asnije sam i usm eno razgovarao sa pročelnikom sek cije gosp. ravn. drom H ühn-om. K ad mi nije ovako uspjelo da se donese ispravak, obratio sam se na g. urednika L iječn ičk og Vjesnika. On mi je odgovorio da Oft. sekcija ne pristaje na prom jenu zapisnika te da on ne m ože bez n jih ova pristanka donijeti ispravak. Slobodan sam zam oliti slavnu god. skupštinu, da ona odredi, m ože li se nekom u p riječiti da domeise ispravak tim više, što- je svakom u dana m ogućnost, da se koristi zakonom o štampi. Ja se ovom m ogućnosti nisam htio poslužiti, je r držim, da to n ije zgodno obzirom na naš ugledni naučni časopis. U rednik dr. A. Vuletić kaže, da je dobio ovjerovljen i zapisnik oftalm ološke sekcije, i da on stoga n ije ovlašten da ispravlja sam zapisnik bez dozvole sekcije, već sam o da pravi jezičn e i stilske korekture. U rednik je tražio od sek cije da ispravi zapisnik u sm islu C arevog zahtjeva, no sek cija je to odbila. P rim. dr. H ü h n tvrdi, da je neznatna d iferen cija zbog k o je je dr. Car p ov eo današnju debatu i m oli da skupština prim i postupak urednika kao posve korektan. P redsjednik n eto izja vlju je, da se slaže sa postupkom u redn ika i m oli dr. Cara i skupštinu, da se d a ljn ja diskusija o tom pitanju završi. Dr. R afo F e r r i p ozdravlja H rvatski lije čn ičk i Z b o r u im e S lobod ne organizacije liječn ik a u Splitu i predlaže, da se sva ostala stručna i staleška društva povezu sa m aticom. M išljenja je, da je jedinstvo- staleža neophodno potrebno u n ašoj banovini zbog napredka nauke i dobra liječn ičk og staleža. U sati zaključu je predsjednik skupštinu.

64 116 Knj iže vnost. H aberle Branimir: Nekoliko riječi o radništvu Banovine Hrvatske. (Radnička Zaštita broj Str. 465). B ranim ir Haberle, šef statističkog odsjeka S redišnjeg ureda za osiguranje radnika, iznio je u glavnim crtam a strukturu radništva B anovine H rvatske, prem a statističkim podatcim a radničkog osiguranja. Prem a popisu od 1. rujna bilo je na području B. Hrvatske osigurano radnika i nam ještenika. Taj bro-j nije do sada m nogo izm ijenjen. Pored tih radnika, k oji su osigurani kod Središnjeg ureda zaposleno je na pod ručju B. H rvatske rudara i željezn ičara i osob lja pom orske uprave, k oji su osigurani kod svojih bolesničkih fon dova radnika je 5.64% od sveukupnog pučanstva B. H r vatske, k oje je b ro jilo prem a popisu opće državne statistike iz godine 4, žitelja. Od ukupnog b roja osiguranog radništva bilo je (72.05% m uškaraca i (27.95% žena). Prem a tom e na 100 zaposlenih muškaraca u B. H rvatskoj dolazi zaposlenih žena. U posebnom grafikonu prikazano je k retanje osiguranog radništva na pod ručju B. H rvatske unatrag od god. Prem a tom e prikazu rastao -je ukupan broj osiguranih radnika i nam ještenika neprestano kroz prošlih 6 godina. Od zaposlenih m uškaraca u cijeloj banovini bilo je neoženjenih, oženjenih, udovaca i 607 rastavljenih. Od zaposlenih žena bilo je neudatih, udatih, udova i 751 rastavljenih. N ajveći broj osiguranika ima O kružni ured u Zagrebu (38.52% ), a za n jim slijed e redom Okružni uredi u O sijeku (24.97%) u Splitu (11.23%), u K arlovcu (7,65%), B lagajna M erkur (6.09%) i konačno Okružni u redi u Sušaku (6.04%) i D ubrovniku (5.50%). H aberle pretpostavlja da broj porodičnih članova iznosi oko pola m ilijuna. Tabelarno je prikazano osigurano radništvo B. H rvatske prem a privredn im grupam a. Od ukupnog broja osiguranih radnika bilo je zaposleno u industriji i obrtu ili 61.94%. U trgovin i i novčarstvu bilo je zaposleno osoba ili 11.51%, u ugostiteljstvu ili 3.69%, u prometu ili 5.72%, u kućanstvu ili 10.29%, a u slob odnim zanim anjim a i ostalim privrednim granam a ili 6.85%. U industriji i obrtu bilo je zaposleno 79.91% m uškaraca i 20.09% žena. Sličan om jer zaposlenih po spolu bio je i k od lica na radu u trgovini i novčarstvu, m uškaraca b ilo je 77.99%, a žena 22.01%. U ugostiteljstvu zaposlenih je gotovo jed naki b roj, muškaraca 49.38%, a žena 50.62%. U prom etnim poduzećim a zaposleni su u glavnom m uškarci, njih 96.57% a v rlo m alen b roj žena, samo 3.43.%. N aprotiv tom e u kućanstvu je zaposleno 95.80% žena a samo 4.20% m uškaraca. M uško osob lje zaposleno u industriji i obrtu radilo je najviše u šum sko pilanskoj p roizvod nji, njih ili 15.95%. Zensko osoblje naprotiv bilo je zaposleno n ajviše u tekstilnoj industriji^ n jih ili 34.87%. U preglednoj skrižaljci prikazano je radništvo prem a vrstama p roizvod n je; n ajviše radnika zaposluje šum sko pilanska (19.164) i tekstilna (17.690) industrija. U p roizv od n ji kam ena i zem lje zaposleno je radnika, na visokim gradnjam a , a u proizvod n ji živežnih nam irnica radnika. Ostale grane zaposlu-ju ispod deset h iljada radnika. R adn ji je priložena karta B. H rvatske u k o jo j je označen b roj našeg radništva u svakom p ojedin om srezu uz oznaku, k olik i je dio n jih b io zaposlen u industriji i obrtu, a k olik i u ostalim p rivredn im grupam a. Na istoj karti nalazi se i grafički prikaz radništva u gradovim a B. Hrvatske. G lavni dio radništva B. H rvatske zaposlen je u gradovim a. U 24 naša grada bilo je zaposleno svega ili 63.33% od sveukupnog radništva. Izvan gradova bilo je zaposleno u trgovišndm i seoskim općinam a na pod ru čju od 98 srezova B. H rvatske ukupno radnika i nam ještenika ili 36.67%. U detalje prikazano je kretanje članova po pojedin im privrednim grupama za sve gradove B. Hrvatske. N ajveći broj osiguranog radništva zaposleno je u Zagrebu (64.323). O d toga bilo je ili 60.58% muškaraca, a ili 39.42% žena. N ajveći broj zagrebačkog radništva bio je zaposlen u kućanstvu ili 15.06%. Zatim slijed e lica zaposlena u trgovini ili 14.88%, a za ovim a radnici k od visokogradnja ili 8.61%. N ajv eći broj radništva prem a glavnim skupinam a privrede bio je zaposlen u industriji i obrtu (32.582). Interesantno je spom enuti da je b roj radnika u posljed n je tri godine u Zagrebu porastao za (od na ). U god pao je u Zagrebu neznatno broj zaposlenih radnika i nam ještenika zbog prestanka rada u nekim industrijam a i zbog slabe građevne djelatnosti. D etaljno je prikazana struktura radništva u pojedinim gradovim a. U O sijeku im a radnika, Splitu , a u Sušaku radnika. N ajm anje radnika zaposleno je u Bakru (264). U nastavku prikaza iznio je H aberle u tančine strukturu radništva na teritoriju pojedinih radničkih kom ora. U posebnim tabelam a prikazano je radništvo B. H rvatske u pogledu n jegovih plaćevnih odnošaja. Iznešeni s u podaci o broj radnika kod pojedin ih m jesnih organa Središnjeg ureda p o nadničnim razredim a sa naznakom prosječne osigurane zarade. P rosječno n ajbolje plaćeno radništvo, izuzevši ono osigurano kod P rivatno društvene bolesničke blagajn e M erkur, bilo je na p od ru čju O kružnog ureda za osigu ranje radnika u Sušaku sa osiguranom dnevnom zaradom od dinara. Ukupna m jesečna osigurana zarada radništva i nam ješteništva B. H rvatske iznašala je u god. 141, dinara. Prem a zvanju bilo je zaposleno u B. H rvatskoj činovnika ( m. i ž.), kvalificiran ih radnika ( m. i ž.), šegrta ( m. i ž.), te nekvafiliciranih radnika ( m. i i.). Od činovnika bilo je osigurano kod B olesničke blagajne»m erkur«6.733 m uškaraca (48.31%) i žena (71.33%), dok je k od Okružnih ureda bilo osigurano činovnika (51.69%) i (28.67%) činovnica. Od kvalificiran ih radnika bio je n ajveći dio osiguran k od Okružnih ureda, njih m uškaraca (94.28%) i žena (94.92%), dok k od»m erkura«3.087 m uškaraca (5.72%) i 372 žene (5.08%). Od šegrta bilo je osigurano k od Okružnih ureda m uškaraca (99.84%) i žena (0.16%), a kod B o lesničke blagajne»m erkur«samo 26 šegrta. B roj činovnika, kvalificiranih i nekvalificiranih radnika prikazan je prem a pojedinim grupam a u opširnim i preglednim tabelama. U B. H rvatskoj sačinjavaju većinu radništva lica ispod 40 godine života. B ilo ih je 63.60% od svih osiguranih radnika. M ladeži do 16 godine bilo je zaposleno 3.66%, a staraca preko 60 godina života bilo je 1.63%. Prem a pojedinim grupam a starosti n ajveći dio radništva B. H rvatske bio je star izm eđu 23 i 27 godina (19.97%). B. H rvatskoj pripada glavni dio Jadranske obale i zato je na n jen om p od ru čju zaposleno pom orca. Od ukupnog broja pom oraca b ilo je zaposleno na parobrodim a duge p lov id be ili 55.26%, a na parobrodim a obalne p lov id be ili 44.74%. Prem a svojim plaćam a bili su p om orci osigurani v ećim d ijelom u ndjvišem radn ičkom razredu sa dnevnom zaradom od preko 48 dinara (njih Ili 66.63%). U posebnom p og la vlju prikazano je rudarsko i topioničko radništvo, k o je je osigurano k od rudarskih Bratinskih blagajna. Tih radnika ima na p od ru čju B. H rvatske prem a stanju od godine 7.815, a od tog b roja (97.90% m uškaraca i 164 (2.10%) žena. Interesantno, je, da je, uzevši u obzir sve m jesne Bratinske blagajne, n ajveći b roj rudarskih radnika bio zaposlen kod rudokopa boksita na p od ru čju m jesne Bratinske blagajne u D rnišu (1.049). A u tor je u kratko u istom p og la vlju prikazao rudarsko osiguranje, k o je se p rovodi po P ravilim a Bratinske blagajne (izdana p o M inistru šuma i rudnika god.) i razdiobu članstva p o tim pravilim a. P rosječn a dnevna osigurana kategorijska zarada rudara iznosila je dinara, ženskih rudarskih nam ještenika dinara, a m uških i ženskih zajedn o dinara. Prem a podacim a Bratinskih blagajna iznašao je ukupni broj obiteljskih članova osiguranih radnika i nam ještenika rudarskih poduzeća na pod ru čju B. H rvatske Treću i posljedn ju skupinu radnika i nam ještenika na p o dručju B. H rvatske sačinjavaju željezničari zaposleni kod državnih željeznica. N jihovo osiguranje uređeno je posebno Naredbom 0 osiguranju državnog prom etnog osoblja za slučaj bolesti i nesreće. Uz kratki prikaz željezn ičarskog osiguranja iznio je H aberle podatke o b ro ju zaposlenih željezničara na p od ru čju B. Hrvatske god. bilo je na području B. H rvatske osigurano željezničara, sa obiteljska člana. P ored željezničara zaposleno je na teritoriju B. H rvatske oko radnika i činovnika u poštanskoj i telegrafskoj službi, k o ji v e ć punih 17 godina uzalud ček aju da dođu do svog socijaln og osigurani a. Interesantno je spom enuti da na p od ru čju B. H rvatske im a preko dnevničara i službenika, k oji se nalaze u državnoj 1 banovinskoj službi, a za k o je je od 26. ožujka godine na osnovu F in ancijskog zakona prestala obaveza osiguranja po Z akonu o osiguranju radnika. Za n jih je u stanovljen posebni p otporni fond, u k o ji se ulaže m jesečn o 5% od brutto m jesečnih plaća. U praksi se n ije v id je lo da bi se o d tog fonda, davalo tom osob lju nešto ekvivaletnoga onom e, što su ta lica ran ije dobivala iz op ćeg radničkog osiguranja. H aberle m isli, da je potrebno ta lica vratiti natrag u sklop op ćeg osiguranja, bilo u k ojem organizacionom obliku. I ovom zgodom zastupa H aberle stanovište da treba p rovesti i obavezno osigu ranje o sob lja zaposlenog u p oljodjelsk om radu za slučaj bolesti, nesreće i za slučaj iznem oglosti, starosti i sm rti. Takovih lica im adu na p od ru čju B. H rvatske po p rilici oko N ije pravedno da se toj grupi radništva ne priznaju

65 117 blagodati obaveznog socijaln og osiguranja u isto vrijem e, kad u svim susjednim državama im aju n jih ovi drugovi obavezno osiguranje. Žalosno je, kada porodica poljod jelsk og radnika ostane u slučaju n jegove sm rti na radu bez ikakvih sredstava. H aberle pretpostavlja da će se ta nepravda sigurno ispraviti u B. H rvatskoj, koja je eminentno seljačka država. U sv o jo j radnji iznio je H aberle zaista dragocjene podatke, k oji će naročito u ovim časovim a poslužiti kao sigurne i iskrene sm jernice svim a onima, k oji odlučuju o sudbini radničkog osiguranja. Iznešene čin jen ice prikazane su na zaista stručan, lijep i pregledan način. O vom radnjom pridonio je H aberle mnogo svijetla u socijalne problem e naše sredine. Dr. K e s i ć. H. H. M E Y ER Nestalo je opet jednoga velikana m edicinske znanosti, H. H. Meyera! S jećaju ga se sigurno svi oni, k o ji su izm eđu i studirali u Beču, a poznaju ga i oni, k o ji su drugdje svršili sv oje nauke po knjizi, k oju je pisao n ajp rije sa svojim drugom Gottliebom, a kasnije sa sv ojim u čenikom i nasljednikom E. P. P ickom. P od im enom Meyer-Gottlieb, ona je na juriš osvojila cijeli m edicinski sv ijet prikazujući prvi put svestrano i kritički tem elje, na kojim a počiva nauka o lije čen ju bolesnog čovjeka. No pravog Meyera upoznali su samo oni, k o ji su bili tako sretni, da rade u n jeg ov om institutu, da ga dnevno vid e i slušaju te da osjećaju onaj fluidum, k o ji je proizlazio iz ovog velikana. Ništa ukočenog, ništa despotskog n ije bilo u njega. Svaki je od nas bio sretan, kada je stari gospodin obilazio institutom, za svakog našao prijaznu riječ, malo bodrio malo opom injao te sa svojim oštrim očim a korigirao i najm anje pogrješke. Pokusi, k oji su se vršili m orali su se n ebrojen o puta ponavljati, da se dob ije potpuna sigurnost. A kod sastanaka u n jegovom stanu, cijeli je rad još jedam put prošao kroz kritiku svih prisutnih suradnika instituta i tek onda je m ogao biti definitivno sastavljen. H. H. Meyer rođen je Iza svršenih naiuka odlazi u Strassburg kao asistent Schm iedebergu, o kojem u je u vijek govorio s n ajvećim poštovanjem i lju bavlju. No v eć iza kratkog vrem ena jedva mu je bilo 28 godina bude pozvan kao Ordinarius u Đorpat, a nekoliko godina kasnije u M arburg. O vdje ostaje oko 20 godina te osniva svoju prvu školu, iz k oje potječe veliki broj najistaknutijih njem ačkih farm akologa među inim i O. L oew i, kasniji Ordinarius u Grazu, nosilac N obelove nagrade. Iz ovog vrem ena p otječu n je g o v e znam enite radn je o ulozi lipoida m ozga pri narkozi, te n jegovi genijalni radovi o načinu širenja toksina tetanusa putem živaca uz bezbroj drugih radova dolazi u Beč, gd je je eksperim entalna farm akologija bila još nepoznata. Za kratko vrijem e on je uz pom oć svojih prvih suradnika E. P. Pička i A. Fröhlicha iz farm akološkog instituta napravio jedan od n ajboljih zavoda na svijetu, u k o jem u su se skupljali suradnici iz cijeloga svijeta te p ronijeli slavu bečke farm akološke škole u sve k rajeve svijeta. Iz tog vrem ena potječu radovi o uzrocim a i suzbijanju upale i načinu d jelovanja k a lcijevih soli, klasični radovi o regu laciji topline i o centrim a, k oji upravljaju tom regulacijom, a da ne govorim o o ogrom nom broju radova iz svih područja eksperimentalne farm akologije, k oji su izašli iz pera njegovih suradnika povukao se navršivši 70. godinu, no uza sve to dolazio je svaki dan u institut i radio i dalje kao dotada. Starost n ije utjecala na oštrinu n jegovog uma. Još p rije tri godine imao sam sreću, da s n jim proboravim nekoliko tjedana u jed nom kupalištu i da se divim još u vijek kristalnoj jasnoći njegovih misli. Ni teški udarci sudbine zadnjih godina nisu ga m ogli shrvati. N jega više nema, a nama k oji smo ga v o lje li i štovali poput oca, ne preostaje drugo no da tugujem o za jed nim od sjajnih umova m edicinske znanosti. G rossm an n Iz Hrvatskog liječničkog Zbora. KALENDAR SKUPŠTINA I SEKCIJA ZBORA LIJEČNIKA 4. III u 18 sati: Sem inar "iz klinike i terapije internih bolesti sa demonstracijam a bolesnika (dr. K. Lušicki) u predavaonici m edicinske klinike, D raškovićeva III u 18 sati: H rvatsko n eurološko-psihijatričko društvo u predavaonici očno-živčane klinike. K ukovićeva III u 18 sati: H rvatsko društvo za internu m edicinu u predavaonici Hrvatskog liječn ičk og dom a, Šubičeva III u 18 sati: Seminar iz klinike i terapije internih bolesti sa dem onstracijam a bolesnika (dr. K. Lušicki) u predavaonici m edicinske klinike, D raškovićeva III u 18 sati: Seminar iz klinike i terapije internih bolesti sa dem onstracijam a bolesnika (dr. K. Lušicki) u predavaonici m edicinske klinike, D raškovićeva III u 18 sati: H rvatsko elektro-radiološko društvo u predavaonici očn o- živčane klinike, K ukovićeva III u 18 sati: izvanredna m jesečna skupština H rvatskog liječn ičk og Zbora u predavaonici H rvatskog liječničkog doma, Šubičeva III u 18 sati: Sem inar iz klinike i terapije internih bolesti sa dem onstracijam a bolesnika (dr. K. Lušicki) u predavaonici m edicinske klinike, D raškovićeva III u 19 sati: Sem inar iz klinike i terapije internih bolesti sa dem onstracijam a bolesnika (dr. K. Lušicki) u predavaonici m edicinske klinike, D raškovićeva III u 20 sati: H rvatsko oftalm ološko društvo u predavaonici očn o-živčane klinike, K ukovićeva III u 18 sati: H rvatsko kirurško društvo u predavaonici kirurške klinike, D raškovićeva III u 18 sati: H rvatsko derm ato-venerološko društvo u predavaonici derm ato-venerološke klinike. Šalata. 28. III u 18 sati: Redovita m jesečna skupština H rvatskog liječn ičk og Z bora u predavaonici H rvatskog liječničkog dom a u Šubićevoj III u 18 sati: H rvatsko peđijatričko društvo u predavaonici pedijatričke klinike, Salata. Točan raspored p ojedin ih skupština izlazi u dnevnim n ovinama n ekoliko dana prije skupštine odnosno sastanka. * Predavanje prof. Fiessingera. iz Pariza. Dne 19. o. mjt održao je u 18 sati u predavaonici H rvatskog liječn ičk og dom a predavanje g. dr. Noel Fiessinger, profesor interne m edicine na m edicinskom fakultetu sveučilišta u Parizu i predstojnik interne klinike bolnice N ecker u Parizu. Predavao je o tem i:»o funkcionalnim a sinergijama u patologiji jetre«. * Predavanje prof. Michauda iz Lausanne. U Z boru će u m jesecu ožujku ili travnju održat predavanje g. dr. L. Michaud, profesor interne m edicine na m edicinskom fakultetu sveučilišta u Lausanne o:»ispitivanju respiratorne funkcije i o njezinoj važnosti za plućne bolesti«.

66 118 Predavanje prof. Hochreina iz Leipziga. P rof. dr. M a x Hochre i n, ravnatelj m edić. poliklinike u Leipzigu održat će u Z boru koncem velja če ili početkom ožu jka predavanje: io uzročnom liječenju angine pectoris«, a ujedn o je zam oljen, da održi i drügo predavanje k o je je predložio u Z b o rovoj sek ciji u H rvatskom društvu za internu m edicinu:»o p a t o genezi i terapiji pulmonalnih porem ećenja cirkulacije«. * Pokloni udjela zadruge za podizanje Liječničkog Doma Zboru. G ospoda: dr. Stj. S ta n k ović, grad. fizik u m., Zagreb, p ok lon io je 5 udjela u vrijedn osti od D in 1000., dr. Izidor Hermann, opć. liječnik, Lipik, p ok lon io je 1 u d jel u v rije d nosti od D in 200., dr. A lbin Bl a š i ć, prim. i ravnatelj bolnice, Čakovec, poklonio je 1 u djel u vrijednosti od Din 200. Z bor se darovateljim a najsrdačnije zahvaljuje. Vivant sequentes! * Darovi knjižnici Zbora Dr. Pavao Ćepulić poklonio je k n jižn ici Z bora: D ie aerztliche-p raxis, god i nekom pletno W iener klin. W ochenschrift, god kom pletno i god , i nekom pletno; K lin ische W ochenschrift, M ünchener m edizinische W ochenschrift i M edizinische K linik pojedine b rojeve, i Liječnički V jesnik god. 1935, 1936, i Kom pletno. Dr. M. Grossmann: W iener, klinische W ochenschift god i kom pletno i iz godišta 1929, 1930, 1932, 1935, pojedin e brojeve. Dr. B. Stein: A rs m edici god Dr. V. Horvat: 26 kom. raznih knjiga. Dr. S. Mantel: L iječn ičk i V jesn ik god i kom pletno. Z bor se darovateljim a srdačno zahvaljuje. * Seminar iz laboratorijskih pretraga održat će u m jesecu ožujku gđa dr. Beata B r a u s i l, asist, m edic, klinike. P rijave prim a do konca ožujka tajništvo H rvatskog lije č n ičk og Zbora, Zagreb, Šubićeva 9, tel * Knjižnica Hrvatskog liječničkog Zbora otvorena je pon edjeljkom i četvrtkom od sati. Iz Liječničke Komore. K anketi o organizaciji zdravstvene službe na selu. U dovoljavajući zaključku glavne godišnje skupštine odbor K om ore uputio je B anskoj Vlasti, odjelu za n arodno zd ravlje, ovu predstavku: P roblem zdravstva sm atram o d ijelom opće narodne p olitike, k oji se m ože povoljn o rješavati sam o zajedničkim i sm išljenim pod izan jem gospodarskog, kulturnog i prosv jetn og standarda našega naroda. Od cjelokupne zdravstvene politike, sm atram o da je pitanje zdravstva na selu najakutnije, s obzirom na v rlo teško stanje u k ojem se nalazi seljačk i narod. Na tem elju ankete, k o ju je provela K om ora, a č ije rezultate prilažem o in extenso (L iječn ičk i V jesn ik br. 1, 1940) sm atram o, da je potrebno reorganizirati našu zdravstvenu službu u s lije dećem sm islu: 1. U cijeloj B anovini H rvatskoj treba osnovati uzadružene zdrav, op ćin e i1 u svakoj' p o jed nu zdravstvenu stanicu, kao osnovnu jedinicu. Zdrav, stanica treba da im a savrem eno uređenu am bulantu za p reglede bolesnika, podesne p rostorije za prelazno izolira n je in fek cioznih bolesnika te p rostorije za hitne slu čajev e k o ji se ne m ogu odm ah prevesti u bolnicu. Svaka zdrav, stanica treba da ima i pod esne p rostorije za stan liječn ik a i sestru pom oćnicu, k oja se m ora bezu vjetn o nam jestiti u svakoj zdrav, stanici. 2. Da bi se dokinulo štetno dvojstvo', k oje je u dosadašnjoj zdrav, službi postojalo u oblik u posebne preventivn e i posebne kurativne službe, sm atram o da treba b oln ice i D om ove narodnog zdravlja postepeno povezivati u jednu adm inistrativnu cjelinu. Iz toga središta treba da se vod i cijela akcija kako za čuvanje narodnog zdravlja tako i za liječen je b o lesnika u bolnicam a i na terenu. Na taj način bi znatno pojeftin ila naša zdravstvena služba, a rezultati n jezin i b ili bi daleko veći. 3. U svakoj upravnoj općini d o 5000 stanovnika, treba na m jestiti prim alju, k oja treba da je stalna općinska ili banovinska nam ještenica. 4. Prema zakonu o uzadruž; zdrav, općinam a određeni su doprinosi za zdravstvo, k o ji odgovaraju našim financijskim mogućnostim a. 5. Treba odmah pristupiti proširivanju postojećih i izgrađivanju novih bolnica prema potrebam a naroda. U pokrajin skim bolnicam a treba p ored kiru rgije u rediti i ostale odjele, n aročito o d io za internu i za zarazne bolesti, tuberkulozu i prosekturu. Svaki odjel treba im ati j ambulantu za specijalistički pregled sirom ašnog seoskog stanovništva, Za hitne operacije, porođaje, n ezgode d t. d. potrebno je da svaka pokrajinska bolnica raspolaže s autom obilom za prevoz bolesnika sa sela u bolnicu. 6. S obzirom rua ogrom ni m ortalitet djece, naročito dojen čadi, treba cjelok u p n o pitanje zaštite seoskog djeteta regulirati zakonom u sm islu detaljn o priloženih načela. 7. Rad na su zbijanju tuberkuloze treba organizirati tako, da se om ogući rana dijagnoza, da se bolesnici uzm ognu bez kom pliciranih adm inistrativnih form alnosti privesti liječenju. S obzirom na v rlo teške stanbene prilike v ećeg dijela naroda, hospitalizacija je jed ini m ogući način, da se sp riječi širenje zaraze u ok olin i tuberkuloznog bolesnika ii da se ozdravi bolesnički dom. 8. U pogledu suzbijanja spolnih bolesti valja što p rije m ijenjati zakon o spolnim bolestim a u sm islu p riložen og nacrta. Isto tako v alja sve poduzeti, da se endem, sifilis u bosanskom dijelu B anovine što energičnije likvidira u najkraćem roku. 9. Potrebno je pon ovo uvesti davanje lijekova na teret ban ovine sirom ašnim i m aterijaln o slabijim. Isto tako bi bilo racionalno, da se sve bolnice i zdrav, ustanove sn abdijevaju lijekovim a, zavojnim m aterijalom i dezinfekcionim sredstvima iz banovinskog 'skladišta lijekova. 19. M edicinsku nastavu treba preurediti i prilagoditi potrebama sela. Izvjestan b roj studenata m edicine treba potpom oći stipendijam a, k oji će onda nakon završene naobrazbe ob a vezno.provesti na selu odgova ra ju ći broj godina. 11. M jesta općinskih i kotarskih liječnika popunjavaju se natječajem. Za kotarske lije čn ik e treba postavljati sam o starije općinske liječn ik e. N jih ovo u napređ enje treba izjednačiti sa on im ostalih banovinskih činovnika sa sličn om sprem om (sudaca, p rofesora i t. d.). P rav o na m irovin u postizavaju sa 30 godina1 službe. O pćinskim i kotarskim liječn icim a treba osigurati p rim jeran besplatan stan ili odrediti odštetu u novcu prem a m jesnim prilikam a. Putne paušale treba povećati. 12. U v rlo sirom ašnim krajevim a i terenski teškim treba liječnicim a.na selu, osim red ovitih beriva i besplatnog stana, odrediti poseban prim jeran dodatak, čiju će. visinu preporučivati prem a m jesnim prilikam a Zdravstveni savjet. L ije č n icim a u tak vim k rajev im a treba dati jam stvo, da će nakon stanovitog b ro ja godina (na pr. Ö) biti prem ješteni na pogodnije m jesto, a k o to žele. 13. D osadašnje u redbe o volonterim a, jed nogodišnjem stažu i službi na selu treba ukinuti i liječn ičk u pripravnu službu postaviti na slijed eće osn ov e: Svaki svršeni liječn ik im en u je se odm ah u pripravnu grupu i dod ijeli na 2 godine na rad p o centralnim i pokrajinskim bolnicam a i higijenskim ustanovam a na terenu, k o je su dužne osposobiti potpuno liječn ik a za zdravstvenu službu. P oslije tog d vogodišn jeg priprem nog roka svaki liječn ik je dužan provesti još dvije godine u javn oj službi na selu. Bez toga 4 god išn jeg obavezn og rada n eće se m oći prim iti n ijedan liječn ik u banovinsku ili sam oupravnu službu (općinsku, O U ZO R -a i t. d.) niti će se m oći p osvetiti sam ostalnoj privatnoj praksi. P oslije tog 4 godišnjeg rada liječnik je slobodan ili da ostane i nadalje u ja v n oj službi na selu ili da ide u privatnu praksu u drugo m jesto, u bolnicu, na specija liza ciju i t. d. V rijem e k o je liječn ik provede u vojsci na odsluženju v o j nog roka uračunava m u se u priprem ni rok, ali sam o on olik o m jeseci, k oliko je zaista proveo na boln ičk o odjelim a.

67 119 Razne vijesti. Suzbijanje neplodnosti kod žena. Talijanski m inistar prosvjete svratio je pozornost rektorim a svih talijanskih sveučilišta na važnost suzbijanja neplodnosti k od žena sa m olbom, da bi ravnatelji ginekoloških klinika ispitali uzroke i m etode liječen ja te neplodnosti. U suglasnosti sa odgovarajućim prefekturam a mogu se u ginekološkim klinikama osnivati posebni od jeli za u stanovljenje uzroka i liječen je neplodnosti kod žena. * Najjači rentgenski uređaj na svijetu. Rentgen zavod u bolnici B arm beck u Ham burgu, k o ji stoji pod vodstvom prof. Haenischa, dobio je jedan od n ajjačih rentgenskih uređaja na svijetu. Uređaj se sastoji u tom, da se rentgenska cije v kod 1 mil. volta konstantne istosm jerne stru je m ože držati u pogonu sa 5 m A. Sreski liječnik sa dobro uvedenom praksom htio bi se zamjeniti sa kojim kolegom. Adresa u upravi lista. * Um ro prof. dr. W erner Spalteholt z, bivši profesor anatom ije u Leipzigu, u 79. godini. Prof. D. U h l e n h ut, poznati h igijeničar i bakteriolog, slavio je svoj 70. rođendan. * ' ISPRAVI. U članku dra Schlesingera:»S ocijaln o osiguranje naroda na selu«, str. 26 u tabeli desno gore, pogrešno je štampan 3. stupac (B roj liječnika). Isti im a da glasi: 1830 prvi red, 33 drugi red, 8 treći red. K O L E G E Upozorujemo Vas, da prema zaključku redovite glavne godišnje skupštine od 27. siječnja iznosi sveukupni godišnji prinos članova»zbora«: za ovu godinu Din za lije č n ik e k o ji vrše praksu za lije č n ik e k o ji ne vrše praksu Godišnji se prinos može i u obrocima uplaćivati. Ako svaki kolega, koji nam duguje veću svotu, svakoga mjeseca bude uplaćivao na račun duga stanoviti iznos, ispuniti će svoju obavezu naprama Zboru Liječnika. KOLEGE VRŠITE SVOJU D U ŽN O ST! UPRAVNI ODBOR Pretplaćujte»Medicinsku Biblioteku«! Za članove»zbora«pretplata na 6 svezaka Din 50, - Kada Vaše narudžbe na knjige i časopise usiupite tvrtci ADOLF MOSTBECK zastupništvo medicinske knjižare URBAN & SCHWARZENBERG B E O G R A D, Obilićev Venac 32/1 Pošt. pretinac 371 biti ćete sigurno dobro usluženi. Po sporazumu novim mušterijama otvaramo rado tekući račun i povoljne platežne uslove. KOLEGE! Zadrugari Zadruge za podizanje liječ. doma! Slijedite primjer kolega, koji su POKLONILI svoje udjele Hrvatskom liječničkom Zboru! Pismene prijave prima tajništvo Hrvatskog liječničkog Zbora, Zagreb, Šubičeva 9., telefon 85-79, kojemu dostavite Vaše temeljnice. Upravni odbor.

68 Građa za m edicinsku terminologiju*. arsentrioxyd; vidi arsenicum album arsonvalisatio, lije če n je strujom jake napetosti, Behandlung mit hochgespannten elektrischen Ström en artefactus, um jetan, načinjen, vještački, künstlich artemisia, vulgaris, kom oljika, cm ob ilj, Beifuss (biljka) absynthium, pelin, W erm ut arteria, arterija, Schlagader acetabuli, čaškina arterija, A rterie der Hüftgelenkspfanne alveolaris, zubna arterija, Zahnarterie angularis s. nasalis lateralis, nosna krajna arterija, nosna arterija kutna, seitliche N asenarterie anonym a s. truncus brachiocephalicus, bezim ena arterija, Schlagader ohne Namen antibrachii intersossea com m unis, opća podlaktična m eđukosna arterija, gem einsam e Zw ischenknochenarterie articularis genu (circu m flexa in ferior et superior, m edia s. azygos, superficialis s. anastam otica m agna), koljenska arterija (donja i gornja, srednja i površna), K niegelenksarterie (untere und obere, m ittlere und oberflächlihe) auditiva interna, unutarnja slušna arterija, A rterie des inneren G ehörorganes auricularis (anterior, posterior et profunda), ušna arterija (prednja, stražnja i duboka), Ohrairterie (vordere, hintere u nd tiefe) axillaris, pazušna arterija, A chselarterie basilaris, osnovična arterija, G rundpulsader brachialis, ram enjačna arterija, Arm arterie profunda, duboka ram enjačna (mišićna) arterija, tiefe Arm arterie bronchialis posterior, stražnja dušnikova arterija, L u ftröh ren pulsader buccinatoria, obrazna arterija, B ackenschlagader bulbourethralis, arterija m okraćnične, vodopusne glavice, Zw iebel-h arnröhrenarterie calcanei (externa et interna), petna arterija (vanjska i unutarnja), Fersenarterie (äussere und innere) carotis com munis s. prim itiva, glavna opća arterija, gem einsame K opfschlagader externa s. facialis, glavna vanjska arterija, äussere K op f schlagader interna s. cerebralie, glavna unutrašnja arterija, innere K opf Schlagader earpea (dorsalis et volaris), ručna arterija (dlanska i nadlanska ili lješična), H andw urzelarterie (dorsale und volare) centralis corporis vitrei, središnja staklinska arterija, zentrale G laskörperschlagader retinae, središnja arterija m režnjače, Netzhauptarterie cerebelli (inferior anterior, in ferior posterior, superior), m alomoždana arterija (prednja donja, stražnja, gornja) K leinhirnarterie (untere vord ere, untere hintere, obere) cerebralis (anterior, media, posterior), m oždana arterija (prednja, srednja, stražnja), G rosshirnarterie (vordere, m ittlere, hintere) cerebri profunda, duboka m oždana arterija, tiefe G ehirnarterie cervicalis (descendens, profunda, superficialis), šijina arterija (silazna, duboka, površna), N aekenarterie (absteigende, tiefe, oberflächliche) chorioiđea, žiljna arterija, A dergeflechtsschlagader ciliaris (antica, postica longa, brevis), zračnična arterija (prednja, zadnja duga, kratka), B iliararterie (vordere, hintere lange, kurze) circum flexa hum eri (anterior et posterior), obavijena ram e njačna m išična arterija (prednja i stražnja), um gebogene Oberarm arterie (vordere und hintere) scapulae, kružna lopatična arterija, um gebogene Schulterblattarterie coeliaca, trbušna, utrobna arterija, k urze Baiucharterie colica (dextra et sinistra), debelocrijevn a arterija (desna i lijeva), Grim m darm arterie (rechte und linke) collateralis radialis s. externa, žbična postrana arterija, seitliche radiale A rterie ulnaris (inferior et superior), lakatna postrana arterija (donja i gornja), seitliche ulnare A rterie (untere u. obere) colli transversa s. dorsalis scapulae, vratna poprečna arterija, quere H alsarterie com es, priđružna, popratna arterija, B egleitungsarterie com itans nervi ischiadici, priđružna popratna arterija sjeđ - n jačnog živca, Begleitarterie des H üftnerven com m unicans (anterior et posterior), spojna arterija (prednja i stražnja), V erbindungsarterie (vordere und hintere) arteriae coniunctivales (anteriores et posteriores), veznične arterije (prednje i stražnje), Bindehautschlagadem (vordere und hintere) arteria coronaria cordis (dextra et sinistra), srčana, vjenčasta, vitičasta arterija (desna i lijeva), K ranzarterie des Herzens (rechte und linke) labii (inferior et superior), usnena vjenčasta, vitičasta arterija (donja i gornja), K ranzarterie der Lippen (untere und obere) ventriculi superior (dextra et sinistra), želučana vjen časta arterija (desna i lijeva), obere M agenkranzarterie (rechte und linke) corporis callosi, arterija žu ljev itog tijela, arterija moždane grede, B alkanschlagader costocervicalis s. truncus costocervicalis, rebarno-vratna arterija, Rippennackenschlagader cricothyreoidea, prstenasto-štitnjačna arterija, R in g-s ch ild - knorpelarterie cruralis, bedrena, butna arterija, O berschenkelarterie cubitalis, lakatna arterija, Ellbogenarterie cystica, žučnična arterija, G allenblasenarterie deferentialis, sjem enovodna arterija, Sam enleitarterie arteriae digitales manus (volares com m unes et propriae, dorsales), arterije ručnih prstiju (dlanske opće i zasebne, nadlanske), Fingerschlagadern (gem einschaftliche und eigene der H ohlhand, des H andrückens) pedis (dorsales et plantares), arterije nožnih prstiju (lje - sice i poplata, tabana), Z ehen sch lagadem (der Fussohle und des Fussrückens) arteria durae matris media s. m eningea s. spinosa, srednja arterija tvrde m oždane (m oždinske) opne, podlubnice, m ittlere Schlagader der harten Hirnhaut epigastrica (inferior, superf. s. abdom inalis subcutanea H alleri, superior), potrbušna arterija (donja, površna i gornja), B auchdeckenschlagader (untere, oberflächliche, obere) ethmoidalis (anterior, posterior), sitačna arterija (prednja, stražnja), Siebbeinschlagader (vordere, hintere) faciei transversa, lična, obrazna pop rečn a arterija, querverlaufende G esichtsarterie femoris (circum flexa externa s. anterior, cir. interna s. posterior, profunda), bedrena, butna arterija (kružna vanjska, kružna unutarnja, duboka) Schenkelschlagader (äussere um schlungene, innere um schlungene, tiefe) fibularis, lisnjačna arterija, W adenbeinarterie fossae Sylvii, arterija S ilv ijev e brazde, Schlagader der S ylvischen G rube frontalis, čeona arterija, Stirnschlagader igastrica brevis (vas breve), kratka želučana arterija, kurze M agenschlagader gastroduodenalis., želučano-dvanaestnična arterija, M agenzw ölffingerdarm aterie gastroepiploica s. coronaria ven triculi in ferior (dextra et sinistra), želudačna venčasta donja arterija (desna i lijeva), M agennetzschlagader (rechte und linke) glandularis, žlijezdna arterija, D rüssenschlagader glutaea (in ferior s. ischiadica et superior), zadnjična arterija (don ja i gornja), G esässarterie (untere und obere) haemorrhoidalis (in ferior s. externa, m edia et superior, gužnjačna arterija (donja, srednja i gornja), M astdarm arterie (untere, m ittlere u. obere) arteriae helicinae, vriježaste arterije, Rankenarterien arteria hepatica, jetrena arterija, L eberarterie propria, jetrena osobita arterija, eigene Leberschlagader hypogastrica s. iliaca interna, unutrašnja karlična (bedrena zdjelična, kukavna arterija, innere H üftpulsader oder B eckenarterie ileocolica, arterija usukanog i sitog crijevca, v ito-d eb elocrijevna arterija, K rum m grim m darm pulsader ileolumbalis, zdjelično-slabinska arterija, H üftlendenpulsader iliaca communis, opća, zajednička bedrena arterija, gem einsam e H üftschlagader externa, bedrena vanjska arterija, äussere H üftschlagader interna; v id i: a. hypogastrica indicis (dorsalis radialis, volaris radialis), kažiprstna arterija (žbična dlanska i nadlanska), Zeigefingerp ulsader (der R adialseite des Rückens, der H ohlhand) infraorbitalis, podočna arterija, U nteraugenhöhlenarterie inguinalis, preponska arterija, Leistenarterie intercostalis (anterior, aortica, suprem a), m eđurebarna arterija prednja, aortina, gornja), Zw ischenrippenarterie (vordere, A orten -, obere) *) U m oljavaju se kolege, da svoje p rim jedbe i p rijedloge dostavljaju pism eno uredništvu.

69 C R O A T I A N M E D I C A L R E V I E W K R O A T I S C H E M E D I Z I N I S C H E R U N D S C H A D R E V U E M É D IC A L E C R O A T E R E V U E M E N S U E L L E : Résumés Zusammenfassungen Summaries Dr. Josip Breitenfeld: (Orig. pag. 55) Zur Kenntnis des klinischen und encephalographischen Bildes der Pick schen Krankheit. Nach einer einleitenden Besprechung der verschiedenen Problem e dieser seltenen und interessanten Krankheit, beschreibt der A utor das klinische und encephalographische Bild seines Palles, anscheinend des ersten intra vitam diagnostizierten Falles der P ick schen Erkrankung in der kroatischen Fachliteratur. Bei einer 56 Jahre alten F rau entw ickelten sich im Laufe der letzten sieben Jahre progredient geistige Störungen, die durch Sprach- und G edächtnisstörungen, sow ie starken Sprachr und Bew egungs-spontaneitätsverlusts, ohne besondere Persönlichkeitsveränderungen in die Erscheinung traten. Zu Beginn der E rkrankung fiel der V erlust der Fähigkeit der P ersonenbenennunig. Späterhin ging auch die Fähigkeit der Gegenstandsund H andlungsbenennung verloren. Endlich trat Sprachverständnisverlust und ein beinahe vollständiger Spontaneitätsverlust der Sprache auf. Bei der objek tiv en Beobachtung fiel zuerst das schw ere aphatische Syndrom, bestehend aus beinahe vollständigem Verlust, des Sprachverständnisses und einer ausgesprochenen E ch o- und Palilalie nebst M itigierungstendenz, auf. Die sehr m angelhafte und seltene spontane Sprache bestand aus einigen unvollständigen, selten sinnvolen, stereotypen und exp losiv ausgesprochenen Sätzen nach dem Typus der»stehen gebliebenen Redensarten«. D iese Sprachreste enthielten gar keine E igenschaftsw orte. A usserden bestand starke V erm inderung der spontanen A ktivität und starke Interesselosigkeit. Das encephalographische B ild zeigte eine starke E rw eiterung der beiden Frontal- und T em poralh om e (m ehr links als rechts), viel geringere E rw eiterung der anderen V entrikelteile, sehr starke L uftansam m lung in der G egend der Frontalpole, speziell basal, der Tem poralregionem und der Inselgegend beiderseits. Nach einer genauen B esprechung der m akroskopischen A natom ie der P ick schen K rankheit, w elch e auch die Basis für die B eurteilung des encephalographischen B ildes als»anatomia in v iv o«sein muss, w eiter nach einer Zusam m enfassung der encephalographischen D ifferentialdiagnostik der P ick schen und anderen G ehirnkkranikheiten, w elch e m it einer A trophie der G ehim m asse und psychischen V eränderungen einhergehen (A lzheim ersehe K rankheit, progressive Paralyse, G efässerkrankungen), kom m t der Autor zu folgenden Schlüssen: 1. D er eigene Fall gehört zu jenen selteneren Fällen der P ick sehen Krankheit-, w elche keine gröberen Persönlichkeitsveränderungen zeigen. D ie führenden Sym ptom e bestaden aus dem V erlust der sprachlich m nestischen Funktionen nebst Spontaneitätsverlust und Interesselosigkeit. 2. Die Encéphalographie hat sich auch in diesem Falle als glänzendes diagnostisches M ittel bewährt. Desw egen sollte man die Encéphalographie in jed em Falle von unklaren aphatischen und psychischen K rankheitsfällen ausführen. Man könnte dadurch schon in früheren Stadien dieser Fälle eine richtige diagnotische Stellung einnehmen. 3. Starke Luftansam m lungen in der Inselregion, w ie in diesem Falle, sind sow eit bekant bis jetzt noch nicht beschrieben w orden. Diese, sow ie auch die Luftm assen über den T em porallapen, sprechen für eine besonders starke Atrophie im B ereiche jen er G ehim eteile, w elch e für die sensorische Sprache eine besondere Bedeutung haben, und können uns das führende aphatische Sym ptom erklären. 4. D urch eine genauere psychiatrische Analyse und speziell durch die E ncéphalographie vieler unklaren D em enz- und Aphasiefälle, könnte eventuell gezeigt.w erden, dass das V orkom men der P ick schen E rkrankung nicht so extrem selten ist, w ie bisher angenom m en w urde. Dies w äre von W ichtigkeit, w eil man durch die spätere anatom ische Untersuchung genau b eobachter P ick Fälle der H irnforschung grosse Dienste erweisen könnte. (A. d. univ. nerv. Klin. in Zagreb. Vorstand: Prof. Dr. R. Lopašić.) Dr. F. Dražančić: (Orig. pag. 60) Uber die M eningocele sacralis anterior. A u f Grund eines operierten Falles erörtert der V erf. die Schw ierigkeiten der D ifferentialdiagnose dieser seltenen K rankheit. Ihre Sym ptom atologie beruht auf keinen festen sicheren Zeichen. Man soll deshalb bei Geschwülsten, die in d er K indheit im Bereiche des kleinen Beckens auffreten, differentialdiagnostisch stets auch an diese Erkrankung denken, insbesondere w enn die G eschwulst u nbew eglich und m it anderen Anom alien, w ie z. B. Spina bifida occulta, m ultiplen H ernien u. s. w., v e r gesellschaftet ist. Als Zeichen, w elche zu richtigen D iagnose intra Operationen! führen, hebt der V erf. die bei der A bschälung der G eschw ulst beobachtete V erkleinerung und Schlaffheit derseben infolge des K om m unizierens m it dem Subarachnoidalraum ), sow ie die ununterbrochene T räufelung einer serösen Flüssigkeit von der Ursprungsstelle d er cystischen N eubildung nach E rröffnung, bzw. Platzen derselben, hervor. Im Zusam m enhang damit v e r weist der V erf. auf die A usführungen Lüths, der zur D ifferen - tialdiagnose die Lum balpunktion m it Liquordruckm essungen em pfiehlt. (A. d. gyn.-gebu rtsh. A bt. d. K rankh. in Šibenik. C h efa rzt: Dr. F. Dražančić.) Dr. Karl L u šicky: (Orig. pag. 61) Ueber die hypoglykämischen Zustunde. Der Autor beschreibt ausführlich einen Fall von H ypoglykäm ie bei einer 43 jähringen Patientin, bezüglich w elchen er auf Grund der 4 Jahre w ährenden Erkrankung, bzw. m it H ilfe der bekannten B erger sehen Untersuchungesm ethoden die Diagnose eines Adenom s der Bauchspeicheldrüse stellte. Die Patientin, die in den letzten Jahren 20 k g an K örpergew icht zugenom m en hatte und an schw eren hypoglykäm ischen Anfällen litt, w urde mit der H arris schen Diät günstig beeinflusst. G lech - zeitig w urden auch Schilddrüsenpräparate verordnet, und zwar 1. w egen der starken Fettsucht, 2. w eil Thyreoidea die vorhandenen m assiven G lykogenanreicherungen in der L eber und Muskulatur m obilisiert und dadurch den Blutzucker erhöht. Der 3. Grund für diese M edikation w äre die Zersetzung der körp ereigenen Eiweisses durch Schilddrüsenpräparate u nd die gleichzeitige Bildung von Zuoker aus dem selben. A u ffallend w ar bei dieser Patientin die gute V erträglichkeit dieser Präparate (3 Xi tägl. 0,1 T hyreoidea-t abletten M erck) und die gleichzeitige rasche Besserung des Blutzuckem iveaus. Interessant ist die U nverträglichkeit des Aneurins, w elches den Blutzucker, w ie aus der Tabelle Nr. 6 ersichtlich, rasch senkt, ebenso w ie A utor dies in noch höherem Masse bei M. A ddison beobachtete. Aus diesem G runde ist er der Meinung, dass man aus den Ohnm achtsanfällen nach B i-injektion en, an die M öglichkeit eines hypoglykäm ischen Zustandes denken muss. Aneurin wäre demnach bei Zuckerm angelkrankheiten kontraindiziert. (A. d. med. Klin. d. Univ. in Zagreb. V orst.: Prof. 1. Botteri). Dr. Niko Simović: (Orig. pag. 75) Unsere Beobachtungen bei der Behandlung des kindlichen Diabetes mit Zink-Protamin-Insulin Bei 5 Fällen von kindlichem D iabetes m ellitus w urde das neue Zink-Protam in-insulin mit durchwegs gutem E rfolge angewendet. Im Einzelnen w urden folgende Erfahrungen gemacht: 1. Das Zink-P rotam in-insulin ist von gutem Einflüsse auf alle diabetische K om plikationen u. zw. w ohl w esentlich deshalb, w eil die H yperglykäm ie durch längere Z eit (even, den ganzen Tag) niedergehalten w ird, w ährend bei der Verabreichung des gew öhnlichen Insulins der Blutzucker nur für kürzere Zeit gesenkt wird. LIJ. Vies.

70 Bei unseren fün f Fällen hatten w ir ausser leichteren Zu fällen (leichtere, aber durch Z uckergaben doch stets beherrschbare H ypoglykäm ien) keine schw ereren N ebenw irkungen des Z.-P.-Insu lins beobachtet. 3. W ir konnten den K indern fast ohne Einschränkungen K ohlehydrate verabreichen, denn auch die protrahierte W irkung des Z.-P.-Insulins befindet sich der Patient fast stets ausserhalb der G efahr einer stärkeren H yperglykäm ie oder gar eines Kom as. Im B eginne der Spitalsbehandlung, solange sich das K in d noch mit K ohlehydraten bei freier Diät ansättigen muss, können w ir nur m it grosser V orsicht h öhere D osen von Z.-P.- Insulin (zugleich mit gew öhnlichen Insulin) verabreichen. Hiebei ist es nötig, den Blut.- und H arnzucker so oft als m öglich zu bestim men und eventuell auch die M engen des Insulins zu verringern. Die anfängliche M ehrausgabe für einen stärkeren Insulinverbrauch bei der kohlenhydratreicheren h albfreien bis freien K ost ist bloss vorübergehend, denn sehr häufig kann man mit zunehmender Toleranz des K indes die Insulinm engen beträchtlich unter ih re anfängliche D osis senken. B esonders muss man jed och betonen, dass w ir trotzalledem durch eine kohlenhydrat reichere Ernährung eine V erschlim m erung des kindlichen Diabetes direkt verhindern, denn gerade eine kohlehydratarme K ost verursacht vielfach eine V ersch lechterung der Krankheitslage und erfordert dann doch noch w esentlich h öhere Insulinm engen. 4. Das gewöhnliche Insulin verursacht durch seine rasche Resorption in kürzester Z eit gew altige N iveaudifferenzen im Blutzuckerspiegel und führt deshalb häufig zu einer h y p o- glykäm ischen Reaktionslage. H ingegen bildet sich der h yp ogly - käm ische K om p lex bei der V erabreich un g von Z. - P. - I n s u l in viel seltener und auch noch dazu in m ilderer Form aus. 5. In Fällen von Ü berem pfindlichkeit auf Insulin müssen w ir der D osierung von Z.-P.-In su lin w ie auch den etw aigen hypoglykäm ischen Sym ptom en eine besondere A ufm erksam keit widm en. D och ist auch bei solchen F ällen die T oleranz gegen Z.- P.-Insulin lim allgem einen eine w eit bessere als beim gew öhnlichen Insulin. 6. B eim Z.-P.-In su lin kann m an die Zah l der Injektionen auf 1 bis höchstens 2 täglich erniedrigen, was auch fü r das psychische W ohlbefinden der kleinen K ranken von gutem Einfluss ist. 7. In m aterieller H insicht sind die gesamten A usgaben beim Gebrauche von Z.-P.-Insulin um beiläufig 30-40% verringert. S. V om Aut. w urde m anchesm al beobachtet, dass in den ersten zw ei Tagen der Z.-P.-Insulinbehandlung die W irkung nicht besonders ist, der B lutzucker bleibt noch o d e r steigt sogar. Erst nach einer gew issen G ew öhnung des Organismus beginnt die gute W irkung, w obei die früheren Schwankungen des Blutzuckers sich ausgezeichnet ausgleichen. D eshalb w ird die kom binierte V erabreichung von Z.-P.-Insulins mit gew öhnlichem Insulin gerade für die ersten Tage der Behandlung fü r angezeigt gehalten, w onach man erst.später zur ausschliesslichen Therapie nur m it Z.-P.-Insu lin übergeht. 9. Selten sind leichte lok ale R eaktionen vorh anden u. zw. bloss in F orm geringer Rötungen an der Stelle der Einstiche. 10. B ei der Z.-P.-Insulinbehandlung ist dieselbe genaue klinische K ontrolle nötig w ie beim gew öhnlichen Insulin (D osierung und längere Ü berw achung). 11. In allen eigenen fü n f F ällen gew ährte das Z.-P.-Insu lin einen ausgezeichneten Erfolg. D ie K inder gew annen einen sehr guten allgem einen K örperzustand und begrüssten insbesondere die V erringeru ng der Zahl der täglichen Einspritzungen m it grosser Freude. Ebenso gut w irk t die B efreiung der K in der von der strengen Diabetesdiät; das ideale Z iel bei der Z.-P.-In su lin - Behandlung ist die Teilnahm e des diabetischen K indes an der gew öhnlichen Kost des Familientisches. 12. Bei der jetzt durch die Insulintherapie und besonders durch die Z.-P.-Insulintherapie gew ährleisteten Verlängerung des Lebens der diabeteskranken K inder ergibt sich auch eine praktisch sehr w ichtige sozialm edizinische Seite der ganzen Frage des kindlichen Diabetes. B ei grosser H äufung der kindlichen D iabetiker entsteht folgerich tig die F orderung eigener Am bulanzen und klinischer Ü berw achungsstationen an den betreffenden K inder-k rankenhäusern. (A. d. univ. K in derklin. in Z a greb, V orst. P rof. Dr. E. M a yerh ofer.) Dr. Josip Goldberg: (Orig. pag. 91) Klimatische Längs- und Querprofile an der Küste Kroatiens. Das K üstenland K roatiens, w elches von R ijeka (Fiume) bis zur Boka K otorska reicht, ist vom Hinterlande durch eine Gebirgskette geschieden. D er schm ale K üstenstreif, w elch er durch diesen G ebirgsw all gegen den Einfluss des H interlandes geschützt ist, dem Einfluss des M eeres hingegen offen daliegt, bildet m it den vorgelagerten Inseln ein Gebiet, das sich auch klim atisch -stark vom H interland unterscheidet. Das K lim a dieses Gebietes ist w ärm er und heiterer, es w eist geringere T em peraturchw ankungen auf, es ist in der kühleren Jahrenszeit im A llgem einen m ilder, in der w ärm eren frischer als das K lim a des H interlandes. D ieses K lim a ist jed och kein eingentliches Seeklim a. Bestünde der G ebirgsw all nicht, so reichte der m aritim e Einfluss tiefer lins Festland hinein, aber die kontinentalen Luftström ungen w ürden anderseits die K üste gem ildert, auf langen W ege m od ifiziert erreichen. A n der S ee- und Landseite des G ebirgsw ailes können sich jed och Luftm assen bilden, die starke U nterschiede, nam entlich in der Tem peratur, aufweisen. Diese Massen können nicht dauernd getrennt bleiben; die Saugw irkung eines T iefs im M ittelm eergebiet o d e r die D ruckw irkung eines H ochs in N ordosteuropa setzt die K ontinentalluft in B e w egung und sie dringt als die bekannte B ora ins Küstenland. Diese typischen E inbrücke der K ontinentalluft bew irken jähe Ä nderungen der m eteorologischen Elem ente und verleihen unserem Küstenklim a kontinentale Züge. Unser K üstenland kann als klim atisch recht einheitliches G ebiet angesehen w erden. Beide K riterien der E inheitlichkeit, w elch e die klassische K lim atologie hervorhebt, Einheitlichkeit des Vegetationscharakters und E inheitlichkeit des Z irkulationssystem s, treffen hier zu. Subtropische V egetation findet man sow ohl im N orden als im Süden der Adria. Ebenso w eist unser ganzes Küstenland die gleichen G rundzüge des Zirkulationssystem s auf: D ie k alte K ontinentalström m ung, w elch e Bora bew irkt, einerseits, den S cirocco, w elch er als W arm sektorw ind der M ittelm eerzyklonen m aritim e Tropikluft heranführt, anderseits. B ej aller E inheitlichkeit im Grossen gibt es in unserem Küstenlande lokale und regionale K lim aunterschiede. Diese U nterschiede sind jed och nicht so gross, dass durch sie etw a neue K lim atypen erzeugt würden, sie beschränken sich auf Intensitätsunterschiede der K lim aphänom ene und auf W ertunterschiene der K lim aelem ente. Gegenstand der vorliegenden A b handlung sind diese K lim aunterschiede in unserem Küstenlande. A ls D arstellungsm ittel fü r diese K lim aunterschiede w urden K lim aprofile gew ählt, denn sie zeigen am anschaulichsten, w ie sich die klim atischen Charakteristiken ändern, w enn man das in B etracht gezogene G ebiet nach einer bestim m ten R ichtung durchschreitet. In unserem Küstenlande erscheinen zw ei R ichtungen für K lim aprofile als natürlich gegeben. Im Zirkulationssystem sind der n ördiche und der südliche T eil unseres Küstenlandes nicht in der gleichen Lage. Im nördlichen T eil w irk t sich die K ontinentalström ung stärker aus, im südlichen die m aritim e Tropikluft. D ie typische W etterlage der sogenannten zyklonalen Bora, w o im n ördlichen T eil der Adria B ora bei bew ölktem H im m el u nd N iederschlägen weht, w ährend im südlichen T eil S cirocco herrscht, ist charakteristisch fü r diese A bgrenzung der D om änen beider Luftm asçen. D ieser U nterschied zw ischen N ord - und S ü d-a dria w eist auf klim atische Längs profile hin, w elch e entlang der Küste von N ordw est nach Südost verlaufen. D er Einfluss der M eeres auf die K lim a verhältnisse nim m t naturgem äss zu, der kontinentale Einfluss hingegen ab in dem Masse, als w ir vom Festland gegen das o ffe ne M eer fortschreiten. S o bilden der schm ale K üetenstreif, die innere R eihe der küstennahen Inseln, schliesslich die äussere R eihe der Inseln, w elch e dem Einfluss des offen en M eeres zugänglich sind, drei natürliche K lim azonen unseres Küstenlandes. Das w eist uns auf klim atischeq uerpr ofile hin, in w elch en w ir vom Festland zu den inneren Inseln und dann zu den äusseren fortschreiten. In der vorliegenden A rbeit w erden auf G rund der m eteorologisch en B eobachtungsergebnisse an Stationen unseres K üstenlandes L än gs- und Q uerprofile für eine R eihe von K lim aelem enten gegeben und diskutiert. Die Beo-bachtungsergebnise, w elch e zu G runde gelegt w urden, sind in der O riginalabhandlung zu Tabellen zusam m engefasst, w elch e neben der kroatischen auch deutsche Ü berschriften tragen. D ie T em peraturverhältnisse sind w egen ihrer klim atischen W ichtigkeit am eingehendsten behandelt. Aus Tab. I. ersieht man, dass im L än gsprofil v on R ijeka bis D ubrovnik das Jahresm ittel der Tem peratur stark zunim m t (13,5 R ijeka 17,0 C D ubrovnik). D iese Zunahm e list m ehr als zw eim al stärker, als sie der B reitenunterschied erw arten l i e s s e ; sie ist auf die gerin gere B ew.lkung und den stärkeren Einfluss der T ropik lu ft lim südlichen K üstenland zurüokzuführen. D ie Zunahm e der Tem peratur im Längsprofil von R ijeka bis D ubrovn ik zeigen auch die Tem peraturm ittel der Jahreszeiten, w elch e Tab. II. enthält, nam entlich nim m t sow ohl die m ittlere W intertem peratur (R ijeka 5,8 C D ubrovnik 9,7 C) zu, als auch die m ittlere Som m ertem peratur (R ijeka 21,6 C D ubrovnik 24,8 C). In den Q uerprofilen h-i-ngegen, w elche Taib. III. enthält, verhalten sich W inter und Som m er entgegengesetzt: Von der Küste

71 123 ü ber die Inseln zum offen en M eer fortschreitend, nim m t, die W intertem peratur zu, die Som m ertem peratur ab, ein Zeichen der zunehm enden M aritim ität des Klimas. Diese Zunahm e der M aritim ität bestätigt auch die Jahresam plitude der Tem peratur (s. Tab. I.), dh. der U nterschied zw ischen dem wärm sten und dem kältesten M onat (Split 18,6 C V is 15,3 C; Senj 18,5 C Bonaster 16,1 C). D ie Jahresam plituden bew egen sich in unseren Küstenland zw ischen 15 C und 20 C, ein Bew eis, dass das Klim a unseres Küstenlandes ein Übergaingsklima von maritimen (Am plitude kleiner als 15 C) zu kontinentalem (A m plitude grösser als 20 C) ist. Es ist auch vom klim atherapeutischen G esichtspunkt von Interesse, w ie lange sich in der Jahresperiode die Tem peratur im D urchschnitt über gewissen Stufenwerten hält. Diese»Andauer der Tagesm ittel der Tem peratur über gewissen Stufenw erten«gibt Tab. IV. durch die Einzugs- und Rückzugsdaten der betreffenden Tem peraturstufen, und durch die Länge des V erw eilens der Tem peratur über den einzelnen Stufen. In Betracht gezogen sind die Stufenw erte 10 C und 20 C. V on klim atologischer Seite ist in V orschlag gebracht, dass in klim atischen K urorten als Saison derjenige Jahresabschnitt angesehen w erde, in w elchem sich das Tagesmittel der Tem peratur im D urchschnitt über 10 C. befindet. D ie in diesem Sinne aufgefasste Saisondauer nim m t im Län gsprofil von R ijeka bis D ubrovnik zu, insgesam t um 2% M onate, w as rund auf je 2 M inuten Breiteunterschied 1 Tag ausmacht. A u ch in den Q uerprofilen mimt die Saisondauer, w enn man gegen das offene Mteer fortschreitet, Dank dem w ärm eren W inter, zu. So ist die Saisondauer in Vis um 2 M onate länger als in Split. A ls durchschnittliche D auer der Sommerhitze kann man jenen A bschnitt in der Jahresperiode der Tem peratur ansehen, in w elch em die m ittlere Tagestem peratur über 20 C verw eilt. Auch die Andauer der Som merhitze w ächst im Längsp rofil von R ijeka bis D ubrovnik, insgesam t um 59 Tage (Rijeka 78 Tage D ubrovnik 137 Tage), d. h. um rund 1 Tag je 3 M inuten Breiteunteschied. In den Q uerprofilen jedoch, im nördlichen Senj Bonaster, südlichen Split V is ist die Tendenz eine andere: die A ndauer der Som m erhitze ändert sich nicht w esentlich, aber dieser Jahresabschnitt ist gegen den H erbst verschoben. Dieses Verhalten ist charakteristisch für das m aritim e K lim a der Inseln, denn der Einfluss der W asserm assen des M eeres besteht eben in einer V erzögerung der Erwärm ung der Atm osphäre im ersten Jahresteil. Diese A bw eich ung des Jahresganges der Tem peratur von der S ym m etrie ist in Tab. V. fü r das nördlich e u nd das südliche Q uerprofil auch durch die sog. K.ppenschen Relativtem peraturen ausgedrückt. D ie negativen A bw eichungen in den Frühlingsmomaten bestätigen w ieder die Zunahm e der M aritimität des Klim as bei Fortschreiten zum offenen Meer. Im W ärm eum satz des m enschlichen K örpers ist neben der Lufttem peratur entscheidend die Luftbewegung. Um die kom binierte W irkung von Tem peratur und W ind abzuschätzen, w urde in die angewandte K lim atologie die A bkühlungsgrösse eingeführt, sie stellt die in M iligram m kalorien ausgedrückte W ärm em enge dar, w elche dem K örper in 1 Sekunde durch 1 cm2 der O berfläche entzogen w ird. D en W erten dieser Grösse, w elch e E. B iel in dieser Z eitsch rift veröffen tlich t hat, w urden in den Tab. VI. u nd VII. W erte fü r den nördlichen T eil des Küstenlandes hinzugefügt. D ie A bkühlungsgrösse ist w ie auch die W indstärke, von der sie abhängt, stark durch lokale Verhältnisse bedingt. Aus diesem Grunde ist aus L ängsprofilen dieser G rösse w enig zu ersehen. So stim m t hinsichtlich der Abkühlungsgrösse K rk sehr gut m it H var überein, und Crikvenica nähert sich sehr Split hinsichtlich der Abkühlungstypen, w elch e auftreten, sow ie im D urchschnittscharakter des Jahresm ittels der A bkühlungsgrösse. Tabele VII. gibt Einzugs und Rückzugsdaten und Andauer in W ochen fü r die Conradschen Stufen der A bkühlungsgrösse (Unterkühlung, reizstark, reizm ild, Schonklim a, Überhitzung). Es zeigt sich, dass auch im nördlichen w ie in dem von Biel mitgeteilten südlichen Q uerprofil die Reizstärke beim Fortschreiten von der K üste gegen das offene M eer zunim mt, der reizstarke A bschnitt der Jahresperiode nim m t an Länge zu, der reizm ilde und der des Schonklim as weicht. D ie relative Feuchtigkeit (Tab. V III.) ist in unserem Küstenlande kleiner als im Hintenlande. Das ist auf die Natur derjenigen Luftm assen zurückzuführen, w elche die atm osphärische Zirkulation heranführt. Nam entlich im kälteren Jahresteil ist der Um stand w irksam, dass die m it der Bora einström ende Luft beim Übersteigen der Gebirgskette an Feuchtigkeit afonimmt. Im Längsprofil von R ijeka bis D ubrovnik nim m t die relative Feuchtigkeit scheinbar a'b, aber der D am pfdruck w ert (Tab. V III., letzte Spalte) zeigt (Crikvenica Split), dass das nur ein Tem peratureffekt ist. Hingegen ist in den Q uerprofilen beim Fortschreiten zum offenen M eer eine Zunahme der Feuchtigkeit feststellbar, die sow oh l in der relativen Feuchtigkeit als auch im D am pfdruck in Erscheinung tritt. D ie regionale V erteilung der jährlichen Niederschlagsmengen in unserem K üstenland steht in enger Beziehung zum B odenrelief. W o die Gebirgskette, w elch e das Küstenland gegen das H interland abgrenzt, der Küste nahegerückt ist (Velebit, Boka Kotorska) ist der regenführende Strom der m aritim en Tropikluft gezwungen jä h aufzusteigen, w odurch grosse Niederschlagsm engen, in der B oka K otorska die grössten in Europa, entstehen. A u f diese W eise geben die Längsprofile der jährlichen N iederschlagsm engen nur das was nach dem Bodenrelief zu erwarten ist. A us ähnlichen dynam ischen Gründen zeigen auch die Q uerprofile (Taib. X a) und b) eine ausgeprägte Zunahm e der Jahresm enge beim Fortschreiten vom M eere gegen das Festland. So nim m t die Jahresm enge von K rk bis zu dem schon im G ebirge gelegenen M ošunje auf 40 km Distanz um 80% zu, von Vis bis Sinj auf 80 'km Distanz um 111%. Interessante Unterschiede treten sow ohl im Längsprofil als auch in den Q uerprofilen zu Tage, w enn m an die jahreszeit liehe Verteilung der N iederschläge ins Auge fasst (Tab. IX, X a), X b). Im Längsprofil von R ijeka bis Dubrovnik fortschreitend nimm t die Niederschlagsm enge des W inters zu, die des Som mers ab, so dass sich das Niederschlagsregim e im m er m ehr dem m editerranen Typus nähert, w elcher mit seinem W interm axim um und Som m erm inim um nur auf unseren m aritim sten Inseln (Vis, Tab. X b) realisiert ist. Das M axim um des N iederschlages fällt von R ijeka bis ungefähr zur N eretva M ündung auf den H erbst von dort w eiter nach Süden fällt ungefähr gleich v iel N iederschlang im W inter w ie im Herbst. Die Bewölkung zeigt in unserem Küstenland ein recht einheitliches Gepräge. Nach dem Jahresm ittel der B ew ölkung, 35% 45% H im m elsbedeckung, ist das K üstenland in ganzen w esentlich heiterer als das H interland (Zagreb z. B. 57%). Die bew ölkteste G egend des Küstenlandes ist die von R ijeka, ein Gebiet besonders geringer Bew ölkung bilden dlie südlichen Inseln und einige südliche Küstenorte. So haben Vis, Hvar, Miljet, D ubrovnik Jahresm ittel unter 40% und im Som m er sinkt dort die m ittlere B ew ölkung auf 10% 15% Him m elsbedeckung. Beli einer regionalen Verteilung, w o Crikvenica die gleiche m ittlere Bew.lkung hat w ie Lošinj M ali (Lussänpiccolo), Senj beinahe die gleiche w ie Split, geben Profile keine besonderen Resultate. Mit dem geringen B ew ölkungsgrad geht naturgem äss auch grössere Sonnenscheindauer einher. Tab. X I. gibt W erte der Sonnenscheindauer in Standen per Tag fü r südlichere Orte unseres Küstenlandes und zum V ergleich fü r San Rem o, Nizza, Barcelona, Orte bekannter Soonigkeit, und zw ar Jahresund Jahreszeiten w erte. In den Jahreswerten erreichen Split und Šipan die italienische und französische Riviera, H var ü bertrifft sie und erreicht beinahe Barcelona. In der jahreszeitlichen V erteilung jed och bestehen U nterschiede: U nsere.o rte haben m ehr Sonnenschein im Som m er und w eniger im W inter als die angeführten ausländischen Orte. M it R ücksicht auf die R einheit der Atm osphäre unseres Küstenlandes, w elche auch durch die geringe Feuchtigkeit geförd ert w ird, w äre die Intensität der Sonnenstrahlung u nd ihre regionale V erteilung von Interesse. L eider bestehen hiefür keine Beobachtungsergebnisse, da systematische aktinom etrische Messungen in unserem Küstenlande noch nicht vorgenom en wurden. (A. d. geophysik. Inst, in Zagreb, Vorst. Prof. Dr. S. šk reb.) P rof. M. K o v a č e v ić : (Orig. pag. 91) Wettertyps und einige Besonderheiten der Temperatur an der östlichen Adria. I. W enn es sich darum handelt charakteristische W ettertyps eines Lamdigebietes festzustelilem, s o ersch eint die Beantwortung der Frage in zwei Richtungen m öglich: allgem eine K lim aver hältnisse des Landgebietes geben Uns die M ittel an die Hand, den W ettercharakter je mach der m ehr od er m inder ausgeprägtem Jahressaison in. allgemeinen Zügen zu definieren ; andererseits w ird uns m öglich sein einzelne W itterungszustände hemauiszusehälero, w elch e eich w egen ih rer besonderen Merkmale, w eiters w egen ih rer g r o s s e n Ä h n l ic h k e i t untereinander sow ie der Häufigkeit des Auftretens zu bestim m ten Jaihresabschniitt in diesem Gebiete als ganz charackteristische W ettertyps ausnehmen. V om erstgenannten Standpunkt aus fällt es nicht schw er, den W ettercharakter im G ebiet der südeuircipäischen M eere zu charakterisieren. D ie Klim averhältnisse des Mittelmeeres und

72 124 (9) seiner, Binnenm eere mit Einschluss der ziem lich eng abgegrenzten Küstemistreifen geben uns die M öglichkeit dieses Lamdgebi'et als eine ziem lich einheitliche Kliimaprovimz zu charakterisieren, in w elch er das Sormmerhalbjahr durch ein- überw iegend heiteres, trockenes und warm es W etter, hingegen das W interhalbjahr durch,allgemein, grosse B ew ölkung, N-i-edieps-chlagsreichtum und relativ m ilde Temperatuirverhältnisse ausgezeichnet 'ist. D ieser in ganz Grossen Zügen angedeutete W ettercharaiktar dies,es Landstriches en tw ick elte sich offen sichtlich unter starkem Einfluss ganz bestim m ter Faktoren: sch roffe physiiogeographische A bgeschlossenheit durch sehr h ohe G ebirgsketten der Pyrenäen, Alpen, Balkan u nd Kieinasiiengelbirge, sow ie durch die spezifische therm ische W irkung des Mitttelmeerbeckanis. Derart gestaltete allgem eine Klim aicharaktere entw ickelten sich naturgem äss als G esam teffekt sukzessiv sich folgender einzelner W itterungszustände, diese w ieder in strenger A bhängigkeit vom B-ewegumgsprozess der Luftm assen, ihrem Ursprung und physikalischer Eigenschaft. D iesbezüglich w äre besonders hervorzuheben, dass die W ettergestaltung über dem M ittelm eere und seinen, Binnenm eeren von einem ziem lich klar abgeschlossenem Zirkulatiionssystem stark abhängig ist, u. zw. iin dem Sinne, als sich unter dem Einfluss der therm ischen M eerw asserw irkung sow ie der starken G ebirgsbarrieren w egen, der L u ftmaissenaustausch (T ropikluft und Polarluft) in ausgesprochen konvergent, resp. divergentw irkenden Ström ungszentren ab- 6pielt. Im Gegensatz zu n o rd - und m itteleuropäischen S trömungsverhältnissen, w o w estliche Ström ungen durch das ganze Jahr überwiegen, findet main hier eine saisommässige A bw echslung dier Lage d e r Ström ungseentra: M eeresbecken -geben d m Winter Platz zur Entw icklung der K onvergenzzentre Fest- Landsteile des Landgebiietes hingegen sind Sitz der Diivergenzsystem e; i m Som mer ist eis um gekehrt. D erart gestaltete Strömunigsverhältniisise w erden durch den Um stand erklärt, dass habituelle Gebiete- der ZykLon-enbi-ldung auf dem Mitteilm eare m it dem Sitzo-rt der oib-ene-rwäh-nten Zirkulatitonszentren eigentlich zusammenßalldlein. D ie allge-mehnen- Luftström ungs- Verhältnisse w-erden- h ier in Zusam m enhang m it der T errainwi-rkung durch eigenartig gestaltete Zykl-onentätiigk-eit ganz eigenartig entw ickelt und stark -beeinflusst, so dass die genannten Faktoren als s-peziifisch stark w -ettarbildeod auftreten. U ber W intertyps an d er (östlichen) A dria geben m ehrere Autoren (Lorenz, Hann, Kessldtz, Majrki u. ai.) sehr gute D arstellungen-, Marki uimtens-cheddet vier ziem lich -k-lar sich.abhebende Wetterty.ps. D en ersten T ypus unbeständigen feuchtwarmen Wetters teilt e-r n och in zw ei Varianten: feuchtwarm und feuchtkalt. Marki- chairakteriesiiert den Typus durch grosse B ew ölkung, ausgiebige ru h ige Niedersch-läge, durch über resp. untem -orm alen Temperaturs-tand und speziell durch -den beiden Varianten -eigentüm lichen W indrichtungssw echsel. Bai d-er -erstgenannten W-etterfoirm dreht d-e-r W ind von SE ü ber S bis NW, bei der zw eitgenannten w eht d e r W ind m ehr als -ein ständiger E -W ind. P hysiologisch fühlt -man d ie erste Wettervaxiante angenehm er als die zw eite; beide W ettervarianten kom m en häufiger w ährend der kälteren Jahreshälfte v or und treten in kürzeren Zyklen sich oftm als w iederholend -auf. D er beschriebene W etter Charakter erhält sich unter dem Einfluss der ständig w andernden barom etrischen Sekundärminima, w elch e über der A dria anlangend, teils in die B alkanhalbdnsel verrücken, teils -entlang -des M eeres in südöstlicher R ichtung aibziehem. D er zweite W ettertypus d er eigentliche S c iir-occo-typus w ird durch m assige, trü b e Himmedsibedeckunig, dunstige, -oft ziem lich trockene Luft, u nd beständig stark weh-enden Südw ind mit w enig Niederschlagen charakterisiert. Es ist ein ausgesprochener Frühlings-, resp. H erbstw-ettertypuis, w eich er -dann entsteht, w enn sich ein- gegen- N orden bredtam-gel-egtes, D ruckgefälle ü-ber dem europäischen, K on tinent eingestellt hat. D er dritte W ettertypus Typus der beständi ge n B o r a w ird durch einen- gross-en D ruckgradienten längs d-er Küste bedingt, w elcher bei heftigen W in dstössem zu- ständigem K altluftzufluss aus dem kalten östlich gelegenen H interland auf -dais warme- M eer Anlass gibt. D ar W ettertypus ist für das W interhalbjahr charakteristisch, dauert bei- heiterem oder spärlich bew ölktem H im m el gew öh nlich 3 'bis 7 Tage an und kann m it dem im südlichen- T eil der A diria, herrschenden ersten W ettertypus kom biniert -auftreten. D er vierte Typus der beständigen Heiterkeit en tw ickelt sich gew öhnlich bei länger andauerndem glechm ässig verteiltem H-ochdrucke über Südeuropa. Er zeichnet sich durch sch w ach e lokal bedingte W inde und ireliative grosse tägliche TemperaturampMtud-e aus; im W inter durch w arm e Tage und kühle Nächte m it zeitw eiligen See- und Talneb-eiln, lim Som m er durch überaus starke Taig-eshitz-e. Dieser Wetterty-pus kann besonders im Som m er auch von längerer Andaiuex sein,, nur zeitweise und kurzw ellig von l-okaten Wärme-g-ew-itteim unterbrochen. II. Bei B eurteilung der Tem -peraturverhältnisse eines Landgebietes, nam entlich w enn es sich um klim atotherapeutische Zw ecke handelt, kann es von W ichtigkeit sein, neben den m ittleren Tem peraturzustän-den auch die E xtrem w erte dieses Elem ents näher zu prüfen,. In unserem F alle, w o es sich um ein klim atisch ziem lich einheitliches Landgebiet der östlichen A dria handelt, w ird es v on Interesse sein, zuerst kennen zu lernen, w ie sich die räum - l: che Verteilung der H auptelem ente des norm alen Jahresganges der Tem peratur gestaltet. W enn w ir zu dem Z w eck e die Unterschiede der m ittleren Jahrestem peraturen sow ie der Mitteltem peraturen des w ärm sten und kältesten M onats profilmässig darstelien, so gelangen w ir zu folgendem B ild: m e ridional beträgt der Tem -peraturzuwachs von R ijeka (Fiume) bis D ubrovnik (Ragusa) auf 3 B reitedifferenz ungefähr 3,5 C. (bis zur griechischen Insel Zante auf 7)4 5,50 C). D ie m ittlere Jahrestem peratur variiert da von 13,5 bis 17,0 resp. 19,00 C; die des wärm sten M onats Juli 23 bis 26 resp. 27u C. H ingegen ist der Zuw achsbetrag für den kältesten M onat Jänner auf der Linie R ijeka D ubrovnik Zante etwas grösser d. h. 4.0, bzw C. (Jänner: Rijeka 5,2; D ubrovnik 9,2; Zante 11,8 C). D er Einfluss der erhöhten M aritim ität auf der Insellinie w eiter w estlich, äusserte sich durch V erm inderung dieser D ifferen-zbeträge um ungefähr 10 C gegen die Kü-stenlinie. Dje V erteilung der periodischen Jahresam plitude erweisit sich stärker örtlich abhängig, zeigt jed och klaren A bfall der W erte m it kleiner w erdenden Breite. Ihr Betrag variiert von ungefähr 19 bis 16 C. Eine Charakterisierung des jährlichen Ganges der Tem peratur durch innterm ensile D ifferen zen der m ittleren M -onatstemperaturen zeigt, dass der steilste Aufstieg der Tem peraturkurve im Frühling übergehend auf A pril Mai, südlich er und m aritim auf M ai -Juni liegt, der steilste herbstliche A bfall aber fast durchw egs auf O ktober N ovem ber fällt. D er m axim ale frühj ähnliche A u fstieg beträgt durchschnittlich 4 C, der herbstliche F all jed och 50 C, was auf eine ausgesprochene Assym etrie der jährlichen Tem -peraturkurve hindeutet. Bezüglich der Extrem w erte der Tem peratur sind es nam entlich zw ei längere Beobachtun-gs-reihen v on C rikvenica und Hvar (Lešina), w elch e h ier zur B etrachtung herangezogen w urden. Es w urden m ittlere absolute E xtrem e für C rikvenica berechnet und mit denen v on H var vergliechen, w obei sich ergab, dass die M-onaitsschwankung der m ittleren abs. E xtrem e fü r C rikvenica und H var durch einen D urchschnittsw ert von 19 bzw. 16 C charakterisiert w ird. D iese W erte unterscheiden sich rech t v iel v on den entsprechenden H interlandswerten, w elch e auf relativ kleinem horizontalem Abstand von C varieren. Im Jahresausmass erreichen diese W erte Beträge von 39,1 (Crikvenica) und 35,4 C (Hvar). Eine Ü bersicht dieser m ittleren abs.. Jahresschw ankung in Bezug auf räum liche V erteilung zeigt hauptsächlich ein analoges Verhalten w ie die übrigen obengenannten Tem peraturelem ente. Die G renzbeträge dieses Elements variieren im G ebiete des kroatisch-dalm atinischen K üstenlandes von 41 bis 32 C, südlicher und m aritim von 37 bis 28 C. M axim ale M om atsschwankung der m ittleren abs. E xtrem e fällt auf den M onat Mai, der M inimu-m wert liegt auf D ezem ber bzw. Juni, D er unruhige G ang dieser W erte i-n der ersten Jahreshälfte gibt, Zeugniss ab v o n dem unruhigen F rühjahrs- und Frühsom m erchaxakter dieses Klim as, der ruhigere Gang der zw eiten Jahreshälfte bezeugt von stabilerem Klimacha-ra-kter des Spätsom m ers und der H erbstzeit. K leine Schwankunigswerte im W inter hingegen w eisen auf bedeutsam e Schrum pfung der Tem peraturgrenzen hin w egen der grossen B ew ölkung und des Niederschlagsreichtum s. Ein w ich tiger U nterschied im Jahresgang der m ittleren abs. E xtrem e entspringt äug dem grossen m ittleren A bstand von durchschnittlich 4,4 C der Jahreskurven der m ittleren abs. M inim a fü r C rikvenica und H var, w obei zu betonen w äre, dass ein analoger Abstand zw isch en den Jahreskurven der m ittleren abs. Ma-xima ganz gerin gfügig ist. Daraus erklärt sich der eigentliche Einfluss der Extrem tem peraturen auf die norm ale Jahreskurve der Tem peratur von Hvar, w elch e so v iel höher liegt als die v o n Crikvenica. D ie lin earen A bstände der näm lichen Jahreskurventeile der m ittleren abs. E xtrem e v on denen der Jahresgrundkurve der T em peratur geben uns ein Mass fü r den G rad des Parallelism us der K urven sow ie der Sym etrie der Lage der M axim a bzw. der M inim a zu den G rundw erten. Im D urchschnittsw ert betragen die m onatlichen A-bstände der -mittleren abs. M axim a und M i nim a 9,4 bzw. 9,7 PC fü r C rikvenica; 7,3 bzw. 7,8 für Hvar, w oraus zu schliessen w äre, dass die gem ittelten mittl. abs. Extrem e keine guten G rundm ittelw erte der Tem peratur geben.

73 (10) 125 D er bem erkensw erte U nterschied der genannten Abstandswerte der E xtrem kurven von d er G rundkurve zw ischen Crikvenica und Hvax deuten ausdrücklich auf den milderen K lim a charakter v on Hvar, w eil sich die Streuung der E xtrem e bei H var in engeren Grenzen' als bei C rikvenica, vollzieht. Um diese Streuung w enigstens an einem B eispiel n och näher zu prüfen, w urden fü r C rikvenica aus der ganzen 48-jährigen Reihe die absolut höchsten und niedrigsten M axim a aufgesucht und in selber W eise die Minima. Die Durchschnittlichen W erte der entsprechenden M onatsdifferenzen w ären: für M axim a 9,6, für M i nima 10,1 C. Die Streuung der bezüglichen absoluten Extrem tem peraturen in C rikvenica vollzieht sich dem nach in einem Interval von rund 10 C. Die M onatsabw eichungen von diesen D urchschnittsw erten zeigen einen u ngefähr inversen jährlichen Gang: die M axim a zeigen höhere A bw eichungsw erte im Som m er, die M inim a im W inter. Es w urden auch absolute Schwankungswerte der Tem peratur fü r Monate und Jahr bestimmt. Bei Crikvenica variieren die M onatsw erte der D ifferenzen (abs. M ax. abs. Min.) zw ischen C, im D urchschnitt 29,6 C. Bei H var beträgt die V ariation 21 27, durchschnittlich 24,3 C. Die absolute Jahresschw ankung beträgt in Crikvenica 53,2 (abs. M axim um 39,2 am 17. VIII. 1892; abs. M inimum 14,0 am 11. u. 12. II. 1929); analoge W erte für H var: abs. Jahresschwankung 44,6 (abs. M ax. 37,4 am 24. VIII. 1881; abs. Min. 7,2 am 5. I. 1876). Es soll hervorgehoben w erden dass das abs. Tem peraturm axim um der beiden Orte 40 C nicht ü b e r steigt, und es ist w ahrscheinlich, dass dieser Tem peraturgrad auch andersw o im G ebiet, w eder auf der K üste noch auf den Inseln, nicht m erklich überstiegen w urde. D em zufolge ist die gelegentliche starke Som m erhitze in der A dria nicht auf übermassig hohe Tagesm axim a der Tem peratur zurückzuführen, hingegen w ohl auf die grosse H äufigkeit der relativ hohen Tem peraturgrade (über 30 C) im Jahresabschnitt vom Mai bis Septem ber, desgleichen auf ihre relativ lange Andauer im Tageszeitraum u. zw. w egen der kleinen Tem peraturam plitude, w om it auch die zeitw eilig auftretende nächtliche Schw üle, bei w elch er die Tem peratur nicht unter 25 C sinkt, zur Genüge erklärt w ird. In B ezug auf die Tagesschw ankung der Tem peratur soll hier nur noch kurz die sog. aperiodische Tagesamplitude erw ähnt w erden. A ls m ittlere D ifferenz der absoluten T agesextrem e der Tem peratur gew onnen, scheint dieses Elem ent sehr dem lokalen Einfluss u nterw orfen zu sein. Die aper. Tagesam plitude zeigt auch hier den bekannten regelm ässigen Gang (kleinere W erte im W inter, grössere im Som mer).m it dem M axim um im Juli, M inimum im Dezem ber. Im ostadriatischen K üstenlande finden w ir fü r Juliw erte rund 7 bis 11 C, für D ezem ber 4 7 C. D ie m ittlere aper. Tages amplitude ist hier relativ klein im Vergleich zu m erklich grösseren W erten im kontinentalen Hinterlande, was dem K lim a der Küste und der Inseln in Bezug auf therapeutische Z w ecke sehr zugute kommt. (A. d. geop h ysik. Inst, in Z agreb, V orst. P rof. Dr. S. š k r e b.) Prim. Dr. B. Peričić: (Orig. pag. 91) General remarks about the climate on our seashore. The factors o f the clim ate im portant for the hum an health are: the tem pertaure, the dryness, the hum idity, the clealiness of the air; the sunshine, the w inds; thereby have influence the w oods, the marshes, the w ater fo r drinking, the lodging and food-opportunities. H ow is it with all this on ou r seashore? One can say that the temperature of theair through all the year is m ild, excep t som e days w ith northeastwind (bura croat., bora ital.), a very cold w ind, in winter, and w ith heat in summer.. But it is really question o f days and not even o f weeks, espacially relative to the northeastw ind. In 1937* w e have had in Split northeastw ind 8 days; days, and days. The tem perature falls very seldom during this tim e under 0 C. H eat (about 30 C. in shadow) there was: 1937 in the last days o f ju ly and about the half o f august; 1938 in the last days o f june, almost the w hole ju ly and the first half o f august; 1939 the same. A frequent w ind in w inter and sum m er is the w arm southwind (jug croat., scir oco ital.), w hich by m any people causes depression. A fresh northwestwind, from the seaside, does exchange regularly, especially during the summer, the southwind, mitigates the heat and excites agreably the ear w ith the delightful sound of its little w aw es. Rains there aire through the year often, but in sum mer, especially july, seldom. B road marshy grounds, dangerous w ith respect to malaria, are betw een the hills close by the shore and the mountains V elebit and Dinara on ihe backside of Dalmatia, w here the people of the seashore acquire too occasionaly the disease, w hich on the seashore is very rare. Springwater and rainwater is to be found abundantly everyw here as the lodging- and food- opportunities are satisfactory. W ith respect to its m ild clim ate, one can apply to our seashore the judgem ent of H ippocrates:»a place on the seashore is fo r the health excellent«. In w inter there w ill dw ell with advantage the patients with chronic nephritis, bronchitis, em physema, etc.; in w inter and sum mer the patients w ith neurasthenia, tuberculosis of the bones, scrophulcus glands, rickets etc. V a rious other patients can find relief on the seashore, but they dare bathe only according to the counsel of their m edical adviser, w hilst they can w ithout special advise boat, sail, fish, or at least rest in shadow on the seashore, look on the w onderful sea and breathe the fresh, clean, restorative air. Dr. Lj. L e t i c a u. Dr. R. Ferri (Split): (Orig. pag. 92) Die Wirkung unseres Seeklimas auf den menschlichen Organismus mit besonderer Rücksicht auf das Baden und Sonnen. Die Autoren referieren im allgem einen über die Thalassotherapie sow ie insbesondere über deren A nw endungs-m öglichkeit an der kroatischen Küste. D er erste Fachm ann, der diese Bedingungen, studierte, w ar P rof. Dr. Glax. Dr. G lax w ar in dem Belange in A bbazia tätig, er äusserte sich dem nach gegen seine Interessen, als er schrieb, dass auf gew issen dalm atinischen Inseln viel bessere klim atische Bedingungen vorhanden, als an der französischen und italienischen Riviera. Nach dem Referate über die W irkung des M eerklim as, des Meerwassers und der südlichen Sonne, übergehen die A utoren zur eingehenden Besprechung über K lim atologie, Balneologie und H eliotherapie auf der Adria. D ie Seeluft m it ihrer chem ischen Eigenheit und Reinheit ist ausgezeichnet. Sie behält sehr kleine Quantitäten von K och salz, Ozon etc. Das Fehlen jeglichen Staubes und Bakterien garantiert die Reinheit der Seeluft. Durch die Verdunstung grosser W asserm engen ist die Seeluft ständig m it W asserdam pf geschw ängert. N iederschläge erfolgen an der dalm atinischen K üste plötzlich und stark, sind indes in der R egel von kurzer Dauer. Daher auch nicht selten Regen und Sonnenschein am gleichen Tage. Nach den K lim atologen Grund und Hann herrscht das schlechteste K lim a auf der A dria zw ischen G rado und Ravenna in Italien. D ie m ittlere Tem peratur des kältesten Monats an der nördlichen A dria ist 5 6 C, in Dalm atien 7 S10 C und auf gewissen dalm atinischen Inseln auch bis 10 C; die gegenüber liegende italienische K üste ist etwa um 3 Grad kälter, w enn m an zw ischen Orte m it gleicher geographischer B reite die Parallele zieht. D ie Tem peratur in Süddalm atien ist gleich dieser in Neapel, und jene in gewissen dalm atinischen Inseln (Hvar, Vis, K orčula) ist gleich dieser in Sizilien. Da die grosse Seew asserm enge langsam kalt oder warm w ird, verm indert sie die Tem peraturdifferenz zw ischen T ag und Nacht, bzw. zwischen W inter und Sommer. D ie w ichtigsten W inde sind: im Som m er der M istral (NW) und Sirokko (SO), im W inter die B ora (NO). D er M istral w ird als angenehme Som m erfrische begrüsst, im W inter haben Orte m it w eniger B ora den Vorzug. Da das W ärm eem pfinden nicht nur von der Tem peratur, sondern auch von dem Feuchtigkeitsgehalt und der Luftström ung abhängig ist, sprechen die Autoren über das Wesen, der Abkühlungsgrösse. Das Seew asser enthält K ochsalz: im Baltik %, im A tlantik und der N ordsee etwas m ehr, relativ am m eisten im M editerran und in der Adria, w o der Salzgehalt 3.5 4% beträgt. D ie Seeström ung aus dem M editerran in diie Adria, erfolgt längs d er dalm atinische Küste mit 3.8% Salzgehalt, der in der n ördlich er A dria infolge Ergüsse grösser Flüsse fällt ab, so dass bei Grado nur m ehr % gemessen werden. Das Seewasser enthält in sehr kleinen Quantitäten auch andere; Salze, von denen jen e sehr interessant sind, die w ie Jod, Brom, Phosphor und Eisen iin biologische Verbindungen kom m en. Das adxiatische M eer zeichnet sich insbesondere in seinem südlichen T eil durch seine K larheit und w underschöne blaue Färbung aus. Eine w eisse Platte von 45 cm D urchm esser ist im baltischen M eer bis 9.5 m Tiefe zu sehen, iin. der Nordsee bis 13.3 m, im Triest-V enediger G olf bis 20 m und in Süddalmatien bis 56 m Tiefe. D ie niedrigste Tem peratur des M eeres von 3.4 C w urde im Ozean festgestert, die höchste von C im persischen G olf. In der N ordsee u. in dem Baltikum ist die Tem peratur im Som m er zw ischen 17 u. 18 C, im W inter 2 bis 4 C. In der Adria fällt die Seetem peratur im W inter kaum unter 12 C, nur im H ochsom m er bis 23 und 24 C, an der K üste selbst bis 25 und 26 C. Im G olf von Triest fält die Seetem peratur im W inter auch auf 5 bis 7 C. Als niedrigste Tem peratur zum Baden

74 126 d l ) w ird die Tem peratur von 15 C angenom m en; diese Tem peratur ist in Dalm atien vom A pril bis D ezem ber dauernd zu Verzeichnen. Das Seebad w irkt auf den m enschlichen Organism us in dreierlei F orm en: therm isch, chem isch und insbesondere beim Schw im m en mechanisch. Sehr w ichtige klim atische Faktoren, w elch e die Stärke der Insolation beeinflüssen, sind K larheit und R einheit der L u ft; beide Faktoren auf der kroatischen Küste besitzen diese V orzüge iin vollem Masse. D alm atien hat jährlich cirka 2800 Sonnenstunden, die R iviera 2700, Sizilien 2300, Leysin 1654, D avos A n der Küste w ird die biologisch e W irkung des Lichtes auch durch R eflexw irkung der grossen M eeresoberfläche verstärkt. Ein grosser T eil der E nergie der Sonne besteht aus ultravioletten Strahlen, die nur bei reiner Atm osphäre zu vollkom m ener Ausw irkung gelangen. Ü ber die H eilw irkung der Sonne w ird viel geschrieben. Beim Baden in der See w ird auch das Sonnebad sehr angenehm em pfunden. D ie thalassotherapeutischen F aktoren w irken biologisch zuerst auf die Haut, der bei v ielen K rankheiten, insbesondere bei Infektionen, als B ildungsstelle der A ntitoxine, eine spéciale R olle zukomm t. D ie Z ivilisation m it den K leidern hält die Haut in einer indifferenten Tem peratur w esw egen sie unentw ick elt und schlecht durchström t ist. N ach dem erfrischenden Bade kom m t es zur H authyperäm ie und zur A bleitung aus inneren Organen. Sehr gute und stärkende W irkung auf die Haut haben auch Sonne und W ind. Gute W irkung bew eisen die thalassotherapeutischen Faktoren auch auf das Blut, die Blutzirkulation, den S toffw echsel, die innere Sekretion, die Atm ung und die Stimmung. D ie Thalassotherapie als H eilm ittel ist indiziert bei K nochen- und D rüsentbc, Chlorose, Rachitis, exsudativer Diathese, chron. Ekzeme, Asthm a, K örperschw äche, U nterentw icklung und Rekonvaleszenz. K ontraindiziert sind die H erzkrankheiten, H y pertonie, Ü berreizbarkeit der N erven und Lungentuberkulose. D ie Thalassotherapie ist m it besonderer V orsicht anzuw enden bei Rheum atismus, Ekcem atose, starker N eurose, D epression und Ffrätuberkulose. Die thalassotherapeutischen Faktoren sind noch m ehr geschätzt w egen ihrer präventiven H eilw irkung. D arum sind gesonderte M assnahm en fü r S ee-, L u ft- und Sonnenbad zu treffen. Das Seebad w ie das Sonnenbad sollen eine beschränkte Dauer haben, w ährend das L uftbad sehr viele M öglichkeiten hat. Sehr apgenehm und praktisch beim Baden sind verschiedene Seesporte, w ie Schwim m en, Springen, Ballspielen, Rudern und Seeschleifen, w o es M otorboote gibt. B esonders ist der A ufenthalt in der W eite von einem M eter vom M eer zu em pfehlen, w eil derart die längere M öglichkeit der Jodw irkung des M eeres und der M eeresluft am besten gegeben ist. D ies zu erreichen w ird durch das Treten des Seegrases oder Seeschlam m s erm öglicht; ebenso durch Fischen, Segeln oder Rudern in kleinen B ooten w ie K a jaks, K anu oder Sandolin, Endlich em pfehlen die A utoren die Seepropaganda und den obligatorischen Schw im m unterricht in allen Schulen Kroatiens., -4 F rof. Dr. M ilan Pr i ca : (Orig. pag. 92) Uber die Ernährungsweise an der adriatischen Küste D ie hygienische B eurteilung einer E rnährungsw eise kann nur unter B erücksichtigung sow ohl der K alorienlehre, als auch der Qualität einzelner Lebensm ittel durchgeführt w erden. D ie Ernährung muss naturgemäss und optim al sein. A ls natürliche Ernährungsart w ird auf Grund sow ol der M orphologie und Physiologie des menschlichen K örpers und besonders unseres V erdauungsapparates, als auch der G eschichte der Ernährung des M enschengeschlechtes nach K. H i n t z e, eine gem ischte vegetabilisch-anim alische Ernährung betrachtet. Es w ird die A n nahme vertreten, dass zw eifellos die Ernährungsart einzelner V ölker, bzw. V ölkergruppen durch m ehrere Faktoren, w ie durch die geographische Lage, Zivilisationsstufe, soziale und ök on o m ische Lage, K lim a und die Eigenschaften der botanischen und zoologischen Mitte bestimmt, bzw. beeinflusst wird. A ls Folge dieser Betrachtungsw eise w ird hervorgehoben, dass auch an der kroatischen K üste eine besondere naturgemässe Em ährungsart, die sich aber von jen er des B innenlandes w esentlich unterscheidèt, von jeh er heim isch gew orden ist. Das H auptm erkm al dieser Ernährungsweise stellt eine gem ischte Fischkost dar. D esw egen w ird die grosse und w ich tige Rolle, w elche den Seefischen in unserer täglichen Ernährung, besonders aber zum Zw ecke der täglichen Kostveränderungen gebührt, hervorgehoben. Nachdem die günstige W irkung der ultravioletten Strahlen des Seeklim as, bzw. der Sonnenstrahlung auf die S toffw echselvorgänge in unserem K örper angeführt w orden war, lenkt der Verfasser diè Aufm erksam keit auf das V orkom m en von verschiedenartigen w ichtigen Substanzen im Fischfleische, besonders aber auf das V orkom m en v on Vitam inen, Cystin, Cystein, Lysin, Triptophan, Phosphor, L ecithin und Jod. Da Struma an der adriatischen K üste fast unbekannt ist, w ird im Einvernehm en mit amerikanischen und norw egischen Autoren vorgeschlagen, das F ischfleisch zu V ersuchszw ecken als Prophylaktikum dem Struma gegenüber zu verw enden. A u f Grund der diesbezüglichen Ausführungen kom m t V erfasser zur Ü berzeugung, dass die günstige W irkung eines etwas längeren Aufenthaltes an der adriatischen K üste w esentlich durch zw ei Faktoren bedingt w ird, und zw ar erstens durch eigentliche K lim aw irkung und zw eitens durch die naturgem ässe und dem K lim a angepasste Ernährung. A ls naturgem ässe und optim ale Ernährung w ird sow ol für die ansässige B evölkerung, als auch für die vorübergehenden Gäste die erwähnte gem ischte Fischkost betrachtet. In folgedessen w ird ein gesteigerter Fischverbrauch wärmstens empfoh len. (A. d. h yg.-bakteriol. Inst. d. m ed. Fak. d. Univ. in Zag reb, V orst. P rof. D r. M. P rica.) Prim. dr. S ilv ije Novak: (Orig. pag. 93) Einfluss des Meeresklimas auf die inneren Krankheiten. A u f die unnatürliche Lebensführung die die fortgeschrittene Z ivilisation die M enschheit unterw orfen hat, sind viele K rankheiten zurückzuführen, von denen der m oderne Mensoh heim gesucht w ird. O bw ohl, D ank der m odernen H ygiene und der m odernen M edizin, die Sterblichkeit zurückgegangen und die A ltersgrenze erhöht ist, ist eine unstreitbare Tatsache, dass viele Organe des m odernen M enschen m inderw ertig und gegenüber K rankheiten w eniger W iderstandsfähig sind, als es bei unseren Urahnen der Fall war. Deshalb m üssen die Ä rzte trachten, dass die M enschen ein m.glichst natürliches L eben führen, zu m indestens in ihrer Erholungszeit. N irgends lebt der M ensch in innigerem K ontakt m it der Natur, als im Som m er am M eeresstrande. N irgends hat der m enschliche K örper m eh r G elegenheit sich der Sonne und den Bew egungen der Luft m ehr auszusetzen, als am M eeresstrande. D ie günstige W irkung der M eeresluft und der Sonne zeigt sich alsbald. D ie unnatürliche w eisse Haut w ird schön gebräunt, die A tm ung w ird tiefer, der Puls langsam er, der A ppetit w ird besser, der S chlaf tiefer und länger, die E rythrocyten und der H äm oglobingehalt steigen an. Das Gesundheitsem pfinden und die Energie nehm en zu, hiezu kom m t n och der fördern de Einfluss der Psyche. D ie positiven Resultate zeigen sich besonders bei kleinen K indern und bei Jugendlichen, aber auch bei älteren Leuten stehen die Resultate n icht v iel zurück. N ach kurzem A ufenthalt am M eere verm indert sich die Infektionsbereitschaft fü r längere Zeit. Es sind nur w enige M enschen, die M eeresklim a nicht vertragen k.nnen, das sind zum eist erregbare, neurotische Naturen. Dass dem M eeresklim a eine so ausgezeichnete W irkung zugeschrieben w ird, ist kein W under, da w ir ja sehr gut wissen, daiss z. B. bei K indern die M orbidität und M ortalität zurückgegangen sind, seitdem Licht, L uft und Sonne schon von den ersten Tagen des Lebens an, in diie K inderstube eingedrungen sind. B ei der W irkung des M eeresklim as ist die Tatsache im A uge zu behalten, dass w ie bei jed er klim atischen Behandlung, der K lim aw echsel von grösster W ichtigkeit ist. D ie klim atische Behandlung am M eere w ird w irk u n gvoller sein bei K ranken, die aus anderen K lim aten kom m en, als bei B ew ohnern des K üstenlandes. Jeder K lim aw ech sel zeigt sich im Organismus m it tiefen V eränderungen, die w ir nur ob erflä ch lich analysieren können. A b er fü r uns ist es v on W ichtigkeit, dass bei diesen Veränderungen auch die R eaktionen des Organism us auf allergische, toxische und in fektiöse N oxen anders verlaufen und hiedurch der kranke Organismus w ieder ausgeheilt w erden kann. Elem ente des M eeresklim as sind: die reine Luft ohne Staub, ohne N ebel und B akterien; die L uft ist ziem lich feucht, und fü r gew öhnlich bew egt. So eine L u ft lässt viele U ltraviolettstrahlen durch. A usserdem reflektieren viele Strahlen vom heiteren Himm el, von den w eissen W olken, und der M eeresoberfläche, so dass es in der M eeresluft vielm ehr sog. diffuses Licht gibt, als z. B. dm G ebirge. D iese reich e Strahlung ist dais H auptelem ent des M eeresbioklim as. D ie im m er bew egte M eeresluft reizt unsere V asom otoren u nd H autkapillaren, die ständig in A ktion sind, und das ist eine gute P rop h y laxe gegen Erkältungskrankheiten. D ie kleine M enge von Salz und Jod in der M eeresluft scheint nicht von grosser W ichtigkeit zu sein. Elem ente des M eeresklim as w irken auf den m enschlichen Organismum schonend und reizend, diese beide W irkungen

75 (12) 127 sum mieren, sich und dies kom m t vielen K rankheiten zu gute. M anchmal können w ir nicht feststellen, w ie die einzelnen Faktoren w irken, w eil w ir das Endresultat einer Sum m ation von vielen K lim afaktoren sehen, aber für den K liniker ist dieses Resultat von W ichtigkeit und den W ert von den einzelnen Faktoren kann m an auch später theoretisch analysieren. D och können w ir die klim atische Behandlung am M eere durch besondere V erordnungen individualisieren, je nachdem, ob der K ranke Sonnenbäder nehmen kann und w ieviel, ob er M eerbäder nehm en darf und w ieviel, und ihm auch die Zeit bestim men, wann er die M eeresküste besuchen soll, bzw. in w elcher Gegend. W ährend der Behandlung im M eeresklim a ist es für m anche K ranke unbedingt notw endig, dass sie ständig unter ärztlicher K ontrolle stehen. Das M eeresklim a w irkt ausgezeichnet bei manchen R e k o n valeszenten nach G rippe, besonders nach jen er m it L ungenkomplikatdonen, dann nach Typhus, Sepsis, Lungenentzündung, Scharlach, Pertussis, u. s. w. Der Appetit w ird am M eere gesteigert, die M uskulatur w ird stärker, der Schlaf tiefer. A ber schw ache R ekonvaleszenten d ü rfen die M eeresküste nicht zur Z eit der grossen Hitze besuchen. W eiteres w irk t das M eeresklim a unstreitbar sehr gut auf m anche F orm en der extrapulm onalen Tuberkulose. W ir bem erkten, dass z. B. P e r i t o n i t i s t u b e r k u l o s a m it der H eliotherapie viel rascher zur H eilung kommt, ads bei je d e r anderen Behandlung. W ir lassen unsere K ranken, sobald eie fieberfrei sind, Sonnenbäder nehm en, und das w o m öglich unm ittelbar am M eeresstrande. Sie können auch ohne Schaden k urze M eerbäder nehm en, und hiedurch w ird diese T herapie angenehm em pfunden. Starke Sonnenbäder vertragen solche Patienten gew öhnlich ausgezeichnet, sie fühlen sich sehr w ohl, und das Exsudat verm indert sich bald. Ein od er zw eim al kann man auch das Exudat punktieren, m ehr ist es gew öhnlich nicht notw endig. Selbstvertändlich darf die Peritonealtuberkulose nicht kom pliziert sein m it Lungen- oder Darmtuberkulose. Mit Pleuritis m uss m an v iel vorsichtiger sein, w eil ein schlum m ernder H erd unter der Sonnenbehandlung sich aktivieren kann. So lange also das E xudat besteht, verbieten w ir jed e Sonnentherapie und später erlauben w ir M eeresklim a und vorsichtige Sonnenbehandlung nur dann, w enn klinische, radiologische und serologische Untersuchungen zeigen, dass kein aktiver Lungenherd besteht.. B ei m anchen B eschw erden, die in folge einer Pleuraschw arte entstehen, w irkt das Meeres,klim a und die Sonnenbehandlung gut. Ebenso vorsichtig muss man auch bei Tracheobronchialdrüsentuberkulose sein. W enn der Prozess nicht m ehr aktiv ist, kann m an M eeresklim a und vorsichtige Sonnenbäder erlauben, aber nur unter ständiger ärztlicher K ontrolle. K inder, bei w elchen eine H ilustuberkulose festgestellt w urde, sollen niem als vor A blauf m indestens eines Jahres vom Zeitpunkt der Feststellung der K rankheit gerechnet- an die M eeresküste geschickt w erden. A b er auch später ist die heisse Jahreszeit zu verm eiden. Bei der sog. Skrofulöse w irk t das M eeresklim a ausgezeichnet. B ei dieser K rankheit hat sich die Sonnenbehandlung früher als bei allen anderen K rankheiten durchgesetzt. Nachdem diese Tuberkuloseform sich gew öhnlich nicht mit Lungentuberkulose kom pliziert, braucht man nicht von den langen Sonnenbädern Abstand zu nehm en; auch die M eerbäder sind nicht kontraindiziert. Bei der Lungentuberkulose m uss man sehr vorsichtig sein. Das adriatische M eeresklim a w irkt fü r gew öhnlich zu stark reizend, um den T uberkulösen zu Nutze zu kom m en. A lle exsudativen Lungentuberkulosenform en sind vom M eeresklim a fem zuhalten. N ur die ch ronischen-produktiven Form en vertragen zuw eilen das M eeresklim a gut, aber von starken Sonnenbädern muss m an lange Zeit Abstand nehmen, S u ba kute und c hroni she Katarrhe der Luftwege w erden im M eeresklim a w eit gebessert oder ganz ausgeheilt. Es ist am besten die K ur im Som m er zu beginnen, w eil dann stärkere W inde und grosse Tem peraturschw ankungen die Heilung der krankhaften Schleim haut nicht verhindern. B ei m anchen Form en von Bronchialasthm a verschw inden die A nfälle beim A ufenthalt am M eere, aber leider reagieren nicht alle K ranken gleich. Einige Fälle von Asthma auf n ervöser Grundlage vertragen das M eeresklim a schlecht, und reagieren besser in der Höhe. Es hat keinen Sinn bei solchen Fällen die M eeresklim abehandlung zu forcieren. Rekonvaleszenten nach Blutverlusten, w ie beson ders anämische m it verm inderter Erythrozytenzahl und H äm oglobingehalt, die aber sonst keinerlei andere Erkrankung aufw eisen, sondern blos durch unhygienische Lebensweise anäm isch gew ord en, erholen sich oft in kürzester Zeit am Meere. Das Meeresklim a w irkt auch bei manchen f u n k t i o n e l len Verdauungsbeschw erden gut, w ie bei der H yposekretion des Magens, bei d er Darm atonie u. der nervösen Dyspepsie. Bei organischen Verdauungskrantoheiten ißt das M eeresklim a keine strikte K ontraindikation. Herz- u. Gefässleidende schickt man gew öhnlich n icht ans M eer, aber m anche H ypertoniker u. gut kom pensierte H erzleidende vertragen sehr gut das Meeresklima, vorausgesetzt, dass sie das M eer nicht zur Z eit der starken H itzeperiode besuchen. D er B lutdruck sinkt etwas am M eere, und die K ur am M eeresstrande kann ebenso nützlich sein, w ie eine K ur in einem Kurbade für Herzerkrankungen. Das M eeresklim a ist streng kontraindiziert bei Hyperthyreosen, w eil dm M eeresklim a der Stoffw echselum satz steigt. M anche leich tere Fälle von Diabetes fühlen sich am M eere sehr w ohl. Für manche reumatische Beschw erden, seien sie an Gelenken, M uskeln oder N erven, w irken Sonnenbäder sehr gut, besonders Sonnenbäder im heissen Sand. M it den M eerbädern muss man vorsichtig sein. Bei subakuten Fällen m it beschleun igter E rythrozytensenkung muss grosse V orsicht geübt w erden, denn zu starke Reizungen können den Prozess aktivieren, und w ir betrachten in diesen Fällen eine K ontraindikation gegen das M eeresklim a als gegeben. (A. d. inneren Abt. d. Spitals in Sušak. C hefarzt: Prim. Dr. N ovak.) Dr. M. Krmpotić, hospital director, D ubrovnik: (Orig. pag. 93) The climato and thalasso therapy on the riviera of Dubrovnik. The clim ate of D ubrovnik is subtropical in its character. The prevailing w inds in w inter are from south-east sector, with m uch m oisture and frequent rains, w hile in sum m er refreshing n orth -w est breeze, maestral, is constant. The sea tem perature, at heighth of bathing season is about 24 C., w hile in w inter it seldom drops below 14 C., so that bathing is practiced by many the year around. The snow fall is a rare phenom enon and so is the tem perature below 0 C. The sum m er is rather hot, and tem perature about 35 C. in shade is not unfrequent. Occasional sum mer sdrrocco, with its oppressive sultriness, makes the climate rather trying. The most appropriate season fo r a cure lies in the late sum m er and early autumn, thus from the m iddle o f august to end of October. A t that p eriod prevails constant w arm and m ild weather, the w arm sea, w hile the oppressive sum m er sultriness has gone. The present possibilities fo r extensive application o f clim ato and thalasso therapy on the riviera of D ubrovnik are unfortunately rather lim ited. U nder D ubrovnik riviera is m eant the coast and the islands south of penninsula o f P elješac dow n to H ercegnovi. The reason fo r not fuller use of clim atic therapeutic properties lies in the lim ited possibilities of appropriate reconvalescenrt and hospital accom m odations. On the island o f Lokrum there is a hom e fo r children, w ho are sent there from various parts of the country. During sum m er months the hom e is occuppyed to its fu ll capacity (about 170 children), w hile in w inter there are only a few dozen. Therapeutic indications com prize m ainly the follow ing diseases. The principal dom ain, how ew er, belongs to pediatrics and surgical the. and these are discussed in fu ll in other papers, this one being lim ited to internal medicine in its strict sense. Anaem ias of h ypochrom ic or secondary type, since it is k n ow n that sea clim ate increases Hb. and erythrocytes. Tbc. o f lym phatic glands and serous m em branes, such as scrophuiosis, Pleuritis and peritonitis, dry or exudative. The im provem ent is due ultraviolet ray action, either directly or in reflected form. Subacute and chronic cattarrhal affections of respiratory tract. In this are included em physem as and bronchiectasias, p rovided they are com pensated. The cure should be com bined w ith system atic breathing exercices according to H ofbauer and Roem held, especially w hile bathing. For the treament o f bronchial asthma, the islands o f H var o r V is are m ore suitable, ow ing to their m aritim e clim ate, w hich is accordingly, poor in allergens. C hronic affections o f cardiovascular apparatus, such as com pensated form s o f m y o - and endocarditis. The im provem ent is enhanced by m oderate sw im m ing, coupled with afore m entioned breathing exercises. Essential or arteriosclerotic hy-1 pertension, exclu sive o f grave renal sclerosis, belong also to this group.

76 128 (13) Prim ary in fective arthropathies axe to be exclu ded from here, though secondary, especially o f deform ing type, are benefitted by bathing in the w arm sea and the sun baths. E ndocrynopathic affections w ith minus function, such as m yxoedem a, hypothyreosis and others are beneficially influenced. Even vagotonic type of graves disease is im proved. F rom m etabolic diseases, diabetes should b e m entioned as not suited fo r sun bathing, since it raises sugar content o f the blood. The sam e caution is necessary in. cases o f hepatopathies, especially cirrhoses, since im prudent sun bathing m ay dam age liver parenchym a. N ervous troubles, w hich com m only g o under the nam e o f neurasthenia or neurosis, especially those of erethic and irritable type, are usually not benefitted b y this clim ate. Some, in fact, get worse. Prim. Dr. A nte Starčevi ć: (Orig. pag. 93) Über den Einfluss des Mereesklimas auf die chirurgischen Krankheiten. Es w ird über das K lim a von Split und seiner U m gebung nur ein kurzer Ü berblick gegeben. D abei w ird insbesondere h ervorgehoben: Die durchschnittliche Jahrestem peratur (15.8 C); die absolute Insolation in Stunden (2676), sonnenlose Tage (24 jäh rlich ); Regentage (100); relative F euchtigkeit (im Jahresdurchschnitt 62% ). D ie V orteile des Seeklim as: Beständigkeit der Tem peratur, grössere Feuchtigkeit, Reinheit, geringes V orhandensein von Staub und Bakterien, geringere Anzal nebliger und bew ölkter Tage, grosse Insolation und reiche L ichtreflexion bei verstärkter ultravioletter Strahlung. Das sind die H auptfaktoren fü r das Befinden des gesunden und kranken M enschen an der dalm atinischen Küste. Jederm an kann aus eigener E rfahrung leich t erm essen, in w elchem grossen Masse die B ew oh ner der Städte durch den über der Stadt liegenden D unst von der vollen W irkung von Sonne und L ich t abgeschnitten sind. D ie grosse Bedeutung von Sonne und K lim a fü r den m enschlichen Organism us haben schon die ältesten K ulturvölker, insbesondere G riechen und Röm er, voll erkannt. In unserer Zait endlich ist die K lim atologie w issenschaftlich v oll anerkannt und überall in dem erfolgreich en K am pf gegen verschiedene K rankheiten praktisch eingeführt. Insbesondere für R ekonvaleszenten nach grösseren und schw eren O perationen sind die Sonnentage von entscheidend günstiger W irkung. In der Chirurgie ist die W irkung der Sonnenstrahlung m itbestim m end zu operativen E in griffen gegen N ieren -P eritoneu m - Tuberkulose, E pididym itis und O rchitis tuberculosa, insbesonders bei Nahtdehlscenz und bei Enstehen von anderen fistulösen P rozessen; w eiters bei kalten Abszessen, bei versch iden en Form en der K nochentuberkulose und osteom yelitischer Erkrankungen. Ausser diesen direkten W irkungen des Klim as sind noch in direkte, w ie die Tatsache, dass das m ilde Seekldma eine gesündere, Vitam in reichere E rnährung erm öglicht, bei gastroduodenalen ulcerativen Prozessen w ie auch bei L eber- und Gallenblasenerkrankungen. V iellecht sind darauf auch die äusserst seltenen K ropferkrankugen in diesen G egenden zurückzuführen. Das südliche K lim a hat anderseits jed och auch einige ungüstige W irkungen, so z. B. bei gew issen Infektionserkrankungen w ie Typhus, Dysenterie, da in den Som m erm onaten leicht dysenterische Leberabszesse u nd typhöse D arm -P erforationen entstehen. H ieher gehören auch stark entw ickelte V aricen, V aricocelen und Hernien, die w ir besonders bei hochgew achsenen m ageren, Personen vorfinden. A ls Schlussergebniss können w ir auf folgende Indikationen fü r eine erfolgreich e klim atotherapische Behandlung hinw eisen: 1. R ekonvaleszenz nach chirurgischen O perationen, 2. A lle fistulösen - P rozesse an einer operativen Narbe, nach der O peration tuberkulöser N ieren, Peritoneum s, spezifischer Epididymitis, kalter Abszesse, Osteom yelitis, 3. Diätetische Behandlung gastro-duodenaler leich ter U lcerationen und L eber-, Galleniblasen-Erkrankugen, 4. V ielleicht Prophylaxe des K ropfes. (A. d. chir. A bt. d. Spit, in Split: V orst.: Prim. Dr. A. S tarčev ić.) Dr. Josip Markovič: (Orig. pag. 94) Einfluss des Meeresklimas auf die Lungenkrankheiten und Tuberkulose. D ie KLimatotherapie ist keine spezifische, sondern eine konstitutionelle Therapie. Die Tuberkulose ist in jedem Klim a heilbar, w elches von extrem en Veränderungen frei ist. D ie H auptbedingung für einen guten E rfolg ist die Behandlung in einer Anstait, w o neben anderen therapeutischen Eing riffen, auch das Klim a, als therapeutisches Hilfsm ittel m itbestim m end ist, w obei je nach der K onstitution des Behandelten, bzw. nach dem Stande der Krankhei-t, dosiert w erden muss. Der H eilw ert des K lim a wiird der Reizgruppe zugeschrieben, dem zufolge ist es nicht ratsam, dasselbe am bulatorisch anzuw enden, da man die R eizgrenze leicht überschreiten und die unerw ünschten H erd- und A llgem einreaktionen auslössen könnte. Das bew eisen genügend diie ambulanten Besucher der T b c- Fürsorgestelle, w eil das Seeklim a des K roatischen Küstenlandes reich an klim atischen Reizfaktoren ist, die auf die intrathorakale T uberkulose von ungünstigem Einflüsse sind. A lle exudative und progrediente, produktive Form en der Lungentuberkulose, w elche zur Exudation und Verkäsung neigen, m uss man von M eerklim a fern halten, da sie, insbesondere im Frühling und Som m er, m it V erschlim m erung reagieren. In diesen Jahreszeiten kom m en auch verschiedene K om plikationen (H aëm optoë, Pneum othorax-e xudate) öfters vor, ebenso ist die Sterblichkeitskurve regelm ässig erhöht. Das Seeklim a vertragen besser stationäre, produktiv-nodöse, bzw. zirrhotisdhe Phthysen, sow ie die P heum othoraxfälle m it gutem Lungenkollaps. D er Schonungseffekt w ird der Reinheit der Seeluft zugeschrieben, die v o n günstigem therapeutischen Einfluss auf alle unspezifische katarrhalische Lungenkrankheiten iist. Es besteht die Indikation fü r kronische und recid iviren de Bronchialkatarrhe, mit und ohne Em physen, für B ronchialasthma und grippöse V ergrösserung der H ilusdrüsen, sow ie für alle R ekonvalescenten nach akuten und kronischen Lungenkrankheiten (Pleuritis, Pneum onia, und leichte Form en der Bronchi ektasien). D er H eilw ert des Seeklim a ist grösser in W inter- und Frühlingsm onaten, w enn die Luft feuchter und staubfreier ist. U m die W ohltaten des Seeklim a an der kroatischen Küste rationeller ausnützen zu können, bzw. therapeutisch besser anw endbar zu machen, ist es notwendig, die Lokaltypen der einzelnen K urorte exakt festzustellen. (A. d. T uberk. Disp. in Sušak, C h ef-a rzt Dr. J. M arkovič.) Dr. Đ uro Orlić (D ubrovnik): (Orig. pa. 94) Considérations sur l influence du climat du littoral Croate dans le traitement de la tuberculose pulmonaire. L'influence thérapeutique de la m er sur les affections pu l m onaires sem ble avoir été reconnue par tous les peuples civilisés antiques. L a thalassothérapie n etait m êm e pas abandonée au m oyen âge. A u X V IIIe siècle on tente rehabiliter la pratique ancienne des voyages en m er pour le traitem ent de la tuberculose pulm onaire. L action du clim at côtier fu t pronée par Laennec. Elle est actuellem ent très contestée. Le traitement sem bre être plus spécialem ent recom m endé pour quelques stations pa rticu lièrem en t abritées. A van t de parler des propriétés clim atiques du littoral croate il faut tout d abord exp liquer l action clim atique en phtisiiothéraple. P ou r les indications on n e peut pas se lim iter à lai seule oominaiiisaince des données m étéorologiques vu e l im portance de l étude de la com plexité de leurs effets. La connaissance de la valeur du refroidissem ent est indispensable. C elu i-ci dépend de la tem perature de la radiation et du caractère des vents en site. On sait, que les incidents dans la cure de la tuberculose pulm onaire dépedent des brusques changem ents du temps. Lai dépression b arom étrique et l hum idité y jou ent un rôle im partant. Dans le traitem ent de la tu bercu lose pulm onaire on n utilise plus que du clim at m arin atténué. On doit alors soustraire les m alades aux in flu en ces n ocives clim atiques. C elles-ci sont nom breuses dans le clim at m éditerranéen et les m édecins français tieunet les phtisiques loin de ces côtes. Essayons rapproch er ici les conditions de n ôtre côte à celles de La côte française. * La M er A driatique représente un* g olfe resserré qui se prolonge an form e de langue du Sud-Est au N ord-o uest jusqu à de latitude N ord. Cette m er est peu profon d e dans sa plus grande partie: sur la côte d Istrie, la profon deu r atteint environ 20 mètres, près de Šibenik, à peu près 200 et dans sa partie m éridionale, c est à dire au Sud de la lign e Monite-Gargamo P e lješac à pein e a rriv e-t-elle à une profon d eu r de plus de mètres. L eau de m er de cette partie m éridionale contient environ 3,85% de sel contre 3,3% au N ord et la d ifféren ce de tem pérature est de 2 à 3 C. La côte croate est abrupte, alors que la côte italienne est basse; elle est form ée, com m e tout son arrière pays, de roches calcaires et poreuses qui laissent l eau s infitrer par des voies souterraines pour arriver à la mer. C est pour

77 (14) cela qu il n y a pas d e fleuves, n i d e plageis sablonneuses, mais c est aussi' la raison de sa richesse ein innom brables baies et golfes. Environ îles ou presqu îles s étendent tout à fait parallèlem ent à lai côte et à ses m ontagnes, enferm ant, antre' elles o u avec la côte, de nom breux canaux maritimes. Les circonstances hydrographiques et orographdques sont à la base des nom breuses différences de détail qui séparent le clim at de la côte croate de celui de la Médlitéranmée. En hiver, un m inim um barom étrique se form e sur cette m er plus chaude aux environs de l île de Pélaigoz et un courant aérien s établit de telle façon que la partie m éridionale de notre littoral, de m êm e que les îles de la D alm atie m oyenne, reçoivent les vents chauds du Sud-Est et la partie septentrionale, com m e la côte italienne, reçoit les vents froids de l Est, du N ord-est et du. N ord venant des hauts plateaux de l in térieu r couverts de neige. Ainsi, existent deux zones clim atiques, celle du Sud d on t l hiver est très doux et celle du N ord qui reste, à cette époque, sous l influience du clim at continental. Pourtant m êm e la "Partie Sud n est pais toujours exem pte de ces bondis hygroiscopiques et therm iques à cause du voisinage des montagnes. A ce point de vue, la m eilleure situation est celle des îles de la Dalmatie m oyenne, situées dans la partie Sud presque totalem ent protégée des vents continentaux. l île principale de la m oyenne Dalmatie, qui jou it du plus doux clim at, est Hvar, dénom m ée la»m adère croate«. Elle est longue de 68 kilom ètres et large de 5 à 12. Sa partie m éridionale est plutôt m ontagneuse, tandis que le N ord en est assez plat. Au Sud-O uest, dans une v a llée très pittoresque, protégée au N ord p a r une petite colline se trouve la ville principale, Hvar. A u Sud-O uest de H var, solitaire, au large de la m er, s allonge l île de Vis, jouissant d u n clim at plus doux encore. La v ille de K om iža est spécialem ent recom m andée com me station hivernale; elle est située au Sud-O uest de Vis dans u ne baie profonde et parfaitem ent protégée de tous les vents. D e m êm e, il y a bien des endroits agrébles dans l île de K orčula (K ortchoula) et la presqu île de P elješac (Péliéchats). Cependant les stations balnéaires d h iv er les plus renom m ées se trouvent sur la côte Sud de la D alm atie: se sont D ubrovnik (D oubrovnik), situé au large m êm e de la m er et H erceg N ovi dans les Bouches de K otor. * La v ille de Hvnr représente n otre clim at m éridional. En ce qui con cerne les stations situées dans l île de Vis, nous n avcns d une m anière précise aucun renseignem ent m étéorologique, tandis qu existent sur la v ille de H var des données m étéorologiques depuis Le climat de la ville de H var est surtout rem arquable, si on le com pare à celui de la ville voisine de Splât su r le continent. L a différence est, naturellem ent, la plus sensible en hiver: au m ois de ja n vier il fait plus chaud à H var de deux degrés. A Split, an contraire, en été il fait plus chaud d au m oins 3 degrés. Il pleut moins à H var que dans les antres régions du littoral croate. V oici les chiffres mensuels: I II III IV V VI VII VIII IX X X I XII H var H erceg 166 Novi Pour l hum idité relative, nous n avons -malheureusement pas de renseignem ents annuels. Cependant, nous pouvons calculer, d après des donées portant sur un plus court laps de tem ps Elle est pour le sem estre d hiver de 68% et pou r celui d été de 66%. Des rapports m étéorologiques analogues existent aussi pour D ubrovnik, le centre touristique de tout le pays, point d attraction par son clim at doux, p a r sa situation rom antique et par ses m onum ents de son. histoire m illénaire d Etat indépendant. Cette v ille située en vue du large, est -protégée, au N ord et au N ord- Est, ce qui la rend extrêm em ent favorable pour la saison hivernale. Les données m étéorologiques relatives à D ubrovnik sont sem blables à celles de la v ille de H var au point de v u e de la tem pérature aérienne et d e lai pression atm osphérique, mais il y a une différen ce en ce qui con cerne le régim e des vents: par suite des vents continentaux, le clim at est m oins égal. Tandis qu à H var environ 80% de l ensem ble des vents viennent du coté d e la- m er, à D ubrovnik 50% des vents seulem ent arrive du large et l autre moitié, du continent. Naturellem ent cette proportion varie avec les saisons de telle sorte qu au printem ps et en autom ne les vamts viiennenit principalem ent de la m er; en hiver, au contraire, les vents soufflent surtout du continent. Les chutes de pluie sont égales à D ubrovnik et Hvar. H erceg N ovi, situé sur les Bouches de K otor, ensérré de.tous cotés dans de hautes montagnes, a un climat sem blable à 129 celui de D ubrovnik, mais avec encore davantage de pluie. Crkvice, station de montagne à mètres au dessus de H erceg Novi- est l endroit où les pluies sont le plus abondantes de l Europe entière. Tourte la côte croate est très riche en heures ensoleillées. La cause ne réside pas seulem ent dans l absence de pluie durant la saiison d été. V oici 1-e tableau représentant la som m e m oyenne des heures ensolelées à D ubrovnik pour chacun des mois: I II III IV V VI VII VIII IX X X I XII 4.3 _ 4.7 _ * Des renseignem ents ci-dessus on peut conclure que le climat du littoral croate, com m e celui, de la Méditerr-année en générai, a une action prophylactique du prem ier plan. Il y a une pureté de l atmosphère, de la grande lum ière et l abondance d autres radiations, etc. Pour les saisons hivernales, la z-on-e Sud est particulièrem ent favorable et plus spécialem ent encore, Hvar, H erceg N ovi et D ubrovnik, où, pendant tourt l hiver, -on peu/t librem ent s exposer quotidim m ent à l action salutaire de l air libre. En plus de cette action prophylactique, le litorral croate a aussi une action stim ulante, conséquence de l action du soleil, de la m er, -et des vents. Cette action est surtout im portante dians les différents troubles de l époque de la. puberté, spécialem ent dans les diverses faiblesses constitutionnelles, en cas d e surm enage ou en cas de troubles résultant d une vie a nti-hygién.- que. On guérit ici avec grande succès les maladies des adultes telles que bronchites et laryngites. L anémie post-paludéenne réagit de m êm e très -bien. On note encore de succès en cas de m aladies infantiles, de catarrhes des organes respiratoires, de la tuberculose des ganglions hilaires ou de la tuberculose chirurgicale. Quant au traitem ent de la tuberculose pulm onaire, on ne doit pas avoir recours au clim at marin qu à H var et K o miža et ce n est qu en cas des certaines form es de cirrhose pulm onaire non evolutive. D octeur M iroslav Delič: (Orig. pag. 94) De l influence du climat marin sur la tuberculose ostéo-articulaire. Dans la com m unication on a délibérém ent laissé de coté l énum ération des données m étéorologiques, en s abstenant m êm e d e m entionner les chiffes m oyens die l insolartion sur la côte Orcaite. Les com munications provenant de l institut géophysique de Zagreb le feront sans doute avec plus d exatitude et de com pétence. L e sujet de la com m unication est lim ité à trois points D abord on parle de l indication générale et spéciale de l h élioet thalassothérapie, ensuite on parle de la valeur d e l hèlliothérapie par rapport à la tuberculose ostéo-arti'culaiire puis on cherche à diemontrer la durée relativem ent courte de l effet de l héliothérapie sur cette maladie. L aut. conclut que la clim atothérapie seule ne peut pas m ener à la guérison la tu berculose ostéo-articulaire. On peut diviser l hél-iothérapie en héliothérapie préventive et curative. L héliothérapie préventive est nécessaire pour les sujets délicats et menacés, mais n on encore ma-lad-es. L héliothérapie curative au contraire est applicable à toute une série des maladies. Climat marin. Les baânis de m er sont em ployés pour relever l état général du malade. Mais dans le domaine de la tuberculose ostéo-articulaire l aurt. s abstienne volontiers de ce bénéfice. Il p rocu re à ses m alades les avantages de bains de m er tou t en les falisant garder au lits, en les faissant s essuy-e-r a vec des éponges im bibées dans l eau salée. Ainsi- le principe de la stricte im m obilisation est absolum ent conservé. Le m alade reste au lit, dans son plâtre et seulem ent les parties nues du corps sont exposés à l action de l eau d e mer. Le clim at m arin fournit un air -pur; la lum inosité, la pression barom étrique, le degré hygrom étrique et thêrm ique ont une action rès fav orable sur l organism e. Le vent du m er a unie -action excitante sur la- peau du maladie com parable à l action excitante des frictions à l'alcool. Le clim at marin accroît l appetirt, stim ule la digestion, augm ente la- puissance m usculaire, accroît le n om bre et la valeu r de l hemogloibine, des globules rouges et assure une leuicoicytose plus active. Le clim at m arin est caractérisé par la pureté exceptionnelle d e son atm osphère entretenue par le syents soufflant du large, par sa tem perature à la fois régulière et fraîche, par sa luminosité et par sa radiation solaire particulièrem ent intense, et par sa richesse extraordinaire en rayons ultra-violets. La mer absorbe les rayons caloriques, mais réfléchit les rayons lum ineux et les rayons ultra-violets. Puis, dans son air il y a de l ozone et des substances salines et autres (iode, brom e, silice) en suspension.

78 130 (15) A u dernier congrès de l héldio- et thalassothérapie, Aim es et CJayla apportent le résultat d expérim entation sur l in flu ence du bain de soleil. C elu i-ci produit: une augm entation de la phosphatém ies, un relèvem ent de la calcém ie (en cas de ch iffres basses), l augm entation de la valeur du rapport PO 4»rapport d activité ostéoigénique«, l'augm entation de l a ctivité phosphatasique du serum, l augm entation de la réserve alcaline, et l augm entation pondérale. La pigm entation ne s opposerait pas à l a ction réim néralfeante de la cure solaire. Mais dams m a com m unication (Beobachtungen über die Schw ankungen des Calcium spiegels bei K n och en - und G elenktuberculose, A rch. f. orthop. u. Unfall. Chir. Bd. 34, H 5, 1934) sur le changem ent de la valeur sanguine de calcium dans la tuberculose ostéo-articulaire, j ai dém ontré que le relèvem ent d une calcém ie basse ne dépend pas de l héliothérapie, mais qu il suit les régies bien définies que v o ici: ré v o lu tio n de la tuberculose ostéo-articulaire est cyclique. E lle évolue régulièrement, en passant par trois phases succèssiyes: une phase d encemenjceanenit, unie phase d état et une phase de term inaison. J ai constaté que le taux de calcium sanguin et urinaire est le m oindre dans la prem ière phase, qu il se lè v e dans la deuxièm e phase pour baisser u n peu dans lia, troisièm e phase. Le changement du taux calcique est régulier selon les phases et n a pas de relation avec l action de l'héliothérapie. Il faut définitivem ent m etre en garde contre l illusion que l on puisse obtenir de résultats de l héliothérapie. Certains croient qu il suffit à un tu bercu leux osseux d un séjours au bord de la m er de quelques m ois pou r assurer sa guérison. La m er et le soleil sont de facteurs thérapeutiques de grande valeur. Mais ce traitem ent général n e saurait en aucune façon dispenser soit du traitem ent orthopédique, soit du traitem ent chirurgical, pour qu on puisse assurer la guérison réele de la maladie. Traitem ent clim atique d une part, traitem ent orthopédique et chirurgical d autre part ne s opposent nullem ent. Traitement orthopédique. On peut diviser le traitem ent orthopédique en traitem ent conservatif et traitement opératif. Le traitem ent conservatif consiste dans une im m o bilisation stricte a v ec des.appareils plâtrés. Pendant toute la période évolu tive on doit im m obiliser l articulation m alade. Une im m obilisation b ien conduite doit supprim er totalem ent la fonction. A u m em bre supérieur, la fon ction est uniquem ent la fonction de la mabdlité (il su ffit d im m obiliser seulem ent le segm ent m alade), au m em bre in férieu re et au rachis, la fon ction est double, elle est de sustentation et de m obilité (obligeance d im m obiliser ±e malade). Q uelquefois mêm e si par im m obilisation on réussit à annuler l effet de l'ulcération com pressive, il reste toujours l effe t de Pulcèratiom tuberculeuse pendant toute la durée de la maladie. C est là l exp lica tion de l insuccès, qu on voit quelquefois. L attitude du m em bre pendant, la p ériod e d im m obilisation doit être telle que, si la guérison s obtient par ancylose, la position du m em bre ancylosé soit la plus favorable à la reprise de la fonction, avec le m inim um d'incapacité de travail. L im m o bilisation doit être in terrom pue et oontinue pendant une durée m inim um de 2 ans pou r le m em bre supérieur, de 3 ans pou r le m em bre inférieur et le rachis. Enfin, il faut dire que l im m obilisation prolongée provoque jam ais l ancylose des articulations sains et que l état général n est défavorablem ent influencé, m êm e au contraire. Toute tuberculose osseuse doit être d a b ord traitée par des mesures conservatrices. Mais dans certains cas il est im possible d obtenir par les seuls m oyens coniservatifs, des résultats satisfaisants. Dans ces cas,, le traitem ent opératif doit com pléter les mesures conservatrices. La plupart des opérations ne se font que lorsque le p rocessus tuberculeux est déjà guéri. A u jou rd hui on n e fait pas les opérations dans le but d in flu en cer le processus tuberculeux. P our Faut, l évolution cycliq u e de la tu bercu lose oistéo-airticuladre a la valeur d un axiom e. Il adm et que le traitem ent opératoire ne peut avoir de succès que si l opération a lieu à la phase de rémiinérafâsation et de réparation, alors que le processus a déjà term iné son évolution. Dans l ostite des os longs et courts, l aut intervient dès l isolem ent du séquestre (contrôle radiologique). Chez l adulte, le spina ven tosa se déclare sous la form e cystique sans forte reaction périostée. En ce cas, le traitem ent doit consister en l ablation du doigt. Dans le spina ventosa des os m étarcapiens, tout le m onde est d a ccord pour pratiquer la séquestrotom ie au m om ent propice. Sorrel est d avis que dans le spina ventosa du métatarse, il vaut m ieux faire tout de suite l ablation du doigt, le résultat fonctionnel serait autrem ent très mauvais. D e l avis de l eut., on n e doit pas se hâter de faire l'ablation du doigt, car avec la séquestrotom ie, on peut obtenir des résultats tout à fait satisfaisants, m êm e au point de vue fonctionnel. Dans l ostite juxta-articuladre, l aut. pratique la séquestrotom ie dès que le séquestre s elimiine visiblem ent, car on n e peut pas espérer une résorption rapide. Dans les attitudes vicieuses de m em bres inférieurs, l aut, pratique l ostéotom ie sous-trochantérienne selon Gant. Dans le cas de contracture et d ancylose du genou, il pratique 1 ostéotomà'e supraicondylienne du fém ur selon Oilier. Résections articulaires. Chez l enfant le traitem ent doit être conservateur, orthopédique. Toute résection pratiquée chez l enfant atteint les cartilages fertiles et entraîne un raccourcissem ent du m em bre. Chez l adulte m ieux vaut attendre la phase de réparation pour exécu ter la résection. P our une tum eur blanche du genou l auteur propose la résection économ ique a fin d obtenir une consolidation osseuse com plète. Dans les cas de tuberculose articu laire du m em bre supérieur, par une résection étendue à lia fin du stade évolu tif, ou obtient chez l adulte n o n seulem ent une bonne guérison, m ais une guérison a vec conservation des m ouvem ents. L e s arthro'dèses des articulations sont des op é rations de m êm e ordre que l ostéosynthèse vertébrale. Dans l un et l autre cas, on cherche à obtenir par l opération, le bloquage des m ouvem ents. La prem ière arthodèse a été fait en 1915 par A lbée. C était une arthrodèse extra articulaire de la hanche qu il fit chez un adulte en pleine évolution. Par l arthrodèse iléotrochanterienne extraarticulaire on cherche, déjà au stade évolu tif, a obten ir le bloquage com plet des m ouvem ents. Cette opération me se pratique que chez les adultes. Chez l enfant on fait l arthrodèse par pon t-levis. Dans le cas des pseudoarthiroee extracotyloïddenne qui résulte de la luxation du fem u r vers le haut, M énard a tenté la réposdtion sanglante. Selon Sonrel, l enchevillem ent de la hanche est plus sim ple que cette opération. Opérations sur la colonne vertébrale. Les indications de l'opération d A lbée sont pou r l aut, les suivantes: chez les enfants il ne faut opérer que s il ne s est pas form é un b loc osseux, m algré un traitem ent conservateur prolongé. Chez les adultes, il ne faut opérer qu à la fin du stade de réparation dans les régions cervicale et lom baire. Les con treindications sont: un très m auvais état général, la m ultiplicité des foyers, des lésions pulm onaires concom itantes, l infection de la peau dans la région opératoire et la paraplégie. Ablation des apophyses épineuses. Dans le cas de gibbosités très aiguës du M al de P ott thoracdque, le m alade n e peut pas supporter le corset orthopédique, en raison des plaies qui se form ent au point le plus proém inant des apophyses épineuses. Dans ce cas, Faut, fait l ablation des apophyses épineuses sous l anesthésie locale. On voit m êm e a u jord hui faire quelquefeios la lam inectom ie et la costotransversectom ie avec l éspoir de guérir, par ces opérations, la paraplégie. L aut, a observé des cas opérés ailleurs par cette m éthode, sans aucun résultat et c est p ou rquoi il la rejette com m e m oyen de traiter la paraplégie. L aut, ne fait l amputatio-n pour la tuberculose ostéoarticulaire que si la vie du malade est directem ent m ênacée. En résum é: La m er et le soleil sont des facteurs thérapeutiques de grande valeur, m ais ce traitem ent général ne saurait en aucune façon dispenser soit du traitem ent orthopédique, soit du traitem ent chirurgical, soit les deux concurrem m ent. (D u sanator, d éta t p ou r le tra item en t de la tu b ercu lose osteoarticulaire à K raljevica, M ed.-ch ej, d octeu r M. D elič.) Dr. Iv o Račić (D ubrovnik): (Orig. pag. 96) Einfluss unseres Meeresklimas auf die Nasen-, Ohren- und Rachenerkrankungen. A ls Voraussetzung zum richtigen Verständnis der Einw irkung der klim atischen Verhältnisse des kroatischen K üstenlandes auf die oberen L u ftw ege und das Ohr, ist die K enntnis der n eueren Forschungsergebnisse auf dem G ebiete der Rhinoloigie um bedingt erforderlich. W ährend m an frü h er allgem ein der A nsicht w ar, dass die Nase fun ktion ell nur der R einigung, Erw ärung und B efeuchtung der eingeatm eten L u ft dient, ihr w eiters noch die Riechfunktion zuschrieb, nimmt m an heutzutage den w issenschaftlichen Standpunkt ein, der m eh r als lokale Bedeutung hat. D ie Nase hat ein e sogenannte reflektorischregulatorische Fuktion, indem sie durch den nasothoraikaien und nasopulm onalen R e fle x bei der A tm ung m i twiirkt. D urch E xperim ente an M enschen ist es gelungen, zu zeigen, dass die L uftström ung durch die N asengägen gleichzusetzen sei einem adäquaten R eiz der N asenschleim haut, der unter fisiologischen B edingungen zu einer V erbesserung der L ungenventilation führt (Šercer). Da fern er die N asenschleim haut im vegatativen N ervensystem keine unw ichtige R olle spielt, ist sie auch die U rsache vieler rhinogener reflektorischen Neurosen. A nderseits ist die N asenschleim haut von B edeutung in der Sym paticotherapie der verschiedenen neurovegetatiom Störungen.

79 ( 16) i3 i Aus dem gesagten geht es eindeutig hervo-r, dass die Nase als Sinnesorgan heute einen breiteren Raum bei den therapeutischen Massnahmen als früher einnim t, daher w erden auch die verschiedenen klim atischen Faktoren dieses Sinnesorgans m ehr denn je, den therapeutischen Heiilschatz zugeführt. D ie besonders günstige klim atische Lage des Küstenlandes und der vorgelagerten Inseln (insbesondere H var D ubrovnik Ercegnovi), erm öglicht teils Besserung von verschiedenen Erkrankungen und Schädigungen der oberen L u ftw ege und der Ohren, teils auch H eilung derselben. Insbesondere sei auf die klim atotherapeutischen Efekte folgender Erkrankungen hingew iesen: B e i Kindern: N a- senrachenkaitarrh nach Operationen, nach Infektionskrankheiten, Rhinitis auf allergischer Basis, Bronchialasthm a, H ypertrophia annul, lym phatici, exudative Diathese, tubare Katarrhe, Domestikationsschäden der oberen Luftw ege. B e i E r w a c h senen: C hronische hypertrophische und atrophische Rhinitis, vosom otorische Rhinitis aestivalis, Asthm a bronchiale, Ozaena, Pharyngitis chronica hypertrophica und atrophica, Laryngitis chron. h ypertrophica und sicca, Professionsschäden, Pachyderm ia, T bc. laryngis. Ohr: Cat. chron. tubae auditivae, Otitis med. supp, ehr., labyrintäre Störungen, Schw erhörigkeit, Otitis ext. diffusa et circum scripta. Tbc Otorhea und Otosklerose vertragen Küstenlands Klim a schlecht. Es w äre noch auf die soziale Indikation zur Schaffung vom klim atotherapeutischen Anstalten hinzuweisen, die besonders zur W interzeit alle V orteile des m aritim en K lim as in sich vereinen, und so auch der O torhinolaryngplogie vom grossen Nutzen sein könnten. M ayerhofer - Dragi šić:. (Orig. pag. 96) Indikationen und Kontraindikationen unseres Meeresklimas bei den Erkrankungen des Kindesalters. 1. In m edizinischer H insicht ist w eniger die Statik als vielm ehr die Dynamik aller m eteorologischen Elem ente wichtig. D ieselben klim atischen Elem ente in ü blicher W eise statisch erfasst, nach dem D urchschnitte berechnet und wdedergegeben, können bei w echselnder A m plitudo ganz verschiedenen B ioklim aten entsprechen. Dies gilt ganz besonders fü r das für K inder zu verw ertende Bioklim a der kroatischen Adriaküste. 2. Das Bioklim a der kroatischen A dria ist ein dynam isch sehr hochstehendes, bzw. hoch differencirtes, das je nach der Ö rtlichkeit Schon elemente und Reizelemente in buntester M ischung aufweist. 3. Daraus ergeben sich eine R eihe scharf ausgesprochener Indikationen und K ontraindikationen. 4. D i e Indikationen sind: exudative Diathese incl. Asthm a, Lym phatism us m it H ypertrophie des Rachenringes, Rachitis, besonders rachitische M uskelschw äche, Rekonvalescenz nach infektiösen K inderkrankheiten (Pertussis, M orbilli, Grippe), chronische und subchronische rheum atische Processe, chirurgische T uberculose ohne aktive Lungenherde, ferner Schulm üdigkeit, Essunlust und Scheinanäm ien, alle pirquetpositiven S chulkinder ohne aktive T bc.-e rscheinungen, N ephrosen und subchronische N ephritiden und schliesslich auch K inderdiabetes (Juli und A ugust ausgenommen). 5. D ie K ontraindikationen sind: er ethische Form en der Tbc., alle akuten Infektionen des Kindesalters, specifische akute Otiitiden, alle zur Propagation neigenden Tbc.-P rocesse, ferner die pneum onischen Form en der Tbc. und ebenso frische epituberkulöse Processe und schliesslich T uberkulose des Larynx. Ferner besteht noch ein e K ontraindikation bei frischer infantiler A krodynie, allgem einer N ervosität und Ü berem pfindlichkeit (Hyperthyreoidism us, Idiosynkrasie etc.) und bei ausgesprochener Tropholafoilität. (A. d. univ. K ind. K lin. in Z agreb, V orst. P rof. Dr. E. M a yerh ofer.) Prim. dr. M ilan Berger': (Orig. pag. 96) Einfluss des Meeresklimas auf die Frauenkrankheiten. Jedenfalls spielt die Besonnung in der klim atischen Behandlung am M eere eine wichtige Rolle. Das K lim a der nördlichen Adriaküste übt in den Som m ermonaten eine anregende W irkung auf den Organismus aus, während es nam entlich im H erbst und Frühjahr als sedativ bezeichnet w erden muss. W ir w issen, dass der K lim aw echsel nicht selten Störungen im Merastruationsrhythmus verursachen kann. U m gekehrt können w ir die W irkung des K lim aw echsels therapeutisch ausnützen, indem w ir die Frauen m it Ovarialstörungen m it Erfolg in ein anderes Klim a, z. B. ans M eer, bringen, von dem w ir wissen, dass es ein Reizklim a ist. Ü ber die klim atischen Einflüsse des Strahlungsklim as auf die Guburtsdauer, ergaben die Untersuchungen, dass die südlichen V ölker im allgem einen schneller niederkom m en, als die nördlichen. Bei unseren G eburten konnten w ir selten sehr grosse Blutverluste (Atonien) wahrnehm en. W ir können som it sagen, dass die Geburtsledstung durch die Sonneneinw irkung gesteigert w ird. Infolgedessen muss es unser Bestreben sein dahinzuwirken, dass bei der Schw angerschaftsfürsorge Sonnenbestrahlungen in grossem Um fang angew endet werden. D ie Schw angerschaft ist keine G egenanzeige für den G e brauch der Seebäder. A uch w ollen w ir bem erken, dass das Stillen keine K ontraindikation für das Seebad bedeutet. W ir heben dies besonders deshalb hervor, w eil w ir trotz der gegenteiligen M einung anderer Ärzte, stillende Frauen w ährend der Som m erm onate in der A dria baden Hessen, ohne dass nachher jem als, in keinem Falle, nachteilige Folgen wahrgenom m en wurden. Im C lim akterium hat nach unserer Erfahrung das Baden und der A ufenthalt am M eere häufig ëine ungünstige W irkung. Sehr gute Resultate w erden m it der Behandlung der BauchfeU - G enitaltuberkulose am M eere erzielt, w ie dies einige Fälle beweisen. Imm erhin w ird man. bei Bauchfell-Genitaltuberkulose junger Frauen und M ädchen vorerst die H ehotherapie anwenden, falls deren D urchführung durch einen erfahrenen Fachmann erm öglicht w erden kann. Es ist selbstverständlich, dass eine solche Behandlung einen längeren Aufenthalt auf dem M eere erfordert. (A. d. gyn. A bt. d. Spit. in Sušak, C h ef-a rzt: Prim. Dr. M. B erg er.) Dr. Filip Dražančić: (Orig. pag. 97) Über den Einfluss des Seeklimas auf die Frauenkrankheiten. Die M annigfaltigkeit der Seeklim akom ponenten Luft, Sonne und M eerwasser ist wenigstens sow eit ihre Anw endung die Frauenkrankheiten anbelangt, noch nicht in allen Einzelheiten erforscht. Infolgedessen erfreut sich die Frauenheilkunde in vollem Masse der allgem einen Anw endung des Seeklim as zu therapeutischen Zw ecken heutzutage noch nicht. Es fehlt noch im m er an genügend bew iesenen Tatsachen, die durch ihre vollen E rfolge zur allgem einen Anw endung des Seeklim as Veranlassung geben könnten, so dass das P roblem als noch nicht gelöst betrachtet w erden muss. D ie S chw ierigkeit der zu treffenden Lösung besteht darin, dass man nicht alle im M eere badende kranke Frauen zu einer allgem einen K ontrolle heranzuziehen in der Lage ist, ein Umstand, der dem M angel an entsprechenden RatsteUen und sonstigen zw eckdienlichen Institutionen zuzuschreiben ist. Trotzdem konnte der V erf. durch seine 13 jährige Tätigkeit im Küstenlande zu gewissen E rfahrungen kom m en, die sich bei einzelnen Frauenkrankheiten w esentlich von den bis heute in der G ynäkologie herrschenden Anschauungen unterscheiden. Seine diesbezüglichen Erfahrungen betrachtet er doch nicht als abgeschlossen und w ill m it dem vorgetragenen Referat nur einen Ansporn zur w eiteren Bearbeitung und w issenschaftlichen U ntersuchung des Problem s geben. Schon der blosse K lim aw echsel w irkt sehr günstig bei verschiedenen Frauenleiden w ie bei der A näm ie und Chlorose der kleinen M ädchen, bei A m enorrhoe, O ligo- und O psomenorrhoe. Die W irkung beruht in der Förderung des S toffw echsels, w elche sich in Stimulation des Blutes, K reislaufes und Lungensystem s äussert, sow ie in der Beeinflussung des vegetativen Nervensystems. Die betreffende W irkung auf den Stoffw echsel w ird n och durch zw ei andere Faktoren Sonne und M eerwasser verstärkt, so dass man von einer günstigen Einw irkung aller genannten Faktoren sprechen kann. F erner konnte der V erf. eine gute W irkung der Sonnenstrahlen bei Tbc. genit. et peritonei, sow ie bei postoperativen Bauchfisteln spezifischen und unspezifischen Charakters, feststellen. A uch die postoperativen Exudate reagieren gut auf die Sonnenbestrahlung w ie auch die Fälle von Pubertas tarda, A m enorrhoe und D ysm enorrhoe. Verschiedenartige Schm erzen im B ereiche des kleinen Beckens, w ie die Sakralgien und C occygodynien, lassen sich durch die H eliotherapie günstig beeinflussen. In einigen Fällen adnexaler und param etraler V eränderungen, die aller Therapie trotzten, konnte der V erf. direkt ausgezeichnete Resultate erzielen, so dass auch spätere Schw angerschaften eingetreten sind. Da man bei den letztgenannten A ffektionen den Patientinnen die Anw endung von M eerbädern angeraten hat, versucht der Verf. die B edingungen, die zur A nw endung der Seebäder berechtigen, zu präzisieren. D ie Krankheit muss sich v or allem in einem chronischen Zustande befinden, in w elchem sich die Leukozytenzahl

80 132 (17) und die Senkungsgeschwindigkedt d er N orm nähern. Z ur H eliound speziell zur Thalassotherapie w ird m an doch erst nach E rschöpfung aller uns zur D isposition stehenden therapeutischen M ittel greifen. M an muss w eiter auf O szillationen der Tem peräturkurve nach jed em Bade achten und d ie etw a auftretenden Schm erzen.nicht vernachlässigen. Das Seebad soll von kurzer D auer sein, da man n ur bei solchen B ädern eine H yperem ie in der T iefe des Beckens erzielen kann. Unter allen Umständen soll jed em Bad eine längere Besonnung des ganzen K örpers vorangehen. Ausser bei ganz chronischen adnexoparam etralen Prozessen fand der V erf. zufriedenstellende Resultate auch in 4 Fällen schw erer septischer Throm bophlebitis, von w elchem einer vorh er 10 M onate das Bett hüten musste. Bei vaginalem Fluor, w ie bei den Vulvaprczessen, ausgenom m en den senilen Pruritus, fan d d er V erf. keine günstige W irkung, sondern im G egenteil V erschlechterung, w ährend der uterine F luor sow ie d e r v o n adnexalen P rozessen stam m ende günstig beenflusst w erden konnte. W enn man n och die seltenen M enstruationsstörungen im K ütenlande sow ie die sehr seltenen Rachitiserscheinungen trotz des M angels an notw endigen Nahrungsm itteln und trotz der schlechten Lebensbedingungen infolge der A rm ut der Landesbevölkerung berücksichtigt, so kann man im allgem einen von gutem Einfluss des Seeklim as auf die Lebensäusserungen und Funktionen d er Frauen sprechen. Selbstverständlich darf d ie Thalassotherapie in der Frauenheilkunde nur bei strenger Einhaltung allgem ein geltender K ontraindikationen, zu denen gynäkologischerseits noch alle genitalen Blutungen, sow ie die akuten und subakuten Zustände an den Genitalorganen zu rechnen sind, vorgenom m en werden. (A. d. gyn. A bt. d. Spit, in Š ibenik, C h ef-a rzt. Prim. Dr. F. D ražančić.) Dr. A. Car: (Orig. pag. 97) Uber die klimatischen Einflüsse des kroatischen Küstenlandes auf die Augenkrankheiten. Das Klim a des kroatischen Küstenlandes ist im allgem einen milde, von einer durchschnittlichen Jahrestem peratur von 14 C. D ie H itze im Som m er w ird von einem N ordw est-w ind, dem sogenannten M iistral gem ildert. D er W inter ist durchschnittlich. massig, unangenehm em pfunden w ird nur hie und da die sogenannte Bora, ein nordöstlicher W ind. D ie Zahl dieser unangenehmen Boratage übersteigt im Jahre kaum 20. Es gibt geschützte G egenden, w o m an die Bora fast garnicht verspürt, ebenso sind die Behandlungsanstalten w indgeschützt. Ein sehr grosser V orteil sind die vielen klaren und sonnigen Tage. Crikvenica hat nach der A n gabe von F rejka ca Sonnenstunden, und K ra ljev ica nach der Angabe von Šarčević Sonnenstunden in 280 Sonnentagen. Sehr grosse Sonnenstrahlung übt einen äusserst günstigen Einfluss auf scrofulöse Augenentzündungen. A uf der Augenabteilung in Sušak konnte man durch 5 Jahre keine tiefen K om ealu lcerationen beobachten, ebenso hatte der A utor auch keine K orn ealperforation erlebt. D ie K rankheit hat sich gew öhnlich sofort nach der Aufnahm e in das Spital gebessert und es trat bald eine Genesung ein. Selten w urde beobachtet, dass sich die Erkrankung w ährend des Aufenthaltes im Spital verschlechterte, ebenso selten konnte man ein R ecidiv feststellen. D ie Erfahrungen des A utors w eisen darauf hin, dass die B evölkerung des kroatischen Küstenlandes etwas m ehr beteiligt w ar als die B ew ohner d e r Inseln, w ähren d die B evölkerung des Hinterlandes fast 3 m al so stark an scrofulösen Augenentzündungen vertreten w ar. D ie Tatsache der kleineren Beteiligung der K üstenbew ohner und der Inselbew ohner an den scrofulösen Entzündungen führt der A u tor auf die günstigeren klim atischen Verhältnisse des M eeresklim as zurück. Tuberkulöse A ugenerkrankungen konnte man in Sušak ebenfalls mit gutem E rfog behandeln. D er A u tor brachte kurz einige interessante K rankengeschichten vor. N icht nur für die Behandlung der S crofulose und der Augentuberkulose, sondern auch für die Trachom behandlung hat sich das Klim a des kroatischen Küstenlandes als günstig gezeigt. K om plikationen w ie Pannus und U lcem tionen heilten schnell und auch die sonstige Trachom behandlung hat m an als befriedigend feststellen können. In dem Zeitraum von 5 Jahren behandelte der A utor nur 3 Fälle von K eratitis parenchym atosa im Spital. D er Krankheitsverlauf w ar ruhig, die H ornhauttrübungen hatten sich fast v o llkom m en gereinigt. D er A u tor glaubt, dass die so kleine Zahl der parenchym atösen Hornhautentzündung im Verhältnis zur Einw ohnerzahl von , die nach Sušak gravitieren, als zu klein angesehen w erden muss, bzw. dass diese Tatsache als Stütze zu der Annahm e zu w erten ist, dass die H om hautresistenz gegenüber den luetischen Erkrankungen, Dank der klim a tischen günstigen Verhältnisse, erhöht sei. Die postoperativen Eiterungen sind am M eere, w ie dies viele K enner des M eeresklim as betont haben, viel seltener. D ie E rfahrungen der Augenabteilung in Sušak können diese Tatsache nur bestätigen. Im Spital w urden 249 Kataraktaekstraktionen, 96 verschiedene G laukom operationen und 285 andere intraokulare E ingriffe ausgefilhrt, w ob ei keine postoperative Eiterungen eingetreten sind. Sehr intensive Sonnenbestrahlung ist nicht oh n e gewisse Bedeutung fü r die Entstehung des Pterygium s, w ie dies der A utor in seiner A rbeit: Eine neue Auffassung über die Entstehung u nd Behandlung Flügelfelles, L iječn ičk i V jesn ik No. 4/1936., publiziert hat. Eine relativ ziem lich grosse Anzahl der Tränensackentzündungen unterstützt die Annahm e, dass durch A ustrockung der Tränen w ährend der Som m erhitze die m echanische Spülung der C onjunctiva ausbleibt und so die B akterienanhäufung b e günstigt w ird. D ieselben G ründe sollten schuldtragend sein für die relativ grosse Zahl der U lcera serpentia, w ie dies der Autor in seiner A rbeit:»m eine Experim ente über die D urchgängigkeit der Tränenw ege als Anw eisung auf eine V erbesserung der Therapie des Ulc. serp.«, L iječn ičk i V jesn ik No. 12/1938., publiziert hat ES w ird auch v om häufigen V orkom m en der C onjunctivitis vem alis berichtet. U nangenehm e B lendung und sonstige Reizung d er Augen durch Sonnenstrahlen kann, mann leich t durch Schutzbrillen beseitigen. (A. d. A ug. A bt. d. Spit in Sušak, C h e f-a r z t Prim. Dr. A. Car.) Dr. N iko Bonetić: (Orig. pag. 98) Uber den Einfluss des Klimas unseres Meeres auf die Hauterkrankungen. K ein O rgan des m enschlichen K örpers ist dem Einflüsse des Klim as so stark und so unm ittelbar ausgesetzt w ie die Haut. D ie W irkung des M eeresklim as ist aus m ehreren K om ponenten zusammengesetzt. Schon die W irkung der direkten Sonnenstrahlung, zusam m engesetzt aus k u rz- und langw elligen Strahlen, w ird durch die W irknug der reflektierten Strahlen aus dem H im m el und aus dem M eeresspiegel verstärkt. Der A usdruck Sonnenbad entspricht dieser W irkung. A uch das Baden im Seewasser m it seinem starken Salzgehalt, seiner W ellenbew egung und schw ankender Tem peratur hat eine k om p lexe W irkung. Zu diesen F aktoren gesellt sich die Luftström ung und der Luftgehalt an der M eeresoberfläche. Im vorliegenden R eferate w erden Indikationen fü r die Behandlung einzelner H autkrankheiten auf G rund langjähriger eigener E rfahrung gestellt. In erster Linie m uss die H auttuberkulose genannt w erden. M it R echt sagt R. V olk :»U nserer E rfahrung nach bietet sich uns als eine der besten F orm der natürlichen B elichtung bisher leider zu w enig ausgenützt bei H auttuberkulose ein A ufenthalt am M eere, besonders im südlichen Teil unseres K ontinentes, also an der A dria; es m ag da vielleicht auch der grosse J od- und Salzgehalt der B äder eine R olle spielen, jedenfalls auch die klim atischen Verhältnisse, w elche eine restlose A usnützung des Aufenthaltes w ährend der Frühlings- und Som m erm onate gestallten.«f olgende Form en der H auttuberkulose w erden durch das M eeresklim a günstig beeiflusst: Lupus vulgaris, Scrophuloderm a, Lichen scrophulosorum, Erythem a induratum, Papulonektrotisches Tuberkulid, Tuberkulosis verrucosa cutis. W ährend die Indikationen fü r die H auttuberkulose mit ziem licher Sicherheit gestellt w erden können, w eil es sich da um ein sch on v ielfa ch bearbeitetes G ebiet handelt, müssen die Indikationen fü r die anderen Hauterkrankunge.n m it einer gew issen R eserve gestellt w erden, w eil sie grösstenteils auf eigene Erfahrungen an einzelnen K ranken begründet sind. Folgende H autkrankheiten reagieren im allgem einen günstig auf die Behandlung mit S ennen- und Seebädern: Pityriasis versicolor, A cn e vulgaris,

81 (is) 133 Rosacea, Psoriasis vulgaris, Seborrhoea corporis und Ekzema seborrhoicum, A lopecia areata, Ekzema chronicum siccum. Neuroderm itis, U lcera cruris, Scabies und postakabiöse Zustände, Pyoderm ien verschiedener Ursache. Ü ber andere, seltenere, H auterkrankungen fehlen genügende Erfahrungen. Im allgem einen w erden solche Form en günstig beeinflusst, w elch e auf sonstige therapeutische M assnahmen w enig reagieren und darum eine R eizbehandlung eingeleitet w erden soll. A u f G eschlechtskrankheiten übt das M eeresklim a keinen direkten Einfluss. Trotzdem können Seebäder als N achkur solchen Patienten em pfohlen werden, w elche eine spezifische antiluetische K ur durchgem acht haben. Schliesslich w irken Seebäder günstig auf postgonorrhoische chronische Zustände der A dnexen bei Frauen. (A. d. A bt. f. H aut- u. G esch lech tsk r. d. Spitals in Sušak, C h ef-a rzt Prim. Dr. N. B on etić.) Prim. Dr. J. Glaser: (Orig. pag. 98) Über den Einfluss des Klimas unseres Meeres auf Nerven- und Geisteskrankheiten. Uber klim atotherapeutische Indikationen bei Geisteskrankheiten finden sich in der Literatur so gut w ie keine Angaben. Die Einführung des H äm atoporphyrihs in die Therapie der M elancholie lenkte zw ar die A ufm erksam keit der K lin ik er auf das Licht, als klim atischer Hedlfaktor bei D epressionen w ird es aber kaum erwähnt. Nach eigenen Erfahrungen w irkt das Klim a unseres M eeres günstig auf endogene D epressionen, in sofern A ngst od er psychom otorische Erregung das klinische Bild nicht beherrschen. D ie günstige W irkung muss in erster Reihe dem Lichte, an dem unsere K üste sehr reich ist, zugeschrieben w erden. Es kom m en aber.noch andere klim atische Faktoren in Betracht. So zeigt unter den Jahreszeiten die besten Resultate das F rühjahr, w eil die relativ n iedrige L ufttem peratur und die lebhafte Luftbew egung erregend auf die erschlafften seelischen und körperlichen Funktionen des M elancholikers w irken. D em Frühjahr in seiner W irkung am nächsten steht der H erbst, w ährend sich der B eginn des W inters und oft schon der Spätherbst w egen des bedeckten H im m els und der Südw inde (Schirokko) w enig zu einer klim atischen B ehandlung M elancholischer eignen. D er Som m er ist bei der M elancholie ebenso, w ie bei allen Geisteskrankheiten w egen hoher Tem peraturen kontraindiziert. D ie M einungen über die Eignung der grossen G ruppe von funktionellen N ervenkrankheiten (Neurasthenie, Psychasthénie, Neuropathie, N eurosen u. s. w.) für eine seeklim atische Behandlung gingen bis v o r kurzem noch auseinander. D ie m oderne M edizin hat indessen den alten Spruen»N ervöse gehören nicht an die See«verw orfen. D ie M iserfolge beruhen zum grössten T eil auf einer u nvorsichtligen A nw endung der klim atischen Reize. A lle Form en der funktioneilen N ervenkrankheiten eignen sich zur klim atischen Behandlung an unserem Meere. In d er Kldm atotherapie dieser Erkrankungen ist neben der physiologischen W irkung des Klim as noch der psychische Einfluss der L andschaft von grosser Bedeutung. D er blaue H im m el und das blaue M eer, die leuchtenden Farben und die klaren Umrisse an unserer Küste sind von starker seelischer Einw irkung, und dieses N aturerlebnis kann schon an und fü r sich den N eurotiker von seinen B eschw erden gelegentlich befreien. Die Gleichm ässigkeit der Tem peratur, der Feuchtigkeit und des Barom eterstandes sind Vorzüge (relative W irkung auf das N ervensystem), die unser Seeklim a m it anderen m aritim en K lim en gem einsam hat. Eine Reizw irkung üben Sonne, Licht und W ind aus. D ie L u ft- und M eerbäder w irk en sym pathikotonisch, die Sonnenbäder vagotonisch. L u ft- und M eerbäder führen auf dem W ege der H autvasom otorenreizung zur V erbesserung der B lutzirkulaticn, der V erdauung und der Assimila,tionsprozesse, zur H ebung der M uskelkraft und allgem einen Vitalität, bzw. zu subjektivem W ohlbefinden. Letzteres ist v on grossem W ert bei ängstlichen und h ypochondrischen N eurotikern, da es ihnen Selbstvertrauen und den G lauben in Genesung einflösst. Nach der erregenden Phase folgt die sedative. Es stellt sich ein G efühl von B ehaglichkeit und M üdigkeit ein, das zu einem gesunden Schlaf führt. N am entlich bei d en hypersensiblen N eurotikern ist auf die Akklim atisation, die allm ähliche G ew öhnung an. die Reize w ie ihre richtige D osierung zu achten, da es w idrigenfalls leich t zu unerw ünschten R eaktionen w ie Unruhe, Angst, Gereiztheit, K opfschm erzen, A ppetitm angel, S chlaflosigkeit u. s. w. komm t. Der Som m er ist zum U nterschied von den M elancholikern bei den m eisten N eurotikern n ich t kontraindiziert, nur ist es nötig, die klim atischen V erhältnisse der einzelnen Orte, in w elch e m an die K ranken sendet, genau zu kennen, um überm ässiger Hitze auszuweichen. A u f dem G ebiete der n ervösen und psychischen Störungen, in folge D ysfunktion der endokrinen Drüsen, kom m en fü r eine klim atische K u r an unserem M eere die T etano-spasm ophilie und die H ypothyreosen in Betracht. Beide A rten von Erkrankungen, besonders die H ypothyreosen, sind an unserer K üste recht selten. Das Seeklim a hat eine kalkretentionsf ordernde W irkung, w oraus sich der günstige Einfluss auf die Tetano- Spasm ophilie erklärt,. A u f die H ypothyreosen w irk t günstig der erhöhte Jodgehalt der M eeresluft. A n derw eitige U ntersuchungen ergaben erhöhten Blutjodspdegel bei den M enschen und erhöhten Thyroxingeh alt in den Schilddrüsen der Schlachttiere an der M eeresküste. Daraus ist ersichtlich, dass bei B asedow eine seeklim atische K ur kontraindiziert ist. N euritiden, N euralgien und ähnliche»rheum atische«erkrankungen reagieren selten günstig auf das K lim a unseres M eeres. K alte M eerbäder sind bei diesen Krankheiten verboten. Gute Resultate gibt endlich die Behandlung postm yelitischer Paresen nach H eine-m edinscher Erkrankung im Stadium der Reparation an unserem M eere. N eben dem günstigen Einfluss des K lim as auf den Stoffw echsel, die M uskelsubstanz und die M uskelleistung ist v o r allem die aktive B ew egung der paretischen M uskeln im M eerbade fü r ih re Reparation w ichtig. In den Som m erm onaten erlaubt die Tem peratur des W assers einen genügend langen Aufenthalt im M eere für diese Ü bungstherapie. Bei künstlich gew ärm tem M eerw asser w ürde das K lima durch viele M onate im Jahre einen länger dauernden A u f enthalt im W asser unter freiem Himm el, nach A rt des bekannten Therm albades W arm springs im Staat Georgia, erm öglichen. (A. d. neurol. A bt. d. Spitals d. barm h. Schw est. in Zagreb, C h ef-a rzt Prim. Dr. J. G laser.) Dr. L. Trauner: (O rig pag. 98) Uber Meerwasser-Trinkkuren. Ein kurzer, geschichtlicher Ü berblick zeigt, dass M eerw asser-t rinkkuren bis zum A nfang des X X. Jahrhunderts auf rein em pirischer Basis verw en det w urden. Eine w issenschaftliche B egründung erfolgte durch Römpfler; besonders w ich tig ist auch die Feststellung der M agnesium retention bei M eerw asser- Trinkkuren durch Kuechnau. D iese V ersuche beziehen sich auf die N ord - und Ostsee. D ie v o n Vogt, aufgestellten Indikationen decken sich m it den von unseren Ä rzten gem achten Erfahrungen. Da aber M eerw asser und M eerw asser nicht dasselbe sind, w urden seitens unseres Institutes V orarbeiten (G e w innung und Sterilisierung des Wassers, chem ische und pharm akologische Prüfungen) angeregt. A u f G rund dieser V ersuche sollen klin isch e A rbeiten die Indikationen fü r das A dria-w asser ergeben. (A. d. Inst. f. B alneol. u. phys. Ther. d. n eur. univ. K lin. in Z agreb, Vorst. Prof. Dr. L. Lopašić.) LIJEČN IČKI VJESNIK izlazi svakog 15. u m jesecu. Članovi H rva tskog liječn ičk og Zbora dobivaju ga besplatno, dok pretplata za n ečla n ove iznosi D 200., za inozem stvo D 250., za đake D 100., za inozem stvo D P ojedini b roj stoji D 25.. R ukopisi i svi dopisi šalju se na: Ur e d n iš t v o i uprava Liječničkog Vjesnika, Zagreb, Šubićeva 9. T elefon Z a klju čak red a k cije svakog 1. u m jesecu. član arina, pretplata i sve ostale novčane p ošiljk e šalju se H rvatskom liječn ičkom Zboru, Zagreb, Š ubičeva ul. 9. B roj ček. računa pošt. štedionice , Zagreb. Zbog redovitog dostavljanja lista molimo da nam se odmah točno javi svaka promjena boravišta. Vlasnik i izdavač H rvatski liječnički Z bor u Zagrebu. Predstavnik i odgovorni urednik dr. A nte V u l et i ć, Zagreb. Za štam pariju odgovara Ivan Iv vanković, Zagreb, Selska cesta br. 47. Tisak»T ip ografije«d. d., Zagreb.

82 MEDICINSKA BIBLIOTEKA Monografije najvažnijih bolesti i liječničkih pitanja za praktičnog liječnika Grossm ann: Šećerna bolest. D io I rasprodano 2. B ožić: Sifilis i n jegovo lije č e n je rasprodano 3. W eselko: M alarija Din Čepulić V.: Plućna t u b e r k u lo z a rasprodano 6. Grossm ann: Šećerna bolest. D io I I Din Kosner: K ronični reumatizam z g lo b o v a Din Č ačković: O anamnezi i k ir u r g iji rasprodano V eličk ov ić: G inekološka k r v a r e n j a rasprodano Ć epulić-d eutsch: K oštana t u b e r k u lo z a D in G iinsberger: Iskorišćenje seroreakcija u praksi Din K örb ler: M aligni t u m o r i» Florschütz: O peracija prakt. liječnika rasprodano 18. Deutsch: L iječen je r a h itiđ e Din G lück: Sifilis (sa s lik a m a ) rasprodano K örb le r: R adioterapija (sa s l ik a m a )» Z ivk ović: M oderno liječen je proširenih vena sklerozaninim injekcijam a rasprodano Tuberkuloza u Zagrebu. U redio prof. Dr. V. Cepulić Din G rossm ann-h ahn: Bubrežne bolesti. D io I rasprodano G rossm ann-hahn: Bubrežne bolesti. Dio II rasprodano D elić: Sadreni p ov oji (sa slikama)» Bazala: G inekologija praktičnog liječnika (sa slikama) rasprodano K allay: Priručnik zubnog iiječništva. Din S chlesinger: R acijonalna ekonom ska terapija I rasprodano 40. N ovak: A rterijaln e h i p e r t o n i j e D in D eutsch: Vrući zrak, dijaterm ija i kvarc-lam pa u praksi.» U. 42. B ožić: Muška g o n o r e ja rasprodano Bazala: Porodničke o p e r a c ije rasprodano 46. B otteri: E h i n o k o k o z a» U. 47. K orn feld : Sekciona te h n ik a» B otteri-n ovak: H e m a t o l o g i ja Din G rossm ann-h ahn: Šećerna b o l e s t D in 33, Kušan: Rana dijagnostika tuberkuloze p l u ć a Din Sercer, Cupar, P od vin ec: K iru rgija č e l j u s t i Din P eričić: Uputa u kliničko pregledanje bolesnika Din Chloupek: P atologija i terapija otrovanih bojn im otrovim a D in Smetanka, H auptfeld, Botteri, B udak: K linika i fiziologija vitam ina Din Vuletić, B oić, Halle, Cepulić, Ivan čević, Petrič, Lopašić, Durst, Vidakovič, Dragišić, B udisavljević, G janković, Florschütz, Šanjek, Šercer, K ogoj, Španić: Hitne interv en cije praktičnog l i j e č n i k a D in Šestič, Botteri, Sučić, Kohn, Blašković, M atić; Klinika i terapija bubrežnih b o l e s t i D in 44. Za članove Z bora liječnika" godišnja pretplata na svih 6 svezaka samo Dinara 50 ' -, za nečlanove Dinara 6 0 ' Narudžbe na: LIJEČNIČKI VJESNIK - ZAGREB Šubičeva ul. 9. Tel

83 IZVJEŠTAJI IZ PRAKSE ZA PRAKSU odlično djelotvoran analgetikum, antireumatikum i antipiretikum za parenteralnu i oralnu upotrebu. Kao sredstvo za ublaživanje bolova Novalgin parenteralno upotrebljen, može u velikoj mjeri da nadomjesti morfij ili druge opijeve alkaloide. Iz literature: H A LBA CH :»Postoperativna bol i njeno suzbijanje s Novalginom u visokim dozama.«kod djelovanja Novalgina izgleda da se radi o centralnoj hipalgeziji, a da ne izaziva istovremeno druge nuzpojave morfina. Za potpuno umirenje boli za vrijeme čitavog postoperativnog toka bilo je u najviše slučajeva dovoljno 2 3 intramuskularne injekcije po 5 ccm, aplicirane prva dva dana. Kod upotrebe Novalgina nastupa djelovanje unutar 25 minuta, a traje poprečno 7 sati. Posfoperativne boli mogu se s Novalginom uspješno suzbijati. Njegovom upotrebom može se morfij, analgetikum»par excellence«za suzbijanje posioperafivnih boli u velikoj mjeri nadomjestiti. D O LL:»Novalgin kod kamenaca.«i N D I K A C I J E : Bolovi svake vrsti, i najteže forme, kao kolike zbog žučnih i bubrežnih kamenaca; reumatizam zglobova i mišića, lumbago, išias; za ublaživanje bolova zbog trudova. Nahladna oboljenja i infekciozne bolesti, tifus, tuberkuloza. Kod kolika zbog žučnih, bubrežnih ili mokraćnih kamenaca treba po mogućnosti zamijeniti morfij. Kod upotrebe Novalgina nismo vidili nijednog neuspjeha. Boli počinju da nestaju već za vrijeme polagane intramuskularne injekcije, te su najkasnije za 15 minuta sasvim nestale. O R I G I N A L N A P A K O V A N J A : N o v a lg in t a b le te : c je v č ic a sa 10 ta b le ta po 0,5 g. W ien. med. W schr. 1938, br. 10 N o v a lg in k a p i, 5 0 % - t n e : (samo za oraln u upo trebu) b o č ic a za ka panje sa 10 ccm. N o v a lg in r a s to p in a, 5 0 % - t n a : (za in je k c ije ). k u tija s 5 odn. 10 amp. po 1 ccm = 0,5 g. N ovalgina k u tija s 5 odn. 10 amp. po 2 ccm = 1 g. N ovalgina k u tija s 5 am pula po 2 ccm = 2,5 g. N ovalgina L e v e rk u s e n a. RH.

84 Uzorke i literaturu šal j e : E N G E L A D E L A PRODAJA BOLNIČKIH POTREBŠTINA I KOMISIONA TRGOVINA LIJEKOVIMA, DROGAMA I OTROVIMA NA VELIKO Telefon Z A G R E B R a č k o g a u l. 9

85 V IT A M IN A V IT A M IN D FERRIPAN je o d ličn o sred stvo z a s u z b ija nje a n e m ija, je r p o d iže s a d rž a j h e m o g lo b in a, u m n o ž a v a broj e ritro cita, te u n a p re đ u je d e p o - ziciju d ušika. T R O P O N W ERKE K öln-m ülheim Osnovano g.

86 SASTAV INDIKACIJE DOZIRANJE PAKOVANJA FERRIPAN Ferripan sadržaje 0,01% bakra i 2,6% željeza u dvoi trovaljanom obliku, po naročitom postupku priređenu supstancu jetre, koja odgovara 20% svježe jetre, te fosfatide i kolesterine sa vitaminskim faktorima A i D. Sadržaj biološki punovaljanih bjelančastih tvari iznosi oko 25%. Poremećaji u cjelokupnoj izmjeni tvari, naročito anemije, stanja iscrpljenosti poslije teških bolesti, smetnje u rastu i razvitku djece, postoperativna krvarenja, postencefalitička oboljenja. Odrasli uzimaju tri puta dnevno po jednu do ruba punu kavsku žlicu, odnosno 1 2 tablete poslije jela; djeci do 10. godine daje se polovica. Ferripan se ne uzima na prazan želudac. 100 grama praška traje za odrasle 10 dana Din grama praška traje 25 dana Din tableta po 1 gram osobito ekonomično Din. 26. U z o rk e i lite ra tu re n a jp r ip ra v n ije š a lje n a z a h tje v : Z a s tu p s tv o z a J u g o s la v iju : B IO S A N M r. P h. V la d im ir S m o k v in a, Z a g re b, K a p to l 12

87 ( K i š U l Vam pruža Specifično kem oferapijsko sredstvo protiv p n e um o k oknih oboljenja PLU RAZO L (2-sulfanilil-aminopiridin ili sulfapiridin) Tablete po 0,5 g u fiolama s 10 i 20 tableta» K A Š T E L «Kod krupozne pneumonije, pneum okoknog meningitisa, salpingitisa, peritonitisa, otitisa, bronhopneum onije itd. Iskušan na mnogim našim bolnicama dokazao je svoje odlično djelovanje. Smrtnost od pneum onije smanjuje se ovim lijekom za dvije trećine! Preparat čistog C-VITÀMINÀ C E I T»KAŠTEL«(Sintetska l-askorbinska kiselina) Injekcije po 50, 100 i 500 mg i tablete po 50 mg Za brzu kom penzaciju C-deticita kod pneumonije! ZA PNEUMONIJU I BRONHOPNEUMONI3U preporučamo još i slijedeća simptomatska sredstva: CAMPHAQUIN»ka štel«u vodi to p ljivi kamfor Intramuskularne i intravenozne injekcije KINOKALCIN»kaštel«Preparat kinina i kalcija Intravenozne i intramuskularne injekcije LANACLARIN»k aštel«cisti glukozidi digitalis lanate Tablete, kapljice, injekcije, supositorije SOL VOCHIN»KAŠTEL«25%-tna rastopina bazičnog kinina Intravenozne injekcije TONOKARDIN-NEOKOD»k a štel«analeptikum sa sredstvom p ro tiv kašlja Kapljice TRANSPULMIN»ka š te l«kinin, kam for i eterska ulja Intravenozne injekcije tvornica kemijsko-farmaceut skih proizvoda d. d. Z a g r e b

88 Za konzervativno liječenje olitis m edia acuta i o talgija OTOCAIN - RAVE analgetične i antiseptične kapljice za uho Brza i dugotrajna analgezija Odlična dezinfekcija Vrlo dobro terapeutsko Bistra otopina dozvo djelovanje u početnom stanju upale ljava otoskopsku kontrolu. O rig. bočica od 10 g sa pipetom Din 24. za pacijenta. HASTOLETTE Novi nosilac lijeka iz karbamida (urea) za vaginalnu terapiju u ginekološkoj i derm atološkoj praksi. Stvara optim alne uvjete za djelovanje lijeka Lako se resorbira Fiziološki neutralan * Laka i čista upotreba. Hasfoleffe u obliku patrone dobiju se punjene sa lijekovim a, koji se najviše upotrebljavaju u g in e ko lo g iji i derm atologiji. kutija Cijene za publiku. Za klin, pakovanje po 50 kom. posebne cijene! Specijalna mast za parazitarna kožna oboljenja, osobito za liječenje svraba po danskoj brzoj metodi. ESCABI N-RAVE Vrlo jednostavan i skraćen postupak kod provodjenja antiskabioznog liječenja. Ubija grinje i njihova jaja, liječi kožna oboljenja kod zastarjelih slučajeva, ne draži kožu. O rig. lončić sa 80 g Din 24. za pacijenta.

89 TRACUMIN Preparat bakra, koji ni najmanje ne boli i koji se vanredno dobro podnosi, za liječenje trahoma, lolikularnog konjunktivitisa i ostalih kroničnih upala konjunktive, upala rubova vjedja, itd. PAKOVANJA: Tracumin-mast 2%% din 20'- Tracumin-mast 5% din 20- Tracumin-mast 10% din 26' u originalnim tubama sa praktičnim injekcionim vrškom zastavljanje masti u oko ili recepturu. Molimo zatražite specijalni prospekt. Literaturu i uzorke šalje besplatno;,,l S I S D. D,, Z A G R E B

90 BEOGRAD U zu n M irkova 2 ZAGREB M a rtite va ulica 14 Telefon br LJUBLJANA G ajeva 1

91 FO RAPID standardizovani pčelinji otrov u formi masti Višegodišnja klinička iskustva potvrdila su prednosti: jednostavna upotreba - dobro doziranje - optimalno djelovanje - naročito ekonomično. Indikacije: mialgije, neuralgije, išias, lumbago, artritide, artroze. Treba prepisati najprije FO R A PIN i (običan) u težim slučajevima FO R A PIN II (forte) U fo rm i masti za perku ta n u u p otrebu. U am pulam a za in tra kuta n u injekciju. Heinrich Mack naslj., Ulm n/d. Roj pčela koji je uteka o p čela ru, nije našao svoje ko šnice i zato je vani sagradio nov na sta n (velika rijetkost). Literaturu i uzorke šalje: Theseus d.s. o. j., Z agreb, D eželićeva ul. 20 Novi princip u terapiji h ip era cid iteta i kroničnog čira ANACID (sintetski magnezijski trisilikat) NAJBOLJE SREDSTVO PROTIV HIPERACIDITETA Ima dvostruke antiacidne sposobnosti: a) brzu početnu neutralizaciju b) polaganu sekundarnu neutralizaciju potpuno neškodljiv jer nema alkaloida ima veliku adsorptivnu moć neutralizira samo do točke neutraliteta Indikacije: hiperaciditet, peptički ulkus, dispepsije, kisele fermentacije, otrovanja, kronični alkoholizam D oziranje: 3 put dnevno na vršku noža poslije jela Pakovanje: Orig. kutije s 50 g ili 100 g praška C ijen e: (za bolesnika) Din 20- ili Din 36 Nov, djelatan i jeftin lijek! Literaturu i uzorke šalje : za trgovinu i proizvodnju kemijskih i farmaceutskih artikala,

92 Poremećena probava masti kod žučno-jetrenih oboljenja i pankreatitisa. Hepatitis i bolna insuficijencija jetre. Poremećenja probave nejasne etiologije, kad se sumnja na gornje funkcionalne insuficijencije. CHOLECYSMON standardizirani hormon žučnoga mjehura Akfivafor probave masti, bez žučne kiseline. Pilule i ampule Za regulaciju perifernog krvotoka bez opterećenja srca. Kod funkcionalnih smetnja uslijed nedovoljnog natapanja krvlju srca, mozga i perifernog krvotoka, zatim kod njihovih posljedica. Kao adjuvans kod organskih oboljenja na infekcioznoj i degenerativnoj bazi. E M B R A N ekstrakt skeletne muskulature Djeluje perorafno, intravenozno i intramuskularno. SÄCHSISCHES SERUMWERK A. G., DRESDEN Za Jugoslaviju: Dr. A. WANDER D. D., ZAGREB

93 GUIPSINE EUMICTINE Sadržaje aktivne sastojine G UI <Viscum album) kao specifični bipotenzor Nije vazokonstriktor SantaloUsaloUurotropin Antigonorrhoicum, diureticum, analgeticum, antisepticum Regulator rada srca i menopauze, diureticum, antialbuminuricum, antihaemorrhagicum, antiscleroticum Dnevno 6 10 pilula za jela. Gonoreja, cystitis, nephritis, pyelitis, pyelo-nephritis, pyorrhoea. Dnevno 8 10 kapsula. Dr. M. L E P R I N C PARIS, 62, Rue de la Tour DIPLO SAL ( S a lic iln i e s te r s a lic iln e k is e lin e ) P rotra h i ra n a medikacija salicilom bez dosadnog znojenja

94 omogućuje bronhopneiumonja, krupoznih pneumonija, gripe, akutne i kronične bronhitide te folikuiarne angine primjenu kinina i kalciuma, koji se za jednički u svom djelovanju nadopunjuju. C H IN IN -C A L C I UM-SAN D O Z podnaša se dobro intramuskularno i intravenozno. Odrasli: ccm intramuskularno ili intravenozno prem a težini slučaja svaki drugi dan do 3 amp. dnevno. Djeca: do 3 godine 1 ccm intramuskularno pro die, od 3 6 godina 2 3 ccm intramuskularno pro die, preko 6 godina 5 ccm intramuskularno pro die. SANDOZ Sandoz G. (Švicarska) Zastupništvo za Kraljevinu Jugoslaviju:

95 P R O M IN A L novi antiepileptikum Tipično djelovanje Luminala be z naknadnog hipnotičkog efekta, i u visokim terapeutskim d o z a m a. Broj se napadaja smanjuje na minimum odnosno oni posvema nestaju. Originalni omot: cjevčica po 10 tabl. po 0.2 g. PROMINALETTEN kod hipertonije, neuroze krvnih sudova, Basedowa, pertusisa. Tipično spazmolitičko djelovanje bez i najmbnjeg utjecaja na duševne i tjelesne funkcije. Originalni omot: bočica sa 30 kom. po 0.03 g. Zajednički proizvadjaju tvrtke: Leverkusen na Rajni»JUGEFA«k. d. Zagreb Preradovićeva ul. 16 Zastupstva za Jugoslaviju: DARMSTADT»ALKALOID«Zagreb Mošinskoga ul. 14.

96 N o v o d o m a ć e sred stv o za terapiju b e s a n ic e i živčanih u zb u đ en ja SEBROMAL Trec TABLETE (kal. bromat. i feniletilbarbiturna kiselina) Brom umiruje uzbuđenu koru velikog mozga, fe su i minimalne količine barbiturata dovoljne za krepak i dobar san. SEBROMAL liječi besanicu, živčana uzbuđenja i neuroze Doze: za spavanje 1 tablete kod opće nervoze 3 put na dan Vi do 1 tablete Pakovanje: Orig. alumin. cijevi s 10 i 20 tableta Cijene (za bolesnike): din. 20. i din. 32, Literaturu i uzorke šalje: ;.. t T C À a - d - za trgovinu i proizvodnju kemijskih i farmaceutskih artikala, Z e m u n Za peroralnu terapiju s kalcijem: CALC IP O T (28% Calc. citr. i 2% Cale, gl ycero fosf. = 8,4% CaO) organski preparat kalcija za opću kalcijevu terapiju. CALCI POT»C«(700 mg/% vitamina C ~ međunarodnih jedinica u 1OOgrama) preparat kalcija i C-vitamina za povišenje djelovanja kale. iona. CALCIPOT»D«(90 kliničkih jedinica vitamina D u 100 grama; kompleks vitamina B) preparat kalcija i D-vitamina za pospješenje apozicije kalcija. Ugodan ukus! D Uzorke i literaturu najpripravnije šalje na zahtjev zastupstvo za Jugoslaviju:»BIO SAN«, Mr. ph. Vladimir Smokvina, Zagreb, Kaptol 12

97 KEMIKA D. D. preporuča svoje prokušane domaće preparate: SYRUPUS KREOSOTI LACTICI COMP.»KEMIKA«Glavna sadržina Kreosotum lacticum koji je priređen iz najčišćeg bukovog kreozota. Djeluje odlično na sve infekcije pluća i disala te je potpuno ekvivalentan inostranim analognim preparatima. Uz kreozot sadrži još kalcijev laktofosfat i nešto kodeina. Indiciran je kod tuberkuloze, bronhitida, laringitida i t. d. Orig boce a 320 gr. Doziranje: 3 4 žlice dnevno. Djeci kavske žličice. SOLPHEDRIN Sirup ugodnog okusa, koji sadrži naravni Ephedrin, Codein i Papaverin te djelotvorne tvari Herbae Thymi. Posjeduje očekivano djelovanje, a ne dovodi do neželjenih pojava. Daje se odraslima 3 4 pu t p o 1 kavsku žličicu dnevno, a djeci 1 3 put po 1/i V2 kavske žličice prema dobi. KALMOPIRIN Najsavršeniji preparat acetilosalicila. Kao kalcijeva sol acetilosalicilne kiseline posjeduje sva njena poznata djelovanja, a ne izaziva bilo kakovih sporednih pojava. Kalcijeva komponenta pojačava antiflogistički efekat i djeluje sedativno a odlična topivost omogućuje brzu rezorpciju te dodavanje infuzima, solucijama i t. d. Kalmopyrin je stoga pouzdani i potpuno neškodljivi antipyreticum, antirheuma- ticum i analgeticum. Kalmopyrin je preparat za dnevnu recepturu, s kojim ćete biti uvijek zadovoljni. Kalmopyrin jednako dobro djeluje kad se propisuje u obliku tableta kao i praha. Tablete a 0,5 gr (kutija sa 10 ili 20 tableta) prah za recepturu. IZVOLITE UVIJEK DAVATI PREDNOST DOBRIM D O M A Ć IM PREPARATIMA!

98 Salicylni sapunasti i masni preparat s esterima i sumporastim uljima vodeći pouzdani analgeticum protiv mialgija, neuralgija, artritida, hladnih nogu (povišeni krvni opticaj) dobiva se takodjer u tekućem stanju. Ur. Rudoli Reiss, Rheumasan- u. Leniceliabrih, Berlin NW 67 Lu. za stu p n ici za Jugoslaviju: Julius Günsbberger i drug, Beograd, soiunsha ulica 3 0. Kod svih oboljenja želuca, crijeva, bubrega, mjehura, žučnih kamenčića i t. d. pomaže sa sjajnim uspjesima. ROGAŠKA SLATINA Hidromehanička elektroterapija i druga sredstva za liječenje! Strogo dijetetička kuhinja! Idealan boravak! Prvorazredni komfor! Razne priredbe za zabavu i razonodu! Novi bazen za plivanje! Tenis igralište itd. Prije i poslije sezone t. j. u maju, junu, septembru znatni popusti. Prospekte i informacije daje najpripravnije besplatno ravnateljstvo zdravilišča Rogaška Slatina Glasovita svjetska alkalično-salinična vrela: TEMPEL STYRIA DONAT Redovita upotreba Rogaške vode povećava životnu energiju i stvara dobro raspoloženje. Ovom broja priloženi su prilozi:»ferripan«(troponwerke, Köln Biosan, Zagreb),»ILON MAST«(Salus, Ljubljana) i»v1praphon«(ranos, Zagreb).